Sumedin

MEUNARODNO POSLOVNO PRAVO

Sumedin
PITANJA ZA I DIO ISPITA IZ MEUNARODNOG POSLOVNOG PRAVA
1. Terminologija meunarodnog poslovnog prava Faktori koji meunarodno poslovno pravo ine sloenim su: razliita nacionalna prava, nesporazumi oko predmeta ove discipline, sloenost izvora prava, neizgraenost njenog metoda i relativna uslovljenost nacionalnim pravnim porecima. Ona sloenost utie i na nazive ove discipline koji su razliiti od zemlje do zemlje. Nabrojat emo one najvanije: - Internationales Wirtschaftsrecht (njemako pravo) meunarodno privredno pravo. Ova pravo objedinjuje prinudnopravne propise domaeg i meunarodnog karaktera i regulie ekonomske odnose i poslovne transakcije sa elementom inostranosti. - Droit international economique, International Economic Law - meunarodno ekonomsko pravo: To su pravila meunarodnog javnog prava. Subjekti ove grane prava su drave i meunarodne organizacije, predmet je ekonomska razmjena, a metod prinudna regulativa. - Droit du commerce international, Low of International Trade - (pravo meunarodne trgovine) se upotrebljava da bi oznailo dispozitivne norme kojima se ureuju imovinski privatnopravni odnosi sa elementom inostranosti. - International Commercial Law - meunarodno poslovno pravo koristit emo i mi jer: 1. Pojam poslovanja iri je od trgovine 2. Ova disciplina je orjentisana prvenstveno na potrebe preduzea, a ne na ukupnost odnosa u meunarodnoj razmjeni. 2. Objasnite odnose meunarodnog poslovnog prava sa drugim granama Veoma je vano utvrditi odnose meunarodnog poslovnog prava sa srodnim granama, a to su: 1. Meunarodno javno pravo MJP 2. Meunarodno privatno pravo MPP 3. Nacionalno poslovno pravo Subjekti MJP su drave i meunarodne organizacije i u meunarodnom pravu priznata im je pravna osobnost. Predmet su razliiti odnosi tih subjekata ukljuujui i ekonomske. Odnos meunarodnog poslovnog prava prema MJP karakteriu: Uslovjenost, djelimina podreenost i upotpunjavanje u funkcionalnom smislu. Predmet MPP su pravila kojima se odreuje mjerodavno pravo u sluaju da su za ureivanje istog odnosa sa elementom inostranosti zainteresovane bar dvije drave (sukob zakona). Metod kojim se to ini je lokalizacija pravnih odnosa. To znai da MPP samo odreuje ije e pravo biti primjenjeno, ali ne odreuje konkretno rjeenje sukoba. Pravila kojima MPP upuuje tj. odreuje mjerodavno pravo nazivaju se koleziona norme. Pravila meunarodnog poslovnog prava se prije primjenjuju prije rjeenja MPP, ali izmeu ove dvije grane postoi odnos funkcionalnog nadopunjavanja. Odnos meunarodnog i dravnog (nacionalnog) poslovnog prava je najsloeniji. Postavlja se pitanje da li je meunarodno poslovno pravo nacionalno ili nadnacionalno? Svaka drava ima svoje meunarodno poslovno pravo kao zasebnu granu zbog toga to: 1. Svaka drava svojim prinudnim propisima ureuje reim vanjskotrgovinskih odnosa i svaka drava odluuje da li e da prihvati norme koje se nameu iz meunarodnih izvora 2. Primjena pravila se vri na osnovu autoriteta drava, a ne sopstvene snage meunarodnog prava tj. me pravo samo po sebi ne znai nita ukoliko nema autoriteta drave da provede to pravo. 3. Sankcionisanje povreda pravila me poslovnog prava, vri se od strane nadlene drave

Sumedin
Osobenosti meunarodnog u odnosu na nacionalno pravo: - predmet je karakteristian po elementu inostranost - postoje samostalni specifini izvori - metod koji se primjenjuje je saomsvojan Odnosi meunarodnog poslovnog prava i nacionalnog prava dopunjavaju se na osnovu autonomije volje ili kolezione norme. 3 i 4. Istorijat meunarodnog poslovnog prava - objasnite opti razvoj prava Nastanak i razvoj me pos prava je dug i sloen proces. Regulativa ekonomski odnosa moe biti javnopravna i privatno pravna (govori se o imovinskom odnosu). Imovinsko pravo se razvija pod uticajem tri faktora: Prvu predstavlja specifini predmet i metod (stvarno, obligaciono, mjenino, ekovno, autorsko, pronalazako pravo). Drugi je uvoenje subjekata kao kriterija razlikovanja grana imovinskog prava (graansko, trgovinsko-poslovno, meunarodno trgovinsko-poslovna pravo). Treu skupinu sainjavaju subjekti sa elementom inostranosti (MJP, MPP i me pos pravo) Me pos pravo predstavlja posljedni izdanak evolucije imovinskopravne oblasti 5 i 6. Objasnite sopstveni istorijski razvoj - objasnite Ius gentium Istorijat me pos prava je dug i sloen proces. On po nekim autorima poinje jo u starom vijeku i vezan je za babilonsko i asirsko pravo. Tu se prvenstveno misli na Hamurabijev zakon (donesen izmeu 1958 i 1916 pne). On ne razlikuje graansko i krivino pravo, ali ureuje niz tipinih trgovakih poslova ukljuujui i one koji imaju meunarodnu dimenziju. U 7 vijeku pne Grci preuzimaju trgovaku dimenziju Feniana na Sredozemlju i dovode do stvaranja instituta meunarodnog trgovakog prava koji se i dan danas koristi, u neto savremenijoj formi. Tu se prvenstveno misli na: Phoenus nauticum-pomorski zajam koji u sebe ukljuuje elemente podjele rizika i dobiti. Drugi primjer je Lex Rhodia de iactu-pravilo o podjeli tete prilikom morskih havarija. Najvei znaaj u starom vijeku je imalo rimsko pravo. Do 242 godine pne razvijalo se iskljuivo pravo graana Rima (Ius civile). Meutim ius civile nije bilo primjenjivano ukoliko bi dolo do sporova izmeu graana Rima i ostalih podanika imperije, nego je stvoreno pravo naroda (ius genitum) kao poseban segment rimskog prava. Nama je veoma vano da kod ius genituma zapazimo slijedee: - radi se o sporovima sa elementom inostranosti - u to doba subjekti koji su najee bili u sporovima su trgovci - pojava preator peregrinus neka vrsta sudije, je odluivao o rjeavanju sporova sluei se komparativnim metodama. 7. Objasnite Lex mercatoria Neki autori smatraju da istorija me pos prava poinje u srednjem vijeku. Srednjovjekovno trgovako pravo (lex mercatonia) se sastojalo od trgovakog obiaja. Postoji vie faktora koji su nametnuli legalizaciju i unifikaciju obiaja: 1. Obiajni karakter cjelokupnog srednjovjekovnog privatnog prava ( rije obiaj i statut bili su upotrebljivani kao sinonimi) 2. Trgovina a posebno meunarodna zahtjeva jednoobraznost postupaka i pravnu sigurnost tako da su pravna rjeenja bila zasnovana na interesima trgovaca i gildi prije nego na definisanoj pravnoj politici 3. Veliki uticaj na jednoobraznost srednjovjekovnog prava imala je opta saglasnost o obiajima pomorske plovidbe naslijeena jo od feniana 4. etvrti faktor je institucionalne prirode i on kae da je na kreiranje obiaja kao izvor prava u srednjem vijeku najvie imala praksa, unifikacija statuta velikih trgovakih

Sumedin
vaarita a tek onda na red dolazi ukljuivanje drave u rjeavanje pojedinih pitanja me pos prava 5. Peti faktor je podudarnost organizacione strukture trgovake struke u razliitim gradovima i dravama. 8. Objasnite pojam nacionalizacije i denacionalizacije regulativa U novom vijeku dolazi do procesa nacionalizacije i denacionalizacije. Nacionalizacija predstavlja proces inkorporiranja Lex mercatonije u common law zakone sa modernizacijom rjeenja. Uloga drave u rjeavanju meunarodnih poslovnih odnosa postaje sve jaa i to iz tri razloga: 1. Drave posredstvom MPP pokuavaju da privuku u nadlenost svog prava to vei broj ekonomski odnosa sa elementom inostranosti. 2. Svaka drava intenzivno regulie reim spoljne trgovine i na taj nain postavlja prinudno pravni okvir za meunarodne transakcije 3. Drave se kroz bileteralne i multilaternalne konvencije ukljuuju u regulativu meunarodnih privatnopravnih operacija. Meutim proces globalizacije sve vie ini ulogu drave neadekvatnom. Ovo dovodi do procesa denacionalizacije koji se odvija na dva kolosijeka: 1. Jaanje starih i stvaranje novih vladinih i nevladinih organizacija koje za cilj imaju ureenje meunarodnih pravnih odnosa. Ovaj proces se odvija na regionalnom i univerzalnom nivou. Ovdje UN ima poseban znaaj. Njegove rezducije sadre tzv. soft law (mekano pravo), koje igra sve veu ulogu u me pos pravu. Najvea razlika izmeu soft i hard low je to soft law ne izrie sankcije. 2. Drugi nain denacionalizacije sastoji se od stvaranja novog transnacionalnog prava meunarodne trgovine kreiranog od strane samih trgovaca (novo lex mercatonia), 9. Objasnite predmet meunarodnog poslovnog prava Predmet jedne grane prava je krug drutvenih odnosa koje ona normativno ureuje. Predmet me pos prava u veoj ili manjoj mjeri predstavlja stvar shvatanja odnosno konvencije, zbog toga to je me. pos. pravo uslovjeno i ciljem definisanja. Predmet moe biti u uem i irem smislu, te moe biti generalan i prema institutima. 10. Navedite karakteristike predmeta meunarodnog poslovnog prava Postoji pet kljunih karakteristika predmeta ove grane: 1. Ekonomski, privredni karakter odnosa 2. Dominantna privatnopravna priroda transakcija (subjekti u ovim transakcijama djeluju kao vlasnici i na osnovu autonomije volje, pa ak i ako se radi o javnim subjektima) 3. Postojanje elementa inostranosti (u odnosu su vezane barem dvije drave i to svaka na osnovu svoje suverenosti) 4. Pojava privrednih subjekata koji u isto vrijeme djeluju na vie nacionalnih trita TNC 5. Funkcionalna i sutinska veza ekonomske transakcije sa kogentnim reimom ekonomskih odnosa sa inostranstvom (ta veza postoji sa deviznim reimom). 11. Navedite sadraj predmeta meunarodnog poslovnog prava to se tie sadraja predmeta u irem smislu to su svi odnosi u meunarodnoj razmjeni robe i usluga koji ispunjavaju gore navedene uslove. U uem smislu sadraj predmeta predstavlja neposredan i konkretan privredni posao sa elementom inostranosti. Ugovor poslovnog prava

Sumedin
sa elementom inostranosti je primaran dio predmeta, meutim najuoljiviji predmet me. pos. prava je meunarodna poslovna operacija. Ona predstavlja poslovno pravnu konstrukciju koja obuhvata ugovor o prodaji roba i usluga te ujedno i transport sa transportnim osiguranjem i plaanje. Iz ove definicije se vidi da je poslovna operacija mnogo iri pojam od privrednog posla. 12 i 13. Objasnite metod meunarodnog poslovnog prava i navedite opta obiljeja metoda meunarodnog poslovnog prava Metod je nain pravnog ureivanja odnosa koji ulaze u predmet jedne grane prava i on mora biti specifian u odnosu na metode drugih grana. Predmet i metod predstavljaju bitne odrednice svake grane, pa tako i me pos. prava. Opta obiljeje metoda su ona koja se pojavljuju u veini nacionalnih grana. Najvanija su: 1. Elastino kombinovanje sopstvenih izvora i rjeenja sa vrelima i rjeenjima drugih grana prava. 2. Regulisanje odnosa vri se: - A priori unaprijed, karakteristina je za meunarodno zakonodavstvo tj. za konvencije, model-zakone i ostale opte akte koji se odnose na meunarodnom nivou - A posteriori unazad, primjenjuje se kod formuliranja poslovnih obiaja, od strane nevladinih meunarodnih agencija 3. Unifikatorski koncept djelovanja. Njega primjenjuju drave, vladine i nevladine meunarodne organizacije te sami privrednici, a cilj mu je smanjivanje razlika regulativa koje su nastale uslijed raznoraznih istorijskih, drutveno-ekonomskih promjena, razliitog institucionalnog okvira, koegzistencije razliitih pravnih sistema i pravno-tehnikih neujednaenosti. (Najbolji primjer za unifikatorski nain djelovanja je INCOTERMS) 4. Izrada specifinih kategorija i pravnih tehnika da bi se prevazile razlike izmeu pojedinih nacionalnih prava. To bi znaila izrada posebnih pravnih normi koje bi bile kompatibilne sa drugim nacionalnim pravima koja reguliu istu pravnu oblast na drugi nain. 5. dominacija autonomije volje stranaka-to znai da stranke mogu same da odaberu koje e pravo biti mjerodavno. 14. Navedite i objasnite posebna obiljeja metoda u Bosni i Hercegovini Me pos pravo je grana naeg pravnog sistema. Prva karakteristika metoda je povezanost regulative drave i entiteta. Prema lanu III,1. BiH u nadlenosti drave su tri politike: spoljnotrgovinska, carinska i monetarna. Kontrola organa drave nad provoenjem vanjskotrgovinske politike je jaa nego politika provoenja stranih ulagnja.U oblasti stranih ulaganja je vea ovlatenost entiteta. Za povrede odredba zakona o Vanjskotrgovinskoj politici sankcije propisuje Vijee ministra. Drugo, obuhvaeno je cijelo vanjskotrgovinsko poslovanje. Normirana je djelatnost stranih lica u BiH ali i domaih subjekata u inostranstvu. U regulativu su ukljueni promet roba, usluga i prava intelektualne svojine. Tree, status domaih fizikih lica kao subjekta spoljnotrgovinskog poslovanja nije jasno rijeen. U nekim lanovima se spominje fiziko lice kao subjekt, dok u nekim pravno lice. Koncept korporacije kao osnovnog subjekta meunarodnog poslovnog prava jo uvjek je akruelan. I amostalni poduzetnik mora se inkorporirati u trgvako/privredno drutvo kada ostvarni ukupan prihod vei od 1.000.000 KM etvrto, polazi od zahtjeva i potreba male otvorene trine ekonomije. Karakteriu je jednakost svih svojinskih oblika, elastinost i tenja ka deregulaciji.

