SVEUILITE U ZAGREBU FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAUNARSTVA

ORGANIZACIJA TELEKOMUNIKACIJSKE MREE

IP WDM EVOLUCIJA OPERATORA

Student: Tomislav Habljak, TKI, 0036387919

1. to je WDM?
WDM (Wavelength Division Multiplexing) je tehnologija koja multipleksira vie optikih nosioca signala na jedno optiko vlakno koristei razliite valne duljine za prijenos razliitih informacija. WDM je ekvivalent FDMu u elektrinoj domeni. WDM sustavi su popularni u telekomunikacijskim kompanijama jer omoguavaju proirenje postojeih kapaciteta bez polaganja dodatnih optikih kablova. Sa WDM-om i optikim pojaalima mogue je uskladiti postojeu mreu sa nekoliko generacija novih tehnologija. Kapacitet postojeeg linka je mogue jednostavno proiriti nadogradnjom multipleksora i demultipleksora na krajevima linka.

2. Dense WDM, Coarse WDM

DWDM
Dense Wavelength Division Mulitplexing, ili DWDM, se odnosi na optike signale multipleksirane unutar 1550nm pojasa da bi utjecale na sposobnosti (maksimalno iskoristile) i cijenu (uinile isplativim) Erbijem dopiranih optikih pojaala (EDFA), koja su uinkovita za valne duljine od otprilike 1525 1565nm (C pojas). EDFA pojaala su originalno dizajnirana kao zamjena za SONET/SDH optiko-elektriko-optike regeneratore (OEO regenerators), koji su danas iz tog razloga gotovo zastarjeli. EDFA moe pojaati bilo koji signal unutar svog operativnog pojasa, nevezano uz bitrate dotinog signala. U smislu vievalnog signala, dokle god EDFA prima dovoljno jak signal, moe pojaati onoliko optikih signala koliko ih se moe multipleksirati u dotini pojas. Ba iz toga razloga, odnosno, malog pojasa pojaanja EDFA pojaala, DWDM je ona skuplja opcija valnog multipleksa, jer koristi skupe i precizne lasere sa minimalnim tolerancijama zbog izbjegavanja preklapanja dvaju (ili vie, naravno) usko rasprostirajuih valnih duljina, na razmacima vidljivim u slici ispod.

Naravno, laseri su samo jedna od komponenti DWDM sustava koji ga ine skupljom opcijom. Takoer, treba napomenuti da je DWDM valni multipleks optimiziran za bandwidth, tj., kapacitet.

CWDM
Za razliku od DWDMa, CWDM koristi puno vei razmak meu kanalima zbog omoguavanja koritenja manje sofisticiranijih, dakle, puno jeftinijih primopredajnih ureaja. Da bi omoguio 16 kanala, naravno, na jednom vlaknu, CWDM koristi cijeli frekvencijski (valni) pojas izmeu drugog i treeg optikog prozora (~1300nm i ~1550nm), to moemo vidjeti na slici ispod. Na njoj su prikazane ITU-T preporuke za koritenje 4, 8, 12 ili 16-kanalnog CWDMa.

II. optiki prozor je podruje minimalne disperzije, III. optiki prozor je podruje minimalnog priguenja, a ono to je omoguilo spajanje tih prozora jest izum ZWPF, odnosno Zero Water Peak Fiber-a koje smanjuje poveanu atenuaciju u podruju od oko 1400nm, kao to se vidi na slijedeoj slici.

