MARKO DRAGI

K JIEV OST KATOLIKE OB OVE I PRVOGA PROSVJETITELJSTVA (HRVATSKA BAROK A K JIEV OST) (FAKULTETSKI PRIRUNIK)

SPLIT, 2006.

Nakladnik: Sveuilite u Splitu Filozofski fakultet Za nakladnika: prof. dr. Josip Milat, dekan Biblioteka: Suvremena nastava Knjiga br.2. Recenzenti: Prof.dr. Slobodan Prosperov Novak Prof.dr. Ivan Mimica, emer. Dr.sc.Antun Pavekovi, znanstveni suradnik Lektor: Jozo Kraljevi, prof. Grafika obrada: Josip Dragi, dipl. iur. Jozo Kraljevi, prof.
CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUILINA KNJINICA U SPLITU UDK 821.163.42(091)"15/17" DRAGI, Marko Knjievnost katolike obnove i prvoga prosvjetiteljstva (hrvatska barokna knjievnost) : (fakultetski prirunik) / Marko Dragi. - Split : Filozofski fakultet Sveuilita, 2006. - (Biblioteka Suvremena nastava ; knj. 2) Bibliografija. - Kazalo. ISBN 978-953-7395-02-5 120711038

Prirunik se elektroniki objavljuje na slubenoj web stranici Filozofskog fakulteta u Splitu, prema odluci br.: 3509 donesenoj na sjednici Znanstveno-nastavnog vijea FF Splita dana 20.prosinca 2006. godine.

KAZALO CILJEVI, PROGRAM I LITERATURA .............................................. 5 REFORMACIJA ................................................................................... 14 REFORMACIJA U HRVATSKOJ ...................................................... 14 MATIJA VLAI ILIRIK .................................................................. 15 ANTUN VRAMEC ............................................................................. 15 PROTUREFORMACIJA ..................................................................... 16 POVIJESNI KONTEKST .................................................................... 16 HRVATSKA K JIEV OST KATOLIKE OB OVE ................. 21 BARTOL KAI ................................................................................. 21 JURAJ KRIANI .............................................................................. 25 IME BUDINI .................................................................................. 30 MAVRO ORBINI ................................................................................ 31 JAKOV MIKALJA .............................................................................. 38 ALEKSANDAR KOMULOVI ......................................................... 38 MATIJA MATULI ALBERTI .......................................................... 40 MARKO ANTONIJE DE DOMINIS .................................................. 41 HRVATSKA BAROK A K JIEV OST........................................ 43 IVAN GUNDULI .............................................................................. 44 TOMKO MRNAVI ........................................................................... 47 IVAN BUNI VUI ......................................................................... 48 JUNIJE DONO PALMOTI ............................................................. 49 STIJEPO UREVI ......................................................................... 50 VLADISLAV MENETI (MINETI) .......................................... 51 PETAR BOGAINOVI .................................................................... 51 IGNJAT UREVI .......................................................................... 52 PETAR KANAVELI ......................................................................... 54 JEROLIM KAVANJIN ....................................................................... 54 PETAR ZRINSKI ................................................................................ 55 ANA KATARINA ZRINSKI .............................................................. 56 FRAN KRSTO FRANKOPAN............................................................ 57 3

IVAN BELOSTENEC ......................................................................... 57 JURAJ HABDELI ............................................................................. 58 IVAN TANZLIGER ZANOTTI .......................................................... 59 ANTUN KANILI ............................................................................ 59 PAVAO RITTER VITEZOVI ........................................................... 60 RAFAEL LEVAKOVI ...................................................................... 65 JURAJ RATTKAY .............................................................................. 66 STJEPAN GRADI ............................................................................. 70 IVAN LUI ....................................................................................... 70 K JIEV OST BOSA SKIH FRA JEVACA................................ 73 MATIJA DIVKOVI .......................................................................... 74 IVAN BANDULOVI ........................................................................ 78 PAVAO MOUNJANIN POSILOVI ............................................... 78 IVAN ANI ...................................................................................... 81 LOVRO ITOVI LJUBUAK .......................................................... 82 FRANJO GLAVINI .......................................................................... 81 K JIEV OST PRVOG PROSVJETITELJSTVA ......................... 84 FILIP GRABOVAC ............................................................................. 86 ANDRIJA KAI MIOI ................................................................ 87 POVIJES A I K JIEV A ISTI A O BOSA SKIM KRALJEVIMA U RAZGOVORU UGOD OMU ............................. 89 ZBILJA O K EZOVIMA AKIIMA I VUKOVIIMA U RAZGOVORU UGOD OMU I TRADICIJI ................................... 107

CILJEVI, PROGRAM I LITERATURA

Ciljevi Knjievnost katolike obnove i prvoga prosvjetiteljstva (hrvatska barokna knjievnost) kao fenomen koji se razvija u specifinim okolnostima katolike obnove. Upoznati studente sa specifinim mikrostilskim osobinama barokne knjievnosti, kao i sa strukturom anrova u vrijeme baroka. Problem manirizma i odnos manirizma spram baroka, ali i kasnorenesansne knjievnosti. Odnos izmeu utilitarnog i estetskog modela u hrvatskoj knjievnosti. Osobito osvijetliti odnos izmeu visokih dosega dubrovakog knjievnog i kulturnog kruga te prosvjetiteljskih knjievnih napora i dosega. Ozaljski knjievni i kulturni krug kao fenomen; propast tog kruga kao razlog izostanka autentinog klasicizma. Program Teite je na kroniarima: Antunu Vramecu, Mavru Orbiniju, Juraju Rattkayu; piscima teolokih tekstova: Bartolu Kaiu, Aleksandru Komuloviu, Matiji Matuliu-Albertiju; djelima bosanskih franjevaca Matije Divkovia, Pavla Posilovia, Ivana Bandulovia, Ivana Ania, Lovre itovia; dubrovakim knjievnicima Gundulieva, Bunieva i Palomotieva kruga; piscima vezanim uz Zrinske i Frankopane, zatim Pavlu Ritteru Vitezoviu i prvim dalmatinskim preporoditeljima Graboveve i Kaieve generacije.

Literatura obvezna1 1. Batui, Nikola: Povijest hrvatskoga kazalita, Zagreb 1978.; dijelovi Kazalita baroknog razdoblja i Kazalite osamnaestog stoljea. 2. Falievac, Dunja: Stari pisci hrvatski i njihove poetike, Zagreb, 1989.; pet studija u dijelu pod zajednikim naslovom Barok.
Literaturu obveznu, literaturu dopunsku i lektiru navodim prema popisu dr. sc. Antuna Pavekovia koji je kolegij Knjievnost katolike obnove (Hrvatska barokna knjievnost) predavao na Odjelu za humanistike znanosti Sveuilita u Splitu (sadanjem Filozofskom fakultetu) od 2000/01. do 2005/06. akademske godine. Znaajan je dio koritene literature koja nije u tom popisu.Ta je literatura nevedena u biljekama.
1

3. Georgijevi, Kreimir: Hrvatska knjievnost od 16. do 18. stoljea u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni, Zagreb, 1969.; sva poglavlja o 17. i 18. stoljeu 4. Jei, Slavko: Hrvatska knjievnost od poetka do danas, Zagreb, 1944. (moe i novije izdanje); od poglavlja Posljednje dvije renesansne generacije u Dalmaciji i Dubrovniku (1560.-1600.) do, zakljuno, poglavlja Dizanje vjerskog osjeaja i narodne svijesti meu Hrvatima pod tuim gospodstvom 5. Kombol, Mihovil: Povijest hrvatske knjievnosti do narodnog preporoda, Zagreb, 1945. (2. izd. 1961.) od poglavlja Epigoni, zakljuno s poglavljem Grabovac i Kai 6. Kravar, Zoran: Studije o hrvatskom knjievnom baroku, Zagreb, 1975. 7. Kravar, Zoran: Svjetovi Osmana i Barok kao potonulo kulturno dobro, u: akon godine MDC, Dubrovnik, 1993. 8. Novak, Slobodan Prosperov: Povijest hrvatske knjievnosti /Od Gundulieva Poroda od tmine do Kaieva Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga iz 1756., III. knjiga, Zagreb, 1999.; osobito prouiti uvodno poglavlje koje sadri iscrpan komentar literature. 9. ojat, Olga: Pregled hrvatske kajkavske knjievnosti od polovine 16. do polovine 19. stoljea i jezino-agrafijska borba uoi i za vrijeme ilirizma, u PSHK, knj. 15/I., Zagreb, 1977. 10. velec, Franjo: Hrvatska knjievnost 17. stoljea, u: Povijest hrvatske knjievnosti, knjiga 3., Od renesanse do prosvjetiteljstva, napisali Marin Franievi, Franjo velec, Rafo Bogii, Liber Mladost, Zagreb, 1974. 11. Frange, Ivo: Povijest hrvatske knjievnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske, Cankarjeva zaloba, Zagreb Ljubljana, 1987. 12. Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, urednici Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost), Kreimir Nemec ( ovija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam), kolska knjiga, Zagreb, 2000. 13. Jeli, Dubravko: Povijest hrvatske knjievnosti, drugo znatno proireno izdanje, Naklada P.I.P. Pavii, Zagreb, 2004. 14. Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine od XIV. do sredine XVIII. stoljea, Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, knjiga 6., priredio Ivo Pranjkovi, Matica hrvatska, HKD Napredak, Sarajevo, 2005. 6

Literatura dopunska 1. Angyal, Andrija: Die slawische Barockwell, Leipzig, 1961. 2. Banac, Ivo: Uskrsnula Hrvatska Pavla Rittera Vitezovia, Kolo, br. 2, Zagreb, 1996, str. 5-18 3. Batui, Nikola: arav od fortune, Zagreb, 1991.; poglavlja Scenska recepcija Gundulieve Dubravke, Element! scenske fantastike u dubrovakoj drami XVII. stoljea 4. Bogii, Rafo: Hrvatska pastorala, Zagreb, 1989. 5. Bojovi, Zlata: Barokni pesnik Petar Kanavelovi, Beograd, 1980. 6. Botica, Stipe: Filip Grabovac, Zagreb, 1990. 7. Bratuli, Josip: Sjaj batine, Split, 1990., poglavlja Divkovieve Besiede kao knjievni tekst, Pjesnik Fran Krsto Frankopan, Petar Zrinski i Pavao Ritter Vitezovi, kolska drama u sjevernoj Hrvatskoj 8. ale, Frano: Komedija dell' Arte i hrvatska komedija sedamnaestog stoljea u Dubrovniku, u: Dani hvarskoga kazalita, sv. 12, Split, 1986. 9. iin-ain, iro: Ilirska akademija u Splitu, njeno vrijeme i sjedite, Split, 1952. 10. Dani hvarskog kazalita, sv. 4, Split, 1977. 11. Dani hvarskog kazalita, sv. 5, Split, 1978. 12. Dani hvarskog kazalita, sv. 19, Split, 1993. 13. Dani hvarskog kazalita, sv. 20, Split, 1994. 14. Dani hvarskog kazalita, sv. 21, Split, 1995. 15. Dani hvarskog kazalita, sv. 22, Split, 1996. 16. Deanovi, Mirko: Odrazi talijanske akademije degli Arcadi preko Jadrana, Rad JAZU, knj. 248, Zagreb, 1933., str. 1-48.; br. 250, Zagreb, 1935., str. 1-125 17. Falievac, Dunja: Ivan Buni Vui, Zagreb, 1978. 18. Falievac, Dunja: Ivan Gunduli, u: Hrvatska knjievnost u evropskom kontekstu, Zagreb, 1978., str. 259-276 19. Falievac, Dunja: Kaliopin vrt, Zagreb, 1997. 20. Frange, Ivo: Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb, 1987., poglavlja: Reformacija. Protureformacija. Barok. Racionalizam i predromantizam 21. Fotez, Marko: Scenske vrednote Gundulieve Dubravke, Hrvatska revija, br. 12, Zagreb, 1938., str. 674-686 7

22. Golub, Ivan: The Slavic Vision of Juraj Kriani, Zagreb Dubrovnik, 1993. 23. Haler, Albert: Gunduliev Osman s estetskog gledita, Beograd, 1929. 24. Hrvatski knjievni barok, Zagreb, 1991. 25. Ivekovi, Franjo: Hrvatska Zrinijada prema magjarskoj, Knjievnik, br. 3, 1866., str. 319-335. 26. Jagi, Vatroslav: Adrianskoga mora Sirena iliti Obsida Sigetska, Knjievnik, br. 3, 1866., str. 336-407 27. Jensen, Alfred: Gunduli und sein Osman, Goteborg, 1900. 28. Jutroni, Andre: Iz kulturne prolosti Braa, Split, 1970., od pogl. ekoliko podataka o Sabi Mladiniu, zakljuno poglavlje Tko je uitelj Jurii u velepjesmi Jerolima Kavanjina 29. Karaman, Dujam Sreko: Prva hrvatska akademija i gospodarsko drutvo u Spljetu, Split, 1899. 30. Kai, Bartol: Zbornik radova o ivotu i djelu, Zadar, 1994. 31. Kljuevi raja, zbornik, Zagreb, 1995. 32. Knjievni barok, Zagreb, 1988 33. Kombol, Mihovil: Hrvatska drama do 1830., Hrvatsko kolo, br. 23. Zagreb, 1949.. str. 293-311; pretiskano u 86. knj. edicije Pet stoljea hrvatske knjievnosti 34. Kombol, Mihovil Novak, Slobodan Prosperov: Hrvatska knjievnost do narodnog preporoda, Zagreb, 1992. (konzultirati osobito bibliografiju) 35. Kravar, Zoran: Stil hrvatskoga knjievnog baroka, u ediciji: Hrvatska knjievnost u evropskom kontekstu, Zagreb, 1978.; str.223-241 36. Kravar, Zoran: Das Barock in der kroatischen Literatur, KlnWeimar-Wien, 1991. 37. Kuna, Herta: Hrestomatija stare bosanske knjievnosti, Sarajevo, 1974.; po vlastitom izboru 38. Kurelac, Miroslav: Ivan Lui, otac hrvatske historiografije, Zagreb, 1994. 39. Lachmann-Schmol, Renate: Ignjat ori, Kln-Graz, 1964. 40. Maixner, Rudof: O akademiji Miha Sorkoevia, GPKH, knj. 23, Zagreb, 1952.; str. 56-67. 41. Markovi, Franjo: Estetika ocjena Gundulieva Osmana, Rad JAZU, knj. 46, 1879. (str. 78-165); br. 47, 1879. (str. 129-221); br. 50, 1879. (str. 96-175); br. 52, 1880. (str. 1-140). 42. Maroevi, Tonko: Teatar Marina Gazarovia, u knjizi: Dike ter hvaljenja, Split. 1986. 8

43. Mati, Tomo: Prosvjetni i knjievni rad u Slavoniji prije preporoda, Zagreb, 1945.; poglavlja: I., II., III., V. i VI. 44. Medini, Milorad: Povijest hrvatske knjievnosti u Dalmaciji i Dubrovniku, knjiga I.. Zagreb, 1902.; poglavlja Pokladna lirika, Epika, Juraj Barakovi, Turski bojevi u dubrovako-dalmatinskoj knjievnosti. 45. Mihanovi-Salopek, Hrvojka: Hrvatska himnodija od srednjega vijeka do preporoda. Split, 1992.; od poglavlja Kreativni metodski postupci strukturiranja hrvatske himnodije, zakljuno poglavljem Rasprostranjenost prosvjetiteljskih izdanja himnodijskih zbornika i pjesmarica 46. Mogunosti, (temat o hrvatskoj drami 17. stoljea), br. 2-3, Split, 1977. 47. Muljai, arko: Dva priloga povijesti dubrovakih akademija, Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. IV-V, Zagreb, 1959.; str. 319334 48. Novak, Slobodan Prosperov Lisac, Josip: Hrvatska drama do narodnog preporoda, I11, Split, 1984.; u I. dijelu od poglavlja XXXLX. Martin Benetovi: Hvarkinja do kraja; u II. dijelu od poetka, zakljuno poglavljem LXLX. Judita. 49. Novak, Slobodan Prosperov: Vuistrah i dubrovaka tragikomedija, Split, 1979. 50. Novali, uro: O dvojstvu hrvatskog knjievnog baroka, Forum, br. 4, Zagreb. 1968, str. 712-730. 51. Pavi, Armin: O kompoziciji Gundulieva Osmana, Rad JAZU, knj. 32, Zagreb, 1875., str. 104-150. 52. Pavlii, Pavao: anrovi hrvatske barokne knjievnosti, u: Hrvatska knjievnost u evropskom kontekstu, Zagreb, 1978.; str. 243-258. 53. Pavlii, Pavao: Rasprave o hrvatskoj baroknoj knjievnosti, Zagreb, 1979. 54. Pavlii, Pavao: Poetika manirizma, Zagreb, 1988. 55. Pavlii, Pavao: Studije o Osmanu, Zagreb, 1996. 56. Pavlovi, Dragoljub: Vlaho Skvadrovi /Squadri/, Rad JAZU, knj. 259. Zagreb, 1937, str. 183-200. 57. Pavlovi, Dragoljub: Starija jugoslovenska knjievnost, Beograd, 1971.. od poglavlja O krizi vlasteoskog stalea u Dubrovniku XVII. st. do kraja. 58. Petrovi, Sveto: Problem soneta u starijoj hrvatskoj knjievnosti, Rad JAZU, knj. 35, Zagreb, 1968.; analize Ivana Mria i Jurja Barakovia. 9

59. Potthoff, Willfried: Die Dramen des Junije Palmoti, Wiesbaden, 1973. 60. Prohaska, Dragutin: Ignjat ori i Antun Kanili. Studija o baroku u naoj knjievnosti, Rad JAZU, knj. 178., Zagreb, 1909.; str. 115224. 61. Rapacka, Joanna: Zaljubljen u vilu, Split, 1998.; od poglavlja Obrana uzaludnih napora do kraja knjige. 62. Rothe, Hans: O anru Gundulieva Osmana, Dometi, br. 1-3, 1983., str. 67-78. 63. Rothe, Hans: Unutranja forma knjievnog baroka slobodnoga grada Dubrovnika: Ivan Gunduli: Suze sina razmetnoga, Croatica, sv. 22-23, 1985., str. 55-81. 64. Slamnig, Ivan: Disciplina mate, Zagreb, 1965.; poglavlje eke specifine crte hrvatske barokne poezije. 65. Slamnig, Ivan: Hrvatska knjievnost prije preporoda kao organski dio evropskog knjievnog kretanja, u ediciji: Hrvatska knjievnost prema evropskim knjievnostima, Zagreb, 1970., str. 19-49. 66. Slamnig, Ivan: Hrvatska knjievnost osamnaestoga stoljea, njezini stilovi, veze i uloga u stvaranju nacionalnog jedinstva, u: Hrvatska knjievnost u evropskom kontekstu, Zagreb, 1978., str. 279-286. 67. Slamnig, Ivan: Hrvatska versifikacija, Zagreb, 1981.; poglavlje Razvoj stiha u 17. stoljeu. 68. Stama, Ante: Slikovno i pojmovno pjesnitvo, Zagreb, 1977.; poglavlje Divo Buni Vui u zrcalu metafore. 69. Stara bokeljska knjievnost, Zagreb, 1996. 70. velec, Franjo: Dubrovaka komedija XVII. stoljea, Mogunosti, br. 10, Split, 1974., str. 1073-1085. 71. velec, Franjo: Iz nae knjievne prolosti, Split, 1990.; poglavlja Kako je nastala Vila Slovinka Jurja Barakovia, Odjeci Vergilijeve Eneide u Vili Slovinki Jurja Barakovia, Dometi Drage, rapske pastirice Jurja Barakovia, Barokni epovi s historijskom temom u hrvatskoj knjievnosti, O recepciji Gundulieva Osmana prije njegova prvog tiskanja, Ivan Tanzlinger Zanotti, zadarski knjievnik 17. i poetka 18. stoljea, Pouka i poruka Graboveva Cvita razgovora. 72. velec, Franjo: Iz starije hrvatske knjievnosti, Zagreb, 1998.; poglavlja Pitanja jezika i pisma Propagandinih izdanja u sklopu Kaievih jezikoslovnih intencija, Ivan Mri otvara novo podruje hrvatskoj pjesnikoj rijei, Katalozi u funkciji epizoda u Gundulievu Osmanu, Dubrovnik ponovljen Jakete Palmotia prema Osmanu 10

Ivana Gundulia, Plandovanja i nakon vie stoljea iva poezija, Knjievna drutva u Dalmaciji od XVI. -XVIII stoljea. 73. Tatarin, Milovan: Od svita odmetnici, Split, 1997. 74. Tomasovi, Mirko: Komparatistiki zapisi, Zagreb, 1976.; poglavlje Bunieve pozajmice i parafraze Petrarkinih stihova. Lektira 1. Gueti, Stjepan (Stjepo urevi): Derviiata, u: Ivan Kukuljevi: Stari pjesnici hrvatski, sv. I, Zagreb, 1856. 2. Vitalji, Andrija: Ostan Boije ljubavi i razlike pjesni duhovne, Dubrovnik, 1874. 3. Maibradi, Horacije: Pjesme Oracija Maibradia, Stari pisci hrvatski (SPH), knj. 11 (djela Maibradia, Miha Bunia Babulinova, Maroja Maibradia i Marina Bureia), Zagreb, 1880. 4. Palmoti, Junije: Djela Gjona Palmotia, SPH, knj. 12. i 13., Zagreb, 1882. i 1883.; Atalanta, SPH, knj. 19, Zagreb, 1892. (fakultativno SPH, knj. 14., Zagreb, 1884.; Izabrana djela, Stoljea hrvatske knjievnosti [SHK], Zagreb, 1995.) 5. Gleevi, Antun: Djela Antuna Gleevia, SPH, knj. 15, Zagreb, 1886. (prema vlastitom izboru nekoliko pjesama, posebno maskerata i jedan dramski tekst) 6. Barakovi, Juraj: Djela, SPH, knj. 17, Zagreb, 1889.; takoer i: Vila Slovinka, Pet stoljea hrvatske knjievnosti (PSHK), knj. 8, Zagreb, 1964. 7. Crkvena prikazanja starohrvatska XVI i XVII vijeka, SPH, 1893.; proitati Prikazanje slavnoga uskrsnutja Isukrstova, Prikazanje navienja priiste divice Marije, Prikazanje od usastja na nebesa slavne divice Marije, Prikazanje sv. Beatrice, Faustina i Simplicija bratje, Prikazanje ivota i muke s. Ciprijana i Justine, Prikazanje s. Ivana Krstitelja porojenje i smrt, Skazanje ivota svete Gjulelme, kraljice ugarske. 8. Kavanjin, Jerolim: Povijest vanelska bogatoga a nesrenoga Epuluna i ubogoga a estita Lazara, SPH, knj. 22, Zagreb, 1913. 9. urevi, Ignjat: Djela Ignjacija Dordi, SPH, knj. 24 i 25, Zagreb, 1918. i 1922. (obvezatno konzultirati i izdanje urevia u PSHK, knj. 18, Zagreb, 1971.) 10. Komedija od Raskota, Graa za povijest hrvatske knjievnosti (GPKH), knj. 11, Zagreb, 1932. 11. ono vien'je svetog Bernarda, GZPH, knj. 11, Zagreb, 1932. 11

12. Kai, Bartul: Sveta Venefrida, Vrela i prinosi, br. 8, Sarajevo 1938.; ima i p. o. Bartol Kai: Pjesni duhovne oca Bartolomeja Kaia, GPKH, knj. 7. Zagreb, 1912. (nekoliko pjesama po vlastitom izboru). (Fakultativno Bartol Kai: Putovanja junoslavenskim zemljama, Privlaka, 1987.: ivot Bartola Kaia, Osijek, 1999.) 13. Fancev, Franjo: Iz poezije Paanina Ivana Meria, GPKH, knj. 13, Zagreb, 1938. (fakultativno) 14. Gunduli, Ivan: Djela Diva Frana Gundulia, knj. 9, tree izdanje, Zagreb, 1938. (Konzultirati Ivan Gunduli: Suze sina razmetnoga. Dubravka. Ferdinandu Drugomu od Toskane, PSHK, knj. 12, Zagreb, 1964.; Osman, Matica hrvatska. Zagreb, 1991.) 15. Kai Mioi, Andrija: Razgovor ugodni naroda slovinskoga, SPH, knj. 27, Zagreb. 1942. (Fakultativno Andrija Kai Mioi: Korabljica, SPH, knj. 28, Zagreb. 1964.) 16. Grabovac, Filip: Cvit razgovora naroda i jezika ilirikoga aliti rvackoga, SPH, knj. 30, Zagreb, 1951. 17. Zrinski, Petar: Adrijanskoga mora sirena, SPH, knj. 32, Zagreb, 1957. (Konzultirati Dragoljub Pavlovi: Antologija dubrovake lirike, Beograd, 1960.) 18. Benetovi, Martin: Hvarkinja; Junije Palmoti: Pavlimir; PSHK, knj. 9. Zagreb, 1965. (Fakultativno iko Gunduli: Sunanica, GPKH, knj. 28, Zagreb, 1962.) 19. Morovi, Hrvoje: Iz poezije Marina Gazarovia, Mogunosti, br. 9, Split, 1963.; str. 983-996 20. Gazarovi, Marin: Murat gusar, Mogunosti, br. 6 i 7, Split, 1970. 21. Zbornik stihova XVII. stoljea, PSHK, knj. 10, Zagreb, 1967. 22. Komedije XVII. i XVIII. stoljea, PSHK, knj. 20, Zagreb, 1967.; prostudirati uvodnu studiju i komedije: Ljubovnici, Pijero Muzuvijer, Mada, Starac Klimoje, Ilija Kulja (literatura o komediografiji i u: Novak Lisac, Hrvatska drama do narodnog preporoda, II, str. 133134) 23. Hrvatski latinisti, II, PSHK, knj. 3, Zagreb, 1970. (konzultirati Zbornik proze XVI. i XVII. stoljea, PSHK, knj. 11, Zagreb, 1972.) 24. Zbornik proze XVI. i XVII. stoljea, PSHK, knjiga 11., priredio Jaka Ravli, Zora, Matica hrvatska, Zagreb, 1972.

12

25. Dubrovake preradbe Moliereovih komedija, HI, SPH, knj. 36 i 37, Zagreb, 1972.. 1973. 26. Zbornik stihova i proze XVIII. stoljea, PSHK, knj. 19, Zagreb, 1973. 27. Buni Vui, Ivan: Djela Diva Bunia Vuia, SPH, knj. 35, Zagreb, 1971.; svakako konzultirati i: Divo Buni Vui: Djela, SHK, Zagreb, 1995. 28. Dubrovniker Dramatiker des 17. Jahrhunderts, priredio Wilfried Potthoff, Giessen, 1975. 29. Zrinski, Petar Frankopan, Fran Krsto Vitezovi, Pavao Ritter: Izabrana djela, PSHK, knj. 17, Zagreb, 1976. 30. Hrvatski kajkavski pisci, PSHK, knj. 15/11, Zagreb, 1977. 31. Kanaveli, Petar: Vuistrah, Forum, br. 7-9, Zagreb, 1983. 32. Frankopan, Fran Krsto: Djela, SPH, knj. 42, Zagreb, 1995.; konzultirati i: Fran Krsto Frankopan: Djela, SHK, Zagreb, 1995. (i drugo, obnovljeno izdanje 1999.). 33. Vitezovi, Pavao Ritter: Oivjela Hrvatska, Zagreb, 1997. 34. Ivanievi, Ivan: Kita cvitja razlikova, Beograd Bol, 1981.

13

REFORMACIJA
Reformacija je socijalno-politiki pokret 16. st. Bila je to borba protiv Katolike crkve kao oslonca feudalizma. Zabrana indulgencije2 bio je jedan od glavnih zahtjeva reformacije. Protestantizam je openit naziv za kranska uenja koja su se odijelila od katolicizma u vrijeme reformacije. Protestantizam naglaava ulogu Biblije i milosti. Korijene protestantizma nalazimo kod Jana Husa (oko 1369.-1417.) iz eke. Protestatio njemakih kneeva i slobodnih gradova bio je na saboru u Speyeru 1529. To je protest protiv ukidanja luteranskih crkava. Protestant znai i svjedoiti. Hus je bio pod utjecajem Engleza Johna Wycliffea (oko 1329.-1384.) koji je tvrdio da je autoritet Svetog pisma iznad autoriteta pape. Protestantizam kao trajnija pojava potjee iz XVI. st. s Martinom Lutherom (1483.-1546.) koji je podrijetlom iz rudarske obitelji, a 1501. g. upisao je Sveuilite u Erfurtu. U Erfurtu ga je udario grom kad je zazvao pomo Sv. Ane i odluio postati redovnikom augustinskih pustinjaka u Erfurtu. Godine 1512. doktorirao je teologiju. Na dan Svih svetih (31. listopada 1517.) uz doputenje dekana teolokog fakulteta na vrata dvorske crkve pribio je svojih 95 teza pozivajui na raspravu; 10. listopada 1520. g. dobio je papinsku bulu koja je osudila njegovo ponaanje; 10. XII. 1520. sa svojim pristaama spalio je bulu i kanonsko pravo; 3. I. 1521. Luther je izopen i dolo je do podjele kranskoga svijeta. Luther je preveo Bibliju. Protestanti priznaju samo dva sakramenta: Gospodnju Veeru ili Euharistiju i Krtenje. Glavne su im svetkovine Boi, Uskrs i Duhovi. Protestanti obuhvaaju luterane, kalviniste i anglikance te metodiste, baptiste i dr.

REFORMACIJA U HRVATSKOJ
Lutherove ideje u Hrvatskoj prihvaene su najprije u Istri. Petar Pavao Vergerije, nekadanji papinski nuncij u Njemakoj te biskup modruki i koparski, uz pomo reformatora Primoa Trubara i njegova suradnika Ivana Unganda, pridobio je Stjepana Konzula Istranina (1521. 1579.) i Antuna Dalmatina (po. XVI. st.-1579.). Oni su preveli Bibliju na narodni jezik.
Indulgencija je povelja o oprotenju grijeha za novac koju je izdavala Katolika crkva i kojom se bogatila.
2

14

MATIJA VLAI ILIRIK

Vodee mjesto meu hrvatskim piscima protestantizma zauzima Matija Vlai Ilirik (Labin, 1520. Frankfurt, 1575.). Bio je filolog, povjesniar, protestantski teolog, latinist; prijatelj Lutherov. Protestantizam je prihvatio pod utjecajem svoga ujaka fra Balda Lupetine koji je bio sveenikom u Mlecima. Djela: Catalogus testium veritatis (Katalog svjedoka istine, 1555. ) te enciklopedijsko djelo u 13 svezaka Ecclesiastica3 historia (Povijest crkve, tzv. Magdeburke centurije, Basel od 1559.-1574.), Clavis scripturae Sacrae (Klju Sv. pisma, Basel 1567.)4 * Kajkavsku Hrvatsku zahvatio je kalvinizam, a proirio ga je u Meimurju grof Juraj Zrinski, sin proslavljenoga branitelja Sigeta. Protjerao je iz Meimurja katolike sveenike i doveo kalviniste. U Nedeliu je 1572. godine podigao tiskaru koja je radila 14 godina i u njoj je tiskan ovi zavjet i Katekizam Mihajla Buia.

A TU VRAMEC
Antun Vramec (Ormo, tajerska, 1538. Varadin, 1588.) kroniar, vjerski pisac, dr. teologije. kolovao se u Beu i Rimu. Godine 1568. najmlai je kanonik na zagrebakom kaptolu, 1573. varadinski arhiakon, 1576. ili 1577. upnik u Breicama. Godine 1578. suspendiran je jer se nije htio odrei neke ene. Izopen je 1582. godine. Pisao je kajkavskim dijalektom. Najznaajnija su njegova djela: Kronika5 (1578.) u kojoj na 65 listova6 navodi povijesni pregled od postanka svijeta do izlaska knjige 1578. g. te zbirka propovijedi homilija Postila 1586. g. Neki ga povjesniari knjievnosti svrstavaju u reformatore, a neki u protureformatore.

Ecclesia crkva kao zgrada i institucija. Hrvatski latinisti I, priredili Veljko Gortan i Vladimir Vratovi, PSHK, knj. 2. Zora, Matica hrvatska, Zagreb 1969, str. 681.- 707. 5 Samo su dva primjerka te knjige sauvana. Reprint toga izdanja objavila je HAZU, Zavod za znanstveni rad, Varadin, Biblioteka izdanja KS, NIZ REPRINTI, 1992. godine, a u povodu 125. obljetnice osnutka HAZU. 6 Oznaeni su listovi a ne stranice.
4

15

PROTUREFORMACIJA
POVIJES I KO TEKST
U Mletako-turskom ratu od 1499.-1503. godine Turci (Osmanlije) su opustoili splitsko, ibensko i zadarsko podruje, a 1500. godine osvojili Makarsku i luku Busoljinu kraj Trogira. Sljedee su godine (1501.) osvojili trogirsko i ibensko podruje. Splitski nadbiskup Bernardo Zane 1512. g. zapisao je da je svojim oima gledao kako Turci otimaju djecu s majinih grudi, siluju ene pred njihovim muevima, a starce i starice, kao nepotreban plijen, ubijaju pred djecom i unuadima. avinu i Nutijak u Cetinskoj krajini Osmanlije su osvojili 1513. g. Osam godina kasnije (1521.) osvojen je Beograd. Tako je osvajaima otvoren put prema Srijemu, Slavoniji i Ugarskoj. Knin i Skradin osvojeni su 1522. g., a 1523. g. osvojeni su Sinj i Ostrovica kraj Bribira. U to su vrijeme uasna stradanja Hrvata u Bosni i Hercegovini. Od 5. oujka do 10. travnja 1524. godine Osmanlije su juriali na Klis ali su ih porazili branitelji predvoeni Petrom Kruiem i Grgurom Orloviem. Osmanlije su 1526. g. sa dvjesto tisua vojnika i tri stotine topova osvojili Srijem i Osijek. Hrvatsko-ugarski kralj Ludovik II. zapoeo je 29. kolovoza 1526. g. na Mohakom polju s oko 30.000 vojnika bitku s Osmanlijama ne ekajui glavninu hrvatske vojske koju je predvodio Krsto Frankopan. Kralj nije ekao ni Erdeljsku vojsku pod zapovjednitvom Ivana Zapolje. U okraju je poginulo 22.000 vojnika. Kralj se utopio u potoku eleju.7 Godine 1527. Ferdinand Habsburg izabran je za kralja Hrvatske. On se opredijelio za katolicizam i time je u Hrvatskoj zavrena sudbina reformacije. Mletaka i Dubrovaka Republika ostale su takoer vjerne katolicizmu. Jajce i Banja Luka osvojeni su 1528. g.

Mijatovi, Anelko: Iz riznice hrvatske povijesti i kulture, kolska knjiga, Zagreb, 1996, str. 167.

16

Sulejman II. Velianstveni 29. rujna 1529. g. s oko 100 000 vojnika i 300 topova opkolio je Be. Bosnom je u diplomatskoj misiji Benedikt Kuripei proputovao 1530. g. i, uz ostalo, zapisao: U spomenutom kraljevstvu Bosni nali smo tri naroda i tri vjere. Prvo su starosjedioci Bonjaci, koji su rimokranske vjere. () Drugo su Srbi, koje oni zovu Vlasima. () Trei su narod pravi Turci. Ti, naroito ratnici i inovnici, s velikim tiranstvom vladaju objema prije spomenutim narodima, kranskim podanicima.8 Od 1530. do 1541. g. u umberak su se naseljavale prve skupine uskoka. Oko 10 000 Hrvata odselilo je iz Pokuplja 1532.-1533. g. u okolicu Bea, a vie od 100 000 Hrvata zapadno od Vrbasa, Pounja, Like, Krbave i zapadne Slavonije naselilo je oko 200 sela u Gradiu.9 Po Sanudu, autoru Diaria, Turci su do 1533. g. iz hrvatskih zemalja u ropstvo odveli 600 000 itelja.10 Poega je osvojena 1536. godine. Od 1536. do 1537. g. zavreno je osvajanje Slavonije. Osvojeni su: Klis 1537. g., Naice 1541. g. Voin, Stupanica, Bijela Stijena, Orahovica, Valpovo, Brezovica, Pakrac i Petrovina 1543. g., Kostajnica 1556. g. Nikola Zrinski, hrvatski ban (1543.-1556.) junaki se borio protiv Osmanlija. Tridentski sabor je djelovao s prekidima 1545.-1548, 1551.-1552., 1562.-1563. a sazvao ga je papa Pavao III. s podrkom cara Karla V. Svega je nekoliko biskupa sudjelovalo na 1. i 2. dijelu Sabora, a na 3. dijelu gotovo svi dalmatinski biskupi. Zapaenu ulogu imali su Juraj Drakovi i Andrija Dudi. Biskupi u domovini provode odredbe Tridentskoga sabora te osnivaju sjemenita, puke i srednje kole. Siget je grad u jugozapadnoj Maarskoj i bio je vana utvrda koja je uvala prolaz prema srednjoj Europi. Godine 1556. obranila ga je posada pod zapovjednitvom Marka Horvata Stania. Poetkom kolovoza 1566. g. opsjelo ga je 100 000 Turaka i mnogo topova predvoenih sultanom Sulejmanom II. i vezirom Mehmed paom Sokoloviem. Siget je branilo oko 2500 ljudi uglavnom Hrvata predvoenih Nikolom ubiem Zrinskim. Budui da pomo od Maksimilijana nije stigla preivjeli su branitelji 7. rujna provalili iz vatrom ugroene utvrde i skoro
8 9

Isto, str. 175.-176. Isto, str. 178. 10 Isto, str. 178.

