Zvuk Jedne Ruke

(Uvid u prirodu uma) ~ eljko Musovi Copyright 2013 eljko Musovi Izdanje PD Unlimited ~
Licence Notes Thank you for downloading this free ebook. Although this is a free ebook, it remains the copyrighted property of the author, and may not be reproduced, copied and distributed for commercial or noncommercial purposes. If you enjoyed this book. Please encourage your friends to download their own copy. Thank you for your support.

Sadraj
Umjesto uvoda I dio: ivot, smrt i rezervne varijante Dua...? Vienja stvarnosti ivot Dokazi pod lupom Kljuevi II dio: Ja? Poetak Zabluda Odgovor III dio: ...ivjeti u jasnosti Bez oklopa i oruja Umjesto zakljuka Literatura O autoru

UMJESTO UVODA
Drevne zagonetke pod imenom koani su kineski izum, ali su ih i japanski zen uitelji davali svojim uenicima da bi ih nauili da zaustave, ili preduprijede lutanje uma. Mokurai (Tiha grmljavina) je bio starjeina hrama u Keninu. Jedan od njegovih uenika je bio i mali, dvanaestogodinji Tojo koji je esto posmatrao starije uenike kako svakog jutra i veeri posjeuju uitelja u njegovim odajama da bi primili pouku u vidu san-zena, ili linog vostva. Naravno, i Tojo je imao elju da primi san-zen, ali mu je Mokurai uvijek govorio da saeka, jer je premlad. Ipak, Tojo je bio uporan, pa uitelj napokon pristade da mu da koan: Zvuk dvije ruke moe da uje kad pljesne rukama, ree Mokurai ali, ja elim da mi pokae zvuk jedne ruke! Tojo se nakloni i ode u svoju sobu da razmisli o problemu. Kroz prozor se ula muzika geji. Aha! Imam ga!, obradovao se. Sljedee veeri uitelj od njega zatrai odgovor i on poe da izvodi muziku geji. Ne, ne! ree Mokurai To nije zvuk jedne ruke. Nijesi shvatio. Tojo se vrati u svoju sobu i sjede u ugao: Zvuk jedne ruke ta bi to moglo biti? Iznenada u kako kaplje voda. Mora da je to! Kad je opet stao ispred uitelja Tojo poe da oponaa kapanje vode. Mokurai se nasmija i kratko ree: Pokuaj ponovo. Uzalud je Tojo razmiljao i pokuavao da otkrije zvuk jedne ruke. uo je huk vjetra. ...Pogrean odgovor. uo je krik sove. Ni taj nije valjao Skoro godinu dana je je razbijao glavu i dolazio kod uitelja sa raznoraznim zvucima, ali bez uspjeha svi su bili pogreni. Na kraju je uronio u istinsku meditaciju, prestao da trai zvuke i tako doao do pravog, neujnog odgovora na koan. 3

* Kad sam prvi put (2002. godine) proitao ovu priu imao sam uti sak da je pomalo glupava. Zapravo, nijesam mogao da prihvatim injenicu da Tojo ne vidi neto tako oigledno: Pa, zvuk jedne ruke je tiina! Ne moe se tiina predstavljati drugim zvucima. Mislio sam da sam strano pametan zbog toga to sam i prije kraja prie pogodio (tano) rjeenje zagonetke. Meutim, ono to tada nijesam znao je da sam u stvari bio orava koka koja je nala zrno. Jednostavno, imao sam bljesak selektivne inteligencije, ali i dalje od jednog drveta nijesam vidio umu. Bilo je potrebno jo dosta vremena da uvidim da sutinske razlike izmeu mene, Toja i ostalih 99,99% stanovnika ove planete nije bilo. Naime, tek prije nekoliko godina sam progledao i shvatio da je opisivanje tiine potpuno normalna, tipino ljudska stvar. Na svakodnevni ivot je zasnovan na beskonanoj prii o pojmovima koji se ne mogu opisati, ili nita ne oznaavaju, ali je toga malo ko svjestan. Sigurno mislite da priam gluposti, ili da sam prolupao, zar ne? U redu je, navikao sam na zauene i one druge poglede i opaske. Sad ve pomalo i uivam dok gledam lica svojih sagovornika kad im tokom razgovora o nekoj temi vezanoj za religiju ili psihologiju postavim sljedee pitanje: ta predstavljaju rijei vaeg imena i prezimena? Nakon krae 'ta-li-sad-ovaj-ludi-'oe?' pauze, slijedi oprezan odgovor: Mene... Marko Markovi / Jovana Jovani sam JA. Zar to nije oigledno? Pa, recimo da jeste, a oigledno je i da se iza, ili oko tog JA/imena i prezimena nalazi i velika koliina dodatnih informacija pa zato svako od nas moe bez veih problema i razmiljanja napisati krai esej na temu Ja sam.... To je neto to svako zna, jer je ta posebna, lina svijest najvanija stvar u ivotu bilo kog pojedinca, a kau da i u smrti igra glavnu ulogu.

Ali, razmislite o ovome: Da li bi se ono to je ivo/svjesno u vama (ono to zovete JA) neto promijenilo ako biste sjutra umjesto Marka Markovia postali Jakov Jakovljevi? Odgovoriu umjesto vas: Naravno da ne bi. Da li vam to neto govori? Da li ste se ikad zapitali ta u stvari opisujete svim tim rijeima koje koristite kad govorite o sebi? Naravno da nijeste. To se ne radi, jer nije normalno. * Prije dvadesetak godina mi je, nakon teke bolesti, umro otac u 55oj godini, a zatim je uslijedio i niz preranih smrti mojih bliskih prijatelja i prijateljica. Borio sam se s tim kako sam znao i umio. Odraivao sam posao i mislio o drugim stvarima. Kao i svi ostali. U maju 2001. godine sam na planini Klju (dio Bjelasice) i lino doivio kratkotrajno iskljuenje i nakon toga sam se napokon zapitao... Poeo sam da itam razne knjige o ivotu kao prirodnoj pojavi, o smrti, deavanjima poslije smrti, bogu... Paljivo sam prouavao i analizirao sve ono to su naunici, psiholozi, hriani, budisti, hindusi... imali da kau o tim temama; sm sam razmiljao o njima... i tako je nastala ova knjiga. Ukratko, Zvuk jedne ruke je knjiga o svijesti, znanju, ivotu i smrti. ...O mojoj vlastitoj potrazi za onim to stoji iza rijei. U njoj je predstavljen, po mnogo emu, jedinstven nain razmiljanja i gledanja na stvari i sasvim je izvjesno da e se nekim itaocima od mojih ideja i zakljuaka dii kosa na glavi. Ipak, zanimljivo je da se, po mom dosadanjem iskustvu, ovo upozorenje odnosi i na religiozne ljude i na ateiste. to se mene tie, to je samo jasan pokazatelj da je posao dobro odraen. Neki djelovi knjige e moda izgledati malo negativni ili teki, ali izdrite. itajte paljivo, bez urbe, otvorenog uma i na kraju e sve doi na svoje mjesto. Enjoy the silence...

Tri elje
Jednog sunanog jutra, jedne godine, jedan ovjek je pecao na obalama jedne rijeke. Poslije vieasovnog uzaludnog zabacivanja udice, osjetio je blagi trzaj i plovak je potonuo. Veoma se iznenadio kad je, nakon kratke borbe, izvukao ribu kakvu do tada nije vidio, a ni uo! Riba zlatne boje se koprcala na obali i isputala zvuke koji su liili na psovke. Skoro da je pao na koljena kad je riba jasno i glasno rekla: ta je, ta si zinuo? Kao da nikad prije nijesi uo da postojim?! Zbunjen, ovjek je promucao: Ttri e elje!? E, to su te slagali, ne ide to tako. ree riba podrugljivo Ja nudim tri elje, ali ti moe da izabere samo jednu. ovjek se pobuni: Ali, nikad nije bilo tako! Riba sad ve iznervirano uzvrati: Jesi li ti uo za onu: lau novinari? Vi ljudi ste ba smijena bia neko vam da prst, a vi odmah od toga napravite slona. Ponavljam, moe da izabere jednu od tri mogunosti. A, ta ako te ponesem kui i isprim? zaprijeti ovjek, nadajui se boljoj ponudi, ali riba mirno odgovori: Glupane, ostae i bez te jedne elje oe da ti kaem ta imam, ili nee? Dobro onda, priaj. Evo ovako: prvo, moe da ivi bogato 200 godina; drugo, moe da sazna ta se deava poslije smrti, i potonje, moe da doivi prosvjetljenje u ovom ivotu, odnosno da sazna ko si. ovjek sjede na zemlju i poe da razmilja: Ona e mi rei ko sam?! Ja, eto, kao ne znam!? ta da radim... prva je dobra, ali bilo bi dobro saznati i ovo drugo. Ih, kad bi mogle obje. ekaj, vidi podmukle kurve zlatne! Pa, svaka religija na svijetu govori da se ivot nastavlja poslije smrti, da je dua besmrtna. Samo treba biti pametan i paziti da se ovjek ne ogrijei previe. Tako je, sve to je ve neko saznao i sve je zapisano, a za tih 200 godina ja u proitati i nauiti ono to je potrebno. 6

Riba vie odluku u njegovim oima i ree: Sluam. Ou da ivim 200 godina! U redu, a sad me vrati u vodu i elja e ti biti ispunjena. Kao hipnotisan, ovjek prie vodi i uini to mu je reeno. Riba zapliva i lupi repom po povrini. Istog trenutka ovjek nestade, a u jednoj bolnici, u jednom gradu, rodio se sin jednom od najbogatijih ljudi u jednoj dravi. Naravouenije: Lau novinari, ali ne treba mnogo vjerovati ni zlatnim ribicama! * ovjek je dobio novi ivot, novo tijelo Dobie i nov identitet. Je li to i elio? Pretpostavljam da bi se mnogi od nas upecali na isti nain. Svakodnevni ivot i iskustva iz prolosti nam govore da ljudi prednost daju ovom, zemaljskom ivotu, iako odreda vjeruju u razna religijska i druga uenja o besmrtnoj dui, ivotu poslije smrti, vaskrsenju... Zato i itaju mnogobrojne knjige o tome kako ljepe i bolje ivjeti kako dati smisao svom ivotu. Neki drugi, novi ivot nas ipak, mnogo manje zanima od ovog to ga upravo ivimo, ali samo dok nam se, na ovaj ili onaj nain, ne priblii smrt. Prema tome, na prvi pogled, ribar je sasvim logino i pragmatino razmiljao. Svjetske religije preko svojih uenja tvrde da se ivot ne zavrava smru, a neke od njih ak daju i detaljan opis deavanja poslije smrti uz uputstva za boravak na onom svijetu. S druge strane, istina je i to da su razni mudri i umni ljudi u posljednjih nekoliko hiljada godina neumorno pokuavali da saznaju tajne i Zemlje i svemira, da poprave sebe i ljude oko sebe, da olakaju ivot sebi i drugima, otkriju svrhu ivota Meutim, da je bio malo manje gladan, moda bi mu kroz glavu prolo jedno uznemirujue pitanje: Ona mora da zna isto to i ja, i nije valjda da mi drugu i treu elju nudi tek onako, radi reda?! Tu ima neka kvaka! Zaista, postoji li ijedan razlog da pomislimo da postojea uenja o 7

onome to ljudi zovu dua i o zbivanjima poslije smrti nijesu u potpunosti tana, ili da sveprisutna nagaanja o smislu ivota moda i nemaju smisla?! Ne smije se zaboraviti da je broj ljudi koji su, tokom naeg posto janja na ovoj planeti, dostigli vii nivo svijesti, pravo znanje, ili uvid, bio veoma mali ako ga uporedimo sa ukupnim brojem ljudi koji su do sada ivjeli. Takoe (i naalost) neki od njih, kao Isus, ili Buda na primjer, nijesu i zapisivali svoje misli, pa su nam njihova saznanja i rijei dostupni tek iz druge (ili ko zna koje) ruke. Moemo samo da se nadamo da su razni pisci, zapisivai, prepisivai i prevodioci dobro radili svoj posao. Zatim, tokom vremena njihove poruke su iznova tumaene i prilagoavane saznanjima kasnijih autoriteta, trenutnim interesima i istorijskim okolnostima, a od izvornog uenja je nastajalo pet, pa deset, pa sto pedeset varijanti jedne istine. Uvid i spoznaja su ustupili mjesto gomilama izvitoperenih tradicija, besmislenih obreda i napamet nauenih reenica koje odavno predstavljaju onaj vaniji dio postojeih religija. Slino je i sa dananjom naukom. Naunici su samo ljudi, sa svim svojim slabostima i udnjama, a esto i finansijski zavise od raznih centara moi. Njihova istraivanja su, zahvaljujui uskom obrazovanju, obino ograniena, ili usmjerena samo u jednom pravcu. Kad tome dodate i (opte)ljudsku sklonost ka velianju prividnog znanja, jasno je zato i kako dolazi do degeneracije spoznaje. Moe zvuati paradoksalno, ali uopte nije: ljudi su vremenom dolazili do mnotva informacija, ali su gubili znanje. Zato je i stvoren toliki broj religija, filozofskih kola, pravaca, ideja, naunih teorija... Da je veina intelektualaca, filozofa, naunika i teologa znala (i da zna) o emu pria, da sve nijesu shvatali jednostrano, povrno i pogreno, to se ne bi desilo, zar ne!? Samo u neznanju moe istovremeno postojati nekoliko (stotina) suprotstavljenih istina. * Nevolja je uvijek bila u tome to ljudi vie vole da vjeruju nego da znaju. Razliite kulture/civilizacije, grupe ljudi i pojedinci su 8

tokom istorije zaista vjerovali u svata i to najee zato to o predmetu vjerovanja nijesu imali pojma. Da su znali ne bi vjerovali! Kad si svjestan da neto postoji, ili da je neoboriva injenica, onda nema potrebe da u to vie vjeruje. Isto je i sa onima to ne vjeruju. I vjernici i nevjernici vole da se raspravljaju, da onom drugom neto dokazuju. Tako, jedni vode debatu oko toga da li je svijet/ ivot rezultat stvaranja, ili sluajnosti. Drugi ele da saznaju Isusovu krvnu grupu, ili bar kad e doi obeani Mesija i kako e sve to izgledati hoe li doi motorom, ili leteim tanjirom? A, trei proriu budunost na osnovu Biblije, Nostradamusa, kostiju, znakova u prirodi Ali, nekako nikako da skontaju da idemo istim tragom ve hiljadama godina, da u stvari slijepac slijepcu opisuje crvenu boju! to se ve deavalo, to nam se deava, i to e se i desiti. Ipak, da li je danas neto drugaije? Da li se nae vrijeme razlikuje od prethodnih vjekova, ili milenijuma u kojim su razni proroci najavljivali posljednje dane i propast svijeta? Moda je svijet uvijek bio na ivici ludila, ali mi se ini da nije uvijek bilo i potpuno normalno izuavati pelikane homoseks ualce, praviti i izlagati skulpturu Govno djeteta Toma Kruza, baviti se drugim glupostima i tako praviti nemjerljiv doprinos napredovanju ljudske vrste. Zar nije malo neobino kad na dnevniku ujete da je tim njemakih naunika utvrdio da duboko i pravilno disanje ima umirujui uticaj na ovjeka, a znate da tu novootkrivenu injenicu zna i svaka baba od Indije do Japana? Stvarno ne mogu tvrditi da se u bti vidljivo razlikujemo od pre daka, ali se svakako puno bolje pravimo blesavi od njih. Takoe se ubrzano trudimo da poveamo i opti i pojedinani koeficijent gluposti mozgove pretvaramo u obina skladita za milijarde bezveznih, nekorisnih informacija o sportu, politici, glumcima i pjevaicama, mobilnim telefonima... Misli su nam jednoline i predvidljive, sve manje dolazimo do sopstvenih saznanja i sve manje i manje se kreemo. 9

Degenerativni gen je vidljiv u svemu: muzici, filmu, drutvu, religiji, nauci Tehnologija je tu i forma je tu, ali sadraj izostaje. Kompjuteri misle i rade umjesto ljudi, televizija im govori kako da izgledaju, ta da jedu, ta da sluaju, gledaju, kupuju Skoro itav ivot je podreen/posveen stimulaciji ula, ili njihovoj anesteziji: droga, alkohol, kompjuterske igrice... Industrija seksa i zaborava, to jest zabave, cvjeta. U takvom svijetu i sa takvim (kolektivnim) stanjem uma, ljudi ne ele da razmiljaju o tekim temama i da se optereuju preispitivanjem svojih prioriteta. U odnosu na smrt, ako nekad i pomisle na nju, mnogi su lakomisleni: Svima se deava., To je prirodna stvar, bie u redu. Poput naeg ribara, shvataju da je ivot kratak, pa kau: elim ivjeti i uivati dok mogu, a ako me bude interesovalo ta se deava poslije proitau. O tome govore filmovi i religije, a postoje i nauna istraivanja. Zaista postoje, i sve je to lijepo sve dok nas stvarnost estoko ne prodrma, smru drage, bliske osobe, a dovoljno je i da ns pogodi kakva teka bolest. Moete li opisati strah koji vam se tada uvue pod kou? Ne, jer upravo iz straha izbjegavamo razgovor, ili razmiljanje o smrti, ali to vie utimo (i starimo) ona je sve stranija, podmuklija i prisutnija. Svijet je zato pun vjernika koji itaju i priaju o ljubavi, religiji, Bogu, vjenom ivotu, besmrtnoj dui..., ali istovremeno ele i mnogo seksa, slavu, skupe automobile, velike kue, stvari i novac. Svi vjeruju u (novi) ivot poslije smrti, ali se grevito dre za ovaj to ga ive. Smrt se ne pominje, odnosno porie se. ivimo kao da nikad neemo umrijeti. Rezultat je svuda oigledan: zbunjenost, glupost, prestravljenost, neznavenost... zamaskirana duhovnou, zabavom, nadmenou, grubou, marketingom Izgleda da neto nije u redu, da neto ipak, nijesmo razumjeli kako treba.

10

I IVOT, SMRT I REZERVNE VARIJANTE

Pod izrazom ivot poslije smrti se ne podrazumijeva nastavak ovog (tjelesnog) ivota to ga upravo ivimo, nego neto sasvim drugaije: opstanak nae besmrtne due u jednom od nekoliko razliitih scenarija, zavisno od religije kojoj neko pripada. Pojam due predstavlja ljudsko nasljee staro hiljadama godina. U stvari, staro je upravo onoliko koliko i svjesni strah od smrti, ili pojavljivanje mrtvih u snovima ivih. Ovo drugo je vjerovatno najvanija injenica koja je u veini ranih, a zatim i dananjih religija proizvela vjerovanje da smrt ovjeka nije i kraj njegovog postojanja u nekom drugom svijetu da postoji zagrobni ivot. Sahrane, obredi i obiaji koji se obavljaju po smrti neke osobe su direktna posljedica tog vjerovanja. Tako se strah od smrti s jedne strane ublaavao, jer je teorija (t.j. vjera) potirala ideju o prestanku ivota, a s druge strane se i poveavao, jer je praksa stalno odravala neizvjesnost oko postojanja drugog svijeta. Ipak, vremenom je to prvobitno i naivno vjerovanje u opstanak ljudskog bia poslije smrti poboljavano, osnaivano raznim saznanjima, idejama, pa i izvjesnim iskustvima pojedinaca, tako da je postalo toliko mono da iza njega danas stoje sve velike svjetske religije, mnogi filozofi, filmske kompanije i jedan dio ljudi sa naunim titulama. Postepeno smo dobili i itave nauke o dui koje se dijelom poklapaju, ali i razlikuju. 11

DUA...?
U Indiji je ve hiljadama godina u opticaju sljedei opis: Dua se nikada ne raa, niti umire. Jednom postojea ne prestaje da postoji. Neroena je, vjena, neumirua i prvobitna. Nije ubijena kada je tijelo ubijeno. (Bhagavad Gita, II: 20) Jedan od onih koji su u staroj Grkoj (dijelom) prihvatili ovaj opis bio je i Platon. Po njemu: Dua ne samo nadivljava smrt, ve postoji i prije roenja. Boravila je u nebrojenim tijelima, vidjela je sve stvari i stoga posjeduje znanje o svemu Budui da je dua privremeno smjetena u tijelu, njena vizija istine moe da bude zamagljena i (ona moe) pogreno sebe da smatra tijelom, to vodi nastanku straha od smrti koji optereuje veinu ljudi. Mnogo godina kasnije, hrianski teoretiari i filozofi su odbacili dio o nebrojenim tijelima i utvrdili da je dua po prirodi bestje lesna, nematerijalna, bez posebne lokacije; slobodna, sveprisutna, beskonana, iznad svakog zakona. Ona je dio Boga; iva sutina inteligencije i mikrokosmiki nosilac ivota. Ali, ta je, zapravo, dua? Na osnovu citiranih opisa se moe zakljuiti da je rije o neemu to je prilino teko definisati i utvrditi ta tano obuhvata, ali ipak, veina religioznih ljudi se slae da je: Dua ivo sutastvo (t.j. sutina ovjeka, ali ne i sam ovjek kao tjelesno bie)..., razu mna je i umna (mislena)..., koristi tijelo kao orue i daje mu ivot, uzrastanje, osjeanje..., obdarena je voljom i delanjem (energijom), stvorena je i sklona promjeni i sve je to primila od blagodati Stvoritelja... (Jovan Damaskin Tano izlaganje pravoslavne vjere) Dua, dakle, nije vjena, jer je stvorena, ali postaje besmrtna po bojoj volji. Dua moe da umre, ali ne kao tijelo. Ona, kada umire kroz grijeh, biva liena duhovne svjetlosti, radosti i blaenstva, ali se ne raspada niti biva unitena, nego ostaje u stanju mraka, patnje i stradanja. Isto tako, ovjekova besmrtnost nije zasnovana (samo) na besmrtnosti due nego na vaskrsenju Hristovom i buduem vaskrsenju tijela. 12

Na duu ne utiu bolesti, povrede i sve ostale stvari koje utiu na materijalno tijelo. Ona je nosilac pojedinane svijesti, a njen oblik i linost se poklapaju sa oblikom i linou materijalnog tijela to pokazuju brojna posmrtna iskustva. Neto drugaiji pristup (ali opet, sve u zavisnosti od pojedinca do pojedinca) ovoj temi imaju psiholozi. Jedna od reprezentativnijih definicija je ova: Dua je jedinstvo svih psihikih djelatnosti i kao takva je autonomna i nezavisna u svojoj aktivnosti. Inteligencija, volja, mata, panja, emocije, pamenje, razumijevanje, vezanost, odbojnost, snovi, parapsiholoke sposobnosti... sve to pripada dui, i samo su razna imena za njene mogunosti i funkcije. Ideju o nematerijalnoj, besmrtnoj dui je prihvatao, a i danas je prihvata i jedan broj ljudi koji se bavi prirodnim naukama. Svaki od njih je, iz svog ugla, pokuao da ovoj pojavi da i nauno utemeljenje. Tako je, na primjer, astronom Kamil Flamarion u prvoj etvrtini XX vijeka napisao da: Dua postoji kao lino bie. Ona nadivljava smrt svog tjelesnog organizma, jer je besmrtna. Sveopta i vrsta vjera ovjeanstva u besmrtnost, ve dokazana filozofijom, moe biti uspjeno dokazana i prirodnim naukama. Smru tijela naa dua produava svoje postojanje u drugom, zagrobnom ivotu. Ako bi dua bila samo proizvod mozga, na koji bi onda nain u naem mozgu bilo mogue znanje o jedinstvu nae linosti koje nas ne naputa od djetinjstva do starosti, kada je nauno dokazano da se svi atomi naeg tijela potpuno izmijene u toku jednog perioda od 7 godina. Meutim, veina naunika uopte ne koristi termin dua i ne prihvata priu o nekom nematerijalnom entitetu koji stvara tijelo i njime upravlja. Jedan od prvih koji je negirao nematerijalnost i besmrtnost bio je Epikur (342-270 p.n.e.), a meu njima je bio i Nikola Tesla koji je u februaru 1937. napisao: Ljudsko bie nije izuzetak u prirodnom poretku stvari. ovjek je kao i univerzum, maina. Nita ne dopire do naeg uma, niti utie na nae djelovanje, posredno ili neposredno, a da nije odgovor na poruke koje ulima primamo iz spoljanje sredine. Zbog slinosti nae konstitucije i nae okoline, svi slino odgovaramo na sline 13

uticaje, a kao rezultat naih reakcija dolazimo do razumijevanja. Tokom svih ovih vjekova, razvijali su se beskonano sloeni me hanizmi, meutim ono to zovemo dua ili duh nije nita vie od zbira svih funkcija tijela. Kada ove funkcije nestanu, takoe nestaju i dua, ili duh. Slino je i danas. I dalje imamo i Tesle i Flamarione. Magla koja obavija ono to zovemo dua, i pored brojnih otkria do kojih se dolo u proteklih 70-80 godina, uporno opstaje.

Hrianstvo i ivot poslije smrti

Biblija, kao glavni izvor mudrosti i znanja koji koriste svi hriani, ne nudi jasan odgovor (po mom miljenju). Kao i kad se govori o brojnim drugim egzistencijalnim, moralnim, ili uopte ljudskim pitanjima, postavljanim tokom vjekova, u istoj knjizi (ili tanije, kako ime kae, knjigama) moete nai argumente, ili djelove teksta, koji e podrati, ili negirati ono to zastupate. Na primjer, kad je ivot poslije smrti u pitanju, nai ete ovo: Jer ivi znaju da e umrijeti, a mrtvi ne znaju nita niti im ima plate Sve to ti doe na ruku da ini, ini po mogunosti svojoj, jer nema rada ni miljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ide. (Knjiga propovjednikova, 9:5,10)

Ali, takoe i ovo: A kad umrije siromah (Lazar), odnesoe ga aneli u naruje Avraamovo; i umrije bogat i zakopae ga. I u paklu kad bjee u mukama podie oi svoje i ugleda Avraama i Lazara u naruju njegovu. (Luka, 16:22, 23)
~

Prvi hriani su prihvatali uenje o reinkarnaciji, ali je ono ubrzo odbaeno. Ogromna veina dananjih hriana (i muslimana) vjeruje da individualna svijest/dua poslije smrti odlazi direktno Bogu, u raj (da bi se jednog dana opet ujedinila sa vaskrslim tijelom), ili u pakao (da bi tamo patila u vjenom ognju i mukama). Pored raja i pakla, katolici jo imaju i istilite, a donedavno (do 2007. god.) je postojao i limbo, kao mjesto u koje su otile due nekrtenih muenika koji su ivjeli prije Hrista, kao i due djece 14

koja su umrla prije nego su krtena. Pravoslavno hriansko iskustvo o drugom, ili onom svijetu govori da smrt nije kraj ovjekovog ivota ve samo poetak novog stanja ljudske linosti koja produava da postoji odvojena od tijela. Sudbina linosti zavisi od toga kako se ona odnosila prema sopstvenoj smrti i pripremala se za nju. Smrt je mea koja ograniava vrijeme podviga za ovjeka i na kojoj poinje vrijeme otplaivanja Nakon smrti nije mogue ni pokajanje ni ispravljanje ivota. (Mitropolit Makarije Moskovski) A, evo kako po pravoslavnom uenju poinje ivot poslije smrti: Kada dua naputi tijelo pristupaju joj aneli da je prate, a sile tame je presreu elei da je zadre i ispituju je ne bi li u njoj nali neto svoje. Time je oznaen as privremenog suda nakon koga due pravednih prebivaju u svjetlosti, miru i predokuanju vjenog blaenstva, a due grenika u sasvim suprotnom stanju. (Citati su iz
knjige Posmrtna iskustva u svjetlosti pravoslavlja)

Poslije poslednjeg (Stranog) suda i vaskrsenja koje e se desiti na kraju dana tijela umrlih ljudi e opet oivjeti, to jest,. sjediniti se sa svojim duama, i postati duhovna i besmrtna. Tada e platu prema djelima primiti cjelovit ovjek.

Novija istraivanja
U posljednjih pedesetak godina su se u zapadnom, hrianskom svijetu (naroito u SAD) pojavili i neto drugaiji tonovi. Objavljen je itav niz knjiga iji su autori bili doktori: Hans Holcer (Hans Holtzer), Rejmond Mudi (Raymond Moody), Elizabet KiblerRos (Elisabeth Kbler-Ross)... U njima su opisana i komentarisana posmrtna i vantjelesna iskustva pacijenata koji su bili kliniki mrtvi, ali i lini kontakti sa duhovima preminulih (dr Kibler-Ros). Glavni zakljuci ovih istraivanja su da se smrti ne treba bojati i da nema suda ni pakla. Iako su postojala odreena loa iskustva, velika veina ispitanika je kasnije izjavila da se vie ne boji smrti, a zabiljeeni iskazi pokazuju da je umiranje bolno, ali da je sama smrt spokojan dogaaj, bez bola i straha. U veini 15

sluajeva svjetlosno bie ni na najgrenija djela ne reaguje sa gnjevom i bijesom, ve prije sa razumijevanjem. Svi imaju osjeaj cjelovitosti bog ne osuuje, to ini ovjek. Smrt je po dr Kibler Ros: bezbolan prelazak u vie stanje svijesti, u kome produavate da opaate i shvatate, smijete se a jedino to ste izgubili je ono to vam vie nije potrebno, a to je vae fiziko tijelo. Po dr Mudiju, smisao zemaljskog ivota, kao i ivota poslije smrti, je razvitak due neogranieni proces rasta u ljubavi, razumijevanju i samorealizaciji, to je i konani cilj. Dakle, razvitak due, naroito u pogledu duevnih svojstava ljubavi i znanja, ne zavrava se smru.

Hindu i budistiko uenje o reinkarnaciji

Po joga filozofiji smrt postoji samo u neznanju. Ona je iluzija, jer niti umire dua, niti svijest. Tijelo umire, ali opet u stvari, samo mijenja oblik zato to se elementi rastavljaju i ponovo sastavljaju. Zapravo, samo postoje dva oblika ivota jedan od roenja do smrti tijela, i drugi od smrti tijela do novog roenja. Dua je odvojeni, ali i istovjetni dio apsoluta, kosmike svijesti, ili boga. Ljudski ivot je samo jedan u nizu, a razlog zbog kog dua ide iz jednog u drugo tijelo je tenja za ponovnim ujedinjenjem sa apsolutom/bogom/kosmikom svijeu. Na tom putu pojedinana iskra ivota (dua) doivljava evoluciju svijesti: zahvaljujui promjenama tijela prikuplja iskustva, ui sve dok ne stekne apsolutno znanje, spozna istinu. Promjena, ili putovanje se zavrava kad dua ostvari znanje da je jedno/isto sa apsolutom. Iako se dua nalazi u svemu ivom, samo ljudsko tijelo moe da obezbijedi relativno brzu evoluciju svijesti koja na kraju rezultira prelaskom ljudskog bia na sljedeu razvojnu stepenicu ovjek postaje svetac, a njegova dua zavrava putovanje. Svetaca je ipak, malo, i raanje obino moe da se ponavlja milionima godina. Zbivanja poslije smrti hindusi opisuju, ukratko, ovako: kad dua naputi fiziko tijelo cjelokupna memorija od prapoetka, sve 16

emotivne i mentalne funkcije putuju sa njom i tada joj sve postaje dostupno tada dua sve zna. To znanje nije u fizikom obliku, ve u vibracijama, i uva se u naim drugim tijelima: astralnom i, od njega suptilnijem, kauzalnom. Astralno tijelo se sastoji od istih elemenata kao i fiziko, ali su oni u suptilnijem obliku. Ono je nedostupno ulima i instrumentima (?!), ali i dalje predstavlja nekakav materijalno-energetski omota oko due. Bie u astralu se svega sjea, ali nema orua pomou kojih moe da mijenja svoju sudbinu, da radi. Nasuprot tome, kad dua ue u ljudsko tijelo (zaodijene se materijom u trenutku spajanja muke i enske jajne elije) moe puno da uradi, ali sam ovjek gubi svijest o svrsi i cilju ivota. Gubi i znanje da je njegov ivot samo jedan u nizu. ...Javlja se strah od smrti. Na pitanje zato je to tako, joga odgovara da do blokade dolazi zato to sjeanje na prole ivote moe da bude bolno (?!), ili da bude konica za obavljanje posla zarad kog smo se rodili i dobili instrumente za delanje na karmi. A, ta je karma?! Najkrae reeno, to je djelatnost, zakon uzroka i posljedice. Dua putuje u onaj svijet (tijelo) u koji je oduvaj u vjetrovi njene vlastite karme. Uzrok sree, ili nesree u ivotu nalazi se u onom kauzalnom tijelu koje nosi karme. Ono slijedi elje, a elje nose astralno tijelo, to znai da reinkarnaciju odreuje e, ili, drugaije reeno: dobra i loa djela, misli i rijei. Zahvaljujui tome, odnosno ukupnoj karmi, dua ide u svjetlost ili tamu, u bolji ili loiji novi ivot. ~ Slino uenje o reinkarnaciji imaju i budisti, tibetanski naroito, iako oni ne vjeruju u nezavisan i nepromjenljiv entitet kao to je dua, ili ego koji nadivljava tjelesnu smrt. Kontinuitet izmeu ivota nije omoguen nekim entitetom, ve najsuptilnijim nivoima svijesti... Sukcesivna postojanja u nizu roenja nisu kao perle u niski, povezane koncem due koji prolazi kroz perle; naprotiv, niz je kao kockice naslagane jedna na drugu... Izmeu kockica ne postoji identitet, ve kontinuitet. (Dalaj Lama)

17

Dokazi za ivot poslije smrti?

Poteno reeno, o dokazima za ivot poslije smrti, kao i za suprotno, veoma je teko govoriti, jer su sve tvrdnje praktino neprovjerljive i moe se raspravljati samo o onome to se u religioznim i izvjesnim naunim krugovima smatra nekom vrstom dokaz. Osnovni dokaz, koji se esto koristi i kao najjai u raspravi o ovoj temi, jeste to to se u svim religijama i mitovima nalazi vjerovanje u ivot poslije ovoga. Do danas su se ta vjerovanja izdiferencirala u dva glavna pravca jedan koji ivot poslije smrti objanjava putem reinkarnacije, ili seljenja due/svijesti/linosti, i drugi, koji se zadrava na ideji da se svjesni ivot poslije smrti nastavlja u bestjelesnom, duhovnom, ili astralnom obliku. Dakle, kao to govore i uenja dananjih religija. Iza oba ova pravca danas stoje i pojedinci sa naunim titulama, ali uglavnom su to psiholozi, ili psihijatri iz SAD-a. Drugi dokaz je dobijen na osnovu njihovih istraivanja. Sada ve postoji obimna literatura u kojoj su zabiljeena svjedoanstva osoba koje su imale vizije iz prolosti, ili su do detalja opisivale prethodne ivote, a pored toga, zahvaljujui uspjesima medicine i raznim tehnikama oivljavanja, povean je i broj studija u kojima su opisana iskustva ljudi koji su bili kliniki mrtvi, ili su imali bliski susret sa smru. Kao jedan od dokaza koji upuuju na to da reinkarnacija zaista postoji navode se i primjeri djece koja pokazuju udesne talente za umjetnost, jezike, ili matematiku to se pripisuje rezultatima njihovog razvoja u prethodnim ivotima. I, napokon, na televiziji moemo gotovo svakodnevno pratiti dokumentarne emisije, serije, ili filmove o ljudima koji imaju odreene paranormalne sposobnosti, koji su imali neka iskustva, ili susrete sa duhovima, o medijumima koji razgovaraju sa mrtvima i o raznim drugim, manje ili vie slinim i neobja njivim dogaajima Sve su to za nekoga dokazi da neto na drugoj strani postoji.

18

VIENJA STVARNOSTI
ini se da je razvoj ljudske svijesti, da ne kaem znanja, od samog nastanka vrste proticao u stalnom konfliktu dva suprotstavljena naina miljenja. Jednom, olienom u ljudima koji na neki nain dou do odreenih saznanja (ne obavezno i tanih) i onda ta znanja konzervirana prenose sa generacije na generaciju kao jedinu istinu; i drugom, zasnovanom na stalnoj spoznaji, kretanju, promjeni i relativnosti. U korjenu sukoba se naravno, nalazi problem nastanka svijeta i ivota, odnosno pitanje da li je svijet/ivot nastao bojom voljom, to jest stvaranjem (kreacionisti), ili na neki drugi nain, to jest samostalno (evolucionisti). Od toga koji odgovor prihvatite, zavisi va ukupni pogled na ivot, smrt i ono poslije smrti. Meutim, neke stvari su se promijenile, pa granice izmeu ovih naina miljenja vie nijesu toliko stabilne, a poto govorimo o ljudima, koji su po prirodi nestabilni, nerijetko se deava da pojedinci igraju za oba tima. Tako, danas postoje fiziari i biolozi mistici, naunici evolucionisti koji imaju svoje dogme, a i kre acionisti koji, donekle koristei naunu metodologiju i odreena nauna otkria, pokuavaju da dokau svoje religiozne stavove. Istraivanja vezana za nastanak ove studije, tokom kojih sam koristio literaturu i jednih i drugih (i treih), su mi pokazala da sukobljene strane ne znaju odgovore, ali da dio pravih naunika ipak i dalje pokuava da do njih doe. Takoe sam shvatio da se odreeni nauni stavovi djelimino, ili u potpunosti, slau sa izvjesnim pogledima ili uenjima nastalim prije nekoliko hiljada godina na prostorima Kine i Indije, dok su informacije iz Biblije ture, kontradiktorne, ili, prosto reeno, pogrene, pa se moraju silom uklapati u nauni pogled na svijet. Moda je zato dobro da se odmah izjasnim i tako otkrijem svoj poetni stav: Nije problem u tome da li su svijet i ivot nastali kao posljedica intervencije sa strane, ili ne, nego u tome to ukupni kreacionistiki pogled na svijet nije rezultat slobodnog procesa 19

otkrivanja i saznanja stvoren je sa unaprijed zadatim ciljem: da se dokae tanost biblijskih navoda o Postanju. Za mene je to dovoljan razlog da mu pristupim sa podozrenjem.

Polazne take i putevi

U ovom trenutku (navoditi sat i minut nema smisla, jer je vrijeme relativna stvar), u gradu Bombaj, u dravi Indiji, na planeti Zemlji, zaeta su 3 nova ljudska ivota. Da li e njihovi ivoti, sudbine imati isti tok? Da li e svi imati iste sposobnosti i pogodnosti? Da li e osnovne crte njihove linosti biti identine? Da li e svi doivjeti da se rode? Pretpostavljam da e veina vas to itate ovu knjigu, svjesno ili ne, odgovarati na ova postavljena pitanja. Takoe mislim da e i svi odgovori osim posljednjeg biti ne, a da e posljednji odgovor glasiti ne znam. Meutim, ako vas neko kasnije upita: Vjerujete li u uticaj nebeskih tijela na ivot, to jest, na sudbinu ovjeka?, izvjesno je da e jedan broj odgovoriti: da, i moda e kao dokaz navoditi injenicu da Mjesec, na primjer, upravlja vodama na Zemlji; da se ovjek sastoji od toliko i toliko procenata vode; da ivotinje i biljke mijenjaju ponaanje pod njegovim uticajem Zatim, tu su jo i Sunce, pa Venera, Saturn, Pluton, ilja i svi oni, zajedno i(li) pojedinano, utiu na ovjekovu sudbinu. Zato i postoje horoskopi i astrolozi koji otkrivaju nau ve zacrtanu budunost, koja ima veze sa poloajem zvijezda u momentu naeg roenja, jer naravno, malo ko zna tano vrijeme kad je zaet.1 Mogu da navedem mnogo naina na koje Sunce upravlja ivotom na Zemlji i utie na ponaanje ovjeka: dan i no, godinja doba (vrijeme za sjetvu i etvu), osjeaj ugodnosti na idealnoj
1

Datum i as roenja, koji se uzimaju kao polazna taka za pravljenje horoskopa ne predstavljaju i trenutak poetka naeg ivota. To je samo vrijeme kad smo jedno okruenje zamijenili drugim. To takoe znai i da je svaki horoskop u startu pogrean.

