Napoleon I.

Bonaparte,

Franc. car i vojskovoa (Ajaccio, Korzika, 15. VIII. 1769 Longwood, Sveta Helena, 5. V. 1821). Iz korzikanske plemidke obitelji. Zavrio cole Militaire u Parizu (178485). U vrijeme Franc. revolucije pristaa jakobinaca i Robespierrea. Istaknuo se u voj. akciji protiv pobunjenog Toulona te je 1793. unaprijeen u brigadnoga generala; idude god. imenovan je zapovjednikom topnitva franc. Talijanske armije. God. 1795. uspjeno svladao rojalistiku pobunu protiv Konventa, a 1796. povjereno mu je vrhovno zapovjednitvo u pohodu na Italiju. Nakon niza velikih pobjeda, doao samo na 100 km od Bea, to je Austriju primoralo da sklopi mir u Campoformiju (1797). God. 1798. poduzeo voj. pohod protiv Egipta i svladao otpor za samo tri tjedna, ali ga je brit. admiral Nelson porazio u bitki za Nil kraj Abukira. Dana 8. X. 1799. vratio se u Francusku i izveo dr. udar 18. brumairea (9. XI. 1799). Na osnovi ustava iz prosinca 1798. N. je, kao prvi konzul, postao stvarnim upravljaem Francuske. God. 1802. dao se izabrati za doivotnoga konzula, a 1804. (na osnovi plebiscita i novog ustava) proglasio se carem. Ustrojio je jak dr. aparat s centraliziranim upr. sustavom i financijama (utemeljio dr. banku). Os. je znaajno zakonodavno djelo doneseno pod vladu N. Graanski zakonik (Code civil ili Code Napolon). Napoleonova vladavina bila je obiljeena neprekidnim ratovima. Nakon rata protiv Prve koalicije (Austrija i Prusija), nie se jo est protunapolenskih koalicija eur. drava. Nakon pobjeda (1800) kraj Marenga i Hohelindena, N. sklapa mir s Austrijom u Lunvilleu (1801) i s Engleskom u Amiensu (1802). God. 1805. u ratu protiv Trede koalicije (Engleska, Rusija, Austrija, Kraljevstvo Obiju Sicilija i vedska) N. pobjeuje na kopnu kraj Ulma i Austerlitza, ali ga je porazila engl. mornarica u bitki kraj Trafalgara. Pounskim mirom iste god. s Austrijom, Francuska je stekla Dalmaciju i Boku kotorsku. I u ratu 180607. protiv etvrte koalicije (Prusija, Rusija, Engleska i Rusija) N. je odnio pobjede kraj Jene, Auerstdta, Eylaua i Friedlanda; okonanjem ove etape ratovanja sklopljen je 9. VII. 1807. mir u Tilsitu. Osvajanjem Berlina, N. je 21. XI. 1806. objavio dekret o tzv. kontinentalnoj blokadi, kojom je Engleskoj zatvorio eur. trite. Rat protiv Pete koalicije (Austrija i Engleska, 1809) takoer je za N. bio uspjean, a nakon poraza kraj Wagrama (56. VII. 1809) Austrija je Schnbrunnskim mirom (14. X. 1809) morala Francuskoj ustupiti Veneciju, Trst, dio Kranjske, Istru, Rijeku i Hrvatsku do Save. Nakon sklapanja ovog mira, N. je sklopio brak s Marijom Lujzom, kderkom austr. cara Franje II. Da bi zatvorio pristup Englezima na eur. kontinent, 1807. osvojio Portugal, a 1808. izvrio invaziju na panjolsku. Velik otpor pruali su panj. gerilci sve do Napoleonova pada. God. 180912. N. postie vrhunac modi, a njegovo carstvo obuhvada gotovo polovicu eur. stanovnitva. God. 1812. u velikoj vojni na Rusiju, nakon bitke kraj Borodina, dopro je sve do Moskve. Tada je u tekim zimskim uvjetima pretrpio goleme gubitke u ljudstvu te se od toga vie nije uspio oporaviti. Na neuspjeli pohod na Rusiju nastavio se rat protiv este koalicije (Prusija, Austrija, panjolska, Portugal, Engleska, Rusija i vedska, 181315) u

kojoj je teko poraen u trodnevnoj Bitki naroda kraj Leipziga (1619. X. 1813); 31. III. 1814. Saveznici su zauzeli Pariz, a N. je nakon abdikacije (11. IV.) prognan na otok Elbu. Na franc. prijestolje vratili su se Burbonci, a Beki kongres (181415) restaurirao je stari poredak. Dana 1. III. 1815. Napoleonovim iskrcavanjem u Francusku zapoinje razdoblje njegovih sto dana. Pobjedonosno ulazi u Pariz i preuzima vlast u zemlji. Meutim, snage Sedme koalicije (Engleska i Prusija) porazile su Napoleonove postrojbe kraj Waterlooa (18. VI. 1815). Dana 22. VI. N. ponovno abdicira, predaje se Englezima koji ga interniraju na otok Svetu Helenu, gdje ostaje do smrti .