Jurcic Vojnic

LJ. JURI, D. VOJNI: Quo Vadis Croatia? Od samoupravnog socijalizma i drutva blagostanja preko ekonomije...
EKONOMSKI PREGLED, 62 (12) 787-826 (2011)
787
Ljubo Juri* Dragomir Vojni**
UDK 338.2:339.54 JEL Classication F01, F20, O11, O57
Izvorni znanstveni lanak
QUO VADIS CROATIA Od samoupravnog socijalizma i drutva blagostanja preko ekonomije i politike tranzicije do divljeg kapitalizma i trinog fundamentalizma - Hrvatska na putu u Europsku uniju
Hrvatsko gospodarstvo i drutvo su tijekom druge polovice prolog stoljea prolazili kroz veoma burno, dinamino i veoma turbulentno razdoblje svoga razvitka. Hrvatsko drutvo ekonomista je u okviru pripreme tradicionalnih opatijskih savjetovanja, posebnu pozornost posveivalo, u okviru opeg naslova Quo Vadis Croatia, aktualnim gospodarskim temama i dogaanjima tijekom devedesetih prolog i prvog desetljea novog stoljea. U okvirima uvodnih preambula odgovarajuu smo pozornost posveivali i naoj novijoj ekonomskoj povijesti. Jer bez takvog pristupa ne bi bilo mogue s dovoljno razumijevanja povezivati i objanjavati odgovarajue uzrono-posljedine veze s aktualnim drutvenoekonomskim dogaanjima i kretanjima. Kljune rijei: ekonomska reforma, drava blagostanja, tranzicija, neoliberalizam, kriza.
Lj. Juri, profesor na Ekonomskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu i predsjednik Hrvatskog drutva ekonomista.
** D. Vojni, profesor - znanstveni savjetnik, emeritus Ekonomskog instituta, Zagreb i poasni lan Predsjednitva Hrvatskog drutva ekonomista.
Rad je prvobitno objavljen u Zborniku sa XIX. tradicionalnog savjetovanja hrvatskih ekonomista, odranog u Opatiji 9. - 11. studenoga 2011.
788
LJ. JURI, D. VOJNI: Quo Vadis Croatia? Od samoupravnog socijalizma i drutva blagostanja preko ekonomije... EKONOMSKI PREGLED, 62 (12) 787-826 (2011)
1. Umjesto uvoda Veoma mali broj naih ekonomista, kako znanstvenika tako i gospodarstvenika neto vie zna o slijedu dogaaja iz nae novije ekonomske povijesti, na temelju kojih su nastala tradicionalna opatijska savjetovanja ekonomista. Taj nedostatak smo posebno zapazili prigodom prologodinjeg savjetovanja na kome su boravili i predsjednik Republike Hrvatske prof. dr. sc. Ivo Josipovi i predsjednica Vlade Republike Hrvatske gospoa Jadranka Kosor. Veinu prisutnih je iznenadila injenica da je prvi opatijski skup ekonomista zapoeo jo davne 1968. godine. Bilo je to vrijeme poetka velike drutveno-ekonomske reforme iz godine 1965. Glavni inicijatori opatijskog skupa bili su u to vrijeme najistaknutiji hrvatski ekonomisti. Spomenut emo samo neke od njih: Jakov Sirotkovi, Ivo Periin, Rikard Lang, Savka Dabevi Kuar, Drago Gorupi, Milan Mesari, Dragomir Vojni. Prvi sastanak je odran kod dr. Vladimira Bakaria. Dogovoreno je da se pokrene publikacija koja bi izlazila jedanput godinje i koja bi bila osnova za praenje, analizu, i ocjenu reformskih kretanja od strane Saveza drutava ekonomista. Tako je nastala serija crvenih knjiga koje su izlazile u razdoblju od 1968. do 1990. Ta serija od 23 knjige, koje je ureivao i izdavao Ekonomski institut Zagreb, predstavlja po opoj ocjeni najbolju osnovu za analizu i ocjenu relevantnih dogaanja, iz nae najnovije ekonomske povijesti. Isto vrijedi i za serije knjiga koje je za tradicionalna opatijska savjetovanja ekonomista pripremalo Hrvatsko drutvo ekonomista tijekom devedesetih, pa sve do danas. Sve ove momente posebno naglaavamo i spominjemo zbog toga da bi svi sudionici opatijskih savjetovanja, znanstvenici i gospodarstvenici mlaih generacija mogli dobiti bolji uvid u nastanak i tradiciju opatijskih savjetovanja hrvatskih ekonomista. U nastavku emo u cilju boljeg povezivanja nae novije ekonomske povijesti s aktualnim problemima naeg ekonomskog razvitka i ekonomske politike na samom poetku neto veu pozornost posvetiti velikoj drutveno ekonomskoj reformi iz godine 1965. Jer ta je reforma dala ton i peat ukupnim dogaanjima koja su prethodila tranziciji. U tom kontekstu valja posebno naglasiti da bez ovakvog pristupa ne bi mogli objasniti i opravdati naslov ovog priloga Od samoupravnog socijalizma i drutva blagostanja, preko ekonomije i politike tranzicije do divljeg kapitalizma i trinog fundamentalizma. To tim vie to e pojam i koncept drutva blagostanja plijeniti na posebni interes. U svakom sluaju autori uvodnog dijela knjige koja se prireuje za ovogodinje tradicionalno opatijsko savjetovanje hrvatskih ekonomista (studeni 2011.) nastavljaju, osim aktualnih tema, pitanja i problema, odgovarajuu pozornost posveivati naoj novijoj ekonomskoj povijesti. Dokumenti opatijskih savjetovanja ekonomista predstavljaju po opoj ocjeni, barem do sada, jedan od najvje-
789
rodostojnijih izvora za sagledavanje, analizu i ocjenu dogaanja iz nae novije ekonomske povijesti.
2. O velikoj drutveno-ekonomskoj reformi iz godine 1965. Prethodna napomena Gledajui danas nau noviju ekonomsku povijest teko bi bilo navesti neki znaajni ili, bolje reeno, prijelomni dogaaj koji je u svome nastanku imao tako velike (i povijesne) zadae i pretenzije, kao to je sluaj s velikom drutvenoekonomskom reformom iz godine 1965. Meutim, o tome se tako malo ne samo pisalo nego i znalo. Razlozi su bili i vanjski i unutarnji. I jedni i drugi se odnose na oprez, pa i strahovanje, da bi jasno izdiferencirane temeljne zadae reforme mogle, bez potrebe, stvarati atmosferu preuranjenog otpora, ne toliko na unutranjoj koliko na vanjskoj politikoj sceni. To se posebno odnosi na itav kompleks problema koji obino stavljamo pod zajedniki nazivnik Ope pluralizacije i demokratizacije gospodarstva i drutva. Jo konkretnije reeno, to bi znailo opu pluralizaciju i demokratizaciju modela samoupravnog socijalizma. Dugoroni program ekonomske stabilizacije je tijekom osamdesetih imao posebnu zadau rjeavanja krize upravljanja temeljem odravanja Ustava iz godine 1974., ali bez Tita. Taj program je ustvari bio samo nastavak reforme iz godine 1965. Ovaj je program. krajem osamdesetih i poetkom devedesetih, poeo u svojoj zavrnici ostvarivati (i na irem planu i u Republici Hrvatskoj) proces ope pluralizacije i demokratizacije. Eksplozija balkanskog nacionalizma je, meutim, onemoguila opu demokratizaciju i pluralizaciju modela samoupravnog socijalizma. Na kraju ove Prethodne napomene posebno valja naglasiti da se ovaj prilog ograniava na striktno politiko-ekonomski pristup. A to znai da brojna pitanja i problemi u sferi privrednih kretanja ekonomske politike i ekonomskog sustava nee biti predmet nae posebne pozornosti.
3. Neke temeljne zadae drutveno-ekonomske reforme iz godine 1965. Temeljem pripremanja makroekonomskih i makropolitikih (a isto tako i idejno- teorijskih i idejno-politikih) uvjeta za ostvarivanje ve spomenute temeljne zadae u smislu ope pluralizacije i demokratizacije gospodarstva i drutva, ekonomska i drutvena reforma iz godine 1965. je morala savladati itav niz ba-
790
rijera i razrijeiti itav niz pitanja i problema. Sva se ta pitanja i problemi mogu podijeliti u dvije osnovne grupe. Prva se grupa odnosi na politika pitanja i probleme, a druga na kompleks ekonomije. Jedno od najvanijih politikih pitanja odnosilo se na pripremu donoenja i ostvarivanja Ustava iz godine 1974. U naoj strunoj, politikoj i znanstvenoj javnosti jo ni danas ne postoji prava predodba o tome s koliko je potekoa i problema donesen Ustav iz godine 1974. Brojne barijere koje je u tom kontekstu trebalo savladati bile su neposredno povezane s kompleksom nacionalnog pitanja na ovim naim prostorima. Taj je kompleks teko optereivao i Kraljevinu Jugoslaviju i Titovu Jugoslaviju. Tito je jo godine 1942., u ratnim uvjetima objavio u Proleteru svoj veoma zapaeni lanak o ulozi nacionalnog pitanja u Narodnooslobodilakoj borbi.1 Osnovne teze i ocjene iz toga lanka su jo i danas, ali u izmijenjenim uvjetima, ostale aktualne. Tito je u to vrijeme taj svoj rad napisao na temelju analize velikih i tekih proturjenosti na kojima se temeljilo jugoslavensko zajednitvo. Tito je meu prvima uoio svu kompleksnost srpskog nacionalizma. Ne zato to bi Srbi bili gori ili bolji od drugih, nego zato to je takav bio slijed povijesnih dogaanja. Svi republiki i pokrajinski nacionalizmi su se u osnovi svodili na, neto pojednostavljeno reeno, borbu za bri ekonomski razvoj, ili kako se u frazi obiavalo govoriti, za vei komad kolaa. Srpski nacionalizam je osim Borbe za vei komad kolaa ukljuivao i stav da svi Srbi moraju ivjeti u istoj dravi i da Kosovo mora biti srpsko. Politiki vrh na elu sa Titom je bio svjestan ovakvog kompleksa problema i zato je pripremanje i ostvarivanje Ustava iz godine 1974. trajalo tako dugo i u nekoliko faza se postupno ostvarivalo. U zapisima Koe Popovia koji je bio u pratnji Tita na posljednjem sastanku sa Staljinom u Moskvi u veljai godine 1948., stoji i biljeka da je tijekom razgovora Staljin zapitao Tita. Valter da li si Ti svjestan velike snage srpskog nacionalizma? Tito je odgovorio (mislei i na spomenuti lanak) da on to bolje zna od mnogih drugih. O ovim pitanjima su u nas veoma malo pisali povjesniari, a ekonomski povjesniari jo manje. Zato smo ocijenili da je ne samo veoma dobro nego i potrebno da i u odgovarajuim tekstovima koji se pripremaju za naa tradicionalna opatijska savjetovanja ekonomista ovaj kompleks problema treba spomenuti. Politika i ekonomska proturjeja koja su karakterizirala bivu zajedniku dravu Jugoslaviju su neto cjelovitije obraena u knjigama s opatijskih savjetovanja iz godine 2008. i 2009.; Vladimir Veselica i Dragomir Vojni: Od hrvatskog glavniara do globalizacije i nove ekonomije (Ekonomski pregled br. 12/2008),
1 Josip Broz: Nacionalno pitanje u narodno oslobodilakoj borbi, u knjizi: Borba za osloboenje Jugoslavije 1941. - 1945., Kultura, Beograd.
791
Ljubo Juri, Dragomir Vojni, Neke karakteristike momenta razvoja u svijetlu turbulentnih dogaanja u zemlji i svijetu (Ekonomski pregled br. 12/2009.). Kada su u pitanju pripreme reforme iz godine 1965. (posebno neka politika pitanja), valja spomenuti jedan sastanak kod Vladimira Bakaria. Bili su prisutni Mika Tripalo, Savka Dabevi Kuar, Rikard Lang, Jakov Sirotkovi, Ivo Periin, Drago Gorupi, Milan Mesari i Dragomir Vojni. Naglaavajui vanost pripremanja i ostvarivanja reforme, Bakari je posebno naglaavao jaanje federalizma, to je bila uobiajena terminologija za postupne pomake ka konfederalizmu, to je ustvari bila temeljna karakteristika Ustava iz godine 1947. A upravo su se na tome pitanju bile mnoge bitke i lomila mnoga koplja, to se u iroj javnosti jedva nasluivalo. I premda smo na tu temu ve vie puta pisali, ipak nije nikada suvino spomenuti da je upravo ta tema (i te razlike u karakteru razliitih nacionalizama) predstavljala epicentar eksplozije balkanskog nacionalizma. U tom kontekstu valja u cilju neto bolje znanstvene spoznaje nae novije ekonomske povijesti spomenuti jo neke momente koji su malo poznati ili nepoznati. Dosta dobar uvid u opu ekonomsku i posebno politiku situaciju o tijeku reforme iz godine 1965. omoguile su autoru (Dragomiru Vojniu) neke savezne funkcije od samog poetka reforme. Poetkom godine 1962. osnovana je Savezna komisija za paritet dinara na elu s Kirom Gligorovim. Ta je komisija imala zadau pripremiti i pratiti ostvarivanje reforme. I sam naziv komisije oznaavao je da se stavlja u prvi plan razvitak modela otvorene privrede s orijentacijom na to je mogue iru meunarodnu suradnju. Autor (Dragomir Vojni) je od samog poetka, kao jedini iz Hrvatske bio lan te Savezne komisije. Kako bi mu omoguio i odgovarajui status i olakao rad na pripremi reforme, Kiro Gligorov ga je predloio za lana direktorija Saveznog zavoda za drutveno planiranje. To je institucija preko koje su se veoma dobro mogli sagledati svi problemi povezani s velikim proturjejima na kojima je poivalo jugoslavensko zajednitvo. Neto kasnije je Vojni izabran za predsjednika Saveznog ekonomskog savjeta i za direktora Ekonomskog instituta, Zagreb. Meu znanstvenicima ekonomistima i politiarima bive Jugoslavije nije bilo gotovo nikakvih razlika kada su u pitanju oni reformski pomaci povezani s jaanjem uloge trita i razvitkom indikativnog umjesto direktivnog planiranja. Veih razlika nije bilo ni u pogledu jaanja decentralizacije i radnike demokracije i samoupravljanja. I premda to nikada nitko nije ni spomenuo, stvarne razlike su se odnosile na tretman avnojevskih granica u kontekstu deniranja konfederalnog ustava.2
2 Vojni Dragomir: Avnojevske granice kao polazna osnova za savladavanje krize, Rasprava na okruglom stolu Srbi i Hrvati, Erasmus, br. 5, Zagreb, 1994., str. 38-41.
792