20

temperaturi; nervoza i napetost zbog vruine i znojenja; bolesno stanje usljed sunanice; zabrinutost zbog dugotrajne sue... Ali, ne mogu da smislim nijedan nain na koji je to isto Sunce to kom prolih vremena moglo da utie na to da li e se neko oeniti ili udati, imati dvoje ili etvoro djece, postati zidar, ili direktor svoje sopstvene kompanije ovjek, kao i biljke i ivotinje, veinom nesvjesno, ili polusvjesno reaguje na razne uticaje iz okoline, ali moe i postati svjestan mnogih uticaja na svoj ivot, pa i onih odozgo. Tako su, vremenom, pametni ljudi preko svog i tueg iskustva stekli znanje da se neki spoljni uticaji mogu predvidjeti i sprijeiti, a da se oni koji su usmjereni na na mentalni ivot mogu dokonati, ili se dokonavaju kad ih postanemo svjesni kad saznamo ta i kako Mjesec radi, njegova mo nestaje. Slino je i sa nekim drugim uticajima: im postanemo svjesni sebe, a potom i svrhe/vrijednosti uvrjedljivih rijei ili ljudskih radnji, one prestaju da djeluju. Svaka crkvena relikvija, ili magi ni kamen koji ima mo da lijei, dobija tu mo zahvaljujui umu i njegovoj usmjerenosti, ili drugaije reeno, vjeri. Da nije tako onda bi dio neijeg mrtvog tijela, ili neki kristal, imali isto dejstvo na sve ljude, bez obzira na jainu njihove vjere kao i kad je u pitanju neki antibiotik. Um je taj koji daje, ili oduzima mo stvarima oko nas kamen je kamen, a dva ukrtena pareta drveta su dva ukrtena pareta drveta, sve dok im mi ne damo posebno, simboliko znaenje, a samim tim i mo. Tada kamen postaje lijek, a dva ukrtena pareta drveta zatitni znak jedne religije, ali samo u naem umu!! Kad se preputamo raznim uticajima, ne umijemo da ih objasnimo (tj. ta se, ili zato se neto deava), ili pak, sami proizvodimo uticaje za koje iz neznanja, ili navike mislimo da dolaze spolja, normalno je da emo im biti i podloni i da e oni djelovati. Od toga kako pristupamo svijetu oko sebe i kako posmatramo sebe u njemu, sa koliko osjeanja, predrasuda i znanja ulazimo u taj posao, zavisi i koliko jasno emo vidjeti to to gledamo, a zatim i na kompletan nain miljenja. 21

Programirani put
Ako u proces saznavanja i objanjavanja svemira, ivota, svijesti... krenemo od ovjeka i njegove prosjene svijesti kao osnovnih mjerila svih stvari, velike su anse da emo zalutati, ali se i sretno izvui tako to emo iznenada pronai (ili je bolje rei izmisliti) (ne)poznatog poinioca koji stoji iza svega i koga obino nazivaju Bog. To je sasvim logina posljedica jednog naina razmiljanja i ivljenja koji se u ogromnu veinu ljudi ubaca od najranijeg djetinjstva. Govore nam da je cijeli svemir stvoren zbog ovjeka i da smo mi oi i ui svemonog boga preko nas on postaje svjestan sebe. Ue nas da matamo i emotivno doivljavamo svijet, da sudimo, da nam se svia, ili ne svia Od poetka nas programiraju da vjerujemo u bajke, iskrivljujemo stvarnost i da se tako udaljavamo od sebe, istine i znanja da gajimo iluzije i ivimo u stalnom sukobu sa stvarnou i okolinom. Zato pjesnici i umjetnici trae i pokuavaju da nau smisao u svemu, pitajui se: Zato drvo raste? Zato je neto takvo ka kvo je; u emu je smisao toga? Dodajte emocije, predrasude, neznanje, uslovljenost, matu i: bor vie nije bor, pas prestaje da bude pas i postaje simbol neega, ili za neto Na kraju, dolazite do zakljuka da je sve ivo (i neivo) dio nekog skrivenog, velikog plana izraz neije volje, ili kreativnosti. Kad posmatramo svijet pod uticajem line svijesti i osjeanja nikad nam nije dovoljno da saznamo: elija funkcionie tako i tako; kukavica (ptica) radi to i to Iza toga mora postojati neto vie! I, ubrzo presuujemo da kukavica, zapravo, ne zna zato ubaca svoja jaja u tua gnijezda to joj je zapisano ve u jajetu, ona je tako programirana od strane bojeg uma. Odgovor koji smo htjeli smo dobili, ali u stvari, i dalje ne znamo! Eto kako je nastao itav niz teorija i vienja stvarnosti nazvan Vii plan. Boji master plan! Programiranom umu je potpuno normalno da i sve to biljke, insekti, ivotinje, ili ljudi rade bude programirano. Svo njihovo prilagoavanje i mijenjanje je, prema tome, samo dio, ili rezultat 22

globalnog, umnog projekta iz pozadine. Jedan profesionalni filozof je u svojoj knjizi Bog je stvorio ivot nesvjesno, ali savreno prikazao sutinu problema o kom govorim. Opisavi idealitet matematikih proporcija i ljepotu leptirovih krila, zakljuio je sljedee: Ne vidjeti u tom inu remek djelo bojeg uma, ve bezlinu hemiju nukleinskih kisjelina i proteinskih tvorevina, odista je vie nego sramno za ovjekovu inteligenciju. Zaista, um naviknut na prosuivanje, matanje i emocije, a zatim i zanesen uslovljenim, loim nainom razmiljanja nee biti zadovoljan onim to vidi, to je i nepobitno dokazano, pa e u skladu s navikom, i izvesti takav zakljuak, ali um osloboen svega toga e jednostavno, kao obinu injenicu, prihvatiti to da su leptirova krila nesporan rezultat pomenutih procesa u njegovom tijelu i nee zahvaljivati ni Bogu, a ni Darvinu jer taj dio jo uvijek ne zna. ~ Utemeljenost kreacionistikog naina miljenja (ne i svih njihovih stavova ili zakljuaka), moe se vrlo lako procijeniti. Na primjer, da li je ijedno od onih Kako je nastao/la...? pitanja stvarno odgovoreno reenicom Bog je to stvorio!? Da li je problem nastanka svemira i ivota rijeen time to je na mjesto stvaraoca postavljena svemona, superinteligentna linost!? Ako upitate: Kako je nastala ta linost; ko, ili ta je nju stvorilo?, dobiete odgovor: Bog je vjean, neroen, neumirui, ili moda, da je nastao iz niega. Na alost, prva tvrdnja za mene ima istu trinu vrijednost kao i ova: Elvis Prisli je vjean, neroen, neumirui . A, to se druge tie, oni koji je izgovaraju mogli bi da razmisle o sljedeem: ako ve neko vjeruje da je Bog mogao nastati sam od sebe, ni iz ega, zato je toliko ubijeen da nijesu mogli i svemir i ivot?! U svim kreacionistikim knjigama preovladava jedan prilino neobian nain zakljuivanja. Evo nekoliko citata: Svemir u kom ivimo je tajna. On je udo boijeg stvaranja. Ljudski govor je tajna, to je boanski dar, udo. 23

Do sada nemamo jasno razumijevanje zato se to (misli se na proirenje modane kore) desilo. Da li je razlog mogao biti taj da je ovjek stvoren takav? Dakle, ne znate mnogo (nita) o tome o emu priate, ali znate da je tako stvoreno, da Bog-tvorac stoji iza toga!? Dokazivanje stvaranja, uglavnom, ide ovako: prvo se opie (uz pomo naunih saznanja i metoda) odreena pojava u svemiru, ili na Zemlji (recimo, neki ivotni oblik), zatim se izrazi divljenje prema skladu, funkcionisanju, ljepoti, ili izgledu tog oblika, i na kraju se saopti: Sve to ne moe biti rezultat puke sluajnosti, ve je to dokaz (!?) da je to djelo svemogueg, inteligentnog tvorca.! Ponovo mi je ao, ali to nije dokaz, ve samo jedan logian zakljuak. On moda jeste loginiji od onog koji tvrdi da je ivot nastao sam od sebe, ali ne mora biti i istinitiji. Evo o emu se radi: Jednog dana je Aristotel vidio dva okrugla kamena, jedan teak oko 2 kilograma i drugi oko 500 grama. Zamislio je sliku kako istovremeno baca ova dva kamena sa zgrade visoke 20 metara i odmah zakljuio da e tei kamen pasti na zemlju znatno prije lakeg. Logino, zar ne? Meutim, mnogo vjekova kasnije, neki Galileo Galilej je uzeo u ruke dva kamena razliite teine, bacio ih sa prozora zgrade visoke 20 metara i dokazao da je Aristotelov zakljuak pogrean oba kamena su istovremeno pala na zemlju! Naravno, svaki kreacionista koji dri do sebe i slua, ali i ne uje, e odmahnuti rukom na ovakav argument, pokazati na bicikl koji se nalazi tu, u blizini, i pitati da li je nastao sam od sebe, ili, da upotrijebim njihovu omiljenu rije, sluajno? Ne nije, isto kao to ni avioni, ni podmornice, ni vozovi, ni automobili nijesu nastali sami od sebe. Mi znamo da ih je napravio (i da ih i dalje pravi) ovjek. Svakodnevno imamo priliku da to i vidimo. Takoe znamo da su svi ti izumi potekli od nekog prvobitnog kamenog/ drvenog toka (ili u sline svrhe iskorienog balvana) i da su postepeno dobili svoje dananje oblike. Od prvih dvokolica, preko koija, parnih automobila, do automobila na struju. Od koija su, raznim poboljanjima i promjenama, nastajali i vagoni u vozovima i kabine u brodovima i unutranjost aviona. Dodavani su razni organi kako bi se omoguili razliiti naini kretanja, a inspiracija 24

je stalno dolazila iz okoline u kreaciji su koriene osobine ve postojeih ivih organizama: ptica, riba, insekata U emu je onda problem? Pa, u tome to smo upravo dokazali evoluciju, a eto, kreacionisti tvrde da su drvee, pele, make, maj muni i ljudi stvoreni ba onako kako danas izgledaju evolucije nije bilo! Osim toga, koliko je pametno objanjavati nastanak originala (na primjer neke ptice) pomou loih kopija (aviona), a istovremeno nemati nikakvu predstavu o tome kako je original nastao? A, kreacionisti rade upravo to. Ranije citirani filozof u pomenutoj knjizi uporeuje, odnosno izjednauje nukleinske kisjeline sa tamparskim slovima, tvrdei da se one: mogu same organizovati i uobliiti (bez intelektualnog diktata sa strane) taman onoliko koliko se i tamparska slova mogu sama organizovati da bi napravila smislen tekst. Da li namjerno ili ne, previeno je sljedee: da bi nukleinske kisjeline odradile svoj posao, moda im je stvarno potreban neki prvi podsticaj (kakav god on bio, i od koga, ili ega dolazio), ali se u njihovom daljem radu inteligentni uticaj sa strane ne moe vidjeti, a tamparska slova moete gurati i podsticati koliko hoete, ona e uvijek ostati samo mrtvo slovo na papiru! Svi ti pronalasci, ukljuujui i kompjutere i robote, su i dalje neivi ne mogu sami sebe stvoriti, promijeniti, hraniti Kljune rijei u svemu ovome su: sami sebe! ivot se ipak, samostalno razvija tako to istovremeno proizvodi okolinu koja je neophodna za njegov opstanak i usklauje svoje potrebe i sposobnosti sa irom okolinom, uslovima na planeti i prirodnim zakonima. Zakoni mogu, ali ni po emu i ne moraju biti dio unaprijed smiljenog plana ili dirigovanja, ve prosto proizilaze iz opteg naina funkcionisanja svijeta. Moemo postaviti kreatora na sami poetak, ali ne moemo poka zati, niti dokazati njegov kasniji uticaj to je priznaemo, oigledna injenica u primjeru sa prevoznim sredstvima, ili bilo kojim drugim ljudskim pronalaskom. 25

* Istina je da ovjek samim svojim roenjem postaje tragalac, kao to je lijepo reeno u knjizi ovjeanstvo u potrazi za Bogom, ali na alost, istina je i da veina ljudi postepeno gubi taj nagon, uta pajui se u izdresiranu, tupu gomilu koja ne oprata iskakanja. Moe se rei da ovjek svoju energiju nikada nije usmeravao iskljuivo na ivotne potreptine. On oduvek traga, pipajui trai put, tei za onim to je nedostino..., ali se mora i dodati da se ta tvrdnja odnosi samo na izuzetne pojedince koji su oduvijek bili zastraujua manjina u svijetu. Evo jedan primjer: Kad je Kolumbo izrazio svoje ideje panskom kralju i kraljici da li je govorio o udnji za nepoznatim, ili je pomenuo neke materijalne koristi koje njihova velianstva mogu imati od njegovog putovanja? Da li su mornari koji su mu se pridruili na putu za Indiju bili eljni da ue i saznaju, ili su imali neke druge, opipljive misli u svojim glavama? I, napokon, kakva je bila reakcija religioznih autoriteta? Zapitajmo se i ovo: ta su to novo (ili staro) otkrili vjernici bilo koje religije? Da li je Isus bio obini vjernik? Ili, moda Buda? Oni su obojica otpadnici, prvi od judaizma, a drugi od ainizma. Vjernici nita ne mijenjaju, oni ne razbijaju iluzije i ne tragaju za istinama upravo zato su i vjernici. Da je (bilo) po njihovom, svijet i ivot bi se i dalje objanjavali na isti nain kao u VI, ili XIII vijeku, a nevjernike bi i dalje muili, osuivali i spaljivali zato to ele da saznaju. 2 Bog u koga vjeruje veina ljudi na ovoj planeti je samo maska za neznanje. Hiljadama godina se tama u ljudskom umu zamjenjuje jo guom tamom prostim zvukom rijei koju iz navike sluamo, ili izgovaramo sa strahopotovanjem.
2

U takvim radnjama su nekako uvijek prednjaili hriani. Jedan od prvih poznatih sluajeva zatiranja naune, ili drugaije misli desio se 415. godine. Naime, te godine je fanatina rulja vjernika na elu sa aleksandri jskim patrijarhom irilom na putu ka uvenoj biblioteci presrela Hipatiju, enu naunika. Odvukli su je sa koije, strgli joj haljine i koljkama odrli kou. Hipatijini ostaci su spaljeni. Biblioteka je unitena. IRILO JE POSTAO SVETAC

26

TAO
(Tao je put, kosmiki put od haosa ka ureenosti. U njemu uestvuju sve stvari. Zakone Tao-a nije uspostavio bog oni su svojstvo same prirode, ili univerzuma.) U julu 1998. godine sam imao izuzetnu priliku (ili moda sreu) da sa par svojih prijatelja i suprugom posmatram nono nebo iznad sela Suvodo koje se nalazi na oko 1400 metara nadmorske visine i na desetak kilometara od abljaka, Crna Gora. U potpunom mraku i tiini smo leali na vreama za spavanje i oima gutali ogroman broj svijetlih taaka koje su bile toliko guste da ste jasno mogli vidjeti spljoten, ili kako tada rekoh, kimenast izgled nae galaksije. Prizor velianstven, ali i zastraujui. ivimo na planeti koja zajedno sa jo 7-8 drugih krui oko jedne zvijezde koja se nalazi na periferiji jedne galaksije. U toj galaksiji postoji (kau) vie od 100 milijardi zvijezda oko kojih se okreu stotine i stotine milijardi planeta i ko zna kakvih sve drugih nebeskih tijela. Naa galaksija se nalazi u jednom neshvatljivom prostoru u kom se (kau) takoe nalaze stotine milijardi drugih galaksija i u njima na stotine i stotine i stotine milijardi zvijezda, planeta... Po jednom nainu razmiljanja sve je to stvoreno za nas, za ovjeka. Savreni red, ljepota i natimovanost svemira, uz sva uda koja vidimo na nonom nebu, su neoboriv dokaz da smo svjedoci remek-djela ivog, inteligentnog i svemogueg Boga. anse da ovakav savreni svemir, a zatim i ivot na naoj planeti (koja je sigurno i jedino takvo mjesto u univerzumu) nastanu sluajno, sami od sebe, su nikakve, ili bar zanemarljive. U redu. E, sad ponovo proitajte dio koji poinje sa ivimo na planeti, a zavrava se sa zvijezda, planeta Zar jedan savreni svemir, stvoren za ljudsku vrstu, ne bi trebalo da izgleda ovako: Sunce, planeta Zemlja koja krui oko njega, i moda jo Mjesec i par drugih objekata (zvijezda Sjevernjaa, na primjer) koji su tu da bi se moreplovci i putnici orjentisali po 27

noi. Nema asteroida, meteora, kometa, mega eksplozija u kojima nestaju itavi zvjezdani sistemi, irenja svemira Razmislite i o ovome: Moe li biti (kad ve priamo o vjerovatnoi) da je na svemir, ovakav kakav je, u stvari oigledan dokaz da je planeta Zemlja nita drugo do rezultat milijardi i milijardi i milijardi i milijardi (neuspjenih, nasuminih)pokuaja koji su se zavrili jednim opet, problematinim uspjehom!?3 Moe li biti (iako to lino ne mislim) da je svemir, ovakav kakav je, samo jedan ogroman gubitak vremena, prostora, energije i materijala?! * Mnogo je tee, ali i istini blie, krenuti u proces spoznaje svijeta, ivota, sebe... od injenice da e Zemlja i sve na njoj jednog dana nestati u ognju i pretvoriti se u prah i pepeo. ...Da e, kao i sve drugo u svemiru, i naa arena kugla prestati da postoji u ovom dananjem obliku. Ali, opet, ne treba ii tako daleko. Sve ove prirodne nepogode i katastrofe koje se skoro svakog dana deavaju na ovoj planeti su sasvim dovoljne da nas navedu na pomisao da neto nije u redu sa idilinom Bog nas voli slikom sa prethodih stranica. Jedan jedini zemljotres (na primjer, Haiti 2010. 200.000 mrtvih) nam jasno pokazuje koliko su ovjek i njegova svijest bitni u ukupnom funkcionisanju svemira. Teorija o vjenom skladu, redu i napretku je neodriva i to, htjeli ili ne, vidimo svuda oko sebe sve u univerzumu uzme oblik, napreduje, opada, raspada se i opet ispoetka, u nekom novom
3

Da, tano je, Zemlja izgleda lijepo iz svemira i na njoj zaista postoje rajski predjeli, ali kad se primaknete vidite da stvari uopte nijesu tako ruiaste. Da li ste ikad proitali, ili uli neto o tome koliko ivotnih vrsta je do sada, iz raznoraznih razloga, nestalo sa ove planete? Koliko sadanjih stanovnika Zemlje ivi u pustinjama, polupustinjama, na planinskom, neplodnom ili poluplodnom zemljitu, bez dovoljno vode i mogunosti da se normalno hrani? Nije isto etati i uivati nekoliko dana po planinama Crne Gore u junu i ivjeti na njima tokom cijele godine.

28

obliku. ivot u sebi nosi klicu nastanka, razvoja, ali i raspada. Cjelokupni svemir se zasniva na fizikim i hemijskim reakcijama iz kojih mi izvlaimo zakone. Svaki oblik, ili proces, od malog oblaka praine do funkcionisanja mozga, je rezultat saradnje energije i materije. Hemijske reakcije se odvijaju zahvaljujui energiji (nestabilnost/reaktivnost elemenata, svjetlost, toplota). Rezultat reakcije je energija. Sve se svodi na postojanje i kruenje neunitive i nestvorive energije. Stvari, kamenje, ljudi, planete izgledaju vrsto i kompaktno na nivou na kom ih naa ula opaaju. Ali, na finijim nivoima, atomskim i subatomskim, vidi se da je na izgled vrsta materija sastavljena od sve manjih estica i estica u okviru estica za koje se na kraju ispostavi da vie ne posjeduju svojstva predmeta, da se manifestuju i kao estica i kao talas i da zapravo nemaju dimenziju. Fiziki, dakle, mi smo samo vidljivo materijalizovana energija, kao i svi ostali oblici oko nas. Jedan primjer (naj)finijeg oblika, ili materijalizacije energije je misao. Relativno mali broj estica i slabe veze meu njima uzrokuju kratkotrajnost misli, pa se one vrlo brzo i lako mijenjaju. Nasuprot njima su stijene, metali U svijetu oko nas istovremeno vladaju odreenost/izvjesnost i neodreenost/neizvjesnost. Postoje uzroci, postoje posljedice, a postoji i sinhronicitet (usklaeno, uzajamno djelovanje). Iz haosa nastaje poredak, a iz poretka haos. Haos sam sebe spontano ureuje, a red opet, sam sebe unereuje brzina procesa zavisi od toga da li je sistem zatvoren, ili otvoren. Otvoreni sistemi sami primaju i emituju energiju i zato su due ureeni. Gubljenjem energije u obliku toplote u toku energetskih transformacija, poveava se entropija (neureenost) sistema. Zvijezde, na primjer, ostaju ureene dok ne potroe svoje gorivo, a onda se unereuju vieno ve nekoliko puta u ljudskoj istoriji. ive elije i organizmi su ivi sve dok posjeduju sposobnost korienja i preraivanja energije. Kako ta sposobnost opada, organizam sve tee radi, ili se esto kvari dok napokon, umoran i ne umre. Njegovi ostaci e dobro doi drugim, osnovnim ivotnim oblicima i na taj nain se 29

ponovo ukljuiti u red, a ostaci nekadanje zvijezde e se postepeno ponovo udruiti i stvoriti neto novo. Dovoljno je da se napravi prvi korak, a svi ostali slijede sami od sebe u skladu sa pravilima utvrenim u tom prvom koraku slino kao to se u jednoj, onoj prvoj eliji, nalaze i klica i konana slika odraslog organizma. Ali, ta e se zaista desiti na kraju niko ne zna, zbog previe nepredvidljivih uticaja i varijabli. Nastajanje reda iz haosa se deava kao posljedica privlaenja i ouvanja istog u razliitom, uz neizostavnu pomo raspoloive energije. ta to znai? Svaki dio svemira je poseban svijet za sebe, a opet na neki nain odslikava strukturu cjeline. Kap vode iz okeana je istovjetna kao i cijeli okean. Svaka elija nekog organizma sadri u sebi obavjetenja (DNK) i o cjelini organizma. Od jedne jedine elije nastaje cijelo ljudsko bie milijarde elija koje sinhronizovano funkcioniu i obavljaju razne poslove. Prosto ponavljanje, ili povezivanje jednostavnijih obrazaca samo po sebi dovodi do visokog stepena sloenosti. Na primjer, periodinim taloenjem mulja oko poveeg kamena, ili komada drveta tokom kine sezone, rijeka e vremenom na svom uu stvoriti itavo ostrvo koje se sastoji od manje-vie istovjetnih slojeva. Na, ljudski svijet funkcionie na slian nain od miliona kamenih blokova e u sred pustinje nii piramida, izraz neije zamisli i inteligencije. Razlika je u tome to je faktor privlaenja u ovom sluaju nagon, elja, ili ideja, a ne neki zalutali dio ive ili neive prirode. Dakle, univerzum je manje ili vie povezana cjelina, a ispoljava se kroz dualnost: jin i jang. Kad god neka pojava, ili situacija dospije do krajnosti, preokree se i prelazi u svoju suprotnost. Sve je u optem kretanju ili stanju promjene.4
4

Ipak, leptirovo mahanje krilima u Meksiku ne moe lananom reakcijom izazvati pojavu ciklona u Sredozemlju isto kao to ni upanje jedne vlasi iz ovjekove kose ni pod kojim uslovima ne moe izazvati smrt ovjeka. Jednostavno, povezanost (razliitih) sistema nije toliko

30

Jedini nain da svijet, ivot, svemir koliko-toliko skladno funkcioniu je kad sami sebe postepeno ureuju (iz ovoga ide ono, a iz toga neto drugo...). Evolucija postoji u svemu. Svako dirigovanje sa strane je neumitno osueno na propast, jer se uvijek neto otrgne kontroli. Na svakodnevni ivot to najbolje dokazuje: to je vie zakona i pravila, to je tee upravljati dravom; to vie elite da vaspitate mlade kako vi hoete to vam tee uspijeva, ili postiete suprotno; to se vie otimate vodenoj struji to se lake davite Teorija o spontanom ureivanju haosa se stalno potvruje u bilo kojoj prirodnoj katastrofi koja se desi na Zemlji: velika poplava, ili pjeana oluja mogu u potpunosti unititi ili promijeniti povrinski izgled odreenog podruja, ali ubrzo e (osobi koja pejza gleda po prvi put) sve izgledati kao da se nita nije dogodilo; poslije svakog poara zemljite se oporavlja, a biljni svijet cvjeta kao nikad do tada; neka od najljepih mjesta na ovoj planeti su nastala kao posljedica vulkanske aktivnosti u Tihom okeanu

Naravno, govorim o velikoj slici i zanemarujem osjeanja, rtve i gubitke tako funkcionie i univerzum! to se vie trudimo da univerzumu i ivotu damo nekakav humaniji lik i vii smisao, to se vie udaljujemo od prave slike. ovjek se ugleda na Zemlju; Zemlja se ugleda na Nebo; Nebo se ugleda na Tao; Tao se ugleda na samog sebe.
(Lao Ce)

tijesna, iako su svi oni nastali iz istog zametka. Istina, vei dogaaj ima i vei uticaj, ali je sasvim jasno da ak ni nestanak cijele galaksije Mljeni put ne bi doveo do kolapsa svemira, ve samo do manje prekompozicije.

31

IVOT
Kao to je svaki lonac bez obzira na oblik i umjetniku izradu samo glina, a svake makaze za nokte ili drugi eljezni alat/predmet samo eljezo, svaki zlatni nakit samo zlato, tako je bez obzira na ime i oblik i svako ivo bie 'od komarca do lava i ovjeka' samo izraz ivota. (Upaniade)

Osnova ivota
Biolozi i drugi naunici su u posljednjih vijek-dva otkrili mnogo toga o ivotu na Zemlji, ali ipak, do sad nam to nije pomoglo da doemo i do originalnog miksa kombinacije hemijskih elemenata i fizikih uslova koji su (uz boju pomo, ili bez nje) proizveli ivot, ili ivu materiju. Meutim, injenica je da to se vie otkriva o grai i funkcionisanju elije, organa, ili organizma, to vie vidite da se sve radnje deavaju zahvaljujui hemijskim reakcijama, da sve ono to kontrolie ili nareuje odreene radnje ima fiziku i hemijsku realnost. Sve informacije koje se nasljeuju takoe imaju fiziko-hemijsku realnost i korjen u nekoj drugoj reakciji, ili sastavu. Uvijek se ono to mislimo da je osnovno sastoji od neega jo osnovnijeg! Tako se prag direktnog bojeg uticaja stalno pomjera gdje god odluimo da postavimo kreatora, ispostavi se da je to mjesto ve zauzeto. ~ Svi organizmi se sastoje od elija, osnovnih jedinica ivota. A sva ka od njih, bez obzira na vrstu organizma koji gradi, obavlja iste, osnovne ivotne funkcije na potpuno isti nain. Jednoelijska bia sama odrauju sve ono to radi i veliki organizam: hrane se, diu, odnosno razmjenjuju energiju sa sredinom, reaguju na nju, prilagoavaju joj se, izluuju otpad, kreu se, razmnoavaju elija u ovjekovom mozgu ne obavlja nita komplikovaniji posao od jednoelijskog bia u moru. Razlika je samo u obliku, veliini i zadacima koje pojedine elije obavljaju, a koji proizilaze iz njihove specijalizacije kao dijela nekog organa, nekog organizma. 32

Veina organizama se uglavnom sastoji od vodonika, kiseonika, ugljenika i azota. Za kompletan ivot nekog bia potreban je jo 21 od 92 prirodna elementa. Molekuli od kojih se organizmi sastoje su vrlo slini i neki su zajedniki svim oblicima ivota, a neki se nalaze samo u pojedinim vrstama. Zajedniki su ugljeni hidrati, bjelanevine, lipidi i nukleinske kisjeline. Za ovo istraivanje su najvanije nukleinske kisjeline, koje se sastoje od nukleotida. Nukleotidi imaju glavnu ulogu u prenoenju energije i grade makromolekule RNK (ribonukleinske kisjeline) i DNK (dezoksiribonukleinske kisjeline). DNK predstavlja nasljednu materiju, lii na dvostruku spiralu i nalazi se u jedru elije, tanije jedrovoj plazmi nukleoplazmi. Djelovi lanca DNK koji imaju specifian raspored nukleotida zovu se geni, a ukupna DNK nekog organizma ini njegov genom. Meu naunicima jo nema saglasnosti o tome koliko gena postoji u ljudskom tijelu. Prvo ih je bilo oko 90.000, a danas se pominju ovi brojevi: 25.000, 30.000, 35.000, 38.000 Razoaranost je bila velika kad je otkriveno da obian crv ima oko 20.000 gena. Ljudska bia i impanze se razlikuju za samo nekoliko stotina gena! Za gene se esto kae da odreuju ovo, ili ono na ovjeku (boja kose, oiju, oblik uiju i nosa...), ali je bolje rei da se u njima nalaze instrukcije za apsolutno sve: od molekula u elijama, do oblika i (mogue) aktivnosti itavog tijela, a to e na kraju ispasti zavisi i od spoljnih uslova i rekombinacija. Neko je genetski predodreen da bude prvak u plivanju, ali se utopi u 23-oj godini, jer nije nauio da pliva. Neko je dobio sposobnost da govori pet jezika, a nekome je oduzeta mogunost da progovori i na jednom. Dakle, u molekulu DNK se nalaze genetike informacije na osnovu kojih nastaje i funkcionie neko tijelo. Svaka naa elija sadri DNK, organizovan u 46 jedinica hromozoma, rasporeenih u 23 para. Hromozomi prenose genetiki materijal koji nasljeujemo od roditelja. Ali, ne i samo od njih. Nae roenje je posljednje u dvostrukom nizu (oeva i majina strana), to znai da je genetika informacija mnogih generacija 33

stigla do nas i predstavila se u naem obliku. Postoji nekoliko pokazatelja koji direktno ukazuju na to da se ne radi samo o ljudskim generacijama, ve da je ukljueno i nasljee drugih vrsta. Kao prvo, utvreno je da je genetiki kd kod skoro svih bia (od mikroorganizama do ovjeka) univerzalan: geni iz jedne vrste organizama rade isti posao, ili imaju istu instrukciju kad ih prenesemo u drugu vrstu. Na primjer, jedna bakterija bez ikakvih problema moe da proita ljudski gen za insulin, a zatim i da napravi insulin koji ovjek koristi bez neeljenih dejstava. Univerzalnost genetikog koda je znaajan dokaz da svi dananji oblici ivota imaju veze sa onim najstarijim i najjednostavnijim ako ne i da svi potiu od zajednikog pretka. Druga stvar koja povezuje sisare, gmizavce, ribe... je slinost embriona svih tih bia. Nije nikakva tajna da ovjek u prvim sedmicama svog razvitka prvo lii na ribu i ima krgolike strukture. Zatim nam raste rep i izgledamo kao minijaturni guter. Konano, rep nestaje i poinjemo da dobijamo ovjekoliki izgled. Transformacija iz jednog oblika u drugi je oigledna i u drugim primjerima aba se od ribolikog bia, koje ivi pod vodom i die na krge, razvija u bie koje die na plua i ivi uglavnom, iznad vode. Svilena buba iz jajeta izlazi kao gusjenica, a onda se pretvara u leptira!? Meutim, naunici jo uvijek ne mogu da odgovore na pitanje: Kako se ivot izdiferencirao na vrste? Neke promjene koje su vodile nastajanju vrsta su se morale desiti, i to izgleda vrlo brzo, ili naglo, ali ta ih je proizvelo? Dosadanja istraivanja pokazuju da mutacije gena ne mogu proizvesti bitnije razlike u odnosu na standardni izgled neke vrste. Osim toga, nije jasno ni da li evolucioni proces moe, sam po sebi, dovesti do prelaska jedne vrste u drugu. Tu ak ni uticaj okoline i sposobnost organizma da na njega odgovori nijesu od presudne vanosti. Zapravo, ako je uticaj okoline preveliki, ili prebrz, to moe rezultirati izumiranjem vrste. Tako smo doli u takozvanu pat poziciju. Naime, sa jedne strane imamo gene koji su, kao nosioci nasljednog materijala vrlo 34

dosljedni, a, sa druge strane vidimo da jedna jedina elija (opet zahvaljujui genima) proizvodi razne vrste elija i razne vrste organa i imamo druge injenice koje nam jasno ukazuju na zajedniko porijeklo vrsta. Ukratko, sve to je otkriveno, ili reeno o grai i funkcionisanju elije, genetikom kodu, ili embrionu ovjeka, ne mora da nas upuuje na zakljuak da su krokodili direktno nastali od nekih riba koje su izale da ive na kopnu, ili da su prvobitni sisari nastali od nekih reptila (da su i jedan jedini dan ivjeli prvo kao reptili), ali nas nepogreivo vodi do zakljuka da sve ove vrste imaju zajedniko porijeklo i mogunost transformacije! Neto u samoj osnovi ivota, sjemenu, jajetu, embrionskoj eliji proizvodi promjene, ali ta se i kako se sve to deava i dalje ostaje tajna.

Svijest osnova (?) i razvoj

Da li su munja i grmljavina, vjetar, zemljotresi senzorno-nervni drhtaji jednog ogromnog organizma, kao to je to tvrdio Uspenski? Da li kamen ima svijest? Ili automobil? ~ Polazei od injenice da su iva i neiva materija neraskidivo isprepletene jedan broj naunika poistovjeuje postojanje svijesti sa postojanjem energije i materije, ili ak tvrdi da se svijest nalazi u osnovi cijelog materijalnog svijeta. Shodno tome, ti ljudi smatraju da sve to postoji u svemiru ima i svijest, odnosno da se svijest nalazi i na atomskom i subatomskom nivou, kao i u bilo kojoj hemijskoj reakciji dva, ili vie elemenata. Fiziar Dejvid Bom (David Bohm) je bio izriit: Sposobnost oblika da bude aktivan je najkarakteristinija osobina svijesti, a neto nalik svijesti postoji ve u elektronu. Zaista, moe se razmiljati i ovako: Sunevo zraenje (svjetlost) je u stvari signal/informacija Tu sam. i mi na tu informaciju odgovaramo na razliite naine. Kao to je ve reeno, mi sa Suncem imamo redovnu komunikaciju i u mnogim stvarima 35

zavisimo od toga koliko dobro razumijemo njegove poruke. Zemljotres je takoe signal, pokazatelj odreenih deavanja u zemljinoj kori, a ako hoete i poruka: Prijatelju, ta kua ti i nije ba najbolje napravljena!, ali da li je Zemlja svjesna svoje poruke? Ili, moda Sunce? I u jednom i u drugom sluaju radi se o obinim hemijsko-fizikim reakcijama koje u nama proizvode dalje reakcije. Ali, za razliku od Zemlje i Sunca, mi smo svjesni, ili moemo postati svjesni tih i svojih reakcija. Slino je i sa bilo kojim jednoelijskim biem. Ukoliko ga izloite nekom (po ivot neopasnom) spoljnjem uticaju ono e na svoj nain odgovoriti na tu provokaciju. Meutim, ako se taj isti uticaj ponavlja vie puta, bie u pitanju e postepeno prestati da reaguje na njega postalo je svjesno bezazlenosti tog uticaja. Nasuprot tome, hemijska

reakcija izmeu dva ili vie elemenata e se u istim uslovima uvijek odigrati na isti nain.
Znai, moe se rei da postoje dvije vrste svijesti: hemijska i biohemijska. Ova druga naravno, ima veze, ili se naslanja na prvu, jer smo ve vidjeli da se i sam ivot zasniva na hemijskim reakcijama, ali postoji i oigledna razlika! Tano je da su iva i neiva materija neraskidivo isprepletene, ali zar nije istina da je to tako samo u ivim biima?! Zbog toga smatram da je pojava prave svijesti, t.j. svjesnosti, tijesno povezana sa pojavom ivota. U potpunosti mogu da prihvatim ideju da je prvobitna planeta, koju danas zovemo Zemlja, vremenom postala iva ili, tanije, da je dio ivog sistema koji je nastao na njoj, ali ne i da je ta planeta (ili Venera kad smo ve kod toga) sama po sebi bila, ili jeste svjesno-inteligentni organizam. Na isti nain posmatram i, na primjer, ljudsko bie ono je ivi sistem, a hemijski elementi od kojih je sastavljeno su dio tog ivog sistema, ali sami po sebi nijesu ni svjesni, ni ivi, iako u odreenim uslovima pokazuju neke znake svijesti i inteligencije, ako se to moe tako nazvati. Ni kamen, kao ni ideja zapisana na listu papira nemaju ono to je potrebno da bi bili ivi, iako se u njima nalazi izvjesna koliina potencijalne energije (ili, ak u drugom sluaju, svijesti) koja na neki nain moe biti osloboena.

36

Dakle, ta bi mogla biti karika koja nedostaje? Neki istraivai vjeruju da je voda kljuna komponenta koja omoguava pojavu svjesnosti. U dokumentarnom filmu Voda autori su pokazali da je voda najinteligentnija stvar na Zemlji: vrlo lako se vezuje za razne elemente samo naizgled postajui neto drugo; prilagoava se svim oblicima i uslovima; reaguje na sve vrste uticaja (ukljuujui i emotivne reakcije ljudi) mijenjajui strukturu; nain djelovanja joj zavisi od raspoloive energije; koristi najlake i najbolje puteve, a kad to ne moe pretvara se u drugi oblik Ako malo razmislite, shvatiete da je to istina, a takoe i da ova ideja nije neto novo samo zamijenite rije svijest sa rijeju ivot. Mi zaista ne znamo kako su nastali prvi organski molekuli, ali nas to ne spreava da vidimo da su upravo oni i voda glavni sastojci ivota u nama i oko nas. Ta osnova ivota, koja je ujedno i nosilac nasljednih informacija, DNK (ili bar RNK), nalazi se u svemu to ivi na ovoj planeti. Vrste se razlikuju samo po duini lanca, to jest broju gena i kombinaciji nukleotida, a to su blie jedna drugoj, to im je slinija i DNK. U genima se, znai, nalaze kljune informacije za poetak i razvoj ivota, a im pominjemo informacije govorimo i o svijesti. Prema tome, po onome to se do sada zna, ispada da je DNK, odnosno gen, izvor svijesti, ili, kako kreacionisti kau: materijalizovani signal kreativnog uma. Meutim, veoma je vano razumjeti da svaka elija ne postaje svjesna sebe i okoline preko jedra i gena nego preko membrane. Geni samo daju instrukcije kako da se membrana, ili, u naem sluaju, nervni sistem proizvedu. Da bi svijest postala svjesna potrebno joj je (ivo) tijelo! Postoje razne definicije svijesti, iako je njen nastanak i dalje jedna od neobjanjenih tajni u univerzumu. Na primjer: Svijest je informacija. Svijest je opaanje onoga to prolazi kroz sopstveni um. Svijest je proces u kom okolina i posmatra te okoline postaju definisani., a psiholozi kau da postoje i podsvijest, nadsvijest, nesvjesno U svakom sluaju, sve to ivi ima i svijest, ali ona shodno broju gena (?) ne ostaje kod svih bia na istom nivou i istog obima. to 37

je bie komplikovanije posjeduje i veu mogunost da iskoristi vei broj informacija i dostigne vii nivo svijesti, ali treba razli kovati kompleksnost svijesti od kvaliteta svijesti. Kompleksnost svijesti (kod ljudi naroito) ne oznaava istovremeno i vei kvalitet, ili vii nivo svijesti. Svaka vrsta koristi onoliko informacija koliko joj je potrebno da funkcionie/preivi, ali ima i sposobnost da se prilagoava. I najnii ivotni oblici reaguju na spoljnje i unutranje uticaje, ali i, to je vanije, mijenjaju ponaanje, a ponekad i same sebe mutirajui u neto savreniji tip (virusi i bakterije na pr.). Na osnovu te injenice se moe izvui i zakljuak da je i ono to zovemo inteligencija sastavni dio osnove ivota i svijesti svih ivih bia. Naravno, radi se o razliitim nivoima i razliitom kvalitetu (i kod pripadnika iste vrste), a broj obraenih informacija ponovo nije od presudnog znaaja za kvalitet inteligencije, odnosno, rezultat njenog djelovanja. Inteligencija je uslov za promjenu, napredovanje, prilagoavanje..., ali rezultat njenog djelovanja ne mora uvijek imati i pozitivan ishod, kako kod ljudi, tako i kod svih ostalih bia. Na primjer, mlado drvo koje pokuava da u borovoj umi doe do vie svjetlosti, ini ono to moe, ili mora ubrzano raste, istee se (mijenja normalan nain razvoja koji je uobiajen za tu vrstu), ali tako, u najveem broju sluajeva, istovremeno i samo sebe osuuje na prijevremenu smrt, jer tanko stablo ne moe da izdri teinu kronje. Isto tako, inteligentan ovjek ne mora obavezno biti i pametan, jer primjena njegove inteligencije moe da rezultira glupostima previe puta sam vidio kako nesporno inteligentni mladi ljudi svoj ivot unitavaju drogama, alkoholom, lijenou, pogrenim nainom razmiljanja Zato je najbolje inteligenciju definisati kao sposobnost korienja informacija ili svijesti u razne svrhe bez vrjednosnih sudova. Tu sposobnost, ili njenu osnovu, sva iva bia dobijaju zaeem, ali je mogu i dodatno razviti tokom ivota. to se ljudi tie, smatra se da je oko 40% ukupne (pojedinane) inteligencije rezultat razvoja pod uticajem okoline i drugih faktora. 38

Meutim, jo uvijek postoje naunici koji tvrde da samo vii oblici ivota posjeduju inteligenciju, a neki psiholozi su otkrili i da postoji vie vrsta inteligencije: emotivna, socijalna, rauna rska Ipak, ovakav nain razmiljanja i zakljuivanja nije dobar. Evo zato: Svako bie koje reaguje na uticaje iz okoline i pokuava da im se prilagodi na neki nain, je i inteligentno bie! Svako bie koje koristi svoje sposobnosti da bi kako-tako ostvarilo neki svoj interes je i inteligentno bie. To to se takva aktivnost esto odvija i nesvjesno, ne govori o nedostatku, ve o nivou korienja inteligencije! Kad smo ve kod toga: da li je tek roena ljudska beba inteligentno, ili neinteligentno bie? Ne postoji vie vrsta inteligencije, ve samo razni naini njene upotrebe, ili razni uslovi pod kojim radi. Sama inteligencija ne zavisi od kvaliteta linosti, ili naina miljenja i ponaanja, ali zato njena praktina primjena itekako ima veze sa tim faktorima.

Primjeri inteligencije razliitih ivotnih vrsta su vidljivi svuda: pogledajte brzinu i uspjenost mutiranja virusa (koji, u principu, rade isto to i najinteligentniji ovjek, samo na osnovnom nivou dobiju informaciju spolja, obrauju je i reaguju na nju u skladu sa svojim mogunostima); posmatrajte ponaanje biljaka i nihovu borbu sa konkurencijom; sjetite se primjera simbioze izmeu razliitih vrsta i brojnih primjera zauujueg ponaanja ivotinja i insekata. Evo jednog: Jedna vrsta ose se kree kroz umu i na svom putu nailazi na tarantulu. Iz nekog razloga se uputa u borbu sa njom. Uporno pokuava da je ubode u stomak i poslije nekoliko pokuaja u tome i uspijeva. Tarantula za kratko vrijeme pada u nesvijest, a osa je hvata za nogu i vue par metara prema tarantulinoj rupi. Tu, na domak otvora, osa postavlja nekoliko jaja na rtvin stomak i ubaca je u rupu. Cijela radnja je odraena sa sljedeim ciljem: kad se za dva-tri dana iz jaja izlegu larve, imae ta da jedu dok se ne razviju i napute svog domaina. Slina stvar se deava i 39

buba-marama razlika je u tome to osa u nju postavlja samo jedno jaje! to se tie svjesnosti, ili preciznije, svijesti o sebi, ne moe se, naravno, rei da biljka, ili insekt imaju svijest o sebi u ljudskom smislu rijei, ali je istina da se i biljke i insekti brane, da napadaju i rade skoro sve ono to rade i svjesni ljudi. Ponovo govorimo o nivoima. Riba nema ime, prezime, titulu ili funkciju u vladi, ali itekako jasno prepozna opasnost i ne bjei od nje iz zabave, ve zato to eli da spasi sebe! Svako drvo se moe posmatrati i kao primitivni nervni sistem sa svim ostalim, njemu potrebnim organima. Da je drvo svjesno, vidi se po tome to ostavlja zapis u svojoj autobiografiji registruje dobru, ili lou godinu preko godova i rasta; zatim, reaguje na svakodnevne vremenske prilike, na buku i razne vrste zvukova (dokazano eksperimentima); prilagoava se okolini: veliina i dubina korjena, visina rasta, nain pruanja grana, odnosno tijela... Meutim, veliki broj ljudi ovo teko moe da prihvati iz razno raznih razloga.5 Mnogi smatraju da je najvei dio ivotinjskih aktivnosti, kao i sva ivotna aktivnost biljaka i insekata, rezultat instinktivnog, nesvjesnog, ili kako neki kau, programiranog ponaanja ubaenog u vrstu (od strane inteligentnog kreatora) sa ciljem preivljavanja. Naravno, moemo i tako gledati na stvari, i potcjenjivati nesporne sposobnosti niih vrsta, ali ja ipak, ne mogu a da se ne zapitam: emu slui takav nain razmiljanja? Da li on zaista neto objanjava? Tako smo doli i do najvanijih pitanja u ovom dijelu studije: Koliko je ivot programiran? Da li je svo znanje/iskustvo (sva prethodna svijest) vrste, ili cijelog svijeta zaeem ubaeno u novi ivot, ili svaka vrsta dobija samo ono to joj je neophodno da startuje? ta prenose geni?