Sumedin
Peta karakteristika metoda je liberalizam. Odvijanje meunarodnih poslovnih operacija , ukljuujui i plaanja je u naalu slobodno. T o ne mora znaiti da je iskljueno uvoenje restrikcija i zabrana. 15. Definicija meunarodnog poslovnog prava Meunarodno poslovno pravo odreeno je svojim predmetom i metodom. Meunarodno poslovno pravo je grana svakog dravnog poretka koja preteno dispozitivnim normama ureuje reimom spoljnotrgovinske razmjene uslovljene privatnopravne poslovne operacije sa elementom inostranosti. 16. Objasnite nastanak novog lex mercatoria U izvore MNPP su ukljueni akti koje drava donosi na osnovu svoje suverene vlasti , akti u kojima drava djeluje kao struno politiki i tehniki subjekt i pravna vrela koja nastaju izvan sfere uticaja drave. U posljednje dvije grupe izvora esta su pravila koja protivrjee pojedinom nacionalnim pravima. Grupa autora antimerkatoristi novo lex mercatoria ne postoji. Kritike ovog koncepta su ideoloke, teorijske i praktine prirode. Argumenti protiv ovog mita su : proizvoljnost, povlaivanje ideologiji laissez faire, nepostojnje veze izmeu sistema normi i odreenog drutva, izostavljanja dravne prinude , insistiranje na ugovoru bez pravnog poretka na koji bi se oslanjao, mali broj univerzalno prihvaenih postupaka i obiaja. Pripadnici drugogo pravca merkatoristi smatraju da se u modernoj globalnoj ekonomiji razvio poseban sistem pravila koji je sutinski a dijelom institucionalno i proceduralno relativno nezavisan od pojedinih unutranjih prava. On predstavlja pandan srednjovjekovnom lex mercatoria pa ga naziavaju novim lex mercatoria. Bez novog LM teko je obezbijediti pravnu sigurnost u zasnivanju i odvijanju poslovnih operacija. Proirenje trgovine u srednjem vijeku dovelo je do globalizacije svjetske ekonomije. Ovaj proces je samo parcijalno praen razvojem nacionalnih regulativa. Nedovoljno poveanje uloge domaih izvora kompenzirano je brzim promjenama postojeih i velikim obimom novih aktivnosti. Dravna legislativa je taj prostor morala prepustiti obiajima i drugim izvorima autonomnog meunarodnog regulisanja od strane privrednika. U takvim uslovima jednoobraznost regulative postaje rezultat svjesne i organizovane pravno politike akcije najprije meunarodne poslovne zajednice a potom i drava. Savremeno drutvo stvara i dodatne faktore koji zahtijevaju uspostavljanje novog LM. Prvo to je postojanje nacionalnih trgovakih prava prilagoenih sopstvanoj unutranjoj trgovini i dravnih prinudnopravnih reima ekonomskih odnosa sa inostranstvom. To dovodi do interesnih konflkiata i pravne nesigurnosti. Zbog toga trgovci pribjegavaju jednoobraznom i autonomno stvorenom meunarodnom pravu i arbitrai. Nacionalna prava i sudovi se koriste samo ako se ne moe nai rjeenje u internacionalnom domenu. Nerazvojenosti koje spadaju u meunarodno ekonomsko pravo su mnogo brojnije od onih koje reguliu pojedini materijalnopravni instituti. Proces konvencijskog regulisanja optereen je brojnim slabostima od kojih su neke na nacionalnoj legislativi: teak postupak revizije, sporost u donoenju, vremenski razmak izmeu potpisa, ratifikacije i stupanja na snagu akata. 17. Pojam i karakteristike novog lex mercatoria Lex mercatoria (novo) predstavlja skup pravila stvorenih sopstvenim izvorima modernog poslovnog prava koji bili po sutini bilo po formi nemaju dravni karakter. Kriterij za odreivanje savremenog lex mercatoria su sloeni, ali najvaniji su: 1. Predmet - novo lex mercatoria se bavi specifinim meunarodnim poslovnim transakcijama koje nisu uopte ureene ili nisu ureene na odgovarajui nain u nacionalnim pravnim odnosima.

Sumedin
2. Porijeklo norme u novo lex mercatoria nastaju na razne naine, ali karakterie ih obiajno porijeklo i spontanost nastajanja bilo da nastaju a priori ili a posteriori. 3. Metode metode koje se koriste u rjeavanju sporova su takoer raznovrsne. To su kombinacije izvora prava koja nisu dravna, a rjeavanje sporova se odvija najee putem arbitrae. Sva tri predhodna kriterija moraju biti primjenjena i zadovoljena kumulativno. Lex mercatoria ima niz karakteristika: - autonomija volja stranaka - samostalan, ali ne i cjelovit sistem (ureuje specifine djelimino ureene ili u potpunosti neureene odnose meunarodnih poslovnih transakcija) - lex mercatonija nije supranacionalno pravo iako se stvara na meunarodnom nivou - lex mercatonija ima nomotehniku prirodu (to znai da je to dinamian i elastian sistem, koji vodi mnogo vie rauna od nacionalnog prava, o prirodi poslovnih transakcija i stavovima uesnika - sistem sankcije je jako sloen. Sankcije u krajnjoj liniji mogu biti ostvarene dravnom prinudom ali to je rijedak sluaj. Tu su najee arbitrae koje reguliu ovo pitanje, a podvrgavanje presudama arbitrae je najee dobrovoljno. 18. Navedite preuzete i sopstvene izvore meunarodnog poslovnog prava Svi izvori teorijski se mogu podjeliti na razliite naine. Pa tako imamo preuzeti i sopstveni izvori, dravni, izvori meunarodnih organizacija, dravni ili autonomni, stvoreni organizovanom akcijom i spontano, kodifikovani, nekodifikovani, tvrdi, meki itd. 19. Navedite izvore meunarodnog poslovnog prava preuzete iz meunarodnog javnog prava MJP predstavlja sistem pravnih pravila kojima se ureuju prvenstveno odnosi izmeu: a) drava kao suverenih subjekata b) drava i meunarodnih organizacija c) meunarodnih organizacija d) lanova, te organa u meunarodnim organizacijama (unutranji odnosi) Izvori prava preuzeti iz MJP su: - opte ili posebne meunarodne konvencije - meunarodni obiaji - opta pravna naela priznata od civilizovanih naroda - sudske odluke - pravna doktrina kao pomono sredstvo - princip pravinosti 20. Nabrojte i pojasnite vrste izvora meunarodnog poslovnog prava Za nas ekonomiste najbitniji izvori su meunarodne konvencije i akti meunarodnih organizacija iji su predmet politiki ekonomski odnosi izmeu drava. Meunarodne konvencije se prema broju lanova dijele na multilateralne i bileteralne, a po teritoriji na univerzalne i regionalne. Konvencije predstavljaju izvor prava samo u sluaju da sadre opte i trajne obaveze i prava. Konvencije stupaju na snagu im su stranke pristale da njom budu vezane, ili kada se ispune uslovi koji su uneseni u samoj konvenciji. Pristanak se daje ratifikacijom, a to moe biti prihvatom, odobrenjem ili pristupanjem. Pored svega ovoga kada se ratifikuje neka konvencija, postavlja se pitanje odnosa te konvencije i nacionalnog

Sumedin
prava kojiu regulie istu oblast. U BiH je prihvaen monistiki koncept po kome konvencije koje stupaju na snagu imaju jau pravnu snagu od domaih zakona. 21. Karakteristike izvora Akti meunarodnih organizacija, akti drava kao i rezolucije nas posebno interesuju. Oni mogu biti obavezne prirode. Svrha te obavezne prirode je da kreira jedinstven pravni okvir na podruju vie zemalja. To se postie na taj nain to se kreiraju obavezne norme koje mogu biti ublaene pravom drava, ali samo u sluaju da se one kose sa nacionalnim pravnim poredkom. Rezolucije i akti drava i meunarodnih organizacija se nazivaju soft law dokumenti mekano pravo. Ti akti sadre ogranieno pravno dejstvo ali glavna karakteristika im je to pravne norme tih akata ne sadre odgovarajue sankcije. Meutim iako sankcije ne postoje, mogunost prinude uvijek postoji. Tako ako uzmemo za primjer zemlje EU vidjet emo da tu ne postoji jedinstven organ prisile koji bi regulisao odnose izmeu zemalja EU, ali ukoliko neka zemlja prekri neku od rezolucija, ostale zemlje lanice EU mogu protiv nje podnijeti sankcije koje su uglavnom ekonomske prirode (blokada, prekid ekonomskih odnosa, embargo, bojkot, finansijske mjere i sl). Izvori MJP relevantni su za me pos pravo i zbog toga to utvruju niz politiko-ekonomskih odnosa i ekonomskih principa relevantnih za odvijanje meunarodne razmjene.

22 i 23. Navedite izvore meunarodnog poslovnog prava preuzete iz meunarodnog privatnog prava - objasnite pojam meunarodnog privatnog prava
MPP je grana pravnog sistema svake drave, a njegov predmet su odnosi koji nastaju u odreivanju mjerodavnog nacionalnog prava i nadlenog suda. To znai da MPP odreuje samo koje e pravo biti mjerodavno u sukobu zakona dvije zemlje, ali neodreuje konkretna rjeenja spora. Metod kojim se koristi MPP je lokalizacija. Sutina ovog metoda je odreivanje vezivnih taaka koje upuuju koje e pravo biti primjenjeno. Te take se od drave do drave tretiraju drugaije pa stoga postoje i razlike izmeu MPP-a svake drave. Kriteriji vezivanja mogu se grupisati prema subjektu, predmetu i izvoru vezivanja. Instrumenti putem kojih se vri lokalizacija nazivaju se kolezione norme: - pravna kategorija na koju se norma odnosi (npr. dravljanstvo, mjesto zakljuenja ugovora, sjedite inioca karakteristine radnje i sl.) - taka vezivanja poveznica Ukoliko imamo sukob zakona izmeu dvije drave, a kolezione norme odrede koje e biti mjerodavno pravo (imamo dravu A i B i kolezione norme upuuju da e mjerodavno pravo biti pravo drave A), meutim to mjerodavno pravo ne mora biti primjenjeno. Naime postoje odreeni izuzetci koji e odrediti mjerodavno pravo druge draveiako kolezione norme ukazuju na suprotno (u naem sluaju bit e primjenjeno pravo drave B iako kolezione norme upuuju na dravu A). Ti izuzetci su: - zabrana primjene mjerodavnog prava ukoliko je ona bila u suprotnosti sa osnovnim drutvenim principima i dravno-pravnom sistemu domae drave. - postoje take vezivanja na koje stranke mogu da utiu svojom voljom (npr. sjedite). Ukoliko svjesno manipuliu takama vezivanja da bi izbjegle odreeni pravni sistemnavedeni postupak je zabranjen. - ukoliko kolezione norme MPP-a jedne drave upuuju da e se primjeniti pravo druge drave, a kolezione norme druge drave upuuju na pravo prve. - ukoliko imamo neku kategoriju koja je predmet kolezione norme, nekad moramo poznavati cjelokupni poredak nadlene drave da bi mogli ustanoviti koje je pravo mjerodavno. Tako da iako kolezione norme upuuju na neku dravu zbog kompleksnog poredka te drave, bit e odreeno pravo druge drave za mjerodavno. 8

Sumedin
24. Navedite nacionalne izvore meunarodnog privatnog prava BiH Meu nacionalnim izvorima najvaniju grupu ine posebni zakoni. U BiH to je preuzeti zakon o rjeavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odreenim odnosima ZRSZ. Za me pos pravo najvaniji domai izvor je ZRSZ. Da bi sve ovo bilo lake razumjeti pokazat emo nekoliko taaka vezivanja: - Za pravnu ili poslovnu sposobnost nekog lica mjerodavno je pravo ije je ono dravljanim (taka vezivanja-dravljanstvo). Ukoliko je lice poslovno nesposobno po pravu drave ije dravljanstvo ima onda e poslovna sposobnost biti vezana za dravu u kojoj je obaveza nastala i pravo te drave e da bude mjerodavno (ovo je sluaj za fizika lica) - Ukoliko se radi o pravnim licima odreivanje dravne pripadnosti (dravljanstva) e biti sloenije. Pripadnost e zavisiti od sjedita ili mjesta gdje je pravno liceosnovano. Ukoliko firma ima sjedite u vie drava mjerodavno e biti ono odakle se vode poslovne operacije (sjedite menadmenta) - Taka vezivanja moe biti mjesto gdje se stvar nalazi. Ako se stvar nalazi u meunarodnom prevozu, mjesto u kojem je krajnje odredite bit e odreeno mjerodavno - Ukoliko se radi o ugovorima mjerodavno pravo e zavisiti od autonomije volje stranaka i kolezionih normi. Tu imamo dva sluaja: a) odmah se primjenjuju kolezione norme (prinudnim putem) b) prvo autonomija volje stranaka, pa kolezione norme (kolezione norme igraju ulogu dispozitivnih pravila) 25. Navedite meunarodne izvore meunarodnog privatnog prava MPP Oni koji su za nas najbitniji su multilateralne konvencije i bileteralne konvencije (o konvencijama je bilo rijei ranije). Na prvom mjestu je kodeks zakona o meunarodnom privatnom pravu iz 1928 i obuhvata kolezione norme graanskog, trgovakog, krivinog i procesnog prava.Za meunarodne poslovne operacije naih subjekata najvanija je Rimska konvencija o mjerodavnom pravu za ugovorene obaveze iz 1968. Ona se primjenjuje kada se spor rjeava u jednoj od drava ugovorenica. Subjekti ovdje mogu da prvo koriste autonomiju volje u pogledu mjerodavnog prava, a tek ukoliko to nisu iskoristili, ugovor e biti podvrgnuti pravu drave sa kojom je najvie vezan. 26. Navedite izvore dravnog poslovnog prava Oni zavise prije svega od sistema u koji konkretni nacionalni poredak spada. Kao najznaajniji izvor dravnog poslovnog prava su obiaji obiaji djeluju kada zakon ne postoji. Obiaji kao produkti sudske prakse najee su zastupljeni kao izvori u common law ili anglosaksonskom sistemu. Nasuprot toga kod kontinentalnih sistema kao izvori dravnog poslovnog prava pojavljuju se zakoni. Meutim bilo da se radi o common law ili kontinentalnom sistemu oni u principu daju isto rjeenje datog problema. Pored obiaja i zakona postoje i drugi izvori kao to su: ustavi, ratifikovane meunarodne konvencije, podzakonski akti, opi akti subjekata poslovnog prava, ugovori, obiaji, uzanse. Postoje tri osnova po kojima se dravni izvori ukljuuju u izvore me pos prava, a to su: u sluaju imperativni propisi domaeg prava, autonomija volje stranaka, te pravila me pos prava kolezione norme.