Sutinsko sporno pitanje je bilo hoe li se na temelju eventualnog osamostaljivanja pojedinih republika svi Srbi nai u istoj dravi i hoe li Kosovo biti srpsko. I upravo na tom se pitanju dogodio brionski plenum godine 1966. (na samom poetku reforme) i pad Rankovia. Ta se pojava shvaala kao jaanje srpskog nacionalizma, to je u osnovi tono i poznato. Meutim, u kome kontekstu se to dogodilo, to je daleko manje poznato. Malo je poznato i to da je brionski plenum, s obzirom na ulogu i utjecaj Srbije u Federaciji usporio daljnja kretanja u smjeru pripremanja i ostvarivanja Ustava iz godine 1974. Takav tijek stvari je izazivao razliite reakcije, posebno u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji. Hrvatsko politiko vodstvo je ubrzanje ustavnih promjena eljelo iz jasno izraenih ekonomskih razloga. To je posebno dolo do izraaja u organiziranom pokretu koji je djelovao pod naslovom Hrvatsko proljee na elu sa Savkom Dabevi Kuar i Mikom Tripalom. Samo usput spominjemo da su oboje (posebno Savka) bili veliki prijatelji autora (Dragomira Vojnia). Savka je u svojim istupima posebno isticala problem istih rauna. Meutim, osim fraza, nitko, pa ni znanost, nisu na tu temu mogli rei nita odreenije. Naime, razvijeni, a to znai Hrvatska, Slovenija i Vojvodina su raspolagali sa dokumentima o velikom prelijevanju akumulacije preko fondova za nerazvijene i preko Saveznog budeta. Nerazvijeni nisu raspolagali odgovarajuim podacima, ali su bili uvjereni da putem jedinstvenog trita vie gube nego to dobivaju. Mijo Sekuli znanstveni savjetnik Ekonomskog instituta, Zagreb je na tu temu pripremio poseban projekt koji bi se na temelju input-output analize i tehnike ostvarivao u Ekonomskom institutu, Zagreb. U tu svrhu je trebalo pripremati odgovarajue tablice za sve republike i pokrajine ukljuujui i etvrti kvadrat koji pokazuje nancijske tokove. Ivo Vinski je u elji da se ipak priredi neka osnova za razgovor izraunao blago prelijevanje iz Hrvatske u korist Federacije, odnosno u korist nerazvijenih. Na upozorenje Mije Sekulia da je vjerojatno podcijenio efekte prelijevanja u korist razvijenih, na temelju jedinstvenog trita, Ivo Vinski je svoje proraune povukao i time je taj dio pripovijesti zavren. Projekt Mije Sekulia je izgorio u vatri eksplozije balkanskog nacionalizma. Meurepublika natezanja oko pitanja tko vie gubi, a tko vie dobiva su samim time skinuta s dnevne politike scene. Slijedom spomenutih dogaanja uslijedili su prijedlozi (i putem udruge Mike Tripalo) da se Hrvatsko proljee tretira kao dio ukupnih reformskih dogaanja u nas. Kronologija dogaanja tijekom ostvarivanja reforme moe se najbolje pratiti na temelju serije tzv. crvenih knjiga. Tu je seriju inicirao Bakari na spomenutom sastanku. Serija je izlazila pod naslovom Aktualni problemi privrednih kretanja i ekonomske politike Jugoslavije. Prvi svezak je objavljen u izdanju Ekonomskog instituta, Zagreb u redakciji Dragomira Vojnia godine 1968. Posljednji 23. svezak
793
objavljen je godine 1990. Ove su knjige bile svake godine prezentirane na tradicionalnim opatijskim savjetovanjima ekonomista.3
4. Reforma iz godine 1965. kao model otvorene privrede Koncept razvitka modela otvorene privrede spada u klasiku ekonomske teorije i djelotvorne prakse. Njegove osnovne karakteristike su izraene u razvoju proizvodnje, tednje, investicija i izvoza. Reformske pretenzije u smjeru razvitka modela otvorene privrede su imale u isto vrijeme i veliko ekonomsko i veliko politiko znaenje. Na gore spomenutom sastanku je Vladimir Bakari i na tu temu dosta govorio. Ve i sam naziv Savezna komisija za paritet dinara koja je imala zadau pripreme reforme, sam za sebe dosta govori o tome da je sredinja i strateka ekonomska i politika zadaa reforme razvitak modela otvorene privrede. U ekonomskom smislu je taj stav, manje vie, i sam po sebi jasan. Taj stav pretpostavlja takvu koncepciju i strategiju razvitka koja polazi od ekspanzije izvoza, a ne od supstitucije uvoza. U naem sluaju ovaj stav sadri i jednu veoma vanu politiku poruku. Ta se politika poruka odnosi na slobodno kretanje graana i radnika. Taj stav znai da je svakom ovjeku slobodan i otvoren put da za sebe i svoju obitelj postigne svoju sreu tamo gdje ocijeni da e mu biti najbolje. Ovaj je stav imao razumije se veoma dalekoseno i ekonomsko i politiko znaenje. Ekonomsko znaenje je i samo po sebi povezano sa svime onime to u sebe ukljuuje kompleks zaposlenosti i kretanja radnog kontingenta. Politiki gledano to je bila i prva i jedina zemlja, izvan zemalja Zapada, koja je svojim graanima omoguila takvu slobodu kretanja. Ekonomski gledano to je znailo produktivno zapoljavanje svojih graana u zemlji i svijetu s posljedicom kontinuiranog ostvarivanja deviznog priljeva po osnovi radnika koji ive i rade u drugim zemljama. U svakom sluaju ta je odluka bila veoma dobra i u potpunom skladu s jednom od osnovnih zadaa reforme u smislu razvitka modela otvorene privrede. A razvitak takvog modela, po prirodi stvari, mora biti usmjeren na opu pluralizaciju i demokratizaciju, a to znai i na zatitu ljudskih prava i sloboda.
3 Dragomir Vojni (ed. et al.), Aktualni problemi privrednih kretanja ekonomske politike Jugoslavije, Ekonomski institut, Zagreb 1968. - 1990.
794
5. Neka teorijska i politiko-ekonomska pitanja ostvarivanja reforme Ostvarivanje Reforme iz godine 1965. zahtijevalo je (i pretpostavljalo) razradu dvaju vanih kompleksa pitanja i problema. Prvi se odnosi na koncepciju i strategiju razvitka koja odgovara modelu otvorene privrede. Drugi se odnosi na deniranje nekih temeljnih pitanja politike ekonomije samoupravnog socijalizma. Studiju o prvom razvojnom kompleksu priredila je grupa ekonomista na elu s Brankom Horvatom. Studija je objavljena pod naslovom Uzroci i karakteristike privrednih kretanja u 1961. i 1962. godini (uta knjiga) Savezni zavod za drutveno planiranje, Beograd 1962. Studiju o drugom politiko-ekonomskom kompleksu priredila je grupa ekonomista okupljenih oko Ekonomskog instituta, Zagreb i Ekonomskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu na elu s Rikardom Langom. Studija je objavljena pod naslovom O nekim problemima privrednog sistema, (Bijela knjiga) Ekonomski pregled 3-5, Zagreb 1963. Na temelju ove dvije studije odrano je savjetovanje Sekcije za znanstveni rad Saveza ekonomista Jugoslavije 17.-19. sijenja godine 1963. u Ekonomskom institutu, Zagreb. Na savjetovanju su obje studije dobile podrku kao dobre polazne idejno-teorijske osnove za ostvarivanje reforme. U pripremanju i pisanju ovih studija sudjelovali su nai poznati ekonomisti. Osim ve navedenih spomenut emo i Savku Dabevi Kuar, Ivu Periina, Jakova Sirotkovia, Rikarda tajnera, Vladimira Stipetia i Dragomira Vojnia, koji se neto prije odravanja toga skupa vratio iz Moskve, gdje je sudjelovao u pripremanju Hruovljeve reforme. Kompleks koncepcije i strategije razvitka modela otvorene privrede s teitem na ekspanziju izvoza (u jednoj maloj zemlji) je koncepcijski i teorijski dosta jasan. Meutim, temeljna politiko-ekonomska pitanja modela samoupravnog socijalizma su bila neto manje jasna. Posebno kada je u pitanju funkcija cilja i povijesni oblik djelovanja zakona vrijednosti. U kapitalizmu je funkcija cilja maksimiranje prota, a povijesni oblik zakona vrijednosti jest cijena proizvodnje. Teorijski se u samoupravnom socijalizmu ovaj problem razrjeavao u dvije faze. U prvoj je fazi polazna osnova funkcije cilja bila denirana kao maksimiranje dobiti, a povijesni oblik zakona vrijednosti je iz takvog stava izvedena specina cijena proizvodnje. Ovakvi stavovi su jo na savjetovanju u Ekonomskom institutu u Zagrebu ocijenjeni samo kao mogue polazne osnove koji zahtijevaju daljnja istraivanja i obrade. Ve od samog poetka je naglaeno da i funkciju cilja u maksimiranju dobiti i povijesni oblik djelovanja zakona vrijednosti u izrazu specine cijene proizvodnje, treba dalje usavravati. U tom je smislu tijekom daljnjih istraivanja, polazei od funkcije dohotka, denirana funkcija cilja u izrazu maksimiranja dohotka. Na tim je osnovama deniran povijesni oblik djelovanja zakona vrijednosti kao dohodna cijena. I tu su nastupili problemi. Stavljanje dohotka u odnosu prema
795
angairanim sredstvima (svejedno da li samo ksni ili i obrtni kapital) nije ni pojmovno, pa ni matematiki izvedivo bez ostatka. Jer dohodak predstavlja nehomogenu, proturjenu kategoriju koja se sastoji od akumulacije (dobiti) i potronje (osobnih dohodaka). Trebalo je dati odgovor na pitanje kako zadrati kao funkciju cilja maksimiranje dohotka (to neupitno odgovara samoupravnom socijalizmu u kome se funkcija cilja mora manifestirati u maksimiranju drutvenog blagostanja) i u kome radnici upravljaju i akumulacijom (dobiti) i osobnim dohocima. Na temelju te dileme nastala je podjela meu ekonomistima na dvije grupe: tzv. dohodae i protae. Dolo je do podjele u znanosti i u politici, odnosno meu politiarima i u gospodarstvu gdje su se kao zastupnici protaa javili poznati tehno-menaderi (Markovi, Todori, Blum). Neto konzistentnije rjeenje ovog problema uslijedilo je tek tijekom osamdesetih u vrijeme ostvarivanja Dugoronog programa ekonomske stabilizacije koji je ustvari bio samo nastavak reforme iz godine 1965. Rjeenje je naeno u konceptu ravnotenog dohotka na osnovi kojeg se funkcija cilja manifestira kao maksimiranje akumulacije (dobiti) po sredstvima (ksnom kapitalu) i kao maksimiranje osobnih dohodaka po radniku.4 Pojavom i prihvaanjem koncepta ravnotenog dohotka praktiki je usahnulo sukobljavanje izmeu dohodaa i protaa. Bila je opa ocjena da je uinjen korak naprijed u politikoj ekonomiji samoupravnog socijalizma.
6. Neke barijere koje su usporavale tijekove reforme Tijekom ostvarivanja reforme iz godine 1965. trebalo je savladati itav niz barijera na domaem i meunarodnom planu. Prva barijera koju je trebalo savladati i koja je usporila jasno i javno deniranje dugoronih ciljeva u smjeru ope pluralizacije i demokratizacije pojavila se na vanjskom planu jo na poetku pripreme reforme. Ta se barijera odnosi na pad Hruovljeve reforme iz studenog godine 1962. (u kojoj je Dragomir Vojni i osobno sudjelovao) i silazak Hruova s politike scene godine 1964. U SSSR-u nije vie bio dominantan antitrini dogmatizam, ali je praktino ostvarivanje reformi, u smjeru trita i radnike demokracije i decentralizacije, praktiki prestalo. Na unutranjem planu su se pojavili politiki problemi ve u drugoj godini ostvarivanja reforme. Brionski plenum iz godine 1966. nije bio povezan ni s otporima tritu ni s razvojem samoupravljanja, ve s problemima pripreme Ustava iz godine 1974. Dvije godine kasnije, 1968.
Neto detaljnije razrade ovih problema dao je Dragomir Vojni u knjizi Ekonomska stabilizacija i ekonomska kriza, Globus Zagreb, i Ekonomski institut, Zagreb 1986. Promociju knjige obavili su u ljeto godine 1986. u Zagrebu u Drutvenom domu na Kaptolu Sergej Kraigher, Kiro Gligorov i Rikard Lang.
4
796
godine uslijedio je pad Prakog proljea. Budui da je Tito osobno nastupio kao arbitar koji je elio sprijeiti sukob, a Brenjev je i pored obeanja Titu sruio reformu u ehoslovakoj, poruka je bila jasna u smjeru upozorenja da reforme u smjeru poveanja uloge trita (a o samoupravljanju da i ne govorimo) nisu dobro dole. Nije ni potrebno posebno isticati da su ovi momenti koji su se dogaali ve u prvim godinama reforme dovodili do odreenih zastoja, usporavanja, pa i kolebanja. Povremeno se stvarao utisak kao da je dolo do pada i naputanja reforme. To je bilo vrijeme poetka ustavnih reformi i to s razliitim eljama, prioritetima i intencijama: Hrvati i Slovenci su eljeli da se ustavne promjene u smjeru pripremanja i prihvaanja Ustava iz godine 1974., ubrzaju. S obzirom na vanost, opetovano treba spomenuti da se na tim osnovama u Hrvatskoj pojavio pokret pod nazivom Hrvatsko proljee na elu sa Savkom Dabevi Kuar i Mikom Tripalom. Glavne parole pokreta su bile denirane kao isti rauni uz implicitnu pretpostavku da Hrvatska puno vie prelijeva u korist manje razvijenih nego joj se vraa na temelju jedinstvenog trita. Dolazak Tita u Zagreb i njegov razgovor sa Savkom Dapevi Kuar je u prvom momentu ostavio dojam o dogovoru i zajednikom djelovanju u smjeru donoenja Ustava iz godine 1974. Koje su nesretne okolnosti nastupile da se taj dogovor nije odrao, pitanje je koje je od samog poetka bilo povezano s raznim spekulacijama, ali koje je ostalo, u svakom sluaju nedovoljno razjanjeno. Tito je smatrao da je Tripalo mladi politiki genije. Sa Savkom je Vojni prijateljevao jo iz brucokih dana. U vrijeme sastavljanja Savkine prve hrvatske Vlade, Vojni je (na njenu molbu) bio par dana u vili hrvatske Vlade na Bohinju. Vojni je bio jedini koga je u to vrijeme konsultirala u pogledu sastava Vlade. Njena je ideja bila da se Vojni prihvati pozicije potpredsjednika za gospodarstvo. Ona je meutim i prije znala da Vojnieve ambicije idu u drugom smjeru i nije na svojoj elji inzistirala. Sve u svemu i Savka i Mika bili su veoma dobri, sposobni i pametni, ljudi. Hrvatsko proljee, pa i oni sami, e ostati zabiljeeni kao dio ukupnih reformskih dogaanja u nas. Ovo posebno valja naglasiti u kontekstu povijesne injenice da je Hrvatsko proljee bilo dio reforme i ne samo to nego da je Hrvatsko proljee ubrzalo donoenje Ustava iz godine 1974. Ovo valja posebno naglaavati zbog toga to se u nas nerijetko Hrvatsko proljee tretira kao neto sasvim izdvojeno i posebno to nema neposredne veze s ukupnim reformskim gibanjima u nas. To je posebno vano isticati i zbog toga to je opa ocjena znanstvenika (posebno Rusa i Amerikanaca) koji su temeljem komparativnih studija bili s nama najvie povezani, da su reformska dogaanja na ovim naim prostorima ubrzala krah boljevike opcije pa i ruenje berlinskog zida. To to je eksplozija balkanskog nacionalizma zasjenila sva ova dogaanja nikako ne znai da se ona znanstveno i povijesno mogu i smiju umanjiti ili zaboraviti.
797