17

svi izginuli. Opis toga dogaaja na hrvatskom jeziku dao je sudionik Franjo rnko. U Ciparskom ratu (1570.-1573.) Osmanlije su osvojili Ulcinj, Bar, Spi, Budvu. Boka je bila ugroena, a Korula i Hvar su napadani (1571. g.); Solin je osvojen. Mleani su 1572. g. osvojili Klis, Zemunik i Makarsku. Bitka kod Lepanta 1571. g. zaustavila je Turke i oni vie nisu bili pomorska velesila. Bila je to najvea pomorska bitka galija za Ciparskog rata. Flotu sv. Lige inile su: Venecija, panjolska, Malta, Papinska drava, a zapovjednik joj je bio Don Juan Austrijski. Turci su izgubili 200 galija i oko 40 000 ljudi; osloboeno je 12 000 robova i veslaa. Kranska je flota izgubila 15 galija i 10 000 ljudi. U sastavu mletake flote borile su se galije hrvatskih gradova: Sv. Nikola-Cres, Uskrsli IsusKrk, Sv. Ivan-Rab, La Donna-Trogir (zapovjednik A. Cipiko teko je ranjen), Sv. Jerolim-Hvar, Sv. Tripun-Kotor ( poginuo je zapovjednik Bizanti). Vjerojatno je u priuvi bilo i 20 dubrovakih galijuna. Tragino je 1573. g. zavrila velika hrvatsko-slovenska Seljaka buna pod vodstvom Matije Gubeca. Sjemenite je otvoreno u Zagrebu 1576. g., a u Splitu 1581. godine. Godine 1577. Osmanlije su osvojili mnoga mjesta u Bihakoj krajini. Hrvati su 1591. g. potisnuli Osmanlije iz Moslavine. Godine 1592. osvojen je Biha, posljednje hrvatsko uporite na Uni. Legendarna je obrana Siska 1593. godine. Hrvatska je 1594. g. od Meimurja do Primorja obuhvaala samo 16 800 etvornih kilometara. Hrvati su 1595. g. oslobodili Petrinju, Hrastovicu i Gore, i potukli osmanlijsku vojsku kod akovca. Senjski su uskoci uz pomo vojske iz okolice Splita 1596. g. od Osmanlija oslobodili Klis, ali su ga iste godine morali vratiti. Senjski uskoci su 18. prosinca 1604. g. potukli mletaku a potom i osmansku vojsku. Mleani su ih 23. prosinca napali kod Ugljana. Uskoci su se povukli na uzvisinu i utaborili. No, a sutradan nevrijeme sprijeili su Mleane da napadnu uskoke. Uskoci su od drveta i ivotinjske koe napravili stazu, privukli brodove, napustili utvrdu, a na utvrdi ostavili tapove i kape kako bi zavarali Mleane. Uzaludno su Mleani juriali mislei da su uskoci u utvrdi.

18

Godine 1607. otvorena je gimnazija u Zagrebu te kolegij u Dubrovniku. Godine 1669. otvoren je Filozofski fakultet u Zagrebu. U tridesetogodinjem Protestantsko-katolikom ratu (1618.-1648.) sudjelovalo je 30 000 Hrvata. U bitci kod Hoima 1621. g. poraena je osmanlijska vojska, a idue je 1622. godine svrgnut i zadavljen sultan Osman II. Hrvati su 1638. od Osmanlija oslobodili Topusko. Trideset je Vodiana i Vodianki 1646. g. odbilo napad Osmanlija na Vodice. Kandijski rat (1645.-1669.) zapoet je turskim napadom na mletaki otok Kandiju (Kretu). Turska vojska se iskrcala na otok ali je mletaka vojska blokirala Dardanel i tako sprijeila opskrbu te je Kandija kapitulirala 6. rujna 1669. g. Turci 1646. g. zauzimaju Novigrad i napadaju podruje od Zadra do ibenika. Venecija 1647. g. poduzima napad na Turke i zauzima Zemunik, Novigrad, Vranu, Obrovac i Skradin a turski napad na ibenik propada. Na stranu Mleana prelaze Poljica i niz hercegovakih plemena. U tursko mletakom Kandijskom ratu Osmanlije su potisnuti iz Makarskoga primorja, Poljica, Klisa, Solina i ibensko-zadarskog zalea. U tom ratu istaknuli su se zapovjednici: Sori, Mandui, Miljanii, Milkovi i Jankovi. Glavni junak najdulje hrvatske usmene epske pjesme Ilija Primorac bio je zarobljen u tom ratu.11 Osmanlije su 1647. g. silovito napali ibenik i Split. Uz velike su gubitke odustali od ibenika, a 1648.g. odbijeni su od Splita. Hrvatska heroina Mila Gojsali 27. oujka 1648. g. zavela je Topal-pau te zapalila barutanu rtvujui svoj ivot za slobodu Poljica. (Neki povjesniari taj dogaaj lociraju u 1530. godinu.) Trideset je ena 1657. g. od Osmanlija herojski obranilo Marinu kod Trogira. U Habsburko-Turskom ratu (1663.-1664.) posebno se istaknuo ban Nikola Zrinski. U Bekom Novom Mjestu 30. travnja 1671. g. pogubljeni su Petar Zrinski i Franjo Krsto Frankopan. Karlovaki mir sklopljen je Srijemskim Karlovcima 26. I. 1699. izmeu Sv. Lige (Austrija, Venecija i Poljska). Tada je Dubrovaka Republika uz pomo Austrije osigurala Turcima izlaz na Jadran u Kleku i Sutorini.
To je pjesma Kako je Ilija Primorac postrijeljao enine prosce (1635 stihova). Vidi: Petar Gudelj Hrvatska Odiseja, Mala nakladna kua Sv. Jure, Baka Voda 1999.
11

19

Pod Beom je 12. rujna 1683. g. poraeno 250 000 osmanlijskih vojnika. U toj bitci iznimne zasluge pripadaju poljskome zapovjedniku Janu Sobjeskom. (Te je godine pod Beom u nerazjanjenim okolnostima poginuo hrvatski sveenik, otac ruskoga panslavizma, protureformator Juraj Kriani). Poraz Osmanlija pod Beom bio je povod kranskim zemljama da se dignu na ustanak. U tom je ratovanju osloboena Lika. Slavonija do Une i Save osloboena je 1691. godine. Osloboen je zapadni dio Srijema. Eugen Savojski prodro je do Sarajeva, a u povlaenju je poveo Hrvate u Hrvatsku. Godine 1687. Hrvati iz Rame, Duvna, Livna i drugih mjesta od osmanske odmazde bjee u Dalmaciju. Ramljaci su tada sa sobom ponijeli Gospinu sliku, danas udotvornu Gospu Sinjsku. U Srijemskim je Karlovcima 26. sijenja 1699. g. sklopljen Karlovaki mir. Tada je Dubrovaka Republika osigurala Turcima izlaz na Jadran u Kleku i Sutorini. Sinjski kraj osloboen je 1715. g. U znak na tu pobjedu od tada se tri Sinjska alka. U toj bitci istaknuo se fra Pavao Vukovi. Imotski je kraj osloboen 1717. godine. Uasna je odmazda nad kranima nastupila nakon osmanskoga poraza pod Beom 1684. g. Tada Hrvati masovno bjee iz Bosne i Hercegovine tako da ih 1723. u toj zemlji ostaje samo 23 000. Bosna i Hercegovina pod osmanskom je vlau sve do 1878.g. kada je anektira Austro-Ugarska.

20

HRVATSKA K JIEV OST KATOLIKE OB OVE

BARTOL KAI
Bartol Kai (Pag, 1575. Rim, 1650.) kolovao se u Pagu, Zadru i Rimu. Otac mu je umro u 33. g. ivota. Godine 1606. postao je sveenik. Kao misionar boravio je u Bosni i Beogradu i upoznao se s tekim ivotom krana pod Turcima. O tomu u er formi pie u svojoj latinskim jezikom napisanoj Autobiografiji, koja je jedna od najstarijih autobiografija u hrvatskoj knjievnosti. U Beogradu je osnovao kolegij za Dubrovaku koloniju. Obraao je heretike u Osijeku i Temivaru (gdje je Jakov Mikalja bio 8 godina). Godine 1599. povjereno mu je da napie gramatiku hrvatskog jezika, koju e objaviti 1604. g. u Rimu, kao Institutiones linguae Illyricae. To je prva gramatika hrvatskog jezika. Zalagao se za latiniku grafiju prema naelu da svaki glas treba uvijek imati isti pismeni znak. Preveo je Bibliju koja pod utjecajem glagoljaa nije tiskana. Priklonio se tokavtini. Za njega je najljepi hrvatski jezik tokavsko-ikavski, koji je on zvao bosanski jezik. Djela: Institutionum linguae Illyricae libri duo (Rim, 1604.), ain od meditacioni i molitve (Rim, 1613.), Historia loretana od svete kue Bogorodiine, (Rim, 1617.), auk krstjanski (Rim, 1638.), Kalendar iz rituala rimskoga i spovidanje prave vire, (Rim, 1640.), Perivoj od djevstva ili ivoti od djevica (Mleci, 1628.). Njegove su misli o hrvatskom jeziku bile napredne i vizionarske. Vokale je nazivao glasovitim slovima a konsonante neglasovitim slovima. Uveo je hrvatske nazive mjeseci sianj12 IVOT GOSPODI A AEGA ISUKRSTA (Rim, 1638.) Poznae Pilat da je Gospodin ist i pravedan i da je lano radi zavisti optuen te ga htijae osloboditi (bijae obiaj na Vazmeni dan osloboditi jednoga tamniara), a da bi utaio jadovita i gnjevna srca

Zbornik proze XVI. i XVII. stoljea, priredio Jaka Ravli, PSHK, knjiga 11, Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972, str. 181.-197.

12

21

idovska; Pitao je svjetinu: Koga hoete da vam oslobodim ili barabu ili Isusa? Mislio je da e svjetina traiti da se kazni baraba jer je mnoga zlodjela poinio. Meutim, slijepi puk prevaren od Skriba i Farizeja traio je da se na kri razapne Stvoritelj od ivota i tako bi puten baraba. Vidjevi Pilat da nije uspio osloboditi Isusa smisli da Isusa bievima izudaraju estorica koji ga svukoe i privezae na stup. Udarali su ga i svega izranjavali izlivae se oda svih strana, kakono rika, krv boanstvena i neprociniva. Kau da je na Isusu bilo pet tisua udaraca. Najprije je bio udaran ibama od drae te bievima od konopca koji na kraju imahu zvizde gvozdene i na kraju verigama od gvoa. Izranivi tako Gospodina naega a zbog grijeha i opaina naih, krvnici ga pregrnue starom odrpanom kraljevskom haljinom i nabie trnovu krunu do modana, amarajui ga. Pilat ga je izveo pred svjetinu i kazao da u njemu ne vidi nijednu krivicu radi koje zasluuje smrt Dostojno je dakle da se na njega smilujete, oprostivi ga.13 Svjetina je i dalje vikala: Kriu ga pribij, kriu ga pribij! uvi to, Pilat ree svjetini (puini) da ga oni uzmu i prikuju na kri. Pilat je pitao Isusa: Odakle si ti? Isus mu nije odgovorio te Pilat nastavi: Meni ne odgovara ti? Ne zna li da ja imam vlast prikovat te na kri? Isus mu odgovori da on (Pilat) ne bi imao nikakvu vlast da mu nije dana odozgora. Poslije toga Pilat je nastojao osloboditi Isusa. Kad su to zauli idovi vikali su ako ga oslobodi bit e neprijatelj esaru. enu svoju Pilat ne htjede sluati da oslobodi Isusa. ena mu je pripovijedala da je u snu radi njega pretrpila strana prikazanja. Pilat je sjedio i umio ruke (po idovskom obiaju kako bi ukazao da on nije kriv za Isusovu smrt). Isus je osuen i napren tekim kriom. Budui se razbojnicima urilo Isusu su dali imuna Cirenca da mu pomogne nositi kri. Isusa je slijedilo veliko mnotvo koje je molilo i plakalo. Isus im je rekao da ne oplakuju njega nego sebe i svoje sinove. Meu tim enama bila je i Veronika koja je rubac s glave dala Isusu da otare s lica znoj i krv. Isus je to uinio i na rubcu ostavio svoju priliku zapeaenu i svoju krv. Taj se rubac tijekom godine vie puta pokae svemu puku u crkvi Sv. Petra. Kad je Bogorodica Divica Marija saznala da joj sina voahu, s velikom je urbom krenula. Po tragu kapljica krvavih, glasovima od
Zbornik proze XVI. i XVII. stoljea, priredio Jaka Ravli, PSHK, knjiga 11, Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972, str. 202.
13

22

trubalja i galami mnotva slijedila je put. Doavi na Glavicu (tj. glave mrtvake, gdje se imae posvetilite uiniti Bogu). Na tome je mjestu Abraham od svoga sina Izaka htio uiniti posvetilite. Krvnici su Gospodinu naemu dali da se napije vina pomjeanog sa ui, a on ga ne htjede ni okusiti. Tu je Isus pribijen na kriu ostao do smrti. O grinie, razgledaj raspetoga Isukrsta estokrat i s pomilovanjem kajui se od griha tvojih, poni prolivati i ti riku od suza i oiju tvojih i ne pristani.14 IVOT SV. MARIJE MA DALJE E Bie u Jerusalemu neki bogat idov Siro i imae sina Lazara i keri Martu i Mandaljenu. Poslije njegove smrti Lazaru pripadoe mnoga imanja oko Jerusalema, Marti u Betaniji a Mariji grad od Mandala dopade i tako se prozva Mandaljena. U Jeruzalemu je Mandaljena postala grenica. Isukrst je iz nje istjerao sedam avola. Sluala je da prorok neki ide po Jerusalemu i pripovijeda. Krenula je posluati ga. Kad ju je Isus gizdavu i slobodniju od drugih ugledao upro je pogled u nju. Taj je boanski pogled upalio Mandaljenino srce. Vratila se kui i poela plakati. Posramljena potraila je Isusa, stupila pred njega, suzama mu mijui noge i briui ih vlasima (kosom) svojom i zavjetnom mau maui traila oprost. Isus joj je oprostio O eno, prataju se grijesi tvoji pojdi u miru i ve nemoj sagrievati.15 Mandaljena je ostala vrsto drana i vezana u ljubavi Isukrstovoj od koga primi veliku milost te duu, silu i imanje na slubu njegovu i uenika njegovih dade. Kad su idovi Stjepana prvoga muenika kamenjem ubili i ostale uenike Isusove iz Jerusalema protjerali uhvatili su Lazara, Maximina, koji je bio jedan od sedamdeset dva Isusova uenika, Celdonia koji je slijep roen te od Isukrtsa ozdravljen, Mandaljenu, Martu i Marcelu, koja je bila slubenica Martina i njih est stavie u barku bez vesala i pustie na morsku puinu da ih vjetar potopi. Bog je s barkom vladao te ona pristade u Marsiliu, mjesto France kraljevstva. U tom je gradu ivio Emilian koji dugo vremena sa enom svojom nije imao djece. Bio je poganin a kada je sluao novu vjeru dozvao je (njih est) i rekao ako od Boga isprose milost da dobije porod i on e prigrliti novu vjeru.

14 15

Isto, str. 206. Isto, str. 211.

23

Mandaljena je obeala moliti za njega. Njegova ena se nakon devet mjeseci porodi i on i sav Marsilie prihvati vjeru Isukrstovu. Potom Lazar bi biskup od Marsilie, Maximin od Axa, a Celdonio u Ingilteru, Marta ode u Klostar s nekim djevojkama, a Mandaljena u pilju i ondje provede trideset ljeta jedui samo travu i korijenje a vlasi bjehu za odjeu tijela njezina. Neki pustinjak se primiri i vidi da mnotvo anela neku enu k nebu uzdiu i nakon ure popivaju opet na zemlju vraaju. Pustinjak poe vidjeti udo. Noge mu drhtahu od straha i shvativi da je ondje skrovite Boje prekrii se i zakria govorei: Zaklinam te Bogom ivim ki si u toj spilji kai mi se.16 Iz pilje je zauo kako ga zove njegovim imenom Prokopio. Bojaljivo se primaknuo pilji sluajui glas aneoski koji ga je pitao o Mariji Mandaljenoj koja je nekada bila grjenica. Prokopio je odgovorio da je sluao o Magdalenoj i da o njoj Evanelje te (pripovijeda) i da je ve trideset ljeta na svijetu nema. Ona mu je odgovorila da je ona Mandaljena i da trideset ljeta ondje pokoru ini; da je aneli sedam puta na nebo uznose da slua rajske pjesme i ree mu da poe Maximinu da joj tijelo Isusovo (priest) donese. Biskup (Sv.) Maximin s mnogim pukom doe i ugleda Magdalenu dva lakta od zemlje uzdignutu, Boga molei te mu ree neka se ne boji pristupiti jer je ona ki njegova. Priesti je, a malo kasnije duh svoj predala je Bogu, a iz tijela se irio ugodan miris. Sveta pokornica je umrla 22. srpnja 84. godine. Sv. Maximin zapovijedi da i njega kada umre pokopaju pored nje. Na glavi Magdaleninoj se i sada vide dva Isukrstova prsta kojima ju je dotaknuo kada je uskrsnula.

IVOT SV. JERO IMA AUITELJA CRKVE Slavni Jeronim (oko 347. 422. g.), "crkve nauitelj, vjere branitelj, kruna redovnikov i dika slovinskoga jezika, rodi se u Stridonu, blizu rijeke Drave od potenih roditelja". Kao mladi uputio se na kolovanje u Rim te ubrzo svojim znanjem postade govornik da miljae da u njemu Ciceron uskrsnu. Jerolim se odlui u svijet krenuti. S Pavlinom i Bonoziom ode u Francu i u mjestu Concordie od Friula (odmori se) poinu neko vrijeme i odatle posla ivot prvog pustinjaka Sv. Pavla. Odatle ode u Treveru i naavi neke knjige Sv. Hilarija, rukom ih svojom ispisa, vrati se i doe u
16

Isto, str. 212.

24

Aquileju. Potom je proao gore koje dijele latinsku zemlju od Panonije ili Banovine doe na svoju djedovinu i ondje svoju sestru preporui nekim enama jer mu otac i majka bjehu umrli. Uputi se prema Grkoj i Siriji te ue u Antiochiju, gdje s Svetim Agariom ostade neko vrijeme. U to je vrijeme puna Sirija bila pokornika pustinjaka. Sv. Jerolim se odlui slijediti ih. etiri ljeta ostao je u pustinji hranei se biljkama i korijenjem. Zemlja gola bila mu je postelja, nebo pokrivalo, zvjerinje i korpioni bjehu njegova druba. Nakon etiri godine poeli Sv. Mjesto pohoditi gdje naui idovsko pismo. Pozvao ga je biskup carigradski Grgur koji je Jeronimu bio uitelj. Papa Damaso naredio mu je da doe k njemu te mu je dodijelio jednu parokinju i zato se Jerolim pie kardinalom. U Rimu je ostao tri godine propovijedajui i piui ondje. Ponovno ode u Jerusalem te pored jasala gdje se Isus rodio ozida jedan Klotar i ondje nastavi initi pokoru. etrdeset godina je ondje u pokori ivio. Mnogi su mu vladari slali pisma da ih tumai. Sve je nevjernike zbunio i hrabro protjerao. Jednom mu je lav doao te nogu u koju se trn zabio pokaza Sv. Jeronimu, a on ga izlijei. Zato se kod Sv. Jeronima pie to zvjerinje. Bibliju je preveo iz idovskoga a Novi zavjet iz grkoga. Mnogo je jo napisao navlastito maternjim jezikom. Umro je u osamdeset estoj godini ivota 30. rujna 422. i bi pokopan pored Gospodinovih jasala. Kasnije bi prenesen u Rim i po njemu Bog mnoga udesa uini. PRILIKA Djevojka neka zavjetovala se Sv. Jerolimu. U djevojku se zaljubio neki mladi ali ju nije mogao pridobiti te ode Negromantu da on djevojku smuti nekim arolijama. On posla avola da djevojku osvoji ali se avao kriei vrati govorei da ga je Sv. Jeronim istepao. Vidjevi to mladi i arobnjak (Negromant) i djevojka udrue se i zavjetuju Sv. Jeronimu. Njih dvojica postadoe fratri, a djevojka asna sestra (koludrica).

JURAJ KRIA I
Juraj Kriani (Obrh, 1617. ili 1618. pod Beom, 1683.) gorljivi protureformator, pisac, doktor teologije, otac ruskog panslavizma. kolovao se u Ljubljani (najvjerojatnije), Grazu, Bologni i Rimu. S namjerom da privoli ruskoga cara Alekseja Mihajlovia da se stavi na 25

elo slavenskih naroda i oslobodi ih od osmanske okupacije otiao je u Moskvu 1659. godine. Tajio je da je katoliki sveenik, (predstavljao se kao Juraj Bili Serbenin iz turskoga Bihaa), ali je 1661. g. protjeran u Tobolsk u Sibir gdje je proveo 15 godina. Pomilovao ga je 1676. g. car Fedor Aleksejevi nakon smrti cara Alekseja Mihajlovia i dao mu neto novaca i stan u Moskvi. Tada je Kriani postao slubeni prevoditelj to je bio i prije progona u Sibir. Godine 1678. napustio je Moskvu i otiao u Vilno te stupio u dominikanski red. Godine 1683. u nerazjanjenim je okolnostima umro u logoru kralja Jana III. Sobjeskog. Kriani se hrabro i nezmorno zalagao za: jedinstvo krana, jedinstvo Slavena i osloboenje slavenskih zemalja od osmanske okupacije. Krianieva ideologija ogleda se i u jezikoslovnoj politici te je stvarao umjetni jezik mjeavinom hrvatskoga, ruskog i starocerkvenoslavenskoga. Djela: Politika ili razgovori o vladalatvu, (Zagreb 1947.), Gramatino iskazanje ob ruskom jeziku, sabrana dj. knj. 2., (Zagreb, 1984.), ivot i djelo Jurja Kriania (Zagreb, 1974.).

POLITIKA ILI RAZGOVOR O VLADATELJSTVU (15. travnja 1663.) PREDGOVOR 1. U knjizi su protumaeni razgovori i zapaanja Filipa Kominova, Pavla Pature, Justa Lipiusa i dr. Navode se korisne upute i tumaenja kako se moe poveati dravna imovina pravedno i korisno i na ast vladara bez iscrpljivanja podanika. 2. Trebamo se uvati neprestanih lukavtina i obmana onih naroda koji odnose sebi sve plodove ove zemlje i imovinu cijelog naroda. 3. Kriani nadalje govori o: trgovini, obrtima, ratarstvu; drugim raznovrsnim poslovima kojima se moe obogatiti dravna imovina i usreiti narod. Govori se i o obiajima i zakonima. Dobre zakone treba uvati, a zle uklanjati.

26

O EVOLJAMA ILI O AROD IM POTREBAMA 4. Nae tijelo sastavljeno od etiri prvobitne tvari: tj. od zemlje, od vode, od zraka i od topline. Te su stvari oprene (uvijek se bori suho s mokrim, toplo s hladnim) ne moe meu njima vladati mir niti njihov trajan opstanak. Zbog toga je i nae tijelo od oprenih dijelova. Takva je i drava. 5. Narodno bolovanje i trulenje nastaje iz razliitih uzroka: 1. Kad kraljevstvo padne pod vlast drugih naroda. 2. Kad se mora plaati danak drugomu narodu. 3. Kad je narod prilikom pregovora, trgovine ili u drugim prigodama varan i oteivan lukavtinom susjednih naroda. 4. Kad nema valjana suda i uprave. 5. Kad zloinci slobodno kradu, a jai vrijeaju slabije; kad su zakoni nepravedni, kruti i bezboni. 6. Kad u narodu ima takvih zbog kojih itav narod trpi tetu, sramotu, zao glas i porugu. 6. Dobar se vladar ne smije truditi da odri svoje carstvo u drevnom obliku, nego mora nastojati da ga uini bogatijim, monijim, slavnijim i sretnijim. 7. Car Hadrijan je na samrti rekao: Preuzeo sam vlast u gradu Rimu sagraenom od opeka, a ostavljam ga u mramoru. Bilo bi bolje da je rekao: Preuzeo sam carstvo u kojem su bili ravi zakoni na snazi, a ostavljam ga s dobrim zakonima. 8. Filip, knez eke drave, obiavao je govoriti: Dobro se vladanje poznaje po trima stvarima: 1. po dobrim putovima i po dobrim mostovima, 2. po zdravoj valuti i 3. po dobrim sudovima 27

PODJELA DJELA 9. Jeremija veli: Neka se ne velia mudar u mudrosti, ni silan u svojoj sili, ni bogata u svom bogatstvu, nego neka se velia onaj koji pozna mene kae Gospod. Nadalje Kriani pie o dravnoj imovini, sili i mudrosti. 10. Slavljenje Boga krijepi duu i priprema nam vjeno blaenstvo, dok ostale tri krijepe tijelo i ine nas tjelesno sretnima kad ih uivamo pravedno i umjereno. 11. Najbolje je i najpotrebnije slavljenje Boga i vjeno blaenstvo, a cijeli svijet trai bogatsvo, silu, mudrost i ast i o tim stvarima misli neprestano i bez mjere i premnogi hoe da ih se domognu nepotenim nainom, a i ne znaju u emu je bit ovih stvari. 12. Nije bogat onaj kralj koji ima mnogo zlata, ve onaj koji ima mnogo podanika. Sveto pismo veli: Slava kraljeva je u mnogobrojnosti podanika, a u malobrojnosti je njegova sramota. 13. Mo je drave u njezinim pravednim zakonima. 14. Svjetska je dravnika mudrost: Poznaj sebe, ne vjeruj tuincima. Nitko nikada ne ini dobra djela radi blinjeg svoga, nego radi sama sebe.

28

15. Tata je slava moriti svoje glau da se nasite tuinci. 16. Nije kraljeva slava u tome to tuinci primaju od njega bogate darove, osim u nekim opravdanim sluajevima. 17. Kralj koji eli biti potovan mora nastojati da budu potivani i njegovi knezovi i njegovi boljari. 18. Gdje su podanici bogati, ondje moe vladar voditi rat koliko hoe. DRUGI DIO (O IMOVI I) U Razgovoru o vladateljstvu Kriani navodi mnoge narodne mudroslovice od kojih su mnoge biblijske provenijencije: Zla su sredstva alkemija ili (kovanje) pravljenje zlata. Ne valja zavlaiti narod. to ne eli da drugi uini tebi, ne ini ni ti drugome. Strani su trgovci sluge bogatijih trgovaca. Ne vjeruj, estiti vladaru, vuku koji hoe da pase jaganjce tvoje. Ne vjeruj da e ti strani trgovac donijeti kakvu korist. Nije zlato sve to sija niti je korisno sve to se ini korisnim. Svaka dobit je nepravedna koja je steena bez muke, bez znoja i bez utroena vremena ili koja je steena nepravino, otimanjem ili na prijevaran nain. Tko lovi umjereno, uvijek ima divljai u lovitu. Gdje su dobri zakoni, ondje vole ivjeti i domai podanici, a i stranci dolaze rado. Kriani takoer navodi i izreke Baruha i Sv. Pavla: Baruh: Ako pusti k sebi tuinca, on e te unititi. Ima blaga koje ne bogati nego osiromauje. Mrski su dobitci koji se zarauju na neznatnim, malenim stvarima. Pavao: Lakomost je korijen svakom zlu. ()."

29

O TRGOVI I Najbogatije je ono kraljevstvo koje obiluje stvarima prikladnim za jelo. Na je narod tup i ogranien. Ne ui matematiku ni aritmetiku, ne razumije se u trgovinu pa ne zna obraivati zemlju ni voditi kuanstvo. Trgovina je sama po sebi i asna i ugledna samo je neasna odvratna lakomost koja esto prati trgovinu. Sve posue i svo Salamunovo odijelo bilo je od ista zlata. Salamun nije pljakao narod niti se bavio alkemijom nego se bavio trgovinom. Salamun je svoje brodove u Indiju slao u zajednici s tirskim kraljem Hiramom. Kad trgovci kupuju od podanika ne smiju biti tvrdice nego imaju plaati pristojno i kako se dolikuje. 17 * Krianieva je Politika ili Razgovor o vladateljstvu nastala na temelju Biblije, usmene knjievnosti (posebice paremiologije) i djela sline tematike. Veoma je didaktina. Dobrodola je i trajno aktualna kako obinim itateljima tako i menaderima i politiarima.

IME BUDI I
ime Budini (Zadar, izmeu 1530. i 1535. Zadar, 1600.) potjee iz obitelji zlatara. Bio je crkveni pisac i pjesnik. kolovao se u Zadru i Padovi. Poznavao je glagoljicu i irilicu. Bio je notar, klerik i duobrinik, naslovni kanonik zadarskog kaptola; od 1563. potpisivao se kao sveenik. Potukao se s nekim sveenikom te je bio ekskomuniciran, ali je ubrzo pomilovan. Godine 1565. sudjelovao je na dijacezonskoj sinodi koja je proglasila odredbe Tridentskog sabora koji je odran s ciljem obnove i ponovnog ujedinjenja Crkve nakon Lutherove reformacije. Poiva u zadarskoj katedrali.
Zbornik proze XVI. i XVII. stoljea, priredio Jaka Ravli, PSHK, knjiga 11, Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972, str. 296.-341.
17

30

Sauvano je njegovih sedam petrarkistikih pjesama te satira protiv prevarenih mueva Cornisona. Pored toga napisao je: Katekizam rimski, (Rim, 1582.-1585.), Summa nauka kristijanskoga, (Rim, 1583.), Pokorni i mnogi ini psalmi Davidovi (1582.). Napustio je akavsko narjeje i nastojao stvoriti sveslavenski jezik. Rabio je dijakritike znakove za glasove i prema ekoj grafiji.18

MAVRO ORBI I
Mavro Orbini (Dubrovnik, vjerojatno pol. XVI. st. Dubrovnik, 1611.), bio je protureformator, povjesniar, panslavist, benediktinac na Mljetu, Stonu i Brau. Godine 1601. objavio je Kraljevstvo Slavena. To je djelo napisano u duhu katolike obnove, tenji za ujedinjenjem Slavena i njihovim oslobaanjem od osmanskoga ropstva. Orbini je Kraljevstvo Slavena napisao na temelju Ljetopisa popa Dukljanina, povijesnih izvora i usmenih predaja. Kraljevstvo Slavena je najvie osporavao Ivan Lui. Meutim, to su Orbinijevo djelo koristili: Ivan Gunduli, Junije Dono Palmoti, Jerolim Kavanjin, Juraj Rattkay, Pavao Ritter Vitezovi, Filip Grabovac, Andrija Kai Mioi, Ivo Andri i mnogi drugi. Orbinijevo Kraljevstvo Slavena bitno je utjecalo na poetke srpske i bugarske historiografije, a 1723. godine prevedeno je i na ruski jezik. (Neki Mavra Orbinija nazivaju ocem srpske povijesti.) Napisao je i Zrcalo duhovno od poetka i svrhe ivota ovianskoga (Mleci, 1630.) ZRCALO DUHOV O OD POETKA I SVRHE IVOTA OVIA SKOGA, (Mleci, 1630.) To je djelo kompilacija talijanskoga djela Angela Nellija. Napisano je u dijalogu uenika i nauitelja. Uenik: U koje vrijeme sagrijeie Adam i Eva? Koliko sati stajahu bez grijeha i na koji sat sagrijeie.

ime Budini, J(osip) B(ratuli), u: Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost), Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam), kolska knjiga Zagreb 2000, str. 114.-115.