Sumedin
27. Objasnite pojam sopstvenih izvora meunarodnog poslovnog prava Pod sopstvenim izvorima me pos prava podrazumjevamo pravne akte koji su po svom nastanku i metodu usmjereni na ureivanje poslovnih transakcija sa elementom inostranosti. Prema vrsti donosioca ovi izvori se mogu podijeliti na: - domai izvori: oni najee sadre prinudne norme kojima se ureuju transakcije sa elementom inostranosti. Ali postoje i sluajevi dispozitivnog karaktera - meunarodni izvori: oni mogu biti dravni (to su izvori koje drave kreiraju multilateralnim konvencijama, putem vladinih organizacija) i autonomni (izvori nastali posredstvom nevladinih organizacija kao i izvori nastali aktivnou trgovaca). Nama su posebno interesantni slijedei izvori meunarodnog poslovnog prava:ovdje se misli na pitanja 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34. a) 28. Meunarodne konvencije Meunarodne konvencije su multilateralni ili bileteralni sporazumi sklopljeni i stupili na snagu u skladu sa MJP-om. Kao izvor me pos prava razliito su zastupljeni. Transport i prodaja prednjae u tome. konvencije prema dejstvu mogu biti opte i regionalne. zovu se jo meunarodno zakonodavstvo jer stupaju na snagu kada su uneseni u nacionalno zakonosavstvo. b) 29. Jedinstveni regimani U bukvalnom prevodu to bi bili pravilnici, ali mi se tim terminom neemo koristiti. To su dakle pravila i upustva koja donose nevladine organizacije, a nastaju kodifikacijom poslovnih obiaja i uoptavanjem praktinih iskustava. autoritet reglama zasnovan je na njihovom strunom kvalitetu, a ne na savremenim ovlatenjima donosioca. Izuzetno znaajnu ulogu u stvaranju reglemana ima Meunarodna trgovaka komora u Parizu MTK koja je izmeu ostalog kreirala i: INCOTERMS-sistematizacija transportnih klauzula, UCP 500-jedinstveni obiaji i praksa za dokumentarne akreditive itd. c) 30. Tipski ugovori i opti uslovi poslovanja Ugovor predstavlja pojedinaan pravni akt koji ureuje konkretan odnos izmeu tano odreenih subjekata. Tipski ugovori su oni koji se zakljuuju na unaprijed formulisanim obrazcima. Oni sadre sve bitne elemente ugovora kao i ostavljene prazne prostore za popunjavanje bitnih elemenata koji nisu poznati i koji mogu da variraju (npr. cijena, koliina i sl). Pored ovih bitnih elemenata postoje i nebitni elementi koji u zavisnosti od ugovora do ugovora brojano variraju. Na poleini ovih tipskih ugovora obino su ispisuju opti uslovi poslovanja. To su ustvari pojedinane klauzule koje se nameu kao alternative ukoliko se ne ispune uslovi iz tipiziranog ugovora. Oni su tako formulisani da u sebi sadre sve uslove poslovanja, zato i ine jedinstvenu kategoriju, zato se esto zovu i formularnim ugovorima. Stvaraoci formularnog prava su meuvladine organizacije, posebnu ulogu igraju agencije UNa. d) 31. Meunarodni poslovni obiaji Obino su drutvene norme koje su nastale kristalizacijom poslovne prakse. Oni nastaju kombinacijom organizovanog i neorganizovanog djelovanja privrednika. Nepotivanje obiaja sankcionie se od strane poslovnih subjekata posredno ili preko njihovih asocijacija te arbitranim i sudskim odlikama. Upravo zbog mogunosti prinudnog ostvarivanja posredstvom drave, obiaji imaju svojstvo izvora prava. Meunarodni poslovni obiaji prema teritoriji na kojoj se primjenjuju mogu se podijeliti na dravne, regionalne, globalne. Prema strukama u kojima vae dijele se na: - opte (horizontalne)- obiaji koji vrijede za sve djelatnosti

10

Sumedin
- posebne (vertikalne)- obiaji koji vae samo u jednoj brani Me pos pravo akcenat stavlja na sve druge tj one koji nastaju unutar pojedinih struka. U domaem pravu veu pravnu snagu imaju vertikalni obiaji koji dolaze sa ueg prostora, dok je u me pos pravu to suprotno tj. prednost imaju obiaji sa ireg poticaja tj oni koji vae na svjetskom tritu. Da bi obiaj mogao da bude izvor me pos prava on mora da bude opteprihvaen, razuman, notaran, izvjestan. Osnov primjene meunarodnog poslovnog obiaja je autonomija volje stranaka.

e) 32. Sudska i arbitrana praksa Pod sudskom praksom podrazumjevaju se stavovi sadrani u sudskim odlukama. Sudska praksa ima mnogo vie uticaja u common law nego u kontinentalnom sistemu. Arbitrana praksa pojmovno je ista kao i sudska s tim da se ona zasniva na razliitim sistemima. Osnovna razlika arbitrae i suda je to stranke samovoljno mogu da odaberu koji e arbitrani sud da im sudi. Odluke arbitrae se objavljuju samo uz saglasnost stranaka. Arbitrane odluke se uglavnom provode dobrovoljno a ukoliko to nije sluaj sankcije primjenjuju privrednici neposredno (bojkot), a ukoliko to ne urodi plodom izvravanje odluke se vri posredstvom drave u kojoj strana koja je izgubila spor ima sjedite. Arbitrana praksa je dala naroito veliki doprinos u afirmisanju novog lex mercatonia. f) 33. Dravni prinudni propisi Poto su drave posebno zainteresovane za svoje bilanse ekonomskih odnosa sa inostranstvom, one donose prinudne propise koji ureuje vanjskotrgovinski reim ekonomske razmjene. To je najee regulisano zakonima, koji su pod snanim uticajem WTO-a i regionalnih organizacija (npr EZ). U BiH prinudni propisi koji reguliu meunarodne ekonomske odnose obuhvataju monetarnu, spoljnotrgovinsku i carinsku politiku. 34. Objasnite nastanak i karakter evropskog prava i evropskog poslovnog prava Hronoloki posmatrano nastale su: Evropska zajednica za ugalj i elik (1951), Evropska ekonomska zajednica (1957) i Evropska zajednica za atomsku energiju. Svaka od navedenih zajednica je pravno lice i ima svojstvo subjekta meunarodnog javnog prava. Ove zajednice su objedinjene formiranjem jedinstvenog Vijea i Komisije evropskih zajednica u Briselu 1965. Najvaniji organi su: Savjet, Komisija, Parlament i Sud pravde. 1968 godine zavreno je stvaranje carinske unije jedinstvenim evropskim aktom (JEA) koji je stvorio uslove za kreiranje jedinstvenog unutranjeg trita. Njegovom realizacijom integracija se mogla proiriti i na ostale domene, a naroito politiki domen. to se i dogodilo u Mastrihtu 1992. godine. Potpisivanjem ugovora o Evropskoj uniji (TEU). Za naa razmatranja su bitne etiri stvari: 1) Svi akti su nastali meunarodim sporazumima najrazvijenijih drava Evrope; 2) JEA i TEA su inkorporirani u Rimski ugovor o stvaranju EEZ; 3) Evropska unija nema sopstveni subjektivitet; 4) Cijeli politiki proces bio je usmjeren na olakavanje i veu efikasnost poslovnih transakcija na podruju Zajednice. 35. Objasnite karakter evropskog (poslovnog) prava Komunitarno pravo tj. zajedniko pravo koje se odnosi na Evropske zajednice je veoma sloena pojava zbog toga to se tim pravom trebaju zadovoljiti razliiti ciljevi unutar Evropske integracije. Postoje nekoliko dilema u pogledu komunitarnog prava

11

Sumedin
1) Komunitarno pravo je dio opteg meunarodnog javnog prava i predstavlja pojavu izmeu meunarodnog i federalnog pravnog sistema. U prilog prve grupe shvatanja ide injenica da je komunitarno pravo stvoreno klasinim instrumentima meunarodnog javnog prava sporazumima drava. Meutim, TEU nije klasini meunarodni sporazum i da je pravna pozicija cijele zajednice blia federalnim nego meunarodnim organizacijama. Danas, pojaavanjem nadlenosti zajednikih oragana EZ, te proirivanjem predmeta regulative izvrnih putem TEU i JEA, federalistia komponenta komunitarnog prava sve vie dolazi do izraaja. Jaanje federalnih elemenata pogoduje izgradnji evropskog poslovnog prava iz vie razloga: a) proiruju se mogunosti direktne regulative prekograninih poslovnih transakcija b) na podruju federalnih struktura izjednaavanje trgovakih/poslovnih prava zemalja lanica c) federalni princip vodi brem ujedinjavanju poslovnih obiaja i poslovne prakse na podruju cijele zajednice d) soft law dobija iri prostor za svoje djelovanje 2) Druga dilema odnosi se na to da li je komunitarno pravo meunarodno javno pravo opteg tipa ili supranacionalni poredak. U prvom sluaju to bi znailo da drava lanica suvereno odluuje o njegovoj primjeni.U prilog ovom gleitu ide injenica da EZ svojim aktima ne moe samostalno proirivati svoju legislativnu nadlenost. U drugom sluaju bi znailo da je komunitano pravo kao sistem normi nadreen nacionalnim pravima. U korist ovog gledita moe se navesti l. 5 Ugovora o osnivanju EZZ kojim se lanicama namee obaveza da preuzimaju sve prikladne mjere s ciljem ispunjenja obaveza koji proizilazi iz Ugovora ili djelovanja organa Zjednice. 3) Trea dilema tie se obuhvata komunitarnog prava. a) Po uem shvatanju u njega ulaze: - akti meunarodnog javnog prava kojima su formirane tri zajednice i Unija - meunarodni sporazumi koje one sklapaju na osnovu svoje nadlenosti - tzv sekundarno pravo zajednica b) Po irme shvatanju u komunitarno pravo spadaju i oni dijelovi unutranjeg prava koje su drave lanice dune da donesu radi izvrenja svojih obaveza 36. Predmet evropskog poslovnog prava Predmet evropskog prava su drutveni odnosi komunitarnog znaaja u razliitim oblastima drutvenog ivota. Meutim, kada govorimo malo preciznije predmet evropskog prava moemo podijeliti na dvije grupe: 1. Javnopravno utvrivanje okvira privrednih transakcija ove norme reguliu evropsko privredno pravo ili njem. Wirtschafsrecht 2. Norme orijentisane na ureivanje privatnopravnih odnosa to se odnsoi na graanske i trgovinske stvari Handelsrecht Dosadanja izlaganja pokazuju da precizno teorijsko odreenje predmeta evropskog poslovnog prava nije mogue. Ipak, neke odnose je mogue izdvojiti kao nesumnjiv predmet evropskog poslovnog prava: a) statusno pravo b) ugovorno obligaciono pravo koje je jo u fazi razvoja