CWDM vs. DWDM CWDM prednosti

jednostavniji, dakle jeftiniji i manji laseri (zbog 20nm channel spacinga) mogunost koritenja LEDa kao predajnika manja potronja snage (nije potrebno hlaenje lasera) do 20% jednostavniji, jeftiniji optiki filteri SMF ili MMF vlakna mogunost dvostranog prijenosa (manji zahtjevi za jednosmjernim kapacitetom) ukupno 50% do 70% jeftinije komponente 3 do 5 puta jeftiniji system management

CWDM nedostaci
nema pojaala, ogranien domet manji kapaciteti (manje kanala)

DWDM prednosti ogroman kapacitet 160 (kanala) x 40 Gbit/s po jednom vlaknu

DWDM nedostaci puno sloeniji sustav od CWDMa ultra precizni (skupi) laseri i filteri vee komponente potrebno stalno hlaenje lasera zbog sprijeavanja odstupanja u valnoj duljini kod zagrijavanja lasera vea potronja energije veinom jednosmjerni prijenos (jedno vlakno jedan smjer) skupa EDFA pojaala domet do nekoliko tisua kilometara (EDFA) bez O/E/O konverzije (3R)

Zakljuak
CWDM nije konkurencija DWDMu, ili obrnuto. Svaka od ovih tehnologija ima svoje specifine prednosti i nedostatke zbog kojih svaka nalazi svoje mjesto u razliitim primjena, i vrlo esto jedna drugu upotpunjava.

3. Primjena DWDMa, CWDMa

Zbog prije navedenih prednosti i nedostataka ovih tehnologija, namee se pitanje koja je bolja solucija valnog multipleksa? Za long-haul mree nema dileme, tu je DWDM pobjednik, ali to je sa metro regionalnim (metro core) mreama? Koja je najbolja solucija? Ovisno o troku, udaljenosti i broju kanala, te mree mogu profitirati iz mjeavine DWDM i CWDM tehnologije. Velike udaljenosti, koje su omoguene napretcima u tehnologiji kao to su optika pojaala, kompenzatori disperzije i novi tipovi vlakana, rezultirale su inicijalnom upotrebom DWDM tehnologije u long-haul transoceanskim i kopnenim mreama. Jednom kada su te tehnologije postale komercijalno odrive na long-haul ("vunom") tritu, slijedei logini potez je bio njihova primjena u MAN mreama, i na kraju i u pristupnim mreama koristei hibridne arhitekture vlakana i koaksijalnih medija. CWDM se u metro pristupnim mreama pojavio krajem 1999., prije nego to je konani ITU-T G.694-2 standard puten u opticaj 2002. godine. Metro dio je bio novo zanimljivo telekomunikacijsko trite koji je strahovito raslo, i trebalo je jeftino plug-and-play rjeenje. Long-haul mrea je ve bila izgraena i mnogi korisnici u MAN podruju htjeli su on-ramp pristup. DWDM je bio prva tehnologija na razmatranju za to. DWDM je bio dokazana tehnologija koja je izgradila long-haul mreu i bila je oiti prvi izbor. Ali, DWDM se pokazao preskupim, ak i na kratkim udaljenostima, bez pojaala. Tada je predstavljen CWDM kao nova mogunost jeftinog multivalnog prijenosa. CWDM je smatran kao "siromahov" nain izgradnje metro prstena. Potvrda CWDM trita je stigla ubrzo, kada se velik dio proizvoaa pojavio sa CWDM primopredajnicima i pasivnom optikom opremom.

METRO mrea
Da bi shvatili metro mreu, slika cijele mree nam uvelike pomae. Cijela optika mrea se sastoji od tri glavna segmenta, long-haul, core ili metro regionalne i metro pristupne, kao to vidimo na slici.

Svaki glavni segment je odreen sa nekoliko razliitosti udaljenosti, broju valnih duljina, brzini prijenosa podataka (data rate), topologijom, protokolima, broju pristupnih vorova ili direktnih korisnika. Nadalje, svaki dio optike mree ima i svoje posebne zahtjeve.

Long-haul mree povezuju point-to-point promet na udaljenosti veoj od 400km, nosei pritom do

160 DWDM valnih duljina. One su zapravo "debele cijevi" u mrei od kojih se zahtijeva prijenos podataka kroz velika podruja do centralnih hubova. Oprema koja se koristi se sastoji od SONET/SDH platformi koje prenose podatke brzinom od 10 do 40 Gb/s. Podatkovni put zahtijeva regeneraciju signala pomou pojaala izmeu svakog huba.