18

31

auitelj: Adam bi stvoren u jutro i sagrijei na esti sat i to bi esti dan tj. petak. Na taj dan i tu uru Isukrst bi razapet na kri od drveta radi naih grijeha. Uenik. Da li je samo jedna Boija zapovijed bila Adamu i Evi ili ih je bilo vie. auitelj: Tri su zapovijedi bile: 1. da se mogu hraniti sa svih stabala osim sa onoga, 2. da se budu razmnaati, 3. da ne blaguju sa zabranjenog drveta. Uenik. Koje je to drvo bilo? auitelj. Neki, Sv. Augustin i drugi u svojim knjigama piu da je to bila smokva. Neki spominju da je bila jabuka, neki piu da je to bila prelijepa Adamova jabuka, velika kao narana koja na kori ima znamenje crno od mnogo zuba kao da je bila zagriena ljudskim zubima. Adam i Eva smrtno sagrijeie i bijahu pokarani (kanjeni). Adamu Bog ree da e u znoju lica svoga blagovati kruh svoj i s mnogim drugim nesvrenim mukama kao i ovjeanstvo koje e se od njega izroditi; a Evi i ostalim enama da e uvijek biti podlone ljudima i da e raati u prevelikim mukama proklinjui zemlju. Uenik. Zato je Bog dopustio avolu da Adama i Evu navede na grijeh ? auitelj: Zato to je Bog stvorio Adama i Evu u milosti i pravednosti i lako su mogli pridobiti svoga neprijatelja koji ih je naveo na grijeh.19 KRALJEVSTVO SLAVE A Kraljevstvo Slavena ili Povijest dom Mavra Orbinija Dubrovanina, opata mljetskog posveena je gosparu Marinu, gospara Andrije Bobaljevia, po ijem je nalogu knjiga i napisana. Knjiga poinje Orbinijevim obraanjem itateljima u kojem je ustvrdio kako su slavna djela Slavena pomraena gustom maglutinom i gotovo pokopana u vjenoj noi zaborava jer nai prei nisu imali uenih mueva koji bi svojim djelima prenosili slavu roda slavenskoga. Prvo je poglavlje kratko, a donosi Opis Skandinavije drevne domovine Slavena. U drugom poglavlju Podrijetlo Slavena i napredak njihovih carstava Orbini pie da su Slaveni potomci Jafetovi. Po predaji Noa se
Zbornik proze XVI. i XVII. stoljea, priredio Jaka Ravli, PSHK, knjiga 11, Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972, str. 129.-136.
19

32

Jafetu obratio rijeima: Ti, Jafete, vladaj i brani zemlju kao kralj i budi vian oruju kao vojnik. Sem je bio zaduen biti sveenikom, a Ham teakom i zanatlijom. Od toga poglavlja Orbini slavi Slavene koji su se namnoili i napustili Skandinaviju te se pokazali vjetim ratnicima u mnogim okrajima s Grcima, Aleksandrom Makedonskim, Rimljanima, Francima, Talijanima i dr. Kroz pobjedonosne ratove stigli su do Egipta. Stari su Slaveni potovali ume i Vile te druga mitska idemonska bia kojima su prinosili rtve i proricali budunost. U tomu poglavlju Orbini pie i da slavenski puk rabi dva pisma: irilicu koju je ustanovio iril i bukvicu koju je ustanovio Sv. Jeronim. Slijedi predaja o brai ehu i Lehu: EH, LEH eh Hrvat nehotice ili hotimice ubije jednog od svojih ovjeka velikoga ugleda. Zbog toga ga optuie i htjedoe ga osuditi te on pobjegne zajedno s bratom Lehom i mnogobrojnom rodbinom, prijateljima, slugama i drugim ljudima. Doli su u Moravsku kojom upravljahu Slaveni. Moravci im kazae da je Bohemija prazna i da je u njoj tek aica Vandala, takoer slavenskog roda. Kada je eh stigao u Bohemiju ondje zatekne vie ovaca i goveda nego ljudi. Ljudi su bili zaputeni dugih kosa mahom pastiri. Kad su vidjeli da su eh i njegovi ljudi iste narodnosti pozdravie se i izgrlie dajui ehu poklone: meso, mlijeko i sir. ehu se ondje svidjelo, te se popeo na planinu i ondje ubi rtve i prinese bogovima. Vrati se u polje svojima i ree im da ondje sagrade kue i ponu obraivati zemlju. Hrvati bjehu vjeti gradnji i ratarstvu. Dalmatinci su pristizali u Bohemiju. Leh naputa brata i osniva Leku (Poljsku) esi se pokazae hrabrim ljudima i vrsnim strijelcima. Bili su ratoborni. Valaska sedam godina vladae ekom nakon to je poubijala sedam protivnika. Starije su ene ranjavale neprijatelje a djevojke ih gaahu lukom i strijelom. Kad to ne bi uinile kazna im je bila gubitak djevianstva. Papa Pio II. bijae ekog roda.20
Orbini, Mavro: Kraljevstvo Slavena, prevela Snjeana Husi, priredio i napisao uvodnu studiju Franjo anjek, Golden marketing Zagreb, Narodne novine Zagreb 1999, str. 110.-114. Ljudevit Gaj (Krapina, 1809.-Zagreb, 1872.) zabiljeio je predaju o brai ehu, Lehu i Mehu koji su stolovali u Krapini. Kada im je otac umro odluili su zbaciti rimski jaram. Njihova sestra Vilina bila je zaljubljena u rimskoga namjesnika i izdala mu je
20

33

U vrijeme romantizma bilo je rasprostranjeno vjerovanje da su Rusi, Poljaci i esi ilirskoga podrijetla. Kraljevstvo Slavena nadalje sadri popis kneeva i vojvoda Slavena; opis vjere i poganskih obiaja starih Slavena, ratne podvige Dalmatinaca. Trei je dio nazvan Povijest kraljeva Dalmacije i drugih okolnih ilirskih krajeva. Od ljeta Gospodnjega 495. do 1161. U tom je dijelu i legenda o kralju Vladimiru: KRALJ VLADIMIR (oko 978. 1016.) Vladimir bijae lijep, mudar i svet. Za njegove vladavine u Dalmaciju prodre bugarski car Samuilo (oko 938.? 1014.). elei sauvati vojsku Vladimir se s vojskom povue na planinu Oblik na kojoj su zmije otrovnice ubijale ljude i ivotinje. Vladimir se molitvom obrati Bogu da ga oslobodi od zmija. Bog uslia njegovu molitvu. Samuilo uvidi da se ne moe domai Vladimira te ga pone mamiti da doe do njega i da mu ne e nakoditi. Kad Vladimir to ne prihvati jedan njegov upan kojega je Samuilo obeao nagraditi, pone nagovarati Vladimira
brau. eh, Leh i Meh zazidali su sestru u toranj koji se i danas zove Vilin toranj. Braa su pobjegla na sjever i tako je eh osnovao eku, Leh Leku (Poljsku) a Meh Meku (Rusiju). Draen Kovaevi je na temelju starijih zapisa (ili pria koje je sluao) kao pripovjeda 1993. godine objelodanio dvije stotine hrvatskih predaja i legenda meu kojima je i ova o ehu, Lehu i Mehu: U zemlji Hrvatskoj kako kau stari kroniari, ivjelo nekad davno svo plemstvo slavensko. Knezom im bijae Hrvat stolujui u starom gradu Krapini. Pokoravao se on rimskom caru i njegovom namjesniku u Hrvatskoj. U dubokoj starosti umre knez i ostavi za sobom tri sina: eha, Leha i Meha, te ki po imenu Vilina. Sinovi uz Krapinu sagrade jo dva grada Psari i abac i vladae njima. Doskora dozlogrdilo brai rimsko godpodarstvo pa odlue rimski jaram zbaciti. jihova se sestra zagledala u rimskog namjesnika te mu, bojei se za nj, ispria to braa snuju. Doznavi sestrinu izdaju, braa je uzidaju ivu u toranj krapinskog grada kojeg i danas nazivaju Vilinim tornjem. Uvidjevi da se nee moi obraniti od rimskog cara, odlue braa poi na sjever. Krenue braa preko triju rijeka, put sjevera: eh utemelji eku, Leh osnuje Poljsku, a Meh Rusiju. (Draen Kovaevi, Legende i predaje Hrvata, Zagreb 1993, str. 9.) Radnja predaje dogodila se u vrijeme Ilira i Rimljana, a ne kako je navedeno u predaji.

34

da ode k Samuilu. Vladimiru bude ao vojske te se uputi Samuilu koji pak pogazi obeanje te ga utamnii u Prespu kod Ohrida. Samuilo nastavi harati Dalmacijom i pohara je sve do Zadra. U tamnici se Vladimiru ukae aneo i navijesti mu da e biti osloboen; da e ga Gospodin izbaviti iz zatoenitva i da e mu muenitvo osigurati kraljevstvo nebesko. Kosara (oko 978. ?), ki kralja Samuila, zatrai od oca doputenje da zatoenicima opere noge. Vidjevi ljepotu, skromnost, milinu rijei i razboritost Vladimirovu, Kosara zamoli oca da oslobodi Vladimira iz tamnice. Samuilo oslobodi Vladimira, zagrne ga kraljevskom odorom, dade mu za enu Kosaru i povrati mu kraljevstvo kojemu pridoda Dra. Samuilo umre i naslijedi ga Radomir koji zauze sve grke zemlje do Konstantinopola. Car Bazilije Radomirovu bratiu obea dati veliku nagradu ako ubije Radomira i tako osveti smrt svoga oca i strica koje je dao ubiti Samuilo. Vladislav u lovu ubije Radomira. Vladislav misli kako njegovo kraljevstvo nee biti mirno dok je Radomirov zet (svak) Vladimir iv i ga pone mamiti sebi. Kosara ne dopusti Vladimiru da ide Vladislavu te ona ode vidjeti kakve su mu namjere. Vladislav je doeka sa svim poastima. Vladislav posla svoje ljude s zlatnim kriem kunui se da mu ne e nakoditi. Vladimir povjeruje ali zatrai da mu Radomir poalje drveni kri i da nad kriem prisegne da mu nee uiniti nikakvo zlo. Doavi k Vladimiru biskupi i pustinjak, Vladimir s aicom svojih ljudi krene Vladislavu koji mu je putem bio postavio zasjede ali ga ne uspije ubiti. Naime, oni koje je Vladislav poslao da ubiju Vladimira vidjee da je uz njega mnotvo vojske s krilima i kopljem u ruci. Bijahu to aneli. Oni koji su poslani da ubiju Vladimira vidjevi anele Boije pobjegoe. Vladimir sretno stigne u Preslav Vladislavu koji je bio za objedom. Vidjevi da Vladimir nije ubijen naljuti se i naredi da mu odrube glavu. Kad to vidje Vladimir okrene se biskupima i ree: O asni ljudi, zato me izdaste? to Vas je nagnalo da prisegnete nad kriem Gospodnjim, to ga donijeste sa sobom, da mi neete nanijeti nikakva zla?21 Biskupi su stajali pognute glave. Vladimir ishodi priest prije nego mu odrube glavu. Poljubi kri rekavi: Preasni ovaj kri nek' mi zajedno s vama bude svjedokom u ovaj dan Gospodnji da u umrijeti nevin.22 Rekavi to izie iz crkve i preda se svom krvniku. Pred crkvom
Orbini, Mavro: Kraljevstvo Slavena, prevela Snjeana Husi, priredio i napisao uvodnu studiju Franjo anjek, Zagreb 1999, str. 288. 22 Isto, str. 289.
21

35

mu je 22. svibnja 1016. godine javno odrubljena glava. Biskupi mu tijelo pokopae u crkvi, a na grobu njegovu mnogi bolesni ozdravie. Vidjevi to Vladislav ostane zgranut i dopusti Kosari da mua danonono oplakuje i da ga pokopa gdje god hoe. Ona ga prenese u Krajinu i pokopa ga u crkvi Svete Marije. Njegovo tijelo je i dandanas neraspadnuto i iz njega isparava blag miris, a u rukama dri onaj kri koji mu bjee poslao bugarski car. Na dan njegova blagdana mnotvo hodoasnika hodoasti njegovom grobu. Kosara se u toj crkvi zaredi. Vladislav zauze Vladimirovo kraljevstvo. Dok je jedne noi objedovao za stolom pojavi se pred njim ovjek nalik Vladimiru i s maem u ruci. Vladislav se poplai, stane dozivati vojsku, no aneo ga udari i on ostane mrtav. * Na koncu je treega poglavlja Grb Stefana emanje, kralja i cara Rake koji sadri grbove: Kraljevine Bugarske, Slavonije, Bosne, Makedonije, Dalmacije, Srbije; kue Nemanjia, Kotromania, Hrvatske, Rake i Primorja, te Rodoslovno stablo kue Nemanjia. Slijedi astavak navedene povijesti kraljeva Dalmacije koja obuhvaa ponajprije podrijetlo, razvoj i konac vladavine kraljeva iz kue emanjia, koji vladahu Rakom i Srbijom (). Na koncu Orbini pie o Bosni, Humu, Hrvatskoj i Bugarskoj. U tomu dijelu Orbini pie o dubrovakom zapovjedniku Nikoli Bobaljeviu koji je porazio Miroslavovu vojsku. upan Stefan vladao je dvadeset osam godina, a nakon smrti nasljedio ga je sin Nemanja Drugi koji je okrunjen u Pritini. Iz kue Nemanjia je i kralj te car Duan23 koji je osvojio vie zemalja, stolovao u Skopju i ukazivao na veliku opasnost od osmanske vojske. Po Orbiniju je umro od groznice u etrdeset petoj godini ivota, a nasljedio ga je sin Uro, posljednji kralj iz kue Nemanjia. Uroa je ubio kralj Vukain, otac opjevanog Marka Kraljevia.24 Vukain je stolovao u Pritini. Ubio ga je sluga na vrelu dok
Hrvati i danas pripovijedaju o caru Duanu. Vidi: Hrvatska usmena knjievnost Bosne i Hercegovine: lirika, epika, retorika, priredio Marko Dragi, Matica hrvatska, HKD Napredak, Sarajevo 2006, str. 60. 24 Marko Kraljevi (? Rovine, 1395.) sin je srpskoga kralja Vukaina kojega je, pak, na vrelu dok je pio vodu umorio njegov sluga kako bi se dokopao zlatnoga lania koji mu je visio o vratu. Nakon Vukaina kraljevao je Tvrtko Kotromani, ban (1353. 1377.) te kralj bosanski (1377. 1391.). Kraljevi je poginuo, borei se zajedno s Osmanlijama na Rovinama 1395. g. protiv rumunjskog vojvode Mire.
23

36

je pio vodu kako bi se dokopao zlatnoga lania kojega je ugledao na kraljevu vratu. Nakon srpskih vladara Orbini pie o Bosanskom kraljevstvu i Kneevini Hum. U tomu poglavlju nalaze se svi banovi i kraljevi u Bosni. Istaknuto je da je za vrijeme Kulina bana u Bosni bilo izobilje25 i da je Kulin ban obilato darivao papu. Kulina bana naslijedili su banovi te kraljevi Kotromanii. Sedam je kraljeva bilo u Bosni i svi su imali ime Stipan i svi su se prezivali Kotromanii.26 U tomu poglavlju Mavro Orbini pie i o krivovjercma: bogumilima, patarenima i manihejcima. 27 Orbini pie i o neredima na bosanskom dvoru koji su poeli s vladavinom kralja Ostoje 1398. godine. esti su sukobi i neredi bili i na dvoru hercega Stipana Vukia Kosae. Ti neredi, stalne pretenzije na Bosansko kraljevstvo ponajprije zbog njezinoga bogatstva srebrom, olovom, izvrsnom tkaninom, te nesloga zapadno-europskih kranskih vladara imali su za posljedicu sramotan pad toga neko monoga kraljevstva 1463. godine. (O bosansko-humskim vladarima govori se vie u lanku ovoga prirunika Knjievna i povijesna istina o bosanskim kraljevima u Razgovoru ugodnomu.) U poglavlju Bugarsko kraljevstvo Orbini pie o podrijetlu Bugara, njihovim vladarima i ratovanjima s Ilirima, Rimljanima, Francima, Arapima i drugima. Bugari su se pobunili i poubijali svu obitelj svoga kralja, a na prijestolje su postavili tridesetogodinjega Teleuzija. Tada je bugarska prijestolnica bila u Ohridu. Bugari su nastavili s estim ratovima s okolnim zemljama. I u tom poglavlju Orbini pie o caru Samuilu, kralju Vladimiru itd. * Mavro Orbini je u Kraljevstvu Slavena citirao 285 autora.28 U usporedbi sa suvremenim povijesnim izvorima to djelo ima razliitosti koje se ponajvie ogledaju u godinama vladanja vladara, ali se razlike najee svode na nekoliko godina. Orbinijevi opisi dogaaja nemaju
I danas je u usmenoj komunikaciji izreka: Za Kulina bana bijae lijepijeh dana. Isto, str. 59.-93. 27 Vidi o tome: Dragi, Marko: Od Kozigrada do Zvonigrada (hrvatske povijesne predaje iz Bosne i Hercegovine), Mala nakladna kua Sv. Jure, Zajednica izdanja ranjeni labud, Baka Voda-Mostar-Zagreb 2001, str. 36.-40. 28 Usp. Orbini, Mavro: nav. dj. str. 65.-67.
26 25

37

bitnijih razlika u odnosu na opise istih dogaaja u povijesnim vrelima. Kraljevstvo Slavena je knjievno djelo, a knjievnost je, aristotelovski kazano, istinitija i povjesnija od povijesti i treba je ozbiljnije shvatiti od nje. Dakle, to djelo ide u golem niz takvih djela kakva poznaju civilizacije jo od utemeljitelja historiografije Herodota i Tukidida.

JAKOV MIKALJA
Jakov Mikalja (Peschici, Italija, 1601. Loreto, 1654.) potomak hrvatske obitelji koja je pred Turcima pobjegla u Italiju. kolovao se u Rimu, Dubrovniku te ponovno u Rimu. U Dubrovniku je boravio s Bartolom Kaiem. Bio je: isusovac, predava gramatike, misionar u Temivaru, ispovjednik u Loretu, leksikograf. Djela: Njegova Ortografija jezika slovinskoga (Rim 1637.) prvi je hrvatski objavljen pravopis. Blago jezika slovinskoga ili Slovnik u kom izgovaraju se riei slovinske latinski i diaki. (Hrvatsko-talijansko-latinski rijenik) (Loreto - Ancona 1649.-1651.) prvi je hrvatski rjenik, a sadri oko 25000 rijei akavskog i tokavskog govora na temelju bosanske tokavice.

ALEKSA DAR KOMULOVI

Aleksandar Komulovi (Split, 1548. Dubrovnik, 1608.) roen je u vlasteoskoj obitelji. Vie nauke svrio je u Rimu. Bio je lan zbora Sv. Jeronima u Rimu (1576.), predsjednik zavoda Sv. Jeronima (1584.); misionar, uitelj hrvatskoga jezika za budue filozofe i teologe. Nastojao je Rusiju, Maarsku, Poljsku i Moldaviju pokrenuti protiv Turaka. Godine 1599. stupio je u Drubu Isusovu. Po nalogu pape i elji panjolaca 1599. otiao je u Dubrovnik, (u kojem je bilo stjecite obavjetajaca), kako bi ishodio osloboenje Klisa od Turaka i Kotora od Mleana. Djela: auk krstjanski (Rim, 1582.) u kome se povodi za tradicionalnim slavljenjem Sv. Jeronima kojemu se pripisivalo da je pronaao glagoljicu nazivajui ga kruna, ast i dika naroda i jezika

38

naega. Napisao je i Zrcalo od ispovijesti (Rim, 1606., Mleci 1633., i 1704.). Teio je opem hrvatskom jeziku naginjui tokavskoj ikavtini i nekim arhaizmima. ZRCALO OD ISPOVIJESTI, (Mleci, 1704.) OD RAZMILJA JA MUKE GOSPODI OVE POGL. XII. 1 h od noi na Veliki etvrtak: Isus alje Petra i Ivana napraviti gdje imae veerati. Blaguje janjca vazmenoga s uenicima; umiva noge apostolima i Judi. 2 h: Govori: Jedan e me od vas izdati. Ivan pita tko? 3 h: Juda izlazi van izdati Isukrsta. Isus hrabri uenike. 4 h: Petar obeava slijediti ga do smrti. Isus mu govori da e ga 3 puta izdati. 5 h: Isus ini molitvu i budi uenike da i oni mole. Od velike tuge krvavim se znojem znoji. Aneo s neba krijepi ga i tjei. Vraa se uenicima i govori da Juda vodi orunike koji e ga uhititi. 6 h: Juda ga poljubcem izdaje. Petar odsjee uho Malku a svi apostoli pobjegoe i ostavie njega samoga. 7 h: Isusa svezae, bijui i tukui ga vode Jerusalemu. Slijede ga Petar i Ivan. 8 h: Isus je poveden u kuu Ane gdje mu jedan sluga udari zaunicu. Povedoe ga u Kaifinu kuu koji ga upita je li on sin Gospodnji. 9 h: Osuuju ga na smrt i tuku. Petar ga zataji tri puta a na posljednje zatajenje zapjeva pijevac kako je i rekao Isus. Isus pogleda Petra koji se pokaja, izie vani i gorko zaplaka. 10 h: Isusa strano tuku. 11 h: Isus je u velikim mukama. 12 h: Svezanoga Isukrsta vode u Pilatovu kuu. URE OD D EVA Na prvu uru Pilat pita Isusa je li on Kralj a Isus mu ree da nije njegovo kraljevstvo od ovoga svijeta. Juda se na tu uru objesi. 2 h: Pilat Isukrsta alje Irudu koji mu se naruga i obue ga u bijelo. 3 h:Pilat trai nain da oslobodi Isusa i pita udije hoe li osloboditi Isusa ili Barabu. Svi odgovorie Barabu. Pilat ini izbievati Isusa na 39

kamenom stupu ne bi li tako zasitio idovski gnjev. Orunice ga okrune trnovom krunom i obuku u crveno. 4 h Pilat izvodi Isusa pred svjetinu. Svi zaviu: Raspni ga. Pilat umiva ruke da osudi Isusa. Pilatova ena alje Pilatu znake da oslobodi Isusa. 5 h Svukoe mu crvenu a obukoe njegovu haljinu. Nosi kri padajui. ene za njim plau a on im govori da ne plau radi njega nego radi sebe i svojih sinova. Djevica Marija ga slijedi do gore Kalvarije. 6 h Dooe do Kalvarije i dadoe mu piti vino pomijeano. Raspinju ga i avlima pribijaju na kri. Diu kri, krv tee iz rana i postavljaju ga izmeu dva lupea. 7 h Igraju se i njegove haljine dijele na etiri dijela. Dudije ga psuju i proklinju zajedno s lupeom; a drugi mu se lupe preporuuje i Isus mu obea raj. Mater svoju preporuuje Ivanu. 8 h Vapi da je edan. Daju mu pit u i ocat. Ree Isus: Svreno je. Boe moj, Boe moj zato si me ostavio? 9 h Preporuuje duu ocu govorei: Oe u ruke tvoje preporuujem duu svoju. Ispusti duu i glava mu klone. Sunce se pomrai i nasta tmina. Zemlja se potrese; kamenja se raspukoe. Svi govorae: Ovo bie pravi sin Boji. 10 h Razbie noge lupeu. Isukrstu probodoe prsa, a iz njih izae krv i voda. Skidaju ga s kria. 11 h Majka Marija prima ga u krilo. Mau ga mau koju je donijeo Nikodemo i zaviju ga u bijelo isto platno. Stavie ga u grob u vrtu blizu mjesta gdje je raspet. 12 h udije trae od Pilata da se grob uva jer je Isus rekao da e uskrsnuti. alju orunike da uvaju grob. Postavljaju Isusa u grob koji zatvorie kamenom i zapeatie ga.29

MATIJA MATULI ALBERTI

Matija Matuli Alberti (Split, 1555. Split, 1624.). Rodio se u plemikoj obitelji. U Splitu svrio osnovnu i srednju kole. Studirao u Italiji i postao doktor prava. Vrativi se u Split, bio je pravnik, kanonik te arhiakon crkve u Splitu.

Zbornik proze XVI. i XVII. stoljea, priredio Jaka Ravli, PSHK, knjiga 11, Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972, str. 137.-147.

29

40

Na naslovnoj stranici svoga Oficija Bl. Marije pored slike Sv. Dujma i slika je Sv. Vlaha kao i dubrovaki grb. Iznimno je potovao i hvalio Dubrovnik, koji je tada imao svoga jazika gospodu. U njegovo je vrijeme u Splitu ivio pjesnik Franjo Boktulija. Alberti je bio protiv Mleana. Neki su mu kemijski pokusi oduzeli ivot. IZ OFICIJA (PREDGOVOR) (Govorei o potrebi pisanja Oficija Matija Matuli Alberti poziva se na Tridentinski koncil) Slijedei stope naih starijih odluio je pisati rimskim pismom naega slovinskoga jezika; naom bukvicom i irilicom. Obraa se itatelju da nastoji ispraviti greku na koju naie i da se moli za njega grjenika. 30

MARKO A TO IJE DE DOMI IS

Marko Antonije de Dominis (Rab, 1560. Rim, 1624.). Sin rapskog plemia i majke iz Mletaka. Njegov stric, kasniji senjski biskup, poslao ga je na kolovanje u Italiju (u Padovu) gdje je zavrio sveuilini studij te bio isusovakim profesorom humanistikih znanosti u Veroni; matematike u Padovi; filozofije i retorike u Bresciji. U isusovakom redu ostao je 20 godina, a 1596. istupio je po vlastitoj elji. Te je godine imenovan senjskim administratorom jer je biskupska stolica ostala upranjena smru njegovog strica Antuna koji je poginuo pod Klisom borei se protiv Turaka. Godine 1600. promoviran je u doktora teologije i u Mlecima posveen za senjskog biskupa. Posredovao je u sporovima habsburgovaca, uskoka i Mletaka. Zbog neovjenog postupanja austrijskog generala Rabatte prema uskocima Dominis je morao napustiti Senj. Splitskim nadbiskupom imenovan je 1602. godine. Naiao je na spletke i na nerazumijevanje te je napustio Split i otiao u Mletke 1615. godine. Pozvan je u Rim jer je inkvizicija saznala da pie veliko teoloko djelo. Zbog straha za ivot otiao je u Englesku gdje je ivio uvaeno i u najotmjenijim krugovima. Vratio se u Rim prijatelju papi Grguru XV.
30

Isto, str. 149.-156.

41

koji je ubrzo umro, a papa Urban VIII. nije mu bio naklonjen te ga je inkvizicija31 osudila i zatvorila. Dominis je umro ali njegovo je tijelo cijelu jesen ostalo nepokopano. 21. prosinca 1624. godine spaljeno mu je tijelo sa svim njegovim djelima na istom mjestu gdje je spaljen i Giordano Bruno. Djelo: Crkvena drava. U Londonu su 1617. g. objavljene prve 4 knjige toga djela; 5. i 6. tiskane su 1620. g. u Londonu i Frankfurtu na Majni, a 7. i 9. 1622. g. u Hanauu. Osma i deseta knjiga nisu nikada objavljene iako ih je Dominis u sadraju naveo.

ODLUKA O PUTOVA JU Bol i prekomjerna alost razdirala ga zbog nesloga u kranskoj crkvi i to ga je podstaklo na gorljivo studiranje. Marko Antonije de Dominis pie: Pogubne zablude rimske kurije upropauju due i kre snagu crkve. Prema njemu se gajila mrnja i spletkarenja u Rimu. Biskupi su kod pape bijedni, nevrijedni i podloni papi i kardinalima. Pod rimskim papom crkva nije crkva nego neka ljudska drava pod papinim samovlaem. Poslunost stvara prijatelje, a istina mrnju.32

Inkvizicija je stvorena u 13. st. To je bio istrani i kazneni organ katolike crkve koji se sluio pijunaom i muenjima. Ukinuta je u 19. st. 32 Hrvatski latinisti II, PSHK, knj. 3, priredili Veljko Gortan i Vladimir Vratovi, Zora i Matica hrvatska, Zagreb 1970, str. 9.-12.

31

42

HRVATSKA BAROK A K JIEV OST

Protureformacija je pretea baroku koji takoer prihvaa duh protureformacije. U povijesti knjievnosti obino se uzima da je barok trajao od 1570. do 1670. godine. Barok batini naziv od portugalske rijei barocco (panjol. baruecco) to znai kitnjast, napirlitan, bogat, ukraen, raskoan, patetian, reprezentativan. To su stilske osobine knjievnosti i drugih vrsta umjetnosti (slikarstva, kiparstva, arhitekture) baroka. U baroknoj je knjievnosti snaan utjecaj Biblije, usmene knjievnosti i retorike. U baroknim knjievnim djelima dominiraju epiteti, metafore, antiteze i druge stilske figure. Didaktinost i tendencioznost su izraene u baroknim djelima. Knjievnost nije ahistorijska tvorevina te barok ima razliitosti u katolikim zemljama (panjolskoj, Portugaliji, Italiji, Francuskoj) i protestantskim (Nizozemskoj, Njemakoj, Engleskoj). U talijanskoj knjievnosti se barok naziva marinizam komu je zaetnik pjesnik Giambattista Marino (1569.1625.); u panjolskoj knjievnosti naziva se gongorizam prema najveem panjolskom baroknom pjesniku Luisu de Gongora y Argote (1561.-1627.); a u francuskoj knjievnosti precioznost prema Molirovim likovima iz komedija Les Prcieuses ridicules (Kaiperke) i Uene ene.33 U Italiji se barokna knjievnost nazivala seentizam prema tal. seicento kitnjast, napirlitan stil talijanskih knjievnika 17. stoljea. Pored spomenutih veliki su predstavnici baroka: Lope de Vega (1562.-1635.), Tirso de Molina (pravim imenom Gabriel Tellez, oko 1571.-1648.), Pedro Calderon de la Barca (1600.-1681.) i dr..34 Snaan je utjecaj na hrvatsku baroknu knjievnost imao Osloboeni Jerusalem (1575) Torquta Tassa (1544.-1595.). Hrvatska je barokna knjievnost dala niz antologijskih knjievnih djela. To su prije svih djela Ivana Gundulia, Ivana Bunia Vuia, Junija Palmotia, Ignjata urevia, Petra Kanavelia i mnogih drugih, a o kojima je rije u daljnjem tekstu ovoga prirunika. Najistaknutije mjesto u hrvatskoj baroknoj knjievnosti pripada Ivanu Gunduliu.
Vidi: Solar, Milivoj: Teorija knjievnosti, XVII. izdanje, kolska knjiga, Zagreb 1996, str. 152.-154. 34 Vidi: Kouti-Brozovi, Nevenka: itanka iz stranih knjievnosti 1, kolska knjiga, Zagreb 1996, str. 287.-358.
33

43

IVA GU DULI
Ivan (Divo) Gunduli (Dubrovnik, 1589. Dubrovnik, 1638.) najstariji je sin pjesnika i vlastelina Frana Gundulia (1587.-1629.). Obrazovao se u Dubrovniku. Godine 1608. postao lan Velikoga vijea. Obavljao je vie dravno-administrativnih slubi u Dubrovniku. U dva navrata bio je knez u Konavlima. Godine 1636. postao je senator, a 1638. lan Malog vijea. Oenio se Nikom Sorkoevi. Umro je nakon dvotjedne bolesti porebrice u etrdeset devetoj godini ivota. Pisao je lirske i epske pjesme te drame. Najvei je predstavnik hrvatske barokne knjievnosti. Djela: Pjesni pokorne kralja Davida s pjesmom Od velianstva Boijeh, (Rim, 1621., Venecija, 1630., 1703., Dubrovnik, 1828.), Suze sina razmetnoga, (Venecija 1622., 1670., 1703., Dubrovnik, 1628.), Arijadna, (Ancona 1633., Dubrovnik 1829., 1837.), Osman, (Dubrovnik 1826., Budim 1827.), Dubravka (1628.) PJES I POKOR E KRALJA DAVIDA Pjesni pokorne kralja Davida napisane su osmerakim katrenima abba. Uz prepjeve psalama Davidovih nalazi se i pjesma Od velianstva Boijeh u kojoj se pjeva o Bojoj veliini. Tim djelom Ivan Gunduli odrekao se idealiziranog mitskog svijeta i uputio stazama skruenosti i pokore.35 SUZE SI A RAZMET OGA Suze sina razmetnoga ine tri vjerske poeme: Pla prvi, Pla drugi, Spoznan'je, Pla treti, Skruen'je. Djelo je ispunjeno ispovjednim i pokornikim iskazima grenika. Osmerakim sestinama ababcc dominiraju metafore i antiteze i druge stilske figure. Tu se ogleda Gunduliev pokajniki antipetrarkizam povjeren religioznom seentizmu i marinizmu.36
Jeli, Dubravko: Povijest hrvatske knjievnosti, drugo znatno proireno izdanje, Naklada P. I. P. Pavii, Zagreb 2004, str. 87. 36 Frange, Ivo: Povijest hrvatske knjievnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske i Cankarjeva zaloba, Zagreb Ljubljana 1987, str. 91.
35

44

DUBRAVKA Dubravka je melodramatina pastorala u koju pjesnik unosi duh domoljublja, tradicije, etike ali i satire na ondanje dubrovake prilike. Radnja se temelji na obiaju starog Dubrovnika da se na dan Sv. Vlaha vjenaju najljepa djevojka i najljepi mladi. Najljepa pastirica i pastir su Dubravka i Miljenko. U njihovu se ljubav umijea Grdan koji do Dubravkine ljubavi eli doi potkupljivanjem sudaca. Dubrovaki mitski bog Lero ispravlja nepravdu te na koncu skup pjeva: O liepa, o draga, o slatka slobodo, dar, u kom sva blaga vinji nam Bog je d'o, uzroe istini od nae sve slave, uresu jedini od ove Dubrave, sva srebra, sva zlata, svi ljucki ivoti ne mogu biti plata tvoj istoj l'jepoti.37 Ti su antologijski stihovi himna slobodi i ideja vodilja u borbi za slobodu porobljenoga hrvatskoga naroda.38 Dubravka je pastorala u kojoj se veliaju vrline, slavi ljubav prema rodnoj Dubravi, sloboda i ljepota, dovedeni su u sklad s moralnim osjeajima i vjerskim naelima.39 OSMA Osman je povijesni spjev u 20 pjevanja s oko 11.000 preteito osmerakih katrena abab. Gunduli je to djelo pisao od 1621. godine pa do svoje smrti. Epu su nedostajala XIV. i XV. pjevanje koja je dopjevao Ivan Maurani. Neki smatraju da je Gunduli i ta dva pjevanja zavrio ali da su se zagubila ili ih je pak Senat unitio bojei se da e uvrijediti Turke.40 Osman je nastao pod utjecajem Tassova Osloboenog Jeruzalema (1575. g.).
Stari pisci hrvatski, Djela Iva Frana Gundulia, a sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, u Zagrebu 1877, str. 179. 38 Francuska je revolucija izvojevana parolom sloboda, bratstvo, jednakost. 39 Jeli, Dubravko: Povijest hrvatske knjievnosti, drugo znatno proireno izdanje, Naklada P. I. P. Pavii, Zagreb 2004, str. 89. 40 100 djela knjievnost jugoslavenskih naroda, sastavio Vlatko Pavleti, MH, Zagreb 1980, str. 17.
37

45

Gunduli spjev poinje stihovanim usmenim mudroslovicama: Ah, iem si se zahvalila tata ljucka oholasti ! sve to vie stere krila, sve e paka nie pasti. Vjekovite i bez svrhe nie pod suncem krepke stvari; a u visocieh gora vrhe najprie ognjeni tries udari. Bez pomoi vinje s' nebi svieta je stavnos sviem bjegua; satiru se sama u sebi silna carstva i mogua. Kolo od sree u okoli vrtei se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli, gori ustaje. Sad vrh sablje kruna visi, sad vrh sablje kruna pada, sad na carstvo rob se uzvisi, a tko car bi rob je sada.41 U spjevu je opjevan dogaaj u vezi s turskim sultanom Osmanom. Njegovu je vojsku kod Hoima 1621. godine porazila vojska poljskoga kraljevia Vladislava. Osman je bio prisiljen bjeati prema Istoku kako bi prikupio nove snage i s njima ponovno udario na kranski Zapad. Meutim, kod kue je Osman prihvatio da se oeni i sklopi primirje s Poljacima. Na pregovore je poslao Ali-pau koji je susreo Krunoslavu, zarunicu turskoga sunja Korevskog. Krunoslava je odluila obui se u ugarsko odijelo i poi u Carigrad kako bi oslobodila svoga zarunika.

41

Stari pisci hrvatski, Djela Iva Frana Gundulia, a sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, u Zagrebu 1877, str. 284.-285.

46

U isto je vrijeme Kazlar-aga tragao za buduim Osmanovim enama te je oteo lijepu Sunanicu. Vladislav je spasio ivot turskoj junakinji Sokolici koja je bila zaljubljena u Osmana. Sokolica je obeala da se vie ne e boriti protiv krana pa se vratila Osmanu u Carigrad kamo je stigao i Ali-paa s ugovorom o miru s Poljacima. Krunoslava je usunjena i pogubljena zajedno s Korevskim. To je na svoju ruku iz osvetnikih razloga uinio Rizvan-paa. Meutim, oslobaanje Korevskoga bilo je uvjet za mir s Poljacima. Sunanica je uspjela pobjei, a Osman se oenio Sokolicom i jo dvjema Turkinjama. U Carigradu je 1622. g. dolo do pobune u kojoj je svrgnut Osman i ponovno ustolien sultan Mustafa. Osman je izvrgnut ruglu i zadavljen.42 U Osmanu se prepleu povijesni, mitski i eshatoloki svijet. Gunduli je imao prethodnika u Marku Maruliu. Gunduliev je osjeaj barokne pravde i suda openoga odgovarao potrebama ilirizma, pjevao je o neizbjenoj propasti turske tiranije a moglo se to primijeniti i na Austriju.43

TOMKO MR AVI
U kranskom je svijetu snano odjeknuo poraz osmanske vojske kod Hoima 1621. g. te svrgnue i ubojstvo sultana Osmana II. 1622. godine. Nadahnut tim dogaajem Ivan Tomko Mrnavi (ibenik, 1580. Rim, 1637.) napisao je 1631. godine dramu u pet inova Osmanica. U toj drami Ivan Tomko Mrnavi obradio je temu koju je Ivan Gunduli obradio u Osmanu. Ivan Tomko Mrnavi bio je: sveenik, naslovni biskup bosanski, tajni savjetnik kraljevski, kanonik u ibeniku, kanonik i vikar biskupski u Zagrebu. U svojim povijesnim spisima dokazivao je da su neki rimski carevi roeni na Balkanu (Dioklecijan, Konstantin, Justinijan i dr.).

100 djela knjievnost jugoslavenskih naroda, sastavio Vlatko Pavleti, MH, Zagreb 1980, str. 17. 43 Frange, Ivo: nav. dj. str. 97.