12

Sumedin
c) pojedini poslovni ugovori naroito oni koji su relevantni sa stanovita ouvanja konkurencije d) pojedine finansijske transakcije naroito one usmjerene na stvaranje jedinstvenog trita u ovom domenu e) pravo konkurencije. 37. Metoda evropskog poslovnog prava Metod ima ulogu bitne odrednice svakog jedinstvenog sistema normi, pa i evropskog poslovnog prava. Najvanije osobine metoda evropskog poslovnog prava proistiu iz karaktera cjelokupnog poretka zajednice. Probelm predstavlja odvajanje metoda evropskog privrednog od poslovnog prava. Uticaj koji evropsko poslovno pravo vri na razvoj meunarodnog poslovnog prava uopte, a na regulativu u BIH posebno, zahtijeva da se neke karakteristike ipak posebno istaknu. To su: prevazilaenje pravno-tehnikih razlika izmeu etiri funkcionirajua pravna kruga unutar zajednice (romanski, germanski, skandinavski i commom law), povezivanje tehnika unifikacije i harmonizacije prava, kombinacija commen law i kontinentalnih sistema u postupku stvaranja i primjene prava, ciljno tumaenje prava kao vrhovni i najjai metod interpretacije, primjena nareujuih i zabranjujuih normi, supranacionalno stvaranje i velika uloga rjeenja prava konkurencije na sve druge odnose koji su predmet evropskog poslovnog prava. 38. Navedite i objasnite klasifikaciju izvora evropskog poslovnog prava (ukljuuje 39 i 40) 39. Primarni izvori evropskog poslovnog prava Pod primarnim izvorima podrazumijevaju se oni koji imaju svojstvo akata meunarodnog javnog prava. Za njih je karakteristino da su neposredno ili posredno stvoreni djelovanjem drava lanica ili samih zajednica i da imaju pisani karakter. Mogue ih je klasificirati u etiri grupe: 1) Citirani ugovori o osnivanju evropskih zajednica i EU 2) Ugovori koje lanice zakljuuju izmeu sebe, tu spadaju sporazumi o: * zatiti i koritenju prava osoba prema kriteriju nacionalnog tretmana * ukidanju dvostrukog oporezivanja * uzajamnom priznavanju trgovakih drutava * pravu koje se primjenjuje na ugovorne obaveze 3) Meunarodni sporazumi koje EZ sklapa sa treim zemljama ili meunarodnim organizacijama i 4) Sporazumi koje drava lanice zakljuuje sa treim zemljama, ako je obaveze drave lanice preuzela EZ. 40. Sekundarni izvori evropskog poslovnog prava Sekundarni izvori su oni koje na bazi primarnih vrela donose organi EZ sa uprvaljakim administrativnim i sudskim ovlatenjima. Ovi izvori se prema donosiocu mogu podijeliti na: akte Vijea, akte Komisije donesene samostalno ili uz praticipaciju Evropskog parlamenta, te akte Suda. Prema formalno-pravnom dejstvu mogu biti obavezujui, prinudni i neobavezujui. Postoje sljedee vrste:

13

Sumedin
a) Uredbe (pravilnici) su prinudni akti opteg karaktera koje donosi Vijee ili Komisija uz uee Parlamenta. Na snagu stupaju 90 dana nakon dana objavljivanja u slubenim novinama. Na snagu istvovremeno stupaju u cijeloj zajednici, a lanice ne smiju donositi kasnije propise kojima se uredbe mijenjaju ili dopunjavaju. b) Direktive/smjernice/uputstva su akti kojeVijee ili Komisija donose samostalno i adresirajuih na jednu ili vie drava lanica. Ovi akti stupaju na snagu na dan objavetavanja adresata o njima. Ova vrsta akata se koristi za harmonizaciju i izjednaavanje trgovakog prava u zajednici, pa ovim doprinosi stvaranju samostalnog poslovnog prava u zajednici. c) Odluke su pojedinani akti Vijea ili Komisije koji mogu biti adresirani dravama ili fizikim licima ili pak pravnim licima. Odluke stupaju na snagu na dan obavjetavanja adresata. Dijele se na izvrne, administrativne i kvazisudske. d) Neobavezujui akti su oni koji djeluju svojim politikim i fizikim autoritetom, a ne na osnovu primarnih izvora. U lanu 189 Rimskog ugovora spominju se samo preporuke i miljenja. Sa teorijskog stanovita predstavljaju lex imperfecta (pravilo bez sankcije), a u smislu meunarodnog javnog prava su soft law. e) Sudske odluke su specifini izvori komunitarnog prava. Evropski sud pravde (Sud) uspostavljen je lanvima 164 167 Rimskog ugovora kao jedina sudska instanca u to vrijeme. lanom 11 JEA kreiran je pomoni sudski organ nadlean za odluivanje povodom tubi fizikih i pravnih lica. Odlukom Vijea ova institucija je osnovana i ukljuena u Statut Suda pravde. Tako da u domenu tubi fizikih i pravnih lica Sud pravde postaje drugostepeni organ. Samo je odluka Suda izvor prava i one imaju neposredno dejstvo i veu pravnu snagu od eventualno razliitih odluka sudova drava lanica. f) Naela meunarodnog prava to su najoptiji pravni principi na kojima je zasnovan pravni sistem Zajednice. Ona se primjenjuju kao supsidijaran izvor onda kada postoji pravna praznina. Pored toga, Sud je svojim odlukama razvio neka naela koja su karakteristina samo za komunitarno pravo. Teorija naela dijeli na: opta i posebna. Ona su brojna i sloena, a neka od njih su: - direktna primjena i direktno dejstvo komunitranog prava; - supranacionalnost; - pravna sigurnost; - privelegovan odnos klijenta i advokata; - proporcionalnost kazne i prekraja; - ouvanje legitimnih oekivanja savjesnih lica; - jednak tretman subjekata u slinim situacijama; - potovanje fundamentalnih ljudskih prava; - dobre administracije i potovanje povjerljivosti podataka; - solidarnost. 41. Vaenje evropskog poslovnog prava Vaenje prava znai obaveznost njegovih normi. Moe se utvrivati po razliitim kriterijima, a jedan od najvanijih je krug subjekata na koje se odnosi. Komunitarno pravo vai za: a) Graane lanica EU b) Pravna lica privatnog i javnog prava sa pripadnou jednoj od drava lanica

14

Sumedin
c) Drave lanice d) EZ i njihove organe Posebno zanimljivo pitanje je uvoenje komunitarnog prava u pravni poredak lanica ratifikacijom i neposredno, na osnovu tubi ovlatenog lica. Postoje dvije metode za to: 1) Transformacija meunarodnog u nacionalno pravo 2) Adopcija evropsko pravo je istovremeno i sastavni dio poretka svake lanice (monistiki koncept) Dvije su tehnike kojima se ostvaruje adopcija komunitranog prava: 1. Direktna primjena sposobnost komunitranog prava da bude neposredno primjenjeno od sudova lanica bez naknadne ratifikacije. Ova doktrina od samo poetka se koristi za uredbe/pravilnike. 2. Direktno dejstvo predstavlja doktrinu kojom je Sud proirio djelovanje prve doktrine i na druge obavezujue izvore, a ne samo na uredbe i pravilnike. Argumenti koji je Sud koristio za proirenje: - obavezujua priroda ugovora o Zajednici - pravo Suda da tumai Ugovor i druge akte Zajednice - naelo pravinosti Stvaranje ove doktrine bilo je potrebno i zbog toga da bi se lanicama onemoguilo korienje propustom u donoenju akata koje od njih zahtjeva upustvo/pravilnik. 42. Pojam subjekata meunarodnog prava 2. Elementi i funkcije drave U teoriji se smatra da postoje tri osnovna testa za odreivanje subjekata meunarodnog prava. To su : sposobnost postavljanja zahtjeva zbog krenja pravila meunarodnog javnog prava mogunost zakljuivanja konvencija i sporazuma vaeih na meunarodnom planu i uivanje privilegija i imuniteta pred sudovima drava. Za meunarodno poslovno pravo vana su zadnja dva kriterija, jer se oni ispoljavaju vie kod drava nego kod meunarodnih organizacija. Elementi i funkcije drave Primarni zadatak meunarodnog javnog prava je da odredi pravni okvir u kome e se odvijati poslovne transakcije. Upravo zbog ovoga, subjekti ove grane vre regulatornu funkciju. Drava je primarni i najstariji subjekat meunarodnog javnog prava. Postoje 4 elementa drave koja su znaajna za meunarodno ekonomsko i poslovno pravo: 1. Stalno stanovnitvo ili stabilna zajednica, sastoji se od dravljana. Dravljanin je obavezan pravom svoje drave i kada se ne nalazi na njenoj teritoriji. 2. Definisani teritorij- oznaava oblast na kojoj se vri dravna vlast, u sklopu ovoga imamo politiki teritorij (granice) i ekonomski koji ne mora da bude isti kao i politiki, najee je iri zbog izlaza na meunarodno more. 3. Vlada-oznaava politiki stabilnu zajednicu. Predstavlja pravom ureen sistem dravnih organa koji na datoj teritoriji vre vlast.Pod vladu se moraju svrstati i samoupravne politiko-teritorijalne jedinice(optina, grad), nezavisne dravne agencije, javne korporacije,javna preduzea. 4. Nezavisnost ili suverenost-drava mora sposobna da ulazi u odnose sa drugim dravama i meunarodnim organizacijama. U praksi suverenost je uvjek bila u manjoj ili veoj mjeri ograniena, pa drave prema ovom kriteriju moemo podjeliti na 15

Sumedin
zavisne i nezavisne. U praksi drava obavlja politie i druge poslove. Kod obavljanja politikih finkcija drava djeluje suverenitetom (iure imperii).Kod obavljanja drugih funkcija drava djeluje autonomijom volje (iure gestionis). 43. Pojasnite pojam imuniteta drave Imunitet predstavlja neposredan izraz suverenosti. Imunitet predstavlja pravo drave da odbije inostranu sudsku nadloenost, voenje postupka i prinudno izvrenje sudskih odluka od strane druge drave. Drava imunitet crpi iz svog suvereniteta ije je osnovno naelo jednakosti drava pa stoga i primjenjuje princip nemjeanja u unutranje stvari neke druge drave, tj. jednak nad jednakim nemaju jurisdikciju. Meutim postoje dva naina za ograniavanje ili ukidanje suvereniteta: 1. Odricanje drave od imuniteta (waiver):-predstavlja klauzulu kojom se drava odrie ili ograniava svoj imunitet. Obim odricanja se mora precizno tumaiti, tako treba da se vodi rauna o sljedeim stavkama: a) obimu odricanja od imuniteta b) vrsti sudskih i arbitranih postupaka za koje odricanje vai c) mogunost povlaenja izjave o imunitetu d) uslovljavanje vanosti odricanja od imuniteta. 2. Odricanje od imuniteta na osnovu objektivnog prava, nacionalnih zakona i Bazelske konvencije. Ovo vai za poslovne transakcije u kojima je drava od ugovorenih strana. U ovim uslovima ukoliko nita nije izriito ugovoreno drava se ne moe pozivati na svoj imunitet. Meutim da bi ovo bilo ovako moraju biti ispunjena 4 uslova: a) postojanje statusnih oblika u zemlji sudske nadlenosti(biro, agencija, podrunice) b) da se radi o poslu koji je podvrgnut privatnom pravcu i ima trgovaki karakter c) da se radi dravi tj. skupini subjekata koju smo definisali kao Vladu d) drava se angauje u transakciji (iure gestionis). 44. Pojasnite pojam doktrina o aktu strane drave Doktrina o aktu strane drave je princip a ne pravno pravilo meunarodnog javnog prava po kome sud jedne drave ne moe da procjenjuje radnje druge drave vrene na teritoriji na kojoj ta drava ima suverenu vlast. Najei predmeti u kojima se postavlja pitanje upotrebe doktrine a aktu strane drave su monopolistiki akti i eksproprijacija. 45. Pojam meunarodne organizacije Meunarodne organizacije - su trajne trgovine drava nastale meunarodnim sporazumima. Poto djeluju trajno one moraju biti institucionalizirane to predstavlja glavni razlog za njihov subjektivitet. Subjektivitet mora postojati prema pravu zemlje u kojoj je sjedite organizacije, po pravu drava lanica i meunarodnom pravu.

46. Elementi meunarodnih organizacija Organizacija i rad MO je ureena ugovorom o osnivanju kojim se reguliu: ciljevi domen djelatnosti meusobni odnosi lanica sistem organa i njihova nadlenost akti koje organizacija donosi i sl. 16

Sumedin
Ciljevi MO moraju biti u skladu sa meunarodnim pravom. Granice pravne i poslovne sposobnosti direktno zavise od predhodnih elemenata. Te granice su obino precizno determinisane ovim elementima mada mogu biti protegnute i na poslove koji nisu izriito navedeni u aktima o sonivanju, ali se na osnovu njih podrazumjevaju. Drave lanice uvijek su ukljuene u upravljanje. Ovaj angaman ima politiki karakter, dok su operativni poslovi i menadment povjereni profesionalnim organima i slubenicima. MO za izvrenje svojih zadataka moraju imati vlastita sredstva koja se takoer odreuju sporazumom o osnivanju. Oni mogu biti u obliku: udjela, lanarina, obaveznih uplata i sl. Za meunarodno poslovno pravo je bitno da se sredstva MO formirati i iz njihovog trinog poslovanja. drave lanice u principu ne odgovaraju za finansijske i dr. obaveze MO mada se primjenom principa podizanje korporativnog vrela moe traiti i odgovornost drava. 47. Funkcije i imunitet meunarodne organizacije Pod funkcijom MO podrazumjevamo jedinstvo ciljeva koje ona treba ostvariti, pravnih i faktikih radnji koje u toj namjeri poduzima i ukupan rezultat koji ostvari prema meunarodnoj zajednici, tako i prema dravama lanicama. Najvanije funkcije MO su: stvaranje normi za meunarodna prava koordinacija lanica, ali i sa drugim subjektima konsultacije pomo efektivno djelovanje na tritu MO djeluje uglavnom iure gestionis prema lanicama i treim licima, mada nije iskljuivo i djlelovanje iure imperi ukoliko je to predvieno sporezumom o osnivanju (ovo vai za lanice UN-a) 48. Podjele meunarodnih organizacija Podjela koja je najznaajnija sa stanovitva MPP: a. prema teritoriji: univerzalne (UN, WTO) i regionalne (EZ, NAFTA) i subregionalne b. prema zajednicama: opte (UN, EZ) i specializovane (WTO, WB, ILO, carinske unije) c. prema vrsti specijalizacije: neekonomske ili politie i ekonomske d. po ovlatenjima u odnosu na lanice: koordinativne i nadnacionalne e. po odnosu sa nelanicama: otvorene(ulanjenje bez posebnih uslova UN) i zatvorene (za ulanjenje potrebno ispuniti uslove EZ) f. prema vrsti lanova: meudravne, i nevladine 49. Pojasnite izvore prava kod preduzea Izvori prava vezani za preduzee su prije svega meunarodne konvencije bileteralnog i multilateralnog karaktera. Poto ovi akti daju veoma iroke i funkcionalne definicije na drugom mjestu hijerarhije nalaze se izvori meunarodnog privatnog prava. Kada govorimo o ovom pitanju u BiH to je veoma specifino. BiH odreuje ko se moe pojaviti kao subjekt vanjskotrgovinskog poslovanja, a poto su entiteti zadueni za sprovoenje dravne politike i njihovi propisi u ovoj oblasti su mjerodavni. Na prvom mjestu se nalaze zakoni koje donosi drava BiH: Zakon o vanjskotrgovinskoj politici Zakon o carinskoj politici BiH Zakon o politici FDI 17