7. Umjesto zakljunih razmatranja Sva velika i posebno prijelomna dogaanja koja su bila karakteristina za ove nae prostore imala su svoje osnove u ciljevima i zadacima reforme iz godine 1965. Gledajui veoma sintetiki na reformska dogaanja, moe se zakljuno govoriti o tri skupine problema. Prva se skupina odnosi na sve ono to je sadrano u modelu razvoja samoupravnog socijalizma. Druga se skupina odnosi na opi kompleks pluralizacije i demokratizacije samoupravnog modela. Trei se kompleks odnosi na dugogodinju borbu za pripremu i usvajanje Ustava iz godine 1974. U tijeku svoga ostvarivanja reforma je morala savladavati brojne barijere, tako da se povremeno dobivao dojam njenog naputanja i pada. Brionski plenum iz godine 1966. bio je prva velika zapreka koju je na tom mukotrpnom putu trebalo savladati. Eksplozija balkanskog nacionalizma pokazala se kao ona zapreka koju nije bilo mogue savladati. U toj je eksploziji izgorjelo sve ono to je tijekom mnogo godina privlailo veliku pozornost svjetske znanosti i politike. Zadaa je i naih povjesniara i naih ekonomskih povjesniara da se ova dogaanja i ostvarenja ne prepuste zaboravu. To je u isto vrijeme i znanstvena i povijesna i moralna, pa i domoljubna zadaa. Ove momente treba u kontinuitetu imati u vidu i adekvatno vrednovati i zbog njihovog velikog ekonomskog i politiko-ekonomskog znaaja i zbog injenice da oni predstavljaju jedan od najbitnijih i najvanijih dijelova nae novije ekonomske povijesti. Gledajui na sve ono to se na hrvatskoj gospodarskoj sceni dogaalo tijekom itavog niza proteklih stoljea, razdoblje samoupravnog socijalizma je obiljeeno svekolikim razlikama. To je razdoblje civilizacijskog, industrijskog preporoda, poetak ope pluralizacije i demokratizacije i vee zatite ljudskih prava i sloboda. U tom razdoblju smo razinu materijalnog razvitka dostigli tek u posljednjim godinama, ali uz bitno pogoravanje gospodarske strukture. Zato se najvanija zadaa naega gospodarstva i drutva u godinama pred nama odnosi na novu industrijalizaciju, odnosno na reindustrijalizaciju. Posebno vana zadaa odnosi se na uspostavljanje barem one razine drutvenog blagostanja na kojoj smo ve jednom bili. I premda na zamjetno nioj razini, samoupravni socijalizam je u danim uvjetima ve imao neke politiko-ekonomske karakteristike Skandinavskog modela blagostanja. A to znai da su se u nekim vanim segmentima drutvenog ivljenja ve bile poele mijenjati funkcije trita i cijena. To se posebno odnosi na komplekse obrazovanja, zdravlja, pa i stanovanja. O svim ovim pitanjima i problemima bit e, meutim, neto vie rijei u drugim dijelovima ovog priloga.
798
8. Nastanak i razvitak drutva blagostanja Velika svjetska kriza tijekom tridesetih prolog stoljea dogodila se kumuliranjem proturjeja kapitalistikog sustava: drutveni rad i privatno prisvajanje. Jo tonije reeno, ta se kriza dogodila kumuliranjem svih onih proturjeja koja je tijekom duge povijesti sobom nosio i u sebi sadravao model ekonomskog neoliberalizma. Nisu rijetke ocjene dobrih znalaca da bi vjerojatno i sam Adam Smith, da je ivio u uvjetima barem prve tri tehnoloke revolucije, shvatio ograniene mogunosti nevidljive ruke i slobodnog djelovanja trita. Ovakvu pretpostavku opravdava injenica da Adam Smith jo na samom poetku moderne civilizacije vizionarski predvia povezanost podjele rada, irenja trita i tehnoloke determiniranosti. Ovaj vizionarski pogled Adama Smitha se javlja jo s posebnom snagom u svjetlu injenice da jo mnogi suvremeni i znanstvenici ekonomisti nisu u dovoljnoj mjeri shvatili svu pogibelj koju u sebi nosi model ekonomskog neoliberalizma. Funkcija cilja u kapitalistikom sustavu je maksimiranje prota i zato je konkurencija i borba za prot sasvim razumljiva. Meutim, da borba za maksimiranjem prota na temelju ljudske pohlepe ide tako daleko da opetovano uzrokuje svjetsku krizu, neto je manje prihvatljiva i razumljiva. Ekonomska lozoja Johna Maynarda Keynesa je tridesetih spasila svijet od jo daleko vee pogibelji. Nastalo je dosta dugo razdoblje relativno mirnih i stabilnih odnosa izmeu rada i kapitala. Drutvo blagostanja je predstavljalo jednu potpuno novu kvalitetu ivljenja za mnoge ljude, posebno europskih zemalja. Model drutva blagostanja, se prvo i najvie razvio u skandinavskim zemljama i zato je najvie postao poznat kao Skandinavski model drutva blagostanja. Kasnije se na temelju toga modela razvijala prvo Europska zajednica, a kasnije i Europska unija. To je svakako bio najsvjetliji dio razvoja, posebno u velikom dijelu Europe. U SAD su braa Kennedy dala svoje ivote za ostvarenje ideala drutva blagostanja. Valja se nadati da e predsjednik Obama biti uspjeniji i bolje sree. Kako smo vei ranije spomenuli, model drutva blagostanja oznaava neke pomake i u svjetlu politike ekonomije. To se posebno odnosi na funkcije trita i cijena u nekim bitnijim segmentima ljudskog ivljenja. Jo konkretnije reeno, to se posebno odnosi na zdravlje, na obrazovanje, a donekle i na stanovanje. U obinom svakodnevnom ivotu se nerijetko kae da ti vani segmenti ljudskog ivljenja postaju besplatni. To je, razumije se, samo uvjetno tono budui da se ustvari radi samo o novim kvalitetama drutvenih odnosa. Jer u drutvu blagostanja naelo solidarnosti dobiva daleko veu ulogu i znaaj nego u bilo kojim drugim do sada poznatim modelima drutva. Kako smo ve ranije spomenuli i model samoupravnog socijalizma je imao neke karakteristike drutva blagostanja, ali, razumije se, na puno nioj razini
799
od onih skandinavskih i njima slinih. U pogledu isto politiko-ekonomskog pristupa, posebno kada je u pitanu formalni izraz funkcije cilja, model samoupravnog socijalizma je kao model drutva blagostanja imao ak i neke prednosti. Funkcija cilja se izraavala u maksimiranju (prota, dobiti akumulacije) po ksnom kapitalu i maksimiranju osobnih dohodaka po radniku. U svakom sluaju koncept i pojam drutva blagostanja se, po opem suglasju i uvjerenju, smatra maksimalnim dometom koji je suvremena civilizacija uspjela uiniti u smislu podizanja kvalitete ljudskog ivljenja za veinu, odnosno za sve lanove neke drutvene zajednice. Uz materijalno blagostanje to drutvo pretpostavlja i maksimum zatite ljudskih prava i sloboda i maksimalno potivanje naela socijalne pravde. Nema nikakve sumnje da drutvo blagostanja predstavlja maksimalni domet koji se na temelju reforme kapitalizma mogao postii. Drutvo blagostanja se kao svi drugi oblici suvremenih drutava temelji na tritu i demokraciji, ali s time da demokracija nije u odnosu na socijalnu politiku i ostvarivanja naela socijalne pravde neutralna, nego je naprotiv maksimalno angairana. Tu angairanost ostvaruju konkretne drutvene snage, odnosno odgovarajue politike stranke. Svjetonazorski ideal suvremene socijalne demokracije odnosi se na prihvaanje, ostvarivanje i daljnji razvitak drutva blagostanja.
9. Reforma drutva blagostanja U razdoblju nakon tridesetih, odnosno nakon prve velike svjetske krize i nastanka drutva blagostanja nastalo je razdoblje veoma dobrih odnosa izmeu rada i kapitala. U tom kontekstu bi jo adekvatnije bilo rei da su odnosi izmeu rada i kapitala tijekom prve tri tehnoloke revolucije bili relativno dobri i snoljivi, posebno s obzirom na simetrine odnose u raspodjeli, izmeu rada i kapitala. Ovu simetrinost treba shvatiti samo u smislu nepostojanja takvih pojava da su proti rasli, a plae i nadnice opadale. U tijeku prve dvije tehnoloke revolucije dolo je do velikog porasta produktivnosti rada i to se manifestiralo ne samo u porastu prota, nego i u poveavanju standarda ivljenja radnika. Trea tehnoloka revolucija ostvarivala se na snanom rastu produktivnosti rada i kapitala i na velikom utjecaju tehnikog napretka na temelju est generikih tehnologija. Sve je to imalo odreeni utjecaj i na poveavanje kvalitete ivota radnika. Meutim, prekid takvih simetrinih odnosa u raspodjeli dovela je sa sobom etvrta tehnoloka informatika revolucija. Tu je do svog punog izraaja dola i sva defektnost funkcije cilja u izrazu maksimiranja prota i sva ona defektnost koja se moe pripisati i pohlepnosti kapitalista i slabosti i pohlepnosti ljudske prirode.
800
U vrijeme ostvarivanja najveih prota i super prota monici kapitala su poeli zagovarati, i ne samo zagovarati nego i nasilno provoditi (retrogradno) reformu drutva blagostanja pod izgovorom da se u uvjetima etvrte tehnoloke informatike revolucije mora dati daleko vea sloboda na tritu rada kapitalu, to je automatski za sobom povlailo smanjivanje prava rada. Na tu su oskulu naalost nasjeli svi oni koji su po svojoj drutvenoj ulozi trebali djelovati u smjeru zadravanja tradicionalne, barem relativne simetrije, u raspodjeli izmeu rada i kapitala. To se odnosi i na voe socijalnih demokrata i laburista i na sindikate i na sve druge relevantne stakeholdere. Zemlje u tranziciji su imale veliku nesreu da je tranzicija zapoela upravo u vrijeme reforme drutva blagostanja. Da bi situacija za zemlje u tranziciji bila jo tea, u vrijeme pojave etvrte tehnoloke informatike revolucije sa svjetske je scene nestala dominacija drutva blagostanja i uspostavljala se dominacija modela ekonomskog neoliberalizma. Da zlo bude jo vee, meunarodna je zajednica (bez obzira to sve pod tim izrazom moemo i trebamo podrazumijevati) prema zemljama u tranziciji bila veoma neosjetljiva. Praktiki nijedna zemlja, s obzirom na nepostojanje trine tradicije, osim bive Jugoslavije, nije bila spremna za tranziciju. Najmanje spremna je bila najvea zemlja, tj. Rusija, to je imalo posebno negativne uinke za sve druge zemlje u tranziciji. Prednosti koje je imala za sebe i mogla imati za druge biva Jugoslavija su se izgubile, jo bolje rei izgorjele u eksploziji balkanskog nacionalizma. Iznimka je bila samo Slovenija. Hrvatska se, moglo bi se rei, u potpunosti podala svim nevoljama koje je sa sobom nosio model ekonomskog neoliberalizma. Na te emo se nevolje kasnije jo vratiti. Njih e u svakom sluaju osjeati vie generacija. Meutim, pohlepa kapitala i kapitalista se nije zadrala samo na (retrogradnoj) reformi drutva blagostanja. U vrijeme ostvarivanja najveih prota i super prota, na temelju uinka imbenika informatiko komunikacijske tehnologije, plae i nadnice ne samo da nisu porasle, nego su naprotiv veoma osjetno opale. I dogodilo se ono to se moralo dogoditi. Buknula je druga velika svjetska kriza. Epicentar je, po prirodi stvari, bio u sreditu moi u SAD-u. Kriza se od 2008. pa dalje veoma brzo proirila u sve zemlje svijeta. U Europu i Europsku uniju posebno. Monici kapitala i kapitalizma su preko noi zaboravili na lozoju modela ekonomskog neoliberalizma i svim srcem se obratili ekonomskoj lozoji Johna Maynarda Keynesa koja je opetovano spasila i kapitalizam i kapitaliste. Ne ulazei u sve poznate detalje u dogaanja tijekom proteklih par godina nau pozornost elimo usmjeriti samo na jedan moment. A taj se odnosi na prijeku potrebu reforme kapitalizma u smjeru oivljavanja i daljnjeg razvitka modela drutva blagostanja.
801
U tom se kontekstu valja dok je jo vrijeme podsjeati na dogaanja tijekom i poslije svjetske krize iz tridesetih. Pojava i uinci ekonomske lozoje Johna Maynarda Keynesa potakli su daljnji razvitak i irenje modela blagostanja. Meutim, i pored briljantnih dostignua koja su na temelju postupno dominirajueg modela drutva blagostanja znaila svekoliki korak naprijed za sve, stjecajem okolnosti dolo je do velikih promjena. Ti stjecaji okolnosti se odnose na pojavu etvrte tehnoloke informatike revolucije. Ta injenica sama po sebi i sama za sebe ne bi bila dovoljna za reformu drutva blagostanja u smjeru njene retardacije slabljenja i naglo jaanje modela ekonomskog neoliberalizma. To se dogodilo u uvjetima kada je strana kapitala bila veoma snana i centralistiki organizirana, a strana rada veoma slaba, decentralizirana i neorganizirana. Prema tome stvoreni odnosi su omoguili da trite i demokracija djeluju u smjeru jaanja modela ekonomskog neoliberalizma i retrogradne reforme drutva blagostanja. Takvo djelovanje odnosa snaga, u svjetlu proturjeja trita i demokracije imalo je u krajnjoj instanci za rezultat pojavu svjetske krize koje smo svjedoci i koja je jo uvijek u tijeku. Imajui u vidu sve velike tete i nevolje koje je sa sobom po drugi puta doveo model ekonomskog neoliberalizma, svjetska politika i svjetska znanost bi toj pojavi trebali posveivati barem toliko pozornosti koliko je potrebno da se ne ponove ona gorka iskustva koja suvremeni svijet jo uvijek osjea i koja e, po svemu sudei, jo dugo osjeati. U tom kontekstu valja zamijetiti i pozdraviti jedno novo svjetlo koje se u ekonomskoj znanosti javilo u izrazu najnovije knjige poznatog engleskog ekonomista povjesniara i politiara Roberta Skidelskog pod naslovom: Keynes: Povratak velikana.5 Taj velikan, razumije se, nije nitko drugi nego John Maynard Keynes. Dakle ovjek, znanstvenik i doajen koji je svojom ekonomskom lozojom po drugi puta spasio svijet od daleko vee kataklizme nego koju je doivio i preivio. Engleski znanstvenik, pisac knjige Povratak velikana je jedan od najboljih suvremenih poznavatelja Keynesa i njegovih velikih zasluga za spaavanje kapitalizma u vrijeme prve krize, kada je mogao i osobno djelovati, a isto i u vrijeme druge krize kada je snaga njegove ekonomske misli i ekonomske lozoje ostvarila isti uinak kao i kada je osobno u kriznim dogaanjima sudjelovao. Ova knjiga dolazi u pravo vrijeme kada i svjetska politika znanost i svjetska ekonomska znanost, pa i svjetska politika, moraju initi sve ono to ide u prilog prestanka djelovanja modela ekonomskog neoliberalizma i jaanja utjecaja modela ekonomskog blagostanja, odnosno modela drutva blagostanja. Svako drugaije ponaanje i ekonomske i politike znanosti, a posebno svjetske politike znailo bi svjesno preuzimanje odgovornosti za ona krizna dogaanja u budunosti, koja su, po prirodi stvari, bremenita s jo vie kataklizmi u budunosti
5
Skidelsky Robert: Keynes: Povratak velikana, Zagreb, Algoritam, 2011.
802
nego to su bile one u prolosti. Spomenutu knjigu velikog engleskog ekonomista, povjesniara i politiara Roberta Skidelskog s engleskog je preveo i veoma stimulativan predgovor napisao akademik Zvonimir Baleti. Treba mu za taj zahvat u pravo vrijeme odati i duno priznavanje, to ovim putem i inim. U nastavku izlaganja emo, u skladu s naslovom ovog priloga, odreenu pozornost posvetiti razvitku hrvatskoga gospodarstva u vrijeme reforme, a nakon toga u vrijeme tranzicije. Sve je to, meu ostalim, dobro dolo i potrebno zbog sagledavanja uzrono-posljedinih veza s relevantnim kretanjima i dogaajima u hrvatskom gospodarstvu i drutvu.
