San

Sanjala je jedan san. Sanjala je njega,u bijeloj kosulji i crnim pantolama. Na kosulji maramica,vjencana. Posebna. Za mladozenju. Sanjala je njegov izraz lica,smijeh. Al ne onaj nervozni smijeh,nego tuzni. Sanjala je njegove oci. Svako malo su se punile suzama. A on je skrivao pogled. Svako malo je pustao tihi dugi uzdah. Kao da u tom uzdahu ima malo tuge. Malo onog neceg sto se zove kajanje. Njegovo lice odavalo je neku vrstu srece. Ali oci. Oci su odavale nemir. Tugu. Kao da su ga krivile za sve. Kao da su mu govorile da ne luduje,da ne pravi gresku. Pored njega je stajala lijepa djevojka. Vitka kao jela. U prekrasnoj vjencanoj haljini. Bijeloj. Padala je niz njeno tijelo poput mjesecine. Na njenom licu bio je prelijep osmijeh. Odavao je beskrajnu srecu. Njeno lice je sijalo. Imala je prelijepe oci,lice cisto,nevino. Bila je prelijepa. U snu ih je gledala sa tugom. Jer na mjestu te djevojke treba da bude ona. Al ona nije vidjela sebe,vidjela je prelijepu djevojku koja zraci samom srecom. Sanjala je njegovo vjencanje. Sanjala je da dolazi iz dalekog svijeta,zbog njega. Otisla je zbog njega,molila ga da krene sa njom. Rekla mu je da ce ga cekati. On se nije pojavio. Otisla je sama. Mislila je da ce je cekat. Zivila je za taj dan da se vrati i skoci mu u zagrljaj i kaze mu da ga voli i da je on njen cijeli svijet. Oprostila mu je sto nije krenuo sa njom. I zivjela sa nadom da je on tamo ceka. Nakon nekog vremena vraca se kuci. Sretna i puna nade da ce ga nac i zagrlit. Al je doceka nesreca. Dolazi na dan njegovog vjencanja. Sva skrhana od bola odluci da se makne. Da ode. Otisla je nac utociste u alkoholu. Nije joj to bila ni navika. Al tad je osjetila potrebu da sve zaboravi. Nakon nekog vremena odluci da se pojavi na tom vjencanju. Nije mogla sama otic. Pozvala je svoju prijateljicu. Pozeljela je da odnese svoj poklon i da ga posljednji put poljubi. Pozeli mu srecu. Jer kad je on sretan i ona je. Sama il sa njim. Kad se pojavila on je preblijedio. Suze su mu navrle na oci. Nije mogao govorit. A ona prelijepa djevojka je stajala u cudi. Nije znala sta se desava. Pruzila joj je ruku cestitala zatim joj predala mali poklon. Ona je i dalje u cudu stojala. Nikad joj nije spomenuo za nju. Dal zbog cinjenice da je lijepe uspomene htjeo da sacuva samo za sebe. Predala mu je poklon,poljubila ga u obraz i sapnula mu na uho Zelim ti svu srecu ovog svijeta,jer sa tvojom srecom dolazi i moja. I okrenula se. Prisla stolu za kojim su sjedili njihovi zajdnicki prijatelji. Pozdravila ih i pozelila lijepu zabavu. Potom se izgubila. Tu noc je dugo plakala. Srce je bolilo. Od tuge shrvana zaspala. Posle se izgubila zauvijek. Otisla je daleko sa uspomenom na njega i na njegov tuzne oci koje su je ispratile sa njegovog vjencanja. Probudivsi se iz tog sna,onog zvanog kosmar dale je cvrstu odluku da ni po koju cijenu nece dozvolit da se taj kosmar ostvari...