Sumedin
Na drugom mjestu su zakoni entiteta koji moraju da budu usaglaeni sa dravnim. najvaniji u FBiH su: Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju Zakon o stranim ulaganjima Zakon o deviznom poslovanju Zakon o privrednim drutvima 50. Pojasnite pojam preduzea i metod ureivanja njegovog pravnog poloaja Pod preduzeem podrazumjevamo sva fizika i pravna lica koja prema mjerodavnom pravu imaju status trgovca i koja su zbog toka podvrgnuta reimu poslovnog prava. Postoji nekoliko principa odreivanja subjekata meunarodnog poslovnog prava: 1) poimanje preduzea najprije u funkcionalnom, a tek poslije u organizacionom i statusno-pravnom smislu 2) koritenje metoda koorsinacije 3) shvatanje preduzea kao tehnike kategorije, nezavisne od vlasnikog odnosa na kome se osniva 4) sloboda odluivanja subjekata o sticanju statusa uesnika na meunarodnim ekonomskom prometu 5) jaa statusna intervencija drave kod obavljanja privrednih djelatnosti u inostranstvu, nego unutar drave 6) sistem asimilacije stranaca, tj izjednaavanje poloaja stranih i domaih subjekata 7) poveane nadlenosti i jaa integracija dravnih organa u osnivanju i djelovnju subjekata meunarodnog poslovnog prava. 51. Domai subjekti vanjskotrgovinskog prometa Domai subjekti meunarodnog poslovnog prava smatraju se sva domaa pravna lica, ne mogu biti fizika lica. Pravna lica koja ulaze u sastav drave kao to su dravni organi, vojska, policija itd., takoer se mogu baviti vanjskotrgovinskim poslovima. Njihovo djelovanje ureeno je posebnim pravilima u odnosu na opti reim ( CORPUS SEPARATUM). Za sticanje svojstva pravnog lica koje djeluje meunarodno postoje posebni uslovi, koje odreuje entitet, a mogu biti interni i eksterni. Interni - se utvruju optim aktima privrednog drutva, tj. preduzea: 1. odreivanje da privredno drutvo obavlja vanjskotrgovinski promet kao jedinu djelatnost ili jednu od djelatnosti 2. odreivanje poslova i zadataka koji ulaze u poslove vanjskotrgovinskog prometa 3. navoenje radnih mjesta iji izvrioci imaju pravo zastupanja i predstavljanja preduzea i jasno odreenje granica njihovog ovlatenja 4. uslove koje moraju ispuniti lica odreena za vrenje poslova vanjskotrgovinskog prometa. Eksterni - uslovi vezani za registraciju: 1. za upis je nadlean sud 2. u sudski registar za vrenje poslova vanjskotrgovinskog prometa preduzee se upisuje u okvir djelatnosti koju obavlja 3. upis se vri u posebne registarske listove 4. rijeenje se obavlja u slubenim novinama FbiH Od principa posebne registracije postoji nekoliko izuzetaka 1. preduzee moe obavljati vanjskotrgovinsku djelatnost i bez posebnog upisa u sudski registar, ako obavlja usluge sa stranim subjektima u svojoj zemlji 18

Sumedin
2. izvoznik opreme moe i bez posebne registracije vriti montau svojih postrojenja iostranstvu 3. izvoau investicionih radova ne trba posebna registracija za izvoz i kupovinu inostrane robe potrebne za izgradnju i linu potronju. 52. Inostrani subjekti vanjskotrgovinskog prometa Inostrani subjekti - status stranog subjekta je odreen njihovim nacionalnim pravom tj. pravom na koje upute kolezione norme. Strani subjekti se mogu pojaviti kao nosioci prava i obaveza u vanjskotrgovinskom prometu direktno i indirektno. U prvom sluaju institucionalizirano sami, a u drugom sluaju predstavljeni subjektima koje su za sebe vezali ugovorom ili na drugi pravno doputen nain. 3 naina direktnog ostvarivanja subjektiviteta: 1. putujui predstavnici - strano preduzee sklapa ugovore sa domaim subjektima vanjskotrgovinskog prometa, djelujui preko svojih ovalatenih radnika koji se privremeno nalaze u zemlji. U BiH za ovakav vid aktivnost nije potrebno posebno odobrenje. 2. strano prano lice je ovlateno da usluge u BiH prua pod istim uslovima kao i domai subjekti, iako u izuzetnim sluajevima to moe biti ogranieno. Usluge se onda obavljaju pod uslovima koje propie vijee ministara i vlade entiteta. Ovim ogranienjem se odreuje reciprocitet, a posebno institucionalno i ugovoreno prisustvo u BiH 3. otvaranje predstavnitva stranog organa, to je sastavni organizacioni dio stranog subjekta koji radi po nalozima osnivaa i nema svojstva pravnog lica 2 naina indirektnog ostvarivanja subjektiviteta: 1. osnivanje sopstvenog ili zajednikog privrednog drutva u inostranstvu 2. zakljuivanje ugovora o trgovinskom zastupanju sa domaim vanjskotrgovinskog prometa registrovanom za obavljanje ovih poslova.

subjektima

53. Multinacionalno preduzee Multinacionalno preduzee je relativno stara pojava. Jedna od njegovih najznaajnijih manifestacija jeste porast obima direktnih stranih ulaganja. Izvori prava vezani za Multi nacionalne korporacije (MNK) mogu se podjeliti na domae i meunarodne. U prvoj grupi se nalaze nacionalni propisi svih drava tangiranih djelovanjem MNK. Privredna efikasnost MNK zavisi od kombinovanja i iskoritavanja pravnih reima onih drava u kojim MNK posluje. U drugu grupu spadaju propisi prinudnopravnog karaktera (regulativa EZ) a ostali propisi su u obliku soft low. U ovoj grupi se nalaze izvori meunarodnog ekonomskog prava. Najvaniji su: 1) OECD-vodi za multinacionalna preduzea 2) nacrt UN kodeksa za ponaanje TNC 3) vodi WB o tretmanu FDI 4) UNCTAD-on nacrt kodeksa ponaanja u transferu tehnologije Shodno vodiu OECD, MNK se moe definisati kao kompanije u privatnom, dravnom ili mjeovitom vlasnitvu, uspostavljene u razliitim zemljama i tako povezane da jedna ili vie njih moe da vri znaajan uticaj na aktivnosti drugih, a nariito da djele znanje i reszrse sa njima.

19

Sumedin
54. Objasnite naine djelovanja domaih subjekta u inostranstvu Postoje 2 osnovna metoda neposrednikog djelovanja u inostranstvu: 1. Zakljuivanje ugovora ili vrenje drugih pravnih radnji u inostranstvu 2. Otvaranje posrednitva, poslovne jedinice i poslovnice u inostranstvu 55. Objasnite postupak osnivanje i djelovanje sopstvenih i zajednikih privrednih subjekata u inostranstvu Odluka o osnivanju sopstvenog ili zajednikog preduzea u inostranstvu investitor donosi samostalno. Ipak postoje i neka ogranienja: a) odluka se mora nalaziti u okviru registrovane djelatnosti osnivaa b) za osnivanje preduzea u inostranstvu osniva mora dobiti odobrenje federalnog organa uprave nadlenog za poslove ekonomskih odnosa sa inostranstvom kao i dozvolu ministarstva trgovine entiteta za transfer kapitala. Tehnika dobijanja odobrenja je sloena. Osniva najprije mora nadlenom organu podnijeti: 1. zahtjev odreene sadrine (statusni podaci o osnivau i preduzeu) 2. izjava da e osigurati uloena sredstav u skladu sa propisima zemlje u koju ulae 3. izjavu da e preduzee ( domai subjekt ) odgovarati samo do visine uloenog kapitala 4. izjavu da e obezbjediti uobiajnu kontrolu finansijskih poslovanja u inostranstvu Nadleni organ mora donijeti pozitivno ili negativno rijeenje u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva. Na negativno rijeenje se moe uloiti alba u riku od 15 dana, Vladi FBIH koja donosi konano rijeenje na koje nema albe. U sluaju da je nadleni organ donio pozitivno rijeenje Ministarstvo trgovine entiteta upisuje u registar dozvolu na pravo iznoenja sredstava u inostranstvu. Ministarstvo trgovine entiteta za izdate dozvole predhodnog mjeseca je duno obavjestiti Ministarsvo vanjske trgovine u roku od 10 dana narednog mjeseca kako bi se to upisalo u dravni registar BIH. Osniva ima da dozvolu da osnuje i registruje preduzee, a kad to uradi duan je obavjestiti organ o tome koji je izdao dozvolu. Organ ima pravo i dunost da provjeri dali je preduzee osnovano u skladu s datim odobrenjem, ali ako jeste preduzee se upisuje u sudski registar izdatih dozvola za iznoenje kapitala u inostranstvo. Ako preduzee ne bude osnovano u roku od 1 god. osniva je duan u daljem roku od 30 dana da vrati kapital u zemlju. Takoer u sluaju da uspjeno preduzee ostvari dobit, osniva je duan u roku od 60 dana tu dobit u vidu robe ili novca vratiti u zemlju u sluaju da ta dobit nee biti iskoritena za pokrivanje gubitaka ili ponovno investiranje. Preduzee u inostranstvu moe prestati sa radom na vie naina: odluka osnivaa da ga ukine statusna promjena razlog koji propie domicilna zemlja odlukom nadlenog federalnog organa U predhodno navedenim sluajevima nadleni organ u roku od 60 dana donosi odluku o brisanju preduzea iz registra. Ako preduzee nastavi i poslije toga sa poslovanjem, odgovorno lice moe da bude kanjeno za privredni pristup. Preostala sredstva po okonanju likvidacije preduzee je duno vratiti u roku od 90 dana u zemlju, ako to ne uradi odgovorno lice moe da bude kanjeno za privredni pristup.

20

Sumedin
56. Objasnite postupak osnivanje i djelovanje predstavnitava i poslovnih jedinica u inostranstvu Predstavnitva i poslovne jedinice nemaju status subjekta ni prema naem ni prema pravu domicilne zemlje. Neke zemlje zahtjevaju registraciju strane firme koja otvara svoje predstavnitvo (npr. VB) time omoguavaju da te firme budu neposredno tuene pred sudom domicilne zemlje. Postupak osnivanja je slian osnivanju preduzea u inostranstvu pa emo ga navesti u osnovnim crtama: a) Donoenje odluke o osnivanju i podnoenje zahtjeva b) Donoenje odluke od strane ministarstva u roku od 15 dana (u sluaju negativnog odgovora 15 dana ima pravo na albu) c) Osniva u roku 30 dana od upisa posrednitva u domaoj zemlji obavjetava o tome ministarstvo na nivou entiteta d) Ministarstvo vodi evidenciju o izdatim odobrenjima e) Predstavnitvo se brie iz registra po istom principu i uslovima kao i poduzee 57. Objasnite opte odreenje direktnih stranih ulaganja Prekogranino kretanje kapitala odvija se u razliitim oblicima. etiri osnovna vida ova pojave: a) Komercijalne transakcije b) Finansijske transakcije kreditnog tipa c) Portfolio investicije d) Direktna strana ulaganja (FDI) FDI predstavlja transfer kapitala u bilo kom obliku iz jedne u drugu zemlju sa ciljem vlasnika da posredstvom poslovnog poduhvata pod njegovom punom ili djeliminom kontrolom ostvari dobit. 58. Istorijat pravne regulative direktnih stranih ulaganja Direktna strana ulaganja se u XVIII i XIX odvijaju preteno u okvirima velikih kolonijalnih imperija. U to doba se direktno strano investiranje ispoljava kroz ugovore o koncesijama. Moderna istorija direktnog investiranja poinje sredinom XX stoljea sa procesom dekolonizacije. Po obiljejama ona se moe podjeliti u 3 faze koje se meusobno prepliu: 1) U prvoj su rijeeni ekonomsi, politiki i pravni sukobi izmeu starih kolonijalnih sila i novonastalih zemalja. Take kompromisa su bile priznavanje prava drava zbog nacionalizacije stranih investicija i utvrivanje prava investitora za imovinu. 2) Drugu etapu obiljeava nastajanje transnacijonalnih korporacija (TNK) kao glavni nosilac direktnih stranih investicija. Glavni problem u ovoj etapi predstavljao je sukob izmeu TNK i drava uvoznica kapitala. 3) Treu etapu karakterie globalizacija stranih ulaganja i njihove regulative. Ona se manifestuje u materijalnim pravnim rijeenjima i postepenom razvoju institucija koje se bave direktnim stranim ulaganjima. Te institucije su : UN, meunarodni centar za rijeavanje investicionih sporova (ICSID), Agencija za multilateralne investicione garancije (MIGA), i WTO.