10. Hrvatsko gospodarstvo u vrijeme reforme 1950. - 1990. Eksplozija balkanskog nacionalizma nanijela je svekolike ogromne tete na ovim naim prostorima. ak i ne uzimajui u prvi plan tragine posljedice nametnutog rata, budui da ni ljudski ivot ni sloboda nemaju cijene, brojne druge negativne posljedice poevi od onih ekonomskih i materijalnih pa sve do onih moralnih, politikih i povijesnih jo e dugo optereivati itav niz generacija koje dolaze. Jedna od tih negativnih posljedica ima i povijesne dimenzije. Te se povijesne dimenzije odnose ne samo na opu nego i na nau ekonomsku povijest. Kada to kaemo, posebno mislimo na nau noviju ekonomsku povijest. U tom kontekstu valja specijalno naglasiti injenicu da je hrvatsko gospodarstvo u tijeku svoje ukupne povijesti doivjelo svoje briljantne trenutke u razdoblju od 1950. do 1990. A to je, kako je opepoznato, razdoblje samoupravnog socijalizma. To je razdoblje u kome je hrvatsko gospodarstvo doivjelo tako duboke i dinamine strukturne promjene da je u sklopu bive zajednike drave Jugoslavije, po kriterijima Ujedinjenih naroda, bilo uvrteno meu deset u cijelom svijetu novoindustrijaliziranih drava. Ta je pojava, kao i sve drugo to je bilo povezano s pojavom samoupravnog socijalizma, bilo predmet velikog i kontinuiranog interesa i u svjetskoj znanosti i u svjetskoj politici. Tako veliki interes svjetske javnosti i u sferi znanosti i u sferi politike, razumije se nije bio nimalo sluajan. Model samoupravnog socijalizma poeo je uspjeno funkcionirati u vremenu koje je uslijedilo poslije velike svjetske krize iz tridesetih koju je proizveo model ekonomskog liberalizma i koja je nanijela ogromne svekolike tete cijelom svijetu. Zahvaljujui ekonomskoj lozoji Johna Maynarda Keynesa poslije modela ekonomskog neoliberalizma zavladao je model drutva blagostanja. Taj je model prvo bio prepoznat kao skandinavski model, temeljem koga su se razvijale prvo Europska zajednica, a kasnije i Europska unija. Nakon svih nedaa koje su bile posljedica velike svjetske krize iz tridesetih,
803
model drutva blagostanja je doao kao veliko olakanje i osvjeenje vladajuem svjetskom kapitalistikom sustavu, koji i premda nije doivio opu krizu, ipak je bio i ostao u latentnoj krizi. Drutvo blagostanja je u tom kontekstu ostvarilo put onim pomacima u reformi suvremenog kapitalistikog sustava koji obeavaju veu stabilnost i vie socijalne pravde. Jer socijalna pravda lei u samim temeljima politike ekonomije drutva blagostanja. To se posebno odnosi na pomake u sferi trita i cijena u odnosu na neke bitne segmente ljudskog ivljenja, kao to su zdravlje i obrazovanje, a donekle i stanovanje, koji govorei veoma uvjetno i veoma popularno postaju besplatni. Ovo posebno naglaavamo zbog toga to dok postoji robna proizvodnja i trite nita ne moe biti besplatno. Radi se samo o promjeni drutvenih odnosa i veoj ulozi naela solidarnosti. Podsjetimo se samo da je upravo poveanju uloge i mjesta naela solidarnosti u razvitku ljudskog drutva papa Woytila davao najvee mogue znaenje. itav kompleks socijalnog nauka Katolike crkve je proet ovim naelom. Poznatom stavu da se bez bitno poveane uloge naela solidarnosti ivot na planetu zemlji nee moi odrati bliske su i neke druge najvee znanstvene i moralno-politike vertikale suvremenog svijeta. Spomenimo samo Nobelovca Josepha Stiglitza. Svi ovi momenti dobivaju za nas i posebno znaenje u svijetlu injenice da je i samoupravni socijalizam imao neke karakteristike drutva blagostanja, ali, to je sasvim razumljivo na puno nioj razini drutvene produktivnosti rada i materijalnog, ekonomskog razvitka. Eksplozija balkanskog nacionalizma onemoguila je zavretak procesa pluralizacije i demokratizacije modela samoupravnog socijalizma i njegovog daljeg razvitka na temeljima drutva blagostanja. No bilo kako bilo, svi navedeni momenti govore o tome da je model samoupravnog socijalizma bio jedan poseban i moe se rei jedinstven plac i s aspekta svjetske znanosti i s aspekta svjetske politike. Tu veliku pozornost i taj veliki interes posebno potvruju i brojne znanstvene institucije i brojni pojedini znanstvenici koji su posebnu pozornost posveivali, a neki od njih i svjetsku slavu dobiti temeljem bavljenja modelom samoupravnog socijalizma. Spomenimo samo neke svjetske centre, posebno u Americi i Rusiji. U SAD je na inicijativu, Jimmyja Cartera, koji je prvo bio guverner drave Georgia, a kasnije predsjednik SAD, zapoeo rad Jugoslavensko-ameriki centar za istraivanje i razmjenu Dravnog sveuilita Floride Tallahassee. Centar je bio smjeten u novoizgraenoj zgradi u samom sreditu campusa. Direktor Centra je bio istaknuti ameriki profesor George Macesich, porijeklom iz Hrvatske, dobro govori hrvatski, peta generacija doseljenika u SAD, otac i mati pokopani u Vinkovcima. Radom Centra je koordinirao Zajedniki jugoslavenski ameriki savjet sastavljen od profesora sa obje strane. Ovaj je centar putem svoga Instituta, za komparativne studije ostvarivao suradnju s brojnim amerikim sveuilitima. Predsjednik zajednikog savjeta je bio
804
preko 20 godina Dragomir Vojni. Meu drugim brojnim sveuilitima koja su pozornost posveivala samoupravnom socijalizmu posebno treba spomenuti dravno sveuilite Berkeley, Kalifornija, gdje je Benjamin Ward bavei se tim pitanjima stekao svjetsku slavu. Sa ovog sveuilita treba spomenuti i profesora Gregory Grossmana i Karla Lendanera, a isto tako i zaetnika ideje trinog socijalizma Abbu Lernera koji je svoju karijeru kasnije zavrio suraujui sa spomenutim centrom na Floridi. Moda jedan od najveih entuzijasta, zaljubljenika u samoupravni socijalizam je bio profesor Jaroslav Vanek sa Yale University. Spomenuti profesor Benjamin Ward je u vrijeme akademske godine, 1967/1968. kada je i Dragomir Vojni tamo bio kao visiting Scholar, radio sa est doktoranata na temu samoupravnog socijalima. Jedan od njih, Stevan Sacks je kasnije svoj doktorat zavrio u Ekonomskom institutu, Zagreb. Meu spomenutim doktorandima je bila i Laura Tyson, koja je bila samo u posjetu Ekonomskom institutu, Zagreb, ali je doktorirala u Americi. Ona je kasnije poslije Josepha Stiglitza postala predsjednik Ekonomskog savjeta predsjednika SAD-a Billa Clintona. Spomenimo jo i Marka Ellisa, koji je dosta vremena proveo u Ekonomskm institutu, Zagreb i koji je trebao tijekom vremena postati direktor spomenutog centra u Floridi. Sada je visoki dunosnik u amerikoj administraciji i radi kao generalni tajnik udruenja amerikih pravnika. U Rusiji je i poslije pada Hruovljeve reforme u znanosti i meu znanstvenicima postojao u kontinuitetu veliki interes za sva dogaanja povezano s razvojem modela samoupravljanja. To se posebno odnosi na dvojicu akademika i Gorbaovljevih savjetnika Olega Bogomolova i Abela Aganbegijana. Prvi je bio direktor Instituta za meunarodne ekonomske i politike odnose Ruske akademije znanosti, a drugi direktor uvenog Ekonomskog instituta u Novosibirsku. U institutu akademika Bogomolova je tijekom svih godina reforme djelovao posebni odjel za komparativne studije s posebnim osvrtom na model samoupravljanja. U ovom je odjelu radilo preko dvadeset znanstvenika na elu s Ludmilom Tjagunjenko koja je prva nauila hrvatski i u Ekonomskom institutu u Zagrebu se osjeala kao kod kue. Meu ruskim znanstvenicima zainteresiranim za samoupravljanje treba spomenuti i Jegora Gajdara, prvog predsjednika Vlade na poetku tranzicije koji je studirao u Zagrebu i govorio hrvatski. Za vrijeme Svjetskog kongresa ekonomista u Moskvi godine 1992. pozvao je k sebi hrvatske delegate eljka Rohatinskog i Dragomira Vojnia i izrazio posebnu spremnost pruanja politike podrke osamostaljenoj Hrvatskoj. Sve u svemu interes za dogaanja kod nas bila su u kontinuitetu veoma velika i u znanosti i u politici. Posebne impresije je izazivala injenica da se jedna zemlja bremenita brojnim proturjejima i na temeljima jednog sasvim novog modela tako brzo razvija. Jedan veoma cjelovit komparativni pregled razvitka i bive zajednike drave Jugoslavije i svih republika i pokrajina daju podaci Tablice 1.
805
Tablica 1. STOPE BRUTO INVESTICIJA U FIKSNI KAPITAL DRUTVENOG SEKTORA PRIVREDE, KAPITALNI KOEFICIJENTI I STOPE RASTA DRUTVENOG PROIZVODA PO RAZDOBLJIMA 1953. - 1989.
Bive republike Hrvat- Ma- Sloska kedo- venija nija Svega
Razdoblje
Biva Bosna i Jugo- Herceslavija govina
Crna Gora
Srbija
0 1953.-1960. 1961.-1970. 1971.-1980. 1981.-1989. 1953.-1989. 1953.-1960. 1961.-1970. 1971.-1980. 1981.-1989. 1953.-1989. 1953.-1960. 1961.-1970. 1971.-1980. 1981.-1989. 1953.-1989.
1 19.3 20.4 22.7 16.3 19.5 2.2 3.2 4.0 32.3 3.7 8.9 6.3 5.7 0.5 5.3
2 22.2 20.8 28.3 18.8 22.6
3 52.7 36.5 39.6 21.9 32.6
4 16.7 18.8 21.0 15.7 18.2 1.9 3.0 3.9 297.3 3.6 9.0 6.3 5.4 0.1 5.1
5 26.0 32.9 26.6 13.0 22.1 3.2 4.2 4.6 13.9 3.9 8.1 7.9 5.8 0.9 5.6
3.0 8.9 3.9 4.4 5.1 6.4 15.3 1408.5 4.7 6.3 7.4 5.4 5.5 1.2 4.8 5.9 8.4 6.1 0.0 5.2
Ua Koso- VojvoSrbija vo dina 6 7 8 9 10 Stope bruto investicja (s) 18.4 15.0 16.9 18.9 20.5 17.9 16.4 20.9 20.7 39.4 42.0 21.5 21.4 21.5 19.9 25.3 14.6 14.9 16.4 16.4 32.9 17.6 17.5 19.2 18.7 Kapitalni koecijenti (k) 1.9 2.0 2.3 2.3 1.2 2.4 3.4 3.4 5.6 3.1 3.5 3.7 3.4 7.6 3.7 126.7 26.6 25.7 23.8 30.8 3.2 3.5 3.5 6.2 3.0 Stope rasta drutvenog proizvoda (r) 9.1 9.7 8.9 7.9 12.1 6.9 6.1 6.1 7.0 5.8 6.1 5.9 5.9 5.5 5.8 0.1 0.6 0.6 1.1 0.5 5.5 5.4 5.3 5.3 5.8
Izvor: Statistiki godinjak, Beograd, 1991. SZS. Ekonomski institut - Zagreb, Centar za ekonomsku informatiku i statistiku. Napomene: Stopa bruto investicija (1) izraava odnos sudjelovanja bruto investicija u drutvenom proizvodu. Kapitalni koecijent (k) izraava broj jedinica bruto investicija koji je u odreenom razdoblju valjalo investirati da bi se drutveni proizvod poveao za jednu jedinicu. Stopa rasta drutvenog proizvoda (r) izraava odnos meu stopom investicija (s) i kapitalnim koecijentom (k).
Relevantni podaci pokazuju da je gospodarstvo Hrvatske ve sa samom poetku ostvarilo veoma visoku stopu rasta drutvenog proizvoda od 9%. U to je vrijeme ta stopa bila najvia u svjetskim razmjerima. Valja zamijetiti da je ta visoka stopa rasta ostvarena temeljem veoma niske stope bruto investicija od 16,7 i veoma visoke ekonomske ekasnosti investicija izraene u niskom kapitalnom
806
koecijentu od svega 1,9. Dragomir Vojni je krajem pedesetih bio na doktorskom studiju na The London School of Economics. Voa lijevih laburista Bevan je bio toliko impresioniran poetnim rezultatima modela samoupravljanja da je na tu temu odrao posebno predavanje u studentskom klubu British Conitha. Posebno je naglaavao da je tako visoka stopa rasta ostvarena na temelju jednog sasvim novog ekonomskog modela i u zemlji s tekim proturjejima, niskog prosjenog obrazovanja i oskudne demokratske tradicije. Zakljuio je da bi taj model u Engleskoj davao jo bolje rezultate. I premda je u kasnijim godinama stopa rasta drutvenog proizvoda bila osjetno manja, za cjelinu promatranog razdoblja je ostvarena relativno visoka stopa rasta od 5,1. Na snienje prosjene stope je imala veliki utjecaj injenica da je tijekom osamdesetih bila stagnacija. Meutim, i pored toga ostaje jedan opi zakljuak da su u razdoblju samoupravnog socijalizma sve republike i pokrajine ostvarivale veoma povoljne stope rasta. Jer upravo na temelju tih stopa rasta se na ovim prostorima dogodio razvojni boom koji je dao osnove za proglaenje bive Jugoslavije jednom od deset u svijetu novoindustrijaliziranih zemalja. Kada je rije o brojnim proturjejima na kojima se temeljilo jugoslavensko zajednitvo, posebno su interesantni i pouni komparativni podaci o kretanju demografskih investicija Tablica 2. STOPE DEMOGRAFSKIH I EKONOMSKIH BRUTO INVESTICIJA U FIKSNI KAPITAL DRUTVENOG SEKTORA PRIVREDE 1953. - 1989.
Bive republike Hr- Ma- Slovevat- kedo- nija ska nija Svega 1 3.7 1.0 19.5 3.7 15.9 18.2 81.8 2 4.7 1.3 22.6 6.2 16.4 29.5 70.5 3 6.3 1.2 32.6 7.5 25.1 24.2 75.8 4 3.6 0.5 18.2 1.8 16.4 9.9 90.1 5 3.9 1.4 22.1 5.5 16.7 29.6 70.4 6 3.2 0.7 17.5 2.4 15.2 16.1 83.9 7 3.5 1.0 19.2 3.5 15.7 22.2 77.8
Razdoblje
Biva Bosna i Crna Jugo- Herce- Gora slavija govina
Srbija
Na bruto osnovici
S=100
K P S Sd Se Sd Se
Ua Koso- VojvoSrbija vo dina 8 9 10 3.0 6.2 3.5 0.5 2.5 0.8 17.6 18.7 32.9 1.5 2.8 15.6 16.0 15.9 17.3 14.9 47.5 9.0 85.1 52.5 91.0
Izvor: Statistiki godinjak, Beograd, 1991. SZS. Ekonomski institut - Zagreb, Centar za ekonomsku informatiku i statistiku. K = kapitalni koecijent
807
P = stopa prirasta stanovnitva S = stopa investicija Sd = stopa demografskih investicija koja se dobiva umnokom kapitalnog koecijenta i stope prirasta stanovnitva Se = stopa ekonomskih investicija koja se dobiva umanjivanjem stope investicija za stopu demografskih investicija.
Ve na prvi pogled pada u oi injenica da su stope demografskih investicija vie u manje razvijenim republikama. To je i sasvim razumljivo budui da se isto tako ponaaju i odrednice visine demografskih investicija, tj. kapitalni koecijenti i stope rasta stanovnitva. Ovakvo kretanje i ponaanje demografskih investicija imalo je neposredni utjecaj i na ostvarivanje ukupne razine razvoja izraene u indeksu per capita drutvenog proizvoda. Tablica 3. INDEKSI PER KAPITA DRUTVENOG PROIZVODA, 1953. - 1989.
Bive republike Biva Bosna i Crna Hrvat- Make- SloveJugosla- Herce- Gora ska donija nija vija govina
Razdoblje
Srbija
0 1953. 1955. 1960. 1965. 1970. 1975. 1980. 1985. 1989.
1 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0
2 85.7 83.3 76.0 71.7 67.6 65.8 65.6 68.7 67.9
3 74.8 77.2 64.5 76.3 77.2 69.1 79.6 78.0 73.5
4 115.4 122.5 119.2 120.3 123.6 123.1 125.6 125.3 125.6
5 68.0 68.4 63.9 66.6 70.0 68.0 66.3 64.2 65.7
6 161.1 174.9 180.4 183.2 193.7 205.3 200.5 203.1 199.0
Sve- Ua ga Srbija 7 8 91.5 96.8 85.9 90.8 91.9 96.4 92.1 96.3 89.9 96.5 90.7 96.7 90.2 98.7 90.1 99.2 91.1 103.1
Ko- Vojvosovo dina 9 10 45.8 99.4 42.5 93.6 37.4 107.9 36.5 112.5 34.1 107.4 33.4 115.1 28.6 113.5 27.7 117.8 25.6 119.0
Izvor: Statistiki godinjak, Beograd, 1991. SZS. Ekonomski institut - Zagreb, Centar za ekonomsku informatiku i statistiku.
Valja zamijetiti da je koecijent razlika u razini razvijenosti (Slovenija i Kosovo) u poetnoj godini bio 3,5, a u zavrnoj 7,8. To se dogodilo i usprkos veli-
808