42

47

U Rimu je 1627. godine objavio Belarminov katekizam Istumaenje obilnije nauka krstjanskoga. (Neki su ga optuivali da je onemoguio tiskanje Kaieva prijevoda Biblije.) Pisao je ikavsko-tokavski. ISTUMAE JE OBIL IE AUKA KRSTJA SKOGA PRI ESE O U JEZIK HRVATSKI (RIM, 1627.) STUMAE JE ESTE ZAPOVIDI Napisano je u dijalogu uenika i nauitelja. Uenik pita nauitelja to se uzdri u estoj zapovidi? Nauitelj odgovara da se uzdri zabrana preljuba tj. sagrijeiti s tuom domaicom jer je potenje najvanije na ovom svijetu. Deset zapovijedi je zakon pravde. Grijesi su: svetodivstvo tj. sagrijeiti s eljadetom Bojim, krvodivstvo tj. sagrijeiti s rodbinom, divodivstvo tj. sagrijeiti s djevicom, bludnost tj. sagrijeiti s enom nedivom i slobodnom (udovicom ili prilenicom). Uenik pita na to se taj zakon naslanja? Nauitelj odgovara da se naslanja na sve zakone, na zakon naravi, na zakon pisani i na zakon milosti. U zakonu naravi nalazi se da Juda htjede umoriti Tamaru svoju nevjestu. Mojsijev zakon zabranjuje blud, a Sv. Pavao pie da bludnice nee ui u raj. Sve to ini bezakonje Isukrstu jer smo mi udovi njegovi i ini bezakonje Duhu Svetomu jer su tijela naa hramovi Duha Svetoga. Uenik pita zabranjuje li jo togod esta zapovijed. Nauitelj odgovara da zabranjuje sva nepotenja koja vode preljubu ili bludnosti tj. poglede bludne i poljubce nepotene i ostale takve stvari. Tako nas ui Gospodin na u Evanelju jer tko gleda tuu enu zlom poudom ve je stvorio preljub. Oi su kao vrata na koja ulazi smrt.44

IVA BU I VUI
Ivan (Divo) Buni Vui (Dubrovnik, 1591. Dubrovnik, 1658.) podrijetlom je iz stare ugledne patricijske obitelji. S trojicom brae i etiri sestre rano je ostao bez roditelja.
Zbornik proze XVI. i XVII. stoljea, priredio Jaka Ravli, PSHK, knjiga 11, Zora i Matica hrvatska Zagreb 1972, str. 217.-224.
44

48

U Veliko vijee primljen je 1611. godine. Pet puta bio je knez Dubrovake Republike. Trgovinom se znatno obogatio. Sin mu Nikolica umro je u turskom suanjstvu 1678. godine. Najbolji je lirik XVII. st. Djela: Mandalijena pokornica, Plandovanja, (Dubrovnik, 1849.). MA DALIJE A POKOR ICA Mandalijena pokornica ispjevana je u tri cvilenja. Ivan Buni Vui petrarkistiki pjeva o ljepotici Mandalijeni koja je u hramu ulovljena kad ugleda Isusa i uje njegove rijei. Buni upozorava na opasnosti koje vrebaju mladost. Protivno Gunduliu volio je luiti umjetnost od rodoljubne dunosti. 45 Jakin (Ancona, 1630.),

JU IJE DO O PALMOTI
Junije Dono Palmoti (Dubrovnik, 1607. Dubrovnik, 1657.), roak Gunduliev. Djela: Danica radnja se odigrava na dvoru kralja Ostoje.46 Pavlimir je preuzet iz Ljetopisa popa Dukljanina i dubrovake legende o svetom Ilaru. U Pavlimiru dolazi do izraaja Palmotievo domoljublje.
Frange, Ivo: nav. dj. str. 97.-99. Nezakoniti sin kralja Tvrtka I., Ostoja, izabran je za bosanskoga kralja 1398. godine. Kai poput Orbinija i Lavanina navodi kralja Ostoju Kristia (Kritia) koji je ratovao protiv Dubrovana i ivio razvratnim ivotom: Ostoja kralj bie priko naina ugan u bludnosti i zato ne praae enam, divojkam ni udovicam inei silu najveim gospojam bosanskim (). (Andrija Kai Mioi Razgovor ugodni naroda slovinskoga Matija Antun Reljkovi Satir iliti divji ovik (priredio Josip Vonina) Zagreb,1988., str. 236.) O Ostojinom bludnienju starac Milovan pjeva u 17. pjesmi:
46 45

Ljuto cvile Bosanke divojke ter proklinju Kristia Ostoju: Bog ubio Kristia Ostoju, slavne Bosne kralja zulumara! Jer ne osta pod vincem divojka ni u Bosni mlada udovica koju nije Kristi obljubio,

49

Preveo je Vidinu Kristijadu. Njegov brat Dore Palmoti (Dubrovnik, 1606.- Dubrovnik, 1675.) Kristijadu je popratio pjesmom u kojoj velia svoga brata Junija Dona kojega je ve ugrabila smrt nemila te je posvetio kardinalu Francesku Barberiniju, dekanu rimskoga kolegija i posebnom zatitniku Dubrovake Republike. Dore Palmoti napisao je poemu Ero vila plaui nad Leandrom mrtvijem i dramu mitske provenijencije Ai i Galatea.47

STIJEPO UREVI
Stijepo urevi (Dubrovnik, 1579. Dubrovnik, 1632.) je sin ugledne vlastelinske obitelji. Bio je buntovnik te je esto osuivan zbog razliitih prijestupa, obino fizikih sukoba. U petnaestoj je godini dospio pred sud. Godine 1606. osumnjien je za ubojstvo, a 1612. g. osuen je na etverogodinje progonstvo to je pomogao bratu Jakovu i Marinu Rastiu da pobjegnu iz dubrovakoga zatvora u koji su dospjeli zbog namjere da podignu ustanak protiv Turaka. Jedno je vrijeme proveo u Napulju te potom (vjerojatno) u panjolskoj. Godine 1619. vratio se u Dubrovnik i uao u Veliko vijee. Oenio se 1631. godine, dobio sina koji je ubrzo umro, a ubrzo iza njega i Stijepo je umro. Najbolje je njegovo djelo komini spjev Dervi. Po nekima je to djelo jedno od najboljih djela Starije hrvatske knjievnosti.48
kralj od Bosne, da ga bor ubio! (str. 237.) Puk i plemstvo se (1404. godine) pobunie i istjerae ga iz kraljevstva (str. 236.). Tada je kralj Ostoja pobjegao u Bobovac i molio od Turaka pomo za preuzimanje kraljevstva, obeavi im plaanje godinjeg danka od dvadeset tisua kuda i svoga sina Radivoja za taoca. Prva ena kralja Ostoje bila je Vitaa, nepoznata podrijetla, druga Kujava iz vlastelinske obitelji Jablanovia-Radinovia. Drugi Ostojin sin, ne zna se iz kojega braka, bio je Stipan Toma. Godine 1408. Ostoja je svrgnuo kralja Tvrtka II. i ponovno postao bosanskim kraljem. Uzalud je 1415. godine nastojao zagospodariti ibenikom. Kada je Hrvoje 1416. godine umro, kralj Ostoja je svoju runu kraljicu Kujavu otjerao i za enu uzeo Jelicu, Hrvojevu udovicu. (Tako piu Klai, Perojevi, irkovi i drugi.) Krajem oujka ili poetkom travnja 1418. godine kralj Ostoja je, vjerojatno u Biu, umro od groznice, koju bijae skrivila njegova neutaiva pohota. 47 Zbornik stihova XVII. stoljea, priredio Rafo Bogii, PSHK, KNJ.10, Zora, Matica hrvatska, Zagreb 1967, str. 101.-102.

50

VLADISLAV ME ETI (MI ETI)

Vladislav Meneti Mineti (Dubrovnik, 1617. Dubrovnik, 1666.) kolovao se u Dubrovniku. Od 1656. do 1658. g. u vie je navrata bio vojni zapovjednik u Konavlima. Godine 1637. uao je u Veliko vijee, a od 1639. g. vie je puta bio privatni odvjetnik. Najznaajnija su Menetieva djela: Trublja slovinska (1665.), Tuba Radmilova cije Zorke vile, Radonja, Knjiga g. Marojice Kaboge. TRUBLJA SLOVI SKA Trublja slovinska posveena je Petru Zrinskom kojega Vladislav Meneti slavi i hvali kao i sigetske vitezove. Antologijski su stihovi u tomu spjevu: Od ropstva bi davno u valih potonula Italija, o hrvatskije da se alih more otmansko ne razbija.49

PETAR BOGAI OVI

Petar Bogainovi (Dubrovnik, 1625. Dubrovnik, 1700.) rodio se u dubrovakoj puanskoj obitelji. Bio je: brija, biljenik, lijenik, vicekancelar, kancelar, trgovac. Pjesnikinja Lukrecija Bogainovi-Budmani (1710.-1784.) njegova je unuka. Najznaajnije mu je djelo Bea grada obkruenje od cara Mehmeta i kara-Mustafe velikoga vezjera (Linz, 1684.) u kojem velia carskog generala Frana Gundulia i sina mu Ivana Gundulia. U epu se velia i Ian Sobieski.
Frange, Ivo: nav. dj. str. 450. Zbornik stihova XVII. stoljea, priredio Rafo Bogii, PSHK, KNJ.10, Zora, Matica hrvatska, Zagreb 1967, str. 136. (Te stihove navodi i Frange u svojoj Povijesti hrvatske knjievnosti.)
49 48

51

IG JAT UREVI
Ignjat urevi (Dubrovnik, 1675. Dubrovnik, 1737.) potomak je dubrovake obitelji Giorgi koja je primljena u plemstvo nakon potresa 1667. godine. Bio je knez ipana i zapovjednik tvrave Lovrijenac. U Rimu je pristupio isusovcima, a po povratku u Dubrovnik stupio je u red benediktinaca. Na hrvatskom i latinskom jeziku pisao je svjetovnu i duhovnu liriku. Prevodio je basne. Ljubavne avanture i nesretna ljubav prema dubrovakoj diklici stajale su ga kneevske asti, pa se morao udaljiti iz Dubrovnika.50 SUZE MARU KOVE Suze Marunkove znae vrhunac urevieva smisla za humor i porugu. Marunko se naao u Vrbovici, movarnom i neuglednom tlu na Mljetu meu trsjem i abama gdje uokolo krijete i bjee uci i kukvjee. Uz hukanje ukova i drugih nonih ptica koje se danju zadravaju samo u najtamnijim dijelovima ume, komunicira Marunkovo smijeno tubanje zbog nesretne ljubavi prema Pavici djeviini iz Babina polja na Mljetu. Pust i samotan Marunko se naslonio na trinju vas ueen i nemoan u ljuvenoj srceboni za Pavicom koja bjei od njega kao od sotone petonoge i krsti se. U Marunkovoj tuzi s njim tuguju i koze koje otresaju gubicama i diu glave k njemu, plau janjci i poslenik reve od jada. Marunko bi vie volio zadobiti ljubav Pavice nego sve trezore hercegove51 (herceg Stipana Vukia Kosae52).
Jeli, Dubravko, nav. dj. str. 96. urevi, Ignjat, PSHK, knj. 18, priredio Franjo velec, Zora i Matica hrvatska, Zagreb 1971, str. 233. 52 Herceg Stipan Vuki Kosaa (Kosaa kod Foe, 1405. Herceg Novi, 1466.) naslijedio je 1435. g. od svoga strica Sandalja Hrania: Hum, Podrinje, dio Zete, Krajinu (Makarsku) i Poljica. enio se tri puta. Prva mu je ena Jelena, ki Bale III.; druga mu je bila parmska plemkinja Barbara de Raugo, a trea Cecilija iz Senja. U prvom braku imao je keri: Katarinu (Blagaj, 1424. Rim, 1478.), buduu bosansku kraljicu i Maru, te sinove Vladislava (Ladislava) i Vlatka. Trei sin Stipan je nakon oeve smrti iz nepoznatih razloga preao na islam i ostvario blistavu karijeru. Stipan (Ahmet) Hercegovi bio je sedam godina veliki vezir. Po hercegu Stipanu Kosai 1448. g. Hum se prozvao Hercegovinom.
51 50

52

urevi u spominje: vile, glogov kolac, vjetice za koje se vjerovalo da pod nosom imaju krii, kao i Regoa junaka mljetskih predaja. VITAE ILLUSTRIUM RHACUSI ORUM U djelu Vitae illustrium Rhacusinorum (ivotopisi slavnih Dubrovana) Ignjat urevi pie o Andriji ubranoviu kojega smatra glasovitim ilirskim pjesnikom. O Cvijeti Zuzorievoj pie da je bila punijeg tijela, povisoka, ljubkog lica, obraza bijelih, malih usta, crnooka, plavokosa, vrata debljega, lica vedroga, oiju ivahnih iz kojih je izbijala otroumnost, ela pristalog i izboenog. Mavro Orbini je, prema Ignjatu ureviu, za Kraljevstvo Slavena povadio grau iz mnogih pisaca, ali nesreeno jer je samo povrno poznavao talijanski jezik. UZDASI MA DALJE E POKOR ICE Najreprezentativnije mu je djelo Uzdasi Mandaljene pokornice, koje je kao i Gundulieve Suze sina razmetnoga ispjevano osmerakim sestinama ababcc. To je versificirana legenda o Sv. Magdaleni, njezinoj pokajnikoj svakidanjici, sjeanju na mladenake grijehe, metafizike nade i teoloke uvide.53 PJES I RAZLIKE Pjesni razlike ispjevane su osmercima (5+3). U tomu djelu nalaze se svjetovne i vjerske lirske pjesme u tonu usmene lirike; lirske idilske pjesme; fragment tragedije o Juditi; nekoliko prepjeva te prijevodi basana. * Znaajni su urevievi prijevodi: basana Priice u slovinski jezik iz Gabrije grkoga spjevaoca prinesene; psalama Saltijer slovinski (Psaltir slovinski).
53

Ignjat urevi, Z(oran) K(ravar) i D(arko) N(ovakovi) u: Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost), Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam), kolska knjiga Zagreb 2000, str. 206.

53

PETAR KA AVELI
Petar Kanaveli (Kanavelovi) (Korula, 1637. Korula, 1719.) posljednji je muki potomak stare i imune obitelji Kanaveli. kolovao se u Koruli a moda je studirao u Padovi. Obavljao je razne gradske dunosti, uglavnom sudske. Bio je: lan Velikoga vijea, opinski uitelj, dugogodinji odvjetnik, savjetnik korulanskog biskupa, uspjean trgovac i jedan od najbogatijih Korulana. Za materijalne naknade Dubrovanima vrio obavjetajne usluge. Primio je jedan od prvih knjievnih honorara u Hrvatskoj. Bio je lan dubrovake akademije Ispraznijeh. Njegova pjesma Ban Petar Zrinski pjeva o Petru Zrinskom, a oblikovana je u obliku Petrova monologa na stratitu. Opjevao je i Iana Sobjeskog, osloboditelja Bea, od kojeg je dobio zahvalu. Njegovo ljubavno pjesnitvo karakteriziraju pastoralni ugoaji i utjecaji talijanskih seientista. ivotno mu je djelo religiozno-povijesni spjev Sveti Ivan biskup trogirski i kralj Koloman u 24 pjevanja (1705.-1718.). Spjev je nastao temeljem legende o Sv. Ivanu Orsiniju, trogirskom biskupu iz XI./XII. st. i na temelju Kolomanovih osvajanja dalmatinskih gradova, posebice Zadra.54 Znaajna je i njegova drama Muka Isukrstova, a prikazana je u Koruli 1678.55

JEROLIM KAVA JI
Jerolim Kavanjin (Split, 1641. Split, 1714.) potomak je talijanske plemike obitelji Cavagnini koja se krajem XVI. st. iz sjeverne Italije doselila u Split. Bio je splitski bogata i plemi. U Padovi je zavrio studij prava. Kratko je boravio u Zadru, a u Splitu je ivio do povlaenja iz slube kada se odselio u Sutivan na Brau. Napisao je spjev Povijest vanelska bogatoga a nesrena Epuluna i ubogoga a estita cara Lazara. Taj je spjev danas poznatiji kao
Petar Kanaveli (Kanavelovi), M(iljenko) F(oreti), u: Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost), Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam), kolska knjiga Zagreb 2000, str. 331.-332. 55 Poetak hrvatskoga kazalita zabiljeen je 1571. u Koruli.
54

54

Bogatstvo i ubotvo. Djelo je komponirano od 30 pjevanja i ima 32.000 redaka. Pisano je osmerakom sestinom ababcc. Prvih pet pjevanja pjeva o bogatau i siromahu (biblijskom Lazaru). Od V.-XI. pjevanja pjeva o povijesti i znamenitostima Splita, Trogira, dalmatinskih otoka, Zadra, Dubrovnika, Mletaka. Tri idua pjevanja posveena su baroknom slavizmu, a glavni su mu predloci Kronika popa Dukljanina i Stemmatographia Pavla Rittera Vitezovia. U XV.-XIX. pjevanjima rije je o svecima slavenskoga podrijetla i redovnicima na istonoj obali Jadrana. U ostalih jedanaest pjevanja prevladava eshatoloka tematika. U tomu djelu Kavanjin pie (rabei i Orbinijevo Kraljevstvo Slavena) o znamenitim Ilircima od irila i Metodija do Petra Velikoga. 56 Taj je ep enciklopedija u stihovima.57

PETAR ZRI SKI

Petar Zrinski (Vrbovec, 1621. Beko Novo Mjesto, 1671.) potomak je plemike obitelji ubi-Zrinski, praunuk legendarnoga sigetskog branitelja Nikole ubia Zrinskog, mu Katarine Frankopan, polusestre Frana Krste Frankopana. Zajedno s bratom Nikolom kolovao se kod gradakih isusovaca i u slovakoj Trnavi, a nakon oeve smrti putovao je u Italiju. U saveznitvu s Mleanima istaknuo se u borbi protiv Turaka: u Dalmaciji 1654., 1655. kod Peruia, 1663. kod Jurjevih stijena. Godine 1664. pristupio je protuhabsburkoj uroti koju je vodio Nikola Zrinski, a u kojoj je sudjelovalo i nekoliko maarskih plemia i crkvenih velikodostojnika. Nakon Nikoline pogibije, kojega je 1664. g. smrtno ranio vepar (divjak), izabran je iste godine za hrvatskoga bana. ( ikola Zrinski je poginuo u lovu na veprove kraj akovca. Je li ta smrt namjetena? Je li to politiko ubojstvo smiljeno u Beu?)58 Urotom se htjelo s Mleanima, Francuzima, Poljacima i na kraju Turcima poraziti apsolutistikog austrijskog cara Leopolda I. Turci su prokazali urotu.

Jerolim Kavanjin, Z(oran) K(ravar), u: Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost), Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam), kolska knjiga Zagreb 2000, str. 345.-346. 57 Jeli, Dubravko: Povijest hrvatske knjievnosti, drugo znatno proireno izdanje, Naklada P. I. P. Pavii, Zagreb 2004, str. 97. 58 Jeli, Dubravko: nav. dj. str. 107.

56

55

Zrinski je sa urjakom Frankopanom 13. IV. 1670. krenuo u Be kako bi od cara izmolili oprost. Uhieni su i osueni na smrt odsijecanjem glave to je izvreno 30. travnja 1671. godine. Preveo je s maarskog jezika djelo svoga brata Nikole Adrianskoga mora sirena (1651.). Glavni je sadraj toga povijesnoga epa u petnaest pjevanja Opsada sigecka. To se Nikolino djelo smatra klasinim djelom maarske knjievnosti. Sluio se akavtinom u koju prodiru kajkavski i tokavski. Stolovao je u Ozalju. 59

A A KATARI A ZRI SKI

Ana Katarina Zrinski (Bosiljevo, 1625. Graz, 1673.) sestra je Frana Krste Frankopana. Godine 1641. udala se za Petra Zrinskog, koji joj je iz tamnice dan uoi pogubljenja napisao zadnje pismo Drago moje srce, u kojem govori o svojoj brizi za nju, sina i keri. Nakon mueve smrti imanja su joj razgrabljena, podijeljena i zaplijenjena, a Katarina je sa svojom keri Aurorom Veronikom (Zorom) internirana u enski samostan u Grazu borei se za svoj i kerin poloaj. Ker su odvojili od nje i zatoili je u samostan u Celovcu, a Katarina je od alosti umrla. Sastavila je i objavila bogato ureen molitvenik preveden s njemakoga jezika Putni tovaru. Jezik molitvenika je jezik Ozaljskoga kruga. Uz Katarinu se povezuje i knjiga gatalica ibila, koja se pripisuje i Petru Zrinskom. 60

Petar Zrinski, J(osip) V(onina) i D(unja) F(alievac), u: Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost), Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam), kolska knjiga Zagreb 2000, str. 807. 60 Ana Katarina Zrinski, J(osip) B(ratuli), u: Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost), Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam), kolska knjiga Zagreb 2000, str. 808.

59

56

FRA KRSTO FRA KOPA

Fran Krsto Frankopan (1643? Beko Novo Mjesto, 1671.) djetinjstvo je proveo u Italiji. Vjerojatno 1658. godine oenio se Giuliom di Naro, neakinjom kardinala Barberinija ija je obitelj u prvoj polovici XVII. st. dala papu Urbana VIII. Bio je: plemi, pjesnik, ogulinski kapetan. U vojsci Petra Zrinskoga sudjelovao je u borbama protiv Turaka. Sudionik je urote. Frankopan je sa zetom Petrom Zrinskim 13. IV. 1670. krenuo u Be kako bi od cara izmolili oprost. Uhieni su i osueni na smrt odsijecanjem glave to je izvreno 1671. godine. Za Frankopanom su u Bekom Novom Mjestu ostali brojni rukopisi. Najznaajnije mu je djelo Gartlic za as kratiti (zbirka 18 vjerskih i 109 svjetovnih pjesama), Dijake junake (8 usmenih epskih pjesama). Prvo mu je poznato djelo Divoto pianito (1656.). To je prigodna elegija o kipu Djevice Marije prenesenu s Trsata u Loreto. Velik je Frankopanov doprinos hrvatskoj usmenoj knjievnosti. U tom smislu golem je doprinos dao zbirkom poslovica Sentencije vsakojake i zbirkom zagonetaka Zganke u kojima se nalaze i one opscenog sadraja. Pisao je i pjesme erotskog sadraja. Jezik njegovih djela pripada jeziku Ozaljskoga kruga. U njegovoj je poeziji stih usmenih epskih pjesama (4+6). Prevodio je Molirea.61

IVA BELOSTE EC
Ivan Belostenec (Belostenac) (vjerojatno Varadin, 1593. ili 1594. Lepoglava, 1675.) bio je pjesnik, vjerski pisac i leksikograf, redovnik pavlinskog reda62. Pripadao je Ozaljskom knjievnomu krugu. Poznavao je sva tri dijalekta te je razmiljao o potrebi jedinstvenoga jezika za sve Hrvate to e biti ideja vodilja Iliraca.
Fran Krsto Frankopan, Z(oran) K(ravar), u: Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost), Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam), kolska knjiga Zagreb 2000, str. 224. 62 Pavlin (bijeli fratar), redovnik katolikog reda pustinjaka Pavla. Ukinuo ih je car Josip II. 1786.
61

57

ivotno mu je djelo Gazophylacium63 (1740.) latinsko-hrvatski i hrvatsko-latinski rjenik. Neki ga smatraju najmonumentalnijim knjievnim djelom XVII. st., iako je tiskano (posthumno zbog nedostatka novca) u XVIII. st. Gazophylacium se naslanja na Dictionar (1670.) Jurja Habdelia, Dictionar Fausta Vrania i Blago jezika slovinskoga (1649.1651.) Jakova Mikalje. Gazophylacium je svojevrsna enciklopedija i prirunik u svakoj ivotnoj situaciji. Toj svrsi trebaju posluiti poslovice iz rjenika Dizionario italiano-latino-illyrico (1728.) A. Della Belle i mudre izreke Pririnika (1703.) Pavla Rittera Vitezovia. Tu su grau u rjenik unijeli prireivai Jerolim Orlovi (1695.-1746.) i Andrija Muar (roen 1684.)64 Gazophylacium je pravi uzor crkvenog baroka.65

JURAJ HABDELI
Juraj Habdeli (Staro ie, 1609. Zagreb, 1678.) kolovao se kod zagrebakih isusovaca te u Grazu i slovakoj Trnavi gdje je doktorirao. Bio je: sveenik, vjerski pisac, propovjednik, leksikograf, rektor isusovakog kolegija u Varadinu, a od 1654. propovjednik u Zagrebu u upi Sv. Marka. U dva navrata bio je i rektor zagrebakog Isusovakog kolegija. Djela: Kajkavsko-latinski rjenik Dictionar (12 000 rijei, 1670. g.), Zrcalo Marijansko (1662.), Prvi oca naega Adama grijeh (1674.). Pisao je hrvatskim i latinskim jezikom. ZRCALO MARIJA SKO Zrcalo Marijansko je zbirka moralistikih pouka o ljudskoj ispraznosti i skromnosti od kojih neke ukljuuju i pripovjedno izloene
Gazophylacium (gr.: gaza = blago, filatto = uvam) riznica, spremite blaga; u srednjem vijeku svetohranite tj. ormari u kojem su se uvale hostije za priest; leksiko blago. 64 Ivan Belostenec (Belostenac), Z(lata) (undali) u: Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost), Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam), kolska knjiga Zagreb 2000, str. 60.-61. 65 Jeli, Dubravko: Povijest hrvatske knjievnosti, drugo znatno proireno izdanje, Naklada P. I. P. Pavii, Zagreb 2004, str.107.
63

58

ivotne primjere. Poglavlja su strukturirana dvodijelno i kontrastno: najprije se navode primjeri za odgovarajuu vrstu tatine nakon ega slijede protuprimjeri iz ivota Blaene Djevice. Slino je komponiran i Prvi oca naega Adama grijeh. Anegdotalno-egzemplarni sadraji pojedinih razmatranja iroko se oslanjaju na srednjovjekovno pripovjedno blago i mjesne predaje.66

IVA TA ZLIGER ZA OTTI

Ivan Tanzliger Zanotti (Zadar, 1651. Zadar, 1732.) sin je doseljenog Nijemca i Hrvatice. kolovao se u Zadru, Rimu i Anconi gdje je doktorirao pravo. Bio je: prevoditelj, leksikograf, kanonik, lan zadarske akademije Degli incaloriti. Preveo je dva pjevanja Eneide. ivotno mu je djelo neobjavljeni Talijansko-hrvatsko-latinski rjenik (1699. g.).

A TU KA ILI
Antun Kaniili (Poega, 1699. Poega, 1777.) roen je u obrtnikoj obitelji. kolovao se u Poegi, Zagrebu, Grazu i slovakoj Trnavi. Bio je pjesnik i redovnik. Najznaajnije mu je poema Sveta Roalija, panormitanska divica (1780.). To je versificirana legenda o Sv. Roaliji (Rozi) iz Palerma koja se na dan zaruka povukla iz svjetovnoga okruenja, otila u divljinu i prihvatila pustinjaki ivot. U Svetoj Roaliji govori sama svetica i to preko pisma koje pie roditeljima i rodbini. Znaajna su mu i djela: Bogoljubstvo (Trnava, 1759.), Utoite Blaenoj Divici Mariji (Venecija, 1759.), Bogoljubnost molitvena (Trnava, 1766.). Snaan je utjecaj Gundulia i urevia na Kanilievo djelo, a ogleda se i u osmerakim katrenima, osmerakim sestinama, dvostruko rimovanim dvanaestercima.67
Juraj Habdeli, Z(oran) K(ravar), u: Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost), Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam), kolska knjiga Zagreb 2000, str. 266. 67 Antun Kaniili, Z(oran) K(ravar), u: Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost), Kreimir
66

59

PAVAO RITTER VITEZOVI

Pavao Ritter Vitezovi (Senj, 1652. Be, 1713.) sin je asnika elzakoga podrijetla i majke Senjanke. kolovao se u Senju, Zagrebu te u Rimu zapoeo studirati filozofiju. U Kranjskoj je bio gost i suradnik Johana Weicarda Valvasora. Od 1681. godine bio je zastupnik Senja u Ugarsko-hrvatskom saboru. Od 1694. do 1699. g. upravljao je Zemaljskom tiskarom u Zagrebu. Nakon Karlovakog mira (1699.) pomagao je pri utvrivanju hrvatsko-turske i hrvatsko-mletake granice. Pokuavao je stei plaeno mjesto uz carski dvor. Bio je skrbnik nad kanonikom Ivanoviem u njegovu dvorcu itarjevu koji mu je nakon kanonikove smrti 1710. g. carskom poveljom dodijeljen u nasljedstvo. Tomu su se usprotivili kler i plemstvo. Izgubio je upravu nad tiskarom te 1710. g. ponovno uzaludno odlazi u Be u nadi da e se zatititi od protivnika. Bezuspjeno se do smrti obraao monicima svjetovnim i crkvenim, o emu je sauvana golema korespondencija na latinskom jeziku. 68 DJELO PAVLA RITTERA VITEZOVIA Pavao Ritter Vitezovi je sastavljao zbornike i kalendare, a u njima je navodio narodne mudroslovice i druge usmenoknjievne oblike. Znaajna je njegova zbirka poslovica Pririnik aliti razliko mudrosti cvitje (1703. g.). Meu latinistikim Vitezovievim djelima najpoznatije je Croatia rediviva (Uskrsla Hrvatska) 1700. u kojoj sve june Slavene proglaava Hrvatima. Isto je i u djelu Stemmatographia (Opis grbova, 1701.). U ogledu o Sv. Ladislavu nastoji dokazati da je ugarski kralj i osniva zagrebake biskupije podrijetlom Hrvat iz Steninjaka atales D. Ladislavorestituti (Osloboeno rodoslovlje Sv. Ladislava, 1704.). Vitezovi poput popa Dukljanina i Mavra Orbinija obrauje legendu o Svetom Vladimiru, kralju Crvene Hrvatske i njegovoj eni
Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam), kolska knjiga Zagreb 2000, str. 331.-332. 68 Pavao Ritter Vitezovi, Z(oran) K(ravar) i D(arko) N(ovakovi), u: Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost), Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam), kolska knjiga Zagreb 2000, str. 766.

60

Kosari Vita et martyrium B. Vladimiri, Croatiae regis / ivot i muenitvo Sv. Vladimira, hrvatskoga kralja, (1705.). Prikazao je pad Bosanskoga kraljevstva (Bosna captiva / Zasunjena Bosna) (1712.). To djelo zavrava: Neka bar nade budu Hrvatskoj, da e joj skoro pobijeena Turska vratiti kljueve od Jajca grada. Posljednji stihovani tekst Vitezoviev je Plorantis Croatiae saeculo duo / Dva stoljea ucviljene Hrvatske 1703. godine. U tom je spjevu Vitezovi pjesniki i historiki oalio nepravedni Karlovaki mir (1699. g.). Neostvaren mu je projekt De altariis et focis Illyriorum (O Ilirskim rtvenicima i ognjitima). Vitezovi je bio pretea Ilirskom pokretu i Starevievoj viziji Hrvatske. ODILJE JE SIGETSKO Najvanije je Vitezovievo djelo Odiljenje sigetsko (Linz, 1684., Be, 1685.). Taj spjev ima etiri dijela. Prva dva dijela ispjevana su dvanaestercima rimovanim na Maruliev nain. Trei je dio komponiran rimovanim dvanaestercima, a etvrti samostalnim epitafima. Radnju djela sudionici i svjedoci Sigetske bitke pripovijedaju i jedni drugima naizmjence upuuju iskazima u upravnom govoru. Svaki iskaz ima naslov u kojem se navodi ime govornika i adresata (Ban sinu, Ban kralju, Kralj banu, Gospodina Sofija i oral) ali i neive instancije (Ban orsagu, Siget kralju, Siget zvrhu samoga sebe). U treem dijelu razgovaraju Putnik i jeka. Zbog neobine kompozicije to se djelo esto promatra kao lirika ili drama. Djelo je obiljeeno utjecajima hrvatske renesanse ponajvie Marulia. Spjev je usmjeren (prikriveno) i protiv Austrijanaca. Divi se Zrinskima. Odiljenje sigetsko Vitezovi je posvetio svome uitelju Johanu Weichardu Valvasoru. * Znaajne su i njegove pjesme (vile) Hrvatskinje i (vile) Dalmatinke te ovea epska pjesma Senjica s uskokom tematikom. 69

69

Isto, str. 767.

61

PLORA TIS CROATIE SAECULA DUO I. (POSVETA GROFU HERBE STEI U) Pavao Ritter Vitezovi upoznaje grofa Habernsteina o neprestanim ratnim olujama koje ve mnogo stoljea pustoe Hrvatsku. Seljacima su polja poharana, graanima naselja i gradovi, plemiima utvreni gradovi, velikaima tvrave, a sveenicima hramovi. Svi su oni sasjeeni i poubijani, ili trajnim suanjstvom usunjeni ili su protjerani. Zbog toga zemlja ima tuan izgled, koji njezini itelji cijeli ivot oplakuju, a susjedi i cijeli kranski svijet suosjeaju i saalijevaju.

II. UVOD Hrvatska govori: Ne poveavam suze kojima sam neko ee poveavala Dunav, Dravu, Savu, Kupu i Neretvu dok su na me navaljivali Rimljani, nasrtali Turci palei kue i natapajui polja prolivenom krvlju i doveli me do ruba propasti (). Oplakivat u dva prola stoljea kad se naa Bosna stavila pod turski jaram i pala u ropstvo, kanjena vie zbog nesloge svojih kraljeva nego li svladana u ratu s Turinom.

III. (MOHAKA BITKA) Mohako polje ime je dobilo od muha. Maarski monah Timori nagovorio je kralja da prestane sultanu plaati danak te je sultan izvrio silovit napad. Na Mohakom je polju 1526. g. zarobljeno i izginulo preko 20.000 vojnika. Kralj je bjeei pao s konja i utopio se u rijeci Karas.

IV. (OPSADA SIGETA) Nakon poraza Turaka pod Sigetom 1556. g. oni su ponovno 1566. g. napali to mjesto. Vojsku je hrabro predvodio Zrinjski (Nikola) sve dok Turci nisu zapalili tvravu. Tom je borbom zasvjedoena vjernost Bogu i 62

kralju i ljubav prema svojima: Sretna je smrt prinesena kao rtva za spas domovine. V. (O SE JU) Senj je prisilio stare Grke, idove i Turke da mu plaaju danak. Turci mu nisu mogli nita pa su za saveznike pozvali Mletke da poraze Senj. VI. (PJES IK O SEBI) U poetku 1652. godine Senj rodi Pavla Rittera Vitezovia, koji e svojim djelima ovjekovjeiti ime Hrvatske. Vitezovi je dorastao zamanim pothvatima, ali je slabe sree. Poslije smrti kao jedina vrlina za nama ostaje dobar glas koji trajno ivi. VII. (POAR U VARADI U I POTRES U DUBROV IKU) U VII. poglavlju Pavao Ritter Vitezovi pie o poaru koji je unitio Varadin 1665. godine. Poslije toga je 1667. g. silnim potresom uzdrman Dubrovnik. VIII. (MOLITVA ZA MIR U HRVATSKOJ) Vitezovi se mojsijevski obraa bogovima, molei ih da obrate svoje lice na svoj narod i na svoju Hrvatsku. Moli ih da udijele mir i bolju sudbinu; ilu snagu tijela i due; dobre misli. Oeve nae, bogove, Vitezovi moli da mu alost pretvore u veselje i radost, a on e im vjeno kliktati izriui zahvalnost i hvalu.

63

BOS A CAPTIVA I. (HERCEG STIPA VUKI KOSAA RATUJE S DUBROVA IMA) Herceg Stipan ratuje s Dubrovanima. Pohotna Firentinka legne s herceg Stipanom Vukiem Kosaom, a ena mu zbog toga s najstarijim sinom Vladislavom ode u Dubrovnik!70 Uzalud je herceg Stipan traio od supruge da se vrati te je Dubrovanima navijestio rat. Dubrovani za zapovjednika izaberu hercegova sina koji porazi oevu vojsku.71 II. (TURCI ADIRU U BOS U) U tomu poglavlju Pavao Ritter Vitezovi pie o turskom nadiranju u Bosnu. Kada je Mehmed preao rijeku Bosnu svom silom udario je na kraljevski grad Bobovac koji je bio iznimno utvren i dobro opskrbljen hranom, orujem i strjeljivom da se dugo mogao odupirati turskoj najezdi. Meutim, Turci su zlatom i lanim obeanjima potkupili zapovjednika Bobovca, Radaka koji im je predao kljueve toga grada.72 Tada je Turcima bio otvoren put prema potpunom pokoravanju Bosanskoga kraljevstva. III. (PAD BOS E)

Firentinku navode ljetopisci, kroniari i povjesniari. U narodu je i danas iva predaja po kojoj je herceg Stipan Vuki Kosaa obljubio nevjestu najstarijega sina Vladislava koji je zbog toga s majkom otiao u Dubrovnik i Senatu izloio opaine svoga oca. S vojskom je doao u Podvele i posluio se lukavstvom naredivi svakom vojniku da zapali po jednu vatru. Kad je to vidio njegov otac herceg Stipan uplaio se pomislivi kako se radi o silnoj vojsci te je sve blago natovario na konje i mazge i pobjegao u Dubrovnik. O tomu blagu narod i danas pripovijeda, a spominje ga, kako smo ve vidjeli, i Ignjat urevi u Marunkovim suzama. 71 I danas su u usmenoj komunikaciji predaje koje kazuju da je herceg Stipan obljubio nevjestu svoga najstarijega sina Vladislava koji je zbog toga otiao s majkom u Dubrovnik i izloio sve nevaljalosti koje je inio njegov otac herceg Stipan. Vladislav i otac mu herceg Stipan uzajmno su se optuivali da su u njihovom sukobu u pomo pozvali Turke. 72 Turci su potom Radaku rekli da e izdati i njih kad je svoje izdao; odrubili mu glavu i sunovratili ga niz liticu koja se i danas zove Radakova stijena.