21

Sumedin
59. Ekonomski znaaj i pravno-politiki koncepti direktnih stranih ulaganja Strana ulaganja postaju sve vaniji faktor globalizacije svjetske ekonomije, razlozi lee i u interesima privrednih subjekata i interesima drave. Preduzea kao nosioci plasmana su motivisana za strano ulaganje naroito da se povea prodaja, licencirana tehnologija, da se proizvodnja uini jeftinijom, obezbjede se potrebni resursi, izbjegnu nepovoljni poreski reimi. Ekonomske prednosti kako izvoza tako i uvoza kapitala uslovile su ogroman porast obima stranih ulaganja. Evidencija stranih ulaganja u BIH pokazuje nedovoljno poveavanje. Ovakav razvoj sa sobom donio je i brojne probleme. Najvei se nalaze u oblasti zakonodavstva i funkcionisanja administracije .Strano ulaganje ukljuuje brojne subjekte razliitog statusa. Ovaj vid prekograninog transfera kapitala dovodi do suprodstavljenih interesa meu tim subjektima: razvijenih i nerazvijenih zemalja drava izvoznica i drava uvoznica kapitala stranog ulagaa i drave kojoj on pripada- domae drave strano ulagaa i drave u koju ulae drave domaina stranog ulagaa i partnera iz zemlje uvoznice kapitala pojedinih regionalnih organizacija (NAFTA; EU) WTO i pojedinh organizacija Politiki-pravni koncept ukljuuju subjekte koji se mogu izraziti u tri osnovna modela: prema prvom, FDI su korisna za TNK kao ulagae i zato drava domain zadrava pravne instrumente za zatitu od njih prema drugom, FDI su korisna za zemlju domaina i ona zasluuje punu zatitu trei model kae da su FDI korisne i za TNK i za dravu u koju se ulae podjednako 60. Objasnite teorijski koncept direktnih stranih ulaganja Postoje dva osnovna koncepta pri odreivanju FDI-a: 1. Ui koncept (tradicionalni) prema ovom konceptu FDI-om se smatra ulaganje u neku vrstu preduzea kao institucionalizovanog oblika obavljanja privredne aktivnosti 2. iri koncept FDI postoji i onda kada u zemlji domainu nema institucijalizovanu formu Veoma je vano da FDI razlikujemo od portfolio investicija koje imaju sl. Karakteristike (portfolio investicije): - Vre se iskljuivo u novcu - Plasiraju se iskljuivo u glavnicu ili druge oblike HOV - Rizik snosi iskljuivo investitor 61. Objasnite zakonsko odreenje direktnih stranih ulaganja Kada govorimo o pravnom odreenju FDI, moramo imati na umu 4 bitna elemeta: 1) Institucionalizovani ili neinstitucionalizovani poslovni poduhvat (u BiH se vodi iri koncept) 2) Sticanje (poveanje) kontrole nad kompanijom (u BiH se vodi ui koncept) Investitor mora da ima minimalno 10% upravljakih prava ili 10% uea u glavnici.

22

Sumedin
3) Oblast u koju se ulae (prema ZPPSV ulaganje se moe vriti u sve privredne aktivnosti tj. Reim je liberalan osim kod vojne industrije i medija gdje je potrebno posebno odobrenje odgovarajueg ministarstva) 4) Ulog on obuhvata svaku ekonomsku vrijednost koja se plasira u BiH Iz zakonskog odreenja DSU moemo izvui neke pravne karakteristike BiH: a) FDI nemaju jedinstven predmet i metod zato nisu pravni institut nego pravna konstrukcija b) Pravni reim FDI je mjeavina javnopravnih i privatnopravnih elemenata meunarodnog i domaeg prava c) Osnovni sukob ovom domenu postoji izmeu suverenosti i vlasnitva d) Suverenitetr i vlasnitvo se presjecaju u 2 take: - Kompaniji - Ulogu e) Definicija FDI nije ograniena samo na pojedine privredne oblasti nego ima generalan karakter 62. Objasnite uopte izvore prava kod direktnih stranih ulaganja Kada govorimo o izvorima prava za FDI veoma je teko odrediti koji izvori (nacionalni ili internacionalni) imaju primat. To zavisi od pravno-politikog koncepta FDI. Osnovna podjela izvora je na: a) Nacionalni (prednost ima domae pravo) b) Internacionalni (prednost daje meunarodnim izvorima i koristi ih kao supsidijarni i kontrolni instrument ureivanja odnosa) c) Eklektiki (prednost daje onoj grupi koju su partneri izabrali) Izvori meunarodnog prava nemaju jedinstvenu prirodu.Bitno je samo rei da u aktivnostima meunarodnih institucija (npr. Arbitrae) dominira drugi pristup. 63. Navedite izvore meunarodnog prava kod direktnih stranih ulaganja, to ukljuuje pitanja 64 i 65 64. Multilateralni akti kod direktnih stranih ulaganja Tu je prije svaga Povelja UN iz 1945. Multilateralne konvencije: - Konvencija o rjeavanju investicionih sporova izmeu drava i dravljana drugih drava - Konvencija o multilateralnoj agenciji za garantovanje investicija (MIGA) - Sporazum u okviru WTO-a a) Opi sporazum o trgovini uslugama (GATS) b) Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine (TRI) - Postoje i neki regionalni spotrazumi kao to je ECT Energy Charter Treaty Pored citiranih konvencija koje su hard law postoji i veliki broj multilateralnih akata u obliku soft law: o ICC vodi za strana ulaganja o Nacrt UN kodeksa ponaanja TNC o OECD vodi za TNC o Guidelines on the treatment of FDI

23

Sumedin
65. Bilateralne konvencije kod direktnih stranih ulaganja Kada govorimo o ovim konvencijama potrbno je spomenuti 3 vane stvari: - Postoji tenja za unifikacijom (svaka zemlja ima svoj model sporazuma od koga nerado odustaje) - Dolazi do kompromisom utvrenih odstupanja (zbog sukoba formulara) - Klauzula najpovlatenije nacije automatski izjednaava pravni tretman svih stranih investitora) 66. Navedite izvore domaeg prava kod direktnih stranih ulaganja (ukljuuje i 67 i 68) 67 i 68 . Ustavi i meunarodni sporazumi i Zakoni i podzakonski akti kod FDI Izvori domaeg prava - Ustavi - Meunarodni sporazumi - Zakoni (ZPDSU) polazei od koncepta Guidelines ovaj akt regulie o Znaenje osnovnih kategorija o Postupak FDI o Prava, povlasice i obaveze stranog ulagaa o Rjeavanje sporova o Primjena zakona - Podzakonski akti (moraju biti u skladu sa zakonima jer oni ih samo nadopunjuju) 69. Navedite i objasnite opte principe direktnih stranih ulaganja Opti principi su pravila koja u oblasti DSU imaju univerzalno vaenje, javnopravnog su porijekla i prinudnog karaktera. Prvo opte naelo je potovanje dravnog suvereniteta nad prirodnim izvorima. Kod ovog principa postoji mogunost izmjena i dopuna jedanput zakljuenih dugoronih ugovora o FDI. Drugi princip se moe definisati kao obaveza stranog ulagaa da potuje pravni poredak zemlje domaina. Odnosi se kako na propise drave tako i entitete. Tree naelo je nemijeanje u unutranje politike odnose zemlje domaina. etvrto, zabranjeno je podmiivanje radi ostavrivanja ciljeva stranog ulagaa. Pravo na nacionalizaciju uz obavezu davanja adekvatne naknade za nju je peti princip. Za njegovo ostavrivanje posebno su znaajni: regulativa domae drave, bilateralni sporazumi i meunarodni standardi u ovom domenu. Slobodan transfer je esti princip.Odnosi se na sva sredstva koja predstavljaju FDI, pri emu nije bitno da li se transfer vri odjednom ili u ratama. Za transfere koje drava domain ne izvri bez odgaanja zahtijeva se plaanje zatezne kamate. Transfer mora biti omoguen slobodno bez odgaanja, u slobodno konvertibilnoj valuti. Sedmi princip je izuzetno znaajan i sloen. Moe se definisati kao nacionalni tretman. Striktno provoenje nacionalnog tretmana u praksi znai onemoguavanje davanje povlastica stranim investitorima. Zbog toga su se Kodeks UN i ECT zadovoljili rjeenjem po kome poloaj stranih investitora ne moe biti manje povoljan od domaih ulagaa. Klauzula najpovlatenije nacije je osmo naelo. Njena primjena se zasniva iskljuivo na multilateralnim ili bilateralnim sporazumima. Prema ovom naelu se drava obavezuje da e na subjekte druge strane automatski protegnuti sva prava, olakice i povlastice koje je dala ili koje e dati investitorima neke tree drave u odreenoj oblasti. Deveti princip je primarnost domaeg sudstva. Derivira se iz dravne suverenosti i nacionalnog tretmana.

24

Sumedin
70. Navedite i objasnite specifine principe direktnih stranih ulaganja Odreivanje specifinih principa stvar je izbora. Specifini principi su: a) sloboda ulaganja kao manifestacija otvorene trine ekonomske politike b) mogunost ulaganja u privredne i neprivredne djelatnosti c) garantovanje najvanijih ulagakih prava d) obezbjeenje pravne sigurnosti ak u veojmjeri nego domaim subjektima e) svoenje ekonomskih podsticaja stranim ulagaima na znatno manju mjeru od one u ranijim propisima uz pravnu sigurnost, oni se svode na ograniene poreske olakice i mogunost oslobaanja od carina po propisanim uslovima f) uspostavljanje organske cjeline izmeu sistema drave i dva entiteta g) transparentnost reima ulaganja koja se ogleda u dominacije registracije nad odobrenjem i postojanju svega pet taksativno odreenih podzakonskih akata na nivou drave h) nastojanje da se trokovi investicionih transakcija smanje i pri investiranju i u fazi eksploatacije investicije 71. Privatnopravni subjekti kod direktnih stranih ulaganja Subjekti su lica izmeu kojih nastaju odnosi povodom FDI. Privatnopravni subjekti su sva lica koja prema domaem zakonodavstvu, bilateralnim i multilateralnim sporazumima mogu da se pojave kao investitor ili pravna lica koja su nastala investiranjem. Fizika lica ine prvu grupu subjekata. Za sticanje ovog svojstva potrebno je da fiziko lice ima dravljanstvo ili trajno boravite u zemlji koja je lanica miltilateralnog i bilateralnog sporazuma, odnosno u zemlji kojoj je taj kapacitet priznat. Meutim, najvanija skupina su pravna lica. To su komapnije i druge organizacije koje djeluju metodom autonomije volje. Pojam kompanije se ravna prema pravnom poretku kome ona pripada. Unutar posljednje kategorije transnacionalne korporacije (TNK) imaju posebno znaajnu ulogu. 72. Javnopravni subjekti kod direktnih stranih ulaganja Prvi javnopravni subjekt su drave. U BiH pored drava svojstvo subjekta imaju i entiteti. ZPDSU izriito zahtijeva da BIH i entiteti sarauju o ostvarivanju ciljeva ovog zakona i da preuzimaju mjere koje su za to potrebne. Prema Zakonu, entiteti su obavezni na saradnju u oblasti poreskih olakica sa ciljem izbjegavanja diskriminacije domaih u odnosu na strane ulagae i radi ujednaavanja poreskih olakica. Na nivou drave postoje i dvije specijalizovane institucije. To su Agencija za izdavanje garancija od politikog rizika inozemnim investitorima i trgovcima (IGA) i Agencija za unapreenje inostranih investicija u Bosni i Hercegovini (FIPA). Druga grupa ovih subjekata su meunarodne organizacije. Mogu se podijeliti na regionalne (EZ i NAFTA) i univerzalne (UN na prvoj poziciji).Takoer, postoje dvije specijalizovane organizacije od posebnog znaaja za FDI. To su UNCTAD i Centar za TNK. Na drugoj poziciji je Energy Charter Treaty, a na treem mjestu se nalazi WTO. etvrta jeste WB. U oblasti FDI ona djeluje direktno i preko subjekata koji su ukljueni u njen sistem. Tu se posebno istiu: a) Agencija za multilateralno garantovanje investicija (MIGA) osnovana posebnim sporazumom u okviru WB 1985. Stekla univerzalan karakter, djeluje preko dravnih agencija ovlatenih za ovu djelatnost. b) Meunarodni centar za rjeavanje investicionih sporova osnovan Konvencijom o rjeavanju investicionih sporoca izmeu drava i dravljana dugih drava c) Agencija za usluge u stranom investiranju (FIAS).