kim prelijevanjima u korist manje razvijenih republika i pokrajine Kosovo putem Saveznog fonda za nerazvijene i putem Saveznog budeta. Svi ovi momenti veoma mnogo govore o velikim potekoama i velikoj kompleksnosti pripremanja odgovarajuih nancijskih i statikih osnova za stvaranje istih rauna. Jer te je raune temeljem djelovanja jedinstvenog trita bilo realno mogue prirediti (kako smo ve komentirali u ovdje navedenim razradama) samo na temelju odgovarajuih input-output tablica i na tim osnovama prireenih rauna. Ta je injenica u kontinuitetu predstavljala jedno od brojnih proturjeja jugoslavenskog zajednitva. Ostaje meutim neupitna injenica da je u promatranom razdoblju razvitka u vrijeme samoupravnog socijalizma ostvaren takav razvojni boom koji bi u godinama pred nama trebalo pokuati ponoviti. Valja opetovano spomenuti da je prekid razvojnog booma tijekom osamdesetih uslijedio najveim dijelom zbog krize upravljanja temeljem Ustava iz godine 1974., ali bez Tita. Dugoroni program ekonomske stabilizacije je bio na pravom putu ostvarivanja ope pluralizacije i demokratizacije. Eksplozija balkanskog nacionalizma je meutim sve te pozitivne procese prekinula. Meutim i bez obzira na to to kraj prie iz nae novije ekonomske povijesti koji se odnosi na Veliki gospodarski boom hrvatskog gospodarstva u razdoblju 1950. -1990. nije onakav kakav bi eljeli, ostaje jedan vaan moment koji zavreuje veliku pozornost i ekonomske znanosti i ekonomske politike i ekonomske povijesti. Taj se moment odnosi na injenicu da promatrani etrdesetogodinji razvojni period Republike Hrvatske predstavlja vrijeme najveih dostignua hrvatskoga gospodarstva u tijeku nae ukupne ekonomske povijesti. Tu razinu materijalnog razvitka hrvatsko je gospodarstvo ponovo dostiglo tek pred par godina, tj. oko sredine prvog desetljea. Za dostizanje razine drutvenog blagostanja trebat e nam jo itav niz godina. U svakom sluaju briljantna razvojna dostignua i bive Jugoslavije openito i Hrvatske posebno u razdoblju 1950. - 1990., a to je vrijeme samoupravnog socijalizma obrauju i potvruju radovi brojnih autora. Posebno spominjemo jedan od najnovijih. To je rad Gordana Druia koji je nastao u okviru aktivnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti pod naslovom Hrvatsko gospodarstvo u 20. stoljeu. Ovaj rad veoma dokumentirano pokazuje da ekonomski model u promatranom etrdesetogodinjem razdoblju predstavlja takav dogaaj koji daleko odskae od svih drugih u itavoj hrvatskoj ekonomskoj povijesti. Uslijedio je period ekonomije i politike tranzicije koji je znaio opu i svekoliku devastaciju i degradaciju svega onoga to je postignuo tijekom prolog promatranog perioda. Meutim, isto tako kao to je za analizu i ocjenu, a isto tako i za objanjenja, bilo potrebno posebnu pozornost posvetiti sagledavaju cjeline drutveno-ekonomske reforme iz godine 1965, odgovarajui pristup periodu ekonomije i politike tranzi-
809
cije zahtijeva pogled u iri sklop drutveno-ekonomskih dogaanja iz nae novije ekonomske povijesti. To se posebno odnosi na vremenski horizont dvaju velikih svjetskih kriza i odgovarajuih uzrono- posljedinih veza. Na kraju ovog odjeljka valja posebno istai dva momenta. Prvi se odnosi na injenicu da se briljantni razvoj i Hrvatske i bive Jugoslavije, posebno onaj koji se odnosi na brzu industrijalizaciju najveim dijelom ostvarivao u meunarodnim uvjetima modela drutva blagostanja, a tek manjim dijelom u uvjetima modela ekonomskog neoliberalizma. Drugi se odnosi na injenicu da se model privreivanja u kontinuitetu ostvarivao na modelu otvorene privrede, orijentiran na ekspanziju izvoza u osloncu na proizvodnju, na tednju na investicije i izvoz.
11. Ekonomija i politika tranzicije Zemlje u tranziciji su imale veliku nesreu da je tranzicija zapoela u vrijeme reforme (u retrogradnom smislu) reforme drutva blagostanja i u dominaciji modela ekonomskog neoliberalizma. U vrijeme poetka tranzicije ve su snano djelovali imbenici etvrte tehnoloke informatike revolucije. Svi ovi momenti su u razliitim prigodama i prilozima nebrojeno puta spomenuti i konstatirani. Neto manje su spominjana pitanja o mogunosti postojanja odreenih uzrono-posljedinih veza. U tom kontekstu treba dodatno razmotriti i u ovom svjetlu neka ve spomenuta dogaanja. Ekonomska lozoja spasitelja kapitalizma i kapitalista Johna Maynarda Keynesa uvaavala je injenicu da je u sredinjici proturjeja kapitalistikog naina proizvodnje drutveni rad i privatno prisvajanje. Praktini pristup rjeavanja toga proturjeja temeljio se na rjeavanju proturjeja dvaju sredinjih institucija nae civilizacije - a to su trite i demokracija. Stihijsko djelovanje trita u smislu da bogati postaju jo bogatiji, a siromani jo siromaniji rijeio je putem indikativnog planiranja i aktivne ekonomske politike koja se oslanja na odgovarajuu koncepciju i strategiju razvitka. Neutralnost demokracija u odnosu na socijalna pitanja i ostvarivanje naela socijalne pravde rijeio je poveanjem uloge i mjesta naela solidarnosti u organizaciji gospodarstva i drutva. Na tim je temeljima nastao model drutva blagostanja i najdulji period relativno dobrih odnosa i relativno simetrine raspodjele rada i kapitala. Ta se relativno simetrina raspodjela izmeu rada i kapitala ostvarivala tijekom sve tri tehnoloke revolucije. Pa zato je onda dolo do krize. Do krize je dolo upravo onda kada je dolo do prijeloma u dugoronom trendu relativno simetrine raspodjele izmeu rada i kapitala. To je uslijedilo u vrijeme etvrte tehnoloke informatike revolucije. Pod utjecajem ICT imbenika na strani ka-
810
pitala su uslijedila neviena poveanja prota i super prota. Nasuprot tome na strani rada je tijekom vie relevantnih desetljea uslijedilo zamjetno smanjenje plaa i nadnica. Kriza je bila neizbjena i dogodila se s epicentrom u SAD-u. Sve je drugo poznato. Najvei zagovornici neoliberalizma na elu s predsjednikom SAD-a Bushom obratili su se ekonomskoj lozoji Johna Maynarda Keynesa za pomo. I kapitalizam je spaen. Ostaje meutim otvoreno pitanje koji su to sve imbenici koji su doveli u vrijeme procvata drutva blagostanja i dugotrajno mirnih i stabilnih odnosa izmeu rada i kapitala, do prekida u dugotrajnom trendu relativno simetrine raspodjele. Pojava etvrte tehnoloke informatike revolucije, koja se najvie spominje, ne ini se dovoljno uvjerljivim imbenikom. Kao jedan od moguih i u izvjesnom stupnju vjerojatnih i moguih imbenika se spominje ljudska priroda i velika pohlepa kapitalista. Postoji meutim i iri spektar okolnosti u kojima ljudska (kapitalistika) pohlepa moe jo lake i vie doi do izraza. U vrijeme lomova dugoronog trenda relativno simetrine raspodjele izmeu rada i kapitala u svijetu su se dogaale i neke druge relevantne promjene. Nestalo je opasnosti da se hladni rat transformira u vrui. Nestali su utjecaji pokreta nesvrstanih. Nestalo je realnog socijalizma i zapoela je tranzicija. Sve to potkrepljuje ve izreenu ocjenu da su zemlje u tranziciji imale veliku nesreu da je tranzicija zapoela u vrijeme reforme (u smislu bitnog slabljenja) drutva blagostanja i dominacije modela ekonomskog neoliberalizma. Sve je to uvelike otealo i jo vie kompliciranu tranziciju. To tim vie to praktino ni jedna zemlja, osim bive Jugoslavije, s obzirom na reformske pripreme, nije bila osposobljena za tranziciju. Najvea zemlja, SSSR je bila najslabije pripremljena za tranziciju, to je predstavljalo poseban problem. Oslanjajui se na reformske centre tranzicije, posebno na Beki institut za meunarodne komparativne ekonomske studije, a isto tako i na Ekonomski institut, Zagreb, veina relevantnih zemalja je oekivala da e tranzicija ii u smjeru daljnje reforme kapitalizma i razvitka modela drutva blagostanja. U tom se kontekstu govorilo i o reformi kapitalizma i o reformi socijalizma. Imajui u vidu i radove i rasprave u ova dva instituta, a isto tako i ve ranije pokrenute rasprave o reformi socijalizma u grupi znanstvenika okupljenih oko Ante Markovia i Kire Gligorova, Dragomir Vojni je napisao knjigu pod naslovom Ekonomska kriza i reforma socijalizma.6 Osnovna ideja se odnosila na drutvo blagostanja s posebnim naglaskom na solidarnost. Knjiga je sadravala i velike izvode na engleskom i ruskom. Neformalni recenzenti knjige su bili ameriki profesor John Hardt, lan International Steering Committee, Bekog instituta i Josip
6 Vojni, Dragomir: Ekonomska kriza i reforma socijalizma, Globus, Zagreb, Ekonomski institut, Zagreb, 1989.
811
upanov.7 Njihov je zajedniki stav bio da su priblino tako zamiljali reformu socijalizma. U javnosti je s idejom o novom socijalizmu prvi izaao godine 1989. Ante Markovi. Bilo je to naalost vrijeme dogaanja naroda i sve izraenijih simptoma eksplozije balkanskog nacionalizma. Meunarodno ozraje nije bilo osjetljivo za zemlje u tranziciji. Sa strane meunarodne zajednice, bez obzira to se sve pod ovim pojmom treba i moe podrazumijevati, ponuen je tzv. Washington Consensus koji predstavlja najgoru varijantu neoliberalizma. Umjesto eljenog drutva blagostanja u zemljama u tranziciji se temeljem tajkunske privatizacije i pljake nacionalnog bogatstva poeo razvijati model divljeg kapitalizma i trinog fundamentalizma. Nastupile su stravine socijalne razlike brzog bogaenja manjine i osiromaenja veine. Latinsko-ameriki sindrom se putem Washington Consensusa poeo ostvarivati i u Europi. Sve u svemu tranzicija je, barem do sada, pokazivala daleko vie ono runo, a ne lijepo lice. Demokratizacija i pluralizacija, razumije se, i u ove zemlje, kao i u sve druge dobro je dola, ali je cijena koja se plaa veoma visoka. Da li je ta cijena mogla biti i znatno manja, pokazat e se u svijetlu neto due vremenske distance. Meutim, ono to se u pogledu ekonomskog razvoja Hrvatske, ukljuujui i drutvo-blagostanja, ve sada vidi ne moe se nikako ocijeniti dobrim i poeljnim.
12. Ekonomija i politika tranzicije u Hrvatskoj Hrvatska je, uz Sloveniju, bila najbolje pripremljena za tranziciju. Meutim, najbolje pripreme nisu dale najbolje ostvarenje. U tom kontekstu valja posebno spomenuti da su hrvatski i slovenski ekonomisti bili najorganiziraniji i najistaknutiji u radu na pripremi programa tranzicije u okviru velike grupe ekonomista znanstvenika okupljenih oko Ante Markovia i Kire Gligorova kojemu je zamjenik bio Dragomir Vojni. Program koji su zajedniki pripremali hrvatski i slovenski ekonomisti, slovensko politiko vodstvo je prihvatilo, a hrvatsko politiko vodstvo je taj program ignoriralo. Posljedice su opepoznate i kako se obiava rei, sve se vidi iz priloenog. Neugodna injenica da je Hrvatska jedina srednjoeuropska zemlja koja jo uvijek eka pred vratima Europske unije (i da se tek 2013. godine prikljui Europskoj uniji) o cjelini drutveno-ekonomske i politike situacije u Hrvatskoj i sama za sebe dovoljno go-
7 Josip upanov: Od komunistikog pakla do divljeg kapitalizma, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 2002., str. 27-52.
812
vori. Tome nije temeljni uzrok ni nametnuti rat ni sve druge nedae s njime povezane. Najvei ponder ovakvom ekonomskom i politikom poloaju Hrvatske dale su velike slabosti ukupne i posebno ekonomske politike. Hrvatska je jedina zemlja u tranziciji koja je relativizirala svoj odnos prema antifaizmu i to nam svijet nije bio spreman preko noi oprostiti. To su jasno davali na znanje relevantni imbenici meunarodne zajednice na brojnim skupovima i kongresima kada je bila na dnevnom redu tema o tranziciji. Dragomir Vojni je bio jedini pozvani referent na kongresu ekonomista Europske unije (mjeseca rujna godine 1994.) koji je odran u okviru University of Exeter, a na kome se raspravljalo o zemljama u tranziciji i njihovoj potencijalnoj kandidaturi za prikljuenje Europskoj uniji.8 U to su se vrijeme kao potencijalni kandidati spominjale samo tri zemlje: eka, Maarska i Poljska. Kada je Vojni na kraju svoga referata zapitao to je sa Slovenijom i Hrvatskom, Slovenija je glatko prola i ekonomske i politike testove, a Hrvatska je prola ekonomske, ali je zapela na politikim. Ipak je kongres uzeo u obzir pet zemalja kao potencijalne prve kandidate za Europsku uniju. I premda je to bilo znanstvena, a ne politika ucjena, Slovenci su je veoma dobro iskoristili, a nai mediji nisu ni spomenuli. Moda i zbog toga to su organizatori u veoma pristojnoj formi dali na znanje da je prijedlog za pet zemalja jednim dijelom i pitanje panje i prema jednom referentu iz zemalja u tranziciji. Sve u svemu meunarodni rejting Hrvatske tijekom devedesetih nije bio dobar. U tom bi se kontekstu openito moglo rei da e devedesete ostati u naoj povijesti kao veoma kontraverzne. U to se vrijeme dogodilo i ono najbolje, ali i ono veoma loe. Najbolje se, razumije se odnosi na Lijepu nau, a na veoma loe se odnosi sve drugo. to je to sve drugo jedva da treba ponavljati. Jer to se odnosi i na meunarodnu izolaciju i povremene tihe sankcije i na relativiziranje odnosa prema antifaizmu i na tajkunsku privatizaciju i nemilosrdnu pljaku nacionalnog bogatstva i na deindustrijalizaciju i na gubitak na stotine tisua radnih mjesta i na prepolovljeni drutveni proizvod i na stravinu socijalnu sliku i na praktiki nestanak srednje klase, na potpuno podavanje modela ekonomskog neoliberalizma, na nastanak modela divljeg kapitalizma i trinog fundamentalizma, na potpunu degradaciju plana i planiranja i preputanje razvoja stihiji i jo mnogo toga drugoga s time povezano. to se sa hrvatskim gospodarstvom dogodilo poetkom devedesetih veoma dobro ilustriraju podaci Tablice 4.
Vojni, Dragomir: European Integrational Processes and the Countries in Transition: With Special Reference to Croatia and Former Yugoslavia (Meunarodni znanstveni skup: The Evolution of Rules for a Single European Market, Exter, Sept. 1994.), Ekonomski pregled, (45), 9-10/1994. 573-603.
813
Tablica 4. OSNOVNI POKAZATELJI GOSPODARSKIH KRETANJA U HRVATSKOJ