70

64

Nakon jedne od najfatalnijih izdaja u povijesti ovjeanstva Turci su za samo nekoliko dana koncem svibnja 1463. godine pokorili neko mono Bosansko kraljevstvo. Nastupilo je iznimno surovih 415 godina turskih zloina. Oskvrnjivane su estite ene, obeaivane djevice, klani asni starci, satirana nogama nevina nejaka djeca, nanoeno svetogre Bojim hramovima, sramotno spaljivani oltari, a sveenici ili ubijani maem ili izvrgavani ruglu. Nebrojeni su krani odvedeni u suanjstvo i janjiare. Nebrojene su kranke odvoene u hareme. Velik je broj Hrvata pobjegao u Hrvatsku i druge kranske zemlje. Neki su od njih sa sobom ponijeli svoje svetinje poput velikoga drvenog kipa koji se nalazi u Trsatu i tuje pod imenom Blaene Djevice Marije. I tako zbog kukaviluka velikaa, jer se nitko od njih nije suprostavljao neprijatelju nego se, tovie, dobrovoljno predavali, sruila se Bosna kao potresena vihorom.73

RAFAEL LEVAKOVI
Rafael Levakovi (Jastrebarsko, oko 1590. Zadar, 1650.) prevoditelj, povjesniar, franjevac. U Rimu je imao zadau objavljivati hrvatske glagoljske knjige i cenzurirati hrvatska izdanja Kongregacije propagande. Pod utjecajem rusinskih unijata koji su boravili u Rimu i potporom rimske propagande, u hrvatsko-glagoljske knjige unosio je mnogo rusizama. Za rimsku kuriju obavljao vjerske i diplomatske poslove u Njemakoj, Poljskoj, Rusiji i Ugarskoj. Zagrebaki biskup imenovao ga je kanonikom. Imenovan je naslovnim smederevskim te naslovnim ohridskim biskupom. Uzalud je pokuavao doprijeti do Ohrida. Na povratku ga je zatekla smrt. U rukopisu mu je ostalo mnotvo djela. Namjeravao je napisati povijest Ilirika.74 Djelo: auk karstjanski kratak (glagoljica), (Rim, 1628.).

Hrvatski latinisti II, PSHK, knj. 3, priredili Veljko Gortan i Vladimir Vratovi, Zora i Matica hrvatska, Zagreb 1970, str. 150. 74 Rafael Levakovi, M(ijo) K(orade), u: Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost), Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam), kolska knjiga Zagreb 2000, str. 426.

73

65

JURAJ RATTKAY
Juraj Rattkay (Velikotaborski) (Veliki Tabor, 1612. Zagreb, 1666.) podrijetlom je iz velikake barunske obitelji maarskog podrijetla kojoj je pripadao posjed Veliki Tabor, a u njihovom su vlasnitvu bila i imanja u varadinskoj i zagrebakoj upaniji. Bio je isusovac, zagrebaki kanonik, tajnik biskupov, kandidat za zagrebakog biskupa. Uz bana Ivana Drakovia te Petra Zrinskoga i Krstu Frankopana ratovao protiv Turaka te u ekoj, Saskoj i Tiringiji (Thringen) protiv veda. Kad mu nije polo za rukom postati zagrebakim biskupom, imao je problema s izabranim biskupom Petrom Petretiem. I dalje je ratovao protiv Turaka, to e opisati u Memoria regum. Ta mu je knjiga donijela dosta neprijatelja i stvorila zavist i pakost kod protivnika te je lien kanonikog ina. Povod za to bila je jedna ena s kojom je ivio i od koje se morao odvojiti, a ona je preselila u Krko, gdje ju je on i dalje posjeivao. Poslije je posrijedi bila neka druga ena. Njoj je pisao pisma koja su dola u ruke biskupu, tako da je izgubio sve asti i crkvene prihode (1664.). Ipak je dobio novu upu u Novoj Vesi. Bolestan od kostobolje umro je 1666. godine i pokopan kao kanonik. Rattkayevo djelo Memoria regum Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae posveeno je Ferdinandu IV. i brai Nikoli i Petru Zrinskom. Podijeljeno je u est knjiga. SPOME A KRALJEVE I BA OVE

Prva knjiga poinje mirom koji je Svevinji Bog povratio nakon opega potopa i dopustio da se neozlijeeni iz Arke iskrcaju Noa i njegovi sinovi Sem, Ham i Jafet. Slijedi Podrijetlo Ilira i opseg podruja pa ide do smrti Agronove, Teutina kraljevanja, njezina rata i poraza od Rimljana U toj knjizi Rattkay se poziva na Ablavijeve eke anale i pie o brai ehu i Lehu koji su zbog nesloge otili na sjever te je eh osnovao eku (Bohemiju), a Leh (Leku Poljsku).75 Knjiga zavrava Opisom Hrvatske i njezinih dijelova.

Juraj Rattkay, Spomen na kraljeve i banove kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, prevela Zrinka Blaevi, glavni urednik dr. Mirko Valenti, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2001., str. 138.

75

66

Druga knjiga ide od pokrtavanja Ilira koje je Sv. Pavao od pogana obratio Kristu, pa nastavlja o banovima i kraljevima u Hrvatskoj, Dalmaciji i Slavoniji, te banovima Kraljevstva Bosne, a zavrava smru kralja Zvonimira koju Rattkay pogrjeno locira u 1069. godinu. Trea knjiga poinje Sv. Ladislavom kojemu je Apostolska stolica darovala kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju te je on osnovao Zagrebaku biskupiju.76 Nadalje se govori o ugarskim kraljevima, hrvatskim, slavonskim i dalmatinskim banovima, bosanskim kraljevima. Kad je 1235. godine umro Andrija, naslijedio ga je njegov stariji sin Bela koji je bio neugodan i strog. Mrzio je domae obiaje i zato je, kau, u ratovima bio nesretan. Kraljevao je samo pet godina. U treoj knjizi Juraj Rattkay navodi i Dabiino proroanstvo: Doi e vrijeme kad e kranske vladare muiti silna tuga to, sapeti svojim nevoljama, nisu u prikladno vrijeme pritekli u dunu pomo Bosancima u nevolji. Rattkay dodaje: a zbog toga ovo nae doba uistinu lije suze, i to jao! Kolike: no poput Trojanaca, prekasno.77 To se proroanstvo u svoj svojoj tragici obistinilo ezdesetak godina kasnije, a posljedice su bile etiri stotine petnaest godina ropstva pod Osmanlijama. 78 Rattkay navodi predaju o hercegu Hrvoju Vukiu Hrvatiniu kojega je ban Pavao upor na ugarskom dvoru u ali pozdravio mukanjem jer je izgledom i ponaanjem naliio volu. To je bilo povodom da Vuki Hrvatini pozove u pomo Turke i zarati protiv Ugara. U tomu je ratu Hrvoje zarobio bana upora, zaio ga u volujsku kou i bacio u rijeku. 79 U treoj knjizi Spomena na kraljeve i banove navedeno je vie hrabrih bitaka protiv osmanske vojske. Jedna od njih je sljedea. Kad su Turci navalili na Zemun i Temivar strano ih otetivi grabeom i paleom, osvetili su im se krbavski knezovi Mirko Derenin, Bernadin Frankopan i Ivan Karlovi. Doekali su Turke kod Dubice zarobili su ih 1.500 i isto toliko pobili, a ostali su se utopili u rijeci Uni. O najfatalnijoj hrvatskoj bitci, Krbavskoj bitci (9. rujna 1493. g.) Rattkay pie:

Piui o Sv. Ladislavu Rattkay navodi djelo ivot blaenog Augustina Ivana Tomka Mrnavia. 77 Isto, str. 181. 78 Nakon smrti kralja Stipana Dabie bosanski su velikai izabrali za kraljicu Jelenu Grubu koja je bila na prijestolju od 1395. do 1398. godine. 79 Juraj Rattkay, nav. dj. str. 178.-179. (Mnogi povjesniari navode tu predaju.)

76

67

Dok su se knezovi raspravljali, Turci su iz gustih uma izili i napali nae. Turci su kopljem proboli Frankopana. Vlatkovi je od Turaka oteo Frankopanov le. Nai su sramotno poeli bjeati, a Turci su navalili i ubili Ivana Frankopana, Jurja Vlatkovia te 5.077 naih pobili. Turaka je poginulo vie od tisuu, a mnogi su pomrli u kuama od zadobivenih rana. Derenina je Jakub-paa poslao u Carigrad s ostalim zarobljenicima gdje je utamnien u tamnicu sa sedam kula u kojoj je za tri mjeseca od alosti zbog gubitka vojske i smrti sina i brata uvenuo i preminuo.80 etvrta knjiga poinje s 1538. g. kada su na bansku ast izabrani Petar Keglevi i Toma Nadasdy. Nadalje je rije o grofu Nikoli Zrinskom koji je po Ferdinandovoj zapovijedi, te uz odobravanje sviju, 1543. g. postavljen za bana triju kraljevina Ilirika. Obitelj Zrinjskih uvijek je bila slavna i ve se nekoliko stoljea diila grofovskim naslovom. Neko su se prezivali ubii. Nije poznato da li su imanje dobili radi vojnih hrabrosti ili po naklonosti svojih vladara i zemljaka. Prezivali su se ubii od Ostrovice ali su po tvravi Zrinj nazvani Zrinjski. Kad je 1543. Sulejman osvojio Peuh njegovih su nekoliko tisua Tatara, runa tijela i gadnih obiaja, pljakali i palili ursko polje. Sa svojom vojskom doekao ih je Nikola Zrinjski sa vojskom Pavla Rattkaya. Skrili su Tatare koji su neuredno bjeali ostavljajui sve zarobljenike. Tatari su upali u movare i blato jer uplaeni nisu vidjeli kud bjee. Mnogi su izginuli a mnogi od muha i komaraca poumirali. Poginulo ih je vie od tri tisue. Rattkay pie i o Seljakoj buni i njezinom voi Matiji Gubecu. Kada je Slunjski umro, a imao je zatitnika u biskupu Jurju Drakoviu, seljaci su se razoarali i plaili jo veega ropstva, pa su se digli na ustanak koji je predvodio Matija Gubec. Kada je Gubec uhvaen i bio okrunjen eljeznom krunom, pobuna je okonana. Nadalje je rije o mnogobrojnim sukobima s osmanskom vojskom, a zavrava 1611. g. kada je Ivana Drakovia naslijedio Toma Erddi, a njega 1615. Benedikt Thurozcy. Peta knjiga poinje 1615. g. kada je grof Nikola Frankopan bio ban Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Nakon Frankopanove smrti banom je grof Juraj Zrinski. Zrinjski je pozvao u boj banske ete i prvake kraljevstva. Sve su ete prele Dravu, osim jedne na koju navale Turci.
80

Prema povijesnim izvorima na Krbavskom je polju izginulo 13000 Hrvata.

68

Ivan Vojkovi se skine i zaogrne kouljom te s maem u ruci prepliva Dravu. Slijedili su ga njegovi vojnici. Porazili su Turke, a banu je donio 17 odrubljenih glava. Rattkay slavi hrabrost Vuka Kriania i Vuka Mrnavia. Kriani je s drugovima gonio ostatak preplaenih Turaka u bijegu, a Mrnavi je napao i porazio nadmonoga neprijatelja. Godine 1645. i 1646. itavo Kraljevstvo potresali su strani potresi. Strani su poari 1645. g. harali Zagrebom, a najveu su alost izazvali poari na etiri znamenite crkve: prvostolnici Svetog Stjepana Kralja, upnoj crkvi Sv. Marka, crkvi Sv. Katarine i crkvi Sv. Franje. Peta knjiga zavrava Rattkayevim vapajima: O apostolska Panonijo, kako se promijenila tvoja izvrsna boja! () tugujemo to je jo uvijek velik dio tebe raskoljen i elimo da svi s nama tuguju za druge.81 esta knjiga poinje 1647. g. kada je Nikola Zrinski bio banom Hrvatske i Slavonije. Nikola Zrinski, sin bana Jurja, pokazao se velikim ratnikom u okrajima protiv osmanske vojske ali i u protestantskokatolikom ratu. Petar Zrinski, brat Nikolin, dokazao je svoju snagu tako to je maem ubio (rastrgao) divljeg vepra samo jednim udarcem. Jednom je nou u zasjedi natjerao nekoga Turina koji se morao baciti u virove Drave. Za njim je skoio Petar Zrinjski i udavio ga. Do konca te knjige Rattkay pie o peterostrukim estokim okrajima s osmanskom vojskom, te o poplavi u Zagrebu u Iliriku koju je izazvala snana kia te se potok prelio i poplavio vie kua. * Spomen na kraljeve i banove nastao je na temelju povijesnih vrela, kronika i usmenih predaja. Juraj Rattkay je Spomen na kraljeve i banove napisao na poticaj bana Ivana Drakovia kako bi kod zapadnoeuropskih kranskih zemalja skrenuo pozornost na sve okrutnosti koje su kranima u Iliriku inili Osmanlije. Rattkay je upozoravao i na nepravde koje su Hrvatima nanosili Nijemci i Maari. U dogaajima koji su opisani u petoj i estoj knjizi sudjelovao je Juraj Rattkay. U usporedbi sa suvremenim povijesnim vrelima razvidno je da Rattkay godine povijesnih dogaaja navodi pogreno. (Razlika se ogleda u odstupanju od nekoliko godina.) Takoer, povijesne osobe nisu uvijek
81

Juraj Rattkay, nav. dj. str. 278.

69

dijakronijski navedene. Meutim, dogaaji koje Rattkay navodi nemaju veih razlika u odnosu na suvremena povijesna vrela. Povjesniar Ferdo ii o tomu je djelu napisao: nema sumnje da u njega ima mnogo strasti, osobito u crtanju pojedinih linosti, () premda se ne moe tajiti da je mnogo toga istinito, ma da izgleda da je diktirano od mrnje i pakosti.82

STJEPA GRADI
Stjepan Gradi (Dubrovnik, 1613. Rim, 1683.) sin je plemia. kolovao se u Dubrovniku. Pravo je zavrio u Bologni, gdje je 1638. godine promoviran u doktora prava. Naslijedio je ujaka Beneia na mjestu zastupnika Dubrovake Republike kod Rimske kurije. Bio je: lan Kraljevske vedske akademije, doktor filozofije, vrstan diplomat, isusovac, pisac filozofskih, teolokih i matematiko-fizikih traktata, dubrovaki rodoljub. Pokopan u crkvi Sv. Jeronima uz svog prisnog prijatelja Ivana Luia. Djela: Napisao je 312 pisama koja je upuivao dubrovakom senatu od 1667. do 1683. Njegove pjesme pjevaju o: Mletakoj Republici, otoku ipanu, Juniju Palmotiu i drugo.83

IVA LUI
Ivan Lui (Trogir, 1604. Rim, 1679.) sin je stare trogirske plemike obitelji. Rano je ostao bez roditelja, pa ga je ujak Nikola Divni poslao u Rim. Studirao je u Rimu i Padovi gdje je stekao doktorat prava. Godine 1630. vratio se u Trogir kako bi preuzeo skrbnitvo nad djecom svoga brata koji je umro. Kao plemi aktivno je sudjelovao u gradskoj upravi. Godine 1654. otiao je u Rim i druio se s Tomkom Mrnaviem, Bartolom Kaiem i Stjepanom Gradiem. Osniva je znanstvene hrvatske povijesti.

Navodim prema: Kreimir Georgijevi, Hrvatska knjievnost od 16. do 18. stoljea u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni, MH, Zagreb 1969, str. 117. 83 Hrvatski latinistiII, PSHK, knj. 3, priredili Veljko Gortan i Vladimir Vratovi, Zora i Matica hrvatska, Zagreb 1970, str. 95.-97.

82

70

Djela: De regno Dalmatiae et Croatiae (O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske), Obsidio Iadrensis i dr. O KRALJEVSTVU DALMACIJE I HRVATSKE II. O OBIAJIMA HRVATA Ivan Lui pie da su kod starih Hrvata vlast obnaali: Postelnik tj. komornik 1.2.3. ili nadstojnik spavae sobe, Ubrusar nadstojnik trpeze, Volar nadstojnik volova, titonoa nosa tita, Dvornik dvoranin, Dad ili ded djed ili starosta. III. O PUSTOE JU ZADRA Mleani su se 1202. god. okupili oko Zadra kako bi brodovljem krenuli na Siriju. Plaili su se da im se vojska razie i hrana pokvari te su nagovorili Francuze da zauzmu Zadar. Meutim, Mleani su 10.XI. 1202. g. napali Zadar s mora, a Francuzi su ga napali s kopna. Mleani su sravnili sa zemljom zadarske kule i krenuli dalje. (Na putu do Zadra pokorili su Trane koji su im morali plaati danak). Zadarski su plemii mirili narod govorei kako ne ele ratovati protiv krana. IV. O K EEVI I HUM I OMIKOM GUSARE JU Opisuje ue rijeke Cetine koja se prije zvala Tilur. Strabon pie da su tu obalu od davnina posjedovali Ardidejci, ali su ih Rimljani zbog gusarenja odbacili daleko. V. O BRIBIRSKIM K EZOVIMA I OB OVI OMIKOG GUSARE JA Omi se nazivao Almisum. Mleani su bili zauzdali gusare koji su se kasnije obnovili. Kad je ban Pavao Bribirski navijestio rat Splianima 1285. g. i prisilio Trogirane da mu dou u pomo, Mleani su poslali 71

poslanike u Trogir. Trogirani su sa ibenanima i Splianima imali razmirice, pa su ovi 1283. g. opustoili Trogirsko polje i more. Trogirani su u dogovoru s Mleanima htjeli od bribirskih knezova preoteti Omi. Od tada su bribirski knezovi sve jae zatiivali gusarenje. VI. O OVIJIM OBIAJIMA HRVATA Stari su Hrvati parlament nazivali zbor. Suenje su vrili posebni slubenici, a najee sudci na koje bi stranke pristale. Ako bi stranka nezadovoljna izgubila, uloila bi priziv bacivi pokrivalo za glavu na zemlju. Tada se spor prenosio na skuptinu oblasti, ili na sabor itavog kraljevstva.84

Hrvatski latinisti II, PSHK, knj. 3, priredili Veljko Gortan i Vladimir Vratovi, Zora i Matica hrvatska, Zagreb 1970, str. 45.-65.

84

72

K JIEV OST BOSA SKIH FRA JEVACA

Mnogobrojni povijesni i arheoloki izvori dokazuju da su Hrvati i u Bosni i Hercegovini ve u sedmom stoljeu primili kranstvo. Koliko je poznato, sveenici su najprije bili benediktinci, a 1227./32. g. papa je u Bosnu i Hum poslao dominikance kako bi na kranstvo preobratili krstjane bosanske crkve. Godine 1291. papa Nikola poslao je u Bosnu dvojicu franjevaca koji su imali zadau istraiti krivovjerje u Bosni. To je obnovio papa Bonifacije VIII. proirivi djelokrug istraitelja na Srbiju, Raku, Dalmaciju, Hrvatsku, Istru i Slavoniju. Godine 1339. osnovan je Bosanski vikarijat, a u njemu su se nali najbolji propovjednici iz europskih zemalja, meu kojima je od 1372. do 1383. godine bio i Nikola Taveli. Osnutkom Bosanske vikarije franjevci su postali veoma utjecajni i na dvorovima bosanskih vladara. U vrijeme kraljevanja Tvrtka Kotromania (1377.-1391.) Bosanska je vikarija obuhvaala prostore od june Italije do Karpata i Crnog mora. Franjevci su 1402. godine, prema pismu kojega je papi uputio fra Bartul iz Averne, imali u svome vikarijatu vie od etrdeset samostana s pet stotina lanova od Novoga (dananji Herceg Novi) do Omia na Cetini, te od Jadranskoga mora do Drine na istoku i Drave na sjeveru.85 Nakon pada Bosne pod osmansku vlast 1463. godine, franjevci i dalje ostaju uz svoj narod i bore se za prava katolika. Za vrijeme osmanske vladavine (1463.- 1878.) franjevci su rijetki kolovani ljudi u Bosni i Hercegovini. kolovali su se u Hrvatskoj, Ugarskoj, Austriji i Italiji, a po povratku u svoju domovini bili su sveenici, narodni lijenici, uitelji, arhitekti, prosvjetitelji, knjievnici, ljetopisci, kroniari, politiari, graditelji, ljekarnici i dr. Do Matije Divkovia franjevci su knjievna djela pisali na latinskom jeziku. Nakon Divkovieva auka karstjanskoga (Mleci,1611. g.) bosanski franjevci piu tokavskim narjejem obino ikavsko(i)jekavskoga tipa. Meu najznaajnijim su predstavnicima Knjievnosti bosanskih franjevaca Matija Divkovi, Ivan Bandulovi, Pavao Mounjanin Posilovi, Ivan Ani, Franjo Glavini, Lovro itovi i dr. 86

Mandi, Dominik: Sabrana djela 4, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, 2. izdanje, ZIRAL, Toronto-Zrich-Roma-Chicago 1982, str. 182.-214. 86 O knjievnosti bosanskih franjevaca vidi: Hrvatska knjievnost bosne i Hercegovine od XIV. do sredine XVIII. stoljea, priredio Ivo Pranjkovi, HKBiH, 100 knjiga, knjiga 6, Matica hrvatska, HKD Napredak, Sarajevo 2005, 389 str.

85

73

MATIJA DIVKOVI
Matija Divkovi (Jelake kraj Varea, 1563. Olovo, 1631.) u franjevaki je red stupio najvjerojatnije u Olovu. kolovao se u Italiji. Bio je franjevac u Sarajevu, Kreevu, Olovu. Grau za svoja djela Divkovi je crpio iz legenda, hagiografija, usmenih predaja i legenda koje je uo od naroda, Heroltovih Sermones discipuli (Odgovori uenika) te drugih katolikih djela nastalih nakon Tridentskoga sabora. Njegova su djela vjersko-didaktikoga karaktera, a namijenjena su narodu. Svoj prvi katekizam auk karstjanski (tzv. veliki 1611.) objavio je sa zbirkom pripovijesti o udima Presvijetle Djevice Marije (Sto udesa aliti znamenja blaene i slavne Bogorodice, divice Marije) prevedenom iz popularne zbirke Ivana Herolta Sermones discipuli de tempore et de sanctis (1476.). auk karstjanski doivio je 10 izdanja. U Malom katekizmu (1616.) osim katehetikog dijela, u drugom su dijelu knjige stare hrvatske vjerske pjesme i dramski tekstovi, meu kojima je i inaica Posvetilita Abramova Mavra Vetranovia. Divkovia Besjede svarhu evanelja nedjeljnih priko svega godita (1616.) prijevodi su i kompilacije iz nekoliko latinskih autora 15. i 16. st. Prvi je bosansko-hercegovaki Hrvat koji je pisao narodnim jezikom. Osnova njegovog jezika bio je tokavski ijekavski-ikavski narodni jezik. Djela je tiskao bosanicom (zapadnom inaicom irilice). Smatra se ocem bosanske knjievnosti (hrvatske knjievnosti u Bosni i Hercegovini). Svoj jezik zvao je bosanskim, slovinskim, nakim, naim. Sva je djela objavio u Veneciji. Njegov je rad pridonio irenju tokavtine. Bio je vrstan propovjednik i veoma popularan narodni pisac.87 Neki povjesniari knjievnosti istiu da ga je jedino nadmaio Andrija Kai Mioi. VELE STRA O ZLAME JE OD SMRADA PAKLE OG Bjehu dva brata, obadva plemenita. Jednom su sluali propovijed o stranim paklenim mukama. Jedan brat se poeo smijati i rugati nita ne vjerujui, a drugi se skruio i postao redovnik. Onaj koji se rugao razboli
Matija Divkovi, J(oanna) R(apacka), u: Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost), Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam), kolska knjiga Zagreb 2000, str. 177.
87

74

se i umre. Brat redovnik ga je molio da mu se ukae nakon smrti. I tako mu se po smrti ukaza jedne noi i ovaj ivi upita ga: Kako si brate? Odgovori mu da svi jezici svijeta ne mogu (izgovoriti) opisati muke paklene. ivi mu ree bi li on mogao osjetiti paklene muke da ih malo primirie. Tada osueni otkui malo haljinu kojom se bjee zaogrnuo i iz on haljine izie toliki smrad zao i otrovan da svi redovnici ne mogae izdrati taj smrde te napustie svi onaj samostan.

JOTE STRA O ZLAME JE OD SMRADA PAKLE OG Bjee jedan ovik kurva i kad umrije prikaza se ivom drugaru koji eljae saznati kakve su muke paklene. Kad osueni samo puhnu toliki smrad izie da ivi na po mrtav pade. I ne samo to, u selu u kojem je osuenik puhnuo ostade smrad da su ptice koje su prelijetale padale mrtve. Kakav li je samo smrad u paklu u kojem trunu tolike due? U paklu je vjeiti glad i e. U kraljevstvu nebeskom sveti imaju sve slatkosti, raskoje i obilje svakieh dobara. Bjee neki bogata koji se oblaie skerletom i pritankiem platnom i blagovae svaki dan razliita jela. Bijae prosjak Lazar koji leae na vratima njegovim i eljae se najesti mrvica koje su padale s njegove trpeze a nitko mu ne dade. Samo su psi dolazili i lizali njegove rane. Prosjak umre i aneli ga odnesoe u krilo Abrahamovo. Bogata umre i bi pokopan u muke paklene. Koji ive trezveno i razborito na ovom svijetu za ljubav Boju oni e biti nagraeni vjenom slavom nebeskog raskoa. Oni koji ne mogu jedan dan ili po dana postiti i trijezno ivjeti u paklu e vjeito gladovati. Prokleti u paklu nee nikada poinuti ni dan ni no ni as ni tren. VELE STRA O ZLAME JE OD MUKA PAKLE IH Dva redovnika hodajui propovijedahu. Vidjevi ih jedna ena obeseli se kako e se ispovjediti pred njima jer su nepoznati i pred njima se ne e stidjeti. Ispovijedala se starijemu redovniku, a drugi je ispovjednik gledao kako bi koji grijeh rekla iz njenih usta bi izila preotrovna aba. Kada naposljetku htjede ispovjediti jedan teak i pogrdan grijeh, iz njenih usta pomoli drakun, ali ne moe izii radi ega se zastidje i ne ispovijedi taj grijeh. Tada se sve abe vratie u usta. Nakon nekoga vremena fratri se vratie u to mjesto potraiti onu enu, ali ona je umrla. Postili su tri dana i ukazala im se ona ena jaei na drakunu. Oko njezina grla svile su se dvije zmije koje su sisale njezine 75

sise; a iz oiju joj izlazio je straan smrde sumporni, dva joj psa ruke grizijahu i dva preotrovna gutera glavu joj grizijahu. Redovnici su je pitali koji je uzrok njezinih muka. Ona im je odgovorila: da je uzrok njezinih muka zato to im nije ispovjedila onaj teki grijeh koji je uinila sa svojim roakom te ga od stida nije mogla ispovjediti. Guteri joj glavu mue jer ju je previe resila i kitila, oima je himbeno gledala, uima nepotene stvari sluala, oganj mui usta jer je njima psovala, klela, lagala, ljubila s kim se i ne pristoji. Psi joj ruke grizu jer je rukama hranu psima davala umjesto ubogima. Drakuna je jahala jer je u oholosti vozila se u koiji. Kako je to rekla drakun ju je u pakao odnijeo i vie se nije vraala. JOTE STVARI VELE STRA IEH OD MUKA PAKLE IEH, JEDA OVIK VIDJE MUKE PAKLE IE I PAK UI I VELE TEKU POKORU Umre otac od obitelji u jednoj kui i svi pazie njegovo tijelo jednu no i pomou Bojom vrati se dua toga oca u njegovo tijelo i opet oivje. Siromanima razdijeli svo imanje i ode u pustinju te kraj vode uini jednu eliju u kojoj je obitavao. Ondje je inio veliku pokoru. Pitali ga ljudi zato ini takvu pokoru, a on im je odgovorio da je vidio pakleni oganj visok kao oblaci, a u njima ljudi letjee kao iskre, plaui, viui, leleei. Vidio je avla kako iz pei paklene nose kuke gvozdene i htjedoe i njega odvui u jamu paklenu, ali mu se ukazao sveti ovjek kao zvijezda i zaprijeti avlima da ga ne tiu i zapovijedi Bog Svemogui da se vrati u svoje tijelo. I tako udnu i priudnu pokoru uini taj ovik i poteno poe s ovog svijeta. OD DVA FRATRA KOJI SE ZVAHU DAJTE I DAT E SE VAM, VELE LIEPA PRILIKA ALITI ZLAME JE U samostanu bjee jedan redovnik koji je primao uboge i potrebite i mnogo ih pomagao. Bog mu sve to blagosivljao i blagoslovom umnaao. U samostanu bjee drugi redovnik koji je mrzio to dobroinstvo. Kad je umro onaj starjeina koji je dijelio, drugi fratar nije htio pomagati sirotinji. Jednom je neki starac doao u taj samostan i od vratara traio prenoite. Vratar mu je rekao da je samostan ubog i da mu slabo moe pomoi. Starac mu ree da su dva fratra izagnana iz tog samostana i kad se oni vrate opet e tu biti blagostanje. (Starac je bio aneo.) Vratar je to 76

kazao fratrima i oni su opet poeli primati goste i pomagati im te se vrati blagoslov. KAKO SU SLATKE PJES I EBESKE Bijae jedan redovnik dobra i sveta ivota i moljae Gospodina Boga da bi mu oitovao kojugod slast nebeske slave. Kad je redovnik bio na molitvi pred njim zapjeva jedna ptiica i on je pokua uhvatiti te ona pred njim pobjee u gaj koji bijae blizu samostana, zaustavi se na jednom drvu i nastavi pjevati. Redovnik je pod drvetom stajao i sluao pticu a kad ona odletje vrati se u samostan. Kad doe vidje da su stara vrata zazidana a nova sagraena na drugom mjestu. Poe kucati i doe vratar da mu otvori te ga poe pitati: odakle je, tko je i to ite? Redovnik mu ree da je iziao iz tog samostana. Vratar se vrati i sve ispria starjeini. Starjeina pitae redovnika tko je i povede ga drugim fratrima te ga pitae tko je starjeina bio kad je on iziao vani. Redovnik ispria, a tada fratri shvate da je on iz tog samostana iziao prije 340. g. Stadoe se uditi da je toliko ivio gladan, edan, na vruini, na hladnoi, bos i gol. Od slatkosti pjevanja ptiice nije se nieg sjeao. Ako je tolika ljepota i razgovor jednog anela, kolika je radost i veselje i koliko uivanje biti u kraljevstvu nebeskome u kojem je devet kora aneoskih, blaena Gospa i svekoliko mnotvo svetaca Bojih koji slave Gospodina dan i no govorei: Svet, svet, svet Gospodin Bog Sabaot! SVATKO E IMATI PLAU ZA SVOJA DJELA Jedan je redovnik upitao avola koji bi trud i muku podnio da se ponovo moe vratiti u kraljevstvo nebesko. avao mu ree kada bi bio gvozden stup od zemlje do neba i da je na etiri strane pun maeva, sablja i britava i da ima tijelo ovjeije u kom bi mogao podnositi muku od sada do suda Bojega trpio bi da ga po tom stupu povlae od zemlje do neba iz kojega ga je Gospodin izagnao zbog oholosti. Koliko e uivanje biti u kraljevstvu nebeskom gledajui presveto Trojstvo, gledajui Isukrsta u Boanstvu i ovjenosti, gledajui Divicu Mariju, devet kora aneoskih, patrijarke, proroke, muenike koji su krv svoju za ljubav Isukrstovu prolili, ispovjednike, djevice, udovice i sve mnotvo svetih i odabranih Bojih. (Mleci, 1704.)

77

IVA BA DULOVI
Ivan Bandulovi (Uskoplje/Donji Vakuf, druga pol. XVI. st. ? prva pol. XVII. st.) najvei je dio ivota proveo u Bosni i Dalmaciji, a jedno vrijeme vjerojatno i u Srbiji.88 Glavno njegovo djelo lekcionar Pitole i evanelja (1613.) ujedno je prvo djelo u knjievnosti bosanskih franjevaca koje je tiskano latinicom. Ta je knjiga doivjela trinaest izdanja. Banduloviu je predloak za to djelo bio Lekcionar Bernardina Splianina. Bandulovi je pisao tokavsko-ikavski, ali je u njegovim djelima mnogo akavizama i arhaizama. Njegov je Lekcionar posluio kao predloak u primorskim krajevima Petru Kneeviu (1773.), Anti Jukiu (1838.); u Slavoniji Nikoli i Antunu Kesiu (1740.), Emeriku Paviu (1764.) i Marijanu Lanosoviu (1794.) za njihove lekcionare.89

PAVAO MOU JA I POSILOVI

Pavao Mounjanin Posilovi (Glamo, kraj XVI. st. ili poetak XVII. st. it u Rami, 1653.) bio je vjersko-pouni prozaist i pjesnik, prevoditelj, franjevac. kolovao se u Visovcu. Godine 1642. postavljen je za skradinskog biskupa. Bio je apostolski vikar u Slavoniji. Godine 1650. povukao se u ramski samostan na itu gdje su ga s drugim ramskim franjevcima ubili Turci 1653. g. Njegovo djelo ine dvije moralno-didaktike knjige. Prva je aslaenje duhovno, koji eli dobro iviti, potom toga dobro umriti (1639.). U tom djelu se tumai to treba initi kranin da bi imao blaenu smrt. Njegovo drugo djelo Cvijet od kripostih duhovni i tilesnije prikoristan svakomu virnomu krstjaninu koji ga ti esto (1647.) prijevod/prerada je talijanskoga moralno-didaktikog djela Tomasa Gozzadinija iz Bologne Fiore de virtu. Posilovi u toj knjizi pie da su
Ivo Pranjkovi u svojoj knjizi Hrvatska knjievnost bosne i Hercegovine od XIV. do sredine XVIII. stoljea, na str. 17. navodi da je Bandulovi vjerojatno roen 1591. te da je vjerojatno jedno vrijeme boravio i u Srbiji. 89 Ivan Bandulovi, M(ilovan) T(atarin), u: Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost), Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam), kolska knjiga Zagreb 2000, str. 39.
88

78

zloa i grijesi uzroci propasti Sodome i Gomore.90 Posilovi nadalje pouno pie o ljudskim zloama te o ljubavi opoj, duhovnoj i tjelesnoj. Knjiga je doivjela etiri izdanja. U svoja djela Posilovi kao i drugi bosanski franjevci umee prilike exemple. Jezik mu je ikavsko-jekavski a prevladava ikavica. ASLAE JE DUHOV O TO IMA UI ITI KRSTJA I ZA DOBRO UMRIJETI, I KAKO JE VEOMA MU O DOBRO UMRIJETI, BUDUI OVIK IVIO ZLO Svi nauitelji govore da oni koji hoe dobro umrijeti trebaju dobro ivjeti: Sv. Agutin govori: Ti se boji umrijeti zlo, a ne boji se zlo ivjeti. Tulio: Smrt je blaena onima kojima je ivot bio hvaljen. Seneka: Dakle, kraninu, ako eli dobro umrijeti, ivi dobro. Sv. Jerolim: Onaj koji je kao mladac vrijeao Boga nije dostojan po smrti dobiti odrjeenje svojih grijeha. Treba initi pokoru za ivota. Kada se loemu ovjeku kae na samrti da mu je jezik uvijek bio pripravan zlo initi, oi su se vazda naslaivale gledajui nepotene stvari, ui su vazda sluale mrmljanje i stvari tate. Za ivota se treba pokajati i initi pokoru, a ne ekati smrtni as. Sv. Grgur u svojim knjigama govori o Kriantu ovjeku koji je bio lo, pokvaren, zloban, tat i bogat, te je na samrti zvao svoga sina Masima da ga primi u svoju vjeru. Sin je dotrao ali se otac okretao sad na jednu sad na drugu stranu zaklanjajui se od avli koji su se pred njim pokazivali. Krianto je zavapio: O Gospodine moj, dopusti mi vrime do sutra da ja mogu uiniti pokoru od mojih grijeha. Treba se uzorno ponaati dok si mlad. Nikada ne treba uzvraati zlo. Sv. Matej je rekao: Ako te netko udari po jednom obrazu, podaj mu i drugi obraz. Spomeni se da ima umrijeti. Ne valja razmiljati o rasporeivanju batine eni i sinovima, a ne misliti na svoje vjeno prebivalite i svoje spasenje. Ono to kraninu mora uiniti danas, nemoj ekati za sutra; nemoj govoriti uinit u, a to nikada uiniti. Pun je pakao takvih.