A, opet, ti isti ljudi obino bez ikakvih problema vjeruju u Boga, duhove, sudbinu, telekinezu...

40

Nasljeivanje
Psiholozi kau da su: instinkti impulsi koji odreuju itav stereotipan obrazac uroenog ponaanja usmjerenog ka cilju. Svi instinkti su vezani za funkcionisanje tijela i fiziko odranje vrste u smislu prehranjivanja, razmnoavanja, adaptabilnosti Oni su, u stvari, poetni koraci u zadovoljavanju nagona uroenih pobuda koje nastaju iz tjelesnih potreba, iz stanja nedostatka, ili neravnotee. Meutim, iako su instinkti ve dugo vremena predmet prouavanja raznih naunika i istraivaa, i dolo se do odreenih rezultata, i dalje postoji izvjesna zbrka o tome ta su sve instinktivne radnje, pa se fraze kao to su uroeno znanje, ili uroeno ponaanje previe olako koriste i to naroito u situacijama kad se aktivnosti pojedinih vrsta ne mogu adekvatno objasniti. Prva stvar koja se mora razjasniti je to da instinkt jeste svijest (data genetskim putem), iako ivo bie nije i svjesno da radi odreene radnje, odnosno ne obraa posebnu panju na te radnje one se odvijaju same od sebe. Osnovne, vidljive radnje koje vre sva bia radi svog opstanka su rezultat uzrono-posljedine i sinhronizovane unutranje aktivnosti raznih elija i organa. Sve to se moe opisati i ovako: jedan broj elija u nekom organizmu nema dovo ljno energije, ili hrane, i zato alje signal nadlenom organu. Taj organ, na primjer eludac, alje signal vioj instanci, to jest nervnom sistemu koji upoljava raspoloive radnike (oi, ui, udove) da obezbijede potrebnu hranu kako god znaju i umiju. Drugo, ponaanje svih ivih bia je u poetku, a kod niih vrsta i tokom cijelog ivota, uglavnom uslovljeno osobinama ili sposobnostima njihovih tijela, koja su, u veini sluajeva potpuno, a u ostalim djelimino, usklaena sa okolinom. Tijela diktiraju kako e se neka riba sakriti u pijesku, kako e zec doi do hrane, kako e jesti, svariti pojedeno, i na kraju, izbaciti otpad. Ljudi mogu izmiljati 169 poza u seksu i zadovoljavati elju ili nagon na mnogo naina, ali se sve ipak, svodi samo na ono to je genetiki mehanizam preko tijela odredio kao jedini mogui nain razmnoavanja. U tom smislu moemo instinktivne radnje smatrati uroenim ili programiranim, ali se ne smije zaboraviti da, u 41

najveem broju sluajeva, zapravo ne postoji drugaiji nain da se one svrsishodno odrade. Svaka instinktivna radnja moe biti izazvana spoljnim uticajem, ali zapoinje u tijelu, ostvaruje se preko tijela, i nastavlja kad tijelo i njegove potrebe dou u dodir sa okolinom. Od tada se mogunosti i sposobnosti tijela zavisno od vrste, i dalje nesvjesno, ili manjevie svjesno, usklauju sa situacijom u okolini, a esto i razvijaju pod njenim uticajem. U nekoj vremenskoj taki instinkt moe da ustupi mjesto promjeni, pamenju, imitaciji, uenju Dakle, u sutini imamo tri stadijuma ulaska u ivot: a) Poetne, unutranje radnje koje omoguavaju da tijelo samostalno funkcionie jedno (kratko) vrijeme, dok se ne stave u pogon svi instrumenti koje ono ima na raspolaganju. b) Brza, ili postepena interakcija sa okolinom koja je uslovljena sposobnostima tijela.6 Ako se to ne desi, ivo bie e vrlo brzo umrijeti. Interesantno je da to je vrsta kompleksnija, to su i njeni mladunci bespomoniji tokom prvih dana ivota. Na primjer, svi sisari su osueni na neizbjenu smrt ukoliko su preputeni sami sebi i uroenim znanjima. c) Trenutak kad ivo bie polusvjesno, ili svjesno (namjerno) pone da koristi svoje tjelesne sposobnosti i odreene elemente iz okoline da bi se prilagodilo novoj/izmijenjenoj situaciji, ili na neuobiajen nain zadovoljilo svoje potrebe i elje. Takvo ponaanje ubrzo moe postati rutinsko, il i
6

Pile, koje se upravo izleglo, odmah otvara kljun, mae krilima, hoda... Konkretnije radnje, koje imaju veze sa okolinom, kao to su kljucanje, kopanje nogama po zemlji i sakrivanje po noi, moe takoe da odradi smo (da ne vidi od starijih kokoaka), jer opet, jedna stvar nepogreivo vodi drugoj: im imate kljun morate i da ga koristite, a nedostaju vam udovi kojim bi mogli da prinosite hranu ustima. Jedine radnje koje se mogu odraditi sa kandama na nogama su hvatanje, kopanje i eanje. Po noi pile ne vidi i zato, im mrak pone da pada, trai neko odgovarajue sklonite...

42

toliko automatizovano da ga je teko razlikovati od instinktivnog ponaanja. Posljednja, trea stvar, koju treba naglasiti u prii o nasljeivanju, je injenica koja nedvosmisleno kae da genetiki mehanizam ne pokazuje ni najmanji znak da je u stanju da prenese specifine obrasce ponaanja steene tokom ivota, treningom, uenjem, ili privikavanjem. To je neto to se u ovakvim istraivanjima ne bi smjelo zaboraviti. Ipak, deava se. U naunoj i popularnoj literaturi vrlo esto moemo proitati opise i primjere veoma zanimljivog i, ponekad, zapanjujueg ponaanja raznih vrsta, naroito insekata. Istraivai i naunici ne umiju da objasne te primjere oigledne mudrosti, ali tvrdoglavo odbijaju da ih pripiu inteligenciji, odnosno, da budem precizan, sopstvenoj inteligenciji tih vrsta. Zato kreacionisti i govore da je cjelokupno ponaanje niih vrsta rezultat djelovanja inteligentnog i mudrog Tvorca, a nerijetko se i od evolucionista moe uti da se: pauci raaju sa uroenim znanjem o tome kako da pletu mreu; da ptice, ili jegulje, od samog roenja znaju sve migratorne puteve, to jest, imaju ve u jajetu ucrtane mape i puteve; da veina ptica zaeem dobija i projekte svojih gnijezda; a pilii koji nikad nijesu bili u prisustvu kopca tre da se sakriju kada ih nadleti njegova sjenka, jer u svom sistemu imaju ugraenu predstavu predatora. Poto je tema kojom se bavimo u ovom dijelu knjige vrlo osjetljiva na ideju da razne vrste putem nasljea dobijaju gotova znanja, ili iskustva prethodnih generacija, moramo obratiti posebnu panju na ovakve tvrdnje. Problem sa navedenim, i slinim primjerima je u ovome: svaki od njih je rezultat samo jednog (i to subjektivnog) naina posmatranja i zakljuivanja, zatim nedovoljne obavijetenosti, a u nekim sluajevima i nedosljednosti. Tako, eto, jedna ista osoba (naunik u obrazovnoj emisiji za djecu) prvo posmatra gutera koji hvata otrovnu gusjenicu i trlja je o zemlju da bi skinuo otrov i uinio je jestivom, a potom i lisicu koja prednjim nogama gura nojevo jaje na kamenje da bi ga razbila i naravno, pojela. Na kraju 43

posmatranja naunik iznosi zakljuak: u prvom sluaju se radi o refleksu, a u drugom o inteligenciji! Pitanje: zar refleksna reakcija ne bi bila (samo) odbacivanje gusjenice? Ono to je guter odradio sa gusjenicom je svrsishodna, smislena radnja, isto koliko i lisije guranje jaja, ili ljudsko ljutenje pomorande. Sluaj pilia koji imaju ugraenu predstavu predatora je takoe dobar primjer subjektivnosti, uskog gledanja na stvari i nepovezivanja injenica. Naime, etolog Konrad Lorenc je izuavao ponaanje pilia. U jednom eksperimentu je koristio i ureaje koji se pomjeraju po ici na izvjesnoj visini i bacaju sjenku koja lii na kopca. Kad pilii na zemlji ugledaju sjenku odmah potre u zaklon. Na osnovu toga je psihoanalitiar Marej Stajn, u knjizi Jungova mapa due, zakljuio da je predstava predatora uroena i prepoznaje se bez potrebe da se naui. Meutim, taj zakljuak bi svakako bio drugaiji da su uzete u obzir i ove injenice: pilii bi odreagovali na isti nain i da je sjenka bila u obliku zmaja, ili zvi jezde, a isto se deava i kad su druge vrste u pitanju. Ako, recimo, sjenka pree preko maeta ono se odmah trgne i zauzima ispitiva ki, ili odbrambeni poloaj. Obje vrste ne reaguju na oblik sjenke, ve na samu sjenku koja najavljuje prijetnju, nepoznato i to iz dijela prostora koji nije dobro pokriven panjom njihovih ula. Pilii, kao i make i ljudi, u svom sistemu imaju ugraen senzor za opasnost i poetnu reakciju, ali ne i album sa fotografijama raznih predatora i neprijatelja vrste. ak ta vie, kad se rode ne znaju ni kako im majka izgleda. Isti Lorenc je to otkrio tokom eksperimenta u kom je postao majka tek izleenim paiima. Drugi primjer, koji govori o ugraenim mapama i putevima, je svakako zanimljiv, ali je takvo objanjenje ipak, samo jedan od moguih naina gledanja na problem. Probajmo sljedei pristup: osnovni nain kretanja ptica je letenje. Reklo bi se da im je genetiki dato da odmah i znaju da lete, ali ne ptice ue, to jest pokuavaju da lete! Istina je: genetiki im je data mogunost, sposobnost da lete, a ne i sama vjetina. Ako joj dakle, zaeem nije dato znanje da leti, kako se onda bilo koja ptica moe roditi sa atlasom, ili mapom zvjezdanog neba u glavi?! 44

Programiranost se mora ograniiti samo na poetne korake, ili osnovne radnje u ivotu nekog organizma. Potpuna programiranost bi onemoguila bilo kakvu promjenu, ili improvizaciju u ponaanju kako ptica, tako i drugih vrsta i samim tim bi i najmanja promjena u okolini vrlo esto dovodila do uasnih gubitaka, ili ak izumiranja. Na primjer, ptice koje mi poznajemo postoje ve stotinama hiljada godina koliko puta su se mape morale prilagoavati velikim klimatskim, geolokim i drugim pr omjenama tokom tog vremena? Razne vrste ptica imaju razliite pravce i puteve seoba, jer im tje lesne sposobnosti nijesu iste, a (iako postoje odreene konstante) i drugaije su usklaene sa okolinom. Neke zato prate liniju kopna, neke se prilagoavaju visinskim strujanjima, a mnoge se, kau, orjentiu pomou magnetita u kljunovima. Vrijeme svake seobe zavisi od nedostatka hrane, vremenskih uslova, poloaja sunca Sve ptice, kao i jegulje, uz izuzetnu memoriju, posjeduju i odreene ulne sposobnosti (o kojima samo neto nagaamo) koje im pomau da se orjentiu pri seobama, a u mnogim sluajevima u svojim jatima imaju i nekog starijeg ko je taj posao ve odradio. to se pravljenja gnijezda tie, odgovor je ovakav: ptice iste vrste u razliitim sredinama prave razliita gnijezda, to e rei: uroena je potreba za gnijezdom, kao i tjelesna sposobnost, usklaena sa okolinom, ali ne i slika gnijezda. Ona je rezultat umijea korienja stvari iz okoline, prilagoavanja, ali i imitacije. Razmislimo i o ovome: ta je prvo to ptica vidi kad se izlee iz jajeta? Ako nije roditelj, onda je sigurno gnijezdo u kom je roena. Da bi napravila svoje, kad za to doe vrijeme, mlada ptica radi isto to i njeni roditelji koristi ono to vidi oko sebe i pokuava. Slino je i sa paucima neki prave uredne mree krunog oblika, neki neuredne ili sporadine, neki lijevkaste, a nekima niti slue kao padobran... Oblik mree i nain kaenja zavise i od okruenja u kom ive, ali prije svega od onoga to su nauili odmah po roenju nijedan pauk se nije rodio na ledini, nego na majinoj mrei, ili u njenoj blizini. Paucima je dakle, data sposobnost da proizvode niti i prave mreu, ali nijedan od njih nema uroeno znanje i kako da je napravi 45

odmah im se rodi. Uredni pauk mora pokuati bar dva-tri puta prije nego u potpunosti savlada tehniku, ali svaki put e mrea sluiti svrsi. Ljepota i savren oblik nijesu od presudne vanosti.

Da li je ovjek neto drugaiji?

Njegov razvoj do pune funkcionalnosti tijela traje due od ostalih vrsta, ali i on (najee) dobija sve ono to mu je potrebno za opstanak i ivot. Razlika je i u tome to se kod ljudi esto deava da neke ugraene sposobnosti tijela nikad ne dou do izraaja. Ljudska beba odmah po roenju, kad je predaju majci, samo zna kako da die, pronae sisu i sisa, svari hranu, izbaci otpad iz sebe, reaguje na odreene spoljne ili unutranje uticaje (zatvori one kapke zbog prejake svjetlosti, uhvati isprueni prst, izrazi vriskom nelagodnost ili potrebu) i to je otprilike sve. Znai, slino onome to moe da uradi i neko jednoelijsko ivo bie. Ostalo je stvar vremena, razvoja, uticaja okoline i uenja. Svaki ovjek pone da hoda ili govori uz odreenu pomo sa strane. Uspravan hod i artikulisan govor su zatitni znaci ljudske vrste. Meutim, ako bi se dijete koje je naslijedilo sposobnost da govori razvijalo u sredini u kojoj se nikako ne govori, ono ne bi nikad i progovorilo. Isto tako, ukoliko bi svi oko tek roene bebe ili na rukama i koljenima moda bi se u nekom kasnijem trenutku u ivotu tog djeteta i moglo desiti da se ono u odreenim situacijama (pokuavajui da dohvati stvari, ili hranu iznad sebe) i ispravi, pa ak i prohoda (jer tijelo to moe da odradi, ima tu sposobnost), ali bi taj hod nesumnjivo bio rezultat pokuavanja i (samo)uenja i zato nikome od psihologa i naunika ne pada na pamet da kae da se ovjek raa sa uroenim znanjem da hoda ili govori. Takoe, nikad neete uti da je izgradnja kua rezultat uroenog znanja, nego sposobnosti i primjene inteligencije, a njihov dananji oblik je posljedica evolucije. Ljudske kue su uopte gledano sline, ali ipak se razlikuju od sredine do sredine kao i kod ptica. Kad smo ve kod toga, uporedite ukupnu sposobnost i mogunosti ptica i ljudi, a zatim bacite pogled na recimo, visee gnijezdo afrike ptice tkalje i na kolibu u kojoj ive ljudi iz 46

oblinjeg plemena, i zakljuiete da su obje konstrukcije rezultat istovjetnih potreba i procesa, a moda i pomislite da je visee gnijezdo tee napraviti! to neko to ne vidi, ili ne eli da vidi, zato to misli da je ovjek u osnovi neto drugaiji od niih bia, pa ga iz tog razloga i posmatra odvojeno od njih i ostale prirode, sasvim je druga pria * Da sada rekapituliramo neke od najvanijih injenica do kojih smo doli u dijelu o osnovi ivota i nasljeivanju. Svaka od aktivnosti koje psiholozi i naunici nazivaju instinktima u stvari se moe svesti na uroenu predispoziciju, ili sposobnost (ne odmah i znanje samo po sebi) nekog organizma da odradi odreenu radnju. U najveem broju sluajeva postoji samo jedan ispravan nain da se zadovolje potrebe tijela, a on proizilazi iz ukupne grae i sposobnosti organizma i njegove usklaenosti sa sredinom u kojoj ivi. ovjek, kao i svi ostali ivotni oblici, nastaje iz jedne jedine elije, iako nastanku te elije prethodi spajanje spermatozoida i enske jajne elije. Ta elija, zigot, predstavlja osnovu iz koje e postepeno, dijeljenjem nastati nervni sistem sa kimenom modinom i mozgom, srce i redom svi ostali neophodni djelovi. Sva nasljedna informacija, (novi) DNK sa kombinacijom gena koja je odgovorna za konani izgled tijela odraslog ovjeka ili ene, je sadrana u toj prvoj eliji. U tom DNK molekulu se nalazi uputstvo za sve ono to tijelo moe da uradi, to e rei, dobili ste sposobnost da preraujete hranu, gledate i vidite, sluate i ujete, hodate, radite, mislite, govorite, uite A, moda vam je neto od toga i uskraeno. Dobili ste osnovnu svijest i inteligenciju, hemijski sastav koji e odrediti va temperament, razne talente Od vas i uticaja sredine zavisi to ete uiniti od onoga to vam je dato. Na kraju, od oca i majke (ili njihovih predaka) ste naslijedili i predispozicije za odreene mentalne ili fizike bolesti, ali to u budunosti moda nee biti veliki problem. 47

Ipak, preko tog prirunika nijeste dobili i jezik kojim ete govoriti, ni nain miljenja, ni sve one neophodne vjetine koje e vam biti potrebne kroz ivot dobili ste samo sposobnost da ih nauite. Takoe, iako ste preraspodjelom dobili oeve oi, nos, ili usta, majin talenat za matematiku, a edov glas, genetikim putem nijeste dobili ni jedno njihovo lino iskustvo, ili sjeanje taj dio ste morali sami iznova da proete, iako su se oni svojski potrudili da puno toga ubace u vas preko vaspitanja i obrazovanja. ak ni tako vana stvar kod ovjeka kao to je svijest o sebi, ne postoji kod tek roenog djeteta. Da se ona stvori potrebni su mje seci. Kad vide sebe u ogledalu, bebe stare nekoliko mjeseci, isto kao i make, ne znaju ta vide, ili, u boljem sluaju, misle da vide drugog pripadnika vrste. Najvei dio informacija o sebi i svijetu oko sebe dijete mora da naui. Svaka osoba postepeno gradi svoju posebnu svijest i svoju podsvijest na, ve u zigotu, postavljenim temeljima. Linost novog ovjeka se stvara postepeno i podlona je promjeni. Prema tome, ispada da ovjek na ovaj svijet ne dolazi kao prazan list papira, jer je ve u trenutku njegovog zaea poneto zapisano u genima. Meutim, na tom papiru nijesu ispisane i misli, predstave, ili politike ideje njegovih predaka, a naroito ne ljudi koji nemaju nikakve srodnike veze s njim. Date su samo izvjesne sklonosti i sposobnosti, kao i neki mogui pravci kretanja, ali se zahvaljujui sopstvenom trudu ili uticaju sredine puno toga moe pokvariti, poboljati, promijeniti Ono to Karl G. Jung i njegovi sljedbenici nazivaju kolektivnim nesvjesnim i arhetipovima (koje, po njima, nasljeujemo od predaka, ali smo ih po roenju nesvjesni, i tek kasnije ih postepeno, ili samo na trenutak, postajemo svjesni) je neraskidivo povezano sa prethodnom priom o instinktima i tijelu. Svi arhetipovi (to jest, psihike predstave zajednike svim ljudima) su zasnovani na istovjetnim obiljejima ljudskog ivota i osobinama ljudskog tijela (roenje-smrt, mladost-starost, hormoni-seks, roditelji-djeca) i odatle dolazi njihova (ne ba toliko) univerzalna prisutnost, ali nijedan od njih nije proizvod nekakvog uroenog, ili prethodnog znanja genetiki preneenog od strane predaka. 48

Nervni sistem i obrada informacija

Bog vlada svetom posredstvom Svojih netvarnih (nematerijalnih) energija. I kao to Bog dela u prirodi, tako i dua, pokree i podsti e svaki deo tela da bi ono vrilo svoje funkcije. Prema tome, kao to Bog vlada svetom, tako i dua vlada telom. (prema sv. Grigoriju
Sinaitu) ~

Na koji nain nematerijalna dua upravlja tijelom? Direktno, ili preko odreenih tjelesnih mehanizama (nervi, miii)? Ako se opredijelite za prvi nain, morate dodatno odgovoriti na sljedea pitanja: kako nematerijalna dua (na koju nita ne moe da utie) moe da ostvari bilo kakav kontakt sa nekom materijalnom supstancom, a naroito sa ljudskim tijelom? Na koji nain takva dua ostaje vezana za tijelo?7 Ako dua kontrolie svaki dio tijela direktno i, kao to je reeno, na nju ne utiu nikakve povrede tijela i hemikalije, zato osoba koja je zbog povrede kime paralisana od struka na dolje ne moe da mrda nogama? Zato se ovjek ponaa drugaije, ili ak u potpunosti gubi kontrolu nad svojim tijelom, kad je pijan, ili pod anestezijom? S druge strane, ako smatrate da dua koristi mehanizme tijela da bi ga kontrolisala, kao i da je mozak samo spona (ili portal) izmeu nematerijalne due i materijalnog tijela, ponovo ete se nai u neugodnoj situaciji. Svaka funkcija tijela koju teolozi i vjernici pripisuju djelovanju nevidljive due je u potonjih pedesetak godina sasvim dobro objanjena djelovanjem samog tijela i raznih djelova
7

Da bi stekli predstavu o neemu nematerijalnom, podsjetimo se nekih osnovnih injenica: sva energija ima materijalne osobine utie na materijalne oblike, moe se mjeriti i koristiti; magnetno polje je nevidljivo, ali je materijalnog porijekla, moemo ga otkriti i mjeriti; X-zraci kojim snimamo plua, slomljenu ruku... se ne mogu ni vidjeti ni uti, ali su ipak materijalne prirode. Oni stupaju u kontakt sa naim tijelom i moemo ih otkriti detektorima kojim otkrivamo razne vrste zraenja. Za razliku od svega toga, duu ne moemo niim uhvatiti.

49

mozga. A, pored toga, kao to smo vidjeli, nastanak i postojanje svijesti se ne moe iskljuivo vezivati za rad mozga i(li) nervnog sistema ona ima mnogo dublje korjene. Koliina svijesti, odnosno broj informacija kojim neko ivo bie barata tokom svog ivota, je u direktnoj proporciji sa osobinama orua kojim to bie prima i obrauje unutranje i spoljnje nadraaje i uticaje. to je organizam sloeniji, to mu je potreban i komplikovaniji sistem za obradu informacija. Kod viih vrsta ta uloga je povjerena nervnom sistemu, a znaajnu ulogu ima i endokrini sistem (razne lijezde). Ono to je zajedniko svim biima je injenica da bez tih organskih struktura i fiziolokih procesa u njima, nema ni svjesnosti.8 Povrede ula, mozga, nervnih puteva, a zatim i snimanje modanih talasa i potronje glukoze u pojedinim djelovima mozga to nedvosmisleno pokazuju. Ljudski nervni sistem se sastoji od perifernog sistema (nervne elije koje se nalaze izvan lobanje i kime) i centralnog sistema koji je smjeten u lobanji i kimi, a ine ga mozak i kimena modina. Kompletan nervni sistem je izgraen od vie od sto milijardi elija neurona koji su na mnogo naina povezani u jednu sloenu cjelinu. Meutim, i ta cjelina je dio mnogo veeg sistema. Ne smijemo zaboraviti da ljudsko tijelo funkcionie na mnogim nivoima svijesti. Na primjer, nae elije koe registruju uticaje koje naa ula ne primjeuju razliite vrste zraenja i vibracija. Mi postajemo svjesni tih uticaja tek kad se odreene promjene pojave u, ili na naem tijelu. elije i organi sa razliitim funkcijama uspjeno sarauju i odrauju posao, jer su od samog nastanka usklaeni jedna elija je proizvela sve ostale. Sinhronizacija postoji u svemu: od jedne elije i njene svijesti, omeene malim brojem informacija, pa do ukupnog nervnog sistema i funkcionisanja ovjeka uopte. Usklaenost je oigledna i u uzajamnom djelovanju elija i sredine, organa i sredine, organizama i sredine i napokon, vrsta i sredine.
8

Svjesnosti, ne svijesti. Za razliku od svjesnosti, svijest moe postojati i van organskih tijela, na primjer, u obliku elektro-magnetnih signala.

50

Veoma je vano shvatiti da svi svjesni i nesvjesni procesi u tijelu imaju materijalnu realnost. Neuroni su povezani, vlaknima prenose signale/poruke elektrinim i hemijskim putem. Kad elektrini signal doe do kraja nervnog vlakna izaziva oslobaanje neurotransmitera koji dalje prenose signal u hemijskom obliku do ciljne/ sljedee elije. Neuroni se mogu posmatrati kao obini provodnici, ali su oni vie od toga, jer su ivi dio ivog sistema u kom se nalaze i prijemnik i obraiva i korisnik informacija. Ne postoji nita izvan (ili sa strane) to nadgleda, ili procjenjuje njegov rad. ~ Informacije iz spoljanjeg svijeta u na mozak dolaze preko ula i perifernog nervnog sistema.9 Ono to donosi informacije iz podsvijesti i vrti svijest zovemo um, ali jasno je da je i ta aktivnost proizvod raznih djelova mozga. On obrauje nove informacije i povezuje ih sa starim, ili uskladitenim. Sve to se deava u mozgu (od obrade podataka o ulnim osjetima u koi, miiima, zglobovima i organima, pa do procesa kao to su opaanje, pamenje, miljenje, donoenje odluka...) odvija se zajednikim (i istovremenim) radom veeg broja neurona i podruja na raznim nivoima korteksa (modane kore) i subkorteksa. Ipak, ini se da je najinteligentniji dio mozga prefrontalni korteks koji integrie irok spektar veza koje dopiru iz drugih djelova nervnog sistema. On ima najvie udjela u razradi misli, povezivanju iskustava, prosuivanju... i u njemu se nalazi ono to izdvaja ljudska bia od (drugih) ivotinja, ali ne zaboravimo svaki aspekt nae svijesti, ma koliko bio komplikovan ili prefinjen, je samo rezultat razvoja nervnog sistema i djelovanja osnovnih principa u funkcionisanju svijesti i svijeta uopte. Na primjer, uzvieni (ili uasavajui) subjektivni doivljaj koji imaju pojedini
9

Ova tvrdnja je, naravno, nesporna, ali ete u daljem tekstu vidjeti da sam otvoren i prema teoriji koja kae da u izvje snim situacijama, osim to emituje, mozak moe i direktno (bez uea ula) da prima modane talase, odnosno djelove svijesti drugih ljudi.

51

ljudi dok na njihove ui djeluju zvuni talasi koje slubeno nazivamo Betovenova Peta simfonija u sutini nije nita drugo do kompleksno, praktino ispoljavanje principa privlaenja ili odbijanja. Jednostavno, nae tijelo prihvata, ili odbacuje spoljne uticaje koje zatim, iz nekog razloga, neuroni u mozgu ponekad i dodatno razrauju. Eksperimenti pokazuju da i voda, kad je zaledimo nakon to je bila izloena razliitim vrstama muzike i drugih vibracija, stvara lijepe ili rune kristale, zavisno od iskustva ili raspoloenja. Na slian nain prosti elementi stvaraju ili razaraju jedinjenja; bakte rije reaguju na toplotu ili hladnou; enke jedne vrste papagaja prihvataju mujake sa jarko crvenim kljunom, a izbjegavaju one sa blijedim; psi pozdravljaju poznatu ili nepoznatu osobu... Dakle, svi nivoi svijesti funkcioniu na istim principima, a u osnovi svijesti se nalaze informacije koje dolaze iz nekog tijela ili van njega. Dotok informacija iz okoline se smanjuje sa prekidom rada neke elije, nekog organa, ili oteenjem perifernog nervnog sistema. Neuroni (i neke elije srca) su jedine elije u tijelu koje se ne obnavljaju. (to, na alost, Flamarionu nije bilo poznato.) Dok smo mali i razvijamo se, njihov broj raste, a kako starimo i vie se trujemo, njihov broj opada. Povreda mozga dovodi do prestanka rada jednog broja funkcija tijela, a smru mozga kompletan sist em se gasi. ta se tada deava sa uskladitenim informacijama? Da li prei vljavaju unitenje skladita, ili ulaze u neko drugo tijelo? Jedan dio odgovora je ve dat u prii o eliji i u dijelu o naslje ivanju. Drugi se nalazi u sljedeoj injenici: potpunim unitenjem DNK jedne jedinke (ili vrste u cjelini) nestaje i mogunost dobi janja bilo kakvog direktnog obavjetenja o toj jedinki (ili vrsti). A, trei e biti otkriven uskoro.

52

Zato svijest nije haotina?

Dua je: nalogodavac naim tjelesnim funkcijama i bez nje: ne bi bio mogu svjesni subjekt, ne bi bilo samosvijesti. Ako bi ula i nervni impulsi sami (bez due) organizovali stanje duha naom svijeu i savjeu, emocijama i voljom vladao bi neogranien haos. (Tomovi S.) Na prvi pogled, ovo izgleda kao iva istina. Ali, ako mislite da ste neto zaista i saznali iz ovih reenica, varate se. ovjek koji ih je napisao je samo presloio rijei koje je negdje ranije proitao, ali, u stvari, vrlo malo zna o zadatoj temi. On je jedan od mnogih koji, u skladu sa svojim obrazovanjem i navikom, ovjeka i njegovu svijest posmatraju izolovano od ostatka ivog svijeta. Stvar, ili pojava o kojoj govorimo je za sada (a moda e i ostati), u svojoj osnovi neobjanjiva i nezamisliva, ali je zato nain na koji funkcionie (ma koliko fascinantan, ili brz bio) ipak, vidljiv i pojmljiv. On nam pokazuje da se svijest nekog jednoelij skog vodenog bia, ili tek roene gliste, ispoljava na istovjetan nain kao i svijest ljudske bebe. Razlike u kvantitetu (i kvalitetu), koje nastupaju kasnije, su posljedica kompleksnosti aparature i sposobnosti njenog korienja. Svaki, uslovno reeno, vii nivo svijesti, ili svjesnosti, se naslanja na neki prethodni. U naem sluaju, svijest prve elije je podloga za svijest svih ostalih elija. Ona daje svijest i organizaciju nervnom sistemu, pa srcu, pluima, jetri... Kad se sve dovri, uklopi i sinhronizuje, dobili smo bie opremljeno sa svim potrebnim prijemnicima, predajnicima, transformatorima... Sve to je imala, ili to je bilo potrebno prvoj eliji za normalan ivot, ima i kompletan ovjek samo komplikovanije. Svijest te prve elije nije bila haotina, pa samim tim nee biti ni bia nastalog iz te elije (naravno, ukoliko je genetika u redu)! Osnovni princip rada je potpuno isti. Pojednostavljeno reeno, elija je sve informacije koje je dobijala iznutra, ili iz okoline, bez ikakvih problema obraivala i radila je svoj posao. Isto to, samo na kompleksniji nain radi, i radie, tek roeno dijete. Konani rezultat je stvar kvaliteta opreme i naina 53

njenog korienja. Uticaj drugih ljudi, vaspitanja, ili obrazovanja, je tu samo da svijest u razvoju usmjeri u ovom ili onom pravcu, ali treba rei da bi ljudska svijest bila organizovana i da tog uticaja nema. Bilo bi vie nego zanimljivo posmatrati razvoj mladog ovjeka koji sasvim sam stvara svoju svijest. Svijet u naoj glavi (uglavnom) nije haotian zahvaljujui mehanizmima pamenja i zaboravljanja. Da nema ovog prvog, morali bi uvijek iznova i neprestano uiti ko smo (kako se zovemo, na pr.), ko su ljudi oko nas, kako izgledamo, ta je opasno, a ta dobro Pamenje nema neko posebno mjesto u mozgu i tijesno je povezano sa drugim saznajnim procesima: opaanjem, miljenjem i uenjem. Uenje prethodi pamenju, a pamenje se moe opisati kao trajanje onoga to je steeno uenjem. Da nema zaboravljanja, naa memorija bi vjerovatno bila poput prenatrpanog skladita u kom je nemogue pronai potrebnu stvar, iako se mnogi slau da su mogunosti smjetaja u naem skladi tu mnogo vee nego to mislimo. Meutim, postoje i istraivai koji odbijaju ideju o skladitu i tvrde da se pamenje odvija na principu elektromagnetnih polja i holograma. Bilo kako bilo, u oba sluaja neuroni u modanoj kori i njihov broj imaju veliku ulogu u tim aktivnostima, a izuzetno je vano i to kako i koliko ih koristimo. Glavna stvar u procesu pamenja i miljenja jeste uestalost i kvalitet veza, ili sinapsi, izmeu neurona. Oteenje jednog dijela mozga (veeg broja neurona) moe izazvati amneziju, ili gubitak nekih funkcija tijela, ali se poslije izvjesnog vremena stvari mogu vratiti u normalno stanje, upravo zahvaljujui prespajanju i novim vezama. Stariji ljudi zadravaju sposobnost da stvaraju nove veze i ouvaju stare, putem mentalne aktivnosti. Mozak mentalno aktivnih ima i do 40% vie sinapsi nego mozak mentalno lijenih. Svijest o sebi je dakle, posljedica razvoja nervnog sistema sa jedne strane, i direktan rezultat uenja i pamenja (najuestalijih spojeva i obraenih poruka) sa druge strane. Jedna misao vodi drugoj, ova treoj i tako dalje. Vaspitanjem, obrazovanjem, iskustvom... se uimo da ih organizujemo, biramo, spajamo, ili zapisujemo. Neke 54

misli pamtimo bolje, neke slabije, a neke (naizgled) nikako u skladu sa hemijskim kodom naeg mozga. Ipak, injenica je da u mnogim glavama stvarno vlada nesreenost, ak i haos. to je mozak (ili um) vie izloen jaim udarima ula to je i svijest uzburkanija, aktivnija i obratno. Osjetljiviji nervni sistem upija, provodi, oivljava i obrauje vie informacija, pa je tijelo pod veim optereenjem. Tada poinjemo da silujemo inteligenciju i upravo zato se i dogaa da zdravi ljudi (koji nijesu naslijedili mentalnu bolest) imaju probleme, pucaju i doivljavaju nervna rastrojstva, ili na drugi nain obolijevaju. Stanje svijesti/uma je, znai, u direktnoj vezi sa genetikom, ali i nainom prikupljanja, selekcije, prerade i primjene informacija odnosno sa usvojenim nainom miljenja i ivljenja.

21 gram
Prije nego se ponovo vratimo ivotu poslije smrti, evo jo nekoliko saznanja i ideja koje e doprinijeti boljem razumijevanju stvari, ali i posluiti kao uvod u dalju priu. Eksperimentalnim putem je utvreno da svakoj aktivnosti mozga prethodi ifra (ili komanda) za tu aktivnost takozvani talas podsvjesne spremnosti. Ovaj talas (kratko energetsko pranjenje) se registruje na aparaturi/ekranu nekoliko djelia sekunde prije glavnog energetskog pranjenja. Takav kratki talas, odnosno ifra, prethodi i trenutku smrti. Poslije toga, na ekranu se registruje jaa, ili glavna energetska aktivnost. Engleski fiziari Vilijem Kruks (William Crooks) i Oliver Lod (Oliver Lodge) su prije ovog eksperimenta (poetkom XX vijeka) utvrdili da se u trenutku smrti izruuje energija jednaka masi od 17 do 25 grama, koja se trenutno gubi na vagi, to e rei da je ljudsko tijelo odmah poslije smrti lake za otprilike 21 gram.10 Danas se esto moe uti kako je time dokazano da je ljudska dua teka oko 21 gram i da to ona u trenutku smrti izlazi iz tijela.
10

U novijim lancima se pominje i 8 do 10, a zatim i 120 grama(!?).

55

Ali, izgleda da malo ko shvata da se na taj nain priznaje da je dua neto mjerljivo, ili materijalno, a takoe se previa i da se u ovom sluaju radi o isto energetskoj, elektrinoj pojavi koja se moe kontrolisati i ije se reakcije mogu predvidjeti. (Tesla) ivot je bio-hemijsko-elektrina pojava u ijoj osnovi se nalaze DNK molekuli koji u sebi sadre neto to se moe nazvati ivotna energija, ili impuls (iako u stvari priamo o enzimu DNK polimeraza i nukleinskim kisjelinama/nukleotidima). Taj ivotni impuls umnoava materiju i stavlja nas u pogon, a sposobnost primanja i preraivanja energije nas dri u ivotu, kao i sva ostala iva bia. Utvrdili smo da se ta inicijalna energija, poetna materija i sposobnost prenose iz jednog u drugo tijelo razmnoavanjem (i samo razmnoavanjem) i da se manifestuju kao osnovna DNK svijest one prve elije, iz koje nastaju milijarde drugih. Ta svijest se tako moe definisati i kao upregnuta energija koja proizvodi i pokree razna bia i oblike. Trenutak zaea bi se mogao predstaviti kao fuzija, ili spoj dvije materije (oca i majke), a trenutak smrti kao poetak fisije, odnosno razdvajanja, ili raspada materije, to je posljedica prestanka razmjene kiseonika u elijama. Tada prestaje funkcionalna i svaka druga povezanost elija, organa, organizma. Tokom oba procesa dolazi do oslobaanja energije. U trenutku smrti energija iz tijela izlazi naglo, ali, potrebno je istai, radi se o neznatnoj koliini. Tijelo mase 70 kg, uslovno reeno, predstavlja skladite 70 kg energije. Proces njenog odlaska traje sve dok postoje materijalni ostaci tijela. U njima je zarobljen ostatak energije. Kako se tijelo raspada, tako se i energija oslobaa. ivot u elijama i organima ostaje jo neko vrijeme po prestanku disanja, to jest, po proglaenoj smrti. Kad on u potpunosti izae, ne moe se vie ni oivjeti organizam, a ni koristiti organ za presaivanje.

56

DOKAZI POD LUPOM

Od svih ponuenih dokaza o ivotu poslije smrti, po mom miljenju, jedino pojedini izvjetaji o djeci koja su se prisjeala detalja iz prethodnih ivota imaju neku teinu. Ali, da li su ta svjedoanstva istovremeno i nepobitan dokaz da su ta djeca ve nekada ranije zaista i ivjela? Izgleda da se, kad je rije o naem doivljaju tih pojava, radi o najobinijoj uslovljenosti, ili pukom oslanjanju na miljenje drevnih autoriteta. Mi, jednostavno, samo objanjavamo neije vizije, ili sjeanja, na nain koji nam je iz prolosti dostavljen kao dobar, ili najvjerovatniji. Siguran sam da se do boljeg odgovora nije dolo iskljuivo zato to se on nije ni traio. Da su zapadni istraivai ovih pojava, pokazali malo vie volje, ili hrabrosti da uu u sutinu izvornih uenja religija koje zastupaju uenje o reinkarnaciji, naili bi na jedan problem koji bi ih podstakao da potrae i drugaije objanjenje.

Sluajevi bliske, ili klinike smrti

Umjenost ljekara i sve bolja medicinska mainerija su dodali novu i uzbudljivu dimenziju (ranije ne ba tako estim) iskustvima bliske smrti. U dananje vrijeme se ljudi vraaju sa ruba smrti nakon saobraajnih nesrea, sranih udara, tokom operacija Neki imaju ta da ispriaju, a neki ne. Iako se ne mogu nai dvije osobe sa potpuno istim iskustvom, ipak se moe govoriti o nekom optem modelu faza kroz koje prolaze ljudi koji su preivjeli kliniku smrt: 1. Doivljava se izmijenjeno stanje osjeanja, mir i blaen stvo, bez bola, tjelesnih osjeta i straha. 2. Mogu je osjeaj zujanja ili jakog zvuka i mogue je nai se odvojen od tijela (vantjelesno iskustvo) ljudi mogu da posmatraju tijelo i okolinu sa visine; ula su pojaana; prolazi se kroz zidove. 57

3. Prisutna je svijest o drugoj stvarnosti, opisuje se ulazak u tamu, plutanje u prostoru bez dimenzija, a potom i ubrzani prolazak kroz tunel. 4. Pojavljuje se svjetlost i ljudi su preplavljeni ljubavlju. Neki priaju o svjetlosnom biu punom samilosti i ljubavi. Deavaju se pregledi ivota, komunicira se telepatski i gube se pojmovi kao to su vrijeme i prostor. 5. Veina vidi rajske pejzae, uje nebeske zvuke, a samo mali broj ima uasavajue vizije paklenih oblasti, otvora u zemlji iz kojih izbija dim, izgubljenih ljudi koji lutaju bez cilja... 6. Mogue je dospjeti do granice izvan koje se ne moe. Ne ki se susreu sa mrtvim roacima i prijateljima. Odluuju (esto nevoljno) da se vrate, ili im se kae da se vrate u tijelo i nastave svoj ivot, obino sa nekom misijom, ili zadatkom. Najvaniji aspekt ovih iskustava jeste manje ili vie trajan preobraaj ivota, stavova, karijere i odnosa kod ljudi koji su ih doivjeli. Oni najee nijesu izgubili strah od bola i umiranja, ali su, po sopstvenim rijeima, izgubili strah od smrti.(?! Da li se to moe razdvajati?) Ti ljudi postaju tolerantniji, mudriji i obino ih poinje zanimati neka univerzalna duhovnost umjesto dogmi pojedinanih religija. Ali, neke injenice ne idu u prilog tezi da ova iskustva istinski predstavljaju uvid u ivot poslije smrti: a) Pripadnici hrianske religije, ili civilizacije, imaju isku stva bliske smrti sa hrianskim obiljejima; muslimani imaju muslimanska, a hindusi imaju hindu iskustva bliske smrti to znai da (osim ako ne smatrate da je i svijet smrti izdijeljen po religioznoj osnovi, sa posebnim odjeljcima za pripadnike razliitih religija) sva ta iskustva nemaju veze sa stvarnim ivotom poslije smrti, ve sa mentalnim slikama koje su posljedica religiozno-kulturne usmjerenosti, ili opteg vaspitanja pojedinca. 58

b) Svi mrtvi prijatelji i roaci koji se pojavljuju u iskustvima bliske smrti izgledaju upravo onako kako su izgledali pred smrt, samo to su zdravi i itavi. Isto se deava i kad nam se javljaju u snovima. c) Oigledno je da su oblici koje ljudi dobijaju u dimenziji nakon ivota direktan proizvod njihovih misli, osjeanja i elja, odnosno svjesnog uma. Ljudi koji u svom fizikom postojanju nemaju neki ud, ili su prikovani za invalidska kolica nau se u zdravim tijelima koja mogu trati i plesati. Stariji esto nastane mladolika tijela, a djeca obino zauzmu odrasla tijela. Ipak, pretpostavljam da bi bilo vie nego sumnjivo, a i knjiga bi vjerovatno mnogima izgledala nepotpuna, ukoliko bih izbjegao da razmotrim veliki broj dokaza i argumenata koji upuuju na to da se (svjesni) ivot nastavlja poslije smrti. Naravno, neu proputiti da to uinim, ali prije toga bi bilo dobro da obratimo panju na neto vrlo zanimljivo. Neto o emu vrijedi razmisliti i to bi stalno trebalo drati u glavi tokom itanja nekoliko narednih strana. Moda nijeste znali, ali broj ljudi koji izuavaju iskustva bliske smrti i piu o njima u svijetu, a naroito u Americi, uopte nije mali. Meutim, izgleda da niko nije svjestan da svi oni zapravo govore o svega 10-20% od ukupnog broja sluajeva. Naime, istraivanja pokazuju da je procenat ljudi koji doive srani udar i istovremeno imaju neobina mentalna iskustva 11-18%. (Sam Parnia 2001., Pim van Lommel 2001.) Smatram da je krajnje neozbiljno da bilo ko, a naroito ljudi koji sebe zovu naunicima, iznosi zakljuke o bilo emu (pa i ivotu poslije smrti) na osnovu prouenih 10-20% od ukupnog raspoloivog materijala. Zato je vie od 80% podataka zanemareno, ili, bolje reeno, proglaeno nevanim?!