- indeksi realne razine 1992. 1993. 1993. 1991. 1992. 1990. 76.4 95.4 50.7 85.4 96.3 57.5 78.6 88.1 44.9 86.3 95.1 59.3 86.6 95.2 61.0 84.7 101.4 75.9 88.7 95.9 75.2 87.5 93.7 71.3 108.8 122.1 180.9 105.1 96.0 159.3 104.3 84.9 91.9 104.6 61.1 71.9 34.7 47.3 80.9 27.5 54.5 78.1 30.8 75.8 89.5 44.7 70.5 81.1 43.9 40.9 68.0 16.7 88.6 84.4 61.2 925.2 1612.4 36742.8 765.5 1617.5 27611.8
DRUTVENI PROIZVOD INDUSTRIJSKA PROIZVODNJA - Sredstva rada - Reprodukcijski materijal - Roba za iroku potronju ZALIHE GOTOVIH PROIZVODA ZAPOSLENOST - dravni sektor - privatni sektor NEZAPOSLENOST IZVOZ ROBA UVOZ ROBA PROMET NA MALO MASA NETO-PLAA PRIMANJA STANOVNITVA JAVNI PRIHODI IZDACI STANOVNITVA ISPLATE ZA INVESTICIJE MATERIJALNI RASHODI JAVNOG SEKTORA CIJENE PROIZVOAA U INDUSTRIJI CIJENE NA MALO
1991. 1990. 71.3 71.5 64.9 72.2 74.0 88.4 88.4 87.0 136.1 157.9 81.9 73.8 78.9 72.6 72.3 65.9 76.8 60.0 81.9 246.3 223.0
Izvor: Tablica je prireena na osnovi slubenih podataka nacionalne statistike. . Rohatinski i D. Vojni (eds.) Aktualni problemi privrednih kretanja i ekonomske politike Hrvatske, svezak 9. Ekonomski institut, Zagreb 1994., str. 67.
Podacima Tablice 4. jedva da je potreban bilo kakav komentar. Godine 1993. u mjesecu listopadu politika se odluila za program ekonomske stabilizacije. Na temelju toga, u osnovi samo antiinacijskog programa, zaustavljena je galopirajua inacija, ali nita vie od toga.9 Meutim ono to se u pogledu ekonomskog razvoja, ukljuujui i drutvo blagostanja, u Hrvatskoj ve sada vidi ne moe se nikako ocijeniti dobrim i poeljnim.
9 The Croatian Economy in Transition, u: Saunders, Christopher T. (ed.et al.) Eastern Europe in Crisis and the Way Out, London, Macmillan, 1995. (Komentar rada od urednika Saundersa na str. 12.).
814
Relativno ksni teaj kune (u odnosu prvo na marku a kasnije na EUR) ostao je sve do danas. Neki komparativni efekti ovakve politike se mogu vidjeti iz Tablica 5. i 6. Tablica 5. BRUTO DOMAI PROIZVOD STVARNE PROMJENE U % PREMA PRETHODNOJ GODINI
Index 1989 =100 2000.
1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999.1 1999. 2000. 2000. 2001.
eka Maarska Poljska Slovaka Slovenija CEEC-52) Bugarska Rumunjska CEEC-72) Hrvatska Makedonija Jugoslavija3) Rusija Ukrajina Estonija Latvija Litva
4.8 5.9 2.2 0.1 1.3 1.5 2.9 -0.6 6.0 7.0 5.2 3.8 6.6 6.9 4.9 -3.7 3.5 4.1 5.3 2.8 4.6 5.7 4.1 1.5 2.9 -10.1 1.8 -1.5 3.9 7.1 3.9 1.5 3.9 5.8 3.9 1.4 5.9 6.8 5.9 -8.0 1.2 -1.2 -1.8 -1.1 5.9 6.1 2.5 -30.8 -8.7 -12.7 -4.1 -3.4 -14.2 -22.9 -12.2 -10.0 3.9 4.2 -8.5 -2.0 3.3 0.8 -1.0 -15.0 4.7 3.3 -16.2 -9.8
-1.0 4.6 6.8 6.5 4.6 4.5 -7.0 -6.9 1.6 6.8 1.4 7.4 0.9 -3.0 10.6 8.6 7.3
-2.2 -0.2 4.5 4.9 4.1 4.8 1.9 4.4 4.9 3.8 3.0 3.1 2.4 3.5 -5.4 -3.2 1.8 1.4 2.5 -0.3 2.7 2.9 2.5 -23.2 3.2 -4.9 -1.7 -0.4 4.0 -1.4 0.1 3.9 5.1 -4.1
1. predvianje tromjesjeje 2 1.5 -3.3 5.5 5.5 6.8 3.5 5 4.5 5.9 1.6 3 2 1.5 1.8 4 4 2.5 4.2 3.7 0.8 4 4 0.8 1 0 1.5 -4.2 3.5 3 -0.2 2.5 1.5 5 4 3 5 3 4 6.8 -2.7 3 1 5.6 -4.7 4 -5.6 3 -2.3 2 -5.8
96.7 104.8 127.2 103.6 113.5 113.4 70.7 75.1 102.3 79.0 96.23) 41.5 59.9 39.6 88.63) 59.63) 66.93)
Izvor: WIIW baze podataka, ukljuujui nacionalne statistike, predvianje: WIIW. Peter Havlik (ed. et al.): The Transition Countries in Early 2000: Improved Outlook for Growth, But Unemployment is Still Rising, Research Reports No. 266. , June 2000.
815
Tablica 6.
PREGLED RAZVOJA 2008. - 2009. I IZGLEDI ZA 2010. - 2012.
816
Nastavak Tablice 6.
817
Vodei ekonomisti Svjetske banke i Meunarodnog monetarnog fonda Grzegorz Kolodko i Joseph Stiglitz su u publikaciji Svjetske banke TRANSITION (Volume 9, Number 3, June 1998) objavili lanke posveene kritici politike prema zemljama u tranziciji. Prvi pod naslovom Economic Neoliberalism Became Almost Irrelevant..., a drugi pod naslovom Beyond the Washington Consensus. Ovim i drugim slinim lancima oni su veoma mnogo zaduili zemlje u tranziciji. Za politiku teaja slinu onoj u Hrvatskoj su ocijenili da su pomijeani ciljevi i uvjeti razvoja. Tablica 7. INDEKSI TEAJNIH DEVIJACIJA ZASNOVANO NA EUR
Zemlja eka Maarska Poljska Slovaka Slovenija Bugarska Rumunjska Hrvatska Rusija Ukrajina 1993. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 3.38 2.30 2.60 3.28 1.82 4.10 4.87 2.14 7.24 8.45 2.90 2.46 2.47 2.99 1.59 4.15 4.77 1.67 3.49 6.06 2.69 2.37 2.26 2.52 1.45 4.90 4.20 1.65 2.77 4.46 2.69 2.27 2.23 2.40 1.45 4.13 3.66 1.83 2.15 3.80 2.50 2.34 2.15 2.41 1.42 3.53 2.96 1.77 3.12 4.53 2.53 2.32 2.23 2.58 1.42 3.45 3.34 1.83 4.35 5.72 2.30 2.23 2.03 2.44 1.45 3.32 2.92 1.79 3.18 5.39 2.12 2.12 1.80 2.42 1.45 3.17 2.85 1.72 2.80 4.81 1.94 1.89 1.89 2.37 1.42 3.03 2.86 1.73 2.82 4.90 1.98 1.89 2.14 2.19 1.43 3.04 2.90 1.75 2.94 5.62 1.85 1.70 2.05 1.96 1.34 2.61 2.60 1.65 2.55 5.39 1.78 1.64 1.83 1.82 1.36 2.72 2.22 1.64 2.11 4.49 1.72 1.79 1.81 1.85 1.41 2.68 1.99 1.61 1.79 3.78 1.62 1.59 1.68 1.67 1.35 2.52 1.78 1.56 1.86 2.62 1.44 1.50 1.48 1.48 1.25 2.23 1.77 1.46 1.62 2.37 1.43 1.60 1.75 1.45 1.20 2.18 1.96 1.43 1.93 2.83 1.43 1.58 1.59 1.48 1.18 2.16 1.88 1.45 1.63 2.45
Izvor: WIIW baze podataka ukljuujui nacionalne statistike, predvianje: WIIW. Ova tablica je konstruirana na osnovi studija: Leon Podkaminer, Gbor Hunya et al.: Back from the Peak, Growth in Transition Countries Returns to Standard Rate of Catching-up, Research Report, No. 320, July 2005, i Vladimir Gligorov, Josef Pschl, Sndor Richter et al.: As East You Go, the More They Grow: Transition Economies in a New Setting, Research Report, No. 308, Srpanj 2004. str. 105,106,107,108,109., Leon Podkaminer, Josef Pschl et al.: The Big Boom is Over, but Growth Remains Strong and Ination Calms Dawn, Current Analyses and Forecasts, No. 2, The Vienna Institute for International Economic Studies, July 2008. Indeksi teajnih devijacija Austrije blago osciliraju oko jedan. Napomena: Indeks teajne devijacije je termin koji je Beki institut za komparativne meunarodne studije denirao kao odnos izmeu teaja po paritetu kupovne moi i teaja razmjene.
Suradnici Bekog instituta za komparativne meunarodne studije su na temelju komparativne analize kretanja indeksa teajnih devijacija omoguili neke do-
818
datne informacije u analizi i ocjeni monetarne i teajne politike. Indeksi teajnih devijacija izraavaju odnose izmeu teajeva po paritetu kupovne moi i teajeva razmjene. Indeksi teajnih devijacija su utoliko vei ukoliko je vea razlika izmeu razine razvijenosti zemlje za koju se mjerenje vri i zemlje u ijoj se valuti odgovarajue mjerenje izraava. U Hrvatskoj je u skladu s ovom teorijskom postavkom bila samo poetna vrijednost izraena u indeksu teajne devijacije od 2,14. I premda sve ove veliine treba uzimati samo veoma aproksimativno, ipak se iz komparativnog sagledavanja kretanja indeksa teajnih devijacija u Hrvatskoj moe zamijetiti odreena atipinost. Indeksi aproksimiraju neto viu razinu razvitka od stvarno postojee. Na toj se osnovi postojanje neke preapreciranosti moe samo pretpostaviti, ali se o njenoj kvantikaciji ne moe govoriti. Imajui u vidu povezanost teajne politike sa relativnim cijenama i njihov utjecaj na ponaanje svih imbenika u proizvodnji, razmjeni, raspodjeli i potronji, postaju jo jasniji svi problemi postojeeg modela privreivanja. Njegov oslonac na trgovinu potronju i uvoz j umjesto na proizvodnju i tednju investicije i izvoz daju zakonito onakve rezultate kakvi se kod nas vide iz priloenog. Ne ulazei meutim dalje i dublje u ovoj veoma sloeni sklop problema, elimo u zavrnici ovog odjeljka posebno istaknuti samo nekoliko pitanja. Jedno od najvanijih se odnosi na itav set problema povezanih sa aktivnom ekonomskom politikom i planiranjem. Neovisno o tome da li netko od nas u znanosti ili u ekonomskoj politici vie preferira ekonomsku lozoju Johna Maynarda Keynesa ili nekog drugog, u konkretnoj se praksi u kontinuitetu potvruje injenica da bez oslonca aktivne ekonomske politike na dugorono sagledanu koncepciju i strategiju razvitka, nema i ne moe biti stabilnog napretka. Eho druge velike svjetske krize koja jo uvijek nije u cijelosti prevaziena o svemu tome najbolje svjedoi. Zato jedna od prioritetnih zadaa nae ekonomske politike mora biti pokretanje kontinuiranog rada na dugoronoj koncepciji i strategiji razvitka na koju e se oslanjati aktivna ekonomska politika. Posebna se pozornost mora posvetiti pitanjima industrije i industrijalizacije u svim bitnim aspektima. A to znai i onim strukturnim i onim regionalnim i onim ekolokim i svim drugim koji, kako je poznato i iz ekonomske teorije i iz djelotvorne prakse osiguravaju trajno odrivi razvoj. U tome se kontekstu naa ekonomska politika na opem planu mora orijentirati na postupnu transformaciju modela ekonomskog neoliberalizma (koji opetovano dovodi svijet na rub propasti) u model drutva blagostanja koje je spasilo kapitalizam i kapitaliste od ope propasti. Ovu transformaciju mora slijediti i transformacija atipinog modela privreivanja koji se oslanja na trgovinu, potronju i uvoz, u tipini (klasini) model privreivanja koji se oslanja na proizvodnju, na tednju na investicije i na izvoz. Ove zadae ekonomska politika mora i moe ostvarivati u kontinuiranoj i organiziranoj suradnji sa (znanou) ekonomskim i dru-
819
gim. Meutim neto konkretniju pozornost neka od spomenutih pitanja e plijeniti na odjeljcima koji slijede. Na koncu ovog odjeljka treba, ne kao manje vano nego naprotiv, spomenuti dva momenta. Prvi se odnosi na prijeku potrebu naputanja modela ekonomskog neoliberalizma i postupni razvoj modela drutva blagostanja. Isto takvu transformaciju mora doivjeti postojei atipini model privreivanja u smjeru daljeg razvoja modela otvorene (izvozne privrede) koji se oslanja na proizvodnju na tednju na investicije i na izvoz. Drugi se moment odnosi na prijeku (urgentnu) potrebu poveavanja uloge i mjesta znanosti u ostvarivanju naih razvojnih ambicija. Parola da elimo biti drutvo znanja mora i u naoj konkretnoj politici dobiti odgovarajui tretman. Svi se slaemo da je u suvremenom svijetu ljudski kapital postao, vie nego ikada u naoj povijesti, glavni i sredinji imbenik razvitka. Taj je moment utjecao i na neto suptilnije politiko- ekonomske terminoloke podjele ljudskog i ksnog kapitala. Ne radi se meutim o suptilnosti terminologije, nego o prijekoj potrebi da tu suptilnost uvai i konkretna ekonomska i ukupna politika. To se posebno odnosi na potrebu daleko veeg ulaganja u obrazovanje i znanost. U ovoj fazi razvitka posebno u kontekstu deindustrijalizacije i industrijalizacije posebnu pozornost valja usmjeriti na iroki spektar problema koje obiavamo staviti pod zajedniki nazivnik Research and Development, dakle Istraivanje i razvoj.
13. Ekonomska politika za idue razdoblje Visoka stopa nezaposlenosti ili niska stopa zaposlenosti, visoki vanjski dug, nizak standard hrvatskih graana, niske i nedovoljne stope gospodarskog rasta , stagnacija plaa i mirovina, vode ka poveanju hrvatske gospodarske i socijalne nesigurnosti. Na drugoj strani ogromni neiskoriteni proizvodni resursi poevi od neobraenog zemljita, neiskoritenih uma, neiskoritenog mineralnog i rudnog bogatstva, prirodnih ljepota, poloajnih uvjeta, infrastrukture, neiskoritenih proizvodnih kapaciteta, a ponajvie visokog broja radno sposobnih, a nezaposlenih ljudi, uvjeti su za puno bolju gospodarsku i socijalnu situaciju. Zaustavljanje negativnih kretanja i popravljanje loe gospodarske i socijalne slike jedino se moe ostvariti kroz otvaranje proizvodnih radnih mjesta koja zadovoljavaju zahtjeve i poslodavca i radnika, odnosno kroz poveanje domae proizvodnje. Za ostvarivanje tog cilja nije dovoljna samo elja, nego je potrebna aktivna ekonomska politika, prije svega industrijska politika, koja e dati odgovor na pitanje koje proizvode moemo najekasnije proizvoditi iz prije navedenih nezaposlenih hrvatskih proizvodnih resursa.
820
Svaki dodatni novi zaposleni znai jedan doprinos vie u mirovinski i zdravstveni sustav, znai jedan porez vie u proraun. Na taj nain smanjuju se zahtjevi iz mirovinskog i zdravstvenog sustava prema proraunu, ime ovi sustavi i sam proraun postaju stabilniji. Svaki drugaiji pristup ili reforme ovih sustava ne bi znaile nita drugo nego smanjenje prava iz zdravstvenog sustava i smanjenje i ionako malih mirovina. Poveanje domae proizvodnje, odnosno gospodarski rast je osnova za poveanje mirovina i bolju zdravstvenu zatitu i vie novca za obrazovanje. Za uspostavljanje mjera za poveanje broja radnih mjesta i poveanje domae proizvodnje potrebno je od est do dvanaest mjeseci. Cilj javnih nancija je smanjenje proraunskog decita, ali ne smanjivanjem proraunskih rashoda (oni trebaju ostati isti), nego poveanjem proraunskih prihoda iz poveane domae proizvodnje. Drugi cilj e biti preusmjeravanje rashoda prije svega u korist poveanja subvencija za domau proizvodnju, obrazovanje, zdravstvo i mirovine. Zbog toga prioritet hrvatske politike je promjena atipinog modela privreivanja koji stimulira potronju, uvoz i zaduivanje u tipini model koji stimulira proizvodnju, investicije, izvoz i zapoljavanje. Ta promjena e se postii promjenom redoslijeda ekonomskih politika gdje sada na prvo mjesto dolazi industrijska politika (to i kako proizvoditi), zatim regionalna politika (gdje proizvoditi), nancijska politika (kako nancirati) i monetarna politika koja za sve prije navedeno treba osigurati dovoljno kvalitetnog novca. Na taj nain osigurat e se dugoroan i stabilan rast koji e omoguiti i poboljanje socijalnih uvjeta ivota i ivotnog standarda graana. Pored prva dva prioriteta, poveanja broja radnih mjesta i poboljanja socijalnih uvjeta ivljenja, trei prioritet hrvatske politike u iduem razdoblju je politika ponaanja u Europskoj uniji kojom bi se zatitili hrvatski nacionalni interesi.
13.1. Industrijska politika Poveanje domae proizvodnje u kratkom roku moe se postii u sektorima u kojima postoje neiskoriteni resursi, neiskoriteni kapaciteti, za koje postoji infrastruktura i obrazovana i iskusna radna snaga. Neiskoritenim potencijalima pojedine djelatnosti, nainima njihovog iskoritavanja i to sve treba dodatno osigurati za njihovo zaposlenje bavi se industrijska politika. Posebnost industrijske politike u odnosu na skalnu i monetarnu (makroekonomsku politiku) je u tome to ona prilagoava svoje instrumente specinim problemima svake djelatnosti s jasnim ciljem. Industrijska politika je u svojoj biti strukturna politika koja iz postojee strukture gospodarstva nastoji izvui maksimalnu dodanu vrijednost i stvara uvjete za
821
