Ancien rgime (franc.: stari poredak), naziv za feud.-apsolutistiki poredak u Francuskoj prije revolucije 1789.

PROSVJETITELJSTVO Prosvjetiteljstvo je kulturni pokret u Europi krajem 17. i tijekom 18. stoljea, kasnije i u amerikim kolonijama. Prosvjetitelji su ostavili svoj peat u filozofiji i knjievnosti osobitim preispitivanjem drutvenog poretka te ovjenosti, sluei se pritom idejama "prirode", "slobode" i "razuma" (ovaj je blii zdravoj pameti nego racionalistikome razumu). Svojim suprotstavljanjem religioznim, moralnim i politikim opresijama prosvjetitelji su teili obnavljanju znanja, etike i estetike svoga vremena: prosvjetiteljski ideal ovjeka je onaj koji djeluje po prinicipima, a ne samo po navikama, obiajima i tradiciji. Sebe su smatrali naprednom elitom, koja se bori protiv iracionalnosti, praznovjerja i tiranije prolih stoljea i ujedno djeluje za svjetski napredak. Bio je to pokret koji je po mnogoemu bio nastavak znanstvene revolucije. Kulturni procvat obiljeen osnivanjem italakih drutava, debatnih klubova, knjiara, asopisa i znanstvenih drutava. Srednjovjekovna Europa u kojoj su Pape krunili kraljeve odlazi u povijest, Europa nije vie prvenstveno religiozna zajednica odnosno kranska republika respublica christiana. Europa sad postaje kulturna zajednica. Prosvjetiteljstvo je u sredite svijeta stavilo znanost, nastojei oduzeti religiji i politici ulogu, koju su do tada imale. Izbacivanjem Crkve i vjere iz sredita dovelo je do smanjene uloge morala i savjesti u drutvu i politici pa su dominantni postali interesi pojedinih skupina. Tridesetogodinji rat trajao je izmeu 1618. i 1648. prvenstveno u sredinjoj Europi i Svetom Rimskom Carstvu, ali njegovi glavni akteri su bile skoro sve kontinentalne drave. Rat je zapoeo kao sukob izmeu protestanata i katolika, ali se pretvorio u opi rat koji je ukljuivao veinu tadanje Europe. Njegova obiljeja bile su plaenike vojske, gladi i bolesti. U njemu je izginula gotovo polovica tadanjeg stanovnitva Njemake. Rat je zapoeo u ekoj Prakom defenestracijom 23. svibnja 1618. kada su protestanti izbacili carske namjesnike kroz prozor palae u Pragu gdje su stolovali. Godine 1619. umro je car Matija bez djece, ali prethodno je imenovao Ferdinanda tajerskog za svog nasljednika. Ferdinand je bio gorljiv katolik kolovan kod isusovaca koji je htio ponovno ojaati katolicizam u tadanjem carstvu, zbog ega je bio nepopularan u tada kalvinistikoj ekoj. To je bio povod poetku Tridesetogodinjeg rata. Ovaj rat najee se dijeli u etiri razdoblja: eka pobuna, Danska intervencija, vedska intervencija i Francuska intervencija. Hrvatsko konjanitvo pod zapovjednitvom carskog generala Albrechta von Wallensteina zapaeno je kao izvanredno uinkovito i proslavilo se u brojnim bitkama. Posebno presudni bili su hrvatski ratnici u bitkama kod Ltzena i kod Nrdlingena.

Westfalski mir znaio je zavretak Tridesetogodinjeg rata (1618.-1648.) u kojem su se sukobili katolici i protestanti. Potpisan je 1648. godine odmah po zavretku rata izmeu njemakog cara i Francuske te izmeu cara i vedske. Nizozemska i vicarska dobile su time potpunu samostalnost. Od potpisivanja mira drava se vie nije mijeala u vjerska pitanja.

Nizozemska i vicarska dobile su potpunu samostalnost, od potpisivanja mira drava se vie nije mijeala u vjerska pitanja. U Svetom Rimskom Carstvu car je dobio samo formalni reprezentativni karakter. eko plemstvo je bilo poraeno, a eka je izgubila status kakav je ranije imala u sklopu zemalja kojima su vladali Habsburgovci. Apsolutizam je oblik vladavine u kojoj vladar ima neogranienu vlast i u sebi ujedinjuje sve tri funkcije vlasti: zakonodavnu, upravnu i sudsku, posebno u Europi u 17. i 18. stoljeu. Apsolutizam iskljuuje postojanje drugog dravnog tijela koje bi bilo nezavisno od monarha, ak i kada izabrano tijelo vri ulogu monarhova savjetodavca. Vodei teoretiar apsolutizma je Jean Bodin, a prototip apsolutistikog monarha je francuski Luj XIV., "kralj Sunce" (Drava to sam ja). Potkraj 18. stoljea pod utjecajem prosvjetiteljstva razvio se u prosvijeeni apsolutizam. Primjeri takvih vladara su Fridrik II. Pruski i Josip II. Habsburki. Prosvijeeni apsolutizam je oblik vladavine koji se pojavio u drugoj polovici 18. stoljea. Neki apsolutistiki vladari u Europi - pruski kralj Fridrik II., habsburki vladari Marija Terezija i Josip II., te ruska carica Katarina II. - poeli su prihvaati neke ideje prosvjetiteljstva. Takav sustav vladavine naziva se prosvijeeni apsolutizam. Prosvijeeni apsolutisti provodili su brojne reforme. Smatrali su da trebaju vladati za dobrobit vlastitih podanika. Bio je to znaajan napredak u odnosu na ranija shvaanja o vladarevoj vlasti. Vladari su uvodili opu kolsku obvezu, mijeali se u crkvene poslove, mienjali pravni sustav, napose ukidajui torturu i procese protiv vjetica. Poticali su razvoj gospodarstva i razliitim mjerama podravali novine u poljodjelstvu, trgovini i manufakturama. Meutim, cijelu su vlast i dalje zadrali u svojim rukama. Mirovni ugovor iz Utrechta poznat jo i kao Utrechtski mir je niz ugovora potpisanih 1713., 1714. i 1715. godine nakon rata za panjolsku batinu. Prema njima je Filip V., unuk Luja XIV., priznat za panjolskog kralja uz uvjet da Francuska i panjolska kruna budu trajno odvojene. Francuska je priznala dinastiju Hannover na engleskom prijestolju i obvezala se da nee podupirati tenje dinastije Stuart. Engleskoj je priznato pravo steeno asientom 1713. godine. Mirovni ugovor iz Utrechta donio je i teritorijalne promjene. Engleska je preuzela od Francuske Hudsonov zaljev, otok Sv. Kristofora, Novu kotsku i Newfoundland, a od panjolske Gibraltar i Menorcu. Austrija dobiva tadanju panjolsku Nizozemsku. Mirom zakljuenim 1714. godine izmeu cara Karla VI. i Francuske, Austrija je stekla Sardiniju i vlast nad Lombardijskim i Napuljskim kraljevstvom.

Pruski kralj je dobio istonu nizozemsku pokrajinu Gelderland. Vojvodi od Savoje zajameno je Kraljevstvo Sicilije, kao i posjedi steeni ranijim ugovorom iz 1703. godine s Leopoldom I.. Portugal je preuzeo od panjolske naselje Colonia del Sacramento na Rju de la Plati u dananjem Urugvaju.