Vidi: Dragi, Marko: Legende o propasti Gavanovih dvora, u: Zbornik Ivana Mimice u povodu 70. roendana, uredili dr. ivko Bjelanovi i dr. ime Pili, Biblioteka kolskog vjesnika, Split 2003. str. 69. 82.

90

79

CVIET OD KRIPOSTI DUHOV I I TILES IE (Mleci, 1701.) Djelo je u kojemu se govori o ljudskim zloama. Sv. Ivan Zlatousti rekao je da su zloa i grijesi uzrok stradanja tunih gradova Sodome i Gomore. AJPRVO PIEM O LJUBAVI OBE E (pog. 1.) Ljubav, dobrota i dragost tri su stvari na neki nain jednake. PRILIKA OD GOVORE JA Ptica kalandrino (o kojoj piu Albert Veliki i Plinio) kada je pred nemonikom koji umire i kada ga ne gleda on umire, a ako gleda u njega on dobija snagu i ozdravlja. Prva je ljubav Boija koja je svrha svih ostalih stvari: ljubav rodbine, prijateljska ljubav, ljubav enske. OD LJUBAVI BOJE (pog. 2.) Ljubav Boja dolazi od vjere i ufanja. Bog je ivi i istiniti. Svoje srce treba postaviti u ljubav Boju a ne u tune stvari ovoga svijeta. Bog je ljubav i koji prebiva u ljubavi pribiva s Bogom i Bog s njime. OD LJUBAVI TILES E (pog. 3.) Druga ljubav zove se ljubav rodbine. Salamun je rekao: Sve vode istiu iz mora i vraaju se u more i svi ljudi jesu od zemlje i svi se vraaju u zemlju. Nemoj se uzdati u onoga i vjerovati onome koji ne ljubi svoju rodbinu i svoje stvari. OD PRIJATELJSTVA (pog. 4.) Trea ljubav zove se prijateljstvo ili drutvo. Ljubi svoga prijatelja svim srcem, potuj ga i poteno mu ini gdje god je, nemoj mu uiniti to mu nije drago i ugodno. Salamunove su rijei: etiri su stvari bolje stare nego mlade: vino, riba, ulje i, iznad svega, prijatelj. Aristotel je rekao: Koliko je stablo vee toliko je korijenje vee. Izbavi se od loe druine i zdrui se s boljima od sebe i tako e imati istinite prijatelje i due i tijela.

80

IVA A I
Ivan Ani (Lipa kraj Tomislavgrada, 1624. Italija, 1685.) bio je bosanski franjevac i pisac. Zaredio se u Fojnici. kolovao se u Italiji gdje je postigao naslov profesora teologije. Bio je propovjednik, upnik i lektor u Velikoj, Naicama, Brodu, Beogradu, Rami, Duvnu. U Anconi je objavio tri vjersko-pouna djela: Vrata nebeska i ivot vini (1678.), Svitlost karstjanska i slast duhovna (1679.) i Ogledalo misniko (1681.). Zalagao se za protureformacijske ideje te nastojao tokavskom ikavicom s djelominom uporabom ijekavskoga rastumaiti vjerske istine. Radio je na moralnom i prosvjetnom uzdizanju naroda i borio se protiv heretika i neprijatelja Rimske crkve. iroj je publici pribliio latinicu.91

FRA JO GLAVI I
Franjo Glavini (Kanfanar, 1585. Trsat, 1652.) vjerski pisac i franjevac. Njegovi su roditelji zbog Turaka pobjegli iz Glamoa. kolovao se na Trsatu, Ljubljani i Italiji. Godine 1610. izabran je za provincijala Bosne Srebrene i na tu dunost biran je jo tri puta. Bio je gvardijan na Trsatu. Bio je izabran za senjskog biskupa, ali je tu ast nije prihvatio. Ponosio se svojim bosanskim podrijetlom. Gorljivo je radio oko glagoljskih liturgijskih knjiga nastojei sauvati tu hrvatsku i kulturnu posebnost i nakon Tridentskog koncila. Ukljuio se u katoliku obnovu svim nastojanjima oko oblikovanja hrvatskoga knjievnog jezika stalno imajui u vidu trodijalektnost hrvatskog jezika i jezino-knjievno naslijee posebice glagoljako. Hrvatska su mu djela etiri poslidnja ovika kransko-teoloka rasprava o smrti, sudu, paklu i kraljevstvu nebeskom; Cvit svetih (Venecija, 1628.,) hagiografsko djelo opis ivota svetaca i neke pouke iz crkvenog i moralnog ivota za svaki dan u godini. U predgovoru je predloio grafijska rjeenja nekih glasova, posebice , , .
Ivan Ani, H(rvojka) M(ihanovi) S(alopek), u: Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost), Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam), kolska knjiga Zagreb 2000, str. 7.
91

81

Svitlost due virne (Venecija, 1632.,) sadri napomene i prirunik za ispovijed. Smatra se zaetnikom hrvatske hagiografije. Posljednje njegovo djelo govori o povijesti franjevakoga reda u Bosni Origine della Provincia Bosna-Croatia (1648.).92 CVIT SVETIH, (PREDGOVOR) (Mleci, 1702.) O OMU KI BUDE TATI POKLO I POZDRAVLJE JE OD ISHODA ARODA SLOVI SKOGA Kad je bio opi potop, Bojom pravdom, radi grijeha umrlih doputen otac Noa razmisli da ovjeanstvo ima biti od tri vrste: jedna moleih, druga braneih, a trea radeih. Zato sinovima odlui: Sem e biti redovnik, Jafet, vladar i branitelj a Kam e biti teak. Poteno ih razdijeli: Semu dade istok, Jafetu Aquilon a Kamu zapad. Jafet bio na Skandinaviji koju proiri na Europu. OD IME A ARODA SLOVI SKOGA Narod je slovinski oduvijek bio prisiljen, prignut ratovanju. Grci su ih nazivali Sarmati jer su uvijek nasrtali na druge narode i tjerali ih. Nazivali su ih i Vandali radi rijeke Vandal; Istri radi rijeke Istre koja se sada zove Dunaj, Moravci radi rijeke Morave, Poljaki radi polja, Dalmatini od ravnice Dulme, Bosnjaki od rijeke Bosne, Hrvati od Hrvatske, Liburni od vojvode Liburna. Slovinci se zovu od rijeke Save. A zovu se i Sclavoni ili avoni. Katoliku su vjeru uzeli i hrabro uzdrali. Za katoliku su vjeru hrabro krv lili i ivote dali. Glavini je o jeziku napisao: a jezik je teak i govori se u vie drava i muno ga je latinskim slovima izpisati. Zato je Sv. Hieronim neka druga slova uinio.

LOVRO ITOVI LJUBUAK

Vjerski pisac i epik, fra Lovro itovi (Ljubuki, 1682. ibenik, 1729.) podrijetlom je musliman, roeno mu je ime Hasan. Otac mu je za
Franjo Glavini, J(osip) B(ratuli) i S(tjepan) D(amjanovi), u: Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost), Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam), kolska knjiga Zagreb 2000, str. 244.
92

82

vrijeme Bekoga rata 1690. godine skupljao novac za svoj otkup iz zarobljenitva, pa je mali Hasan kao talac dospio u kuu vrgorskoga harambae imuna Talajia Delije koji mu je zarobio oca. Tako je mali itovi upoznao i zavolio kranstvo. Kada se vratio u roditeljski dom, pobjegao je, pokrstio se u sedamnaestoj godini i dobio ime Stjepan. kolovao se u Zaostrogu, a u Naicama stupio u novicijat i dobio ime fra Lovro. Najvjerojatnije je bogosloviju svrio u Italiji. Predavao je filozofiju u Makarskoj, ibeniku, Splitu te ponovno u Makarskoj. Godine 1727. imenovan je starjeinom franjevakog hospicija u Splitu. Bio je vrstan propovjednik. Napisao je: Grammatica latino-illyrica, (Venecija 1713), Pisma od pakla, navlastito od paklenoga ognja, tamnosti i vinosti, (Venecija 1727), List nauka krstjanskoga, Venecija (1752). * Znaajni su, takoer, bosanski franjevci: fra Stjepan Matijevi iz Tuzle, fra Pavao Papi iz Sarajeva, fra Andrija iprai iz Doboca, fra Mihovil Radni iz Kaloe, fra Bernadin Nagnanovi iz Brotnja, fra Marko Vasiljevi iz Vasiljeva Polja, fra Stjepan Margiti iz Jajca, fra Marijan Lekui iz Mostara, fra Ivan Straemenac Kopijarevi iz Straemana na obroncima Papuka, fra Lovro iz Budima, fra Jeronim Filipovi iz Rame, fra Stjepan Vilov iz Budima, fra Filip Lastri iz Oevije kod Varea, fra Nikola Marinkui Lavanin iz Lave kod Travnika, fra Marko Dobreti iz Brnjia kod Jajca, fra Luka ili iz Baje.

83

K JIEV OST PRVOG PROSVJETITELJSTVA

Knjievna epoha 18. stoljea najee se naziva klasicizam koja je tako nazvana prema lat. classicus izvrstan, prvorazredan. Klasicizam upuuje na to da je u toj epohi knjievnim uzorom bila antika (klasina) knjievnost. Naziv klasicizam izaziva nedoumice. Neki povjesniari knjievnosti tu epohu nazivaju: neoklasicizam (primjerice u Engleskoj), pseudoklasicizam; klasicizam i prosvjetiteljstvo; racionalizam; predromantizam, knjievnost osamnaestog stoljea. U klasicizmu su izraeni ideali jedinstva dobrote, ljepote i istine. Knjievnost te epohe morala je biti iznimno didaktina i etina. Za poetiku klasicizma paradigmatsko je Pjesniko umijee Nicolasa Boileau-Despreauxa (1636.-1711.) kojim je u klasicizmu uspostavljena hijerarhija knjievnih sustava. Tako ep i tragedija pripadaju visokom stilu, a komedija niskom stilu. Uzorni su tragediografi u klasicizmu Pierre Corneille (1606.1684.) s svojom tragedijom Cid (1636. g.) kojom velia domoljublje; te Jean Racine (1639.- 1699.), autor vie tragedija od kojih su najznaajnije: Andromaha, (1667.), Britanik, (1669.), Ifigenija, (1674.), Fedra, (1677.). Najvei je komediograf toga doba Molire, pravim imenom Jean Baptist Poquelin (1622.-1673.). Napisao je trideset tri komedije od kojih su najznaajnije: Tartuffe, (1664.), Don Juan, (1665.), Mizantrop, (1666.), krtac, (1668.), Umiljeni bolesnik, (1673.). Molire je, dakle, po uzoru na rimskoga komediografa Plauta napisao istoimeno djelo krtac.93 Molire je utjecao na talijanskoga komediografa Carla Goldonia (1707.-1793.) koji je napisao preko stotinu komedija od kojih su najuspjelije Kavana, (1750.), Krmarica Mirandolina, (1753.). i Ribarske svae, (1762.). I u klasicizmu je jak utjecaj usmene knjievnosti. Jean de la Fontaine (1621.-1695.) u knjievnosti se afirmirao poezijom i posebice pisanjem basana, a objavio ih je 240 u dvanaest knjiga Basna (Fables, 1668.- 1694.). U Engleskoj je najvei satiriar u neoklasicizmu bio sveenik Jonathan Swift (1667.-1745.). Njegovo je najvee djelo Putovanja u

Plautovski motiv krtosti nalazi se u komediji Skup (1555. g.) Dubrovanina Marina Dria (1508.-1567.).

93

84

nekoliko udaljenih zemalja. Znaajan je i engleski komediograf, satiriar i romanopisac Henry Fielding (1707.- 1754.). Prosvjetiteljstvo je jak kulturni pokret koji se javio u epohi klasicizma. Neki povjesniari knjievnosti prosvjetiteljstvo smatraju knjievnom epohom. Karakteristike prosvjetiteljstva ogledaju se u objavljivanju enciklopedija koje su sadravale ljudska znanja i vjetine. Znanstvenici su razvijali znanstvene metode koje se bitno ne razlikuju od suvremenih. Filozofi su kritizirali svaku vrst dogme. Prosvjetitelji su se u politici borili za slobodu, jednakost i bratstvo. Pod tom je idejom vodiljom izvojevana pobjeda u Francuskoj revoluciji 1789. godine. U knjievnoj se metodologiji razvio pozitivizam kojemu su glavna naela biografizam, historicizam i psihologizam. Razvija se povijest knjievnosti kojoj je, kao i pozitivizmu, glavni protagonist pozitivist Hippolyte Taine (1828.-1893.). Najvei je predstavnik prosvjetiteljstva Voltaire, pravim imenom Franois-Marie Arouet (1694.-1778.), francuski filozof, knjievnik i enciklopedist. Reprezentativno je djelo francuskoga prosvjetiteljstva Voltaireov Candide, (1759.). Ideje prosvjetiteljstva proirile su se u drugoj polovini osamnaestoga stoljea na veinu europskih zemalja, osobito na Englesku, Njemaku, Italiju i Rusiju. Veliki je predstavnik njemakoga prosvjetiteljstva Gotthold Lessing (1729.-1781.). Njegova su najznaajnija djela: Basne, (1759.); tragedije: Miss Sara Sampson, (1755.), Emilia Galotti, (1772.); komedija Minna von Barnhelm, (1767.). Znaajnu ulogu u buenju francuske nacionalne svijesti imao je Pierre Auguste Caron de Beaumarchais (1732.-1799.) koji je svojim komedijama, primjerice, Seviljski brija, (1775.), Figarov pir, (1784.) otro kritizirao feudalno drutvo. Istaknutu ulogu u ruskom klasicizmu i prosvjetiteljstvu imao je Ivan Andrejevi Krilov (1768.-1844.), a najpoznatiji je po svojim basnama, satirama i komedijama.94 Ideje prosvjetiteljstva imale su odjeka na hrvatsku knjievnost. Najistaknutiji su hrvatski predstavnici prvoga prosvjetiteljstva Filip Grabovac i Andrija Kai Mioi.
94

O klasicizmu vidi: Solar, Milivoj: Teorija knjievnosti, XVII. izdanje, kolska knjiga, Zagreb 1996, str. 154.-157; i: Kouti-Brozovi, Nevenka: itanka iz stranih knjievnosti 1, kolska knjiga, Zagreb 1996, str. 359-407.

85

FILIP GRABOVAC
Filip Grabovac (Podosoje kod Vrlike? 1697. ili 1698. Santo Spirito kraj Venecije, 13.II.1749.) bio je epski pjesnik i prozaik. U visovakom je samostanu stupio u franjevaki red. Vjerojatno je u Italiji zavrio studij filozofije i teologije. Bio je profesor i propovjednik, a od 1729.-1747. godine kapelan hrvatskih postrojbi u mletakoj vojsci sa sjeditem u Veroni. Odmah nakon izlaska njegovog djela Cvit razgovora naroda i jezika ilirikoga aliti rvackoga (1747.) usunjen je u Veneciji i osuen na doivotnu tamnicu. Nakon desetak tjedana tamnovanja bolestan i iscrpljen prevezen je u franjevaki samostan Santo Spirito kraj Venecije gdje je ubrzo umro i pokopan. Cvit razgovora naroda i jezika ilirikoga aliti rvackoga komponiran je u obliku razgovora starca i mladia. Djelo se tematski moe podijeliti na dva dijela: Prvi dio ine moralno-pouni kranski tekstovi. To su pitanja i odgovori, propovijedi, molitve, prenja, tubalice, te upute i savjeti za kranski ivot. U prvom su dijelu i dvije versificirane pripovijesti. Od Pile govori o djeaku Pili koji je bio odvojen od roditelja, ali se nakon mnogih nevolja vratio u roditeljski dom. Druga je stihovana pripovijetka Od jednoga stranoga dogaaja u kojoj su motivi incesta, ubojstva roditelja i djece, kanibalizma i dr. U drugom dijelu su tekstovi i stihovi, vjerske i svjetovne tematike, kojima se u obliku kronike pripovijeda o svjetskoj i hrvatskoj crkvenoj povijesti; slavi se i velia prolost Dalmacije; pjeva o bojevima s Turcima. Istaknuto je Grabovevo rodoljublje. 95 Neki povjesniari knjievnosti nijeu umjetniku vrijednost Graboveva Cvita, ali sudbina toga djela i njegovoga autora te autorov doprinos u buenju narodne svijesti ostavili su neizbrisiv trag u hrvatskoj knjievnosti. Stih je Grabovev hrvatski usmeni osmerac ili deseterac.
95

Filip Grabovac, S(tipe) B(otica) i D(unja) F(alievac), u: Leksikon hrvatskih pisaca, autor koncepcije Kreimir Nemec, urednici: Dunja Falievac (Starija hrvatska knjievnost), Kreimir Nemec (Novija hrvatska knjievnost), Darko Novakovi (Hrvatski latinizam), kolska knjiga Zagreb 2000, str. 251.-252.

86

Njegovo djelo najvie govori o ivotu i sudbini Rvata a ocijenjeno je da je usmjereno protiv mletake vlasti to ga je kotalo ivota.

A DRIJA KAI MIOI

Andrija Kai Mioi (Brist, 1704. Zaostrog, 1760.) kolovao se u Zaostrogu, a u franjevaki red stupio je 1720. godine. Studirao je filozofiju i teologiju (1721.-1724.) u Osijeku i Budimu. Zareen je za sveenika 22. svibnja 1728. godine u ibeniku. Boravio je u samostanima u Osijeku, ibeniku i Skradinu. Bio je lektor filozofije u zaostrokom sjemenitu (1730.-1735.) i generalni rektor u bogoslovnom uilitu u ibeniku. Petnaest je godina bio profesorom, a potom odlazi na dunost gvardijana u Sumartin na Brau gdje je neko vrijeme bio gvardijan. U samostan u Zaostrogu vratio se 1750. godine i ondje ivio do kraja ivota vrei profesorske i gvardijanske dunosti. Bavio se karitativnim radom. Za vrijeme prikupljanja dobrotvorne pomoi u dolini Neretve na amcu ga je zatekla ledena kia od koje se razboli i umre 14. prosinca 1760. godine u Zaostrogu.96 Objavio je: Elementa peripatethica iuxta mentem subtilissimi doctoris Ioannis Scoti (Mleci, 1752.), Korabljica Pisma svetoga i svih vikova svita dogaaji poglavitih (Venecija, 1760.) i Razgovor ugodni naroda slovinskoga (Mleci 1756. i drugo proireno izdanje 1759.). O djelu Andrije bibliografskih jedinica.97 Najznaajnije je slovinskoga. To je djelo 136 pjesama. Kaieve
96

Kaia Mioia do sada je objavljeno 899 Kaievo djelo Razgovor ugodni naroda komponirano od proznih (povijesnih) tekstova i pjesme su poetizirana povijest. U Razgovoru

Biografski podaci dati su prema novijim autorima (Botica, Vonina, Jurii). Meutim za razliku od njih, Hrvatski leksikon donosi da je studirao filozofiju i pravo (ne navodei teologiju i da je umro 15. prosinca 1760.). V. Viskovi, Andrija Kai Mioi u: Hrvatski leksikon, Zagreb 1996., str. 561. Fra Andrija Kai Mioi je umro u polno 14./15. prosinca pa neki biografi navode 14. prosinac a drugi 15. prosinac kao dan njegove smrti. Vidi: Stipe Botica, Andrija Kai Mioi, kolska knjiga, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zbornik Kai, Zagreb, 2003., str. 18.-40. 97 Fra Gabrijel Hrvatin Jurii, Bibliografija, u: Stipe Botica, nav dj., str. 269.-319.

87

ugodnomu starac Milovan (tako Kai sebe poetski naziva) bar dvjesto puta zagovara istinu.98 Piui o hrvatskim i slovinskim vladarima i vitezovima autor se sluio tadanjim relevantnim povijesnim izvorima. Kai Mioi u Razgovoru ugodnomu pie i pjeva o duvanjskim knezovima i vitezovima Nakiima i Vukoviima, a o njima narod i danas pripovijeda.

(O Andriji Kaiu Mioiu i njegovomu Razgovoru ugodnomu vie je rijei u dvjema studijama koje slijede.)

98

Stipe Botica, nav. dj., str. 68.

88

POVIJES A I K JIEV A ISTI A O BOSA SKIM KRALJEVIMA U RAZGOVORU UGOD OMU1

SAETAK Fra Andrija Kai Mioi u Razgovoru ugodnom pie i pjeva o bosanskim banovima, predcima bosanskih kraljeva Kotromanovia. Autor potom pie i pjeva o svim bosanskim kraljevima: Tvrtku I., Dabii, Tvrtku II., Ostoji, Tomau i Stipanu Tomaeviu. Grau je crpio iz Kraljevstva Slavena Maura Orbinija i drugih tadanjih povijesnih i knjievnih djela, diplomatike grae, te iz usmenih predaja. Usporedbom Razgovora ugodnoga sa suvremenim povijesnim knjievnim djelima dade se ustvrditi da Tvrtko III., kao i neke godine kraljevanja neznatno odstupaju od povijesnih injenica, ali su djela bosanskih banova i kraljeva opisana i opjevana istinito. Poetska istina osvjetljava povijesnu istinu inei je povjesnijom, dojmiljivijom i didaktinijom. Kljune rijei: povijesna istina, knjievna istina, bosanski kraljevi, Bosna, Hum (Hercegovina) UVOD Razgovor ugodni naroda slovinskoga Andrije Kaia Mioia narodni je brevijar i povjesnica naroda hrvatskoga i slovinskoga. Autor je to djelo satkao na temelju dotadanjih povijesnih i knjievnih djela, diplomatike grae te usmenih predaja. Poetika Kaievoga djela izvire iz autorova pastirskoga sveenikoga svjetonazora. Hrvatskomu klasicistu i klasiku fra Andriji Kaiu Mioiu najvie je stalo do istine. Njegovo djelo resi jedinstvo

Rad je nastao povodom 300. obljetnice roenja fra Andrije Kaia Mioia i predat je za Zbornik radova sa skupa o fra Andriji Kaiu Mioiu, HAZU, Zagreb. U meuvremenu je rad objavljen u mojoj knjizi Knjievna i povijesna zbilja, Split 2005, str. 153.-182. U radu se govori i o popu Dukljaninu, Mavru Orbiniju, Pavlu Ritteru Vitezoviu, Ivi Andriu, djelima bosanskih franjevaca te drugim hrvatskim knjievnicima i povjesniarima.

89

istine, ljepote i dobrote. U Razgovoru ugodnomu starac Milovan bar dvjesto puta zagovara uvanje izvorne istine.2 Autor u 136 pjesama velia junatvo, ovjenost, ljubav prema Bogu i rodu svomu. U proznom dijelu (oko 1/3 ukupnoga djela) Kai iznosi povijesne injenice o dogaajima i njihovim akterima. Iza proze slijedi versificirana obrada tih tekstova. Fra Andrija pie i pjeva o hrvatskim i slovinskim vladarima. Autor pie i pjeva o obinim malim ljudima koji ne mogae podnositi turski zulum te se hrabro borie za slobodu porobljenoga naroda. Starac Milovan svoga pobru Radovana, recipijente i itatelje upoznaje i sa bosanskim kraljevima narodne krvi, Kotromanoviima. Za ovaj rad bit e koritena knjiga: Andrija Kai Mioi Razgovor ugodni naroda slovinskoga Matija Antun Reljkovi Satir iliti divji ovik (priredio Josip Vonina), Zagreb 1997. I. BOSA SKI BA OVI, PREDCI BOSA SKIH KRALJEVA Kai u proznom tekstu Slide principi oliti poglavice bosanske navodi da se Bosna od Orosija zvala Dardinija, drugi je zvae Mesija gornja, a Bosnom je nazvana prema istoimenoj rijeci koja izvire ispod planine Igmana3 u polju nie Sarajeva. arod slovinski koji ivi u Bosni prije je ivio u Traciji i inio estoke ratove protiv neprijatelja a najvie protiv Rimljana u vrijeme Oktavijana. Bugari su ih istjerali i oni dooe u Bosnu. Bosna je, kao i Raka, te humska kneevina i obje Zete, katkad bila pod vlau jednoga vladara, a katkad je potpadala pod vie gospodara. Hrvatskom i Bosnom vladao je kralj Kreimir Drugi.4 Od potomaka je imao samo jednu kerku i nju udade za ugarskoga kralja. Ona s

Stipe Botica, Andrija Kai Mioi, kolska knjiga, Filozofski fakultet Sveuilita u zagrebu, Zbornik Kai, Zagreb 2003., str. 68. 3 Kai tu planinu naziva Digman (str. 231.). 4 Orbini pie da je Kreimir III. sin Tjeimira i neak kralja Bele, te zet hrvatskoga bana udomira ili elimira. Kralj je umro oko 1035. godine. Trebelije, sin Bota della Scala, nakon kraljeve smrti, uzima za enu njegovu kerku Madu i tako dobi vlast nad Hrvatskom i Dalmacijom. Naslijedio ga je njegov sin Stipan, koji ne ostade dugo na vlasti, te ga naslijedi sin Vukmir, a potom njegov mlai brat Kreimir IV. Nakon smrti Kralja Kreimira IV. njegova ena Margarita odlazi u Dubrovnik, zavoli taj grad i njegove graane, te ostade u tom gradu do kraja ivota. Pokopana je u crkvi sv. Stjepana. Mavro Orbini, Kraljevstvo Slavena, (priredio Franjo anjek), Zagreb, 1999., str. 408.

90

kraljem izrodi sinove, budue ugarske kraljeve. Dakle, osim nje ne imade drugih potomaka te kraljevske loze. Budui da kralj Kreimir II. nije imao mukih potomaka, ugarski kraljevi zbog spomenutoga braka, proglasie se vladarima Hrvatske i Bosne. Meutim, Bonjaci nisu priznavali vlast ugarskih kraljeva pa su meu sobom birali svoje banove (str. 231). Autor Razgovora ugodnog spominje Kulina bana,5 a ne spominje bana Boria6 i bana Prijezdu,7 pretka bosanskih kraljeva.
Rattkay pie isto, ali ne navodi o kojem kralju Kreimiru se radi. (Juraj Rattkay, Spomen na kraljeve i banove, Zagreb, 2001., str. 154.) ini se vjerojatnijim Orbinijevo pisanje da se radi o kralju Kreimiru III., ali Orbini pogreno navodi da je umro 1035. godine. Ferdo ii i drugi navode da je 1030. godine umro kralj Kreimir III. (Ferdo ii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925., str. 430.) 5 Kulin je bio ban Bosne od 1180. do 1204. godine. Nepoznata je podrijetla. U vrijeme njegove vladavine bilo je blagostanje; nastaju prvi sauvani pisani spomenici (tri primjerka njegove povelje 29. VIII. 1189. pisane latinskim i hrvatskim jezikom). Tom ispravom Kulin ban je sklopio mir i prijateljstvo s Dubrovanima dajui im povlastice, slobodu kretanja i boravka u Bosni. Prema invokaciji toga dokumenta razvidno je da je Kulin ban bio katolik. Kada je, pak, Kulin ban u svoju zemlju primio heretike koje je iz Splita i Trogira protjerao biskup Bernard, tada je (1200. godine) papa Inocent III. traio od ugarskoga kralja Emerika da povede kriarski rat protiv Kulina. Meutim, Kulin je pisao papi kako se radi o pravim katolicima. Kulin ban je u travnju 1203. na Bilinom polju kod Zenice skupio prvake priore bosanskih krstjana koji su prisegnuli na pravovjernost. (Usp.: dr. fra Leon Petrovi, Krani bosanske crkve, drugo izdanje, Sarajevo-Mostar, 1999., Sima irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd, 1964., str. 46.-49., Franjo anjek, Kranstvo na hrvatskom prostoru, Zagreb, 1996.). Optube iz inozemstva uveliavale su krivovjerje bosanskih krstjana i njihov broj, a njih je pri kraju bosanske samostalnosti moglo biti najvie 40.000 u Bosni i moda toliko u Hercegovini. (Dominik Mandi, Sabrana djela 4, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, II. izdanje, Ziral, Chicago-Roma-Zrich-Toronto 1979., str. 42.). 6 Ban Bori (1154.-1163.) je, zavladavi Humom, zaratio s Dubrovanima nanosei im velike gubitke. Godine 1154. opustoio je mjesta u upi dubrovakoj a idue je godine bio krenuo na grad Dubrovnik. To su Dubrovani doznali pa su ga spremno doekali i porazili uz obostrane goleme gubitke. U tom je boju poginuo Divo Crijevi. Dubrovane je predvodio legendarni Miho (Dominikov) Bobaljevi. Tada je ban Bori sklopio mir s Dubrovanima obvezavi se doivotno im svake godine slati dva konja najplemenitije pasmine i par bijelih hrtova. (Mavro Orbini, nav. dj. str. 410.) 7 Prijezda I., bosanski ban (1254.-1287.), naslijedio je bana inoslava. Bio je ugarski vazal u sredinjoj Bosni. Poznat je po svojoj povelji knezovima Baboniima, (1287.), kojom im daruje upu Zemljenik. Imao je tri sina: Stipana I. Kotromania (1284.1310.), Prijezdu II. ( 1287.) i Vuka ( 1287. ) te jednu ker koja se udala za Stipana Vodikog. Njegovi su potomci kraljevi bosanski.

91

Nakon Kulinove smrti ugarski kralj je krenuo u osvajanje bosanskoga kraljevstva. S vojskom je poslao svoga velikaa, slavnoga ratnika Ivana Kotromana8. Kada je stigao u Bosnu, Kotroman je zatjee bez vladara i lako je cijelu osvaja. Kralj ga za to nagradi i proglasi banom Bosne i odredi da ga na tom poloaju nasljeuju njegovi potomci koji se prozvae Kotromanii.9 Kai o trojici brae Kotromanovia i njihovoj sestri pjeva u 16. pjesmi istiui njihovu ljepotu, razboritost i slogu. Njih su gledale iz gorice vile i besjedile: Ko bi onu bratju zavadio, zavadio oli pogubio, njegova bi bila banovina od Dunaja do sinjega mora. (str. 232.) To je ula vila Slovinkinja i obeala zavaditi tri mila brajena. Kada nije uspjela u svojoj nakani vila je po Bosni dozivala gospodu upozoravajui da e Kotromanovii sestru Danicu udati za ugarskoga kralja a brata Vladislava kruniti usrid Jajca, grada bijeloga. Gospoda bosanska je pohrlila ubiti brau. Meutim, njimam Bog i sria dade te dvojica brae pobjegoe banu u Karlovac, a Stipan s majkom Elizabetom utekne u Dubrovnik. Kai ne navodi Elizabetu, majku Stipana II, koja je i danas u narodnom pamenju: U Vranu ti je u prastaro vrime ivila kraljica Elizabeta. U njezino vrime, kad je polje bilo pod vodom, uzgajala se najbolja vinova loza i pravilo najbolje vino u Duvnu, bolje nego od ikakvog iz Dalmacije iliti iz Jercegovine. Kazivali su da je ta loza bila uspivala na planini Smiljevaa do Liba.

Lavanin (str. 81.) bana Kotromana pogreno datira u 1059. godinu kada je umoren ugarski kralj Andre. 9 Orbini pie kako se oni silno namnoie i prozvae Kotromanii, te dugo vladae i odravae slobodu u Bosni uz drevne obiaje, ne doputajui nikome nasilniko vladanje i zahtijevajui da se potuju svaiji poloaj i batina. Potomak te obitelji bio je ban Stipan koji je estito i mudro vladao Bosnom. Imao je sinove: Stipana, inoslava i Vladislava i kerku Danicu. Umro je 1310. godine.

92

Ali jednog dana ti dou veliki snigovi i kad je prvi mraz pa, bilo je nemogue uzgojit vinovu lozu, kraljica se odlui da e napustiti Duvno i ode doli negdi, naseli se u Dalmaciji.10 Povijesnu zbilju da je Elizabeta11 sa svojim sinom, banom bosanskim Stipanom II. utekla u Dubrovnik narodni je pripovjeda usmeno knjievno oblikovao. U povijesnoj je predaji taj dogaaj smjeten u dobra stara vremena kada je Duvanjsko polje bilo pod vodom i kad je najbolja loza uspijevala na planini Smiljevai do Liba. Doarana je tako starina dogaaja (1310. g.) i blagostanje koje je bilo u to vrijeme. Bijeg Elizabete u Dalmaciju predaja opravdava velikim snjegovima zbog kojih se vie nije mogla uzgajati vinova loza. Povijesna zbilja, dakle, govori o Elizabetinom bijegu u Dubrovnik zbog pobune bosanskoga plemstva, koje je htjelo ubiti njezinu djecu. Knjievna zbilja kazuje o prisilnom odlasku Elizabete u Dalmaciju. Bit je jedne i druge zbilje istovjetna. Danica se sklonila u Rim gdje je inila dobra djela i pohodila crkve i oltare. U Rimu se razboli i umre. Al je malo vrime postojalo, razboli se Danica divojka od groznice bola velikoga, od bolesti pribolit ne moe. Latini je lipo ukopae i na grebu pismo uinie: Ovde lei Danica Bosanka, od slavnoga naroda divojka. (str. 234.) Stipan je iz Dubrovnika pregovarao s bosanskim velikaima o povratku oinskoga kraljevstva. To je uz pomo Dubrovana uspio, te
Juliji ari 2004. g. u Miljackoj u duvanjskom kraju pripovijedao Drago Bagari (ro. 1938.) Vl. rkp. zb. d. 2004., str. 9. Bijeg kraljice Elizabete navode Orbini (str. 412.) i drugi povjesniari. 11 Elizabeta (Jelisaveta) bila je kerka srpskoga kralja Stefana Dragutina (1276.-1282.). Udala se za bana Stipana I. Kotromania (1284.-1310.).
10

93

dobi bansku titulu. (Doavi na vlast, uvrstio je granice Bosne, Usore i Huma, te je vladao u miru sa svojim susjedima, posebice s ugarskim kraljem Karlom. Iznimno je bio naklonjen Dubrovanima. Progonio je krane bosanske crkve. Sin mu je umro za njegova ivota, kao i braa Ninoslav i Vladislav. Brat mu Ninoslav nije imao zakonitih sinova te Stipana II. naslijedie sinovi brata mu Vladislava: Tvrtko i Vuki12, navode povjesniari.) Truhelka, Perojevi13 i drugi tvrde da su Kotromanii podrijetlom iz Poeke upanije i da je u njima hrvatska a ne germanska krv, kako to navode Orbini, Lavanin i Kai Mioi. Svi su bosanski kraljevi imali ime Stipan.14 II. BOSA SKI KRALJEVI Andrija Kai Mioi u proznome dijelu Razgovora ugodnoga navodi svih sedam bosanskih kraljeva; o Kotromaniima je spjevana pjesma 16; o Ostoji Kristiu i Stipanu Jablanoviu pjeva pjesma 17; kralj Toma opjevan je u 18., a Stipan Tomaevi u 19. pjesmi. 1. Stipan Tvrtko Stipan Tvrtko je sin Vladislava Kotromania i Jelene ubi, a unuk Stipana I. Kotromania i Elizabete, keri kralja Dragutina. Tvrko je zavladao 1353. godine u dvadeset i drugoj godini15 ivota. U poetku mu se nisu pokoravali u svemu, ali uvidjevi njegovu mudrost i dobrotu,

Ban Stipan je bio grkoga obreda, a kada je kod njega bio tajnikom dubrovaki kanonik Domanja Voli Bobaljevi, preao je na katolianstvo. Njegova kerka Elizabeta se udala za ugarskoga kralja Ludovika, kojemu je umrla prva ena Margarita. Kada se ban Stipan spremao na svadbu svoje kerke, teko se razboli i umre 1353. godine. Pokopan je u franjevakoj crkvi sv. ikole u Mileevu kod Visokoga. Mavro Orbini, nav. dj., str. 411.-417. 13 Usp. Marko Perojevi, Stjepan II. Kotromani, u: Povijest Bosne i Hercegovine, HKD Napredak, Sarajevo, 1942.1991.1998., str. 250.-285. 14 Vjerojatno prema grkoj rijei stefanos to znai kruna. Najvei broj hrvatskih povjesniara pie ta imena Stjepan, a srpski povjesniari piu Stefan. Nada Klai pie Stepan. Iz sauvanih dokumenata vidljivo je da su se sami kraljevi pisali Stifan i Stipan. ini se, prema tome, da ih je najbolje pisati Stipan. 15 Marko Perojevi pie da je Tvrtko zavladao u 15. godini ivota. Usp. Marko Perojevi, Ban Stjepan Tvrtko, u: Povijest Bosne i Hercegovine, knjiga I., HKD Napredak, Sarajevo 1942.-1991.-1998., str. 286.