promjenu strukture gospodarstva za usvajanje proizvodnji s jo veom dodanom vrijednou. Do sada Hrvatska nije imala takvu politiku. Sastavni dio industrijske politike je politika tehnolokog razvitka, a iz nje se izvodi politika obrazovanja. I tehnologija i obrazovanje su temeljni proizvodni inputi, zbog ega se njihove politike izvode, meu ostalim, i iz industrijske politike. Primjena suvremenih tehnologija i obrazovanje za suvremene tehnologije su temelj gospodarskog rasta i drutvenog razvoja. U Hrvatskoj postoje neiskoritene mogunosti u svim djelatnostima. Poveanjem iskoristivosti tih mogunosti poveava se domaa proizvodnja i zaposlenost, smanjuje se uvoz i stvaraju se uvjeti za poveanje izvoza. Poveanje tehnoloke razine i odgovarajue obrazovanje poveava ekasnost i konkurentnost domae industrije. Ekasnost i konkurentnost se titi i potie trinim natjecanjem i zatitom od monopolskog ponaanja. Pod industrijom se podrazumijevaju sve djelatnosti od poljoprivrede i metalne industrije pa sve do turizma i bankarstva. Temelj industrijske i uspjenosti ukupne politike je znanje - znati kako neto napraviti. Zbog toga je temeljni faktor razvoja znanje koje se stjee prije svega kroz obrazovanje. Znanje i prirodni resursi su jedini istinski kapital. Iz ovoga proizlazi politiki cilj od prvoklasnog nacionalnog interesa: podizanje kvalitete obrazovanja i zatita okolia. Hrvatski drutveni i gospodarski razvoj mora se temeljiti na vlastitom znanju. Baziranje gospodarskog rasta i drutvenog razvoja na stranim investicijama je iskaz nepovjerenja u vlastiti narod i znak nesposobnosti drave i utjee na gubitak samopouzdanja i vjere u vlastitu sposobnost. Od stranih investicija se obino oekuje kapital, nove tehnologija, nova trite, nova organizacija, novi menadment, itd. U svemu prije navedenom nalazi se iskljuivo opredmeeno znanje. Zbog toga je jedna od najvanijih i najveih politika odluka izbor izmeu stvaranja vlastitog znanja i stranih investicija. Strane su investicije u svakoj zemlji pa tako i u Hrvatskoj nune, ali ne kao temelj razvoja, nego samo u onim dijelovima gospodarstva i drutvenih aktivnosti u kojima se uklapaju u nacionalnu strategiju razvoja. Treba ulagati u vlastiti razvoj, razvijati sebe i traiti stranog partnera kad je to nuno ili puno isplativije. Legitiman je interes kapitala vei prot koji se ostvaruje kroz jeftinije resurse i kroz nova trita. Ako Hrvatska drava ne organizira obrazovanje koje e se opredmetiti u ekasne faktore proizvodnje i hrvatske proizvode za domae i svjetsko trita, onda e Hrvatska postati zemlja jeftinih proizvodnih resursa ukljuujui i rad, i trite za proizvode stranog kapitala. Zbog toga politika koja temelji nacionalni razvoj iskljuivo ili u najveoj mjeri na stranim investicijama, zalae se za politiku iji je cilj dugorona podrazvijenost Hrvatske i ovisnost o strancima, to je element nestabilnosti i nesigurnosti.
822
13.2. Politika regionalnog razvitka Svaka djelatnost odvija se na nekoj lokaciji u nekoj regiji. Politikom regionalnog razvitka u znaajnoj mjeri osiguravaju se uvjeti za ekasan razvoj djelatnosti i za ugodan ivot. Zbog toga su industrijska politika i socijalna politika usko vezane s politikom regionalnog razvitka. Mnoge djelatnosti koje su vezane na prirodne resurse bit e razvijane u istoj regiji. Isto tako djelatnosti koje su se razvijale u prolosti i za koje postoji zika i institucionalna infrastruktura i obrazovanje u odreenim regijama, najbre se mogu razvijati na tim podrujima. Sve su to elementi lokacijskih uvjeta za pojedinu proizvodnju. U svakoj razvijenoj zemlji je to prepoznatljivo i sve razvijene zemlje na taj nain lociraju proizvodnju i grupiraju srodne proizvodnje. Tako nastaju i klasteri. Na taj nain smanjuju se trokovi proizvodnje, kao i trokovi institucija, trokovi razvoja novih proizvoda i novih tehnologija. Politika regionalnog razvoja je usko vezana sa socijalnom i populacijskom politikom. Drava je duna organizirati izgradnju socijalne infrastrukture, zike i institucionalne, koja e omoguiti iste uvjete ivota u razliitim dijelovima Hrvatske. Demografske investicije, uz investicije u nove tehnologije, kljune su za budui razvoj Hrvatske. One sa sastoje od ulaganja u populacijsku, obiteljsku i obrazovnu politiku. Demografskim investicijama poveava se natalitet, zadrava se stanovnitvo ravnomjerno na cijelom hrvatskom teritoriju, izgrauju se objekti i institucije za odrastanje, odgoj i obrazovanje mladih. Demografske investicije su nune i radi ravnomjerne razvijenosti svih dijelova, ali i kao preduvjet daljnjeg razvoja cijele drave. Zadravanje stanovnitva ravnomjerno na cijelom teritoriju je od prvoklasnog sigurnosnog znaenja.
13.3. Hrvatski ciljevi u Europskoj uniji Zatita temeljnih nacionalnih interesa: od ouvanja teritorijalne cjelovitosti, preko demografskog razvoja i stvaranja energetske, prehrambene i nancijske neovisnosti do poveanja sigurnosti i stabilnosti, jedan je od prvih hrvatskih ciljeva u Europskoj uniji. Ostvarivanje hrvatskih gospodarskih i socijalnih ciljeva uz zatitu hrvatske kulturne batine treba biti sastavni dio hrvatske politike u EU kao i politika zatite od negativnih efekata lanstva. Hrvatskoj je mjesto u EU i Hrvatska ulaskom u EU formalno zavrava tranzicijsko razdoblje. Ekonomske i drutvene tete koje su nastale tranzicijskim procesom su vee od koristi iz tog procesa. Ulazimo u EU s vanjskim dugom veim od bruto domaeg proizvoda i sa manjom vrijednou imovine u nacionalnom
823
vlasnitvu u odnosu na vrijeme prije tranzicije, s najmanjim radnim kontingentom u odnosu na ukupan broj stanovnika, s nezaposlenou koja spada meu najvee u Europi, s najmanjim udjelom izvoza u BDP-u od svih tranzicijskih zemalja, s iznimno neravnomjernom raspodjelom nacionalnog bogatstva i dohotka, itd. Od osamostaljenja do dananjih dana Hrvatska nije uspjela izgraditi sustav dravnih institucija koje bi na ekasan nain rjeavale hrvatske probleme i ostvarivale hrvatske ciljeve. Hrvatska nije uspjela napraviti uspjenu tranziciju iz socijalistikog drutveno-ekonomskog u demokratsko-trini sustav. Sad se nalazi pred istim, ako ne i pred veim, izazovom: prilagodbe sustavu Europske unije. Osamostaljenjem smo se izborili za domovinu, ali tek trebamo izgraditi suvremenu i ekasnu dravu. Hrvatska je uspjeno zatvorila sva pregovaraka poglavlja i u najveoj mjeri uskladila zakonodavstvo s pravnom steevinom EU. Meutim, gospodarstvo i javni sektor nisu dovoljno pripremljeni za izazove koje pred Hrvatsku stavlja lanstvo u EU. Hrvatska nije izradila strategiju i politike svog pozicioniranja i ponaanja u Uniji s ciljem poveavanja pozitivnih efekata lanstva i zatite od negativnih. Sve razvijenije lanice Europske unije imaju svoje vlade koje se brinu o tome da najvee koristi od Unije izvuku za vlastitu zemlju. Te zemlje stalno analiziraju sva kretanja u Uniji i ostatku svijeta i skladu s tim prave strategije, vlastite politike i tome prilagoavaju institucije dravnog sustava. Ako Hrvatska ne prihvati takav nain ponaanja, nitko drugi umjesto nje to nee napraviti, a koristi od Unije e biti puno manje od potencijalno moguih. Hrvatska mora slijediti politiku Europske unije, ali mora imati i vlastitu politiku prema Europskoj uniji, ali i kao lanica Unije mora imati i vlastitu politiku i prema drugim dravama, meunarodnim institucijama i organizacijama. To proizlazi iz zadranog suvereniteta, ali iz odgovornosti prema vlastitom narodu i dravi koja se ne moe nikad prenijeti na nadnacionalne institucije. Hrvatska ima zajedniku, ali ne i istu povijest s Europom. Kroz povijest neki narodi esto su bili vladari, a neki narodi ee su bili sluge. Takvi odnosi su na kraju uvijek tragino zavravali. U suvremenom svijetu dominacija (stranog) kapitala vjerojatno bi stvorila sline odnose. Kapital bi posjedovale neke zemlje, a druge zemlje bi bile pretvorene u izvor jeftine radne snage. Za stabilan, uravnoteen i dugorono odrivi razvoj Hrvatske nuno je stvaranje hrvatskog kapitala koji e zajedno s radom, u okviru svjetskih standarda, stvarati hrvatske proizvode za svjetsko trite. Fondovi Europske unije su znaajna pomo razvoju i povezivanju pojedinih zemalja lanica. Njihov znaaj za gospodarski rast i drutveni razvoj je velik, ali ne toliko velik koliko se to openito misli. U svakom sluaju dobro je iskoristiti svaki mogui cent iz EU fondova. Meutim, ta sredstva predstavljaju manji dio ukupnih investicija u zemlji. Razvoj Hrvatske e dominantno odrediti struktura ukupnih investicija a ne sredstva iz EU fondova. Strukturu investicija odreuje politika.
824
Zbog toga ako Hrvatska bude imala lou politiku, onda ni sredstva iz EU fondova nee biti od velike koristi za razvoj Hrvatske. S dobrom politikom Hrvatska bi se, na temelju domaih investicija, vrlo dobro razvijala i sluaju da nema EU fondova.
LITERATURA 1. Akhavan, Payam (General Editor), Robert Howse (Contributing Editor), (1995.), Yugoslavia the Former and Future: Reections by Scholars from the Region. Washington, Geneva: The Brookings Institution and The UN Research Institute for Social Development. 2. Anui, Z. Rohatinski, . onje, V. (Eds. et al.) (1995.), Put u nisku inaciju: Hrvatska 1993.-1994., Zagreb: Vlada Republike Hrvatske. 3. Astrov, Vasily, Mario Holzner, Kazimierz Laski, Leon Podkaminer et al. (2010.), Current Analyses and Forecasts (6) July 2010. Economic Prospects for Central, East and Southeast Europe, Will Exports Prevail over Austerity? 4. Baleti, Zvonimir, (2009.), Kriza i antikrizna politika, u knjizi Kriza i okviri ekonomske politike, Zbornik radova, Razred za drutvene znanosti, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Hrvatski institut za nancije i raunovodstvo, Zagreb, srpanj 2009. 5. Bogomolov, Oleg, (2010.), Pouka globalne krize, Ekonomski pregled, (61), 5-6: 335-353. 6. Gligorov, Kiro, (2006.), Sve jugoslavenske privredne reforme, Skopje, Kultura. 7. Gligorov, Vladimir, (2007.), Transition, Integration and Development in Southeast Europe, Ekonomski pregled (58), 5-6: 259-304. 8. Gligorov, Vladimir, Petar Havlik, Michael Landesmann, Joseph Pschl, Sndor Richter et al., Current Analyses and Forecasts (5) February 2010. Economic Prospects for Central, East and Southeast Europe, Crisis is Over, but Problems Loom Ahead, WIIW The Vienna Institute for International Economic Studies. 9. Horvat, B., (1984.), Politika ekonomija socijalizma, Zagreb i Ljubljana, GP Delo, OOUR Globus (s engleskog preveli Dubravko Mihaljek i Mia Miki). 10. Juri, Ljubo, (2005.), Ekonomski razvitak, investicije, ksni kapital i ekonomija i politika tranzicija, Ekonomski pregled, (56), 5-6:347-373. 11. Juri, Ljubo, (2011.), Drava blagostanja MadeIn, oujak, 2011. 12. Kolodko, Grzegorz, (1998.), Economic Neoliberalism Became Almost Irrelevant, Transition, (9) br.3, Washington, World Bank.
825
13. Marendi, Boo (ed. et al.), (1992.), Koncepcija i strategija ekonomskog razvoja Republike Hrvatske, Privredna kretanja i ekonomska politika, br. 10. 14. Mesari, Milan, (2010.), Krui li bauk socijalizma ponovo Europom i svijetom? Je li socijalizam poeljna i realna alternativa neoliberalnom socijalizmu? Ekonomski pregled (61), 5-6: 354-404. 15. Mesari, M., (2008.), XXI. stoljee, Doba sudbonosnih promjena, Zagreb. 16. Niki, Gorazd, (2004.), Gospodarski aspekti pristupa Hrvatske Europskoj uniji, Ekonomski pregled (55), 3-4: 197-226. 17. Niki, Gorazd, (2003.), Tranzicija u Hrvatskoj i deset godina stabilizacije teaja i cijena. Ekonomski institut, Zagreb. 18. Radoevi, D. i S. Zduni, (2007.), Hrvatska tranzicijska konvergencija, Ekonomski pregled (58), 12: 769-803. 19. Rohatinski, eljko i Vojni Dragomir (ed. et al.), (1991.-1994.), Aktualni problemi privrednih kretanja i ekonomske politike Hrvatske. Ekonomski institut Zagreb. 20. Stipeti, Vladimir, (2005.), Laissez-faire kao ekonomska politika (prilog razmatranju hrvatske gospodarske politike u minulih 25 godina). U: Ekonomska politika Hrvatske. 21. valjek, Sandra, (ed. et al.), (2004.), 65th Anniversary Conference of the Institute of Economics Zagreb, Zagreb, Ekonomski institut. 22. Teodorovi, Ivan, (ed. et al.), (2004.), Hrvatska na putu u Europsku uniju, Ekonomski institut, Zagreb. 23. Teodorovi, I., Lovrinevi, . Mikuli, D. Nuinovi, M., and Zduni S. (Eds.) The Croatian Economic Development Transition Towards the Market Economy. Zagreb: The Institute of Economics (Research papers on the occasion of 80th anniversary of life and 55 years research of professor emeritus Dragomir Vojni). 24. Veselica, V., (2007.), Globalizacija i nova ekonomija, Samobor, Dom i svijet, Zagreb: Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Hrvatsko drutvo ekonomista, Inenjerski biro, Zavod za poslovna istraivanja. 25. Veselica, Vladimir i Dragomir Vojni, (2008.), Quo vadis Croatia? Od Hrvatskog glavniara do Globalizacije i Nove ekonomije. Hrvatska na putu u Europsku uniju, Ekonomski pregled, 59 (12) 741-809. 26. Vojni, D., (1989.), Sistem proirene reprodukcije u svjetlu ustavnih promjena, U: Aktuelni problemi sistema proirene reprodukcije u Jugoslaviji, Kragujevac: Institut za ekonomska istraivanja i Ekonomski fakultet u Kragujevcu, str. 5-16. (uvodno izlaganje na istoimenom znanstvenom skupu odranom 28.i 29.10.1988. u Kragujevcu). 27. Vojni, D., (1993.), Rasprava na Okruglom stolu Srbi i Hrvati, Erasmus, br. 5, str. 38-41.
826
28. Vojni, D., (2010.), Kriza suvremenog kapitalizma (s posebnim osvrtom na krizu realnoga socijalizma i samoupravnoga socijalizma) Ekonomski pregled, (61), 5-6:293-316. 29. Vojni, D., ed. et al., (1968.-1990.), Aktualni problemi privrednih kretanja i ekonomske politike Jugoslavije, Zagreb, Ekonomski institut i Informator. 30. Vojni, D., (1993.), Ekonomija i politika tranzicije, Zagreb: Ekonomski institut. 31. Vojni, D., (2004.), Trite: prokletstvo ili spasenje, Ekonomski pregled, (55), 9-10: 681- 726. 32. Vojni, Dragomir, (2008.), Ob ekonomieskih preobrazovanijih v Jugoslavii vo utoroi polovine XX veka, Novaja i noveiaja istoria, br. 2, Rasijskaja akademija nauk, Moskva. 33. Vojni, D., (1995.), The Croatian Economy in Transition. In: Saunders, Christopher T. (Ed.), Eastern Europe in Crisis and the Way Out. Macmillan in Association with the WIIW, London and Vienna, pp. 490-510. 34. Lang, R. and Vojni, D. (1993.), Privatisation, Market Structure and Competition: A Progress Report on Croatia. In: Saunders, Christopher T. (Ed.), The Role of Competition in Economic Transition. Macmillan in Asociation with the WIIW, London and Vienna, pp. 101-123. 35. Lang, R. and Vojni, D. (1987.), Long-term Programme for Economic Stabilisation and the Industrial Structure of Yugoslavia, In: Saunders, Christopher T. (Ed.), Industrial Policies and Structural Change, Macmillan in Association with the WIIW, London and Vienna, pp. 205-214. 36. Vojni, D. (2001.), Countries in Transition at the Beginning of the 21st Century - Transition, Integration, Globalization and Controversies of Market, In: Goi, S. (Managing Ed.) Fourth International Conference on Enterprise in Transition. Ekonomski fakultet , Sveuilite u Splitu, str. 5-32. 37. The World Bank (2001.), Attacking Poverty World Development Report 2000/2001, Washington. 38. Zduni, Stjepan (2003.), Relativne cijene, teaj i konkurentnost hrvatskog gospodarstva, Ekonomski pregled, (54), 11-12. 39. Zduni, Stjepan (2004.), Relativne cijene i izvori rasta komparativna analiza, U: Ekonomska politika Hrvatske u 2005. XII. tradicionalno savjetovanje HDE u Opatiji, Zagreb, Inenjerski biro. 40. Zduni, Stjepan, (ed. et al.), (1991). Privatizacija u politici gospodarskog razvoja Hrvatske, Ekonomski institut, Zagreb. 41. Zduni, Stjepan (2004.), Kriza i antikrizna politika, u knjizi Kriza i okviri ekonomske politike, Zbornik radova, Razred za drutvene znanosti, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Hrvatski institut za nancije i raunovodstvo, Zagreb, srpanj 2009.