25

Sumedin
73. Objasnite postupku ulaganja kod direktnih stranih ulaganja Postupak ulaganja je sistem uslova koje treba ispuniti i radnji koje se moraju obaviti da bi strano ulaganje bilo izvreno. Odvija se posredstvom privrednih i dravnih institucija. Postupak ulaganja predstavlja u sutini izraz ukupne politike i ekonomske filozofije drave u ovom domenu. Na osnovu toga se mogu utvrditi etiri osnovna pristupa postupku ulaganja: a) ulaganje je potpuno slobodno princip nacionalnog tretmana potpuno ostvaren b) ulaganje je ogranieno zakonskim uslovima diskriminacija izmeu stranih investitora je iskljuena, ali nacionalni tretman ne mora biti potpuno zadovoljen c) ulaganje je ogranieno dozvolom koju daju upravni organi, put ka arbitriranju i nejednakom tretmanu ulagaa, domaih i stranih izmeu sebe je otvoren d) ulaganje je dijelom slobodno, a dijelom ogranieno ogranienja se uspostavljaju zakonom i upravnim aktom, radi se o mjeovitom sistemu Brojne su restrikcije kod slobodnog ulaganja koje se mogu podijeliti na ekonomske, politike i pravne. U prvu grupu spadaju zahtijevi za odreenim procentom izvoza, kupovine domae robe, zapoljavanja domaih radnika, ostvarivanje deviznog priliva itd. Drugu skupinu ine spoljnopolitiki odnosi izmeu domae drave i drave domaina, (ne)postojanje vojnih saveza, potrebe nacionalne sigurnosti itd i u trei segment spadaju: vrste pravnog sistema transparentnost pravnog sistema, jednak i pravian tretman svih ulagaa, dosljedna primjena nacionalnog tretmana, te (ne)funkcionisanje pravne drave. 74. Objasnite postupak ulaganja direktnih stranih ulaganja u BiH Postupak ulaganja u BiH je ure]en Zakonom o politici direktnih stranih ulaganja. Prethodna saglasnost odnosno dozvola potrebna je samo u dvije oblasti koje se smatraju osjetljivim. To su proizvodnja naoruanja i vojne opreme, te restriktivno definisano javno informisanjeUslovi pod kojim se podnosi prijava za dobijanje dozvole moraju biti definisani podzakonskim aktom entiteta i istovremeno objavljivanji u slubenom listu entiteta i drave. Postupak ulaganja na osnovu dozvole ima vie faza: a) podnoenje zahtjeva nadlenom organu konkretnog entiteta, b) razmatranje zahtjeva i donoenje odluka u roku od 30 dana od prijema zahtjeva, c) ukoliko je dopuna zahtjeva potrebna, investitor mora o toe biti obavijeten u roku od 30 dana od prijema zahtjeva, tada se konana odluka mora donijeti u roku od 90 dana od prijema zahtjeva, d) nakon dobijanja odobrenja ili isteka rokova od 30 odnosno 90 dana, investitor podnosi zahtjev za registraciju ulaganja nadlenom organu entiteta i Ministratsvu vanjske trgovine BiH. Za razliku od dozvole, registracija nema konsstituitivno dejstvo. Ovaj liberalan sistem dominira u pravu BiH. Registracija slui iskljuivo dobijanju potrebnih podataka o stanju FDI u BiH. Prijava z aregistraciju svakog pojedinanog ulaganja se istovremeno podnosi nadlenim organima drave i entiteta i to na jenoobraznom utvrenom formularu. 75. Navedite obaveze stranih ulagaa prema Zakonu o politici direktnih stranih ulaganja Prva obaveza stranog ulagaa je potovanje zakona i drugih propisa BiH i entiteta. Princip nacionalnog tretmana dvojako djeluje na razmatranu dunost. Najprije namee stranim ulagaima iste obaveze koje imaju i domai ulagai, dok s druge strane namee i sva ogranienja koja su zasnovana na javnom poretku. Ogranienja koja se tiu zstite okoline postaju sve aktuelnija. Drugo, strani ulaga mora voditi poslovne knjige i sainjavati finansijske izvjetaje u skladu sa meunarodno prihvaenim raunovodstvenim i revizorkim

26

Sumedin
standardima i naelima kao i zakonima entiteta. Ova obaveza je iznuena stanjem unutranje regulative BiH. Tree, strani ulaga mora plaati poreze u skladu sa propisima entiteta. Ta obaveza je olakana odredbama Zakona koje vode discipliniranju entiteta u ovom domenu. Zakon zahtjeva da poreske stopebudu stimulativne za stranog ulagaa, razumno ujednaene i nediskriminatorske u odnosu na domae subjekte u istoj funkciji. 76. Objasnite prava stranih ulagaa prema Zakonu o politici direktnih stranih ulaganja Prvo pravo konstituie slobodu stranog ulagaa da otvori raun kod bilo koje domae ili strane banke. Raun mora glastiti na domau ili bilo koju drugu stranu valutu. Kompatibilan element ovih ovlatenja je pravo na slobodnu konverziju valuta. Pravo na slobodan transfer se smatra drugim fundamentalnim momentom tretmana stranog investitora u skladu sa meunarodnim standardima. Obuhvata sve vrste dobiti, sredstava koja preostanu nakon likvidacije preduzea u BIH i naknada u sluaju nacionalizacije i sa njom izjednaenih postupaka BiH. Nain na koji se transfer vri mora biti slobodan, izvren bez odgaanja i u valuti koja se moe konvertovati bez ogranienja. Ogranienja su privremenog karaktera i povlae za sobom obavezu drave da plati kamatu. Ukoliko je odgoeni transfer praen konverzijom, uobiajno je da se uzima trini kurs na dan transfera. Tree pravo se odnosi na slobodu stranih ulagaa da zapoljavaju namjeenike iz inostranstva ukoliko nije odreeno dugaije zakonima u BIH o radu i zapoljavanju. etvrto, strani ulaga ima pravo da u skladu sa nacionalnim tretmanom stie vlasnika prava na nekretninama. Ovim se BiH ukljuila u opteprihvaen trend u zemljama u tranziciji. 77. Pojasnite pojam davanja povlastice stranim ulagaima Povlastice su subjektivna prava stranih ulagaa. Od drugih subjektivnih prava se razlikuju u ekonomskom smislu. Povlasticama se stranom ulagau daje poloaj koji je povoljniji od onog koji uiva domai investitor. Moe biti data individualno, pojedinanim podzakonskim aktom, koji je zasnovan na diskrecionom pravu nadlenog organa ili generalno po pravilu zakonom. Povlastice, naroito poreske i fiskalne, se toleriu , ali se zahtijeva njihova umjerena i nediskriminatorska primjena, u cilju izbjegavanja priliva iskljuivo pekulativnog kapitala. Prvu povlasticu starnom ulagau predstavlja oslobaanje od carina i carinskih obaveza, iskljuujui carinsko evidentiranja. Povlastice se mogu, najprije, dobiti za uvoz opreme, u koju se ne uvrtavaju SI, opreme za igru na sreu i putniki automobili. Ukoliko se stvar moe odrediti kao oprema postavljaju se dodatni uslovi da ona ne bude starija od 5 godina i da odgovara djelatnosti preduzea za koju se uvozi. Ukoliko je kategorija oprema zadovoljena, moraju se ispuniti i dva dodatna uslova. Prvo, ulog starnog lica ne smije biti manji od 30% glavnice. I drugo, da strano ulaganje mora trajati najmanje pet godina. Dravna struktura BiH je dovela do specifinog rjeenja u pogledu poreskih olakica. Ne definiu se direktno. Umjesto toga nameu se entitetima obaveze da izbjegavaju konkurenciju u privlaenju direktnih stranih ulaganja kroz poreski sistem, te da ne vre diskriminaciju domaih i stranih ulagaa. Korisnik olakica je pravno lice u koje su plasirana inozemna sredstva, uz uslov da ona uestvuju najmanje 20% u trajnom kapitalu firme. Poreska olakica traje pet godina i srazmjerna je ueu stranog i domaeg kapitala u glavnici. Stabilizaciona klauzula je jednostrano preuzeta obaveza drave domaina da na strano ulaganje nee primjenjivati kasnije donesene propise, osim ako se s tim ino-investitor ne saglasi. 78. Objasnite pojmovi zatite i naknade kod direktnih stranih ulaganja Rizik je inherentan elemenat svakog poslovnog poduhvata. Za DSU su posebno znaajni politiki rizici. Zatita stranih investitora predstavlja sistem postupaka kojima se onemoguava ili ograniava nelegalno zadiranje drave u svojinu ulagaa ili im se

27

Sumedin
obezbjeuje nadoknada za pretrpljene gubitke u sluaju legitimnog i zakonitog izvlatenja. Sluajeve koji predstavljaju oduzimanje ili ograniavanje vlasnitva stranog investitora veoma je teko klasifikovati. Neophodna je analiza dijela na tri osnovne grupe: a) prvu grupu ine sluajevi u kojima drava kao partner, djelujui u stranom ulaganju iure gestionis, preki, raskine ili ima ozbiljnu namjeru da prekri ili raskine ugovor sa stranim ulagaem. b) drugu skupinu predstavljaju tete izazvane ratom i sa njime izjednaenim dogaajima, imaju dijelom meunarodnopravni karakter. c) trea grupa je najkarakteristinija za DSU. ine je razliite vrste zakonitih akata drava kao to su: konfiskacija, rekvizicija eksproprijacije, nacionalizacija i postupci iji se efekti sa njima mogu izjednaiti. Naknada je materijalna protuvrijednost koju treba dati stranom ulagau u sluaju da bude pogoen nekim od dogaaja iz druge i tree skupine sluajeva ukljuenih u pravo DSU. Naknada se moe pojaviti u dva vida: naknada tete i kao kompenzacija. U osnovi naknade tete lei uvijek protivpravan in. Kompenzacija se moe dati i za tete izazvane pravovaljanim aktima i radnjama. 79. Nabrojte i objasnite pojedine sluajevi od kojih se prua zatita kod direktnih stranih ulaganja Zatita od promjene, raskida ili prijetnje promjenom, odnosno raskidom ugovora naziva se u teoriji ponovno pregovaranje. Ono predstavlja postupak naknadnih pregovora partnera o izmjenama i dopunama ugovora o DSU. Cilj ovog instituta je izmirenje principa zatite javnog interesa i zatite svojine stranih ulagaa. U domenu stranih ulaganja rat kao pravnotehnika kategorija se primarno definie u skladu sa dokumentima UN. Zato BITs u ovu kategoriju svrstavaju ili sve oruane sukobe, revolucije, vanredna stanja, pobune, nemire i demonstracije. Drava ima optu obavezu da u sluaju rata prui stranim investitorima adekvatnu zatitu od ratnih dogaaja, pazei da se pri tome u konkretnom sluaju ne ogrijei o princip najpovlatenije nacije. U najirem smislu eksproprijacija se moe izjednaiti sa uzimanjem tueg vlasnitva. Postoji vie sluajeva kroz koje se pojam eksproprijacije manifestuje: a) prvi obuhvaeni sluaj je eksproprijacija kao ua pravno-tehnia kategorija koja oznaava orginalni nain sticanja dravne svojine na nekretninama koji se vri u optem interesu i uz pravinu naknadu b) nacionalizacija predstavlja prinudni prelaz u dravnu svojinu privrednih preduzea koja ispunjavaju predviene kriterije ili graevinskog zemljita i zgrada. Ranije se mogla vriti sa naknadom ili bez naknade c) za razliku od prethodne dvije kategorije, konfiskacija je imovinska kazna koja se pod uslovima utvrenim u zakonu izrie uiniocu krivinog djela, sastoji se u oduzimanju imovine osuenom licu, bez naknade, u granicama propisanim zakonom d) zatita stranim ulagaima se u naem pravu prua i onda kada je do izvlatenja dolo rekviriranjem vlasnitva, to je nain snadbijevanja javnih slubi, obino vojnih jedinica potrebnim materijalima. Prema nainu na koji se eksproprijacija vri ona moe bit direktna i indirektna. Prvi oblik eksproprijacija naziva se direktnom ili zakonskom. Sastoji se u legalnom oduzimanju ili ograniavanju vlasnitva stranim investitorima. Elementi eksproprijacije su uporedno posmatranos isti: a) javna svrha radi koje se eksproprijacija preuzima b) legalnost eksproprijacije

28

Sumedin
c) postojanje primjerene naknade d) nedikriminiranost kao inherentan princip pravu DSU Drugi oblik eksproprijacije je indirektna ili de facto ili puzajua eksproprijacija. U l. 11 MIGA indirektna eksproprijacija je definisana prema posljedicama radnji, odnosno poputanju dravnih organa. Eksproprijacija postoji kada vlasnik bude lien svojine, kontrole ili koristi od investicije bez obzira na to to formalni in oduzimanja vlasnitva ne postoji. Da bi se postupci oduzimanja kontrole i koristi smatrali indirektnom eksproprijacijom, neophodno je gubitak na strani ino-ulagaa bitno utie na vrijednost investicije ili kontrolu nad njom. U teoriji se indirektna eksproprijacija definie kao spor erozija stranog vlasnitva regulatornim mjerama. Kod indirektne eksproprijacije esto nedostaje neki od elemenata direktne eksproprijacije, nediskriminatornost npr. 80. Objasnite pojam kompenzacije kod direktnih stranih ulaganja Kriteriji kompenzacije: Prvi kriterij je adekvatnost naknade. On obrauje obim naknade i sadri najvie ekonomskih i pravnih problema. Tri su elementa ovog kriterija: a) cijena po kojoj se mjeri vrijednost eksproprisanog dobra; b) vrijeme procjene koje se u pravilu vee za izvrenu eksproprijaciju. Granina taka je po pravilu momnet u kome je eksproprijacija postala javno poznata; c) subjekti koji odreuju fer trinu cijenu . Drugi kriterij je nain isplate nadoknade. I on ima vie elemenata: a) efektivnost naknade koja se tie vrste valute u kojoj se nadoknada vri; b) naknada mora biti brza, promtna, bez odgaanja i sl. c) postupak nadoknade 81. Objasni postupak rjeavanja sporovi izmeu drava kod direktnih stranih ulaganja Sporovi iz oblasti DSU nastaju izmeuu zemlje izvoznice i zemlje uvoznice kapitala. Najei predmet ovih sporova su takmienje i primjena BITs koga su strane meusobno zakljuile. Regulisani su multilateralnim i bilateralnim konvencijama o DSU, optim konvencijama meunarodnog javnog prava i meunarodnim obiajima. Vie je naina rjeavanja ovih sporova. Prvi i najei primjenjivani metod je rjeavanje spora diplomatskim putem. Ukoliko se spor ne rijei u periodu od 6 do 12 mjeseci, pogoena strana moe pismenim putem traiti da se problem iznese pred ad hoc tribunal. Na drugom mjestu se nalazi ad hoc arbitraa. Trei metod je povjeravanje spora na rjeavanje ovlatenim organima unutar meunarodnih organizacija. Ovdje najvanije mjesto zauzima tijelo za rjeavanje sporova koje je formirano unutar WTO. Meunarodni sud u Hagu se javlja kao etvrta mogunost. Predstavlja najoptiji forum za rjeavanje sporova svih vrsta izmeu drava lanica UN i sporova u kojima su stranke meunarodne organizacije. 82. Objasni postupak rjeavanja sporovi izmeu stranog investitora i drave domaina Ovo su najei i najkarakteristiniji sporovi u oblasti DSU. Njihov osnovni predmet su nacionalizacija i ostvarivanje povlastica. Specifinost ovih sporova lei u tome je jedna strana subjekt privatnog , a druga subjekt javnog prava. Prijateljsko rjeavanje sporova stavlja se na prvo mjesto. Po prirodi stvari, strane samostalno odluuju o svim elementima metoda pregovora i o njihovom ishodu. Pojedini izvori postavljaju rok do koga se rjeenje spora pregovorima treba postii. Dalje, jedan od metoda rjeavanja ovih investicionih sporova je