59

Pitanja i odgovori
- Ljudi koji su ozbiljno povrijeeni, ili imaju srani udar, ponekad doive vrlo lucidna/jasna Iskustva Bliske Smrti praena VanTjelesnim Iskustvima (u daljem tekstu IBS i VTI). Takoe, ljudi koji pate od tumora u sljepoonom ili temporalnom dijelu mozga esto imaju ive audio-vizuelne halucinacije koje su vrlo sline IBS. Zatim, u sluajevima epilepsije javljaju se fenomeni kao to su: dea vu, prisjeanja, osjeanja religiozne ekstaze i audiovizuelne halucinacije. I napokon, halucinacije izazvane ketaminom i supstancom zvanom LSD esto ukljuuju VTI i praktino se poklapaju sa IBS. Dakle, postoji li neto to povezuje sva ova iskustva? Postoji. Zavisno od toga kako posmatrate problem, ta karika je: a) izlazak due/svijesti, u veem ili manjem obimu, iz tijela., to prihvataju i promoviu zastupnici hipoteze o posmrtnom ivotu; b) mjesto njihovog nastanka (mozak), to prihvataju skeptici. Istraivai iz druge grupe se slau da su desni sljepooni (tempo ralni) reanj, hipokampus i povezane strukture limbikog renja bioloka podloga svih IBS, VTI i religioznih nadahnua. Direktna elektrina stimulacija temporalnog renja e, kod jednog broja ljudi, uvijek izazvati VTI, pregled sjeanja i druge oblike IBS. - Meutim, oponenti iz prve grupe tvrde da je u nekim sluajevima kod kliniki mrtvih osoba i njihov mozak bio mrtav, odnosno, na aparatima je utvrena ravna linija. A, medicina ne moe objasniti postojanje visoko organizovanih i lucidnih iskustava tokom nesvjesnog stanja ili klinike smrti. (Jefry Long) ?? Pa, kao prvo, ravna EEG linija ne mora da znai i da je mozak mrtav; a, ak ta vie, ne mora da znai ni da je pacijent u potpunosti nesvjestan to potvruje Praktini prirunik Amerikog drutva anesteziologa. Drugo, u sluajevima sranog udara pacijenti su obino izloeni masai grudnog koa to samo po sebi moe dovesti do vraanja krvi u mozak i uspostavljanja kakve takve svjesnosti, ak iako pacijent izgleda sasvim nesvjestan. 60

(G.M. Woerlee) Tree, osoba iji je mozak mrtav je mrtva osoba i

bez obzira ta ko mislio, vjerovao, ili uradio, jedna stvar je sigurna: ta osoba ne moe biti vraena u ivot! Niko ne moe imati bilo kakva mentalna iskustva ako mu je mozak mrtav. to se tie visoko organizovanih i lucidnih iskustava tokom ne svjesnog stanja..., samo par pitanja: Ko kae da su ti ljudi zaista doivjeli iskustva o kojim govore za vrijeme dok su bili nesvjesni? Da li se moe rei da je osoba koja spava (i sanja) nesvjesna? To to je neko proglaen kliniki mrtvim ni po emu nije i dokaz da je ta osoba stvarno bila mrtva, a samim tim ni potpuno nesvjesna. Osim toga, moe li biti da povratnici govore o vizijama koj e su se dogodile neposredno prije iskljuenja njihovog mozga, ili neposredno prije nego to je on ponovo uspostavio svoju funkciju? Vrijeme neophodno za jedno IBS se mjeri u sekundama. Sjetimo se, i jedan obini san koji mi doivljavamo kao cijeli film, traje oko 30 sekundi. - ta je okida IBS koje uzrokuju prirodni uzroci? Autori koji ne vide IBS kao duhovna putovanja, ili dokaze koji upuuju na ivot poslije smrti kau da su IBS (oko 90%) proizvodi nedostatka kiseonika u mozgu i time se objanjava njihova dosljednost irom svijeta (Woerlee); zatim, da su rezultat odbrambenog mehanizma koji ukljuuje i poveano luenje endorfina koji smanjuje bol, ublaava strah, daje osjeaj zadovoljstva, pojaava ili suzbija sjeanja (N.D. Livergood); ili da ih uzrokuje pranjenje u temporalnom renju (Olaf Blanke). IBS se takoe pripisuju i poveanom prisustvu amino kisjeline glutamat usljed nedostatka kiseonika, prilikom epileptinog napada, hipoglikemije Glutamat je neurotransmiter koji ima centralnu funkciju u hipokampusu, sljepoonom i prednjem dijelu mozga, ali kad ga ima previe neuroni poinju da umiru. Da bi to sprijeio, mozak poinje da lui protivsupstance (a-endopsihozin, jone magnezijuma i cinka) koje imaju zatitniku ulogu i izazivaju IBS. (Karl Jansen) - Svako ko je doivio IBS/VTI bio je ubijeen da su vizije, zvuci, osjeanja stvarni, a ne halucinacije kao to to tvrde autori 61

skeptici. Da li ova iskustva imaju realnu osnovu? Naravno da imaju. Svaki djeli ljudske svijesti ima materijalnu osnovu. Ali, kljuno pitanje je: kako razdvojiti matu i halucinacije od slika koje dolaze iz druge stvarnosti? Da li iko moe da zapazi razliku izmeu iskustava ljudi koji izlaze iz tijela, vide rajske predjele i telepatski komuniciraju sa mrtvim roacima i prijateljima tokom IBS, i ednih nesretnika koji tre ka nepostojeim oazama i izvorima vode u pustinji? Ili, moda, izmeu onih koji vrite i valjaju se po zemlji, jer im je hipnotizer rekao da im odjea gori, i onih koji vide demone, anele, svjetlosna bia? Svi su oni ubijeeni da su te vizije 100% stvarne. I zaista jesu, isto onoliko koliko su stvarne i nae svakodnevne, obine misli i mentalne slike. Postoji stvarnost unutar mozga i stvarnost van njega modana stvarnost (svijest) i objektivna stvarnost. Ponekad su u skladu jedna s drugom, ali uglavnom nijesu. Takoe i stalno utiu jedna na drugu. Modana stvarnost ponekad moe da ima vrlo jak uticaj na tijelo koje ju je proizvelo sve zavisi od osobe u pitanju. Da bi postala realnija, smislenija, vanija svijest (modana stvarnost) mora da bude prihvaena od strane tijela/mozga, poistovjeena sa tijelom u kom je nastala, ili da bude dodatno materijalizovana (na primjer, u obliku napisane reenice). Konano, osoba koja je doivjela neko iskustvo daje mo i realnost tom iskustvu. - Slijepe osobe takoe imaju vizuelna iskustva bliske smrti. Kako je to mogue? Veina ljudi oima gleda a mozgom vidi. Slijepi ljudi vide na isti nain, ali signale dobijaju pipanjem, sluanjem... Naravno, da bi slika imala smisla, oni koji su roeni slijepi prvo moraju da naue puno toga o oblicima i izgledu. Slijepi ljudi sanjaju ono to vide i zapamte tokom dana, odnosno ivota, pa prema tome, mogu da imaju i vizuelna IBS. - Pojedini autori govore o hiperprostoru u kom se nalaze mnoge stvarnosti i povezuju svijest sa kvantnom fizikom. Karl Jansen, na primjer, vjeruje da izvjesne droge (ketamin) i uslovi koji 62

izazivaju IBS mogu podesiti mozak tako da on obezbijedi pristup izvjesnim poljima i emitovanjma koja su obino nedostupna. Mozak se tada ponaa kao primopredajnik koji pretvara spoljna energetska polja u opipljivu svijest, slino kao to televizor pretvara talase iz vazduha u zvuk i sliku. Svjesnost, ili obestjelovljeno oko, tako putuje kroz razliite stvarnosti, a tijelo ostaje tu gdje je. Zanimljivo. Pretpostavljam da ova polja i emitovanja predstavljaju djelove mnogih tokova svijesti (modanih talasa i signala) koje su ljudski mozgovi ve odaslali i koje svake sekunde alju u svemir. Ideja poiva na tome da se svijest ispoljava na slian nain kao i elektroni, svjetlost, ili gama zraenje (u obliku estica kad se nala zi u tijelu, a u obliku talasa kad se nalazi van tijela) i u potpunosti mi je prihvatljiva, ali ipak, u ovoj teoriji postoji jedan problem. Naime, mi ne postajemo svjesni bilo ega tako to na um/dua/ svjesno ja putuje, ili ulazi, u druge stvarnosti i odatle donosi informacije koje zatim mozak dodatno obrauje. Slika u naem mozgu je uvijek naa sopstvena kreacija koja je rezultat jedne od tri mogue aktivnosti: a) mozak koristi uskladitene informacije i stvara sliku; b) mozak koristi spoljne informacije koje mu dolaze preko ula, ili moda nekako direktno prima djelove razliitih tokova svijesti koji su ranije odaslati u svemir; c) slika nastaje kao kombinacija a i b. - Ali, jedan (mali) broj ljudi koji su doivjeli posmrtno iskustvo i tokom njega izali van svog tijela tvrdio je da su tada vidjeli i uli sve to se deavalo oko njih, ili ak u udaljenim mjestima, a ponekad su te percepcije (ili bar jedan njihov dio) i potvrene od strane posmatraa prisutnih na mjestu dogaaja!? Moram da priznam da mi je ovaj dio IBS najzanimljiviji, ali naravno, ne smatram da ovakvi sluajevi dokazuju da obestjelovljeno oko putuje kroz razliite stvarnosti, ili da direktno potvruju hipotezu o ivotu poslije smrti, jer demonstriraju postojanje duha koji moe da se odvoji od tijela i tjelesnih osjeaja. (Greg Stone) 63

Kao to sam ve istakao ranije, nita to je nematerijalno ne moe da razmjenjuje uticaje sa materijom. Prema tome, ni nematerijalno svjesno bie osobe koja doivljava VTI ne moe ni da uje (zapaa zvune talase) niti vidi (zapaa svjetlost). Da bi imala ovakvo iskustvo, osoba mora biti iva i makar djelimino svjesna kao i u snu, ili u onim uasnim sluajevima kad anesteziolog, ili anestetik, ne odrade dobro svoj posao pa pacijent izgleda naizgled nesvjestan, ali ipak moe da uje, ili osjea bol. Jedno nauno objanjenje kae da je svako VTI proizvod sljepoonog renja u kom se nalazi i dio koji kontrolie nae shvatanje sopstvenog tijela i njegovog poloaja u prostoru. (Blanke) Tokom IBS ovaj dio mozga dobija zbunjujue informacije i moe da proizvede lani utisak da su ljudi odvojeni od svog tijela. Drugi aspekt ovog iskustva, vantjelesno zapaanje stvarnih dogaaja, ima veze sa injenicom da je mozak tih ljudi bio prisiljen da radi u vanrednim uslovima i da se zbog toga kako-tako snalazio u dotinoj situaciji mijeajui objektivnu realnost i matu (kao i uvijek kad nema potpunu informaciju, ili u hipnotikom transu). Ipak, ovako se mogu objasniti samo sluajevi u kojima povratnici govore o dogaajima koji su se desili u njihovoj neposrednoj blizini. Oni rijetki i zauujui sluajevi vienja udaljenih prostora i dogaaja ostaju neobjanjeni. Najlake bi bilo odbaciti ih kao lane, ali ta ako su vjerodostojni? Poto za sada nemamo jasan nauni odgovor na ovaj problem, a ve smo utvrdili da svjesno ja nikud ne ide da bi da bi dobilo informacije, mislim da bi bilo dobro ponovo pogledati podvueni dio Jansenove teorije. injenica je da govorimo o izuzetnim situacijama koje bez sumnje izazivaju neobino ponaanje mozga. Moda uslovi koji proizvode IBS ponekad mogu bitno promijeniti njegov uobiajeni, normalni nain rada tako da on postane otvoren za direktnu komunikaciju, odnosno pone da radi na drugoj frekvenciji i tako prima modane talase/signale drugih ljudi, bez obzira gdje se nalazili. Potpuno sam svjestan da e ova ideja zvuati nategnuto mnogim skepticima, ali sam siguran da je, u svakom sluaju, ona mnogo 64

bolje objanjenje od onoga to ga nude oni koji podravaju hipotezu o ivotu poslije smrti. - Sada slijedi moda najvanije pitanje. Ko je van tijela? Ko, ili ta je to nematerijalno bie koje posmatra neposredno okruenje i nastavlja da ivi/ima svijest u drugoj dimenziji, u nekom nevidlji vom i nematerijalnom svijetu, nezavisno od funkcije mozga? (Pim
van Lommel)

Hipoteza o ivotu poslije smrti kae da linost nastavlja da ivi van tijela kao duh/dua. Ali, prisustvo tog Ja, ili sopstva moe takoe da se posmatra i kao najjai dokaz da su ti ljudi i dalje ivi/svjesni. Njihova Ja su i dalje u vezi sa njihovim tijelima pa se zato i plae onoga to vide, ili, s druge strane, u tome uivaju. Njihov mozak je i dalje u ON poziciji, a utisci se analiziraju i dodatno razvijaju, kao i u snu. (O ovome vie u II dijelu knjige.) - Da li se iskustva iz klinike smrti mogu uporediti sa stanjem sna? Snijenoj smrti prethodi jedno stanje koje se upravo tako opisuje kao izuzetno lijep san. Moe li se govoriti o tome da razliiti uzroci smrti dovode i do razliitih iskustava? Da, na primjer, smrt koja je nastupila kao posljedica sranog udara nije istovjetna kao i smrt od tumora, smrzavanja, ili puanog metka? Moda je, ipak, samo rije o razliitim stanjima uma pred smrt i razliitoj duini trajanja prelaznog perioda. - Da li su snovi odvojeni, ili nezavisni od naeg tijela? Ne, i to moe potvrditi svaka osoba koja se probudila oblivena znojem poslije neke none more, ali i svaki momak koji je bar jednom u ivotu doivio vlani san, odnosno probudio se sa mokrim donjim veom poslije estokog seksa u snu. - A, da li ih ipak, moemo posmatrati kao neku vrstu vantjelesnog iskustva? Da li u snovima lebdimo, letimo, prolazimo kroz prepreke...? Da. - Dok sanjamo, u kakvom obliku/tijelu se nalaze osobe o kojima sanjamo? Da li su ta tijela fizika? Taan odgovor je: ona su su65

ptilno materijalna, jer su rezultat elektro-hemijske modane aktivnosti. Moemo ih zvati hologramima, duhovnim ili astralnim tijelima, ali to nee promijeniti sutinu! - Da li u snovima sve znamo i sreemo mrtve prijatelje i roake? Da, i to se deava. Na kraju, da li je iko od onih to su imali iskustvo bliske smrti, a potom i priali o tome, tada zaista i umro? Naravno da nije. To onda znai samo jedno: ni jedno od tih iskustava ne moe biti prihvaeno kao dokaz za ivot poslije smrti. Povratnici ne opisuju ivot poslije smrti, ve svoje (posebno) stanje svijesti u trenucima pred smrt. Kombinovana teorija Tijelo ovjeka, kao ni bilo koje drugo, ne umire odjednom, ili trenutno. Uporedimo to i sa radom ventilatora: kad ga iskljuite on i dalje okree svoje propelere jedno vrijeme, sve sporije i sporije. Pojedini djelovi ljudskog tijela (nokti, kosa) ive poslije proglaene smrti jo nekoliko dana. U sluajevima oivljavanja se tijelo, u kome je obino jedan vitalni organ iz nekog razloga oteen, ili onemoguen u normalnom radu, smo (tj. sopstvenom energijom), ili uz pomo sa strane, iznova pokrene (resetuje?!) i tako otklanja smetnju. Toplota koju osjetite u odreenim djelovima tijela nakon fizikih vjebi, ili utrnulosti, je rezultat slinog procesa, u manjem obimu. Takoe, prestanak rada srca, kad se desi, ne uslovljava i mome ntalni krah nervnog sistema. Zapravo, obratno je rad srca zavisi od nervnih (elektrinih) impulsa. Zato se srce moe odravati u ivotu pomou mehanikih ureaja. Ipak, prestanak rada srca uzrokuje nedostatak kiseonika koji poslije odreenog vremena dovodi i do prestanka rada mozga, ali, mora se razdvojiti prestanak rada nekog organa, od smrti tog organa. Kad srce prestane da radi moe biti ponovo pokrenuto, ukoliko nije previe oteeno. Isto tako, ni prestanak rada mozga 66

(ili samoiskljuivanje) ne oznaava i njegovu istovremenu smrt, ili pak, smrt kompletnog sistema mnoge funkcije naeg tijela se odvijaju bez direktnog uea modane kore, jer se najvei dio bioloke memorije nalazi u kimenoj modini i drugim starijim djelovima nervnog sistema. Meutim, to nedostatak kiseonika due traje (due od 5 minuta) oteenja su vea, a kad se pree kritina granica mozak ne moe biti iznova ukljuen. Mrtav je. Moda se tokom tih 10-60 sekundi koje prethode ravnoj EEG liniji i periodu iskljuenosti mozga (i koje su sasvim dovoljne za bilo kakvu vrstu mentalnog doivljaja) ljudima deava neto to bi se moglo ovako objasniti: ta se dogaa kad ovjeku iz nekog razloga amputiraju, na primjer, nogu? Njegov mozak i ostatak tijela i dalje osjeaju stare bolove, i dalje misle da je noga tu. Potrebno je vrijeme da organizam prihvati novu stvarnost, da se privikne. Mislim da se neto slino ponekad deava i u trenucima pred smrt nazovimo to modani eho. To stanje moe da lii na san, jer je, kao i san, rezultat dugotrajnog i usmje-renog djelovanja navika, elja, ula Tada mozak po inerciji prebira po memoriji, jer nema novih podataka. Da li otuda dolaze pregledi ivota, susreti sa mrtvim prijateljima i roacima? Mogue, ali injenica da predsmrtna iskustva ipak nijesu tako esta kao to se misli upuuje i na to da ih izaziva neka neuobia jena, ili ak (za 80-90% ljudi) nenormalna modana reakcija, koja moe, ali i ne mora, biti rezultat stresne, po ivot opasne situacije. Naime, doivljaji o kojima govore pojedini povratnici iz klinike smrti, kao to su: obojena svijetla, paklene ili rajske vizije, zujanje, zvuk zvona, glasovi, ljudi obueni u bijelo, prisjeanja, istovremeno su i simptomi prve faze psihomotorne epilepsije, to jest, faze zvane aura koja takoe moe nastupiti usljed stresa, ali i spontano. Danas vaee objanjenje aure dao je Don H. Dekson prije vie od jednog vijeka i ono glasi: epileptiki napad je izazvan iznenadnim, pretjeranim, brzim pranjenjem modane sive mase!! Kad se svemu tome doda i pominjani neurotransmiter glutamat, koji eto, ima veze i sa epilepsijom i sa IBS, postaje jasno 67

da ista stvar (abnormalna elektro-hemijska aktivnost mozga) vjerovatno uzrokuje oba iskustva. Naravno, ovo ne znai da su svi oni koji su imali audio-vizuelan, ugodan ili neugodan, bliski susret sa smru u stvari (bili) bolesni od epilepsije, ve da vrlo velika slinost njihovih svjedoanstava i simptoma prve faze epilepsije ukazuje na slina dogaanja u mozgu tokom manje-vie svjesnog procesa umiranja (nekih 1020% ljudi) i pred pravi epileptini napad. U oba sluaja se umjesto padanja u nesvijest deava energetsko pranjenje koje nastupa poslije aktiviranja neuroprotektivnog sistema. Razlika je u tome to je rezultat smrti koenje tijela (izostanak dalje nervne aktivnosti), a rezultat aure je grenje tijela (zbog nenormalne nervne

aktivnosti koja proizilazi iz jednog ogranienog arita).

Reinkarnacija Reinkarnacija se temelji na drevnom uenju koje kae da dua ide iz tijela u tijelo u potrazi za znanjem i iskustvom, a u koje tijelo e se useliti, zavisi od zasluga iz prethodnog ivota dua ide iz ivota u ivot u skladu sa kvalitetom karme. Paljiviji italac e sigurno odmah uoiti nekoliko nedostataka, ili kontradiktornosti u ovoj prii. Na primjer: Kakva je uote svrha prie o reinkarnaciji i dobijanju tijela po zasluzi (u skladu sa karmom), ako krenemo od injenice da je broj ljudi koji su se mogli sjetiti prethodnih ivota praktino zanemarljiv? emu uenje, sakupljanje znanja i iskustva, kad e se to ponovo izgubiti iz sjeanja? U Bhagavad Giti se nalazi i stihovi koji doslovno kau: ono prije roenja stvorenih bia je nepoznato, izmeu roenja i smrti je poznato i poslije smrti je ponovo nepoznato. (II: 28) Kako osoba moe popraviti svoje greke iz prethodnih ivota ako ih se ne moe sjetiti? No, ta je tu je, mnogi podravaju uenje o prethodnim ivotima i potkrepljuju ga svjedoanstvima onih koji su se prisjetili svojih prethodnih boravaka na ovoj planeti. Mora se priznati i da su neka 68

od njih vrlo zanimljiva, ubjedljiva i, naravno, zasad neobjanjena. Meu stotinama izvjetaja koji spadaju u dokumentaciju o prethodnim ivotima poznatiji je onaj o Britancu Arturu Flauer djuu, koji je od svoje dvanaeste godine imao ive mentalne slike nekog velikog grada u pustinji. Ispostavilo se da se radi o gradu Petri u Jordanu. Navodno je on tamo ivio u I vijeku prije nove ere i bio ubijen. Zatim, zabiljeeni su i sluajevi djece koja su navodila detalje iz (kako dr Jan Stivenson kae) svojih prethodnih ivota, a tu je i uvena pria o Kamalit Kaur, kerki uitelja iz Panaba u Indiji. Jednog dana je sa ocem bila u nekom selu na vaaru. Tokom etnje poela je da govori o tome kako je poginula dok je vozila biciklo udario je autobus. Zajedno su uli u kuu u kojoj je ranije ivjela. Tamo je prepoznala roake i svoje bive stvari. Ukuani su potvrdili da je tu ivjela djevojica koja se zvala Rima i koja je imala esnaest godina kad je umrla u kolima na putu do bolnice. Osim ovih, podrobno su opisani i sluajevi pojedinaca koji su se prisjeali prethodnih ivota pod uticajem hipnoze. Nije neobino da tokom seansi ljudi ive na desetine ivota u raznim periodi ma, kulturama i mjestima od drevnog Egipta, do Azije, Evrope, ili Amerike. Meutim, izvjetaji koje sam imao priliku da proitam su, po mom miljenju, prilino neuvjerljivi. Ovo su razlozi: - Pod hipnozom ljudski mozak radi slino kao u snu. Hipnoza se zapravo i opisuje kao vrsta sna, sa razliitim stadijumima i dubinama. Pod hipnozom poputaju prepreke, konice, ili stid. Ako mu se doputi, mozak e i bez hipnoze od jedne obine scene stvoriti cijeli film. Potrebna je samo klica, asocijacija, svejedno da li je tana, ili ne. Kao i u snovima, tokom matanja, ili u bunilu za vrijeme bolesti, mozak vas moe odvesti u najneobinije prostore, boriete se sa vanzemaljcima, praviete margarin u Koreji..., ili e vam kao i meni, pod temperaturom od 40 stepeni, u polusnu kroz glavu prolaziti najkomplikovanije matematike formule i zadaci, iako nikada nijeste mnogo znali iz tog predmeta u koli. Da li su ta znanja i slike istinite? Mogue je i da jesu i da nijesu. Da li ta znanja i slike primamo iz nekog drugog svijeta ili ivota? Mislim da je odgovor ne, ili bar ne na nain na koji se to u ovim 69

sluajevima misli. Sa odreenom sigurnou mogu da tvrdim da su, u mom sluaju, svi ti zadaci i formule bili samo haotina razrada nekih slabih sjeanja (pod ekstremnim uslovima), bez pravog znaenja, ili istinosti. - Osobe koje pod hipnozom iznova proivljavaju svoje prethodne ivote koriste u tim putovanjima znanja i podatke iz sadanjeg ivota, to se vidi po tome to u opisima, na primjer, svojih ivota u drevnom Egiptu, ili staroj Grkoj, koriste sljedee izraze: Godina je 2127. prije Hrista, ili 324. prije nove ere. Zar ne bi bilo loginije i uvjerljivije da izgovaraju godinu koja je tada bila na snazi!? Osoba koja se vratila u Arhimedovo doba ne moe govoriti o Hristu i novoj eri. - ovjek moe ivjeti vie razliitih ivota u razliitim materijalnim uslovima, ali njegovi moralni nazori, interesi, sklonosti, stavovi ostaju isti!? - U iskazima hipnotisanih se stalno pojavljuju osobe iz njihovog sadanjeg ivota, sa razliitim imenima, godinama i izgledom, a povrh toga, oni zadravaju i svoje osobine i odnos prema hipnotisanom kao u sadanjem ivotu, to e rei da se iskustva i osjeanja iz ovog ivota prenose u prethodne osim ako ne smatrate da se sve osobe koje upoznamo u jednom ivotu raaju i ive zajedno sa nama i u drugim?! Veoma je teko utvrditi ta je od onoga to hipnotisani govore tano ili ne, kao i odakle dolaze odreena znanja ili informacije da li iz podsvijesti, svemira, ili direktno iz prolosti? Ljudi pod hipnozom govore strane jezike koje navodno, nikad nijesu uili. Naunici kau da i nije potrebno da ih ue; dovoljno je da neto uju jednom u ivotu i, pod odreenim uslovima, te rijei ili reenice e izroniti iz skladita u mozgu. Zato bi bilo dobro hipnotisati, recimo, osobu koja je roena i odrasla u pustinji K alahari i iji preci nikada nijesu mrdnuli iz pustinje. Dakle, nekoga sa vrlo malo informacija, saznanja o spoljnjem svijetu da li taj ovjek, ili ena, mogu u svojoj podsvijesti, nesvjesnom, ili bilo gdje drugo, imati slike i podatke o prethodnim ivotima u carskoj Rusiji, Kini za vrijeme Ming dinastije, ili moda govoriti poljski? 70

~ Vratimo se sada svjedoanstvima. Ako je samo jedno od njih autentino, neoborivo, moglo bi se rei da je to i dovoljan dokaz za cijelu priu o reinkarnaciji. Tano, moe se i tako razmiljati, ali moe i ovako: da li je to to neko ima vizije o prethodnom ivotu, istovremeno i potvrda da ga je i ivio? Da li je to to u snovima imamo seksualne odnose, iako nikad u ovom ivotu nijesmo bili toliko intimni sa enom, ili mukarcem, neoboriv dokaz da smo bili u nekom ranijem? I, napokon, da li je Budin, ili bilo iji drugo, uvid u prethodne ivote tokom meditacije i procesa ienja svijesti mogao prije biti posljedica kombinacije specifinog naina usredsreivanja (vrlo bliskog autohipnozi) i tradicionalne religiozne usmjerenosti nego stvarnog sjeanja na prole ivote, izvuenog iz podsvijesti, ili nesvjesnog? Jednostavno, tvrditi da je neko ko pria o prolosti zaista i ivio u prolosti je isto kao da kaete da je neko ko pria o budunosti (i ak pogaa redoslijed dogaaja) i ivio u budunosti! Ovo je posebno vano zato to oni koji dokazuju reinkarnaciju iskazima hipnotisanih zaboravljaju da kau da ti isti ljudi, ako ih tako usmjerite, priaju i o svojim buduim ivotima! Psiholozi Vambah (Helen Wambach) i Snou (Chet Snow) su, tako, iz jednog velikog projekta u kom je uestvovalo 2500 ljudi (!) doli do saznanja da e prilino umanjena ljudska vrsta ivjeti u otprilike etiri vrste budunosti: turobna, sterilna u kojoj ljudi ive na svemirskim stanicama, nose srebrna odijela i jedu sintetiku hranu; sretnija i prirodnija, u prirodnom okruenju u kom ljudi ive skladno jedni s drugima, posveeni uenju i duhovnom razvoju; sumorna u kojoj ljudi ive u podzemnim gradovima, ili pod kupolama; ona u kojoj nakon neke globalne katastrofe ljudi ive u gradskim ruevinama, peinama, izolovanim oazama 71

* Sva dosadanja nauna saznanja nedvosmisleno govore protiv reinkarnacije na hindu ili budistiki nain. Da bi neki dio neke osobe nastavio da ivi u novom tijelu, ta osoba mora imati direktno potomstvo druga mogunost (kloniranje) je, valjda, jo uvijek u eksperimentalnoj fazi. Ali, svjedoanstva su tu. Takoe sluamo i o ljudima koji tvrde da primaju razne poruke, putem snova ili vizija, od mrtvih ili ivih... Zbog svega toga jedan broj istraivaa smatra da se problemu moe i(li) mora drugaije pristupiti. Doli smo do neega to se popularno naziva kosmika (ili univerzalna) svijest i to je za izvjestan broj ljudi i ime za nauno otkrivenog Boga.

Ujedinjeno polje
Neki kvantni fiziari, a meu njima i Fred Alan Volf (F. A. Wolf), vjeruju da je cijeli svemir stvoren iz apsolutnog nitavila prostor nog vakuuma. Pretpostavljaju da je to prostorno nitavilo bilo (i jeste) inteligentno, aktivno i svjesno. Tokom svih ovih milijardi godina od Velikog praska taj poetni izvor svega, Bog, ili ka ko god ga zvali, transformie (svoju) svijest u materiju, to znai da svijest i dua nijesu posljedica, ili proizvod, mater ije. Upravo je obrnuto. Materijalni svijet je evoluirao iz apsolutnog prostornog vakuuma doma due. (The Soul and Quantum Physics, int.; 2001) Volf nas takoe uvjerava da stvarnost ne postoji dok je neko ne zapazi, pa ak i da su sva fizika tijela u sutini 99.99% prazan prostor nita drugo do iluzija. Meutim, izostalo je objanjenje o tome kako Bog transformie svijest (ili tanije, sebe) u materiju, odnosno iluziju. Devet godina prije nego je ovaj intervju objavljen, Robert Lanca (Robert Lanza) je napisao da smo svi efemerni oblici svijesti vee od nas i da je svaki ljudski um ujedinjen u jednom polju uma koje ne moe biti ogranieno prostorom i vremenom. Ali, ak ni tada ova pria nije bila neto novo. U stvari, ona potie od jednog starog indijskog uenja. Ono to je novo jeste sve 72

prisutnija ideja po kojoj principi utjelovljeni u kvantnoj meha nici nagovjetavaju centralnu ulogu ljudskog uma u odreivanju same prirode svemira. I sam Volf je, na primjer, rekao: Samim posmatranjem stvarnosti vi je mijenjate. i to je ubrzo za neke ljude postala najvea nauna istina. Ipak, mora se rei da je glavni razlog sve vee popularnosti ovakvog naina miljenja iskljuivo to to takva tvrdnja lijepo zvui! Obini ljudi, isto kao ni naunici mistici, jednostavno ne ele da prihvate neoborivu injenicu koja kae da nita u kvantnoj fizici ne zahtijeva ljudsku ukljuenost. Uslovljavanje postojanja materije postojanjem uma, ili svijesti o toj materiji, ima smisla samo ukoliko zaboravite da ona postoji i bez nae svijesti o njoj! Isto kao i prije nego to smo se pojavili kao vrsta, tako e i poto nestanemo sa scene materija i dalje dugo prolaziti kroz razne promjene i kvantne dogaaje. Materijalna stvarnost oko nas nije iluzija, niti hologram (kako se to sada moderno kae) iluzija/hologram je naa slika o toj stvarnosti koju smo proizveli u svojoj glavi i ta slika moe da se mijenja kako i kad god to poelimo. ~ Pogledajmo sada ta o svijesti kao globalnoj, kosmikoj kategoriji, odnosno o ujedinjenom polju kae Dejan Rakovi iz Beograda. U svom radu on je iznio miljenje da je Jonosfera (gornji sloj Zemljine atmosfere) ispunjena elektromagnetnom mikrotalasnom i ultraniskofrekventnom jonskom energijom. Postojanje svijesti je povezao sa tom energijom koja je ispod praga percepcije ula. Zatim je objasnio da je: svijest suptilni unutranji displej u formi elektromagnetne komponente akupunktrnog EM jonskog sistema...(?!), a neuroni su: kvantno-hologramska, elektrooptika mrea. Na kraju se pridruio ezoterijskoj, mistinoj tradiciji istoka konstatacijom da svijest postoji na razliitim strukturnim nivoima: ivim i neivim. Rakovi, slino kao i Lanca, ili Jansen, smatra da se nai pojedinani, lokalni modani talasi delokalizuju, ili prenose po itavoj Jonosferi i dalje po svemiru koji je takoe ispunjen 73

dinovskom mreom ove elektromagnetne energije svijesti. Svaka individualna svijest ovjeka, ili neke druge vrste, zaeem postaje sastavni dio kolektivne kosmike svijesti Boga, pa se zato i kae da ta univerzalna svijest predstavlja dinamiku kolektivnu memoriju biolokih vrsta. Na osnovu ovoga se zakljuuje da Bog/ujedinjeno polje/kosmika svijest reflektuje ukupnu objektivnu stvarnost, a takoe je i ener gija koja se ne moe zapaziti ulima. Ljudska svijest je isto takva energija, bilo da je u tijelu ili van njega. Dalje, kosmika svijest je istovremeno i zbir linosti, ili individualnosti svih ivih i mrtvih bia, to znai da sadri sve voljne i nevoljne pokrete, zvukove, misli, ideje, reenice, slike, emocije koje su ikad (ili, kako neki dodaju, e biti) proizvedene u itavom svemiru! Na osnovu istog, ali i drugih slinih teorija, pojedinci su zakljuili da su pominjana svjedoanstva, vidovitosti, kontakti sa mrtvima mogui zahvaljujui toj kolektivnoj kosmikoj svijesti i naoj umreenosti u nju. Pretpostavlja se da talasi elektromagnetne energije prenose informacije koje mi emitujemo, ili u izvjesnim trenucima primamo, po uzoru na radio-telekomunikacije. Takoe, poto je elektromagnetna energija ispod praga ula, mogunost primanja signala se pokuava objasniti putem vanulnog opaanja (extrasensory perception ESP), ili telepatijom. U oba sluaja nadarena osoba direktno mozgom prima neije signale ili modane talase, a razlika je u tome to takozvani ekstrasensi i(li) medijumi mogu i da vide i uju umrle osobe, dok obini telepata valjda samo moe da proita misli (ili, kako rije kae, osjeanja) ivih. Meutim, jedna stvar treba da bude kristalno jasna: signali koje (navodno) svojim prijemnikom/mozgom hvataju medijumi, a zatim ih rematerijalizuju u poruke: misli, vizije, osjeanja, ne dolaze od mrtvih ljudi. To samo mogu biti modani talasi, ili djelovi svijesti koji su odaslani za njihovog ivota. Mrtvi ne alju poruke jer nemaju ime da ih poalju! Oni vie nemaju ni predajnik, ni prijemnik. To to pojedinci misle da dobijaju poruke od mrtvih je posljedica njihovog naina miljenja, tumaenja, ili usmjerenosti, ali ne i stvarnih deavanja. 74

~ Oba ova fenomena privlae veliku panju i odavno su predmet mnogih eksperimenata i studija, ali su i dalje nauno neobjanjeni i nepotvreni, to zapravo govori da ne znamo ni ta se, ni kako se, a ni da li se uopte neto (neobino) deava. Tok i rezultati izvede nih eksperimenata se, kad ih preispitaju oni koji stoje na suprotnim pozicijama, nekako uvijek pokau na neki nain manjkavim ili nedefinisanim. Ipak, u ovom trenutku je veoma vano da se razumije sljedee: postojanje kolektivne, kosmike svijesti koja prihvata sve nae svjesne i nesvjesne proizvode tijela, kao i postojanje nesumnjive sposobnosti pojedinaca da se na tu svijest prikljue, moglo bi moda dati objanjenje za izvjesne pojave koje trenutno smatramo paranormalnim (ukljuujui i svjedoanstva o prolim ivotima), ali je potpuno pogreno, ak i glupo poistovjeivati tu neizmjernu gomilu informacija (u kojoj se tek ponekad sakrije i neko zrnce stvarne mudrosti) sa Svemirskim umom, Bogom, Apsolutom, ili nekim slinim sveznajuim i svemoguim biem. Takoe je neophodno shvatiti da univerzalna svijest, svjedoanstva, ESP i telepatija ni na koji nain nijesu dokazi da se svjesni, lini ivot nastavlja poslije smrti tijela. Naime, vi moete govoriti/ vjerovati da informacije koje dobijate dolaze iz vaih prethodnih ivota; od mrtvih sa kojima nemate nikakve veze; ili od nekoga ko je jo uvijek iv, ali sve to (ako ne postoji drugaije, konkretno objanjenje11) bi jedino moglo predstavljati dokaz za ove dvije stvari: da jednom proizvedena svijest zaista putuje svemirom; da je tu svijest mogue uhvatiti (ljudskim) mozgom.

I nita vie! Sve ostalo je stvar subjektivnog tumaenja i menta lne gimnastike bez ikakve realne osnove.
11

Razne slune i vidne halucinacije, pored ve p omenutih, javljaju se i u sluajevima izofrenije, nedostatka kalcijuma, trovanja olovom, vakanja halucinogenih biljaka, prekomjernog korienja alkohola i droga, neispa vanosti ili fizike iznurenosti

75

Nauno gledano, fizika ostavlja mogunost za putovanje svijesti kroz svemir, ali je nepoznanica to da li su nai modani talasi stvarno toliko energetski moni da dospiju do vakuuma u svemiru i tamo opstanu. U svakom sluaju, na taj nain bi, ponavljam, samo dobili potvrdu da cjelokupna pojedinana svijest koju je za ivota proizvelo neko tijelo nadivljava smrt tog tijela u obliku talasa ili vibracija, ali ne i da se neiji svjesni, lini ivot nastavlja tamo gore, ili moda dolje?! Isto tako, uopte nije sporno to da li e se i ona, kako kau, u mo zgu uskladitena svijest poslije smrti tijela pretvoriti u energiju, jer je to zakon univerzuma, ali je pitanje svih pitanja: da li ta energija i dalje zadrava sve one osobine i kvalitet koji je kao svijest imala u tijelu?! * Pribliili smo se kraju prvog dijela knjige. Moe li se rei da je neto poslije ovih 70 i neto strana jasnije? Saznanja su tu, ideje i teorije takoe, ali jo uvijek ima puno toga da se otkrije. Tek smo uli u predsoblje jedne velike kue u ijem se najskro vitijem dijelu nalazi konano znanje za kojim tragamo. Otvorili smo samo jedna vrata. Da bi krenuli dalje potrebna su nam jo tri kljua. Oni otvaraju druga vrata. Tek kad kroz njih proemo sve e poeti da se sklapa i otkriva, samo od sebe.