SONET/SDH ili Ethernet (IP over GbE over WDM) platforme sa brzinom prijenosa od 2.5 do 10 Gb/s.

Core mree, ili, regionalne mree, su kraljenica (backbone) optike mree. One se sastoje od isprepletenih prstenova (mesh rings) koji prenose 16 do 32 DWDM kanala i spajaju centralne vorove zajedno. Udaljenosti u core mrei su izmeu 50 i 300 km. Oprema koje se koristi su najee

Metro pristupne mrea je on-ramp (Optical Network for Regional Access with Multiwave Protocols) toka za krajnje korisnike. To je najvee podruje potencijalnog rasta i inovacija. Ta mrea ima karakteristike u malim udaljenostima zajedno sa vieuslunom opremom sposobnom za razliite protokole. Topologija se sastoji od malih prstenova i P2P mrea sa 4 do 16 valnih duljina. Brzine prijenosa variraju od 100 Mb/s do 2.5 Gb/s. Koriteni protokoli su T1, SONET/SDH, Fiber Channel, Ethernet i ATM. CWDM se jako dobro uklapa u metro mreu. Njegova korisnost je trostruka. Kao prvo, budui da je u metro mrei ugradnja novih vlakana skupa, CWDM omoguava poveanje kapaciteta jednostavnim dodavanjem novih valnih duljina u postojee vlakno. Ukoliko neki link zahtijeva vei bandwidth, primjerice, neka skladita podataka, to se jednostavno moe napraviti dodavanjem vie valnih duljina na 1550nm CWDM kanal, jednostavnim dodavanjem DWDM MUX/DEMUX na taj kanal, kao to se vidi na slici ispod. 12nm passbanda u CWDM je dovoljno za 8-10 DWDM kanala.

Kao drugo, omoguen je transparentni prijenos vie protokola preko CWDMa. Zadnje, i najvanije, CWDM je jeftina, "plati kako se proiruje" tehnologija. Najee primjene CWDMa u pristupnim mreama su CATV (kabelska televizija) i FTTx/PON (Fiber-To-The-x/Passive Optical Networks) rjeenja.

FTTH Osnove i Standardi (preko CWDM)

Fiber-To-The-Home (FTTH) koncept se sastoji od upotrebe sveoptike infrastukture u last-mile segmentu mree. To je kategorija unutra FTTx modela, koji definira doseg, odnosno udaljenost vlakna od krajnjeg korisnika. Fiber-To-The-Cabinet (FTTCab), Fiber-To-The-Curb (FTTC), Fiber-To-The-Buliding (FTTB), FTTH, i Fiber-To-The-User (FTTU) su glavne opcije unutar tog modela, razlikovane u udaljenosti vlakna od krajnjeg korisnika, to se vidi na slici.

FTTx model je dakle model nadogradnje (zamjene) postojee bakrene infrastrukture na sveoptiku, dolazei do krajnjeg cilja, FTTH/U, gdje postoji sveoptiki put do krajnjeg korisnika. Primjene, usluge i prijenosni kapaciteti su razliiti u pojedinim sluajevima. Prisutnost bakra ograniuje dostupni kapacitet zbog presluavanja i frekvencijsko ovisnih efekata. Takoer, duljina bakrenog voda je takoer ograniena visokim faktorima priguenja i puno gorim kapacitet/duljina faktorom nego to je to sluaj kod optike.

