AFTER RAVE PARTY

PLAMEN HISTORIJE
Eksterijer. No. Vjena vatra. Mjesto koje je decenijama predstavljalo neku vrstu simbolikog i stvarnog centra Sarajeva. Vatra koja je stalno gorjela da bi stanovnike Sarajeva stalno podsjeala na ivote ljudi palih borei se protiv faizma u Drugom svjetskom ratu, u periodu 1941-1945. godine. Na plamenu vatre skupina rejvera grije ruke. itamo natpis iznad Vjene vatre. Mladii i djevojke objanjavaju svoj stav prema prolosti Bosne i Hercegovine. Objanjavaju svoju rave ideologiju, nain oblaenja, odnos prema muzici koju sluaju... Scena zavrava odgovorima na pitanje: Posjeujete li muzeje? Kadar ruku koje se griju na vatri.

LEDENO DOBA
Kadar u kojem su promrzle ruke. Zatim, Zemaljski muzej u Sarajevu. Na njemu natpis na bosanskom i engleskom jeziku: ZATVORENO ZA POSJETE. Neko iz Uprave Muzeja objanjava kako je ova institucija zatvorena za posjetitelje zato to nema novca za plaanje grijanja. Ponovo kadar sa promrzlim rukama. GLAS PRODAVAA LIMUNA: Najjeftiniji i najbolji limun u gradu! Jutros stigao! Navali narode! Vitaminom C protiv zime!

NEKAD I SAD
Prodava limuna pria o masakru koji se dogodio na sarajevskoj pijaci Markale 1995. godine. Govori o tome kako jo uvijek stoji na istom uglu i prodaje robu kao onog dana kada je srpska vojska ispalila granatu na tu pijacu. Govori o tome kako se u njegovom sjeanju prostor ponaa udno: iako svakodnevno stoji na tom mjestu, iako isti taj prostor prelazi i gleda svakodnevno, prilikom sjeanja na masakr svuda okolo vidi istu sliku. Vidi mjesta na kojima lee mrtvi i osakaeni ljudi. Ritam rejva, slika krunog prostora koji je sastavljen od stolova prepunih limuna.

RAVE PARTY
Rave party. U kadru stotine mladia i djevojaka koji pleu. Kamera prati lica rejvera. Zatim, u kadru vidimo podignute ruke mladia i djevojaka koji pleu. Na desetine, na stotine ruku. Kadar se zaustavi na rukama sa kojih curi znoj.

ONE WAY STREET

Kadar u kojem su promrzle ruke. Prodava limuna stoji kod nekadanjeg Muzeja Mlade Bosne i ruke dri kao da ih grije na nekoj nevidljivoj vatri. Prodava limuna se pomjeri, u kadru ostane komad betona na kojem je stajao. Prodava limuna (Ili neko iz OFF-a): Sa ovog mjesta je, 1914. godine, Gavrilo Princip ubio austrougarskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu enu Sofiju. Dugo vremena su ovdje, utisnuti u betonu, stajali otisci stopala Onog koji je drao pitolj. Ne znamo da li se uslijed posljednjih detonacija, od 1992. do 1995. godine, beton vratio u prvobitno stanje, ili je neko otiske pokrio novim betonom. Sigurno je da se vie ne moe uivati u turistikoj atrakciji koja se sastojala od stavljanja stopala u betonske kalupe za pravljenje jedne lekcije iz historije. udno je kako su stopala ovjeka koji se bavio jednim tako muevnim poslom kao to je ubijanje mueva bila sitna. (Prodava limuna mahne kameri da se priblii, zatim govori apatom, povjerljivo.) Pria se da je Ferdinandov i Sofijin brak bio u krizi. Neki kau da se Sofiji nakon prvog pucnja oteo uzdah slian uzdahu olakanja. Ali, ostavimo te dvorske traeve i spomenimo neke injenice. Poetkom vijeka stvari su vrlo brzo ulazile u modu. Nakon ovog pucnja, mukarci su irom Evrope poeli pucati iz svih tada poznatih oruja. Gavrilo Princip je stajao ovdje, Ferdinand je prolazio onom cestom. Ovdje je poeo Prvi svjetski rat. Kasnije se pucalo, ali Treeg rata nije bilo. Ne znamo zato. Ferdinand se vraao iz gradske Vijenice koja je kasnije pretvorena u nacionalnu biblioteku.

RUKOPISI NE GORE
Slika Vijenice iz vremena sarajevskog atentata pretvara se u sliku Vijenice u plamenu. OFF: Sarajevska Vijenica, Nacionalna i Univerzitetska biblioteka zapaljena je sa okolnih brda orujem koje je srpska vojska iznijela iz kasarne bive JNA u Sarajevu. Zbog ispunjena neke uasne pravde, u tu kasarnu su prenesene spaene knjige. Ne zna se pouzdano kakvu su ulogu srpski pisci koji su komandovali opsadom Sarajeva imali u paljenju vijenice. Poznato je da su se neki pisci razliitim kalibrima potpisivali po tekstu grada. Neki od njih su tvrdili kako ne postoji pisac koji barem jednom nije poelio potpisati neku tuu knjigu. Drugi su tragali za originalnou, tvrdei kako je bilo krajnje vrijeme da se u Knjizi koju neprestano piu svi pisci konano primijeni minus postupak. Pitanje originalnosti je ponekad isto to i pitanje ivota i smrti. Kao to znate, rukopisi ne gore.

TIINA
Kadar Vijenice u plamenu pretvara se u kadar olimpijskog plamena sa ZOI 84, zatim u plamen Olimpijskog muzeja u Sarajevu, zatim u plamen nacistikog spaljivanja knjiga, zatim u plamen Vjene vatre. Jutro. Skupina rejvera grije rukena plamenu Vjene vatre. Priaju o protekloj noi i rave partyju. O tome kako nema smisla prepriavti party, jer to treba doivjeti. Priu zavravaju konstatacijom da su jako umorni i da vie ne mogu priati. U kadru tekst iznad Vjene vatre posveen onima koji su svoje ivote dali u borbi protiv faizma u Drugom svjetskom ratu. Tekst se pretapa u stihove Abdulaha Sidrana iz pjesme GOVORI SARAJEVO: Ja ostrvo sam, u srcu svijeta, do mene nita ne dopire, samo troma krv njegova, samo jeza to pluta nad svim. Tiina, i nita uokolo.

KRAJ