12

94

potovae ga i sluae. Majka mu je bila razborita ena i on ju je potivao i sluao.16 Tvrtko odlazi u Ugarsku, gdje ga kralj Ludovik ljubazno primi. Meutim, kada se Tvrtko htio vratiti u Bosnu, kralj mu to ne dopusti dok mu ne prepusti Hum od eretve do Cetine kao i gradove Imotski i ovi. Tek kada je to uinio, vratio se u Bosnu. Tada je kralj potvrdio Tvrtkovu vlast u Bosni. Kada je Tvrtko ponovno otiao u Ugarsku i ostavio majku da upravlja zemljom, bosanski plemii su se pobunili te za bana izabrali Tvrtkova mlaega brata Vukia, a majku mu protjerali iz Bosne. uvi za to, Tvrtko se vrati u Bosnu, porazi brata i neprijatelje.17 (str. 234.-235.) Okrunjen je kraljevskom krunom Bosne, Srbije i Zapadnih strana 26. listopada 1377. godine u crkvi franjevakog samostana sv. Nikole u mjestu Mile kod Visokoga. Orbini pogreno navodi da je Tvrtko 1376. okrunjen u samostanu Mileevo. O tu tvrdnju spotaknuli su se Andrija Kai Mioi, Ivo Andri i mnogi drugi. Kai pie da je Tvrtko okrunjen za kralja Bosne i Raije, ali ne navodi mjesto krunidbe.18 (str. 235.)
Meutim, neki bosanski plemii, Tvrtkovi roaci, su se odmetnuli jer nisu mogli podnijeti da ih vodi neiskusan mladi i jo k tomu to slua majku. Pavle Kului je tako zauzeo Usoru i proglasio se banom. Tvrtko ga s vojskom porazi i zatvori u tamnicu u kojoj Kului umre. Tvrtko, ban bosanski, 1373. godine zidao je grad Novi (Herceg Novi), u kojemu je roen sv. Leopold Bogdan Mandi. Tri godine kasnije rakoga kralja Vukaina umori njegov sluga kako bi se domogao zlatnoga kria koji je visio kralju na prsima. Poslije Vukainove smrti Tvrtko Stipan postade bosanskim kraljem. 17 Tada je Tvrtko uhvatio i oslijepio Vladislava Dabiia, gospodara Neretve. 18 Prije krunidbe Tvrtko se oenio Dorotejom, kerkom vidinskoga cara Stracimira, koja je bila dvorska dama ugarske kraljice. Orbini pie da je vrlo kratko ivjela s muem, ne rodivi mu djece. Umrla je skoro istodobno kad i majka kralja Tvrtka. On se potom oenio bosanskom plemkinjom Jelicom. Na molbe i preklinjanja svoje majke kralj Tvrtko je vratio svoga brata Vukia iz Ugarske i oprostio mu. Kralj Tvrtko je proirio svoje kraljevstvo do Save, a na jugu je posjedovao Kotorski zaljev. Kada je ban Ivani, s drugim odmetnicima ugarskoga kraljevstva, zarobio kraljicu Mariju i pogubio njezinu majku Elizabetu, kerku umrloga kralja Ludovika, napali su ga sin i roaci ugarskoga nadvornika. Ban je pobjegao u Bosnu. Kralj Tvrtko mu nije mogao dati dostatnu zatitu pa su ugarski vojnici zarobili Ivania. Vezali su ga konju o rep i tako uokolo vukli, a zatim mu usijanim klijetima kidali meso, raetvorili ga i objesili na etvera vrata grada Pelengera (Mavro Orbini, nav. dj., str. 423.). Tada je kralj Tvrtko stupio u savez s napuljskim kraljem Karlom, a protiv Ugara. ibenik i Split su se predali kralju Tvrtku. Za vrijeme Tvrtkova kraljevanja u Bosnu prodre turski vojskovoa ain s osamnaest tisua vojnika i navale pustoiti zemlju. Tvrtkove vojskovoe Vlatko Vukovi i Radi Sankovi sa sedam tisua vojnika ustanu u obranu zemlje. Sukobe se na Rudinama a
16

95

Orbini, Lavanin i Kai Mioi piu da kralj Tvrtko ni s drugom enom Jelicom nije imao poroda, te da je imao nezakonitog sina Tvrtka (kojega mu rodi bosanska plemkinja Vukosava). Perojevi pie da je kralj Tvrtko imao zakonitoga sina Tvrtka i nezakonite Ostoju i Vuka.19 Kralj je Tvrtko umro (10. oujka) 1391. godine. 2. Stipan Dabia O kralju Dabii Kai pie: Na 1392. Dabia, Stipana bana brat, kralj je bosanski postao (str. 134.), a kraljicu Jelenu Grubu ne spominje. Kralja Tvrtka iste je godine naslijedio Dabia, nezakonito dijete, najvjerojatnije Vladislava koji se oenio Jelenom, keri Jurja ubia. elio je zagospodariti Dubrovnikom. Oenio se Hrvaticom Cvjeticom iz plemike kue grofova elipia. Kad je njegovim urjacima Grguru i Vladislavu Kurjakoviu zaprijetila opasnost, oni se sklonie u Bosnu, a kralj Dabia s vojskom krenu u Hrvatsku i razrui nekoliko utvrda koje su pripadale neprijateljima njegovih urjaka. Potom se kralj Dabia vrati u Bosnu, napadnut groznicom, od koje nakon samo nekoliko dana napusti ovaj svijet 8. rujna 1395. godine bez potomaka, a njegova ena se povue u samostan i tamo doeka smrt. Tako piu Orbini, Ivan Franjo Juki20 i dr. dok Raki, Klai, ii, Stanojevi, Perojevi, irkovi i dr. piu da je Dabia najvjerojatnije nezakoniti sin Ninoslavov i da mu se ena zvala Jelena, nadimkom Gruba.21 Juraj Rattkay navodi Dabiino proroanstvo: Doi e vrijeme kad e kranske vladare muiti silna tuga to, sapeti svojim nevoljama, nisu u prikladno vrijeme pritekli u dunu pomo Bosancima u nevolji. Rattkay dodaje: a zbog toga ovo nae doba uistinu lije suze, i to jao! Kolike: no poput Trojanaca, prekasno.22

zatim u Bilei i sasjeku i poraze tursku vojsku uz neznatne vlastite gubitke. Poslije toga poraza Turci se nisu usuivali napadati Tvrtkovu zemlju. 19 Marko Perojevi, Kralj Stjepan II. Tvrtko, u: Povijest Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1942.1991.1998., str. 349. 20 Slavoljub Bonjak (I. F. Juki), Zemljopis i poviestnica Bosne, 1850., str. 110. 21 Prema tekstu nepoznatog Bonjanina iz 1482. godine Cvijeta je bila ena kralja Dabie, a Jelena Gruba bila je ena kralja Ostoje kako to navodi Orbini. (Mak Dizdar, Antologija starih bosanskih natpisa, Sarajevo 1997., str. 285.-286.) 22 Juraj Rattkay, Spomen na kraljeve i banove kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, Zagreb, 2001., str. 181.

96

To se proroanstvo u svoj svojoj tragici obistinilo ezdesetak godina kasnije a posljedice su bile etiri stotine petnaest godina ropstva pod Osmanlijama. Nakon smrti kralja Stipana Dabie bosanski su velikai izabrali za kraljicu Jelenu Grubu koja je bila na prijestolju od 1395. do 1398. godine.23 3. Stipan Ostoja Nezakoniti sin kralja Tvrtka I., Ostoja, izabran je za bosanskoga kralja 1398. godine. Kai poput Orbinija i Lavanina navodi kralja Ostoju Kristia (Kritia) koji je ratovao protiv Dubrovana i ivio razvratnim ivotom: Ostoja kralj bie priko naina ugan u bludnosti i zato ne praae enam, divojkam ni udovicam inei silu najveim gospojam bosanskim (). (str. 236.) O Ostojinom bludnienju starac Milovan pjeva u 17. pjesmi: Ljuto cvile Bosanke divojke ter proklinju Kristia Ostoju: Bog ubio Kristia Ostoju, slavne Bosne kralja zulumara! Jer ne osta pod vincem divojka ni u Bosni mlada udovica koju nije Kristi obljubio, kralj od Bosne, da ga bor ubio! (str. 237.) Puk i plemstvo se (1404. godine) pobunie i istjerae ga iz kraljevstva (str. 236.). Tada je kralj Ostoja pobjegao u Bobovac24 i molio od Turaka pomo za preuzimanje kraljevstva, obeavi im plaanje godinjeg danka od dvadeset tisua kuda i svoga sina Radivoja za taoca. Prva ena kralja Ostoje bila je Vitaa, nepoznata podrijetla, druga Kujava iz vlastelinske obitelji Jablanovia-Radinovia. Drugi Ostojin sin, ne zna
Marko Perojevi, Stjepan Dabia, u: Povijest Bosne i Hercegovine, HKD Napredak, Sarajevo, 1942.-1991.-1998., str. 350. 24 Klai pie da je svrgnuti kralj Ostoja otiao u Ugarsku, vezao se uz Sigismunda koji je poslao vojsku bana Ivana Morovikog koji je dopro do Bobovca gdje se odrala posada vjerna Ostoji. Tako je za Ostoju osigurano utoite u Bobovcu. Usp. Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata (knjiga druga), Zagreb, 1974., str. 373.
23

97

se iz kojega braka, bio je Stipan Toma.25 Godine 1408. Ostoja je svrgnuo kralja Tvrtka II. i ponovno postao bosanskim kraljem. Uzalud je 1415. godine nastojao zagospodariti ibenikom. Kada je Hrvoje 1416. godine umro, kralj Ostoja je svoju runu kraljicu Kujavu otjerao i za enu uzeo Jelicu, Hrvojevu udovicu. (Tako piu Klai, Perojevi, irkovi i drugi.) Krajem oujka ili poetkom travnja 1418. godine kralj Ostoja je, vjerojatno u Biu, umro od groznice, koju bijae skrivila njegova neutaiva pohota.26 4. Stipan Tvrtko II. Tvrtkovi (Suri) Orbini, Lavanin, Kai Mioi i drugi piu da je godine 1422. posredstvom bosanskih plemia sklopljena nagodba, izmeu Tvrtka II., Ostoje i Stipana Jablanovia, prema kojoj su sva trojica zadrali kraljevski naslov i podjednako sudjelovali u vlasti. Ubrzo nakon toga umre Stipan Jablanovi, a 1435. godine umre i kralj Ostoja, te Tvrtko II. ostade sam kraljevati. O zajednikom upravljanju kraljeva Tvrtka II., Ostoje i Stipana Jablanovia, koji su se nakon estokih borbi pomirili, starac Milovan pjeva: Kano bratja lipo skladovae i bosanskim kraljevstvom vladae. to je kia, to je jela via, to je sua, to je zelenija. (str. 239.) Sin kralja Tvrtka I., Tvrtko II. je 1404. izabran za bosanskoga kralja. Godine 1408. s vlasti ga protjera Ostoja, tvrdei da on nije sin kralja Tvrtka, ve podmetnuti porod. Tada se Tvrtko II. obrati turskom caru za pomo te tako povrati dio kraljevstva. Neprijateljstva i ratovi meu bosanskim kraljevima su nastavljena. Od 1422. Tvrtko II. je ponovno bosanski kralj. Porazio je vojsku Radivoja, sina Ostoje, koji pobjegne u Dubrovnik. Tvrtko je opustoio Sandaljevu zemlju. Imao je stalnu podrku Dubrovana zbog ega je, uglavnom, ostajao na vlasti. U poodmakloj dobi oenio se Jelinom iz obitelji Jablanovia, s kojom ne imade djece, te 1443. godine umre bez nasljednika. (str. 240.)
25 26

Kotromani, u Hrvatski leksikon sv. 1., Zagreb, 1996., str. 631. Mavro Orbini, nav. dj. str. 429.

98

Tako piu V. Klai, M. Perojevi, S. irkovi, S. Daja i drugi, a Kai pie o kralju Tvrtku III. koji je umro 1443. godine bez sinova (str. 240.). Vjerojatno je do te pogreke (str. 240.) dolo zato to je kralj Tvrtko II. vladao od 1404. do 1408. i od 1422. do 1443. Vjerojatnije je, meutim, da je dolo do pogreke kod prireivaa koji je nepotrebno dodao naslov Tvrtko III. Kotromani, kralj bosanski V. jer sve to u tome proznom tekstu pie odnosi se na Tvrtka II. S tim bi kraljem bilo osam kraljeva, a Kai tono navodi da ih je bilo sedam (str. 247.). 5. Stipan Ostoji Orbini (str. 428.), Lavanin, (str. 106.) i Kai-Mioi (str. 236.) piu da je u to vrijeme vladao Stipan Jablanovi. U tim tekstovima uinjene su pogreke: Umjesto Stipana Jablanovia vladao je Stipan Ostoji, a kralj Ostoja je umro 1418. godine. Nakon smrti kralja Ostoje za kralja je, zaslugom Dubrovana, izabran Stipan Ostoji, sin kralja Ostoje i druge mu ene Kujave, koji se pokaza zahvalnim Dubrovanima. Tako je on na zahtjev Dubrovana zarobio Radia Sankovia, vojskovou kralja Ostoje, a Sandalj Hrani je zatoenomu Radiu odsjekao glavu i poslao je Dubrovanima, od kojih zauzvrat dobi dvorove u Dubrovniku. Kralj Stipan Ostoji se nije enio. Umro je 1422. godine. (Tako piu povjesniari iz dvadesetoga stoljea.) 6. Stipan Toma Orbini, Farlati, Lavanin, Beni, Kai Mioi piu da se zvao Krsti (Kriti) i da je bio sin bosanskoga velikaa Pavla Krstia (Kritia). Nakon smrti kralja Tvrtka II. 1443. godine, u Bosni kraljuje Toma, sin bosanskoga kralja Ostoje. (Ne zna se iz kojeg je braka.)27 Pri izboru mu bijae velika pomo Jablanovia, jedne od pet najutjecajnijih obitelji u bosanskom kraljevstvu. Sveti Jakov Markijski28 obratio je 1444. godine kralja Tomaa na katolianstvo, a krstio ga je iste godine panjolski kardinal, pravnik i diplomat Juan de Carvajl (1400. 1469.).
27

Kotromani, u: Hrvatski leksikon, sv. 1., Zagreb, 1996., str. 631. (Orbini u navedenome djelu, str. 429., pie da je Toma bio sin velikaa Pavla Kuliia.) 28 Usp. Marko Dragi, Deset kamenih maeva, Mala nakladna kua Sv. Jure, Baka Voda, 1999., str. 125. 127.

99

Toma je iz prvoga braka s Vojaom, koja je bila iz sela Luga u Rami,29 imao sina Stipana Tomaevia, a iz drugoga s Katarinom30 Kosaom sina Sigismunda i kerku Katarinu. U 18. pjesmi starac Milovan pjeva o posljednjem bosanskom kralju pogreno ga nazivajui Stipanom Krstiem. Sadraj te pjesme odgovara enidbi kralja Tomaa, Stipanova oca: Nisu lipi svati sakupljeni ni plemii lipi sastavljeni to su svati kralja bosanskoga, po imenu Krsitia Stipana, i njegove lipe zarunice dijevojke Kate Hercegovke, koja bie skoro izproena, od velika roda i plemena: lipa erca hercega Stipana slavna sada Katarina zvana, koje tilo u Rimu pribiva, a duica u miru poiva. (str. 243.-244.) Vjerojatno da je do ove pogreke u naslovu pjesme dolo u nekom od izdanja Razgovora ugodnoga jer ta pjesma slijedi prozni tekst o kralju Tomi (Tomau) u kojem Kai navodi sve kako 18. pjesma pjeva. Prema predajama Toma je s turskim carem Mehmedom II., koji se s golemom vojskom nalazio uz granicu Bosne, potajno drao prijateljstvo. elei istraiti poloaj te zemlje i njezine utvrde, vidjeti
Ljubo Luci, Rama kroz stoljea, Sarajevo, 2002. Kraljica Katarina Vuki Kosaa Tomaevi (Blagaj, 1424.-Rim, 1478.) posljednja je bosanska kraljica. Kerka je hercega Stipana Vukia Kosae (1405.-1465.). Po njemu se Hercegovina prozvala 1448. godine. Katarina se udala za kralja Tomaa 1446. godine. Sagradila je est crkva. U znak alosti za kraljicom Katarinom ene i danas u Lavansko-lepenikom kraju nose crne rubce. Turci su joj zarobili djecu Katarinu (10 godina) i Sigismuna (12 14 godina) i islamizirali. O kraljici Katarini vie: Marko Dragi, Od Kozigrada do Zvonigrada, Baka Voda Mostar Zagreb, 2001., str. 127.-133. kao i Povijesnoteoloki simpozij u povodu 500. obljetnice smrti Bosanske kraljice Katarine, Sarajevo, 1979., a o hercegu Stipanu u knjizi Od Kozigrada do Zvonigrada, str. 81.-82.
29

100

dvor i stanje kralja Tomaa, koji mu je plaao danak, Mehmed II. se preobukao u derviko odijelo i u drutvu dvojice dervia istoga reda doao u Sutjesku. Tu ga prepozna Gojak, velmoa bosanskoga kraljevstva, i oda kralju, koji ga primi s najveim veseljem te zagrli i poljubi kao prijatelja. Kai ne pie poput Lavanina da se tada Toma s Mehmedom II. pobratimio, pomijeavi svoju krv s njegovom i pustio ga s mnogo darova da se vrati svojoj vojsci. uvi za to, ugarski kralj Matija silno se razgnjevio te je nastojao Tomaa uhvatiti i kazniti zbog oigledne izdaje, a Toma saznavi za to, postade oprezniji i dobro se uvae. Matija, pak, posredstvom tajnih glasnika pridobi Tomaeva sina Stipana i Tomaeva brata Radivoja da oni, radi spasa kranstva, uklone toga ovjeka. Obea im zatitu i pomo da se domognu vlasti u bosanskome kraljevstvu. Ponuda monoga kralja raspalila je matu Stipana i Radivoja, koji nisu ustuknuli uiniti takav zloin, u nadi da e doi na vlast. U to vrijeme Toma, Stipanov otac, krenuo je s vojskom na hrvatskoga bana Pribila s nakanom da osvoji njegovu utvrdu Bilaj kod Kljua. Kada se utaborio u polju, koje nosi ime te utvrde, kralj se razboli i padne u postelju. Stipan i Radivoj dobiju tako prigodu izvriti zloin. U gluho doba noi uu u kraljevu lonicu i udave ga konopom. Sutradan su pustili glasinu kako su kralja dugo muile unutarnje bolesti i da je iznenada preminuo od kapi. U to se dugo vjerovalo, sve dok Radivojev sluga nije kraljici udovici Katarini otkrio kako je Toma poginuo (str. 241.-242.). Nakon proznoga teksta o kralju Tomi Kai navodi aredbu Stipana Tomaa (Tome) kojom se zabranjuje krivovjerstvo i uvodi red u Kraljevstvu.31 (str. 241.-243.) Pavao Ritter Vitezovi je smatrao kako je radi toga sramotnoga oceubojstva Bosnu zadesila zla sudbina.32

Prireivau se potkrala pogreka kod prijevoda aredbe kada navodi: aredba Stipana Tomaa posljednjeg bosanskog kralja. Kralj Stipan Toma je predzadnji a ne zadnji bosanski kralj. 32 Usp. Pavao Ritter Vitezovi (priredio i predgovor napisao Josip Bratuli), Zagreb, 1994., str. 104.-106. O sramotnome padu Bosne Vitezovi pie u djelu Bosna captiva.

31

101

7. Stipan Tomaevi Kada je zasjeo na prijestolje, Stipan je izmolio mir od bana Vukmana i od njegovih sinova Vukae i Vojislava. Poslao je tijelo svojega oca u Sutjesku, u crkvu Sv. Ive, da se pokopa u obiteljskoj grobnici bosanskih kraljeva. Posljednjega bosanskoga kralja Stipana Tomaevia (Krstia) Kai naziva kopilanom koji bi obran i okrunjen za kralja bosanskoga. I Kai je poput Vitezovia i Lavanina ogoren na Stipana jer je ubio oca a krv oeva ne dade mu za dugo kraljevati. (str. 247.) Pjesmu je 19. autor naslovio Pisma od Stipana Tomaevia oliti Kristia, kralja bosanskoga. Tu je pjesmu Kai izvadio iz knjige latinske koju gospodi pisa reeni kralj Stipan (). (str. 251.) U toj pjesmi starac Milovan pjeva: Jo ni zore ni bijela danka, ni danica pomolila zdraka, uranio Tomaevi Stipe, rano rani, bilu knjigu pie. Ne pie je crnim mureepom, ve je pie krvcom iz obraza ter je alje bosanskoj gospodi, sve po izbor banom i knezovom. (str. 248.) Kralj Stipan upozorava na opasnost od Turaka i poziva knezove i banove u obranu: prijatelja Stipana Koaria, slavnoga duku od Hercegovine; ujaka Radu Jablanovia, jajakoga bana; Stipana Stania, od Primorja; Tomanovi bana; Peru Kovaevia, od Pounja, vojvodu i kneza; mrkog Vuka Grabljanovia, od Lijevna kneza; svitlog kneza Vladimirovi Radu; sivog orla Miinovi kneza; virnog slugu Kubretia Pavu; krilo desno katia Ivana; Vladislava Vukia, kneza; Dejana Altomanovia, vladaoca i gospodiia; slugu svoju Veseli Vuku; Mrkomira Brankovia, vojvodu; hercega Stipana. (str. 248.-251.) Nakon 19. pjesme Kai navodi Epistolu kralja Stipana Tomaevia kojom je pozvao velikae Kraljevstva u rat protiv Turaka.33 (str. 252.-253.)
To je pismo datirano 3. lipnja 1459. godine. Meutim tada je vladao kralj Toma, Stipanov otac.
33

102

Kai ne navodi Radakovu fatalnu izdaju Bobovca34 koja je Osmanlijama stvorila mogunost da zarobe kralja Stipana Tomaevia i za tjedan dana porobe netom mono bosansko kraljevstvo. Turci su uhvatili kralja Stipana i strica mu Radivoja s kojim je prije dvije godine, po nagovoru kralja Matije, zadavio oca, kralja Tomaa. Osmanlije su kralja Stipana na mih odrli35 a devet iljada plemia, gospode i oficijala posjekli 1463. godine. I ovdi dospiva kraljevstvo bosansko, do dneva dananjega od nevirni Turaka pritisnuto i ugrabljeno na privari.36 (str. 247.) Stipan Tomaevi pokopan je iznad Jajca kako bi se iz grada vidio njegov grob i kako nikome ne bi palo na pamet da se suprotstavi Osmanlijama jer bi bio okrutno smaknut kao i kralj. Meutim, narodno se pamenje ne moe zatrti. Ubrzo su katolici, pravoslavci i domai muslimani poeli hodoastiti Kraljevu grebu vjerujui da e ondje biti udotvorno izlijeeni. Tragom viestoljetne puke tradicije iro Truhelka je koncem XIX. st. istraio Kraljev greb i ustvrdio istinitost usmenih predaja o okrutnom ubojstvu kralja. Tada su kosti kralja Tomaevia pohranjene u crkvu Sv. Ivana Krstitelja u Jajcu odakle su u ratnom vihoru 1992. sklonjene u Split te nakon rata vraene u istu crkvu.

Mehmed je s vojskom, koja je brojala sto pedeset tisua konjanika, osim pjeatva, preao Drinu bez ikakva otpora, a potom i rijeku Bosnu, napadnuvi Bobovac. Dugo ga je tukao, ali ga nije mogao osvojiti. Tada je poglavar Bobovca Radi (Radak), kojega je sultan podmitio, izdao taj grad. Opsada Bobovca od Turaka, prema predaji, trajala je sedam godina. Sultan (Fatih) je topovima tukao grad s tri poloaja: s Lijenice, na istoku, gdje se i sada pokazuje lokalitet Carev kamen, na kojemu je car sjedio; s lokaliteta Meterizi, sjeverno od Brania i puta Dragovii-Mijakovii, gdje se pokazuju navodni jarci, nasipi (meterizi za vatreni poloaj), te s vrha kose Hrida na zapadu. (Pavao Aneli, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, Sarajevo, 1973., str. 146.) Orbini (str. 435.) pie da je Radi nekad bio manihejac, koji se zatim bijae poeo pretvarati da je katolik, a budui da ga Turci bijahu potkupili novcem, on im preda grad. Kraljica je Katarina iz Bobovca pobjegla u Dubrovnik, a zatim u Rim. 35 iro Truhelka, Kraljevski grad Jajce, povijest i znamenitosti, Naklada J. Studenike i Druga Sarajevo, 1904., (Pretisak OP Jajce 1996.), str. 13.-15. 36 Usp: Sreko M. Daja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, Mostar, 1999., str. 259.-264. Ivo Andri, Razvoj duhovnoga ivota u Bosni pod utjecajem Turske vladavine, (doktorska disertacija) Beograd, 1997., str. 19.-26.

34

103

ZAKLJUAK Dva i pol stoljea nakon stvaranja Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga moe se ustvrditi da to djelo ide u djela hrvatske i slovinske povijesti i knjievnosti. Kai Mioi je prozni dio Razgovora stvarao temeljem tada dostupnih povijesnih izvora napisavi, popularnoznanstvenim stilom, povijesnu istinu. Pjesme starca Milovana, dakle, izviru iz Kaievoga proznoga (povijesnoga) teksta i one su aristotelovski kazano poezija a ne povijest ali su povjesnije i istinitije od povijesti. Bosanska je povijest zamrena, tajnovita i jo uvijek nije do kraja istraena. Meutim, bosanski su kraljevi, kao i drugi Kaievi likovi, objektivno prikazani. Neznatne su razlike u suvremenim povijesnim djelima i Kaievom Razgovoru ugodnomu, a one se uglavnom odnose na: godine krunidbe kralja Tvrtka, godine kraljevanja i imena kraljeva. Bez obzira na to radnja Razgovora ugodnoga je poetski-povijesno istinito opisana. Zbog svoje istinitosti, didaktinosti i ljepote Razgovor ugodni vjeno e trajati.

104

AVEDE A LITERATURA 1. Izvori 1.1 Vlastita rukopisna zbirka 1.2. Kaziva 1. Bagari, Drago, ro. 1938. god. Miljacka, Tomislavgrad 2. Literatura

1. Aneli, Pavao: (1973.). Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Sarajevo. 2. Andri, Ivo: (1997.). Razvoj duhovnoga ivota u Bosni pod utjecajem Turske vladavine. (doktorska disertacija). Beograd. 3. Bonjak, Slavoljub: (I. F. Juki) (1850.). Zemljopisi i poviestnica Bosne. 4. Botica, Stipe: (2003.). Andrija Kai Mioi. Zagreb. 5. irkovi, Sima: (1964.). Historija srednjovjekovne bosanske drave. Beograd. 6. Dizdar, Mak: (1997.). Antologija starih bosanskih natpisa. Sarajevo. 7. Dragi, Marko: (1999.). Deset kamenih maeva. Baka Voda. 8. Dragi, Marko: (2001.). Od Kozigrada do Zvonigrada. Baka VodaMostar-Zagreb. 9. Daja, Sreko M.: (1999.). Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine. Mostar. 10. Hrvatski leksikon: (1996.). Zagreb. 11. Kai Mioi, Andrija: (1997.). Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Reljkovi, Matija Antun. Satir iliti divji ovik. (priredio Josip Vonina). Zagreb. 12. Klai, Vjekoslav: (1974.). Povijest Hrvata. (knjiga druga). Zagreb. 13. Lavanin, Nikola: (1981.). Ljetopis. (priredio dr. fra Ignacije Gavran). Sarajevo. 14. Luci, Ljubo: (2002.). Rama kroz stoljea. Sarajevo. 15. Mandi, Dominik: (1979.). Sabrana djela. Chicago-Roma-ZrichToronto. 16. Orbini, Mavro: (1999.). Kraljevstvo Slavena. (priredio Franjo anjek). Zagreb. 17. Perojevi, Marko: (1942.-1991.-1998.). Stjepan II. Kotromani. u: Povijest Bosne i Hercegovine. Sarajevo. 18. Perojevi, Marko: (1942.-1991.-1998.). Ban Stjepan Tvrtko. u: Povijest Bosne i Hercegovine. Sarajevo. 105

19. Perojevi, Marko: (1942.-1991.-1998.). Kralj Stjepan II. Tvrtko. u: Povijest Bosne i Hercegovine. Sarajevo. 20. Perojevi, Marko: (1942.-1991.-1998.). Stjepan Dabia u: Povijest Bosne i Hercegovine. Sarajevo. 21. Povijesnoteoloki simpozij u povodu 500. obljetnice smrti Bosanske kraljice Katarine: (1979.). Sarajevo. 22. Petrovi, Leon: (1999.). Krani bosanske crkve. Sarajevo-Mostar. 23. Rattkay, Juraj: (2001.). Spomen na kraljeve i banove kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Zagreb. 24. anjek, Franjo: (1996.). Kranstvo na hrvatskom prostoru. Zagreb. 25. ii, Ferdo: (1925.). Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb. 26. Truhelka, iro: (1904.). Kraljevski grad Jajce, povijest i znamenitosti. Sarajevo. 27. Vitezovi, Pavao Ritter. (priredio Josip Bratuli): (1994.). Zagreb.

HISTORICAL A D LITERARY TRUTH ABOUT BOS IA KI GS I THE DISCOURSE PLEASA T (SUMMARY) Father Andrija Kai Mioi in his Discourse Pleasant writes prose and poetry about Bosnian Vice-Roys, ancestors of Bosnian kings, the Kotromanies. The author writes about all Bosnian kings: Tvrtko I, Dabia, Tvrtko II, Ostoja, Toma and Stipan Tomaevi. In doing so he drew heavily on The Kingdom of Slavs by Mauro Orbini and other contemporary historical and literary works, diplomatic sources, and on oral tradition. By comparing the Discourse Pleasant with contemporary historical and literary works it can be seen that Tvrtko III as well as some reigning years slightly deviate from historical facts, but that the exploits of Bosnian Vice-Roys and kings are described or celebrated in verse truthfully. The poetic truth sheds light on the historical truth making it more historical, more impressive and more didactical. Key words: historical truth, literary truth, Bosnian kings, Bosnia, Hum (Herzegovina).

106

ZBILJA O K EZOVIMA AKIIMA I VUKOVIIMA U RAZGOVORU UGOD OMU I TRADICIJI1

SAETAK Knezovi Nakii (Vojnovii) i Vukovii (Nemanovii) morali su od Osmanlija pobjei s pradjedovskih ognjita u duvanjskom kraju. Nastanili su se ponajvie u drnikom i sinjskom kraju, a odatle su oni i njihovi potomci juriali na svoje progonitelje zadajui im strane udarce. Usporeujui Kaieve tekstove i pjesme o knezovima Nakiima i Vukoviima sa suvremenim povijesnim izvorima moe se zakljuiti da su ti junaci stvarni kao to su i njihova djela stvarna. Zbog svoga junatva vitezovi Nakii i Vukovii omiljeli su narodu koji i danas o njima pripovijeda povijesne i etioloke predaje. Kljune rijei: fra Andrija Kai Mioi, Naki, Vukovi, povijesna zbilja, knjievna zbilja. UVOD Ove godine (2004.) navrava se tri stotine godina od kada se u Bristu rodio fra Andrija Kai Mioi. kolovao se u Zaostrogu, a u franjevaki red stupio je 1720. godine. Studirao je filozofiju i teologiju (1721.-1724.) u Osijeku i Budimu. Zareen je za sveenika 22. svibnja 1728. godine u ibeniku. Boravio je u samostanima u Osijeku, ibeniku i Skradinu. Bio je lektor filozofije u zaostrokom sjemenitu (1730.-1735.) i generalni rektor u bogoslovnom uilitu u ibeniku. Petnaest je godina bio profesorom, a potom odlazi na dunost gvardijana u Sumartin na Brau gdje je neko vrijeme bio gvardijan. U samostan u Zaostrogu vratio se 1750. godine i ondje ivio do kraja ivota vrei profesorske i gvardijanske dunosti. Bavio se karitativnim radom. Za vrijeme prikupljanja dobrotvorne pomoi u dolini Neretve na amcu ga je zatekla
Rad je objavljen u kolskom vjesniku br. 3-4, Split 2003, str. 283.-295. Studija je potom znatno proirena i objavljena u mojoj knjizi Knjievna i povijesna zbilja, Split 2005, str. 183.-234. U toj je knjizi u prilogu suvremeni zapis usmene epske pjesme enidba Stjepana akia (586 stihova). Pjesma je zapisana u Vinovu Gornjem 2004. godine.
1

107

ledena kia od koje se razboli i umre 14. prosinca 1760. godine u Zaostrogu.2 Objavio je: Elementa peripatethica (Mleci, 1752.), Korabljica (1760) i Razgovor ugodni naroda slovinskoga (Mleci 1756. i drugo proireno izdanje 1759).3 O Andriji Kaiu Mioiu do sada je objavljeno 899 bibliografskih jedinica.4 Najznaajnije je Kaievo djelo Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Autor je to djelo komponirao od proznih (povijesnih) tekstova i 136 pjesama. Kaieve pjesme su poetizirana povijest. U Razgovoru ugodnomu starac Milovan (tako Kai sebe poetski naziva) bar dvjesto puta zagovara istinu.5 Piui o hrvatskim i slovinskim vladarima i vitezovima autor se sluio tadanjim relevantnim povijesnim izvorima. Kai Mioi u Razgovoru ugodnomu pie i pjeva o duvanjskim knezovima i vitezovima Nakiima i Vukoviima, a o njima narod i danas pripovijeda. Za ovaj rad bit e koritena knjiga: Andrija Kai Mioi, Razgovor ugodni naroda slovinskoga Matija Antun Reljkovi, Satir iliti divji ovik (priredio Josip Vonina) Zagreb 1997. I. AKII Andrija Kai Mioi, u Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga pie o knezu Ivici Vojniu (Nakiu) koji je 1551. godine bio gospodar Vojnia, Rompovia, Buovia, Ovina i drugih sela. Po majci se prozvao aki. Imao je pet sinova: Grgura roenoga 1590; Mitra roenoga 1602; Tomu koji se rodi 1603; Pavla koji bi roen 1605; i Matiju koji doe na ovaj svijet 1607. godine.

Biografski podaci dati su prema novijim autorima (Botica, Vonina, Jurii). Meutim za razliku od njih, Hrvatski leksikon donosi da je studirao filozofiju i pravo (ne navodei teologiju i da je umro 15. prosinca 1760.). V. Viskovi, Andrija Kai Mioi u: Hrvatski leksikon, Zagreb 1996., str. 561. Fra Andrija Kai Mioi je umro u polno 14./15. prosinca pa neki biografi navode 14. prosinac a drugi 15. prosinac kao dan njegove smrti. 3 Vidi: Stipe Botica, Andrija Kai Mioi, kolska knjiga, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zbornik Kai, Zagreb, 2003., str. 18.-40. 4 Fra Gabrijel Hrvatin Jurii, Bibliografija, u: Stipe Botica, nav dj., str. 269.-319. 5 Stipe Botica, nav. dj., str. 68.