Iako je FTTH idealno rjeenje za strahovito poveanje kapaciteta krajnjeg korisnika, zbog isplativosti takvog scenarija, trenutno se optika ba i ne koristi u takvom modelu. Rjeenje je postepeno uvoenje optike u pristupne mree preko jednog od drugih FTTx modela. Standardi i dostupne koritene tehnologije za pojedine modele su navedeni u tablici iznad. FTTB/H su jedini sveoptiki modeli, s razlikom to se kod FTTB modela optika oprema nalazi u podrumu zgrade, i tada se preko postojee bakrene mree unutar zgrade signal prenosi do konane toke, najee standardnim CAT-5 kablovima. U FTTH sluaju, svaki dom ima svoj zasebni optiki prijamnik, te jo razvijeniji model, FTTU (ili FTT-Desktop) gdje optika ulazi u dom kroz unutarnje oienje i sa optikom terminacijom u zasebnom mrenom utoru. FTTH prua mnoge pogodnosti, kao to su veliki kapacitet (GPON Standard sa 2.5Gb/s, >100Mb/s planirano za rezidencijalne objekte) povean doseg (do 20km) transparentnost i budua nadogradivost sigurni i robusni transportni medij Sa optikim vlaknima kao transmisijskim medijem, gigabitne brzine prijenosa se mogu lako provesti na udaljenost od nekoliko desetaka kilometara gdje su zahtjevi na performanse optikih komponenti zaista mali u odnosu na one komponente u optikom transportnom sustavu. Transparentnost i budua nadogradivost se odnose na injenicu da optika infrastruktura vlakana i razdjelnika, ako su pasivni, je totalno bitrate neovisna, to znai da je budua nadogradnja brzine prijenosa savreno podrana u postojeoj optikoj infrastrukturi. Jo jedna vana karakteristika optikog vlakna je ta da je u potpunosti imuno na elektromagnetske pojave. U odnosu na bakrene sustave, ovo pojednostavljuje predajniku i prijemniku elektroniku i ini mreu robusnijom.

Point-to-Point and Point-to-Multipoint

Jo jedna razlika u optikim pristupnim mreama je ona da li je vlakno dijeljeno ili rezervirano. Prvi sluaj je Point-To-Multipoint (P2MP) a drugi sluaj je Point-To-Point (P2P). Svaki model ima svoje prednosti i nedostatke. P2MP model koristi manje vlakana i optikih suelja, ali mora postojati strategija multipleksiranja kanala i njihove distribucije prema korisnicima, najee preko TDMa i WDMa. S druge strane, P2P model omoguuje zasebno vlakno za svakog korisnika, totalno neovisno o prometu u mrei, i sa gotovo neogranienim kapacitetom prometa. Naravno, nedostatak ovakvog modela je u broju vlakana koji se koriste, broju optikih suelja za svakog korisnika, te predajnika u CO (Central Office). Mi emo se usredotoiti na P2MP mree. Na kraju, postoji jo jedna karakterizacija sveoptikih pristupnih mrea, a to je prisutnost ili odsutnost aktivne opreme. Aktivne optike mree (AONs) imaju aktivnu mreu na terenu, to moe biti nedostatak zbog potrebne elektrine energije na tim mjestima. PON mree imaju potpuno pasivnu opremu, koja prospaja komutacijski centar sa krajnjim korisnikom pomou optikih razdjelnika ili pasivnih multipleksora bez ikakve potrebe za elektrinom energijom. PON prua veliku prednost u robusnosti i spremnosti infrastrukture za budue potrebe, te emo i opisati osnovni model. Osnovni model PON P2MP je predstavljen takoer na slici dolje glavni dijelovi su komutacijski centar (exchange center, ili CO central office), udaljeni vor (RN remote node) i korisnika oprema (CPE customer premises equipment). Optiki transmisijski link pristupne mree se prekida (optical termination) opremom u CO i opremom u ONU (optical network unit), koja ovisno od FTTx scenarija, se nalazi u vanjskom ormariu (FTTCab i FTTC) ili u CPE (sluaj FTTB/H).