76

KLJUEVI
Jedna od najvanijih stvari koje su se mogle proitati na prethodnim stranicama je nesporno saznanje da svako ivo bie zaeem dobija osnovnu svijest, sadranu u kombinaciji gena. A, geni su tu upravo da bi omoguili razvoj i funkcionisanje tijela. Tijelo se razvija zahvaljujui osnovnoj svijesti, a svijest o sebi se razvija najveim dijelom zahvaljujui tijelu. Jednostavno, osnovni ivotni postulat je preivljavanje, a da bi ivotni oblik i preivio njegova panja mora biti usmjerena ka tijelu (da bi se zadovoljile njegove potrebe) i okolini (kao skladitu svega to je potrebno za zadovoljavanje potreba). Sve to insekti, ptice i druge ivotinje rade tokom svojih ivota, rade iskljuivo zbog svog tijela, odnosno zbog sebe i da bi odrali to sebe u ivotu, iako toga nijesu svi jednako i svjesni. Ve je reeno da postoje razni nivoi to vrsta posjeduje sloeniji sistem za obradu podataka/informacija, to je i njena svijest kompleksnija, a pokazivanje emocija je jasan pokazatelj i svijesti o sebi. ak i najmanja koliina svijesti je olienje nemira i pokreta. Svaki spoljni uticaj, promjena u okolini e, uz sinhronizovani odgovor iz tijela, dovesti do reakcije, a u odreenim sluajevima i do toga da se ivo bie samo promijeni ne mutacija u striktnom smislu te rijei, ve proizvoenje, ili gubljenje osobina! Svijest se tako razvija i vodi promjeni, uenju, poboljanju... Ili obratno. Za ovo drugo je dobar primjer kokoke. Ona je nekad bila (koliko toliko) sposobna da leti, ali je nain ivota uinio tu sposobnost nepotrebnom. Istovremeno je i njena nekadanja grabljiva, tragalaka svijest nestala, jer za njom vie nema potrebe kokoka ve hiljadama godina ima obezbijeen stan i hranu i zatitu. Rezultati takvog ivota su smanjena upotreba inteligencije i fizika degeneracija. Slino je i sa ljudima. Ponekad se moe uti da su oni iz ranijih vjekova bili mentalno jai od dananjih. Okolina i preivljavanje su ih primoravali da se snalaze, do maksimuma koriste svoje tjelesne i umne sposobnosti i da nalaze odgovore na mnoga 77

egzistencijalna i druga pitanja. Posljedica toga je bila i poveanje koliine svijesti, ili znanja, to je povremeno dovodilo i do znaajnih kvalitativnih pomaka olienim u pojavi i djelovanju izuzetno mudrih ljudi u raznim djelovima svijeta. Meutim, to je tehnoloki napredak bivao vei, naroito u XX vijeku, to je i ivot postajao laki, sa vie slobodnog vremena. Istovremeno je i kvalitet ljudske svijesti (kolektivni i pojedinani) postajao slabiji. Kao to je reeno na poetku, dananji ljudi su mozak pretvorili u obino skladite i sve manje se kreu, a i nauka je preteno usmjerena ka vrlo praktinim ciljevima: kako produiti ivot; uiniti nas ljepim; olakati, ili potpuno ukinuti bol i patnju, tijela naravno. Dakle, iako pripadamo grupi najkompleksnije graenih bia na planeti i imamo mogunost i sposobnost da saznamo tajne u nama i u svijetu oko nas, kao i da razdvojimo sebe od tijela, ipak je naa svijest (najveim dijelom) i dalje rezultat uslovljenosti koju diktira opstanak naeg tijela. Ona se razvija zahvaljujui ulima i tijelu uopte, a zatim i vrti oko virtuelne tvorevine koja je proizvod izvjesnih saznanja i uticaja sa strane. Ta injenica nam otkljuava prvu bravu. * Rijei su splav koji nam slui da se prevezemo preko bujice, a ne da ga dalje sa sobom nosimo na glavi. (Buda) Do drugog kljua je mnogo tee doi. Potrebno je uloiti popri lian trud i promijeniti uobiajeni nain razmiljanja. Zbog toga to je malo ko spreman da to i uini, stalno dolazi do krivljenja i gubljenja pravog znanja koje nam je otkrivano tokom milenijuma. Zbog toga je i nauka postala nerazumljiva i dostupna samo malom broju odabranih, a religije su prilagoene obinim smrtnicima sa naglaskom na udnim, mistinim stvarima koje imaju malo, ili nimalo veze sa izvornim porukama njihovih osnivaa. O emu govorim? Najvei broj ljudi je oduvijek do saznanja o svijetu dolazio posrednim putem prvo preko pria i iskustava putnika, ili starijih 78

pripadnika plemena, zatim knjiga, pa kompjutera... ak je i naa samospoznaja velikim dijelom rezultat istog principa kae nam se ono to treba da znamo i mi mislimo da je to to. Za razliku od nas, najvei svjetski umovi su do znanja dolazili samostalno, praksom, koristei postojee informacije samo kao polugu koja ih je uvela u stvarnost koju su lino vidjeli ili doivjeli. Oni su svoja saznanja opisali pojmovima i imenima i to je u redu, odnosno, od velike pomoi sa aspekta komunikacije, uenja, nauke... Meutim, niko nam nije rekao da su osobine pojmova/rijei statinost i zamrznutost, kao i da se njihovim korienjem stvarnost, koja je cjelovita i uvijek u pokretu, razbija i zaustavlja. Zato je stvarnost nemogue objasniti rijeima, jer kad jednom kaete: drvo, ve ste ono to gledate zamijenili pojmom, i to posebno drvo pred vaim oima se izgubilo u svemu onome to taj pojam oznaava. Ono postoji, i dalje je tu, ali samo kao uopten pojam vie ga zapravo ne vidimo. Rijei su samo naznaka, ali ne i opisi stvarnosti. To je osnovno znanje. Odatle poinje uvid, povezivanje, primjena znanje. Svako ko tako vidi sebe i stvarnost oko sebe, shvata i da pojmovi nijesu toliko vani i potrebni. Znanje se uva i prenosi putem rijei i razvijanjem jezika, ali i nestaje grevitim dranjem za rijei i pojmove. Eto zato je ljudima stalno dosadno, i zato iz one djeije zauenosti neumitno prelazimo u stanje ravnodunosti iz kog ponekad itav ivot ne izaemo. Priamo i uoptavamo, ali u stvari ne vidimo, ne doivljavamo, ne ujemo to vie neto opisujemo to slabiju sliku dobijamo. Mislimo, ili smo ubijeeni da znamo, zato to smo zapamtili odreene rijei i reenice, ili zato to slijedimo odreene rituale i tradicije, ali se vrlo malo razlikujemo od papagaja, ili dresiranog majmuna koji imitira ono to vidi. Zato budisti vie vole da vrte one uplje cijevi i priaju nadugo i nairoko o reinkarnaciji, nego da pokuaju da razumiju i pri hvate sr Budinog uenja koja im jasno kazuje da novi ivot nije krajnji cilj njihove religije. Hriani, na drugoj strani, farbaju jaja, kupuju i ljube ikone i 79

krstove, praznuju sveeve..., ali se nikad ne zapitaju da li to, ili kakve to veze ima sa Isusovim uenjem, ili, daleko bilo, sa bojim zapovijestima. Neznanje i lo nain razmiljanja vode ljude ka ograniavanju, traenju lakih (i bezbolnih) rjeenja, pa zato ne ele da prihvate svijet i ivot onakvim kakvi su: prolazni, nestalni, runi, lijepi Ni runi, ni lijepi. Zato se u svakoj religiji nalazi pria o smislu, ili tanije: traenje smisla u svemiru, u prirodi, u ivotu Sveznajui Bog, stvoritelj i upravitelj, vjeni ivot, ili uskrsnue na kraju dna, su tu prven stveno da bi dali neki vii smisao naem postojanju i emocijama. Koliko je to istinito, vidi se iz sljedee tvrdnje pravoslavnih religioznih autoriteta: samo Bog koji je i linost moe biti od znaaja za ovjeka. Ukoliko je on samo obini pokreta, koji tim inom i zavrava svoju misiju, onda on nije vaan, nije zanimljiv ljudskom rodu. Slian stav imaju i drugi kreacionisti: Kad bi na svemir i to to mi ivimo u njemu bio proizvod sluajnosti (a ne bojeg uma), na ivot ne bi imao trajni smisao. Ali, ako je na ivot u svemiru rezultat promiljanja, onda za njega mora postojati zadovoljavajui smisao. (Postoji li Stvoritelj? JS) Dodajte ovome, naravno, i vjerovanje u besmrtnost due i ivot poslije smrti, koji takoe imaju smisla samo ukoliko svijest o sebi, odnosno ljudska linost nastavlja da ivi i poslije smrti tijela, i dobiete potvrdu da je skoro sva dananja religiozno-filozofska pria o bogu i dui obino udovoljavanje ljudskoj slabosti i neznanju! Kada odbacimo ovakav (izvinjavam se, ali moram rei priglupi) nain razmiljanja, i prestanemo da vjerujemo rijeima i njihovim varljivim znaenjima, pronalazimo drugi klju i otkljuavamo drugu bravu. Nae oi poinju da posmatraju stvari drugaije i ubrzo uviamo jedan veoma dobro sakriveni, ali sutinski nesklad u hrianskoj, hindu i, posebno, budistikoj religiji nesklad izmeu saznanja do kojih su dolazili pojedinci i raznih ranije (ili kasnije) standardizovanih uenja o ivotu poslije smrti koja su bila 80

i ostala nezaobilazan i vaniji dio tih religija. Razotkrivanj em tog nesklada otkljuaemo treu bravu. ** Ako hrianina upitate ta je cilj njegove religije, ili jo bolje, ta eli da postigne time to je pripadnik neke hrianske crkve, spremno e odgovoriti: spasenje due i vjeni ivot (poto se pridrui Bogu). Hindus e otkriti da je njegov konani cilj osloboenje due, a budista e saoptiti da tei prosvjetljenju uma (due). Pitanje je: Od ega se to dua mora spaavati ili oslobaati? Svaka od tih religija kae da su u pitanju problemi koji imaju veze sa ivotom, ali nastaju poslije smrti hriani ele da sprijee propast due i njen vjeni boravak u paklu, a hindusi i budisti ele da prekinu ciklus ponovnog raanja, odnosno da njihova dua stekne vrhunsko, oslobaajue znanje. Vidjeli smo da je dua prilino irok pojam koji obuhvata ivotne procese, svijest, energiju..., ali je oigledno da je svijest (pojedinana, lina svijest) u centru panje i u ivotu i poslije smrti. Pored toga, veina religija se slae da je dua (svijest), od Boga data i Bogu se ponovo vraa, ili da je odvojeni dio Boga. Ovo je veoma vano jer je Bog, kao to znamo, sveznajui, a takoe ga mnogi danas predstavljaju kao istu energiju, ili vibraciju: Bog je kosmika, ili univerzalna svijest u kojoj se nalaze sva prola i budua znanja i iskustva ovoga i svih drugih svjetova. ?? Zaustavimo se ovdje na trenutak. Bog = ogroman kompjuterski hard disk?! Bog = osoba ija je glava puna svakakvih injenica i informacija o svemu, svaemu i svakome?! Ve sam rekao da mi je ova pria o Bogu kao nekoj vrsti kontejnerske kosmike svijesti, koja sadri sve mogue i nemogue ljudske gluposti, frustracije, (ne)znanja, u potpunosti neprihvatljiva (mada bi bolja bila neka grublja rije). Zar u ovom sluaju ne bi trebalo da je bitan kvalitet, a ne kvantitet? 81

Znamo da postoje mnogi nivoi svijesti, kao i da bi najvii od njih morao biti onaj u kom se nalazi krajnje, ili je bolje rei poetno, vrhunsko znanje. Logika govori da bi svijest Boga, ili kosmika svijest, morala biti upravo na tom nivou, a osim toga, saznali smo da je i prvobitno stanje due istovjetno stanju Boga. Ako je sve to zaista tako: Kakva je onda svijest najvieg nivoa - Boga - onoga to sve zna? ta je najvie znanje? Da bi dobili odgovore na ova pitanja ljudi polaze od sljedeih injenica i pretpostavki: stvoreni su po bojem liku; svijest se najbre razvija u ljudskom tijelu; ljudska svijest je najkomple ksnija na planeti, ili ak najvieg nivoa, pa je, prema tome, i najblia svijesti Boga. Zato i smatraju da je njihova svijest neto posebno u odnosu na ostala bia. Ali, evo u emu je problem: odgovori se ne mogu dobiti (Zapravo, mogu, ali pogreni.) ako krenemo od ljudske svijesti kao neke bitne kosmike kategorije. Zato? Zato to je naa lina svijest u sutini samo obino opisivanje tiine. Ona se stvara iz neznanja, razvija zahvaljujui neznanju i to je najgore, najee i ostaje u neznanju. I, konano, upravo to je glavni razlog zato nam je toliko vano da naa svijest ili dua nadivi smrt tijela! Da bi poruili tvravu neznanja, ili bar stekli kakav-takav uvid u tu boju, vrhunsku svijest, ili najvie znanje, moramo velikim dije lom isprazniti memoriju i koristiti pomenuti nain razmiljanja i gledanja na svijet (drugi klju). Ako to uinimo, doi emo do zapanjujue jednostavnih i prosvjetljujuih zakljuaka. Ponimo od opte prihvaenih stavova: Bog je slobodan, sveznajui, sveprisutan, bestjelesan... Bog SVE ZNA! Razmislimo o ovome: ta misli onaj koji sve zna? Kakve su mu misli? Pa, valjda nikakve onaj koji sve zna nema misli, jer nema o emu da razmilja. On ne rasuuje. O emu da rasuuje ta mu je to nepoznato pa da mora da rasuuje?! Iz istog razloga, onaj koji sve zna nema elja, nema osjeanja... On je u vjenom stanju najistije slobode. Zato mu i ne treba 82

tijelo preko koga bi sticao iskustva, ili zadovoljavao elje i potrebe. Sveznajui, sveprisutni i slobodni bog se moe posmatrati kao pokreta, jer je stalno kretanje njegova priroda, moda ak i kao stvaralac, ali sigurno ne kao upravlja, dirigent, ili nadzornik! Upravljanje je dokaz vezanosti i brige, a vezanost i briga iskljuuju slobodu. Bog koji neim upravlja nije i slobodan bog, isto tako ni sveznajui, a ni sveprisutan. ta sve ovo znai? Pa, znai da ako nemate tijelo, misli, elje, osjeanja identitet, onda ne ispunjavate nijedan uslov da bi bili linost! On nije on! A, na shvatanju da je Bog linost poiva veina dananjih religija! Suprotno saznanje mijenja sve iz temelja, zar ne?! Idemo dalje: Ako boga, duu, ili svijest poistovjetimo sa energijom koja stavlja u pogon, razvija i odrava u ivotu razna bia i oblike, ne smijemo zaboraviti jednu vrlo znaajnu injenicu: energija uvijek ostaje energija ak i kad se nalazi u materijalnom obliku. Elektrina energija, svima je poznato, pokree i odrava u radu razne aparate u naim kuama, ali nikada, nikada ne prima i osobine tih aparata, ne postaje taj aparat! Isto tako, jedna druga sila, ili energija (bog) pokree razna bia i proizvodi razne oblike, ali se ne poistovjeuje sa svojim kreacijama.12 Ako je dua dio boga i samim tim istovjetne prirode, a jo se kao takva nalazi i u svakom ivom biu, onda je naravno, ne smijemo poistovjeivati sa tijelom i naroito ne sa linou, ili identitetom neke osobe sa svijeu namotanom oko tijela.
12

Uporedimo to i sa vodom. U gasovitom stanju ona je ista ili, uslovno reeno, prvobitna, a kad se i dodatno materijalizuje (postane kap kie), poinje da prikuplja iskustva, odnosno da se vezuje za razne elemente i tako postaje uprljana. Takoe pravi i razne oblike. Njihovom smru, to jest isparavanjem, ona se vraa u svoje prvobitno stanje i kvalitet.

83

A, to je upravo ono to ljudi/vjernici ine, pa zato i govore da dua ulaskom u ljudsko tijelo gubi i slobodu i znanje o svojoj pravoj prirodi. Zato i vjeruju u nastavak svjesnog, linog ivota poslije smrti tijela i dokazuju ga priama, sjeanjima, iskustvima... preivjelih. Jednostavno ne razumiju/ne znaju da: a) ono to oni zovu dua, a u stvari je osnovna svijest sadrana u DNK molekulu (DNK svijest), ne ulazi u tijelo ona je proslijeena od oca i majke, i ve boravi u onoj prvoj eliji. Ona pokree i zavrava proces proizvodnje tijela; b) ta proslijeena osnova ivota i svijesti nije (kao to emo ubrzo vidjeti) isto to i naa posebna svijest o sebi koja obuhvata sve ono to ini nau linost, identitet, ili JA. Iz tog neznanja, ili ubjeenja koje nas ui da je nae JA, koje smo izgradili, ili otkrili tokom ivota, istovjetno sa onim JA koje smo dobili u trenutku zaea, rodio se onaj maloprije pominjani nesklad. Nastao je zato to tumai originalnih uenja nijesu mogli, ili htjeli, da shvate da sutina naeg bia nema apsolutno nikakvih problema, nema potrebu da bilo ta saznaje, ve mi, kao pojedinci, imamo problem koji proizilazi iz neznanja o tome ta je sutina naeg bia! Na ono to je ivo, ili svjesno u nama nita ne moe da utie i upravo zbog toga mu ne moe suditi, niti se ono mora spaavati ili oslobaati! Ako ve insistirate, moe se suditi onome to mislimo da smo, onom JA. Ali, da li, ili koliko to uopte ima smisla, ili svrhe shvatiemo kad odgovorimo na pitanj e ko je taj Ja?

84

II JA?

* Na prethodnim stranicama ste ve primijetili, a u daljem tekstu ete esto nailaziti na sljedee oblike pisanja rijei kojom oznaavamo sebe: Ja i Ja. Prvi oblik (ili 'lano ja') se odnosi na ono to smatramo naom linou, ili identitetom, a drugi oblik (ili 'pravo ja') se odnosi na takozvanu sutinu naeg bia na ono to je u nama ivo, odnosno svjesno. Ipak, potrebno je shvatiti da Ja nije i odgovarajua rije. Takva rije u stvari ne postoji.

85

POETAK
Pokuao sam da zamislim i opiem poetak svog ivota u trenucima po izlasku iz majinog tijela. Neizvodljivo Prinuen sam da koristim rijei, nazive organa, pojmove koji oznaavaju reakcije tijela; stalno govorim moje, meni Ali, ja tek roena beba nemam pojma o emu govorim ja ovjek od etrdeset i sedam godina. Beba gleda i neto vidi, slua i neto uje, ali u njenom umu ne postoji nikakvo JA! Kroz glavu mi zatim prolazi da sve to mora biti zastraujue, ali se odmah prisjetim: Kome je zastraujue? Sigurno nije biu koje u svom mozgu jo uvijek nema ni jednu jedinu misao o sebi, koje zna da postoji samo preko (ne)jasnih elektrohemijskih signala koje primaju i prenose njegovi tek nastali neuroni iji broj vrtoglavo raste sa svakim danom njegovog ivota. U poetku, svijest je samo jedan broj informacija koje omoguavaju tijelu da funkcionie i proizvede buku (pla bez suza) kao reakciju na: svjetlost, neugodnost, bol i to je sve. Meutim, ve u roku od nekoliko sati nova svijest e poeti ne zadrivo da se razvija. Tijelo je stalno izloeno brojnim uticajima iz okoline: prisustvo ljudi, kupanje, presvlaenje, dojenje, i ula neprekidno odrauju svoj posao hranei mozak u nastajanju. Ne znam ta tek roena beba misli o tim prvim informacijama iz okoline, ali je injenica da reaguje na sve to ima veze sa njenim tijelom ono prihvata ili odbija odreene spoljne drai, to jest, ima osjeaje prijatnosti, ili neprijatnosti. Iz toga nastaju prvi, nejasni obrisi misli: Ovo je dobro. Ovo nije dobro. To su praoblici svih naih kasnijih: svia mi se/ne svia mi se, ovo hou/ovo neu, ali i osnova svih buduih emocija. Praktino od prvog dana, naa individualna svijest se formira na osnovu utisaka iz okoline i naeg tijela. Od prvobitne uzbuenosti, pa zadovoljstva i nezadovoljstva, ti utisci se protokom vremena uobliavaju u znanja o nama i onome oko nas. Postepeno se 86

navikavamo na mirise ljudi koji nas okruuju, na njihove glasove, izgled... Prepoznajemo osobu koja nas hrani, presvlai i kupa, a zaueno gledamo u iskreveljena lica ljudi koji nas povremeno uznemiravaju i proizvode nerazumljive zvukove. Ti isti ljudi nam donose i neke arene stvari koje nam ubrzo postaju nezanimljive, jer se ne mijenjaju. Kad god smo gladni ili napunimo pelene, samo vrisnemo i ona ena odmah dotrava. Ponekad nas dre u rukama i nose po kui. To je dobro, gledamo razne stvari Zatim nas vrate u krevet, a pred oima nam je opet ona dosadna posteljina i onaj stari gumeni patak. Ponemo da pravimo buku i ljudi nas odmah uzimaju u naruje i nose sve dok nam se ne prispava. Poto se isto ponovi nekoliko puta postajemo svjesni da imamo mo. Dovoljno je samo da zaplaemo, pruimo ruku i ljudi skau da nam ispune elje! Veoma se ljutimo ako se to ne desi. Ta ljutnja je jasan, ili najbolji dokaz da smo postali svjesni sebe. Na osnovu tih prvih iskustava uimo da se izvor naeg zadovoljstva (veina bi rekla: sree) nalazi u okolini, kao i da su ljudi voljni da se prilagoavaju naim eljama i potrebama. Ve tada shvatamo da nam jedni isti ljudi, ista okolina i stvari poslije odreenog vremena postaju dosadni i da je odgovor na dosadu ono to odrasli zovu zabava, a to obavezno ukljuuje nove ljude, novu okolinu i nove stvari. Pred kraj prve godine poinjemo da ustima proizvodimo i drugaije zvukove od uobiajene vriske, ili gugutanja, a ubrzo postajemo tako dobri u toj aktivnosti da vrlo lako imitiramo rijei koje oni oko nas izgovaraju. Moda samo imamo malih tekoa sa r, l, ili nekim drugim glasom. Shvatamo i da odreene rijei imaju veze sa odreenim ljudima, ili stvarima, a takoe postajemo svjesni da su neke od tih stvari i lino nae. U (otprilike) drugoj godini po prvi put za sebe kaemo JA. Do tada o sebi ne govorimo, priamo u treem licu, ili se sluimo imenom: Marko hoe, Sanja ide pa-pa. Sa tim prvim ja je zvanino otpoet proces izgradnje onoga to psiholozi zovu ego (latinska rije za ja), i on za mnoge traje praktino do kraja 87

ivota. Sa tim prvim svjesnim ja poinje i nae (ne)svjesno udaljavanje od onog pravog, sutinskog ja. Sve vre se vezujemo za linu svijest, t.j. proizvode naeg mozga: predstave, iskustva, misli, i tako postepeno gradimo svijest o sebi. to vie saznajemo to vie upoznajemo strah, a zatim i druge emocije koje su od samog nastanka neraskidivo povezane sa svijeu o sebi bez nje se najvjerovatnije ne bi ni razvile, ili nastale.

Malo kasnije SVIJET

Sa etiri, ili pet godina dijete izlazi van kue samostalno i upoznaje se sa djecom iz susjedstva. Tada poinju da se deavaju udne stvari iznenada je mali kralj, ili kraljica, (kojima su se do tada svi klanjali) okruen i drugim kraljevima i kraljicama. Ja, ja, i samo ja je okrueno drugim Ja, ja, i samo ja. Naravno, svi ne mogu biti jednaki i mora se znati ko je bolji, jai, bri, bogatiji Takmienje i dokazivanje postaju veoma vane stvari u ivotu svakog djeteta. Ko nije brz mora imati ljepe patike; ko nema novca za patike, mora biti jai od odnoga sa patikama. Djevojica sa veom lutkom vrijedi vie od one koja ima malu lutku, ali zato njen tata ima golfa esnesticu! Djeca vrlo brzo i lako naue da se poistovjeuju sa onim to imaju, ili nemaju. Sreni su kad imaju, nesreni kad nemaju. U estoj godini (a nekad i ranije) se u oblikovanje djeije svijesti ukljuuju i prosvetni radnici i od tada je mladi ego izloen veoma jakim uticajima kulturnog svijeta u kom odrasta dobija sve nove i nove slojeve. Obrazujemo se i uimo razne stvari koje nam dodatno objanjavaju ko smo i ta smo, a zatim i ko su i ta s u oni oko nas. Lagano, ivot postaje nezamisliv bez drugova i drugarica, simpa tija, televizije, radija, mobilnih telefona, interneta, kladionica, panskih serija, sporta, kompjuterskih igrica Kako mali kraljevi rastu, rastu i njihovi prohtjevi, a tate i mame se 88

danonono trude da stvore neophodne uslove za sreu svoje djece. Postepeno, neko prije, a neko kasnije, dijete se udaljava, istie svoje pravo izbora i pokuava da se otrgne kontroli (skoro uvijek samo mentalno, nikad i egzistencijalno). Roditelji postaju zadnje rupe na svirali i, naravno, teko se mire sa tom ulogom. Period sukob poinje otprilike poslije desete godine i obiljeen je iscrpljujuim borbama roditeljskog i djejeg ega. Kako e se linost formirati, dijelom zavisi i od toga kako su se ove borbe odvijale, odnosno od toga ko se prvi predao, ili ko je odnio vie pobjeda. ~ Od dvanaeste, trinaeste godine momci i djevojke poinju da se neprekidno gledaju u ogledalima i obino ne vide ono to bi eljeli da vide: Predebela sam. Da ofarbam kosu?! Premrav sam. Ne primjeuju me! Nijesam popularna! Poto im stvarnost ne odgovara, a najee ne mogu i da je promijene, omladincima ne preostaje nita drugo nego da budu neko drugi. Poinju da se trae i pronalaze u sportu, muzici, debatnom klubu, kolskom parlamentu, na ulici... Poistovjeuju se sa poznatim glumcima, sportistima, pjevaima... Da bi bili sreni, voljeni, in, moraju skroz promijeniti nain ponaanja, izgled Bitno je da ih zapaze, da se istaknu. Ve u desetoj godini nam je vano da pripadamo nekome, ili neemu: sportskom klubu, odreenoj (elitnoj) grupi, kulturno-umjetnikom drutvu, bandi... Smisao ivota se pronalazi u druenju i borbi protiv starog neprijatelja, dosade. Djeca ak i u kolu idu ne da bi tamo neto nauila, ve da bi se druila. Nije dobro biti sam, jer samoa ubija. Potrebno je, govore TV autoriteti, da se zabavljamo i da (ve poprilinu) prazninu u sebi popunjavamo slobodnim aktivnostima! Meutim, propisani lijek neto slabo pomae i ivot postaje stalna zbrka, ili nesvijest. Primjetna je jedna vrlo zanimljiva pojava. Naime, iako su tinejderi u potpunosti okrenuti prema sebi i svakodnevno pokuavaju da zadovolje svoje potrebe, ili elje, u njihovim glavama esto vlada nered koji se ispoljava izrazitim nedostatkom koncentracije i odsustvom elementarne sposobnosti da se prepozna dugoroni interes. A, sve to, zajedno sa jakom 89

eljom da se do odraslosti, priznanja, jasnosti, slobode, uzbuenja i ko zna ega sve jo doe to prije i bez obzira na posljedice, ponekad dovodi i do pogrenog odnosa prema sebi i vlastitom tijelu i otvara vrata raznim vrstama poroka. ~ Nezadovoljni sobom, bivi kraljevi i kraljice prolaze kroz neto to se zove kriza identiteta. to god misle da su, nije im i odgovarajue. Koliko god da se mijenjaju, to nije i dovoljno. to se vie dokazuju, broj izazova se poveava Ni djeca ni ljudi polako, ali neizbjeno postaju rastrzana i do bola zbunjena ljudska bia. Nesigurne, isprepadane lutke na koncu koje svako moe da baci ili u oaj, ili u stanje neopisive sree, kad god mu se prohtije najobinijom opaskom kojom procjenjuje njihovu frizuru, boju oiju, veliinu neega, dio odjee Rezultat stalnog dokazivanja i borbe za presti, za dostizanje sree, je naravno da svi, prije ili kasnije, moraju da izgube, pa i oni koji naizgled dobijaju. Oni oigledni gubitnici, da bi nadoknadili sve ono to im nedostaje poinju da lau, izmiljaju, rue i unitavaju, tuom rjeavaju sve probleme Bijes i agresivnost se javljaju kao zatitni znaci prestravljenih. Neki ve sa sedam, ili osam godina pronalaze smisao ivota u ruganju drugima i elji da nekoga ponize, ili povrijede. Zahvaljujui opteprihvaenom nainu razmiljanja po kojem je veoma vano ta drugi misle o nama, to im vrlo esto i uspijeva. Jedan broj djece, ali i odraslih ljudi, prihvata poraz, povlai se u sebe, ili trai drutvo slinih sebi moda najbolje to mogu da urade. Ostali e i dalje pokuavati da se prilagode vladajuoj manjini i neko e u tome uspjeti manje, a neko vie. Oni koji se bolje prilagode e postati cijenjeni, ugledni lanovi drutva, a oni drugi e postati njihovi potencijalni glasai na izborima. ~ U pubertetu odnosi meu ljudima, prema suprotnom polu naroito, postaju stravino optereeni svim i svaim. Ba kad pomislite da je 90

sve ovo to ste dosad proitali i vie nego dovoljno da im ivot uini skoro nepodnoljivim, mladi ljudi ponu da osjeaju neke promjene na, i u svom tijelu, a oima intenzivno trae pripadnike suprotnog pola. Trae nekoga da vole i da ih voli. Naravno ne kao otac, majka, brat, sestra O svemu tome vrlo malo znaju, neto zapaaju i jedino shvataju da sve to ima neke veze sa seksom jednom od najvanijih stvari na svijetu. Bar tako su uli od vrnjaka, ili vidjeli na televiziji. Normalno, ne usuuju se da pitaju, a ni tate i mame nijesu ba spremni da objanjavaju. Poneto se ui i u koli postoje hiljade pjesama, pria i romana o ljubavi, tu su i profesori eksperti, ali, najvei izvor informacija su svakako magazini za mlade (i odrasle), internet i televizija. Prvo to djeca naue o ovoj temi je da postoje razne vrste ljubavi. Drugo, ljubav obavezno ima veze sa sreom i patnjom ona ima mo da vas uini ili srenim, ili alosnim: Da bi bio srean mora biti voljen! Izgled je takoe vrlo bitan i, ako nijeste lijepi (po televizijskim i magazinskim standardima), brzo mogu da vas ubijede da su vae anse za ljubav, odnosno da vas neko voli, svedene na minimum. Zbog toga, lo izgled se mora nadoknaditi novcem, slavom, pripadanjem nekoj partiji Ako ni to nemate, ili ne elite, onda jedino ostaje da se nadate da pamet, duhovitost i iskrenost jo uvijek nekome neto znae. Zatim se naui da ljubav ima veze sa srcem ono e vam rei ko je onaj/ona prava; kad se zaljubite mislite srcem, srce pati kad ljubav nije uzvraena i slino. Obavezno zapamtiti: Ljubav je slijepa. Ljubav se stalno mora dokazivati. Zato postoji mnogo dokaza ljubavi: rtva, ljubomora, strepnja, zavisnost, koliina (to jest uestalost) seksa u odreenoj vezi... to je osoba u koju ste zaljubljeni vie spremna da se odrekne svoje sree, ili nekog ivotnog interesa, radi vas i obratno, to ste vie u ljubavi. Takoe, to ste ljubomorniji, to vie volite nekoga. to vie strepite da e vas partner ostaviti, prestati da vas voli, to ga vie volite. Ako svoj ivot ne moete da zamislite bez voljene osobe, to je to. Ako ni 91

minut ne ostavljate jedno drugo na miru, ve ste stalno u strasnom klinu bravo, vi se maksimalno volite! I, tako dalje i dalje U toj debilnoj igri neko ponovo ima manje, neko vie, a neko nimalo uspjeha. Sva naa ljubavna iskustva i promiljanja se slau na ona ve postojea i sve to neizbjeno utie na dalje formi ranje nae svijesti i linosti. Ali, da se ne zavaravamo, uglavnom je to nastavak hoda po ve dobro utabanoj stazi i uspjene i neuspjene je i dalje strah od svega: da ne ispadnu smijeni, da ne ostanu sami na pet minuta, da ih ne ostavi momak/djevojka, da ih ne prihvataju, da nijesu kul Ljubomorni smo, posesivni, emotivno zavisni od drugih ljudi, svega oko sebe... A, kad zavisimo od drugih ne smijemo da se oputimo, jer moramo da ispunjavamo njihove elje i oekivanja, ba kao to i mi to traimo od ljudi oko nas. Samo mali broj ljudi moe da shvati da je, ako ne sve, a ono najvei dio od onoga to priamo i uimo o ljubavi, najobinija budalatina. Ono to ove nae kulture zovu ljubav, sa svim onim silnim romanima i poezijom, filmovima, nije nita drugo do goli egoizam, ili posesivnost. Ispod svega toga se kriju kontrola i manipulacija, strah i praznina, koji nas prate praktino od roenja. Od ljubavi smo svjetlosnim godinama daleko. Zato nam svakodnevni ivot izgleda ovako: vrsto se drimo za nekoga, ili neto, a neko se opet, vezao za nas i zato ne moemo ni da mrdnemo uzajamno se davimo. Kao kakvi invalidi, stalno traimo oslonac i podrku, ali nas uvijek neko, ili neto razoara, iznevjeri naa oekivanja. Postajemo svjesni da neto ne valja. Na prvi pogled, ispostavlja se da su to ljudi, svijet oko nas. Stoga, ljudi moraju da se promijene, okolina treba da se promijeni kua, tatin auto, vrijeme, lipa u koju smo udarili ne gledajui kuda idemo... Tako smo naueni. Imamo problem, ali je za njega odgovoran neko drugi. Nau patnju uvijek uzrokuje neto sa strane, neto spolja. 92

Tako svi razmiljaju. Zahvaljujui svemu tome, ili tanije, takvom odnosu prema stvarnosti, ljudski ivot se pretvara u komar, samo ponekad prekinut onim to zovemo srea, ili radost, odnosno pozitivna emocija. I, to je najgore, taj komar ne moe da ostane samo problem pojedinca on se neumoljivo prenosi na druge ljude, jer su i oni (bili) podvrgnuti istom, stravinom trovanju mozgova. Skoro svi misle da je to neto normalno i neizbjeno: takav je ivot. Vrlo je teko oduprijeti se. Da bi se to uinilo obino je potrebno doivjeti veliku koliinu patnje, a zatim i imati malo vie volje i(li) hrabrosti. Potrebno je drugaije razmiljati. E, zato se ljudi i ne odupiru. Preputaju se bujici, ili doputaju svom ve prilino naduvanom egu da ih vodi u nove radne pobjede.

Finalni slojevi
Osamnaesta godina u skoro svim kulturama predstavlja neku zamiljenu granicu izmeu djeteta i ovjeka. Od tada se prosjeni ego zaokruuje sa jo dva velika sloja: ideolokim i egzistencijalnim. Oba se sastoje od vie tanjih podslojeva. U ureenijim zemljama su, do tog perioda, rijei kao: tradicija, nacija, porijeklo, religija, domovina, patriotizam, kultura, moral ipak, samo sporedni, ili nametnuti dio odrastanja, jer imaju malo, ili nimalo veze sa potrebama, ili eljama jednog pubertetlije. Nacionalna, ili vjerska opredijeljenost ponekad mogu biti dio uklapanja u drutvo, prepoznavanja, ili ak mode, ali ipak nijesu neodvojivi dio mladog ega. Tek sa pravom glasa poinjemo da se ozbiljno kaimo za navedene rijei, uviajui da su sva ljudska drutva, pa i nae, zasnovana na tim veoma vanim stvarima. Vremenom, pod uticajem porodice, sredine, obrazovanja, sopstvenog interesovanja, prihvatamo odreene ideje i saznanja i tako postajemo: nacionalno svjesni, vjerski opredijeljeni, kulturno potkovani, moralno izgraeni... to se vie poistovjeujemo sa odreenom nacionalnom, religioznom, politikom, ili kulturnom 93

pripadnou, to burnije reagujemo na negiranje, ili omalovaa vanje naih opredjeljenja, jer naravno, pokuavaju da negiraju i omalovae nas, naa osjeanja. Politiari, kulturni poslenici, novinari, popovi... nas podsjeaju na sopstvenu tradiciju i kulturu i pozivaju nas da ih njegujemo. Brzo shvatamo da su te rijei od vitalne vanosti za opstanak nae nacije, drave, vjere, ili nas samih, i zato slijedimo sopstvenu tradiciju i ponosimo se sopstvenom kulturom. inimo upravo ono to su mali, obini ljudi od pamtivijeka inili: klanjamo se simbolima, ili idolima, sluimo (se) pojmovima i imenima, striktno se drimo za njihovo znaenje i tako opisujemo sebe, ubijeeni da je to jedina istina na svijetu. * Egzistencijalni sloj naeg ja je neodvojiv od sljedeih rijei: uspjeh, karijera, novac, moda, stvari, udobnost Trka koju smo zapoeli sa est-sedam godina (moda i ranije) nastavlja se i sa osamnaest, ili devetnaest, a zahuktava sa dvadeset i nekom. Startne pozicije su naravno, razliite. Plan je, najee, ovakav: zavriti fakultet, ili nai posao, upoznati osobu svog ivota, vjenati se i dobiti djecu, kupiti kuu ili stan, napredovati u poslu, napraviti vikendicu, kupiti jo jedan automobil U par rijei: biti srean i uspjean. Neko ostvari snove manje, a neko vie. Neko ih uopte ne ostvari. Ipak, svi pokuavamo da zadovoljimo osnovne ivotne potrebe. Idemo sa prijateljima na ljetovanje, ili bar na rotilj u oblinjoj umi. Radimo i pravimo planove za ivot u penziji. Sve postaje ubrzano i hronino nemamo vremena. udimo za odmorom ili slobodnim vremenom, a kad ga dobijemo dosadno nam je i ne znamo ta emo sa sobom. Previe pijemo, ili puimo. eca nas ekiraju. Okruujemo se sa sve vie i vie stvari, sa sve vie i vie udobnosti i jedina svrha ivota postaje da sve to odravamo, to bezbjednije i sigurnije. Godine idu Odmah po ustajanju iz kreveta, bili sami u stanu ili ne, ukljuujemo televizor, ili radio: da bi neko bio sa nama u so 94

bi; ...ljepe je kad neko pria, ili pjeva. Na poslu se okruujemo ljudima, a kad doemo kui ukljuujemo televizor. U slobodnim trenucima se naravno, okruujemo ljudima, a kad oni odu ukljuujemo televizor. Ponekad ne moemo ni da zaspemo bez knjige, filma, ili muzike. ivot ide kao u snu sve dok nas iz dremea ne prene kakva teka bolest, smrt blinje osobe, ili neka druga nedaa. I tada se okruujemo ljudima, ili na neki drugi nain pokuavamo da drimo mozak u zauzetom stanju. Iz tog razloga je razvijena i jedna itava industrija svuda oko nas, ogroman biznis organizovan sa ciljem da nas zabavi i odvue misli od onoga to nas proganja. Sa ciljem da nam uini ivot ljepim, ili bar podnoljivim. Od ega to bjeimo? Od kakvih misli? Zato ni jedan sekund ne moemo, ili ne elimo da budemo sami? Da li je to samo zato to smo po prirodi drutvena bia? Kakva je to praznina koju nikako ne mogu da popune slobodne aktivnosti, zabava, a ni drugi ljudi? Nita spolja.

95

ZABLUDA
ta je naa svijest o sebi? ta je naa linost? To je jedan ogroman, manje ili vie vrsto povezan, skup misli, ideja, sjeanja, iskustava, predstava, znanja, ubjeenja... nastalih tokom ivota iz interakcije naeg. tijela i okoline, a nadograen je na osnovnu (DNK) svijest koju smo dobili zaeem. Sva ta svijest (i podsvijest) se vrti oko onoga to zovemo ja, ili ego. Pomou nje pokuavamo da sami sebe objasnimo (sebi i drugima), ili ak da saznamo neto o sebi. Iako je veliki broj informacija ubaen u nae mozgove tokom odrastanja, mi i sami stvaramo vlastito stanje uma, nezavisno od (objektivne) stvarnosti, zajedno sa ubjeenjem da nam ostali ljudi (ili Bog) u tome pomau i odmau. Pokuavamo da stvorimo neki na idealni svijet i svi postajemo pomalo ludi. Stvarnost nam nudi jedno, a mi elimo drugo i sukob se skoro uvijek rjeava ovako: Svijet je najljepi kad ga gledamo zatvorenih oiju.13 Zato mnogi ljudi i ne ele da se probude. Njihov interes (ego, lano ja) to ne trai od njih, jer, iako postoje razoaranja, bol i strah, postoje i snovi, stotine stvari koje mogu da ih usree, a i milioni ideja za koje mogu da se zakae i tako izbace loe misli. Postoje i sedativi u obliku zabave i mnogi drugi, do savrenstva dovedeni, oblici samozavaravanja ili uspavljivanja koji im donose ono to ele trenutno ushienje, olakanje, ili iluziju da im je lake i ljepe. Polako, to postaje i jedini svijet koji, po nj ihovom miljenju, postoji. Tako, ljudi trpe patnju, dobrovoljno i istrajno. ak su i puteve do nekih svojih ciljeva (ljubav, bog, srea), a i same ciljeve, definisali kao uzvienu patnju. Ukratko, to se moe opisati ovako: Ide uz brdo i nosi teret. to due ide taj teret postaje sve tei i tei, i to ne samo zato to si se
13

Jedan dio onoga to ljudi zovu umjetnost je rezultat upravo takvog gledanja na svijet, ili autorovog vienja samog sebe.

96

umorio od puta, nego i zato to dok se penje na svoja lea tovari i druge stvari koje e, ini ti se, jednog dana neemu posluiti. Ne pita se da li je to to radi i pametno, ili dobro za tebe, jer svi u okolini rade isto sekaju i vuku dok mogu. Povremeno, zajedno sa teretom na leima, naprave pauzu da bi se odmorili ili ispriali neki vic, a onda opet uz brdo. Dok ih smrt ne zaustavi u pola koraka. Dok i na tebe ne doe red. A, onda, kau, tvoja dua uprti tvoj teret i nosi ga u vjenost, ili u novi ivot. Zanimljivo! Kako je to neko pametno smislio da utjei iznemogle mase. Neko kome izgleda, ni na kraj pameti nije bilo da je kretanje mnogo lake bez tereta i da se uz planinu ne mora ii samo direktno navie!! Moemo rei da je krivac za ovakav magarei ivot i nain miljenja veine ljudi ovaj, ili onaj ovjek, ova, ili ona religija, ali emo tako samo zamagliti problem. Onaj koji nas tjera da nosimo teret i istovremeno pjevamo ode svojoj gluposti, a neznanje veliamo kao neko genijalno dostignue, nalazi se u svakom od nas. Nije teko shvatiti da je u pitanju njegovo velianstvo Ego. Neki autori ga definiu i kao neprekidno (s)kretanje uma koje se kai za pojam ja, ili moje; za sebe i druge; za sve rijei, ideje, elje i aktivnosti koje e odravati tu ogromnu, za nas, naizgled veoma stvarnu i nespornu konstrukciju. Ipak, iako je okruen veoma debelim omotaem, sam ego je, kako su to neki odavno uvidjeli, neuhvatljiv i nemogue ga je pokazati. On je energetski centar koji formira i premjeta sadraje svijesti, reajui ih po vanosti. Ego je mjesto donoenja odluka i slobodne volje. On je bestjelesan, ovakav i onakav Ego je, prema tome, sinonim, ili tehniki izraz za duu. Neki su takoe shvatili da je osoba koja je plakala za majkom sa dvije godine, ista ona osoba koja je tugovala za izgubljenom ljubavi sa dvadeset pet, ili za umrlim suprunikom sa ezdeset! Tako su doli na ideju da se sutinski, osoba/ego ne mijenja tokom ivota. Iako se mnoge osobine ega razvijaju i mijenjaju, naroito u pogledu saznanja, samospoznaje, psiholokog identiteta, sposobnosti..., ipak se osjea i vaan kontinuitet u srcu ega. A, ako je 97

sutina ega nepromjenljiva u ovom ivotu, zato bi bila ograniena samo na jedan ivot, zato se ne bi protezala u nedogled? Iz toga je poteklo vjerovanje mnogih da ta sutina ega ne nestaje neijom smru, ve odlazi na mjesto vjenog poinka (nebo, Bog), ili se ponovo raa u fizikoj ravni (reinkarnacija). Meutim, pravo pitanje je: ta je sutina ega? ta je nae pravo ja?

