Osnove metafizike

Izvan naeg materijalnog svijeta, izvan naih uobiajenih pravila, ogranienja i pretpostavki koje donosimo, postoji vei spiritualni realitet koji djeluje pod skupom viih principa koji nam mogu pomoi da iskoraimo iz gluposti, svai i ropstva. Znanje koje je ogranieno samo na fiziki svijet i vezano uz mane naih 5 osjetila, nije dovoljno za postizanje slobode. Metafizika je znanost o viem znanju, dubljim istinama o ivotu. Mi jedino moemo prepoznati te vie istine o ivotu i prilagoditi se njima ako se izdignemo nad starim nainima ponaanja i spojimo se s novim koje imaju nezamislive prekrasne mogunosti. Sve je um - sve je svijest, i sva svijest ima jedinstveni izvor. To je ultimativni centar, inicijator svih uzroka, jezgra promatraa, onaj koji odluuje - svijest je sanja ( Kreator ), sanjani ( individualizirana svijest ) i podruje sna ( materija, energija, prostor i vrijeme ). Nema razlike izmeu realnosti i sna osim to realnost ukljuuje masovnu svijest koja dri pravila realiteta krutim, a u snovima obino samo osobna podsvijest tako djeluje. Kako misao ini podlogu objekta u snovima, tako i misaona forma ini osnovu materije u slabljenju realiteta. - Kreacija je beskonana, napravljena od sjedinjenog neogranienog bia ( Kreatora ) i njegovih izraavanja kao beskonanu varijaciju konanih bia. Izraeno drugim rjeima, Kreator je beskonano bie koje izraava svoje beskonane potencijale kroz beskonaan broj konanih avenija. Dok putovi individualnih evolucija poinju i zavravaju se - poetak kao prvo komeanje svijesti meu primarnom materijom i kraj kao sukladno ujedinjenje s Kreatorom - veliki eksperiment koji radi na sebi je bez poetka i kraja jer je tu beskonaan broj tih puteva. - iz razloga to sav ivot dijeli isti izvor, povezan je i ima istu vanost. Samo se izraavanje spomenutog izvora razlikuje jednu vrstu ivotne forme od druge. Da bi se razlikovali stupnjevi, svaka ivotna forma je obdarena sa slobodnom voljom, potencijalnom mogunosti da izabire nezavisno o odabiru bia druge vrste. Slobodna

volja dodaje faktor veeg broja mogunosti koji ini veliki eksperiment interesantnim umjesto dosadnim i deterministikim. - egzistencija je i holografska i fraktalna po prirodi. Holografska je u smislu da sve mogunosti postoje istovremeno i van vremena, dok se naa individualna svijest mijea sa statikim modelom i to generira iluziju dinamikih iskustava. Drugim rjeima, mi smo ti koji se kreemo kroz statiki model, podrujem sna Kreatora. Egzistencija je fraktalna u smislu da slobodna volja zahtjeva diskontinuitete i neprihvatljive kompleksnosti u toj statikoj mrei mogunosti. Fraktal postoji kao statiki model kreiran iz deterministikih jednadbi, ali zbog beskonane kompleksnosti fraktalnog, njegovo istraivanje od strane svijesnog promatraa postaje nedeterministika afera. I zato igra ivota moe biti karakterizirana slobodnom voljom ak i ako je "igraa ploa" sama po sebi statika i deterministika. - progres se stvara kada slobodna volja ublai interakciju izmeu dvije suprotne sile. To formira trojstvo sastavljano od aktivne sile, pasivne sile i neutralizirajue ili balansirajue sile. To trojstvo moe biti vieno svuda gdje se ostvaruje neki progres. Npr., tenzija gudakog instrumenta obuhvaa aktivnu silu, inercija gudakog instrumenta stvara pasivnu silu, a muziar je balansirajua sila. Iz toga se raa muzika. Unutar individualaca nii impulsi formiraju pasivnu silu, vii spiritualni "pozivi" srca formiraju aktivnu silu, a vi - inkarnirana svijest - formirate balansirajuu silu pomou izbora izmeu ta dva suprotna polariteta. Iz tog je roen progres vae osobne evolucije. ak i fraktalna granica Mandelbrot-ove jednadbe zahtjeva njezinu beskonanu kompleksnost tako da je balansirajua toka izmeu dvije suprotne matematike vrijednosti, konana i beskonana - to see unatrag u realnost bia kao fraktalni hologram. Dobro i zlo - Izbor dozvoljava nekome da slui Kreatoru unutar samog sebe kao istraivanje drugih ili kao sluenje Kreatoru unutar ostalih. Prvi put je identificiran kao zlo/tama/negativnost, dok je drugi put asociran kao dobro/svjetlost/pozitivnost. To ini dvije grane evolucije - jedna koja radi protiv principa i zakona Kreatora i druga koja radi u skladu s njim. Obje definitivno slue za sluenje Kreatorovog ispitivanja sebe, ali jedino pozitivni put to radi u balansirajuem smislu. Napetost meu te dvije evolucione grane obogauje veliki eksperiment i omoguuje pokretaku silu za evoluciju obje grane. - kao to je Goethe napisao, mrane sile "ele zauvijek zlo bez obzira na vjeno dobro". Put OPS ( opredjeljenje prema sebi, sluenje sebi ) unato to daje pojedincu njegovu snagu, takoer ga stavlja u nezavidnu poziciju sluenja viim snagama. Najvea snaga svega je ionako Kreator, kojeg ove mrane sile nevoljno slue jer omoguuju velikom eksperimentu pasivnu silu koja je potrebna za evoluciju. Oni osiguravaju tamnu stranu protiv onoga za to se svjetlost zalae. Lucifer je upuen