4. IP over WDM
IP datagrami se mogu prenositi u transmisijskoj mrei koristei nekoliko tipova enkapsulacije, koje obavljaju protokoli drugog sloja OSI sloaja (SDH, GbE, ATM, FR, itd...) i razliitim tipovima transmisije na fizikom sloju (osnovni ili multipleksirani prijenos u elektrinoj ili optikoj domeni). Funkcionalnost protokola 2. sloja se esto ispreplee sa funkcionalnostima IP protokola, i njihovo zaglavlje dodaje povei overhead, odnosno nepotrebno poveava koliinu preneenih podataka. Koritenje protokola 2. sloja je u dananjoj situaciji neizbjeno zbog usluga koje pruaju, kao npr. P&R (Protection & Restoration), a koje nisu implementirane u IP protokol ili fiziki sloj.

Ili napraviti switching, R&P, prema gore, u IPu, ili prema dolje, u WDMu.

Nedostaci sadanjeg vieslojnog protokolnog sloaja neuinkovitost o u IP over ATM over SDH over WDM mrei, 22% kapaciteta se koristi za protokolni overhead (dodatak, viak) slojevi esto ne rade usklaeno o svaki sloj trenutno radi na svojoj brzini, tako da spori ureaji ne mogu popuniti cijeli valni kapacitet (wavelength bandwidth) o prilikom detekcije pogreke, razliiti slojevi se natjeu za protekciju optiki sloj detektira pogreku skoro trenutno, ispravlja pogreku u vremenu od 2us do 60ms SONET/SDH sloj detektira pogreku u 2.3 100us, ispravlja pogreku u 60ms funkcijsko preklapanje toliko slojeva radi istu stvar o routing o zatita mala brzina o elektroniki ureaji ne mogu dosei transmisijsku brzinu dostupnu na optikom sloju latencije veze

Povijesni razlozi za vieslojni sloaj SONET/SDH over WDM o konvencionalni WDM koristi SONET/SDH kao standardno suelje prema viim slojevima IP over ATM (ili neki drugi...) o IP datagrami se moraju pakirati u ATM elije prije prijenosa WDMom koristei SONET/SDH okvir OEO pretvorba u svakom voru je jednostavnija nego sveoptiki prospojnik Prospajanje svih paketa u optikom sloju? zahtijeva inteligenciju u optikom sloju potreba za spremanjem paketa tijekom obrade zaglavlja optiki bufferi su izrazito teko izvedivi o 1 paket = 12 kbit @ 10 Gbit/s zahtijeva 1.2us kanjenja => 360 metara vlakna! OPS (Optical Packet Switching) je jo daleko od upotrebe... Zato IP direktno preko WDMa izbjegavanje elektronikih "uskih grla" smanjenje trokova pojednostavljujui vieslojnu arhitekturu OBS (Optical Burst Switching) je jedan od prijedloga realizacije takve mree o postoji vremenski razmak izmeu zaglavlja i podatka o zaglavlje i podaci se obino prenose razliitim kanalima zaglavlje prolazi kroz zahtijevnu elektroniku obradu podaci ostaju u optikoj domeni Zakljuak sadanja IP over ATM (FR, Ethernet,...) over SDH over WDM mrea je neefikasna i suvina budua IP DIREKTNO over WDM mrea o Prednosti: manja kanjenja automatsko dodjeljivanje vea iskoristivost kapaciteta put prema AON All Optical Networks o izazov u slanju paketa direktno preko WDM mree optiki meuspremnici

Izvori:
Marcus Nebeling, CRC Press
Coarse Wavelength Division Multiplexing, Technologies and Applications, Hans-Jorg Thiele and http://www.cisco.com/univercd/cc/td/doc/product/mels/cm1500/dwdm/dwdm_fns.htm http://www.markolackovic.com/War_Workshop.pdf http://www.ittc.ku.edu/workshops/spartan/2000/Nasir_Ghani.pdf http://bnrg.eecs.berkeley.edu/~randy/Courses/CS294.S02/IPWDM.ppt http://lw.pennnet.com/display_article/211414/13/ARCHI/none/TOPST/1/CWDM-or-DWDM-in-metronetworks:-Which-platform-makes-economic-sense?/