Prazne rijei
Nae ja se dakle, sastoji od mnogih slojeva koji ine ono to zovemo identitet. Svaki od tih slojeva je predstavljen uglavnom, jednim pojmom, ili oznakom. Svrha tih pojmova je da nas poblie objasne, obiljee kao pripadnika odreene grupe, ili da nas razlikuju od drugih ljudi. - Ja se zovem Desiderio Musso, moj matini broj je... Visok sam..., a teak Ja sam sin, unuk, otac, suprug, Rimljanin, Italijan, Evropljanin, hrianin-katolik, inenjer, pronalaza, socijaldemokrata, kulturan ovjek, moralan, neosuivan... Moj san je... Moj omiljeni pjeva je... Moja boja je... Ja mislim... Ja osjeam... Ja znam..., ja znam sve o sebi. - Boe, neto me iga oko srca. Kroz glavu mi prolazi: A, ta ako umrem veeras, za sat vremena? Ne, nije to nita, obina nervoza. avo ne da mira. Panino ustajem, traim pogledom daljinski i automatski skreem misli na neto to treba da uradim sjutra ujutro. Idem u kuhinju kod ene i poinjem neobavezan razgovor. Kakva teta... Zabio sam glavu u pijesak. A, imao sam izuzetnu priliku da shvatim i saznam. Zato se plaimo smrti? Zato to nagonski elimo da ivimo i nastavimo da ivimo, a smrt je (to i svjesno i podsvjesno znamo) kraj svega to nam je blisko. Moda je taj opteprisutni strah i najbolji pokazatelj jaine ljudske 98

vjere u uenja i teorije o ivotu poslije smrti i slinim stvarima. A, moda nam strah jezgrovito govori koliko je naa podsvijest zadovoljna onim to zovemo svoj ivot, to jest, nainom na koji ivimo na ivot. Ubijeeni smo u postojanost nae linosti i svega oko nas, ali i najmanja kriza moe probuiti balon strategija, ubje enja i utvrenja iza kojih se krijemo. Jedan jedini trenutak panike jasno pokazuje koliko je sve nestabilno i neizvjesno. Jasno pokazuje kolika je vrijednost naeg identiteta, misli, emocija Ponekad, u nekom takvom trenutku se dogodi da ostanemo bez podrke, suoeni iskljuivo sami sa sobom i shvatimo da tu osobu ne poznajemo, da je to neki tuin sa kojim smo stalno ivjeli, ali i uporno izbjegavali da se sretnemo. Da nije ba to pravi razlog to ogromna veina nas pokuava da ispuni svaki trenutak slobodnog vremena bukom i aktivnostima, ma koliko one bile isprazne samo da nikad ne ostanemo nasamo sa tim strancem? Najdublji uzrok straha od smrti lei u egu, ili naem izgraenom ja, odnosno u odsustvu pravog, istinskog znanja o tome ko, ili ta zaista jesmo. Nemamo znanje o svojoj pravoj prirodi, jer smo uhvaeni u mreu obmane koju smo sami ispleli oko sebe. Vjerujemo u onaj lini, jedinstveni identitet koji se sastoji od mnogo stvari koje ga podupiru. Sigurnost, ubijeeni smo, proizilazi upravo iz tih stvari: To sam ja; Ja tome pripadam Niko nas nije nauio da je identitet samo gomila pojmova, a oni esto oznaavaju i nepostojee stvari. One stvari koje se nalaze samo u neijem mozgu i vrlo su podlone promjeni. Problemi nastaju kad ljudi ponu da se bore za nepostojee stvari, kad razne fantazije ponu da pomuuju umove ljudi, to obino dovodi do rasprave, svae, ubistva, ponekad i rata. Evo o emu priam: Da li ste gledali film Mapa ljudskog srca? Iako je naziv filma glupsonski, u njemu se nalazi jedna scena koja e dobro posluiti kao primjer. Eskimski djeak, bolestan od tube rkuloze, se u bolnici za plune bolesti upoznaje sa djevojicom 99

koja je takoe pacijent. Ubrzo postaju prijatelji, pa i vie od toga. Jedno drugom pomau i hrabre se. Imaju mnogo toga zajednikog. Oboje su katolici. Meutim, iznenada, u sred najbezazlenije i gre i smijeha, djevojica kae: E, to je zato to sam polu-Indijanka! Kamera hvata brzu, stranu promjenu na Eskimovom licu i njegove ake poinju da se steu oko Indijankinog vrata: Mi Eskimi mrzimo Indijance!! U tren oka se sve promijenilo. Ono to je bilo prirodno i zdravo je nestalo. Dvije rijei su ljubav pretvorile u mrnju, vienje u sljepilo, ali sreom samo na kratko, jer je djeak ve u sljedeoj sceni postao svjestan koga davi ne Indijanku, ve svoju prijateljicu. Prestao je da se poistovjeuje sa nekim Eskimima koji su nekada davno imali problema sa nekim Indijancima, i koji su, iz tog razloga, i svim svojim potomcima oznaavali Indijance kao smrtne neprijatelje. Srea da nacionalna pripadnost i mrnja nijesu bile duboko usaene u njegovom umu, nije bilo vremena. Druga pria nije iz filma, ve iz knjige Buenje, ali je upeatljiva i slikovita kao i prethodna. Jednog ovjeka, na primjer Makedonca, uhvate u nedozvoljenoj radnji u blizini granice Albanci. Odvedu ga u neki grad i zatvore. Poslije desetak dana straar doe i kae: Danas emo te odvesti da baci pogled na svoju zemlju. I tako, izvedu Makedonca na neko brdo, on pogleda put istoka i, sa suzama u oima, pomisli: Ah, moja zemlja, moja predivna zemlja. Vidim sela, planine, doline... To je moja domovina. Iznenada, uvar ga drmnu: Izvini, pogrijeili smo. Trebalo je da odemo deset kilometara nie odatle se vidi Makedonija. Na ta je jadni ovjek reagovao? Zapravo, ni na ta. Bio je obuzet samo jednom rijeju: Makedonija! Ali, one doline pred njim nijesu Makedonija. Doline su doline. U stvarnosti granice ne postoje, one su samo u naem umu, on ih stvara, ili prihvata. ~ Slino je i sa nekim drugim vanim stvarima. Na primjer, od malih nogu nas ue nas da se ponosimo svojom kulturom i ponekad je ak i predstavljamo u nekoj drugoj zemlji. Vjerovatno se nikad ne zapitamo: ta mi, u stvari, moemo da predstavljamo? 100

Pa, samo ono to smo sami stvorili. Kako onda, bilo ko moe da predstavlja neiju zajedniku, vjekovima taloenu kulturu? Kakve predstavnik ima veze sa tim? On se moda samo sluajno rodio u toj zemlji, postao njen graanin i tokom kolovanja neto nauio o nekom pjesniku, slikaru, graevini Isto tako, godinama nam pune glavu priama o moralu i tradiciji i mi sve to prihvatamo kao lino svoje, poistovjeujemo se sa svojim precima i njihovim nainom razmiljanja. Tako, u Crnoj Gori neko ita knjigu koja se zove Primjeri ojstva i junatva, a u Kini 24 primjera sinovske utivosti i sigurno oba ovjeka misle: Lijepa li je ova naa tradicija! A onda, neto kasnije, itajui jednu drugu knjigu (Tao te ing, Lao Ce) shvate da to to se neko (sa najboljim namjerama) potrudio da zapie primjere ojskog, ili moralnog ponaanja bilo gdje u svijetu, ipak znai samo jedno da takvo ponaanje tamo nije i uobiajena, normalna stvar, neto o emu se ne govori, ne istie se, jer je obian dio svakodnevnice. U istoj knjizi proitaju, a na osnovu ivotnog iskustva se uvjere, da su moral, tradicija i kultura vrlo promjenjljive stvari. Neto to je dobro ili moralno u jednoj zemlji, ne mora biti i u drugoj. Neka tradicija moe za nekoga predstavljati svetinju, a za nekoga najobiniju glupost, ili zaostalost. Takoe, o moralu i kulturi se nadugo i nairoko raspreda samo u vremenima opteg nemorala, ljudske pakosti i nekulture. Te teme postaju glavne upravo onda kad ljudi vie nijesu prirodno, ve usiljeno, ili uslovljeno ljubazni jedni prema drugima. Kad su odnosi u porodici i meu roacima skladni niko ne pria o rodbinskoj privrenosti i ljubavi. Zanimljivo je (a i istinito) da niko, nigdje u svijetu, nije zapisao Primjere olajavanja, podlosti i gluposti. * Kad jednom ponemo da vjerujemo u prazne rijei, odnosno tanije, da se poistovjeujemo sa njima, svi neosjetno postajemo robovi koji umiljaju da imaju kontrolu nad sobom i da neto mogu da promijene. Usta su nam puna slobode i ljubavi, ali je injenica i sloboda i ljubav su (pre)esto samo prazne rijei. O 101

takvoj ljubavi i njenom uticaju na ljude je ve neto reeno. O isto takvoj slobodi je snimljeno mnogo filmova i ispjevano mnogo pjesama. Zamiljamo da smo slobodni, ali mogue je da ne postoji nijedan pokret, nijedna misao, osjeanje, stav, ili ubjeenje u nama, a da ne potiu od nekog drugog, ili od neega van nas. Sve to smo samo prihvatili kao svoje i sad nas to vlasnitvo vrsto dri u svojim kandama. Za takvu slobodu je tokom vremena u raznim sukobima poginulo mnogo, previe ljudi. Razni podmuklai (politiari, ili religiozne voe) su ih nauili da je to najpametnija, ili najbolja stvar koju mogu da urade za svoju dravu, crkvu, porodicu Tako e obezbijediti svoje mjesto pored boga, u carstvu nebeskom, ili bar u aleji velikana.14 Njihova zabluda jeste tragina, ali su esto traginiji oni preivjeli, koji i kad uspiju da neto oslobode (zemlju, narod, crkvu), i
14

Vjerovanje u ivot poslije smrti je opstalo tokom vjekova iz raznih razloga, ali su vii ciljevi uvijek bili od presudne vanosti. Na primjer, pominjanom opisu due iz Bhagavad Gite prethodi jedan dio koji se danas obino ne citira. Naime, opis dobija svoj potpuni smisao tek kad proitate stihove koji mu prethode: Utjelovljena dua je vjena, neunitiva i neizmjerna, samo je materijalno tijelo prolazno; zato, bori se O Arjuna. Ko smatra duu ubicom i ko misli da se dua moe ubiti, obojica su neznalice. Ona niti ubija niti moe biti ubijena. (II: 18,19) Zatim, slijedi opis: Dua se nikad ne raa niti umire, niti nastaje kad se tijelo raa. Ona je neroena, vjena i nikad nije ubijena kad je tijelo ubijeno. (20) A, potom uzvieni (Krina) ohrabruje Arjunu: ne po stoji nita prihvatljivije od bitke za pravdu. (31), i konano upozorava: ako ne uestvuje u ovom pravednom ratu... bie to tvoj grijeh. (33) ...svi ljudi e priati o tvojoj sramoti, a za asnog ovjeka sramota je gora od smrti. (34) !? Dakle, poruka je jasna, u ratu se moe ubijati, jer dua ne moe biti ubijena. Osim toga, oni koji poginu u ratu imaju privilegije na onom svijetu od Arjune, Germanskih ratnika koji uivaju u Valhali, pa do islamskih ehida koji na isti nain zasluuju mjesto pored Alaha. Slina poruka se esto mogla uti i u mnogim hrianskim crkvama. Ova koja slijedi je upuena amerikim vojnicima 1950. godine: Smrt na bojnom polju je dio boijeg plana da nastani boije kraljevstvo. (Katedrala Sv. Patrika, Nju Jork, 11. sept. 1950.)

102

dalje ostaju robovi: partije, ideologije, osvete, viih ciljeva, nacije, religije, domovine... Meutim, prava sloboda (kao i ljubav, ili srea) uopte ne zavisi od uslova, ispunjavanja ciljeva, i nije nikakav nedostini ideal, a naroito ne nekakva emocija. Slobodni moemo biti i u braku, a i u zatvoru, bilo gdje i bilo kad, jer ono to izaziva nau patnju, odnosno elju da se oslobodimo, nalazi se u nama mi stvaramo, ili oivljavamo uslove, elje, misli, pojmove..., a sve to nas dri u okovima. Stalno neto dodajemo, ili oduzimamo stvarnosti oko nas i tako dobijamo iskrivljenu sliku u mozgu koja nastavlja da proizvodi dalja iskrivljenja, jedno za drugim i u nedogled. Slobodu prepoznajemo kad shvatimo ta stoji iza rijei. Kad uvidimo kolika je stvarna vrijednost neega za to mislimo da je mnogo vano. Tako eliminiemo uzroke patnje, nesigurnosti... to vie tereta odbacujemo, manje se poistovjeujemo i vie slobode osvajamo. Ipak, samo mali broj ljudi uspijeva da to i postigne. Veoma je teko izmijeniti nain razmiljanja. Koliko je to teko moe se naslutiti iz injenice da su nam itavog ivota priali potpuno suprotnu priu i da zbog toga sve ovo veini normalnih ljudi mnogo lii na neki strani, nerazumljivi jezik. Moda je takoe, neko pomislio da mi ne moemo, ili ne smijemo tek tako odbaciti sve pomenute rijei i njihovu organizatorsku, definiuu ulogu u naim ivotima, jer bi se, navodno, cjelokupna ljudska civilizacija kakvu poznajemo i gradimo raspala u paramparad. Vjerovatno je to i istina, ali da li to neizbjeno znai i da bi to bilo neto loe? O tome kako bi ljudski ivoti, i svijet uopte, izgledali bez vrstog dranja za identitet, rei u neto u treem dijelu ove knjige, a sada se vratimo na priu o znanju. Rijei kao to su: nacija, kultura, vjera, domovina, tradicija... uopte nijesu problem i nizata nijesu krive. One su dio, ili rezultat naina ivljenja koji je postepeno razvijan hiljadama godina. One, same po sebi ne izazivaju sukobe, patnju ili ratove. Problem je (emocijama i ubjeenjima nabildovana) predstava o tim rijeima 103

koju ljudi stvaraju u svojim mozgovima. Problem je i nedostatak svjesnosti, osnovnog znanja koje bi im reklo: To nije pravi identitet, ni tvoj, ni moj, ni niiji... To su samo spoljanje ljuske za koje neznaveni ljudi misle da su oni, da je to njihovo ja. Ne vrijedi, zapravo umobolno je sa nekim se svaati, ili tui oko tih stvari. Kad saznate ko ste i od ega ste, onda sve te stvari vie i nijesu toliko vane ni istorija, ni religija, ni porijeklo, ni tradicija, ni emotivne vrijednosti Znam o emu priam, jer sam vie od deset godina posvetio izuavanju nekih od tih pitanja, samo da bih na kraju shvatio da to uopte nije to. Identitet je obian skup ideja, usaenih misli, uslovljenosti i znanja na koja se palimo, ili gasimo, zavisno od situacije. Meutim, ponekad se desi neto to nam uzdrma ustaljeni nain razmiljanja i veoma se iznenadimo kad shvatimo koliko je ja nestalna stvar. Desi se da na partiji pokera, ili u zemljotresu izgubimo sve to smo godinama gradili i stvarali, svu svoju imovinu. Desi se da ostanemo bez posla. Poslije dvadeset godina radnog staa prestajemo da budemo uitelj i postajemo poljoprivrednik. Desi se da iz jedne politike partije preemo u drugu. Desi se da iz inata, ili nekog drugog, nebitnog razloga, od velikog Crnogorca postanemo king-size Srbin. Desi se da nam umru, ili se odsele najbolji prijatelji, a mi ubrzo steknemo nove. Desi se da preemo iz jedne religije u drugu, ili da od komuniste postanemo pravoslavni, katoliki, islamski, ili neki drugi fanatik. Desi se da promijenimo ime i prezime. Da, upravo tako, desi se, ali sutina naeg bia ostaje ista. Na nju ne utie nita od navedenog. Ona nije nita od toga i ne moe se opisati ciframa iz matinog broja, teinom, ili visinom Ako neko zaista eli da sazna ko ili ta jeste, mora prvo poeti da shvata ta nije. 104

Posljednje linije odbrane

Da li sutinu naeg ega/ja/bia predstavljaju nae misli, emocije? Ili je to nae tijelo? Upravo smo vidjeli da sve one informacije koje ovjek ima o sebi kao jedinstvenoj, funkcionalnoj cjelini (njegov identitet) ne opisuju i ne definiu ono to je ivo/svjesno u njemu njegovo ja. Osnovna svijest (svjesnost) nije ista, ili nije istog kvaliteta kao svijest pojedinca o sebi. Ona nije ispunjena znanjem, fantazi jama, iskustvima... Drugim rijeima, misli su materijal od koga je lina svijest sat kana. Ali, kao to je poznato, mogue je sasvim izgubiti pamenje, preivjeti modani udar i ostati bez raznih funkcija ego svijesti (govor, prepoznavanje, razmiljanje), a itekako biti svjestan okoline kao i tek roena beba. To nam i praktino pokazuje da osnovna svijest ne zavisi od svijesti o sebi i njenih sadraja. Svijest postoji i bez misli. Napokon, misli dolaze, odlaze, mijenjaju se u skladu sa naim stanjem uma, ali ja ostaje isto. Dakle, misli ne predstavljaju ja. Slino je i sa emocijama. I one dolaze, prolaze i podlone su promjeni, a ja uvijek ostaje isto. Sva naa osjeanja se poinju razvijati otprilike od treeg mjeseca ivota: prvo ide uzbuenje, pa zadovoljstvo i nezadovoljstvo, zatim ljutnja, strah Svaka emocija predstavlja linu fiziku i mentalnu reakciju na neto iz tijela ili okoline, ili tanije, odslikava na doivljaj stvarnosti. Ipak, jedna stvar mora biti kristalno jasna: mentalni dio neke emocije nastaje iskljuivo kao rezultat nae subjektivne procjene naeg prihvatanja ili odbijanja djelovanja odreenog uticaja i esto ta mentalna reakcija nema nikave veze sa samom stvarnou. Nain na koji emo odgovoriti na neku situaciju, ili signal iz naeg tijela zavisi dijelom i od temperamenta, ali iznad svega od navike od toga kako obino obraujemo primljenu informaciju i koliko jako se za nju vezujemo. Evo par pria koje dokazuju ovu tvrdnju. Prva je naa, a druga japanska: 105

Majina mudrost
Sredovjeni ovjek ulazi u kuu. Pria sam sa sobom. Psuje. Ljutito skida kaput i vie: On e meni tako...! Ma, ubiu ga! Pogan jedna! Stara majka polako ustade od poreta i poe da stavlja veeru na tavulin. Ne diui pogled, upita: ta je bilo sine? Nita majko! Kako nita, to se onda kida toliko?! Onaj nesoj od Mitra, reko mi je da mi je jebo mater to sam poeka ona drva! Stara zauena: Jesi li se zato naljutio? Ada ta sam!? I kad se to, veli, desilo? Prije dva sata. Hm... E, bogomi sine, oe niko nije dodio!

Djevojka
Dva budistika monaha, Tanzen i Ekido, su jednom zajedno putovali blatnjavim putem. Svo vrijeme ih je pratila jaka kia. Kad su proli krivinu, sretoe lijepu djevojku u svilenom kimonu s pojasom nije mogla da pree na drugu stranu ulice. Hajde djevojko! ree Tanzen. Ne premiljajui se ni trenutak, podie je u naruje i prenese preko blata. Ekido vie nije progovorio ni rije sve dok kasno te veeri nijesu stigli u hram u kom je trebalo da prespavaju, a onda, poto vie nije mogao da izdri, ree: Mi monasi ne prilazimo enama, pogotovo ako su mlade i zgodne. To je opasno. Zato si to uinio? Ja sam djevojku ostavio tamo, odgovori Tanzen. Zato je ti jo uvijek nosi?! (Zen meso, Zen kosti) Sjetimo se i osjeanja bijesa proizalog iz reakcije na negiranje naeg nacionalnog bia. Zamalo da se i potuemo. Ali, da li je nae ja zaista neto osjetilo? Da li je bilo ugroeno rijeima, ili ponaanjem tamo nekog provokatora? Naravno da nije, jer ono ne pripada nijednoj naciji i zato nije ni moglo neto da osjeti. Osim toga, neko drugi (ko misli isto kao i mi) bi u istoj situaciji 106

ostao sasvim miran. Emocija je najee nepogreiv pokazatelj neznanja. Vriska i ile na vratu samo govore da ili nijesmo najbo lje savladali materiju oko koje se raspravljamo, ili da ne znamo da je reaktor nae izgraeno, lano ja. Ono se ljuti, raduje, pati... procjenjuje. To mu je posao. Taj isti reaktor je i ono to se toliko boji smrti tijela. Toliko su povezani da ego misli da e sa smru tijela i on nestati. Ali, svaki vjernik e vam rei da to nije tano religije kau da mi nijesmo nae tijelo. Dua prevazilazi (ljudsko) tijelo. Ono je obina prolazna stanica na putu due prema njenom krajnjem cilju. Ili je samo ureaj koji ego/dua koristi za ostvarivanje svojih ciljeva. Kad fiziko tijelo umre mi (na identitet, misli i osjeanja) nastavljamo ivot u astralnom/nematerijalnom/duhovnom tijelu i ekamo sveopte vaskrsenje, ili novo roenje. Da li je ovo odgovor na trei dio pitanja sa poetka ovog podpoglavlja? Naravno da nije, jer govorimo o razliitim stvarima! Oni koji podravaju i promoviu ideju o zagrobnom ivotu, kao to smo ranije utvrdili, ne shvataju prostu injenicu da znanje o jedinstvu nae linosti koje nas ne naputa od djetinjstva do starosti i koje nastavlja da ivi poslije smrti nema nikakve veze sa sutinom naeg bia. Prema tome, ne interesuje me naklapanje o vieslojnoj dui i nematerijalnim tijelima. Takoe me nije briga da li e moja lina svijest nadivjeti smrt mog tijela ili ne. Pitanje je glasilo: Da li sutinu naeg ega/ja/bia predstavlja nae tijelo? Moe zvuati udno, ali odgovor nije toliko komplikovan kao to se ini na prvi pogled. Svijest i tijelo su, nesporno, vrlo povezani, jer jedno bez drugog ne funkcionie. Sjetite se: Da bi svijest postala svjesna, ili reaktivna, potrebno joj je (ivo) tijelo.15 Ipak, injenica je da moemo izvriti sve mogue operacije na svojoj glavi i ostalim djelovima
15

Iz istog razloga se (da bi pria o ivotu poslije smrti imala smisla) dua nakon naputanja fizikog tijela mora nai u onom duhovnom koje, gle uda, misli, zna, i osjea isto to i ono prethodno. A, svjedoci kau da i izgleda isto, ili ak i bolje.

107

tijela i tako do neprepoznatljivosti izmijeniti lini opis, ali to nee izmijeniti ono to je svjesno u nama. Sigurno e uticati na nae ponaanje ili linost, ali sr naeg bia e ostati netaknuta. Ona nije ni ljepa, ni runija nego to je bila. Slino je i kad u nekoj nesrei ostanemo bez noge, ruke, ili nekog drugog dijela tijela svijest o sebi, na doivljaj samih sebe je gotovo uvijek izmijenjen, ali ja nije oteeno. Ono ostaje isto i kad nam zamijene srce, jetru ili neki drugi vani organ. Tijelo kakvo sada imamo nijesmo imali kad smo zaeti, iako smo ve tada dobili osnovnu (DNK) svijest koja e ga proizvesti i dovesti u svjesno stanje. Meutim, ne postoji kvalitativna razlika izmeu poetne svjesnosti prve elije i gotovog tijela ono to je ivo u zigotu je istovjetno onome to je ivo u novoroenoj bebi. To se ne mijenja u zavisnosti od materijalnog okvira u kom se nalazi i zato ga nije dobro zvati ni Ja, ni bilo kako drugo Ja je samo najmanje pogrena rije.

Spoznaja
ivimo u neurotinom svijetu iz bajke, veoma slinom onom iz Alise u zemlji uda, a sm ivot smo zasnovali na (lanoj) vjeri u kontinuitet i nepromjenjljivost. Takav svijet (ivot) moe izgledati udesno stvaran i ubjedljiv sve dok smrt, ili njena uvertira, ne srui privid i izbaci nas iz skrovita koje zovemo identitet. Shvatamo da kad umremo ostavljamo sve za sobom ba sve, a naroito tijelo koje smo ili voljeli, ili mrzjeli, ali na koje smo se uvijek oslanjali i trudili se da ga odrimo u ivotu. Nema ni bogatstva, ni uspjeha, ni ubjeenja... Ni um nam ne moe biti siguran oslonac posmatrajte ga samo nekoliko minuta, ako moete. Vidjeete da je kao obina muva koja stalno leti tamo-amo. Misli dolaze i odlaze bez ikakvog razloga i dublje povezanosti. Svakog trenutka usisava ih haos, a mi postajemo rastrzane rtve nestalnosti vlastitog uma. Napeti smo i teko nam je da se suoimo sa smru, jer uporno ignoriemo nestalnost kao ivotnu istinu. Praktino od roenja 108

elimo da se neko, ili neto promijeni, a istovremeno uporno insistiramo na sopstvenoj postojanosti i nepromjenljivosti koja nam, naizgled, donosi bezbjednost. Svaka nestalnost, ili promjena oznaava gubitak sigurnosti i oslonca govorim o stalnom poslu, trajnom braku, vjenom prijateljstvu i isto takvoj ljubavi Kad to izgubimo, ini nam se da se i sav ivot raspada. Grabljenjem i grevitim vezivanjem za stvari, ljude, ili prazne rijei, samo pokuavamo da uinimo nemogue da izbacimo nestalnost iz svog ivota. Umjesto da se oslobodimo bola ili patnje, mi ih pojaavamo. Onda, jednog dana, kad nam svega bude dosta, suoeni sa strancem u sebi, pokreemo toak ispravnosti, uoavamo graditelja i donosimo odluku da nas vie nee kuiti. (Buda, Pokretanje toka ispravnosti.) Poinjemo da odbacujemo teret i istovremeno se oslobaamo ubjeenja koja smo godinama gomilali u svom mozgu. Ubrzo shvatamo da ono to je ivo u nama nije nita od onoga to mislimo da smo. To se, jednostavno, ne moe opisati nikakvim rijeima ta god da kaete, to nije to. Tako postiemo vii nivo svijesti. Postajemo svjesni: a. Da je strah od smrti proporcionalan koliini neznanja, t.j. vezanosti za ono to zovemo ego/ja. b. Da bez tijela (fizikog, ili bilo kakvog drugog) sve nae misli, predstave, emocije nemaju apsolutno nikakve vanosti i u potpunosti gube smisao postojanja. c. Da sve to se deava u naem mozgu u svakodnevnom ivotu, a naroito u trenucima umiranja, ne moe da nas povrijedi, jer nije (dovoljno) stvarno. Um je taj to (preko ega) daje snagu i vanost svijesti, ili stvarnosti oko nas. Istina, smrt je tu, ali ona predstavlja problem samo tijelu i iluzijama kojim smo se obavili, ne i sutini naeg bia, naeg ja. d. Da su snovi izuzetna prilika za sticanje uvida u sve izreeno. Svi znamo da u stanju sna takoe imamo duhovno tijelo koje prolazi kroz raznovrsna iskustva. To tijelo predstavlja nae Ja. Vritimo kad je ono ugroeno, a 109

cijeli dan smo dobro raspoloeni ako mu se desilo neto lijepo. Ali, koliko smo svjesni promjena u svijesti poto smo zaspali, ili dok padamo u san? Koliko smo svjesni da (neto) sanjamo, i da se to, zapravo, ne deava onome to je ivo/svjesno u nama? Da je ono duhovno, ili nematerijalno tijelo samo mjehuri sapunice bez ikakvog sadraja. Saznanje da nita nema mo da ugrozi sutinu naeg bia otvara nam posljednja vrata spoznaje i zabluda po kojoj smo mi isto to i svijest koja se stalno kree, uzima razne oblike i zavisi od svega i svaega postaje oigledna. Odbacujemo tu zabludu i postavljamo pitanje: Ako nijesmo to to mislimo da smo sada kad smo ivi kako to moemo biti kad umremo?

110

ODGOVOR
Lanac raanja i smrti, odnosno reinkarnacija, kau budisti i hindusi, moe se prekinuti kad se ovjek oslobodi ei za ivotom, izliva strasti, kaenja Kad dua stekne apsolutno znanje da je jedno/isto sa bogom. Dakle, novi ivot poslije smrti, ili novo roenje, je za njih inje nica, ali se to roenje nee i desiti ukoliko se ispune odreeni uslovi. Sticanje znanja najee traje vrlo dugo, mada se moe ostvariti i u toku jednog jedinog ivota. Sve zavisi od ovjeka i njegovih sposobnosti. Ali, takav pogled na stvari je neodriv, jer: a. Novo roenje se deava, ili se ne deava. ivot poslije smrti ili postoji, ili ne postoji. Ne moe nekad da postoji, a nekad da ne postoji. Logiki (i praktino) gledano, ako ne postoji, onda mi u vezi s tim ne moemo nita da uinimo. Isto tako, ako postoji, ma ta da uradimo i saznamo ta injenica se nee promijeniti. b. Poiva na nedosljednosti. Ako ste ve kao budista, ili hindus, prihvatili uenje koje kae da je ego iluzija; da su sve stvari fatamorgana, zamak od oblaka, san, privid, bez sutine (Buda); da mi nijesmo isto to i svijest koja se stalno kree, uzima razne oblike (Vivekananda), bilo bi dobro i da se zapitate zato vam je onda toliko bitno da vaa lina iskustva, emocije i sjeanja (svijest, prividi i iluzije) nastave da ive u nekom drugom tijelu?! c. Ne moe se potkrijepiti nijednim (poznatim) naunim principom, ili saznanjem. ~ Drugo objanjenje deavanja poslije smrti, koje kae da neto odmah, ili postepeno odlazi nazad neemu ili nekud, moe se u osnovi prihvatiti kao tano, ali samo ako se preisti od netanih, izmiljenih dodataka o daljem razvoju line svijesti i slinih 111

opisa i teorija koje su tokom vremena opstajale iz razliitih razloga. Ono to bez sumnje preivljava smrt bilo kog tijela jeste energija koja je omoguila stvaranje tog tijela i potom ga odravala u ivo tu. U naem sluaju, dobili smo je od oca i majke, a esto i proslijedili dalje preko svoje djece. Na taj nain smo se ve u ovom ivotu jo jednom (ili vie puta) rodili, a moda i omoguili jo itav niz novih raanja. Zatim, tu je i energija koju je tijelo uzimalo iz okoline disanjem, u obliku hrane, upijanjem... I konano, tu je i najbitnija stvar u cijeloj prii, energija (i mate rija) oliena u mislima i predstavama. Dok smo ivi ova svijest se moe i dodatno materijalizovati u raznim oblicima (pokreti, stvari, graevine, crtei, knjige...) i to preko sposobnosti tijela. Kad tijelo prestane da funkcionie ta mogunost materijalizacije nestaje. Isto vai i za same misli. Kad mozak prestane da radi, staje i pro ces proizvodnje misli. Meutim, za sada nemamo jasan odgovor na to ta se dogaa sa mislima (i osjeanjima) nakon to ih proizvedemo i iskoristimo. Da li se odmah pretvaraju u istu energiju, ili postaju dio nekog kosmikog radio/TV prenosa? Bilo kako bilo, dobro je to za ovu priu to uopte nije bitno. ak i da elektromagnetna mikrotalasna energija zaista preuzima i nosi svijest, ili nae modane talase po svemiru i ak i da je mogue hvatati te talase i telepatski komunicirati sa drugim ljudima, sve to ipak nema nikakve veze sa ivotom poslije smrti i nimalo ne umanjuje tanost sljedeih injenica: Energija uvijek ostaje energija, pa i kad je u materijalnom obliku, i nikad ne preuzima osobine svojih kreacija. To znai da energija koja izlazi iz tijela po neijoj smrti ima isti kvalitet kao i kad je poela da ga stvara ne nosi sa sobom osobine, ili linu svijest tog tijela. A, i zato bi to inila? Pa, svi djelovi svijesti koje smo proizveli tokom ivota su prilikom nastanka dobili sopstvenu energiju i ve odavno bi trebalo da se nalaze u svemiru!;

112

Energetsko-materijalna kreacija koju zovemo lina svijest ima uticaj na nas u onolikoj mjeri u kojoj se poistovjetimo s njom, ili veemo za nju, ime joj dajemo smisao, snagu i vanost; Ta veza se prekida, a mo line svijesti nestaje kad umremo, ili kad shvatimo da mi nijesmo naa svijest; JA je u stvari, iluzija.

To je znanje. Sve ostalo su pretpostavke i ideje koje ne mogu izmijeniti ukupnu sliku koja nam se ukazala. Ona jasno govori: ivot poslije smrti u obliku kakvim ga ljudi zamiljaju i opisuju ne postoji, jer ni ono to bi trebalo da ga ivi ne postoji u ivotu prije smrti. Prema tome, Prepoznaj beskonanu raznovrsnost pojava kao san, kao obine slike tvog uma, varljive i nestvarne. Bez kaenja za bilo ta, uspokoji se u mudrosti istinske prirode uma, koja prevazilazi sve zamisli i pojmove Predodreen si da uskoro umre, i tada ti nita nee biti od stvarne pomoi; Ono to (misli da) doivljava u smrti samo je tvoje uslovljeno razmiljanje. Sve to prianja za nastajanje ili nestajanje, kao dobro ili loe, samo je tvoj um; Ne prianjati za pojave, ne stvarati od njih pojmove, ne prihvatati ih niti odbacivati To je sutina uenja Samsara je tvoj um, i nirvana je tvoj um; sva prijatnost i bol, i sve obmane ne postoje izvan tvog uma. Da postigne kontrolu nad umom: To je sutina prakse *
(Tsele Natsok Rangdrol, tibetanski uitelj iz 17. vijeka. Tekst je preuzet iz Tibetanske knjige ivota i smrti i malo je adaptiran. Samsara predstavlja ivot ispunjen borbom i patnjom. Nirvana je suprotnost samsare: umirenje, utrnue, ugasnue, ali ne i smrt.)

* O nekim djelovima prakse e biti rijei na kraju ove knjige.

113

III IVJETI U JASNOSTI

Nekada davno u Japanu su se koristili fenjeri napravljeni od od bambusa i papira i u njihovoj unutranjosti je gorela svijea. Slijepom ovjeku, koji je jedne veeri bio u posjeti prijatelju, ponudili su da na povratku kui ponese fenjer. Ne treba mi., odbio je. Ja ionako ne razlikujem svjetlost od tame. Znam da ti nije potreban fenjer da bi pronaao put do svoje kue, odgovori mu prijatelj, ali ako ga nema, moe neko drugi da naleti na tebe, jer te nee vidjeti. Ipak ga ponesi. Slijepi ovek je uzeo fenjer i krenuo. Ne odmae mnogo, kad neko iz mraka naletje pravo na njega. Pazi kud ide!, podviknu neznancu. Zar ne vidi ovaj fenjer? Svijea ti se ugasila prijatelju., odvrati nepoznati.
(Zen meso, Zen kosti)

& Ova pria nagovjetava posljednji dio ove knjige. U njemu emo se, pod svijetlom saznanja do kojih smo upravo doli, baviti nekim praktinim, vanim stvarima u naim svakodnevnim ivotima stvarima o kojima sve znamo. 114

BEZ OKLOPA I ORUJA

Roenje ovjeka je roenje tuge. to due ivi to gluplji postaje, jer njegova tjeskoba izazvana izbjegavanjem misli o neminovnoj smrti postaje sve vea. Kakva gorina! ovjek ivi za neto to mu stalno izmie! Njegova e za opstankom u budunosti ini ga nesposobnim da ivi u sadanjosti. (uang Ce) Vozite automobil ulicom... Otprilike na 300 metara od semafora primjeujete da se zeleno svijetlo gasi i pali se uto, pa crveno. Miete nogu s gasa i putate da automobil sam polako doe do raskrsnice, tano na vrijeme kad se ponovo upali zeleno. Meutim, drugom trakom pored vas velikom brzinom prolaze tri automobila, jedan za drugim, i na dvadesetak metara ispred semafora piloti poinju da koe i zaustavljaju se najvjerovatnije iznenaeni injenicom da je jo uvijek crveno! Nestrpljivo ekaju Pali se uto, ubacate u drugu brzinu i sa zelenim svijetlom prolazite pjeaki prelaz. U retrovizoru primjeujete da prvi od one trojice tek kree ~ Svakoga dana neko umre, ovako, ili onako. Nekad je u pitanju neko koga poznajemo, ali najee su to ljudi za koje nijesmo ni znali da postoje, ili nas nije bilo briga da li postoje. Naravno, ne moemo biti neto posebno pogoeni time to je, negdje tamo, na Filipinima cunami odnio 134 ljudska ivota. Moda samo pomislimo: Ko im je kriv kad prave kue odmah na obali?, ili: Samo to dalje od moje kue. i nastavljamo svakodnevnu rutinu. Posveujemo se ivotnim aktivnostima i tako odstranjujemo svaku pomisao na smrt. Najvei dio ljudskog vijeka protie neoptereen (nekim jaim) strahom od smrti, jer ukljuivanje u eljeni ivot iskljuuje prihvatanje smrti kao neminovne injenice. Tek kad ode neko blizak, ili kad nam paljivo saopte dijagnozu, iznenaeni uviamo da je upaljeno crveno i da odavno gori. Zaista je zanimljivo to uvijek novo zaprepaenje koje kod ljudi izaziva svijest o toj nemogunosti koja iznenada postaje stvarnost i koja se uvijek deavala nekom drugom. 115

Tuno, ali istinito: ispostavlja se da je najvei dio naeg vaspitanja i obrazovanja potpuni promaaj. Religije i vjerovanja su bezvrijedni. ovjek je spreman na sve, ili se sprema za neto to bi se moda, moglo dogoditi, ali ne i za ono to ga neizbjeno eka. Nai roditelji i uitelji su nas programirali da budemo slabi i zavi sini od lai i neznanja. Mogu samo da pretpostavim koliko su neki od vas bili iznenaeni kad su proitali da nam je itav ivot zasnovan na iluzijama. Odjednom se sve izokrenulo i umjesto ja se pojavila naizgled neshvatljiva i ogromna rupa u kojoj je nestao sav prethodni smisao ivota. emu onda sve ovo? U emu je onda smisao?, pitaju se ljudi koji ve godinama uporno (i bezuspjeno) pokuavaju da popune ve postojeu i uznemirujuu prazninu u svojim ivotima, trudei se da joj daju smisao vjerom u Boga i novi ivot, smijehom, borbom za opstanak i novac, slobodnim aktivnostima, djecom, ljubavnicima, prijateljima, stvarima..., nikad se ne zapitavi emu to, u stvari, pokuavaju da daju smisao? Zato su, kao i uvijek, iznenaeni otkriem oiglednog, i ne razumiju da novootkrivena praznina nije ista kao postojea i da, zapravo, uopte nije praznina! Ona ne treba da se popunjava. Ona je tu da se koristi slui kao prozor kroz koji nepogreivo i jasno vidimo sebe i svijet oko sebe. To je otvor kroz koji direktno ulazimo u stvarnost. Mnogo godina prije mene, Lao Ce je to ovako opisao: Vjeta ruka grnara iz starine strpljivo oblikuje vr iz gline: Kakva je vajda od puste gline, ako u njoj nema upljine. Odaje razne kada se ine, za prozore i vrata izvedu se praznine. Tako i praznina postane orue, jer bez nje niko ne moe da ue.

116

* Nae drutvo je (kao i sva prethodna, pretpostavljam) opsjednuto tijelom, mladou, seksom, snagom, bogatstvom i uspjehom. Kloni se starosti, bolesti i raspadanja. ivot je optereen glupostima, borbom, silovanjem stvarnosti... Podreen (ne)dostinim ciljevima, ispunjen trajnim nezadovolj stvom i jurnjavom za kratkotrajnim zadovoljstvima koja neumorno elimo da produimo, ali nekako ne uspijevamo uvijek neto smeta, ili nedostaje. To je istina, zar ne? Priamo o promjeni, miru, slobodi, ljubavi, napretku, zatiti ovoga ili onoga, ali se istovremeno i grevito drimo za svijet koji smo naslijedili, ili pak, sami stvorili, i zadovoljavamo se sitnim, kozmetikim promjenama. Glancamo svoj, ili kolektivni oklop i samo povremeno dodajemo neki novi sloj na njemu. I to je istina A, onda dou izbori, ili se odnekud pojavi neki genijalni revolucionar, vizionar koji ponudi obespravljenim i ugroenim masama neki novi svijet, slobodu i bolju budunost. Svi odu na biralita, ili se dignu na oruje protiv mrskog neprijatelja (ta god, i ko god da je) i, na kraju robovi su se svaali, ili tukli sa robovima da bi i dalje ostali robovi. Stvoreni novi svijet nikad nije i bolji, ili je to samo na kratko, jer se i on, kao i prethodni, zasniva na istim principima i interesima. Preraspodijele se uloge i dou novi glumci, malo se izmijene scenario i scenografija, efekti (iluzije) su poboljani, ali reiser uvijek ostaje isti! udnovato, zbunjujue, ali i do bola istinito: ljudi e prije poi u rat predvoeni (iz pozadine) nekim (polu)hipnotizerom, nego pokuati da promijene sebe i sopstveni nain miljenja. Kad im pokaete da ive u zabludi, i kad steknu prvi uvid u vrijednost linog i kolektivnog identiteta, prva reakcija je strah da e drutvena stvarnost koju poznaju i grade otii do avola. A, zato da ne ode?!