Jurcic Vojnic

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Jurcic Vojnic

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

LJ. JURI, D. VOJNI: Quo Vadis Croatia? Od samoupravnog socijalizma i drutva blagostanja preko ekonomije...

EKONOMSKI PREGLED, 62 (12) 787-826 (2011)

Ljubo Juri* Dragomir Vojni**

UDK 338.2:339.54 JEL Classication F01, F20, O11, O57

Izvorni znanstveni lanak

Skidelsky Robert: Keynes: Povratak velikana, Zagreb, Algoritam, 2011.

Biva Bosna i Jugo- Herceslavija govina

2 22.2 20.8 28.3 18.8 22.6

3 52.7 36.5 39.6 21.9 32.6

Biva Bosna i Crna Jugo- Herce- Gora slavija govina

0 1953. 1955. 1960. 1965. 1970. 1975. 1980. 1985. 1989.

1 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0

2 85.7 83.3 76.0 71.7 67.6 65.8 65.6 68.7 67.9

3 74.8 77.2 64.5 76.3 77.2 69.1 79.6 78.0 73.5

4 115.4 122.5 119.2 120.3 123.6 123.1 125.6 125.3 125.6

5 68.0 68.4 63.9 66.6 70.0 68.0 66.3 64.2 65.7

6 161.1 174.9 180.4 183.2 193.7 205.3 200.5 203.1 199.0

Tablica 4. OSNOVNI POKAZATELJI GOSPODARSKIH KRETANJA U HRVATSKOJ

PREGLED RAZVOJA 2008. - 2009. I IZGLEDI ZA 2010. - 2012.

You might also like