108

Knez Mitar je, takoer, imao etiri sina: Matiju roenoga 1628; Stipana koji bi roen 1629; Martina koji se rodi 1630. i Ivana 1633. g. roenoga. 1. Knez Matija aki Knez Matija Naki ne htjede podnositi turski zulum te s braom iz blizu dvije tisue kua napusti pradjedovsko ognjite i nastani se u Drniu i Petrovu polju. Nakii su u vie od dvadeset okraja razbili Turke:6 Nakii su srca junakoga, od starine roda vitekoga: svoje britke sablje naotrie, na carevu zemlju udarie. Porobie Duvno i upanjac, Livno ravno, Kupris i Broanac, (str. 524.) Osvojie Kotar i Zagorje, Knin bijeli, Drni i Zadvarje i Gabelu u Neretvi mutnoj, jo Sinj tvrdi u Cetini ravnoj. Na Kosovu Turke potirae (str. 525.) Nakii su Turke porazili i na Bilaju, polju irokom7, pod Glamoem, u Vrpoljcu, vie ibenika, u Rupama u Kotaru.

Usp. Stipe Botica, Andrija Kai Mioi, kolska knjiga, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zbornik Kai, Zagreb 2003., str. 95.-97. 7 Turci su na tome mjestu prijevarom zarobili posljednjega bosanskoga kralja Stipana Tomaevia s kojim su obilazili bosanske gradove nareujui poglavarima da predaju svoje gradove. Tako je neko mono bosansko kraljevstvo porobljeno za tjedan dana, a kralj Stipan okrutno smaknut. Vidi: Marko Dragi, Deset kamenih maeva, Baka Voda 1999., str. 168.-170. Marko Dragi, Od Kozigrada do Zvonigrada, Baka Voda-Mostar-Zagreb 2001., str. 28.-31., 75.

109

1.1 akia kri U Koritim, malom selu kraj Grabovice, postoji grob koji narod zove akia kri i pripovijeda: Ili svatovi iz Ercegovine, akii su od Sinja bili, i vodili curu, a njizi su pratili Turci. Zaustavili su se tu kod Koriki dolaca i raunali tu emo prenoiti, naloili vatru i grijali se. Kad su Turci ugledali vatru sa Privije brda, od Rokoga polja, sau i pokolju ji ko janjce na spavanju. Cili svatovi su ubijeni. Ima tu sad jedan vei greb, di su ukopani mlada i mladoenja i jo manji grebova. Drugi vele da je tu pokopan neki sveenik, moda to je bio njima, ko zna? Samo tu bi se vodila ivina kad oboli, a i eljad bi ila, molili bi Boga, palili svie, lizli okolo i ozdravili bi. Bijo je tu i veliki kri, valjda su ga digli ti akii od Sinja svojim pokojnim. Samo to su Turci, uvik, dok su oni odali i duvan, kiju nosali, obarali, lomili, to je njima uvik smetalo. a tom kriu je bijo naslikan Misec i Zvizde i oni oklopi sa strane. arod i sad ie, moli i pali svie za zdravlje, nekom pomogne. 8 Viestoljetna tradicija o akievom grebu i akia greblju zorno pokazuje da u selu Koritim poiva vrlo omiljena i tovana osoba kojoj puk pripisuje udotvornu mo. Povijesni izvor kazuje da se radi o knezu Matiji Nakiu koji je 1687. godine ispred otomanske najezde odveo duvanjski narod u sinjski i drniki kraj. Ostaje nejasno da li su na tom mjestu poklani svatovi nekoga od Nakia kako predaja kae ili su pobijeni Nakievi suborci kako povijesniari kau. Filozofskija je knjievna zbilja da su na spavanju poklani svatovi jer je teko povjerovati da su Turci gonili Matiju Nakia od Poitelja do Duvna (preko 100 km) stigli ga u Koritim i poubijali njegove suborce i njega. Nevjerojatno je da su Turci na jednome mjestu mogli poubijati takve junake. Loginije je, dakle, da su rtve poklane na spavanju kao to predaja govori. Sr knjievne i povijesne zbilje istovjetna je i govori o stranom zloinu koji se dogodio na tomu mjestu. kobalj pie da su u tursko vrijeme Nakii porobili Gabelu, Mostar i Poitelj te se s plijenom vraali natrag. Za njima su ili Turci u potjeru,
Tatjani ui 2004. g. u Koritim pripovijedala Dragica uri (ro. 1931. g.) Vl. rkp. zb. 2004. D. str. 15.-16.
8

110

dostigli ih na ovom mjestu u Koritima, svladali i sasjekli. Tu su ih pokopali, a vojskovoi podigli spomenik, zidani steak, koji se zove akia grob.9 Oplakala ga je latinska gospoda i delije naega naroda. Radnja kronikata o pobijenim svatovima dogodila se, dakle, na lokalitetu gdje je knez Matija Naki ubijen 1694. godine, i poiva u svojoj pradjedovskoj zemlji. 2. Potomci Matije akia Knez serdar Matija imao je est sinova: fra Antuna10 roenoga 1660. i bi veliki nauitelj, jubilat i teolog Gonzage; Antuna koji se rodi 1652., Pavla roenoga 1665., Grgura kolunea, sopraintendanta i kavalira s. Marka koji bijae roen 1680; Nikolu, serdara i kolunea Krajine, roenoga 1687. i Iliju, alfira 1689. g. roenoga. 2.1. Vitez Grgur aki Serdara Matiju osvetio je sin Grgur Naki: Po imenu Nakiu Grgure, od Drnia grada kavalere, i njegova bratja i rodjaci, krajinici na glasu junaci, kojim dade dude za junatvo na krajini veliko gospodstvo, ravna polja, zelene livade, svitla krila, od zlata medalje. Samur urke, divan kabanice, koje nose bani na vojnice. Njimam pjesma, zdravlje Mjelovanu, estita jim srea na mejdanu! (str. 526.)
Ante kobalj, Obredne gomile, Sv. Kri na iovu, 1970; str.253. Sinjski ljetopisac fra Petar Filipovi 1756. godine po sjeanju navodi fratre koji su 1687. stanovali u Rami. Meu tim fratrima bili su: Jure Naki (vjerojatno je to fra Antunovo krsno ime) I fra Pavao Vukovi. Navodim prema: Josip A. Soldo, Seoba Ramljaka u sinjsku krajinu, Rama-it 1687.1987., Sarajevo, 1988., str. 29.
10 9

111

Grgur Naki porazio je Turke u Drnikom polju a o tome govore Kaievi stihovi u 103. pjesmi: Drni bili vie polja ravna: u srcu jim to bie odavna. Ali mnogi glave pogubie, prija nego Drni ni vidie, jer ji sie silni kavalire, s krajinicim Nakiu Grgure: ne dade jim pristupiti gradu, ve jim rusu svu oguli bradu. (str. 705.) 2.1.1. Potomci viteza Grgura akia Grgur je imao etiri sina: fra Antuna roenoga 1701; Matiju koji se rodi 1708 i bi kapetan i serdar; Stipana roenoga 1710, koji je, takoer, bio kapetan i serdar; Ivana koji se rodi 1715. i bi alfir. Knez Nikola je imao pet sinova: Pavla, roenoga 1750.11; Matiju, koji se rodi 1722. i bi kapetan tenente od piaca i maor od pijace kninske; Grgura, roenoga 1724, koji je bio alfir od konjika; Miju, koji se rodi 1728. i Stipana koji se rodi 1733. i bi kadet od kavalerije (str. 521.-522.). 3. Pogibija svatova Stjepana akia Piui o selu Vinovo12 Matas spominje i veliku lokvu Vijanjac u kojoj ima vode i za velikih sua. Nalazi se neto junije od Crkve Sv. Marka, a zapadno od lokve nalaze se stare nadgrobne ploe, a istono od nje otkriveni su i grobovi prilikom gradnje puta.
U knjizi Andrija Kai Mioi Razgovor ugodni naroda slovinskoga Matija Antun Reljkovi Satir iliti divji ovik (priredio Josip Vonina) Zagreb,1988., na str. 521. potkrala se pogreka kada se navodi da je Pavao roen 1750. godine i bi kapetan od piaca, vicegovernator od oruja i koluneo sopraintendante od Krajine. Prema tome Pavao je imao samo 10 godina kada je Andrija Kai Mioi umro i nije mogao tako mlad postii titule koje navodi Kai Mioi. 12 U Vinovu Gornjem u velikoj se mjeri odravaju povijesne, prirodnogeografske, demografske i gospodarske prilike cijelog zagorskog podruja, a usmeno umjetniko stvaralatvo stanovnika Dalmatinske zagore posredno i neposredno odraava viestoljetne gospodarske i drutvene prilike.
11

112

Postoje brojne narodne predaje vezane za tu vodu i okolni kraj a posebno se istie ona o pogibiji Nakievih svatova. 13 Grbea u svojoj knjizi biljei narodnu predaju o tom dogaaju. Po povratku iz Livna, poto su ve doveli mladu Stjepana akia nadomak selu Mirlovi Zagori a kod ive vode Vijanjac na spavanju pogiba dvjesto sedamdeset Nakievih svatova.14 Grobovi, iva predaja i epska pjesma od 596 stihova svjedoe da se pokolj svatova Stipana Nakia dogodio u Vinovu Gornjem na lokalitetu oko vrela Vijanjac. Postavlja se pitanje o kojemu se Stipanu Nakiu radi? Kai navodi tri Stipana Nakia: prvi je roen 1629. godine i bio je sin kneza Mitra; drugi je sin Grgurov roen 1710. godine i bio je kapetan i serdar; trei je bio sin kneza Nikole a roen je 1710. godine. Dakle, prvi je Stipan Naki ivio prije odlaska Nakia u drniki kraj a trei je bio kadet od Kavalerije. Prema tomu radi se o Stipanu Nakiu (Grgurovom) roenom 1710. g. To svjedoi i 319. stih koji kae da je stari svat bio drniki providur Grgur, dakle, Stipanov otac. Dokaz je, takoer, razvidan i u stihovima koji pjevaju o Stipanu Nakiu serdaru a ne o Stipanu kadetu. Vjerojatno se pokolj Nakievih svatova dogodio nakon Razgovora ugodnoga. U prilog tomu govori i to to Kai ne spominje tu tragediju. Stihovi (14.-22.) enidbe Stjepana akia svjedoe da je Stipan dugo momovao. 3.1 Ljepotica Ana Bailova iz Livna Stipan je svoga sestria serdarinu Marka poslao u Livno do Bailovih dvora da isprosi Anu Bailovu. Ana je sve s ljepotom nadvisila. Prosili su je odabrani momci, Turci age, kauri, trgovci.
Mate Matas u svojoj knjizi Muko-Leevaki prostor: historijskogeografski prikaz, Hrvatsko geografsko drutvo, 1993. o selu Vinovo pie na str. 214.-215. citirano mjesto na str. 215. Matas usput navodi da je o tragediji Nakievih svatova ispjevana i pjesma u stilu Kaieva deseterca i o tome upuuje na izvor: Male, Tri zvonika, List upe Brtanova, Split, 1992. 14 Na kraju pjesme je pripomena njena autora Dragi itau. U njoj, uz ostalo, Gotovac kae da se grobnice nalaze u zemlji na sve etiri strane naravno, Nakievih svatova. Vie o tome u: Jakov Grbea, Unei i okolica kroz tisuljea, Poglavarstvo opine Unei, 1997., posebno str. 136.-146. U pjesmi enidba Stjepana akia koju navodim u Prilogu ovoga rada stoji da je poginulo 230 svatova Stipana Nakia.
13

113

Harambaa Nikola Maleta zaprosio je Anu, a kad ga je ona odbila, on joj je zaprijetio da nee ni drugoga ljubiti i da e je od svatova oteti. Ibro je silno volio Anu i matao da e je poturiti i dovesti u svoj dvor. Turinu delibai javio se Mujo, ture mlado i tjeio ga da e na megdanu pogubiti Stipana Nakia. Delibaa Stipanu Nakiu pripisuje mitsku snagu i junatvo i upozorava Muju da je pamet izgubio jer da znade Nakia Stjepana ne bi ima ni u glavi sana. Turin nadalje Muji besjedi o Stipanu koji je prije est godina porazio dvanaest tisua Turaka. Mujo slua kako Stipan s obadvije ruke sijee Turke a ruka mu je deblja u miici nego enska noga pri bedrici. 3.2. Svatovi Svatova je bilo koliko je u godini dana. Bailovi su svatove astili nedjeljicu dana. Starjeina svatova zahvalio je na gostoprimstvu a Aninim roditeljima zahvalio je to su lijepo snahu odgojili. 335. Roditelji blagoslove daju, Radosnice niz lice padaju. Svatovi su iz Livna putovali preko Bukoga Blata, Aranova, Sinjskoga polja. Kad su ugledali ibenik i more: 353. Puhnu vjetar s Velebita jako, Okrene im barjak naopako. To svatovim nije drago bilo, Neto im se loe predoilo. Stigli su do vrela Vijanjac u Vinovu i odluili ondje prenoiti. Zlo je nanijelo trgovca Stipu Tadina iznad Kambelovca koji je na dva konja u mjeinama gonio vino i nastavio put kroz Petrovo polje, Krsta i Selinu. Kad je trgovac Stipe pogled bacio na brdo Gradinu pred njim se isprijeio harambaa Nikola Maleta s trideset hajduka i zatraio od njega da mu dade vino i rakiju. Tada je trgovac kazao Maleti da svatovi Stipana Nakia puni zlata, nakita i para vode mladu od bosanskih strana. Maleta nije vidio stvora zgodnijega niti mu je srcu ita milije bilo od Ane Bailove, Pruila mu se prilika da je otme od svatova i tako ostvari prijetnju koju je izrekao Ani.

114

3.3. Pokolj svatova Svatovi su zaspali a strau nisu postavili. Mislili su da su sigurni jer u blizini nije bilo Turaka. 479. Cvrci cvre u nonoj tiini, San sanjaju svati po ledini. Maleti se prilika pruila, Hajduka se elja ispunila. Maleta je prvi trgnuo zlatna jatagana, a hajduci su skoili sa svih strana te su svatim sjekli glave po ledini. 487. Jadne glave odsjeene plau, Mrtva tijela po ledini skau. Djever i nevjesta su pobjegli s mjesta, ali ih je sustigao Maleta i rekao Ani da je prvoga pogubio Stjepana i da e ona biti njegova. Kad je to ula nevjesta gizdava preklinjala je svoga djevera: 502. Zaklinjem te mlijekom od matere, Odsijeci mi moju rusu glavu, Pa je baci u zelenu travu. Crna krvca moja prosta ti je, Od nevjeste tvoje Anelije. Volim asno ovdje poginuti, Neg Maletu krvnika ljubiti. Djever je nevjestu posluao pa joj sabljom glavu otkinuo. Maleta je djevera rasjekao na dvije polovine i pobjegao u Mose planinu. Za vrijeme pogibije svojih svatova Stjepan Naki je bio u pivnici i pravio trokovnik. Kad je ouo pucnjeve trao je do svojih svatova. Svatovi su svladali hajduke i ubili ih dvadeset sedam. 535. Kod Vijanjca uje se i vika, Stoji jeka tekih ranjenika. Neki trae pomo od visina, Neki zovu iz kolijevke sina. Jedan ali majku nesretnicu, 540. Drugi zove ljubu vjerenicu.

115

Stjepan je izbrojio dvije stotine trideset ubijenih svatova. Kada se taj zloin dogodio u Vinovom straan potres bio. Cijela se Zagora u crno zavila. Iz Drnia i Polja Petrova, sve je dolo do sela Vinova. 564. Najzdanje se proue koije. Iz alosnih Bajilovih dvora, Majka Ani u pohode mora. ali majka narie u bolu, I proklinje Maleta Nikolu. Kune majka tu hru gubavu, 570. Da mu sablja otkinula glavu. Kad je majka Anu ugledala, Od alosti na zemljicu pala. Pita majka zelenu Dubravu, Tko joj keri otkinuo glavu. 575. Narod plae i suze se liju, Majka ljubi mrtvu Aneliju. Stjepan Naki je predloio da se kod Vijanjca, hladne vodice, iskopaju u zemlji grobnice. Najprije su pokopali mladu a zatim svatove i hajduke. Fratar ih je svetom vodicom natopio. 4. Potomci vitezova akia Potomci slavnoga roda vitezova Nakia ive u Drniu, ibeniku, Skradinu, Zadru, Omiu, Ljubukom, Zagrebu.Neki su od njih postigli sjajnu karijeru: Naki, fra Petar (Bulii kraj Benkovca? II. 1694. Conegliano oko 1769.) izgradio je oko 350 orgulja. Naki, Filip Franjo, biskup (Silba, 3. X. 1837. Split, 19. XII. 1910.) pokrenuo je glasilo Dan i osnovao tzv. Leonovu tiskaru. Jedan je od najpoznatijih splitskih dobrotvora. Naki, Ljubomir, slikar (Zadar, 13. XII. 1901. Split, 13. VI. 1961.) kolovao se u Firenci i Splitu. Naki, Berislav, lijenik (Omi, 8. VII. 1921. Zagreb, 21. V. 1970.). Godine 1963. osnovao i do kraja ivota vodio Zavod za animalnu fiziologiju. Koarkaki reprezentativac Mihovil Naki (Drni, 31.VII.1955.) u svome prezimenu ima i prezime svojih prapredaka, Vojnovi. 116

Osvojio je zlatnu kolajnu na OI 1980. a 1984. na OI bronanu kolajnu. Danira Naki (ibenik, 22.VII.1969.) takoer je bila koarkaka reprezentativka. Srebrne kolajne osvojila je na OI 1988., SP 1987. i 1990., i na EP 1987. i 1991. godine.15 II. K EZOVI VUKOVII Mjesto Vukovine nazvano je po plemenitoj obitelji Nemanovii, kojoj je bio roen sin Vuko (Vuk). Njegovi potomci su nazvani Vukovii. Prema Bakuli je 1506. godine bilo vie Vukovia u Duvnu. Kako nisu vie mogli podnositi turski zulum, prebjegli su u mjesta koja su bila pod vlau Mletake Republike, gdje su postali prvi mletaki etovoe, pa su poput pravih vukova junaki tukli Turke u vie od petnaest okraja.16 Andrija Kai Mioi navodi da su Nakii pod mletako okrilje, zajedno s mnogim kranima, doveli pridostojnu kuu Vukovia, iz koje izaoe vrsni na oruju vitezovi. (str. 522.) O pridostojnoj i gospodskoj kui Vukovia i njezinih vitezova Kai pjeva u 65. pjesmi. 1. Serdar Mie Vukovi Od 1687. do 1690. godine Mie Vukovi je sa Stojanom Jankoviem i Matijom Nakiem porobio Turke u Duvnu, Livnu, Kupresu, Rami, Ljubukom, Brotnju i mnogim drugim mjestima: Otioe u zemlju carevu, porobie njegovu dravu: Livno ravno, Duvno i upanjac, Ramu lipu, Kupris i Gorance. Poslije Miine pogibije serdarom je bio njegov brat Tadija, silni junak i vitez glasoviti, koji svojizim sinovcim Boom i Ivanom, reenim Zecom, viteki vojeva (). (str. 538.)

15 16

Hrvatski leksikon L-, Zagreb 1997., str. 151. Hercegovina prije 100 godina ili ematizam fra Petra Bakule, Mostar 1970., str. 133.

117

2. Serdar Tadija Vukovi Serdar Tadija je razbio sedam tisua Turaka u Cetini. Doe paa u Cetinu ravnu da porobi mlade Cetinjane, al je njemu loa sria bila, jer udari Vukovi Tadija i njegovi mladi krajinici Cetinjani, na glasu konjici. Razbi pau potira mu vojsku, a uz Prolog, visoku planinu. (str. 542.) Potom je serdar Tadija porobio Turke u Livnu, Duvnu, Rami, Kupresu, Brotnju, Ljubukom, Imotskom i mnogim drugim mjestima. Serdar Tadija Vukovi razbio je Turke: pod Glamoom i Kupresom 10. listopada 1691; pod Livnom 15. lipnja 1692; u Struzi (kod apljine) razvali most 1694; porazi Ismail-pau na Kupresu i porobi Turke pod Glamoem 1695. godine. 3. Vitez Boo Vukovi O Tadijinom sinovcu, Boi Vukoviu, Kai pjeva u stotoj pjesmi Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga naslovljenoj Prva pisma vitezova sinjski: Drugoga ti ja kaem junaka, svu priliku vojevode Janka,17
Janko Sibinjanin (Janos Hunyadi, erdeljski vojvoda; Hunyad, Erdelj, 1387. Zemun, 11. kolovoza 1456.). Plemi je vlako-slavenskoga podrijetla. Ratovao na strani Ugara a protiv Turaka: 1441. pobijedio smederevskoga namjesnika Ishak-bega; 1442. porazio rumelijskoga begler bega ehabedina; 1443. sudjelovao u ugarskom pohodu kroz Raku i Bugarsku; 1444. sudjelovao u bitki kod Varne. Godine 1446. imenovan namjesnikom u Ugarskoj. Pokuao je ustrojiti kranski savez protiv Turaka. Prodro je na Kosovo 1448. godine, ali ga je izdao raki despot ura Brankovi te je doivio poraz. Despot Brankovi ga je zarobio i utamniio u Smederevu. O tome bugari najstarija bugarica koju je zapisao talijanski renesansni pjesnik Ruggero de Pazienza etvrtka 1. lipnja 1497. god. kod Molikih Hrvata. Lirsko-epske
17

118

po imenu Bou Vukovia, britku sablju Marka Kraljevia, koga fale latinska gospoda i delije slavnoga naroda, jer junake glave odsicae, tursko roblje esto dovoae. (str. 693.) Boo je Vukovi sudjelovao u oslobaanju Sinja 1715. godine. 4. Vitez Zec Vukovi O drugom Tadijinom sinovcu, Zecu Vukoviu fra Andrija Kai Mioi pjeva stihove: Ali evo zmaja estokoga koji slavi duda mletakoga, po imenu Zeca Vukovia, u junatvu Vuka Brankovia. Tira Turke i pau klikoga od Morije rata estokoga: mnoge Turke bie pogubio i u pai kopje ulomio. (str. 693.)
pjesme bugarice nalazimo jedino kod Hrvata! Usp. O tome: Josip Kekez, Bugarice, str. 69.-71. Zagreb, 2000.) Janko je Sibinjanin osloboen nakon velike otkupnine. Godine 1456. obranio je Beograd. Nakon turskoga povlaenja umro je od kuge 11. kolovoza 1456. godine. Najstariji mu je sin Ladislav preuzeo obranu Beograda, a drugi sin Matija Korvin 1458. god. izabran je za ugarskoga kralja. [Matija Korvin (1443. 1490.) nazvan je Korvin jer je u grbu imao gavrana (lat. corvinus gavran). Borio se protiv Turaka i pred Boi 1463. god. oslobodio je vie gradova u Bosni i Hercegovini te formirao Jajaku i Srebreniku banovinu. Nije imao zakonitih sinova, a nezakoniti sin Ivani (Wroclaw, 1473. Krapina, 1504.) bio je slavonski herceg.] O vojvodi Janku Kai pjeva u pjesmama: 39., 40., 41., 42., a spominje ga i u nekim drugim pjesmama. Pismu od Sekule, Jankova netjaka(br. 44.) Herder je uvrstio u svoju zbirku Volkslieder 1778.-1779. godine. Janko Sibinjanin je omilio hrvatskomu narodu pa se i danas (2004. god.) pripovijeda o njemu.

119

Tadija umre 1706. godine a naslijedi ga sinovac Boo. Deset je godina Boo viteki ratovao protiv Turaka. Umro je 1716. a naslijedio ga Stipan, sin serdara Tadije. Ivan Mimica prema Griu18 donosi predaju o Boi Vukoviu: Tim vremenima i prilikama pripadaju i predaje o uklanjanju pojedinih cetinskih Turaka, ija su imanja onda dobili oni koji su ih smaknuli. Takva je Bojanova predaja o Boi Vukoviu: Od age Proloia, glavara Potravlja, Boe Vukovi trai Poljica (dananje Maljkovo) da bi izimio koze. Turina Babametovia, kojega iz Polja nitko nije mogao istjerati Vukovi ubije iz puke, a bula s djecom i novcem nou pobjegne u Livno. Tada je po naredbi kolunela uria aga kao nagradu Vukoviu morao dati Maljkovo (Poljica).19 5. Serdar Stipan Vukovi Serdar Stipan junaki se borio trideset jednu godinu, do 1748. kada je umro, a poslije njega bi serdarom kapetan Justin. Kai Mioi pjeva jo o Tomi Vukoviu: Jo ti kaem Tomu Vukovia da bijae srca Smiljania; po Levantu on je vojevao, svitlu sablju krvce napojio. Junak bie, al' je poginuo Krf branei, s Turcim bojak biju. Vukoviem pisma na potenje, Melovanu to mu mili Bog da! (str. 544.) Harambaa Mie Vukovi je 1687. godine spasio ramske fratre s pukom i Gospinom slikom nastanivi ih u Cetinskoj krajini.
18 19

S. Gri, Sinjske narodne pjesme i prianja , Split, 1920., str. 201.-202. Vidi: Ivan Mimica, Legende i predaje Cetinske krajine, Radovi br. 4. Filozofski fakultet u Zadru, OOUR prirodoslovno-matematikih znanosti i odgojnih podruja u Splitu, Split, 1989., str. 233.-244. (citat na str. 237.)

120

Serdar Stipan Vukovi je dao izniman doprinos oslobaanju Imotskoga 1717. godine. est je Vukovia obnaalo dunost serdara (zapovjednika, vojskovoe). Tri su Vukovia bili franjevci. 6. Fra Pavao Vukovi (1658. 1735.) Fra Pavao Vukovi, brat serdara Tadije, 1687. godine organizirao je iseljenje Ramljaka20 i Duvnjaka u Cetinsku krajinu. Turci su ga u okraju 1697. godine zarobili u kuli u itluku kod Sinja. Tamnovao je est godina u Bagdadu i Carigradu odakle junaki utee, doe pod Sinj, naini manastir i crkvu pod Sinjem. Poe vojevati protiva neprijatelju i dosta mu zla uini () pomoe uzimati gradove (). Kad Sinj obsidoe Turci (1715. godine) zatvori se u grad, pomoe ga braniti slobodei junake i svaku jim pomo dajui. (str. 538.) O vitekoj obrani Sinja Kai pjeva u 103. pjesmi str. 703. 710.

III. TRADICIJA O VUKOVIIMA Uspomenu na Vukovie u livanjskome kraju uva brdo Vukovine. Na tome brdu ivjeli su Vukovii. Kad su doli Turci, zavidan susjed nagovori Vukovie da Turke poaste svinjetinom i vinom. Turci se razljute i pobiju sve to nije uspjelo pobjei. Preivjeli su Vukovii prebjegli u Senj i postali, kau, glasoviti uskoci. To je u turskom zulumu spaljeno i uniteno, a narod rastjeran. Kau da je ovdje na jednome brdu koje se zove Vukovine, odavde jedan kilometar, ivio nekakav knez u ono vrijeme i on je bio knez za itav ovaj teritorij. Meutim, Hrvati ko Hrvati, uvijek ima onih koji su ljubomorni, nastoje unititi onoga ko neto ima. eko se naao meu ovim ljubomornima i znao je za
O bijegu Ramljaka Ivan Aralica pie u romanima: Put bez sna (1982.) i Due robova (1984.). Usp. Dr. Anto olji, Fra Pavao Vukovi pokreta seoba Ramljaka (U povodu 300. obljetnice, s osloncem na romane Ivana Aralice), u: Selidba Ramljaka, Rama-it 1687.-1987., Sarajevo 1988., str. 59.-66. Ivan Aralica pie da je fra Pavlova majka iz Kreeva, da mu je otac poginuo tri dana prije enidbe te da se majka udala za nekoga siromaha na Oracu u Rami.
20

121

turske obiaje, kad su Turci tek doli. A on, poten ovjek, pravedan od sebe, nije iao na prevaru, sve je mislio da se poteno oko njega dogaa. Ovaj ga jednom poe nagovarat: Ajmo, kae, pozvat te Turke, da vidimo ko su oni, pa da s njima uspostavimo neku blisku vezu. Kae: Kako u ja njih pozvat kad ne znam ni kako sa njima uspostavit kontakt. Prvo, ne znam jezik, drugo, ne znam njihove obiaje, ne znam kako se ponaaju i ostalo. Ajde, kae, eto ja u ti biti posrednik, pa emo to sve srediti. I on njega po zlu nagovori. Prvo im treba iznijet janjetinu i onu hranu koju Turci uistinu vole, i pie koje oni uistinu vole. I ovaj da bi mu napakostio kae: Ajde kasnije, kad se oni dobro najedu i napiju, e onda im iznijeti peena odojka pred njih i vino koje najbolje ima. I ovjek mislio da je to za njih poslastica, uinio tako, a ovaj to ga je nagovarao, dok je osjetio da e oni to iznijet, pobjegne iz kue da spasi ivu glavu. Kad su Turci doli i tako se fino pogostili, najeli i napili, i kae kad je ovaj gazda iznio odojka , oni su to shvatili kao provokaciju, latili su se sablji, jer nije dolazio jedan, nego ih je dolazilo puno zato to je tu bio umski kraj, a begovi nisu dozvolili da sami hodaju, nego su uvijek imali jaku pratnju. to je u kui ostalo, to je poklano Hrvata, to je uspilo kroz vrata, prozore i na drugi nain pobjei u umu, uma ih spasila. Oni su pobjegli, i to su ti uskoci senjski, jer nisu se zaustavljali do Senja. I onda, da bi se osveivali Turcima, gore su u Senju djelovali kao uskoci i u svim priama i u pjesmama su poznati senjski uskoci. Malo njih zna da su oni upravo odavde sa ovoga brda koje se i danas zove Vukovine, jer Vukovii su bili i ovi gore to su ostali u kui, to su pobijeni. Grobnice su njihove odmah pokraj kua, jer su ih seljani pokopali zato to niko njihov iv nije ostao. Sve to je ostalo, sve je pobijeno. Spasio se samo ko je pobjegao u umu. A ta je sa umom bilo? Onda su Turci imali velike napade iz ume. isu se smjeli kretati kroza ume i onda su naredili veliku sjeu uma. Hrvati nisu imali druge prilike nego sjei umu, jer ogrjev se mora imat, a kako? Turci nisu dali ii nigdje, nego samo sjei. I iz Livna su i okolnih sela dovodili da se sjee ta uma. Kad su posjekli umu i napravili gole terene, onda su morali vaditi panjeve da ne bi iz panjeva mlade mladice rasle i da se ne bi ponovo uhvatila uma. Tako da su oni krajevi do prije 30-ak godina bili ista golet i nijednog drveta nije bilo na njima, nego jednostavno golet kao 122

spaljena zemlja. Sada se to poumilo borovom umom, a ja kad sam sadio borove ovdje kod mene ispred kue, par stotina metara dalje, pravio ogradu od borova, dolje na dubini od 30-40 centimetara, naao sam panjeve koji su debeli kao ja u struku, to potvruje ovu priu o kojoj ja govorim.21 U duvanjskom kraju i sada vjeruju da su sinjski Vukovii podrijetlom od Vukovia koji je zbog prava prve brane noi ubio bega i svoju mladu a potom pobjegao u Sinj. Bijo je neki na momak i enijo se. Te veeri doo beg spavat njegovom mladom, a on to sve gledo. ajpolje nije mogo izdurat pa ubije najprije njega pa i nju. To misto, di je ga ubijo, zove se Vukovine, jer je on bijo Vukovi. Kad je ga lipo ubijo, pobigne u Sinj. Sinjski Vukovii su postali od njega.22 ZAKLJUAK Nedvojbeno je, dakle, Razgovor ugodni naroda slovinskoga satkan na povijesnoj zbilji; a ta je zbilja poetizirana u pjesmama starca Milovana. Komparativnom metodom moe se ustvrditi da su injenice o knezovima Nakiima i Vukoviima (kao i o veini drugih Kaievih junaka) i u proznom i u poetskom dijelu istinite. Poetska je zbilja koprenom mate obavijena i ona je jaa, dojmiljivija i ljepa od povijesne zbilje. Ona je, aristotelovski kazano, poezija a ne povijest ali je povjesnija i stvarnija od povijesti. Zato je Razgovor ugodni naroda slovinskoga kapitalno djelo hrvatske povijesti, knjievnosti i uope civilizacije. Autor toga djela fra Andrija Kai Mioi najbolji je hrvatski klasicist i ide u red najboljih europskih klasika. Kao to su Kaievi junaci stvarni i njihova djela su stvarna. (Samo kod nekih vladara Kaievi likovi i vrijeme njihova djelovanja ne odgovaraju povijesnim izvorima.)
21

Kazao 2003. g. Nikola Popovi (roen 1951. Stupe pored Livna). Vl. rkp. zb. 2003. K. 22 Predaju Vukovine Danijela Ani je zapisala u svibnju 2003. godine po kazivanju Marka Radoa, roenog 1933. godine u Letki. Marko je rekao da je u Mokronogama najstarije katoliko groblje, koje se takoer zove Vukovine. Vl. rkp. zb. 2003. D. str. 22.

123

Vanost tih junaka svjedoe i danas ive predaje. Nesumnjivo e Kaiev Razgovor ugodni zbog svoje ljepote, didaktinosti i zbilje trajno pobuivati interes itatelja, povjesniara, povjesniara knjievnosti i antropologa.

IZVORI I LITERATURA A. Izvori 1. Vlastita rukopisna zbirka 2003. D. 2. Vlastita rukopisna zbirka 2003. K. Popis kazivaa 2. 3. 4. 5. uri, Dragica ro. 1931. god. Korita, Tomislavgrad. Popovi, Nikola ro. 1951. god. Stupe, Livno. Rado, Marko ro. 1933. god. Letka, Tomislavgrad. Gotovac, Jakov (Jale) ro. 1933. god. Vinovo Gornje (RH). B. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. avedena literatura

11.

Aralica, Ivan: (1982.). Put bez sna. Aralica, Ivan: (1984.). Due robova. Botica, Stipe: (2003.). Andrija Kai Mioi. Zagreb. Dragi, Marko: (1999.) Deset kamenih maeva. Baka Voda. Dragi, Marko: (2001.). Od Kozigrada do Zvonigrada. Baka VodaMostar-Zagreb. Grbea, Jakov: (1997.) Unei i okolica kroz tisuljea. Unei. Hrvatski leksikon sv. I. i II. (1997.). Zagreb. Hercegovina prije 100 godina ili ematizam fra Petra Bakule. (1970.). Mostar. Jurii Hrvatin, fra Gabrijel: (2003.). Bibliografija. u: Botica, Stipe: (2003.). Andrija Kai Mioi. Zagreb. Kai Mioi, Andrija: (1997.). Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Reljkovi, Matija Antun Satir iliti divji ovik. (priredio Josip Vonina). Matas, Mate: (1993.) Muko-leevaki prostor: historijskogeografski prikaz. Zagreb. 124

12. Mimica, Ivan: (1989.) Legende i predaje Cetinske krajine u: Radovi 4. Split. 13. Soldo, Josip A.: (1988.) Seoba Ramljaka u sinjsku krajinu. u: Selidba Ramljaka, Rama-it 1687.-1987. Sarajevo. 14. kobalj, Ante: (1970.). Obredne gomile. iovo. 15. olji, dr. Anto: (1988.). Fra Pavao Vukovi pokreta seobe Ramljaka (U povodu 300. obljetnice s osloncem na romane I. Aralice) u: Selidba Ramljaka, Rama-it 1687.-1987. Sarajevo. 16. Viskovi, V.: (1996.). Andrija Kai Mioi. u: Hrvatski leksikon. Zagreb.

TRUTH ABOUT PRI CES AKIES A D VUKOVIES I THE DISCOURSE PLEASA T A D I TRADITIO (SUMMARY) Princes Naki (Vojnovi) and Vukovi (Nemanovi) had to flee their ancestral homes in the Duvno region before the Osmanlis. They settled mostly in the areas of Drni and Sinj and from there they and their descendants used to make repeated charges against their persecutors delivering them shattering blows. Comparing Kais texts and poems about the Naki and Vukovi princes with modern historic sources it can be concluded that these heroes are as real as their exploits. Because of their heroism the Naki and Vukovi princes gained great favour with the people who are still telling historical and etiological traditions about them. Key words: Fa. Andrija Kai Mioi, Naki, Vukovi, historical truth, literary truth.

125