117

Da li je zaista toliko teko zamisliti svijet u kojem ive ljudi koji se ne svaaju i ubijaju oko religija, nacija, tradicije, sporta, politi ke, jer su ih i roditelji i uitelji nauili da razlikuju s ebe, i svoj konani interes od linih izbora, obinih geografskih i drugih slinih, sutinski nebitnih, oznaka i razlika meu ljudima? Zamislite da rijei izgube svoju emotivnu mo, i da svi prepoznamo pravu vrijednost mnogih stvari, fraza, ideja koje vladaju naim svakodnevnim ivotima. U takvom svijetu Japanac bi i dalje bio Japanac, ivio u Japanu, ali bi vrlo dobro znao da su Japan i Japanac samo geografskoistorijske odrednice koje nikakve veze nemaju sa njegovim ja. Potovao bi i volio svoju zemlju, pio sake i jeo ono to svakodne vno jede, iao bi na posao, vraao se kui svojoj porodici, plaao raune, gajio malo drvee i druio se sa prijateljima, ali mu nikad ne bi palo na pamet da vrijea svog susjeda Irca zato to je ovaj (sluajno, ili ne) roen tamo gdje je roen; da razbije televizor zato to je japanska fudbalska reprezentacija izgubila od Maroka; da nekoga udari zato to je taj uvrijedio pokojnog cara; a, naroito ne da se tradicionalno ubije zbog toga to je neki voz zakasnio 1 minut i 9 sekundi Zamislite svijet u kojem Donald Tramp i njemu slini, koji svoje bogatstvo ulau u pravljenje golf terena, skupih stanova, hotela, kazina, fudbalskih timova, ne smiju od straha zaspati, ili izai na ulicu, zato to javnost eli da se tim sredstvima: obnovi ameriki (ili bilo iji drugo) elektro sistem koji se raspada od starosti i preoptereenosti; Sahara pokrije milijardama solarnih elija koje bi proizvodile dovoljno energije za polovinu planete; ili moda uradi neto na kontroli klime, pa da se, na primjer, kia koja dani ma pada po moru, juno od Australije, prebaci na njen pustinjski dio ta mislite o planeti na kojoj su politiari tehnoloki viak, popovi na prekvalifikaciji, sudije na prinudnom odmoru, a sportisti i manekenke u trajku, jer su plaeni mnogo manje od ljekara, uitelja, policajaca...?! Zamislite... Mogao bih da vam prodajem maglu satima. 118

Ali, kakva korist od toga? To se vjerovatno nikad nee ostvariti. Previe je prepreka, trenutno oko 7 milijardi. Neznanje, strah i navika nas dre u okovima. Nekad mi je to teko padalo, ali ve nekoliko godina sam miran. Shvatio sam Umjesto da matamo o Utopiji, ili da se nerviramo pokuavajui da neto promijenimo, bolje je upotrebiti saznanje do kog smo doli na prethodnim stranicama i iskoristiti prazninu. Moda e nam normalni svijet, njegovi problemi, ili neke vane rijei u njemu, izgledati drugaije. Moda e promjena koju toliko elimo i traimo, sama doi.

Korjen sveg zla

Ljudi su laljiva bia. esto lau jedni druge, ali najvie lau sami sebe. Samoobmana je izgleda, veini potrebna da bi mogli koliko toliko normalno da funkcioniu u naem normalnom drutvu. Da to nije tako, niko se, poslije svega to je proitao u ovoj knjizi, ne bi pitao: Ako je sve ovako kako ovaj kae zato da ne inim zlo, kradem, otimam? Ako Bog nije onakav kakvim ga zamiljamo i opisujemo?! Da to nije tako, ljudi bi odavno prestali da budu slabi, zbunjeni, prestravljeni i ne bi za svoja (ne)djela krivili druge, a oprost traili od nekoga, ili neega iji uticaj nije svima oigledan! Ali Mnogi kau da se ivot na Zemlji ne bi odrao da nije rezultat planskog djelovanja, ili dirigovanja vrhunske inteligencije, odnosno Boga. Da nema Boga i njegovog pozitivnog uticaja, ljudi bi kao vrsta ivjeli vrlo kratko na Zemlji, jer bi se meusobno utrli. ak i danas su primjetne takve tenje, a vidljiva je i sklonost ka samounitenju. Imajui u vidu injenice da su milioni ivotnih vrsta do sada izumrle na ovoj planeti, kao i da je istorija ljudskog roda u stvari 119

istorija ratova i sukoba, nijesam ba siguran da su ovo najbolji primjeri boje volje i uticaja, ali, u svakom sluaju, u drugom primjeru je previena injenica da takve tenje i sklonosti ne postoje ni kod jedne druge vrste. Dogodi se da u borbi za prevlast, teritoriju, enke... neki mujak lava, jelena, majmuna povrijedi, ili ubije drugog, ali se time krug nasilja zavrava i nikad se ne dovodi u pitanje opstanak cijele grupe, ili vrste. Meutim, isti ljudi e odgovoriti da zato kod ovjeka postoji neto to ne postoji ni kod jednog drugog bia na planeti savjest. Nema je ni kod one ose koja hladnokrvo pretvara tarantulu u skladite hrane za svoje potomstvo, a ni kod lavice koja surovo tjera od sebe zalutalo mladune neke druge enke, jer ve ima svoja dva. Da, tano, nema je isto kao to je nema ni kod ljudi koji kolju i jedu jagnjad, pilad, svinje i ostale ivotinje. Nema je zato to i osa i lavica tano znaju ta je njihov interes i interes njihove djece. Moraju da rade to to rade i ne razmiljaju o tome ta bi bilo kad bi bilo. Savjest niim biima nita ne treba, jer oni ne uivaju u ubijanju smrt jednoga je potreba, ili hrana za drugoga, i nita vie. Nema prikrivenih ciljeva, pohlepe, ili zlobe. Njihov ivot funkcionie na jednostavnim principima opstanka: razmnoi se, snai se, ubij i pojedi, ili budi ubijen i pojeden. ivotinje jedu biljke ivotinje jedu ivotinje biljke jedu ivotinje. Za razliku od njih, mi ubijamo jedni druge iz mnogo razloga (ukljuujui i zadovoljstvo), a ponekad nam ak i ne treba razlog da bi nekoga povrijedili. Mi takoe krademo, silujemo, muimo i radimo druge neopisive stvari, ali istina je (neki) ljudi stvarno imaju savjest. ta je onda, savjest? Pa, moemo je opisati kao osjeanje krivice, ili definisati kao svi jest o dobru i zlu. Ona nije uroena, naslijeena, ve je proizvod uslovljenosti, jednog naina razmiljanja koji se u ljudsko bie ubaca od prvih mjeseci ivota spoljnjeg uticaja na razvoj ovjekove linosti. To se vidi i iz ve navedenog primjera: veina ljudi ne osjea krivicu dok ubija i jede domae, ili divlje ivotinje nemaju ugraenu svijest da je to neto loe. Zapravo je suprotno, 120

ubaeno im je u glavu da to nije grijeh. Religiozni autoriteti su im rekli da te vrste nemaju duu. Da je savjest uroena, sastavni dio nae osnove ivota i svijesti, onda zaista ne bi bilo nikakve potrebe da uimo ta je dobro, a ta loe, i ne bi se moglo deavati da ona nekad proradi, a nekad ne. Takoe, bilo bi nezamislivo da razni politiki i duhovni lideri danas apeluju na vau savjest zahtijevajui ukidanje abortusa (jer je to ubistvo!), a onda vas sjutra poalju u rat da budete ubijeni, ili da ubijete, ovog puta apelujui na vau patriotsku, moralnu, ili ak svetu dunost. Svijest o krivici, poinjenom nedjelu, dobru i zlu je rezultat siste m vrijednosti koje su ljudi razvijali i prihvatali od najranijih dana. Razvoj svijesti je doprinosio razvoju zakonodavne djelatnosti i zloini su kanjavani primjenom odgovarajuih kazni, koje u svojoj pozadini uvijek imaju liavanje ljudi od njima vanih stvari, ili prava. Stroge kazne su takoe smiljane i da bi imale preventivnu ulogu. Prijeeno je i sudom na onom svijetu, bojom kaznom i paklom, ali je odavno shvaeno da sve to ne funkcionie, ili nije i dovoljno bez straha od ljudske kazne, to jest, ljudskog sprovoenja (bojih) zakona. Ljudi, kao i druge ivotinje, ipak najbolje razumiju silu, snagu i strah. Od onih prvobitnih, poluhaotinih vremena i odnosa u kojima svako pokuava da bude kralj, pa do danas, upravo ti argumenti su bili, i jo su, glavni organizatori i ureivai svih ljudskih zajednica. Uvijek nam je tee ilo da neto prihvatimo samo na osnovu prie, tueg iskustva, ili oiglednosti. Iz nekog razloga nesporni (ali ipak, uglavnom kvantitativni) razvoj svijesti, brojni zakoni i moralni principi nijesu pomogli ljudima da prevaziu agresivnost, borbu za prevlast, teritorije, mo Naprotiv, nasilje je samo uzimalo drugaije oblike, a ponekad je zamaskirano, ili naminkano politikim, moralnim, religioznim i drugim motivima. Ali, kako ranije, tako i danas, veina ljudi e se makar ustru avati da poini neki zloin iz odreenih, vrlo razumljivih, ovozemaljskih razloga. Na primjer: 121

Prije 20 000 godina je neki mladi iz plemena Hotu tokom noi ukrao vatru iz peine u kojoj je ivjelo pleme Totu. Sjutra ujutro je trideset Totu mukaraca (da ne kaem ratnika) upalo na Hotu teritoriju i pobilo dvije treine pripadnika suparnikog plemena. Pobjedonosno su se vratili u svoje peine sa vatrom u rukama i ljudskim glavama na kopljima. Deset hiljada godina kasnije jedan ovjek iz plemena Totu je na obali rijeke silovao enu jednog od pripadnika plemena Hotu. Poglavica je sakupio vojsku i opkolio kolibe u kojima je ivio poinilac nedjela sa svojim roacima. Pozvali su ih da izau i predaju silediju ako to ne uine svi e biti pobijeni. Poslije kratkog vijeanja ovjek je izruen. Hotu-i su ga odveli u svoje selo i tamo su ga ene na najgroznije naine muile do smrti. Le je odnesen do granice i tamo ostavljen na uvid prolaznicima. 1921. godine su pripadnici plemena Totu i Hotu ivjeli u gradu Kartum u dravi Sudan. ena iz plemena Hotu je radila kod uvenog ljekara iz istoimenog plemena. Jednog dana je ljekar prijavio u policiji da su iz njegovog stana nestali skupocjeni predmeti koje je kao student donio iz Londona. Policijska istraga je otkrila da je sluavkin mu prodao te predmete na pijaci. Uhapen je i osuen odsjeena mu je desna aka. ena je ostala bez posla.16 Akcija > svijest o teti, ili ugroenosti > osjeanja > odluka > reakcija > kazna. Kako u prvobitnoj, tako i u dananjoj (i ne samo) ljudskoj zajednici. Zadiranje u interese, ili ugroavanje individual nog ili kolektivnog ega izaziva odbrambene reakcije, emocije... Kad udarite neije dijete, dokazujete svoju nadmonost ili branite slabost, kradete nakit, ubijete nekoga..., u svakom od tih sluajeva ste napali ili ugrozili neiji ego, interes, osjeanja... i samim tim izazvali odreenu reakciju koja za cilj ima kanjavanje vaeg (ne)djela. Svaka tua izmeu dva ovjeka, svaki sukob meu narodima predstavlja u osnovi rat dva ega.

16

Prie nemaju nikakve veze sa stvarnim dogaajima i plemenima.

122

* Ego je dakle, osnovni inilac koji remeti, a onda i ureuje odnose prije svega u ljudskim, ali i lavljim, majmunskim ili pseim zaje dnicama, kako na individualnom, tako i na kolektivnom planu. To to se sukobi dva ega u, na primjer, lavljoj zajednici zavravaj u sa rijetkim, ili pojedinanim rtvama, objanjava se slabijim egom, manjom inteligencijom, vrstom hijerarhijom zasnovanoj skoro iskljuivo na fizikim atributima (snaga, brzina, veliina...) i ogra nienim (prilino malim) brojem situacija u kojim neka privilegija, ili interes vladajue klase mogu biti ugroeni. Meu ljudima su stvari mnogo komplikovanije inteligencija je vea (samim tim i mogunost uenja i mijenjanja), hijerarhija je podlonija promjeni, broj situacija u kojima se moemo osjetiti ugroenim je ogroman. Ali, glavni uzrok sukoba, zla i nasilja je istovjetan, i kod lavova i kod ljudi. Zove se strah. Svo zlo i nasilje (bilo da su opravdani, ili ne) proistiu iz straha. Iz njega nastaju nesigurnost, pohlepa, egoizam, bezobzirnost, mrnja Odakle dolazi strah? Osnovni strah dolazi iz svijesti da je ivot ugroen iz nekog razloga: glad, e, fizika opasnost Ali, ljudi ine zlo ili nasilje ak i kad nijesu fiziki ugroeni. Pogledajte bilo koje novine, ili televizijski dnevnik raznovrsnost nasilja i zla je uasavajua: uvrede, poniavanja, prebijanja, zloini iz koristoljublja, silovanja, ubistva, masovne nasilne demonstracije, paljenja i ruenja, teroristike akcije, ratovi... To je normalni svijet u kom ivimo, podvrgnuti pojedinanoj i masovnoj hipnozi od prvog dana ivota. Programirani smo da ivimo u strahu od drugih ljudi, drugih nacija, religija, miljenja Smetaju nam crnci, pederi, liberali, navijai Fljamurtarija. Bojimo se mraka, pauka, krava, otvorenih prostora, zatvorenih prostora Mrzimo i sebe i druge. Zato godinama oko sebe stvaramo ili nabacamo oklop, to deblji to bolji, sa jedinim ciljem da to sebe, odnosno ono to mislimo da smo, sauvamo od neprijatelja, opasnosti, neizbjenog ishoda 123

Prekid tog normalnog stanja je neto to nam uopte ne pada na pamet, jer ne znamo da ima neto bolje. Ako i pokuamo da se oslobodimo hipnotisanosti pod uticajem nekog religioznog uenja, psiho(ili neke sline)terapije, ono poetno oduevljenje uvijek poputa pred laima i obmanama onoga to kreira drutvenu stvarnost oko nas naeg graditelja i maioniara koji se zove JA. im ponemo da uviamo spoljanje ljuske identiteta, javljaju se sumnja i strah, jer zaboga, mislimo da emo ako se oslobodimo oklopa ostati goli, ili nezatieni. To je druga velika zabluda koju gajimo u svom umu. Da, tano je, svi oko nas su do zuba naoruani, ali iz istog razloga kao i mi da zatite, ili promoviu sebe, iluziju o sebi. To je jedini razlog (osim kad je u pitanju psihijatrijski sluaj) to ljudi ele da povrijede, ili eliminiu druge koji ugroavaju njihovu linost, reputaciju, naciju, vjeru, tradiciju, kulturu, karijeru, seksualnu orjentaciju... Kad to uvidite, ljudi iznenada postaju smijeni i jadni, a vi postajete svjesni da je kaenje za lano ja (poistovjeivanje sa svim njegovim fantazijama) korjen sve vae i njihove patnje. Svo zlo i nasilje meu ljudima potiu iz straha za to lano, izmiljeno ja i neznanja o pravom ja. Ljude promijeniti ne moemo, ali moemo neto uiniti sa sobom, ili za sebe. Ako hrabro krenemo u bitku, brzo emo shvatiti da kad se oslobodimo iluzija (nepotrebnih ljusaka) ostajemo sa vrlo malo stvari koje treba da titimo i puno je lake i ljepe ivjeti. Izvori straha presuuju. Naravno, zaglavili smo sa tijelom, interesima, porodicom, imovinom..., koji su osnovna sredstva prianjanja uz ivot, to jest uz ja, ali to je ono to smo svojevoljno izabrali, emu smo dali prednost. To je teret koji je veina nas odluila da nosi, ali ga je neuporedivo lake nositi, odravati i tititi kada se um oisti od magle, nepotrebnih emocija i svega onoga to nas dovodi u sukobe sa drugim ljudima, ili u zavisnost od njih.

124

Religija - Mama, mama, e je raj? - Raj je tamo gdje je Bog. - A, e je Bog? - Bog je svuda. - Hm Mama, a e je onda pakao? - Sine, Bog ne voli radoznalu djecu! ~ Kau da je ovjek po imenu Demokrit, prvi koji je rekao da se materija sastoji od atoma, govorio da su sve religije (njegovog vremena) zle. Ipak, bie da on nije imao na umu samo religije nego i religiozne institucije i autoritete. Iskustvo nam govori da su ljudi uvijek (bili) ti koji kvare i unitavaju sve s im dou u dodir, bez obzira bila to priroda, djeca, ili uenja mudrih ljudi. Ko god je itao Budine govore, ili Lao Ceove stihove, mogao je lako shvatiti da se sutina, ili osnovna poruka njihovih uenja vrlo malo razlikuje od sutine Isusovog uenja. Sva ta dostignua uma, iako su nastala iz razliitih tradicija, se dopunjavaju i poivaju na slinim beskompromisnim principima i idejama, koja za cilj imaju prosvjetljenje, osloboenje od patnje, ili spoznaju. Ali, eto, u svijetu danas (isto kao i u prolosti) postoje milijarde vjernika i desetine religija koje se meusobno ba i ne trpe. Njihovi predstavnici ponekad govore o jednakosti, slobodi i prevazilaenju razlika, ali su i dalje vrsto ubijeeni u ono to misle da su, ukopani u svojim rovovima i bez ikakve namjere da bilo ta mijenjaju. Razlozi za to su oigledni ti ljudi su profesionalci koji imaju prihode i privilegije. To su menaderi visoko profitabilnih kompanija koje imaju interese, nekretnine, izvore prihoda i ne mogu sebi dozvoliti luksuz da okrenu i lijevi obraz kad dobiju amar po desnom. Ti ljudi su takoe i nasljednici duge loze vjetih manipulatora koji su izuzetno dobro shvatili tri stvari: a. da su sr uenja i nain na koji se cilj postie u suprotnosti sa svakodnevnim ivotom i nainom miljenja; 125

b. da veina ljudi nikad nee biti u stanju da makar razumije uenja, a kamoli da ih primijeni u praksi; i c. da su uenja, u stvari, opasna za vladajuu manjinu, ko god oni bili. Zato su prvi manipulatori prilagodili poruke prosvijetljenih istorijskim okolnostima, a zatim i nivou svijesti ne tako inteligentne, uspavane veine, i na kraju dobijene proizvode predstavili kao religije. Dananji manipulatori se, zapravo, samo bave preprodajom.17 Kad se sve to ima u vidu, postaje jasno zato moderne religije (to jest, religiozne institucije) toliko insistiraju na svojoj posebnosti i bliskim vezama sa dravnim organima; zato se veina religija i dalje grevito dri prie o ovjekolikom Bogu i teorija o ivotu poslije smrti; i napokon, zato su tradicije, rituali, uda i natprirodne sposobnosti svetaca vjernicima vaniji od samih uenja. Takoe je razumljivo zato se religiozni ljudi toliko protive bilo kakvom drugom znanju osim svom, koje je naravno, jedino pravo. Do njega se, kau i jedni i drugi i trei, dolo vjerom i preivjelo je tokom tolikih vjekova. Meutim, upravo u tome se krije jedan veliki problem. Ne, nije u pitanju sama rije vjera kad neto ne znate, a elite da saznate, vjera esto mora biti sastavni dio procesa saznanja. Problem je u razumijevanju i praktinoj primjeni te rijei. Vjernici i religiozni autoriteti odavno ne koriste vjeru kao sredstvo u potrazi za istinom, ve kao neku vrstu zamrzivaa ija je svrha da sauva ono to oni znaju od kvarenja. Tako, kad ovjek postane vjernik njegova potraga za istinom ili znanjem se zavrava, a odgovor na sve postaje Bog, ili bilo ta drugo to njegova religija smatra ispravnim. Vremenom, vjera je od naina saznanja, ili stava prema svijetu i bogu, postala: okamenjena rije izmijenjenog znaenja, usvojeno
17

Uenja su malo izmijenjena, ili ak izmjetena u drugi plan (to je naroito primjetno u hrianskoj religiji), dopunjena mistinim deavanji ma i povezana sa ve postojeim tradicijama i ritualima. Drugaije ne bi ni bila prihvaena! Vrlo je vjerovatno da ak ni Isusovi i Budini uenici ponekad nijesu imali pojma o emu uitelji priaju!

126

gradivo, ili najvea istina na svijetu. Zato svaka religija ima svoju istinu i svaka sekta ima svoju istinu, a jaina vjere se mjeri vrstinom ubjeenja, debljinom oklopa, koliinom duhovne ugroenosti Ali, to je samo jo jedna u nizu zabluda jaina vjere se upravo pokazuje odbacivanjem oklopa, a najjai dokaz je kad sami, goli (neogrnuti ubjeenjima) i bez straha ostanete pred ruljom koja vas je osudila na raspee i pozdravlja va odlazak na gubilite.18 Dokaz vjere je kad umijete da sluate i ujete, gledate i vidite. Kad ste spremni da uite i da se mijenjate Vjera je suprotna ubjeenju. Ako je ve posmatramo kao put prema istini, onda se taj put mora oistiti od svega onoga to moe da ometa potragu, ili prolaz, a upravo su iluzije, ubjeenja i emocije ono to stvara najvee smetove na tom putu. Iluzije, ubjeenja i emocije stvari na kojima se na ivot i religije zasnivaju. * Kroz itavu istoriju su mudri ljudi i oni ne tako mudri, sveci i gre nici, mistici i obini ljudi traili istinu, znanje, boga i govorili o tome svakome ko je bio raspoloen da slua. Na kraju, neki od njih su zautali. Nasuprot njima, ostali su nastavili da objanjavaju i opisuju svoja iskustva (ili, moda je bolja rije dostignua) na razne naine i davali im razliita imena, lica i osobine, iako su u osnovi doivljavali, ili otkrivali jednu istu stvar. Ali, im bi je opisali, poinjali bi da se dre tog opisa kao jedino istinitog. Ubrzo, vie ne bi bili zadovoljni slikom i neto je moralo da se doda, ili oduzme, radi boljeg razumijevanja. Svaki slualac, ili italac bi i sam odmah stvorio predstavu o tome u svom mozgu i tako je ono to je opisano postajalo neto drugo.
18

S druge strane, ako u posljednjim trenucima ivota izgovorite uveno pitanje: Boe moj! Boe moj! zato si me ostavio? to onda samo pokazuje da ste zbunjen, uplaen, ili razoaran ovjek koji je ivio u zabludi.

127

Bog se dakle, otkriva u umu, ali i gubi u umu.

I, obino tada religiozni eksperti ulaze u igru. Oni koji su naj bolje razumjeli razliite opise Boga odluuju da pojednostave stvari: Ne, ne moemo dozvoliti da ljudi idu naokolo sa toliko razliitih slika tog Boga u svojim glavama. To je besmisleno. Moda je ak i opasno. A, ne donosi ni profit!. Zatim, izlaze u javnost sa opisom koji e masa najbolje i najlake prihvatiti i objavljuju: Bog je takav i takav Izgleda tako i tako! Od sada morate vjerovati u njega. Ako to ne inite, vaa dua e otii na jedno vrlo runo mjesto kad umrete! Eto kako su, ukratko, ljudi poeli da vjeruju u neto to ne postoji! Tano je da je pria imala neke varijacije u razliitim vremenima i civilizacijama, ali je jedna injenica ostajala nepromijenjena: ljudi koji stalno priaju o Bogu, Alahu, Absolutu ne znaju nita o tome o emu priaju! uli su neto od nekoga, ili su uili o tome iz knjiga. Da znaju, ne bi nita priali!! Prosto, govore o svojoj, ili jo gore, tuoj predstavi o Bogu, i ubijeeni su da su mu se pribliili na dohvat ruke. ~ Svaki koncept boga je rezultat jednog naina razmiljanja, ili bolje reeno, (ne)shvatanja prave prirode uma. Oni to misle da najvie znaju, najbolje vide boga, ili imaju najjasniju predstavu o njemu u svojoj glavi, zaista ne znaju nita i nita ne vide. Kad bi se oslobodili okova ustaljenog, okotalog naina razmi ljanja, iluzija i lanih znanja, ljudi bi mnogo lake vidjeli da se iza, ili ispod svakodnevne nestalnosti i uzburkanosti nae svijesti i ukupnog ivota nalazi neto sasvim drugaije. Neto to se ne moe imenovati, ni opisati, a lei iza svih promjena, roenja i smrti u svijetu. Svako bi znao da je prepriavanje vienog uzaludan posao, jer je glavna prepreka u spoznaji boga, odnosno istinske prirode uma, upravo mentalna slika, predstava koju smo o tome stvorili u svom mozgu. (Duhovni idol koji odgovara naim linostima i potre128

bama.) Najvia predstava o bogu je spoznati ga kao neopisivog. to god da vam kau to nije to. Posljednja prepreka je sama rije bog. * Trebalo bi da je sada ve svima jasno da uenja i religije nijesu jedna te ista stvar. Uenja imaju veze sa radom, a religije sa mi nkom i glumom. To e se najbolje vidjeti na sljedeem primjeru. On savreno pokazuje kako je dobro i praktino uenje ustupilo mjesto slabosti, neznanju i nerazumijevanju. U pitanju je jedan bitan dio hrianske religije koji prihvataju svi hriani, bez obzira da li su: katolici, pravoslavci, metodisti, luteranci, adventisti, Jehovini svjedoci... Naime, svi oni priaju da je Bog svog sina poslao kao otkupnu rtvu i vjeruju da je Isus spasitelj koji se rtvovao da bi svijet, odnosno ljude oslobodio od grijeha. esto sam sluao tu priu, udio se udu i pokuavao da uem u glave ljudi koji su je ushieno priali. Traio sam razloge zbog kojih je jedno maloduno jevrejsko predanje, ili proroanstvo (provueno kroz par reenica u pojedinim jevaneljima) zaklonilo veliku sliku u pozadini. Shvatio sam da ih ima vie, ali je izgleda najvanije to to ti ljudi, na alost, ne uju sami sebe. Da uju, sigurno ne bi na desetine naina veliali, ili, u boljem sluaju, pokuavali da opravdaju i objasne neije (stvarno ne znam kako da ga nazovem) razmiljanje po kom je eto, normalno, ili u redu da neko ko je olienje dobrote, istote due, najbolji od svih treba da strada zbog tuih grjehova. Svjesni ljudi bi odbili takvu ideju i, na kraju krajeva, ne bi inili grjena djela. Za njih bi Isusova rtva bila besmislena, zato to se samo tim i takvim inom nita ne moe promijeniti i nikad se nije promijenilo.19
19

Samim rtvovanjem, ili odricanjem, se ni u svakodnevnom ivotu ne postie promjena, niti oslobaanje od bilo ega upravo se deava obratno, jo vie se vezujete za ono ega se odriete, ili samo jednu potrebu, elju zamjenjujete drugom. rtva i odricanje uglavnom vode obmani. Ali,

129

Svjesni ljudi bi razumjeli da je od poetka, pa do kraja svoje misije Isus na sebe preuzimao ne grjehove, ve patnju ljudi. Razlika je ogromna, jer se preuzimanje neijih grjehova zove ludost, mazohizam, a preuzimanje neije patnje se zove saosjeanje. Ne saaljenje, ve saosjeanje to dvoje nijesu sinonimi, ak ni blizu. Saaljenje je zapravo, vrlo runa stvar, jer potie iz straha, a esto i pritajene radosti, jer vi nijeste osoba kojoj se neto loe desilo, koja boluje, ili umire. Saosjeanje, nasuprot tome, potie iz svjesnosti da ljudi oko vas imaju sline elje, probleme, strahove... kao i vi. Posmatrajte ih kao drugog sebe i razlika e postati oigledna. Isus moe biti, ili jeste spasitelj, ali samo preko svojih rijei pri i Besjede na gori. To je dovoljno. Za ljude koji to razumiju, magina izljeenja i druga uda su, ak i da su sva vjerodostojna, u potpunosti nebitna to je samo jedan dobar nain da se brzo privue neija panja, a isticati to kao neku posebno vanu stvar je u suprotnosti sa uenjem: da ljevica ne zna ta radi desnica. Isus je pokazao jedan put ka miru, ili osloboenju Ljudi moraju promijeniti sami sebe. Kad ponovo budu kao mala djeca bez oklopa, oruja i straha, onda e opet spoznati ljubav, slobodu, jasnost, onda e se i svijet promijeniti.

kad shvatite zato neto radite, ili postanete svjesni kolika je stvarna vrijednost neega (kao na primjer, ovjek koji strogim gladovanjem pokuava da pobijedi teku bolest), prestajete da se borite sa iskuenjima, oslobaate se i rtva prestaje da bude rtva. Meutim, to vai samo za onoga koji je to shvatio i odradio znanje se moe prenijeti informacijama, ili teorijom, ali ne i doivjeti bez prakse i svjesnosti. Tvrditi da je Isus svjesno sam sebe rtvovao da bi oslobodio svijet od grijeha, znai smatrati da je bio vanredno glup ovjek, koji je zaista mislio da e se samo zahvaljujui tom njegovom inu ljudi, pojedinano, ili u cjelini (odmah, ili na duge staze) bez ikakvog sopstvenog truda preobratiti u nekakve dobrice, ili svece. Izvinjenje je najmanje to mu sljedbenici duguju.

130

& Da bi krenuli ka istini, osloboenju..., odnosno onome to je ivo i svjesno u nama , nijesu nam potrebne religije, vjerski objekti i posrednici dovoljni su putokazi onih to su imali uvid u pravo znanje i malo smisla za analizu, sintezu i otkrivanje sutine. Buda je uvijek govorio svojim uenicima da nita ne shvataju zdravo za gotovo, ve da u praksi provjeravaju ono to im je reeno: Istinu uviaju mudraci i to svaki pojedinano, sam za sebe. Dakle, sami odraujemo posao, dolazimo do odgovor i prestajemo da se plaimo rijei, samoe, sebe, smrti. 20 Da bi bili sreni i zadovoljni ne moramo biti vjernik ili pripadnik neke religije pogledajte malu djecu i shvatiete da je tako. Ona uopte ne razmiljaju o bogu, ivotu poslije smrti, spasenju due... i sasvim lijepo ive, ak i kad nemaju sve neophodne uslove za ivot i sreu. Njihov ivot je neoptereen praznim rijeima, sukobima i komplikovanim odnosima. Promjena nastaje tek kad im preko vaspitanja i obrazovanja ubacimo virus (ne)znanja i kad ponemo da ih trujemo svim i svaim. Tada se ono to je bilo isto i dobro u djetetu polako, ali (veinom) nepovratno preobraava u normalnu odraslu osobu, dobro ili loe prilagoenu svijetu u kom ivi. Da bi ponovo bili kao mala djeca, ili jo bolje, odrasli ljudi koji su svjesni svoje nesvijesti potrebno je da shvatimo da nejednakost meu ljudima postoji u genetici, okolnostima i mogunostima, a ne u istorijskoj, religioznoj, ideolokoj, ili nekoj slinoj, naknadno izmiljenoj ravni.
20

Ako se na primjer, itajui Budine rijei uhvatite samo za stih: Kroz mnoge sam preporode (roenja) hrlio tokom zbivanja ..., sutina uenja vam izmie i postajete obini sljedbenik religije koja velia (stariju) priu o reinkarnaciji. Isto se deava i kad itajui jevanelja proitate: sin ovjeij nije doao da mu slue, nego da slui i da duu svoju u otkup da za mnoge., ili: Jer ovo je krv moja novoga zavjeta koja e se proliti za mnoge (radi ot putenja grijeha.) i pomislite da je to cilj njegove misije on je doao da se rtvuje da bi vas oslobodio grijeha!

131

Kad jednom prevaziemo ogranienja svog vaspitanja i obrazovanja ugledaemo itav svijet u svoj njegovoj raznolikosti i nesavrenosti i napokon poeti da ga (i sebe u njemu) razumijemo otkriemo da sve to i nije vie toliko vano. Postepeno upoznajemo sebe, mijenjamo sebe i tako mijenjamo svijet.

Ljubav
Jedna od najvanijih rijei u ovom naem, normalnom svijetu Vjerovatno je to i rije o kojoj se najvie prialo i pisalo tokom svih vremena. Poistovjeivana je sa bogom, patnjom, sreom, slobodom... O ljubavi se, kau, sve moe nauiti i naueno se naravno, moe pretvoriti u praksu. Uspjeh u tome je obino stvar statistike, subjektivne procjene, a o nekim opte vidljivim rezultatima je neto ve reeno i u ovoj knjizi. Pogledajmo sada detaljnije ta to i kako uimo, a zatim i da li su uitelji u pravu. Na primjer, jedna od prvih stvari koje svako dijete na naoj planeti naui je to da ljubav izmeu roditelja i djeteta, ili ljubav ovjeka prema prirodi, nije ista kao i ljubav mukarca i ene. Uglavnom, zato to ljubav izmeu mukarca i ene ukljuuje seks. Po tom uenju eto, ispada da se suprunici, koji su ve 40 godina u braku, i oodavno nijesu upranjavali seks, vie ne vole!? Ili opet, da se oni koji vode (!?) ljubav obavezno i vole? Ono to bi trebalo da bude zajednika stavka u svim tim vrstama ljubavi je upravo, ljubav. Ako je tako, onda govorimo o jednoj istoj stvari, ali je problem izgleda, u tome to se ve na ovom prvom koraku jasno vidi da imamo pogrenu predstavu o tome ta je to ljubav. U jednom zdravom svijetu djeca bi od malih nogu uila da ne postoji vie vrsta ljubavi, nego da postoji vie vrsta odnosa: roditeljdijete, brat-sestra, uitelj-uenik, mukarac-ena, ovjek-priroda Odnosi mogu biti razliiti po mnogo emu, ali ono zajedniko 132

svima njima moe biti ljubav. Druga stvar koju nas ue tie se srca. U njemu je kau, klju ljubavi. Ali, i loiji uenik osnovne kole moe da naui da srce jeste vaan organ, ali i, u osnovi, obina pumpa koja cijeli organizam, preko arterija i vena, snadbijeva krvlju. Nita ne moete vidjeti, saznati ili osjetiti srcem. Emocije i stanje uma utiu na rad i stanje srca, ali srce ne proizvodi osjeanja i nije nekakav centar za ljubav. U zdravom svijetu bi roditelji svojoj djeci govorili da zaljubljenost moe biti dobra stvar i moe izazvati najljepa i najjaa osjeanja kod ljudi, ali nije isto to i ljubav. Djeca bi znala da je zaljubljenost slijepa, a ne ljubav, i da ba zbog tog sljepila zaljubljeni ljudi bivaju smijeni, ponekad glupi i vrlo, vrlo esto se razoaraju. Iz nekog razloga umisle da e on, ili ona, bez pogovora ispunjavati elje i uslove koji im se nameu, ili da e se cijelog ivota uklapati u sliku koju su o njoj ili njemu stvorili u svojoj glavi!? Pametna djeca bi zato svakodnevno vjebala da ljude (i svijet oko sebe) vide onakvim kakvi su, a ne onakvim kakvim su ih naslikali, jer su ti portreti iskrivljena stvarnost nita drugo do proizvod varljivih raspoloenja i emocija. Takva djeca, odnosno mladi ljudi, bi ubrzo bez ikakvih tekoa vidjela da se u korjenu dokazivanja ljubavi nalaze nesigurnost, neznanje i, naravno, strah. Dokazivanjem normalni pokuavaju da se oslobode svih tih stvari, ali ne znaju da to se vie trude, to se vie deava upravo obrnuto. Zato se od ljubavnog partnera trai da se rtvuje, da sebe, svoju sreu i interes podredi voljenoj osobi. Ako on, ili ona ne ele da to uine, onda ne vole osobu u pitanju i dobijaju etiketu: egoista. Znai, egoista je neko ko voli sebe i ivi onako kako misli da je najbolje, nikoga ne prisiljavajui da mu se prilagoava. ta je onda osoba koja, da bi bila srena, od nekoga trai da njoj podredi i svoj ivot i svoju sreu?! Ljubomora strepnja, zavisnost su zaini bez kojih je ljubav normalnih nemogua. Da bi normalna osoba bila srena, potrebni su joj drugi ljudi, a voljena osoba naroito. Zato mora sve da kontrolie, da pronalazi naine i sisteme da zadri te ljude, a, kad 133

elite nekoga silom da zadrite uz sebe, morate neprestano i da ucjenjujete, manipuliete, budete zabavni, bolji, ljepi od drugih Dakle: posesivnost, dvolinost, strah, egoizam i nesigurnost u sebe, a zatim i u voljenu osobu = ljubav?! Normalno? Moda. Zdravo? Nipoto! * Posmatrajte neko zdravo dijete od godinu ili malo vie dana. Kako ono nastupa prema nepoznatoj, normalnoj osobi? Prema svakome na isti nain: zauenost, ispitivanje, a onda osmijeh, ili strah, zavisno od situacije. Ono jo nema, ili bi bar trebalo da nema, nikakvih usaenih predrasuda i uslovljenosti. Jedino instinktivno reaguje na fiziku ugroenost. Poslije onog prelomnog osmijeha ono beskrajno uiva u vaem drutvu i igri sa vama, bez ikakvih uslova i elja. To bi moglo biti to, zar ne?! Obratite sada panju na sljedeu situaciju: normalni ljudi su na izletu i popeli su se na vrh neke planine, ili su na obali nekog jezera... Toliko su oduevljeni okolinom da poinju i da viu: Ah, kako je lijepo! Divno! Pogledaj ovo, ono! Daj aparat, slikaj me ovako, onako, ovdje, tamo! Cijelo vrijeme gledaju i priaju kako oboavaju prirodu. To su ljubitelji prirode. ak e biti toliko dobri pa e i briljivo sakupiti sve prazne limenke od piva, ili sokova na jednu urednu gomilu. ta im se dogodilo? Prosto reeno, zaljubili su se u novu, drugaiju okolinu. Promjena uobiajenog ambijenta je proizvela oduevljenost prirodom i izazvala u njima buru pozitivnih emocija. Meutim, ako bi sljedeeg vikenda ponovo doli na isto mjesto emocije bi bile mnogo slabije: Pa eto, lijepo je. Trei put bi im moda bilo i dosadno, pogotovo ako bi vrijeme bilo oblano, ili kiovito: 'Ajmo nee drugo! Odsjaj nekog osjeanja se pojavi opet kad nekom poznaniku pokazuju slike (da, zaboravio sam, oni su na svakoj u prvom planu), ali to vie nije oduevljenost prirodom, to je ovo: Vidi kako mi je bilo lijepo, kako sam super raspoloen/a. 134

Gledaju, a ne vide. Emocije su (bile) tu, ali ako svaki put ne idu na drugo, jo ljepe mjesto, ne uivaju u okolini. Bili su zaljubljeni, ali u stvari, ne vole prirodu. Odu kui i sve zaborave. Osoba koja voli prirodu ponaa se sasvim suprotno: ne vie da voli prirodu, gleda i vidi... Moda je i dvadeseti put na istom mjestu, ali uvijek je neto razliito, drugaije ovjek je drugaiji. Kad sjedi na vrhu neke planine ne pria, kao prosjeni ljubitelj prirode, o politici, sportu, automobilima... Uopte ne pria. Uiva. Jedino osjeanje u njemu je spokoj. Priroda i ovjek su na sastanku, ali ona od njega nita ne trai. U potpunosti je slobodan, bez uslova, elja, ili strepnje. Kad i on tako uzvrati to je to! I, da zaokruimo, jo samo jedan primjer, u pitanju je muzika. Ljudi mnogo vole muziku, zar ne? uju neku pjesmu na radiju i ona ih emotivno ponese. Snime je, ili kupe CD i sluaju ga danno, no-dan, etiri, ili pet dana zaredom. Sljedee nedjelje pute tu pjesmu jednom-dvaput. U meuvremenu uju drugu super pjesmu, a onu prethodnu predaju zaboravu. Znai, vole muziku?! Ne, samo su bili zaljubljeni! Kad volite muziku sluate i ujete mnogo toga, razliitog, a opet povezanog, skladnog i to traje. Upravo zato to ujete postajete svjesni da neto vrijedi, a neto ne. Ljudi koji ne vole muziku ne mogu da vas shvate kad kaete da je muzika koju upravo sluate nastala prije trideset, ili tri stotine godina ko to jo slua?! Ljubav mukarca prema eni i obratno je, kad postoji, istovjetna kao i ljubav ovjeka prema prirodi, ili muzici, kao i ljubav majke prema novoroenetu, razlika je samo u komplikovanosti odnosa. Zato je do ljubavi meu ljudima, da tako kaem, tee doi. Bez odnosa i interesa, a seksa pogotovo, bilo bi mnogo jednostavnije, ali je u ovom sluaju to neizbjeno. I upravo u tom dijelu se nalazi ona nedoreenost i naivnost koju ponekad otkrivam(o) u prii mistika, monaha i drugih, manje, ili vie prosvijetljenih ljudi. Naime, rijetko koji od njih je bio i oenjen, imao djecu Zaista je lako rei: Ljubav je kao cvijet, on daje svoj miris svima jednako, ne kae: Ovom ovjeku u doputiti da osjeti moj miris, a ovom neu!, ili narediti: Volite sve ljude!, ali kao to znate, u naem svakodnevnom svijetu to je teko ostvarivo. Kad nemate ni 135

kueta, ni maeta, i kad ste odvojeni od svijeta, sve je puno lake, odnosi su mnogo jednostavniji i vidljivost je bolja. Meutim, nevolja je to to ogromna veina nas ne ivi tako i prava je umjetnost i dalje ivjeti u svijetu, a ne predati se paklenom okruenju u kom ljudi neprekidno jedni druge dovode do ludila. Uglavnom, kad volite ljude, to jest, jasno vidite s kim imate posla, najpametnije to moete da uradite je da kaete to to imate, ili jo bolje, odutite, a zatim se udaljite i zatitite u suprotnom, moda zavrite i na krstu. Da bi shvatili ta (ni)je ljubav moramo izbaciti tota iz svojih glava. Svi ti uslovi, osjeanja, zavisnosti, optereuju odnose i donose patnju rijeju, pomrauju i vid i um. Ljubav je stanje bia osloboenog od svega toga i interesa pride, ali ipak odnosa bez interesa (u osnovi) nema. Moda nemamo nikakve materijalne ili druge koristi od osobe sa kojom smo, ali je na interes da dobro vidimo tu osobu, sa svim njenim manama i vrlinama, da je postanemo svjesni i da precizno uzvratimo, bez (vika) emocija. to je odnos dublji, sa vie odgovornosti i optereenja: seks, djeca, tate, svekrve, kola, ovaj interes vie dolazi do izraaja. Skladan brak, vezu, ili odnos, mogu imati samo osobe istog uma, svjesne osobe. Nesvjesni ljudi ne mogu da uzvrate ljubav, oni jedino umiju da komplikuju, razmjenjuju elje, oekivanja i razoaranja. U ljubavi privlanost uvijek postoji i moe vrlo dugo da traje, ali ljudi koji istinski vole neto ili nekoga znaju da trajna privlanost ima veze sa jasnoom slike i tona, a ne sa jainom emocija. Jedini dokaz ljubavi moe biti injenica da smo spremni da uimo, radimo na sebi, da se mijenjamo i to, ne zato to to neko trai od nas, ili to je to dobro za nas (iako u sutini jeste), ve zato to je to klju za stvarnost i svjesnost, a samim tim i za dobre odnose sa branim drugom ili drugaricom, djecom, ostalim ljudima... Ako ta spremnost postoji i kod druge osobe to je to. Nita se ne rtvuje, nita to je vrijedno ne gubimo da bi neto dobili, samo se oslobaamo dijela smea to smo ga godinama ubacali u sebe.