nama kao "donosioc svjetla" jer kroz OPS akcije, manipulacije i nametanja boli, samo-sluei individualci su nesvjesno dali drugima mogunost da vide svjetlo. Kozmologija - Konana svijest moe biti klasificirana u skali jedne oktave razvoja svijesti. Ta oktava se izdie prirodno jer svijest je vibracija, a vibracija se deava izmeu poetne toke ( kao materija ) i zavrne toke ( kao ujedinjenje s Kreatorom ) i tako ini jednu skalu. Ta skala se sastoji od osam nota ( do,re,mi,fa,so,la,ti,do ). Prva nota oznaava "spavajuu" svijest, a zadnju notu ini aktivnu svijest - i pogledajte da one imaju isto ime, ilustrirajui kako su spavajua i aktivna svijest samo dva izraaja iste beskonane svijesti. Prostor izmeu dvije note na toj evolucijskoj skali se zove "denzitet" i tako imamo ukupno 7 denziteta, svaki obuhvaa posebnu klasu svijesnog razvitka. Vii denziteti imaju vee vibracije svijesti i vie su razvijeni. - dok denziteti kategoriziraju razne evolucijske nivoe "sanjanog", pojmovi "prostornovremenski" i "vremenskoprostorni" klasificiraju razliite aspekte "podruja sna". Prostornovremensko je podruje sluajnih interakcija znano kao fizikalnost, gdje su dva ili vie bia u meusobnoj interakciji i ograniena su uobiajenim "setom" fizikalnih zakona. Tu se deavaju iskustva i ue se lekcije - zemlja, ratite, uionica. Suprotno, vremenskoprostorno je podruje neba, komandirajueg centra, ured uitelja. To je podruje gdje pojedinci mogu imati pogled iz "ptije perspektive" onoga to se deava u prostornovremenskom podruju, omoguujui mirnu toku kontemplacije, refleksije i planiranja daljnjih iskustava prostornovremenskog podruja. To je prvi zakon meu fizikih inkarnacija. Nii denziteti egzistiraju primarno u prostornovremenskom podruju, dok vii izabiru postojanje iskljuivo u vremenskoprostornom. Osobna spiritualna evolucija - Kad se inkarniramo u fiziko tijelo, iskusimo mistinost svijesti i zaboravimo tko smo. Tada nam drutveno uvjetovanje i bioloki impulsi nametnu "laan" identitet koji je totalno u neslaganju sa naom istinskom spiritualnom prirodom. Veina ljudi nosi taj lani indentitet cijelog ivota i ne uspiju prepoznati i ispuniti svoje prave razloge za inkarnaciju. Ali za ostale, intuicija i iskustva pomau im da shvate da ima neto vie u ivotu nego to "prihvaa" materijalni svijet - Matrica. Kroz ivot ti individualci iskuse vie impulse koji ih vode prema jasnoi u njihovim snovima, a istovremeno imaju nie koji ih pozivaju na san. Za onog koji konstantno slua te vie impulse, unutranji i vanjski svijet mu se transformira i poinje funkcionirati po duhovnim pravilima, umjesto materijalnim, i nestaju ogranienja materijalnog svijeta i otvaraju se nove mogunosti. To je proces premaivanja Matrice, koristei vie zakone koji ponitavaju nie, razvijanjem i ienjem neije unutranje prirode da rezonira sa viim realitetima egzistencije. To je preduvjet za iskoritavanje neijeg potencijala.