iek, Slavoj

Slovenski sociolog, kulturni kritiar, filozof i psihoanalitiar Slavoj iek eksponirana je figura na intelektualnoj sceni dananjice.

Opseg ovoga dossiera ve je na poetku ogranien, stoga se moe priiniti da ovih nekoliko kartica nee pokriti niti najrelevantnije informacije o Slavoju ieku. Na svu sreu internet je prepun informacija, stoga shvatite ovaj tekst kao polazite za daljnje istraivanje. Slavoj iek roen je 1949. godine u susjednoj nam dravi (tada dodue sa predznakom SR) u gradu Ljubljani. Doktorat iz filozofije stekao je na Univerzi v Ljubljani 1981. godine na temu njemakog idealizma, a psihoanalizu je studirao (od 1981-1985) pod Jacques-Alain Millerom i Franois Regnaultom na Sveuilitu Pariz VIII (osnovanom 1969. kao direktan odgovor na studentske prosvjede iz 1968. i zahtjeve za veom slobodom i autonomijom sveuilita). Tijekom ovog, drugog, studija napisao je drugu disertaciju Lacanovo itanje Hegela, Marxa i Kripkea. Upravo eLacan obiljeiti iekovu kulturalnu kritiku i filozofiju te e njegova kasnija djela, koja e se doticati tema u rasponu odSchellinga do Hitchcocka, biti znaajno obiljeena ovim post-strukturalistikim psihoanalitiarem. Kasnih osamdesetih godina dvadesetog stoljea, iek se vraa u Ljubljanu gdje pie novinske kolumne za list Mladina i sudjeluje u osnivanju Liberalne demokratske stranke. Godine 1990. sudjeluje u utrci za lana slovenskog Predsjednitva, no to mu mjesto izmie iz ruku. Prva knjiga objavljena na engleskom jeziku pod naslovom The sublime object of Ideology ugledala je svjetlo dana 1989. godine, a od tada je objavio na desetke lanaka, uredio mnotvo zbornika te napisao preko dvadeset knjiga. Djelomino slijedei putNoama Chomskog koji je iz lingvistikih voda preao na politiku/ideoloku kritiku iz pozicije ljevice, i iek, nakon rada na popularizaciji Lacana, prelazi na politike teme te njegovi govori postaju sve vie i vie politiki angairani (jedna od posljednjih knjiga prevedenih na hrvatski jezik, pod naslovom Irak-posueni ajnik (Naklada Ljevak 2005), dotie se, tko bi to rekao, rata u Iraku). iekova djela koja se tiu politike filozofije pisana su u polemikom tonu. Neki komentatori usporeuju ovakvu maniru sa direktnim Nietszcheovim stilom dok drugi, manje skloni ieku, na

tu metodu gledaju kao na istu popularizaciju bez pravog sadraja. Rije koja se konstatno provlai kroz iekova djela, a koju dananje vrijeme pokuava zaobii na najbezbolniji nain, jest 'ideologija'. Konstanta upotreba ovog termina i njegova obrana uinile su (meu ostalim) od ieka prilino eksponiranu figuru na intelektualnoj sceni dananjice. Prema klasinoj marksistikoj definiciji, ideologije su diskursi koji promoviraju pogrene ideje (ili lane svijesti) u subjektima o politikim reimima u kojima ive. Kako pogrene ideje funkcioniraju kao istinite za svoje subjekte, na taj nain ideologija pomae u odravanju stausa quo u nekom politikom sustavu. Prema marksistikom stavu, kritizirati ideologiju znai iznijeti na vidjelo pravu istinu koju ideologemi skrivaju od svijesti subjekta. Otkrivanje ove istine uzrok je promjenama u sustavu. iekov stav prema marksistikoj kritici bazira se na nekoliko naela. Marksistika kritika zahtjeva pristup univerzalnoj Istini, koju humanistike znanosti od post-modernizma naovamo odbacuju kao neto nepostojee. Takoer, iek uzima u obzir i nedostatnost termina 'ideologija' koji je postao preuzak da bi opisao sve oblike ivota u modernoj zajednici. Da bi ideologija kako je zamiljena funkcionirala, mora postojati odreen stupanj vjerovanja u politike institucije, njihovu kompetentost i 'dobronamjernost'. iek smatra da je takva vjera u institucije u dananje doba ve dobrano naruena i da ne moe fukcionirati kao relevantan imbenik u tvorbi politikog subjekta. Ovakve kritike, koje se ne mogu pripisati iskljuivo ieku, dovele su do formiranja ideje 'postideolokog doba' koju su zastupali neki eminentni politiari (poput Tonyja Blaira) i ugledni politolozi (poput Richarda Rortyja). iek ne smatra da se moe ii tako daleko. Njegov odgovor zahtjeva reinterpretaciju rijei ideologija. Po ieku ideologija je (ako joj se uope moe pridodati neko znaenje) sve ono to ljudi pripisuju Drugome. Rije je o mitologemu koji drugima pripisuje neke pozicije i stavove. Ovi stavovi proizlaze iz 'realistikog' i 'zdravorazumskog' pogleda na svijet koji se ne prepoznaje kao ideologija ve su posljedica razvoja ovjeanstva (prvenstveno u civilizacijsko-tehnolokom smislu). Zbog odsutnosti ideologinosti ove ideologije, subjekt se ne promatra kao dio sistema ve ima osjeaj da djeluje izvan njega i da njime upravlja. Ideologija u svom klasinom smislu postaje sveta krava o kojoj se ne raspravlja na politikoj razini da bi se izbjegla profanizacija. Ovakav sustav pogoduje skrivenim mehanizmima koji podravaju ideologiju koja je napokon dola na poziciju na kojoj je zatiena od napada kritike. Da se ovaj tekst ne bi pretvorio u lekciju iz politike filozofije, treba kazati jo rije ili dvije od iekovoj recepciji u naim krajevima. Od ve spomenutog mnotva literature, na hrvatski jezik prevedeno je petnaestak knjiga. Ovdje emo spomenuti samo neke - O vjerovanju : nemilosrdna ljubav(Algoritam 2007), Irak - posueni ajnik (Naklada Ljevak, 2005), Sublimni objekt ideologije (Arkzin, 2002), Repeating Lenin (Arkzin, 2001) Velik je broj lanaka u novije vrijeme preveden za osjekuTvru i zagrebaki Trei program hrvatskog radija tako da zainteresirani mogu zaroniti noseve u nepregledno obilje ovoga popularnog filozofa.

Premda se na katedri filozofije na Filzofskom fakultetu u Zagrebu, iekov rad ne tretira kao znaajan doprinos filozofskoj misli, odreeni kulturni krugovi ga ve danas podiu na pijedestal. Jo uvijek je rano govoriti o opravdanosti toga postupka i o tome koliki e biti iekov doseg na podrujima politike filozofije, popularne kulture, etike, psihoanalize i svega onoga ime se ovaj agilni intelektualac bavi. Radikalna kritika ustaljenih oblika miljenja ne predstavlja veliku novost, ak i ako se zadrimo samo na zvunijim imenima modernog doba poput Derridaovog, Habermasovog i Deleuzeovog. Ipak, veliki i predani rad, otra intelektualna kritika vladajuih ideologija te visoka medijska svijest, gotovo su siguran pokazatelj da e se iekovo ime jo mnogo puta nai istaknuto u novinskim stupcima i akademskim debatama. Da li e iekova filozofija doprijeti do 'srca i uma' onih na kojima svijet ostaje, samo e vrijeme pokazati. Matko Vladanovi