136

* Koliko god da se napie, ili kae o ovoj temi, ponekad izgleda da je malo, ali opet, istovremeno je uvijek previe, jer je istina sljedee: kad doivimo ljubav, makar i samo na trenutak (kad iznenada progledamo), sve e nam biti jasno i bez ijedne rijei. Iz gore navedenog se moe zakljuiti poneto o tome ta ljubav nije. U jednoj reenici: Ljubav nije osjeanje, ljubav je stanje ljudskog bia. Ona proizilazi iz jasnog, niim iskrivljenog vienja, sluanja, uvida, odnosno prirodne spoznaje stvarnosti. U njoj nema patnje. U odnosima moe da je ima, ali u ljubavi ne.

etiri koraka
Prave ludake treba ostaviti na miru, potrebno je lijeiti normalne, da postanu zdravi. ~ Najvee udo kom moemo prisustvovati nije kad neko moe da pretvori vodu u vino, ili obratno, ve kad taj neko moe da se otarasi jednog jedinog negativnog osjeanja. U naem, normalnom svijetu, to je vrlo rijetka pojava zbog toga to se emocije shvataju kao neto bogom dano, neto na emu treba da budemo zahvalni, jer, kao to pie u Psihologiji za drugi razred gimnazije: bez njih bi ivot bio dosadan?!21 One su zatim: kruna naeg razvoja, izvor umjetnosti, a za neke ljude i jedini dokaz da postojimo!

21

I bez rata takoe, ako ve tako razmiljate. Osim toga, autori udbenika su zanemarili sljedee: Ko ivi za emocije? Kome su emocije pogonsko gorivo? Ko je u neprekidnoj potrazi za inspiracijom, ispunjenjem? Umjetnici i tinejderi. Ko stalno osjea prazninu u sebi? Ko se najee ali na dosadu? Umjetnici i tinejderi.

137

E sad, poto vas ujem kako govorite: Pa, prijatelju nijesmo roboti!, Zar su emocije stvarno toliko loa stvar?... moda je ovo pravi trenutak da neto razjasnimo. Tano, nijesmo roboti, i apsolutno nemam namjeru da dokazujem (niti mogu da dokaem) kako bi za ljude bilo dobro kad bi eliminisali osjeanja iz svojih ivota. Ako se sjeate, slian problem se javio i kad smo govorili o identitetu i praznim rijeima. Sve to sam tada rekao o tome vai i za emocije. Naime, one nijesu krive ni za ta: ni dobro, ni loe, ni za patnju, a ni za gluposti koje pravimo. Ali, na odnos prema njima jeste. Nae prijanjanje za njih jeste. Programirani smo ne da doivljavamo osjeanja, ve da budemo osjeanja: Ja sam ljut!, Ja sam veseo! Ue nas da se klanjamo emocijama, da piemo i itamo o njima, da svijet posmatramo kroz emotivne naoari, da jurimo za njima i da ivimo za njih.22 Meutim, poslije odreenog vremena, potpuno nesvjesni kako se to dogodilo, postajemo zavisni, zarobljeni Neki nasluuju da neto ne tima i pokuavaju da se otrgnu, da vrate kontrolu, ali to nije lako. Naa opsjednutost formom i povrnou nas usmjerava da se negativnih emocija oslobaamo tako to emo vritati, plakati, udarati u boksersku vreu i koristiti svaku priliku da se veselimo, smijemo, ili na druge naine izbacamo zlo iz sebe. Ali, tako se samo nakratko smirujemo, ili zaboravljamo ono to nas mui i progoni, a izvor ostaje netaknut. Ako zaista elimo neto da uinimo, potrebno je da se, za poetak, resetujemo i deprogramiramo. Prvi zadatak je da lociramo pravog krivca i pokrenemo toak saznanja. Kad to uinimo, brzo shvatamo da emocije najee ne pomau, nego odmau proizvode iskrivljenu sliku stvarnosti koja, ako i ne uniti svaki odnos, sigurno ga komplikuje. Drugi zadatak poinje ovom neobinom reenicom: Kad se promijeni na stav prema svijetu i sebi samima, mijenja se i itava
22

Kao da nije dovoljno to to su neki od nas ve zaeem kanjeni sa kolerinim temperamentom?!

138

atmosfera uma, a samim tim i priroda naih misli i emocija ., a nastavlja se tako to kroz praksu uimo, korak po korak, jednu sjajnu lekciju uitelja koji se zvao Antoni De Melo. Prvi korak: postati svjestan svojih osjeanja, i pozitivnih i negativnih samoposmatranjem. Dobro je za poetak, razgovarati o njima sa nekim, ali to je ipak, samo uvod u svjesnost. Ostatak posla je najbolje odraditi samostalno. Samoposmatranje ne podrazumijeva uronjenost u sopstveni ivot i probleme, jer to je upravo ono to mnogi ljudi (i svi tinejderi) ve rade, pa zato: nit to vide, nit to uju, nit to znaju. Neophodno je odvojiti se i pogledati svoj ivot i sebe sa izvjesne udaljenosti koja nam omoguava da se jasno vidimo, bez prepreka i iskrivljenosti kao da je u pitanju neko drugi, za koga nijesmo emotivno vezani. Naravno, postignuto znanje o tome ko, ili ta nijesmo je od ogromne vanosti i, dakako, pomoi. Evo kako to otprilike, izgleda: naunik posmatra ponaanje mrava samo da bi nauio neto o njima. Ne mijea im se u ivot. Ne pokuava da ih neto naui, ili promijeni. Ne prosuuje. Tako dobija objektivnu informaciju. Kad i mi ponemo tako da posmatramo sebe i okolinu put uvidu je otvoren i promjena poinje, bez ikakvog napora. Drugi korak: shvatiti da je uzrok svakog osjeanja u nama, a ne oko nas, u stvarnosti. Da to znaju, ljudi ne bi troili vrijeme, energiju, zdravlje... pokuavajui da promijene svijet, suprugu, efa, (ne)prijatelje Na primjer, ako auto nee da upali, krivo je neto u njemu, ali za to to vlasnik zbog toga bijesni kriv je on, auto sa tim nema nita. Ono nee da upali i to je to, a uzrok ovjekovog bijesa dolazi moda iz straha da e zakasniti, nezadovoljstva to mora za popravku da potroi novac koji je namijenio za neto drugo, ili iz injenice da ga sve ene iz susjedstva sa prozora gledaju kako ide pjeke na posao Kad ventilator na kompjuteru zvidi to moe da ukazuje na nekoliko moguih kvarova, ali ako se operater zbog toga nervira, 139

onda to znai samo jedno da se koncentrie, ne na ono to treba da radi na kompjuteru, nego na iritirajui zvuk. Onog trenutka kad to shvati nervoza e nestati. Ili, trea situacija: direktor vae supruge je udovite malo, malo, pa plae zbog njega. Toliko je strah od njegove vriske da se svaki put oduzme. Da li je direktor kriv za njen strah? Ne, on je kriv za svoj strah, on je prestravljeniji od vae ene! Da ga nije neega strah ne bi vritao na nju i bilo bi mu moda svejedno to neto nije zavrila na vrijeme. Trei korak: nauiti da se nikad ne poistovjeujemo sa osjeanjima. Ona nemaju nita zajedniko sa naim ja. Ja nije ugroeno. Nije: Bijesan sam., nego: Osjeam bijes. Kada postanemo svjesni da je on u nama, i da je rezultat takoe neega u nama, bijes e se ispoljavati sa sve manjom i manjom estinom nego ranije. To je smisao onoga: ii sa svojim demonima, ali i Isusovih rijei: Ako te neko potjera sat, ti idi sa njim dva. Bijes e doi i proi, radost e doi i proi, a zamijenie ih neto sasvim drugaije, moda suprotno. Ako elimo uzbuenja ili ushienost, pripremimo se i za depresiju ili potitenost. Dok god zavisimo od emocija one e upravljati nama i naim raspoloenjem. Tada moemo samo da priamo o kontroli, ali je u stvari nemamo, a, ukoliko nju nemamo, izostaje i pribranost. Kad nijesmo pribrani ne moemo ni reagovati kako treba u odreenoj situaciji. Prije nego stupimo u akciju vano je da sagledamo stvari sa distance, bez emocija. etvrti korak: shvatiti da kada se mi promijenimo, sve e se promijeniti. Kad promijenimo nain razmiljanja i gledanja, mijenja se i svijet oko nas. Jednostavno, zar ne? A, ljudi se toliko trude da za sve okrive nekog drugog, da optue ivot, drutvo, svoje najblie Pomislite na nekoga s kim ivite, ili radite, a ba vam se i ne svia, moda ga ak i mrzite. Pokuajte da vidite ta se dogaa: vizualizujte, posmatrajte. Prvo, prihvatite da je negativno osjeanje u vama. Vi ste za njega odgovorni, ne ta osoba vi ili neto vidite pogreno, uopte ne vidite, ili neto ne razumijete. Neko drugi je 140

savreno spokojan i zadovoljan u drutvu te iste osobe. Zatim, zapazite i ovo: vi neto oekujete od te osobe da promijeni partiju, ponaanje, miljenje, frizuru... Ukratko, da se uklopi u sliku koju ste vi stvorili o toj osobi u svojoj glavi. Ali, zar nije bolje da vi, ili moda ona ena koja se plai svog direktora, kaete sami sebi: On (direktor) je takav kakav je, moda ima i nekih problema. To je dobro znati, ali ipak, ja sam ta koja mora da se promijeni. Za poetak, svoj posao u odraivati kako treba. Zatim u izbrisati moju sliku o njemu i vjebati prvi, drugi i trei korak. Poslije toga, on moe da radi to god hoe i kako hoe, sve dok me fiziki ne ugroava. A, ako bi se i to dogodilo, mnogo bolje u stupiti u akciju, jer neu biti optereena, zaslijepljena predrasudama i emocijama.

Srea i uspjeh
Prije pet-est godina sam sa nekoliko vladinih slubenika radio na jednom projektu. Po zavretku posla, koji je trajao desetak dana, prireena je mala zakuska. Uz koju aicu i u oputenoj atmosferi, razgovor se nekako okrenuo u pravcu porodinih problema. Naime, jedna gospoa (koja ima dvoje odrasle djece, sina i ker) je bila duboko nesrena zato to oni vode svoje ivote, a ona se osjea zapostavljena. Na njenu priu se nadovezao gospodin koji ima dva prilino problematina sina i stariju neudatu ker i vrlo je nesrean zbog toga. Ubrzo se ispostavilo da najstariji gospodin u grupi ima tri keri, a da ena koja je vodila projekat nema djece, iako je ve devet godina u braku. Oboje su, naravno, bili nesreni iz oiglednih razloga. Nijesam nita rekao. * Umni ljudi, mistici i prosvijetljeni iz svih djelova svijeta i civilizacija izgovaraju hiljadama godina sline rijei o srei, ivotu, bogatstvu ali, ini se da nije ba sve u toj prii tako jednostavno i uvijek primjenljivo. Opet, rijetko koji od njih je bio i materijalni ovjek, u smislu da ima porodicu, da mora da radi za platu, da 141

plaa raune, brine za svoju djecu A, veina ljudi je upravo takva. Prema tome, ima li smisla navoditi neke prilino krute, asketske reenice tipa: Pogledajte ptice na nebu ne siju i ne anju, ne odlau u ambare... Pogledajte ljiljane u polju, ne predu i ne tkaju... ljudima koji poteno radei, ponekad jedva sastavljaju kraj s krajem, a svakog dana gledaju druge kako lagodno ive u izobilju?! Neko ue u prodavnicu i kupi to poeli, a neko samo gleda, tuan i moda, bijesan. Jedan vozi udo nevieno, a drugi se pati sa jedva pokretnim dvadesetogodinjim ponosom domae industrije. Poten ovjek ne moe da ode pet dana ni na more, a lupe tamo ima kuu: samo takvu. Da li je siromahu dovoljna utjeha to to e prije kamila proi kroz iglene ui, nego to e bogat ui u carstvo nebesko? Moe li biti da tu neto nedostaje, ili je to samo nain miljenja kojim se izbjegava odgovornost, a moda i pravdaju ili prikrivaju neija nesposobnost, lijenost i nedostatak ambicije? Na jednoj strani stoji reenica: Niko u grob nee ponijeti ni vile, ni grabulje..., a na drugoj: Nemojte da cijeli vijek gledate kako drugi ostvaruju vae snove Kako biti pametan? Zar je biti bogat stvarno toliko loa, ili dobra stvar? Ili, biti siromaan? U emu, ili ta je zapravo problem? * Svi vrlo dobro znamo ta je to to u svom ivotu eli svaki mladi ovjek, ili ena: sreu i uspjeh. Rijei kao to su: popularnost, sigurnost, imati i nemati, biti voljen su izbile u prvi plan jo dok smo bili u osnovnoj koli. Od tada nam bez prekida (i sa raznih strana) govore da su bez tih stvari srea i dobar i vot nezamislivi. Zato neki ljudi naporno rade itavog svog ivota. Drugi trae preice do cilja, a trei se na tom putu i izgube. Zajedniko svima je da se bore i trude do iznemoglosti. Ispunjavaju uslove za sreu koje su im nametnuli jo dok su bili djeca. Pokuavaju da ostvare svoje snove da ne bi cio vijek gledali kako ih drugi ostvaruju. U toj igri pobjednici imaju, a gubitnici nemaju. Ali, eto, kud god se okrenete vidite zavidne i ljubomorne ljude; ujete kako se nepre142

stano ale na sve i svata, zadovoljnih skoro da i nema, a onda vam sijevne: pa, tu su i jedni i drugi, i pobjednici i gubitnici! Kad neki ovjek kae da se bori za goli ivot, najee uopte nije svjestan koliko lae i sebe i druge. Ljudi se bore za mnogo vie od toga i to se primjeuje na svakom koraku. Taj, neki prosjeni ovjek vjerovatno ima vie nego dovoljno da bi preivio, ali nije i zadovoljan radi i bori se da bi kupio predmete svojih elja koji e ga uiniti srenim. Navodno, pokuava da uljepa, ili pobolja svoj ivot. eli da promjeni okolinu i prilagodi je sebi i svojim snovima. Postoje, zaista, i maine i ureaji koji puno olakavaju ivot ljudi ma koji ive na selu, ili enama u kui, ili uobiajenu poslovnu rutinu, ali ne priamo o njima, ve o onim silnim igrakama i spravama bez kojih je svakodnevno takmienje, dokazivanje i reklamiranje bogatstva, to jest sree, nezamislivo. Te luksuzne stvari rijetko kad neto u ivotu olakavaju prije e biti da ga (u cjelini gledano) komplikuju. Dok ih ne poele ljudi ive jednostavnije, jeftinije, a poslije toga i vie rade i vie troe da bi ih kupili i odravali. Teret se poveava, brige se mnoe, vremena je sve manje, a alarma i straara sve vie... Ipak, ne pada mi na pamet da takozvano materijalno bogatstvo proglasim za neku lou stvar, kako na prvi pogled, to u svakoj ovakvoj prii moe da izgleda.23 Nije problem u bogatstvu, ve u
23

Naprotiv, moe u raznim situacijama da vam olaka ivot: ne morate da gubite vrijeme i energiju razmiljajui o tome kako da uinite neke sasvim obine stvari (popravite krov, na primjer), dobijate bolju zdra vstvenu njegu, kupujete ljubaznost i profesionalnost raznih ljudi, moete sebi obezbijediti vodu, ili struju kad ih drugi nemaju i u mnogim drugim stvarima ne zavisite od raznih gadova, vla sti, ili okolnosti u zemlji Ali, treba rei i ovo: bogat ovjek je svako ko zna svoju mjeru i ko je u mogunosti da odrava ono to ima (ta god to bilo) bez ikakvih problema da to moe, kad god je potrebno, popraviti, zamijeniti novim. Ako je metla u pitanju, onda metlu; ako je usisiva onda usisiva; ako je bicikl, onda bicikl; ako je mercedes, onda mercedes..., ali uvijek bez rtvovanja neeg drugog, ili velikog premiljanja.

143

ljudima. U tome to nita ne znaju. I to uopte nije teko dokazati. Pogledajmo ovaj primjer: Poetkom ezdesetih godina XX vijeka mnogi siromani ljudi u Indiji su poeli da kupuju tranzistore, koji su za njih, u to vrijeme, jo uvijek bili luksuz. Razlog je bio: Svi imaju tranzistore, a ja bijednik nemam. Tako sam nesrean! ovjek uzme ilim iz kue, proda ga i, da bi bio srean, kupi tranzistor. Dok prvi stanovnik tog sela nije kupio tranzistor svi su bili savreno sreni bez njih, jer nijesu znali da postoje. Neto kasnije neko je kupio gramofon, zatim kasetofon, zatim muziki stub, zatim... Vrzino kolo bez kraja... Kupujemo stvari, ili pokazujemo bogatstvo da bi sebi i(li) drugima dokazali koliko smo sreni!? Biemo sreni tek kad ispunimo svaku svoju elju!? Nemogua misija. ivimo u uasnoj zabludi. Potpuno smo promaili cilj. Da bi ivjeli i bili sreni, pametnim ljudima nijesu neophodni svi ti skupocjeni automobili, televizori, minka, toliko odjee, opreme u kupatilima, stvari, stvari, stvari Sreni ljudi su sreni i sa djecom i bez njih, sa voljenom osobom i bez nje Uopte nije problem u tome to neto imamo, ili nemamo. On je, kao i uvijek, u nainu razmiljanja. Siromani ljudi su nesreni iz istih razloga kao i bogati, a oni to imaju djecu iz istog razloga kao i oni to ih nemaju svu svoju energiju i panju su usmjerili na neto to nemaju, ili to nije onako kako bi i jedni i drugi eljeli da bude. Ubijeeni su da ne mogu biti sreni sve dok im se okolina ne prilagodi (ili je silom ne promijene), dok neto ne dobiju, kupe, nabave, pokau Razlog broj jedan zbog kog ljudi zagoravaju svoje i tue ivote je to to sebe (ono to misle da su) i ono to zovu ivot/srea vezuju za ono to imaju, ili nemaju. Poistovjeuju se sa svojim eljama. Meutim, elje ne moraju obavezno biti loa stvar, kao ni bogat stvo, pod uslovom ih ne potiskujemo i da ne dozvoljavamo da naa srea zavisi od njihovog ostvarivanja. elje su energija, a ona se usmjerava i kontrolie. Nije se dobro pukom snagom volje, ili pod 144

pritiskom nematine odricati predmeta svojih elja, jer (svi smo to nekad doivjeli) ostajemo vezani za njih patimo to ih nemamo. Potrebno je da postanemo svjesni njihove stvarne/prave vrijednosti, da ocijenimo da li je to ono to se zove prioritet, ili neto ime zadovoljavamo vlastitu sujetu, tue miljenje, ili emociju koju brkamo sa sreom. Srea nije emocija. Srea je stanje, kao i ljubav.24 Siromani ljudi postaju nesreni i ostaju siromani upravo zato to prihvataju pravila igre i suludi nain miljenja koji im se namee kao normalan i obavezan. Umjesto da iskoriste na najbolji nain ono to imaju, da razumno sagledaju svoje mogunosti i, u skladu sa njima, rade i postepeno napreduju, oni pristaju na takmienje i, naravno, ukoliko se ne desi kakvo udo, obino gube. Najee, domain poinje da pije, svi u kui pue, igraju loto, ili se klade, kupuju nepotrebne stvari i pokuavaju da svima dokau da nijesu zadnja bijeda i gubitnici. Na kraju obino bude iz zla u gore. Najlake je kukati i patiti zbog toga to ne moete ni pet dana na more. Tee je makar samo pomisliti da je moda ljepe za te, ili mnogo manje pare, provesti trideset pet dana na oblinjem jezeru i raditi isto ono to biste radili i na moru. * Po mjerilima ovoga svijeta uspjean ovjek je popularan, slavan, predsjednik neega, direktor... Takvi, uspjeni ljudi su obino i bogati i, treba li rei, sreni. Odnosno, tako bar misle svi nesreni ljudi koji bi voljeli da su na njihovom mjestu. Upravo tako: nesreni ljudi, koji svu svoju panju i energiju usmjeravaju na ono to nijesu i koji ele da i njihovi mali, dosadni ivoti budu ispunjeni zabavom, glamurom, novinarima, oboavaocima, seksom... Uspjeni ljudi, kao i oni koji bi htjeli da to budu, pored onih svakodnevnih briga, imaju i jo jednu, sveproimajuu: ta o njima
24

Kad kupite novu bundu, koju ste dugo eljeli, radosni ste, oduevlje ni Poslije izvjesnog vremena ste ravnoduni izgustirali ste je. A, onda vidite lijepu ogrlicu. elite je. Osjeate nemir, moda i tugu Kad je kupite, ponovo radost, oduevljenje... Emocije su tu, ali ne i srea!

145

misle susjedi, stanovnici njihove ulice, grada, drave, kontinenta, planete zavisno od veliine uspjeha, naravno. itav njihov ivot je usmjeren na to da se dopadnu, da svima dokau svoje kvalitete, pobijede konkurenciju od obinog, sluenog srednjokolca i polugole pjevaljke, do dopingovanog sportiste, ili minornog politiara. Na emu se, u stvari, zasniva neiji, bilo kakav uspjeh? Na tuem miljenju, odnosno, zavisnosti od tueg miljenja. Razmislite o ovome: Madonin uspjeh zavisi od mog, vaeg, njihovog miljenja o njoj! Uspjeha kau, nema bez odobravanja, dok te drugi (po mogunosti svi) ne priznaju za kralja. Neki uspjeni ministar, ili glumac je vezao svoj ivot, ili karijeru za miljenje neke (bez omalovaa vanja) domaice, penzionera, ili radnika u eliani. Neprestano su napeti i zabrinuti zbog imida, lanaka u novinama, pada rejtinga... Sve se, navodno, vrti oko kontrole, a zapravo je odavno izgubljena predata je u ruke onima koji ni ne sanjaju da je imaju. Meutim, to nije sve. Jo jedna stvar je esta posljedica ovakvog uspjeha. Koliko puta ste uli bogate i uspjene lj ude kako govore da su neto, ili sve rtvovali da bi bili tu gdje su, da bi imali to to imaju? A, ta su to rtvovali? Mislim da vam nije ni na kraj pameti upravo ono to su htjeli da dobiju, ili kupe slavom i bogatstvom! Ljubav, prijateljstvo, igru, slobodu, sreu... Sve je to ve bilo tu u njima, ili oko njih, ali nije i prepoznato mislili su: ne, to nije to, o tome ne priaju ljudi, novine, televizija, tome neto treba dodati. I, ta se desilo? To to su rtvovali je stalno ilo za njima, i na kraju se pretvorilo u progonitelja, ili u suprotnost, a na lea su natovarili i ono na ta ne mogu uticati ukuse i kriterijume onih od kojih zavise njihov uspjeh i bogatstvo. ivot je postao bitka bez prestanka koja se ne moe dobiti. Ko je uspjean ovjek? To je osoba koja zna ko je i koja ivi, misli i radi tako da to manje zavisi od drugih ljudi. Takva osoba zna svoj konani interes. 146

Pravom uspjehu nije potrebno niije odobravanje i priznanje to zna svaki dobar zanatlija, ili poljoprivrednik. Mudrom ovjeku poast nita ne znai, i to ne zato to misli da je nije dostojan, ve zato to zna da je ono to je napravio, uradio, skuvao zaista dobro, ili da slui svrsi, i to mu je dovoljno. Radio je kako je najbolje mogao i umio, i vrlo dobro zna da e se uvijek nai neko ko e rei da mu se proizvod svia, kao i da mu se ne svia. U meuvremenu, on je uivao dok je radio i uiva u rezultatima svog rada. Uspjean ovjek nije bezobziran, ali opet, ni od koga ne trai izvinjenje, nema ta kome da objanjava i nije mu vano ta drugi misle, ili govore o njemu. On se nije poistovjetio sa svojim poslom, bogatstvom, publikom On zna da to nema veze sa njegovim JA. On pobjeuje (prije svega) sebe, svoje slabosti i strahove. Tako stie samopouzdanje koje ne nestaje gubitkom ambicije, politike funkcije, novca, ljepote, popularnosti..., jer se zasniva na samospoznaji, na svijesti da ga nita ne moe mentalno ugroziti, zato to je odbacio sujetu, neznanje i sve ono to ga je inilo ranjivim. U tome lei prava mo. Kao ni malo prije, kad smo govorili o bogatstvu i siromatvu, ni sada nije problem to to je neko popularan, ili nije, ve to je izgubio kontakt sa sobom, poistovjetio se sa svojim uspjehom, ili neuspjehom. Igra kako mu drugi sviraju, iako je u potpunosti ubijeen da je ba on car kome se svi klanjaju.

147

UMJESTO ZAKLJUKA
U poetku stvarnost je cjelina. Rijei ne postoje. Svijet se ogleda u oima tek roenog ljudskog bia i ivi u tom prvom, prirodnom stanju novog ovjeka, ali na alost, to ne traje dugo. Sa stvaranjem svijesti o sebi, sa prvom rijeju, ili uenjem jezika, a zatim i vezivanjem za pojmove, stvari, ideje, elje mali ovjek poinje da izlazi iz tog stanja i poinje da razbija stvarnost. Tako ona umire. Ipak, to je neminovnost, neophodan stadijum u ivotu koji nam omoguuje da se ukljuimo u postojei svijet oko sebe i da posta nemo kao i ostali normalni. Ona prvobitna, nemuta zauenost, nevinost i svjeina djeteta tako polako nestaje i biva zamijenjena informacijama, imenima, ubjeenjima rijeima iza kojih se skrivaju praznina, dosada, neznanje. Vjera, ljubav, sloboda, srea, svjesnost... postaju zasebni djelovi razbijene stvarnosti i neumoljivo se pretvaraju u: dogmu, strah, zavisnost, patnju, nesvjesnost, sljepilo i glupost. Preko umjetnosti, filozofije, ili religije pokuavamo da promijenimo, ili uljepamo ono to ne prihvatamo kao stvarnost; da doemo do odgovora, smisla, istine, ali se, uglavnom, tako samo jo vie od svega toga udaljujemo, jer se od starta vozimo na spirali neznanja, a potajno, u skladu sa svojom mazohistikom prirodom, ni ne elimo da saznamo. Tragedija je to to veina ljudi nikad ne izae iz normalnog stadijuma. Proive svoj vijek nikad ne postavi svjesni svoje izvorne prirode, nikad vie ne vidjevi svijet oko sebe oima djeteta bez iskrivljenosti, predrasuda i prosuivanja. Ljudi doive duboku starost izgubljeni u zabludama i blokirani strahom, ivei u kavezu koji su sami napravili, zatvorili i bacili klju. Misle da je smrt sama po sebi uzrok straha od smrti, ne slutei da je zapravo pravi uzrok promaen ivot (ivot zasnovan na iluzijama)! Da bi se ivot pogodio, potrebno je iz normalnog prei u trei, zdravi stadijum. U njemu prevazilazimo svoje ja (sve to ono 148

obuhvata) i prihvatamo ga kao nuno zlo, stiemo uvid i ponovo spajamo odvojene djelove stvarnosti. Meutim, to nije tako lako i odraditi, isto kao to nije lako odvii se od bilo koje navike, a ivot koji ivimo je upravo to jedna velika loa navika. Ali, s druge strane, nije ni toliko teko, ako postoji odluka i ako se pritisnu prave tipke. * Zamislite sebe u grobu. Obueni ste u najljepe odijelo, ili haljinu, a na nogama imate nove cipele. Leite u najskupljem kovegu i mrtvi ste! Sad iz tog poloaja posmatrajte svoj ivot, svoje probleme, odjeu, cipele... Pomislite na svoju porodicu, prijatelje, neprijatelje, uvjerenja to budete realniji, to bolje po vas. Neka vas ne plae raspadanje, kosti i prah. Vi nijeste vae tijelo. To nije odvratno, to je jednostavno tako! Mislite o tim stvarima to ee, ak i kad je sve bajno. Ne, neete biti depresivni, ili tuni zbog svega toga isto kao to nijeste bili (iako ste mislili da ete biti) razoreni saznanjem da bog, ili vae ja nijesu onakvi kakvim ih zamiljate. Naprotiv, moda ete po prvi put, poslije dugo vremena, znati ta i kako da uradite sa sobom i svojim ivotom. Sve se mijenja i postaje jasnije. Ova vjeba, koja je malo doraena u odnosu na njenu prvobitnu, De Melovu verziju, je najbolji nain da ponemo shvatati svoje greke, a potom nestalnost, neizvjesnost, smrt i ivot. Ne postoje rijei, uenja ili teorije koje nam mogu bre otvoriti oi i pokazati da ivot unitavamo tako to: obraamo panju na stvari i probleme koji nijesu vani (ili smo ih izmislili, a u stvarnosti ih nema) i troimo energiju pokuavajui da na njih utiemo, ili da ih rijeimo; gajimo neznanje koje nas udaljava od sebe i sopstvenog konanog interesa, pa tako gubimo svjesnost i koncentraciju gubimo ivot. 149

Zato je potrebno prodrmati se, stati i utvrditi kako, u stvari, radi na mozak, kako smo izdresirali vlastiti um. Nije potrebna velika mudrost da bi uvidjeli da se nalazimo svuda, rasuti u svim pravcima, a kod kue nema nikoga. Ako elimo da se vratimo, ili barem naemo, moramo iskoristiti vrijeme koje jo imamo da sve proitano i sprovedemo u djelo. Tako emo postati svjesni svoje nesvijesti i prihvatiti neizbjeno. Tako e svijea ostati upaljena. Ne postoji nita vanije od toga, jer, kad se sve sabere i oduzme: (Va) ivot i smrt su u (vaem) umu i nigdje drugo. Ljudski um se otkriva kao osnova sveg znanja i neznanja, kao tvorac sree i patnje, mudrosti i gluposti Gospodar onoga to zovemo ivot i onoga to ne zovemo, ali samo dolazi smrti. Godinama u njega trpamo maglu i iluzije i oslanjamo se na njih, ne znajui da je upravo stanje uma jedino to u trenucima pred smrt zaista imamo! Jedino na ta bi mogli da se oslonimo. Zato ga moramo upoznati, disciplinovati i oistiti. Taj proces obuhvata promjenu naina miljenja, uvianje i odbacivanje zabluda, samoposmatranje, praksu kontrole emocija..., a neki ljudi ovaj posao dopunjuju fizikim vjebama i neim to se zove meditacija. Po (ne samo) mom miljenju, fiziki napor je neophodan bilo da su u pitanju vjebe za ispravljanje kime, plivanje, ili penjanje uz planinu... Svaka od tih aktivnosti nas ui prvo da diemo, a zatim i da se koncentriemo. Disciplina uma je neodvojiva od discipline tijela. Ali, ta je u stvari meditacija? Kako se meditira? Jednom je neka starica, poto je od nekoga ula da neki ljudi meditiraju, dola kod Bude i pitala ga kako da i ona meditira. Kratko joj je rekao da paljivo isprati svaki pokret svojih ruku dok vadi vodu iz bunara, znajui da e se, ako to ponovi nekoliko puta, uskoro nai u stanju budnosti i prostornosti koje moe primijeniti i na druge radnje i situacije. Primjeujete i sami, govorio joj je o samoposmatranju, disciplini i svjesnosti. O praksi. 150

Kad sjedite, hodate, neto radite i mirno posmatrate sebe, svoje misli, ili kretnje, svi oni ratrkani djelii uma koji su meusobno ratovali, staloe se, stope i postaju bliski. U toj staloenosti poi njete i sebe i sve oko sebe bolje da shvatate, a ponekad doivite i uvide u onu svoju istinsku, sutinsku prirodu. Da bi se postigla svjesnost, ili jasnost, vano je: nikad ne raditi dvije (ili vie) stvari istovremeno. Ako jedete jedite, vaite i osjetite ukus hrane u ustima, a ne razmiljajte o tome ime ete gaati mua kad doe iz kafane. Ako gledate dobar film gledajte i vidite sve: kvalitet scenarija, glume, kako je snimljen, realnost efekata, ali ne pokuavajte i da se sjetite da li ste zakljuali vrata od automobila. Prekinite, provjerite, vratite se i uivajte. Vi ste tu, sada, i va um treba da bude tu, sada. Ako on pokuava (i naizgled uspijeva) da bude negdje drugo, u nekom drugom vremenu, rezultat je da nijeste ni tu, ni tamo, a u vas se useljava neka neodreena strepnja i napetost. Ovo sad prolazi, ali vi ga nijeste svjesni ruak i film su proli, a vi nijeste bili tu. Umjesto grabljenja i vezivanja na koje smo se navukli, nuno je upravo uiniti suprotno: poputiti, ne drati se grevito i ne truditi se previe. Zato se poinje od posmatranja sebe u kovegu. Izdvajamo se iz gomile, oslobaamo se nametnutih uslova, predrasuda Mnogi misle da smo ludi, ali nam to sada vie nita ne znai, jer smo svjesni da ne grijeimo ne ubijeeni, nego svjesni. Na kraju: Rijei i emocije ne ograniavaju i izvru stvarnost, dosada nestaje, samoa postaje omiljeno stanje, a strah se pretvara u radoznalost. Praznina dobija svrhu. Ljudi koji ive u ovom ivotu ne trae novu ansu u nekom drugom. Njihov konani cilj je da na najbolji mogui nain iskoriste svoje sadanje postojanje, zavre nedovrene poslove i da sve ostave za sobom. Tamo kuda idu prtljag im nije potreban. I, da ne zaboravim, Smisao je: ivjeti u jasnosti.

151

Priroda uma
20. april 2003. godine Na vrhu Borovnika, 1935 metara nadmorske visine. Sam, potpuno sam. Povjetarac ne tako hladan. Neka ptica, ili dvije (!?), iznad, na nebu, ispod, svuda. Sunce... Tvrd i suv snijeg, otar i ist vazduh. Planine kud god da se okrene neke sa jasnim ivicama, presijavaju se na suncu, a druge skrivene u izmaglici. Tvoje oi pretrauju i upijaju Zatvori ih. Osjeti sunce na svom licu. Vie nijesi umoran. Umor uvijek nestaje na vrhu. Iznenada i neobjanjivo potpuna tiina. Postaje je svjestan upravo tako: iznenada i neobjanjivo! uje tiinu. Praznina... Otvori oi, polako. Sve je savreno mirno. Planine su i dalje tu, ali vie nijesu tako vane kao to su bile prije pet minuta. Jednostavno su tu, i to je to. Ponovo uje ptice... osjea vjetar, sunce, miris, svjeinu... Jasan i jak doivljaj, ali nekako se ne lijepi za njega Nema misli Tano tako, nema misli! Produeni trenutak... nema tekoa, elja... ak ni tvoja ena i djeca vie nijesu tvoji. Nema nita, ne treba ti nita i ne eli nita. Nema prolosti ne sjea se niega, dobrog ili loeg. ...Sad ve poneka misao i navrati, ali i izblijedi za tren, bez ikakvog znaaja. Ne tjera je od sebe sama nestaje! Nema budunosti Idealno vrijeme za smrt, bez straha i kajanja, jer si upravo ivio.

152

Autor: eljko (Brankov i Vinkin) Musovi, Niki, 1965. kolovao se u Nikiu i Sarajevu. Zavrio filozofski fakultet, odsjek anglistika. ivi i radi u Nikiu. Do sada objavio i: Prilozi prouavanju istorije Crnogoraca, 1996. (istorijskoetnoloko-lingvistika rasprava)

Stepen sutine, 1997. (zbirka eseja) Porijeklo Crnogoraca (i druga (ne)odgovorena pitanja), Planine centralne Crne Gore (planinarski vodi), 2012.

dva izdanja: 2000. i 2006. www.Smashwords.com/profile/view/ZeljkoMussovich e-mail: zeljko.mussovich@gmail.com 153

Literatura i izvori
Bhagavad-Gita. http://www.bhagavad-gita.org/index-english.htm Biblija (ili celo Sveto pismo staroga i novoga zavjeta) Danii, Karadi. Beograd, 1932 Crick, Francis and Koch, Christof. A framework for consciousness. Nature Neuroscience, volume 6 no 2, February 2003. Dhammapada Sutta. http://www.egreenway.com/meditation/dharmapada1.htm De Mello, A. Buenje. Beograd: Lom, 1996. Dumanovi, Janko. Marinkovi Dragoslav, Deni Miloje. Genetiki renik. Beograd: Nauna knjiga, 1985. Eri, Ljubomir. Strah od smrti. Ni: Prosveta, 2004. Evolution and Genetics. Britannica Illustrated Science Library. Encyclopaedia Britannica Inc., 2008. Freud, Sigmund. Id, Psihologija Selfa. Beograd: Nolit, 1987. From, Erich. Psychoanalysis and Religion. New Haven & London: Yale University Press, 1950. Gawain, Shakti. Kreativna vizualizacija. Beograd: Mono Manana Press & Tomi Book, 2000. Gross, Richard. Psychology (The Science of Mind and Behaviour). London: Hadder Arnold, 2005. Hawking, Steven. Na leima divova. Beograd: Alnari, 2006. Human Body I & II. Britannica Illustrated Science Library. Encyclopaedia Britannica Inc., 2008. Is There a Creator Who Cares About You?. Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania, 1998. Jahi, Harun. uda stvaranja. Beograd: Centar za prirodnjake studije, 2003. Jansen, Karl. The Ketamine Model of the Near Death Experience: 154

A Central Role for the NMDA Receptor. http://www.mindspring.com/~scottr/nde/jansen1.html Jansen, K.L.R. (1999) Ketamine (K) and Quantum Psychiatry. Asylum 11 (3) 19-21. Kbler-Ross, Elisabeth. On Death and Dying. New York: Collier, 1970. ivot Kako je nastao? Evolucijom ili Stvaranjem? Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania, 1977. Livergood, Norman D. Brain, Mind, and Altered States of Consciousness. http://www.hermes-press.com/altstates. htm Liu, Da. Tai i uan i Meditacija. Beograd: IP Esotheria, 1997. Mai, Larry L., Marcus Young Owl, and M. Patricia Kersting. The Cambridge Dictionary of Human biology and Evolution. New York: Cambridge Univ. Press, 2005. Potraga ovjeanstva za Bogom. International Bible Students Association, 1999. Milinkovi, Aleksandar. Tesla dosije FBI. Beograd: Beoknjiga, 2004. Medina, Fillipo. Medicinski leksikon. Zemun: IP JRJ, 2005. Moody, Raymond JR. M.D. Life after Life. New York: Bantam, 1985. Morse, Melvin M.D. The Right Temporal Lobe and Associated Limbic Lobe Structures as the Biological Interface with an Interconnected Universe. (1999) http://www.melvinmorse.com/light.htm Narby, Jeremy. Kosmika zmija DNK i porijeklo znanja. Copyright Jeremy Narby, 1995. Near-death Experiences & the Afterlife. http://www.neardeath.com/experiences/experts01.html Ouspensky, P.D. Tertium Organum. San Diego: The Book Tree, 2004. 155

Van Lommel, Pim. About the Continuity of Our Consciousness. http://www.consciousnessbeyondlife.com Reincarnation in Hinduism. http://www.spiritualwholeness.org/faqs/reincgen/hindrein.htm Reps, Paul. Zen meso, zen kosti. Beograd: Babun, 2001. Rinpoche, Sogyal. The Tibetan Book of Living and Dying. San Francisco: Harper, 1993. Rouz Serafim, K. Ikskul, Fotije Kondoglu. Posmrtna iskustva u svjetlosti pravoslavlja. Podgorica: Perun & Unireks, 1994. Sagan, Carl. The Demon-Haunted World. New York: The Random House Publishing Group, 1996. Nauka o samospoznaji. The Bhaktivedanta Book Trust, 1977. Stein, Murray. Jungova mapa due: Uvod. Beograd: Laguna, 2007. Stenger, Victor J. The Myth of Quantum Consciousness. The Humanist, May/June 1992, Vol. 53, number 3, pp. 13-15. Stevenson, Ian. Children Who remember Previous Lives. Charlottesville: University of Virginia Press, 1987. Talbot, Michael. Holografski svemir. Teledisk, 2006. Tao Te ing Knjiga smisla i ivota. Lao Ce. Beograd: Babun, 1997. Taylor, Gordon R. The great Evolution Mystery. New York: Harper and Row, 1983. Todorovi, Momilo. Hipnoza za svakoga. Beograd: IP Babun, 2001. Tomovi, Slobodan. Bog je stvorio ivot. Podgorica: CID, 2001. Universe. Britannica Illustrated Science Library. Encyclopaedia Britannica Inc., 2008. Veljai, edomil. Budizam. Beograd: Opus, 1990. Vivekananda, Swami. Raya Yoga. 156

http://www.ramakrishnavivekananda.info/vivekananda/volume_1 /vol_1_frame.htm Weiss, Brian L. M.D. Many Lives, Many Masters. New York: Simon & Schuster Inc., 1988. Woerlee, G.M. The Unholy Legacy of Abraham. http://www.unholylegacy.woerlee.org/ Wolf, Fred Alan. The Soul and Quantum Physics, an interview with Dr F.A. Wolf. http://www.fredalanwolf.com ____________________________________________ Dennett, Daniel. The Magic of Consciousness. Video. Russell, Peter. What is Consciousness; The Primacy of consciousness. Video.

157