29

Sumedin
sud zemlje domaina. U osnovi ovog pristupa lei Calvo doktrina po kojoj stranci nemaju povoljniji poloaj od domaih subjekata. lan 17. naeg ZPDSU polazi od pretpostavke nadlenosti suda u BIH, ali dozvoljava da se strane drugaije dogovore. Redoslijed metoda je sljedei: pregovori i savjetovanje, dogovoreni nain rjeavanja spora, metod predvien u meunarodnom sporazumu. Calvo doktrina je ovdje negirana. Mirenje ili koncilijacija spadaju u prijateljske naine rjeavanja sporova . Koncilijacija je pokuaj da se postigne prijateljsko rjeenje spora uz pomo tree osobe ija je preporuka za rjeenje nastalog sporazuma obavezna za stranke ako je one prihvate. U meunarodnim izvorima prava za DSU, ad hoc ili institucionalne arbitrae predstavljaju osnovni metod rjeavanja sporova. Obaveza drave domaina da prihvati arbitrani spor sa investitorom kao privatnopravnim subjektom poiva na nekom vidu odricanja od prigovora suverenog imuniteta. Sastav ad hoc arbitrae odreuje se ili neposredno u sporazumu ili pozivom na neka arbitrana pravila. Arbitrani sud primjenjuje meunarodne multilateralne ili bilateralne sporazume, opte prihvaene principe meunarodnog prava i materijalno pravo drave na koje upuuju parvila MPP. Ukoliko su stranke izriito ugovorile, arbitraa moe sporove rjeavati ne prema mjerodavnom pravu, nego ex aeguo et bono tj. po pravinosti. Odluivanje ex aeguo et bono podrazumijeva pravinu primjenu prava. Ukoliko pravinost zahtijeva odstupanje od primjene prava tj. djelovanje contra legem, ona ne moe da iskljui primjenu svih prinudnih propisa kao onih o ljudskim pravima na primjer. Meunarodnim centar za rjeavanjeinvesticionih sporova (ICSID) predstavlja specijalizovanu institucionalnu arbitrau za oblast stranih ulaganja osnovanu posebnom Konvencijom o rjeavanju investicionih sporova ove vrste zakljuenom u Vaingtonu 1965. ICSID je pravno lice meunarodnog prava ukljueno u sistem WB. Njegov Administrativni savjet ine predstavnici Administrativnog WB, a predstavlja WB je po slubenojdunosti i presjenik Administrativnog savjeta. Centar je nadlean za svaki spor koji je nastao neposredno iz investicija i za koji su se strane u sporu pismeno saglasile da ga iznesu pred Centar. 83. Objasnite postupak rjeavanja sporovi izmeu stranog i domaeg investitora Ova vrsta sporova nastaje kada je u pitanju zajedniki poduhvat. Poto su oba lica subjekti privatnog prava i budui da je odnos zasnovan ugovorom poslovnog prava sa elementom inostranosti, na rjeavanje sporova se primjenjuju opta pravila za ovu vrstu sporova. Strani partneri iz poznati izbjegavaju sudove zemlje u kojoj sjedite ima njihov partner. Voenje spora izmeu starnog i domaeg partnera ne iskljuuje mogunost stranog investitora da istovremeno pokrene i postupak protiv drave domaina, ukoliko za to postoji osnov. 84. Istorijat, ekonomske funkcije i odreenje slobodne zone Najprije proces dekolonizacije, a potom i globalizacija svjetske ekonomije dovode do sve veeg broja funkcija i organizacionih modela slobodnih zona. Slobodna zona se moe definisati kao dio dravne teritorije koji moe, ali ne mora biti izuzet iz njenog carinskog podruja, na kome se korisnicima posredstvom razliitih organizacionih, carinskih i pravnih rjeenja obezbjeuje povoljniji carinski tretman i favorizovan reim poslovanja u odnosu na one koji vae unutar carinskog podruja dotine zemlje. Najvanije ekonomske funkcije slobodne zone su: a) olakavanje transporta robe naroito kroz jednostavnije, bre i jeftinije rjeenje svih pitanja tranzita; b) privlaenje stranog kapitala ne samo stvaranje povoljnijih uslova za investiranje nego obezbjeivanjem povoljnijih uslova da korisnici zone ne plaaju poreze i doprinose; c) stvaranje uslova za povoljnije poslovanje domaih eksportskih firmi, a time i poveanje izvoza;

30

Sumedin
d) bre i potpunije upoznavanje domaih firmi sa stanim tehnolokim i poslovnim dostignuima; e) poveanje zapoljavanja i poticanje privrednog razvoja regije naroito oko slobodne zone ovo je jedan od osnovnih motiva za formiranje slobodnih zona u FBIH i f) ujednaavanje regionalnog ekonomskog razvoja unutar drave. U BIH se slobodna zona posmatra na nivou drave i entiteta. Po ZCP Slobodne zone su dijelovi carinskog podruja BIH ili objekata smjetenih na tom podruju, ali koji su odvojeni o dostalog njegovog dijela, a u kojima se unesena roba ne smatra i uvezenom. Prijedlog ZSZBIH u l. 3. definie slobodnu zonu iz dva ugla. Ona je najprije dio carinskog podruja BIH kojim upravlja utemeljiva slobodne zone. Istovremeno slobodna zona ima svojstvo pravne osobe i stjee pravnu i poslovnu sposobnost...upisom u sudski registar znai kao bilo koje drugo trgovako drutvo. 85. Objasnite odnose povodom slobodnih zona Odnosi svih zainteresanih subjekata povodom slobodnih zona mogu se svrstati u etiri osnovne grupe: a) izmeu zainteresovanih subjekata, ako na to upuuju poloaj i pravni osnov formiranja zone b) drava na ijoj se teritoriji nalazi slobodna zona i slobodna zona c) slobodna zona korisnici d) skrosnici slobodne zone izmeu sebe. Neki od navedenih odnosa imaju politiki, drugi ustavni, a trei isto privreni karakter. Ako se slobodna zona ureuje meunarodnim sporazumom drava, njeno uspostavljanje i funkcionisanje ima javnopravni karakter meunarodne slunosti. Ukoliko se osniva i djeluje iskljuivo na bazi akata domae drave, SZ se javlja kao specifino samoogranienje ekonomske suverenosti. Druga situacija je karakteristina za BIH. Nadlenosti drave potiu iz injenice da carinski reim lei u osnovi slobodne zone, bez obzira na njenu vrstu i obiljeja. Upravo zbog toga je ZCP: a) dao osnovnu definiciju slobodne zone b) specificirao carinski reim rada povodom slobodnih zona i u njima c) odredio osnovne okvire u kojima entiteti samostalno ureuju materiju slobodnih zona. U politikom smislu slobodna zona je dio dravne teritorije, dok u carinskom pogledu to me, ali ne mora da bude. Sa deviznog, poreskog, kreditnog i poslovnog stanovita SZ nije u cjelini ili velikim dijelom ukljuena u ekonomski teritoriji drave. Otuda su odnosi u slobodnoj zoni podvrgnuti reimu vanjskotrgovinskog rada i za domae korisnike. 86. Izvori prava drave BiH za slobodne zone Ukoliko se slobodna zona osniva meunarodnim sporazumom, na prvom mjestu e se nalaziti vrela meunarodnog javnog prava. Domai propisi morae se tada usaglasiti ratifikovanim sporazumom i biti saglasni sa ostalim izvorima meunarodnog javnog prava. Kada zona, kao u BIH, ima karakter samoogranienja suverenosti, mjerodavni e biti najprije sopstveni prinudni izvori meunarodnog poslovnog prava. Znaaj suverenosti zahtijeva da se na prvom mjestu nalaze zakoni, a ne nii podzakonski akti i da propisi imaju prinudan karakter. U federalno ureenim dravama, u koje se ubraja i BIH, posebne probleme mogu da stvaraju: razgranienja nadlenosti i rjeavanje sukoba lokalnog prava. Sloenost dravne organizacije i pravnog sistema u BIH nameu velike tekoe u odreivanju hirarhije izvora za ureivanje odnosa povodom slobodnih zona. Prvo mjesto meu dravnim izvorima zauzimaju tri zakona

31

Sumedin
o spoljnotrgovinskim politikama: carinskoj, vanjskotrgovinskoj i onoj koja se odnosi na direktna strana ulaganja. 87. Izvori prava entiteta i njihov odnos sa izvorima drave za slobodne zone Na nivou entiteta zakoni o slobodnim zonama nalaze se na prvom mjestu hirarhije. Entitetski izvori moraju biti u skladu sa dravnim aktima koji predstavljaju njihov pandan. Objektivne ekonomske i tehnike osobine slobodnih zona, te stanja dravnog zakonodavstva prouzrokovali su veliku meusobnu podudarnost zakonodavstva entiteta o SZ. Razlike koje izmeu njih postoje imaju pravo-tehniku, a ne konceptualnu prirodu. Praznine u zakonodavstvu dovele su do konceptualnih razlika izmeu zakonodavstva entiteta i drave. One se mogu izraziti kao vrenje uloge drave u oblasti vanjskotrgovinske politike od strane entiteta. Prijedlog ZSZBIH zbog toga ima dva cilja: a) vraanje poslova vanjskotrgovinske politike vezanih sa SZ u nadlenost drave i b) Stvaranje osnova i okvira za ujednaavanje zakonodavstava entiteta, kako bi njihove pravno-tehnike razlike bile svedene na mjeru potovanja posebnosti interesa svakog od entiteta. 88. Objasnite postupak osnivanja slobodne zone Entiteti mogu odrediti dijelove carinskog podruja BiH kao slobodne zone i definisati njihovo podruje. Slobodna zona se moe osnovati na podruju koje se nalazi uz neko pristanite ili magistralnu meunarodnu komunikaciju. Podruje zone se moe odrediti kao jedinstveno, ili sastavljeno od vie samostalnih dijelova. Status osnivaa zone nije ureen jedinstveno. U FBIH to mogu biti jedno ili vie pravnih osoba, a u RS isto svojstvo mogu imati i fizika lica. Slobodna zona kao preduzee u FBIH odnosno preduzee za upravljanje slobodnom zonom u RS se mogu osnivati samo na osnovu saglasnosti vlade entiteta. Usvojen je koncesioni sistem. Postoje etiri faze postupka osnivanja: a) Pripremne radnje: utvrivanje osnivaa, obezbjeivanje sredstava za osnivanje i rad zone, rjeavanje imovinskopravnih odnosa na zemljitu, procjena dobiti i izvoznih rezultata zone i pribavljanje dokaza koji se po zakonu moraju podnijeti vladi prilikom podnoenja zahtjeva za davanje saglasnosti za osnivanje zone. b) Donoenje akta, odnosno potpisivanje dokaza koji se potpisivanje ugovora o osnivanju, imenovanje ovlatenog lica za preuzimanje daljih radnji osnivanja c) Registracija preduzea slobodne zone, za koju vae opta pravila, dok su uslovi odreeni posebnim pravilnikom i odlukom vlade o davanju saglasnosti d) Dobijanje rjeenja nadlenog ministarstva u FBIH, odnosno Uprave carina u RS kojim se odobrava poetak rada slobodne zone. 89. Status slobodne zone Preduzee slobodne zone, odnosno preduzee za upravljanje slobodnom zonom su subjekti domaeg poslovnog prava, ne smatraju se javnim preduzeima. Stoga se na njih primjenjuju opta statusna regulativa. U Federaciji su se slobodne zone do sada osnivale preteno kao drutva sa ogranienom odgovornou, a ne kao dionika drutva. Slobodna zona moe imati jedinstveno podruje ili biti sastavljena od vie dijelova podzona. Kada ima vie odvojenih dijelova slobodna zona kao preduzee djeluje kao jedinstven subjekt. Od odluke osnivaa zavisi da li e ti dijelovi biti orgaizovani kao poslovne jedinice bez ili sa pravom samostalnog nastupa u pravnom prometu. Slobodna zona je nadlena za ostvarivanje znaajnog javnog interesa. Tako da se moe zakljuiti da u poslovima koji po svojoj prirodi imaju upravni karakter (kretanje lica, zatita okoline) preduzeu slobodne zone je povjereno i vrenje nekih javnih ovlatenja. Pravila djelovanja organa slobodne zone su u tim sluajevima odreena mjerodavnim propisima o upravnom postupku.

32

Sumedin
90. Pojasnite Prestanak slobodne zone Razlike u utvrivanju prestanka slobodne zone u FBIH i RS postoje kako u poslovnom tako i u administrativno-pravnom smislu. U FBIH slobodna zona prestaje da postoji ako se utvri da su prestali da postoje zakonski uslovi za rad slobodne zone. Slobodna zona kao carinska institucija prestaje da postoji ako se u toku rada zone utvrdi da su u tri uzastupne godine na ostavruje godinji izvoz u inostranstvo od 50% od ukupne vrijednosti proizvedene robe i izvrenih usluga. Prestanak slobodne zone u RS ne mora automatski znaiti i prestanak preduzea za upravljanje slobodnom zonom. Vijee ministara e izdati rjeenje o prestanku rada SZ ako izvoz u roku od 3. godine uzastopno ne prelazi najmanje 75% od ukupne vrijednosti robe koja naputa slobodnu zonu. Dozvola za rad moe biti oduzeta ako osniva slobodne zone ne uvaava zakonske odredbe o poslovanju zone. Nadleno ministarstvo entiteta prati rad slobodnih zona. Ukoliko se u postupku inspekcije ili na drugi nain utvrdi da su se stekli uslovi za prestanak slobodne zone, predlae se vladi da donese odluku o prestanku rada zone. Tu odluku vlada moe, ali ne mora donijeti. Ukoliko vlada donese odluku o prestanku zone, ona mora biti realizovna u roku od jedne godine od dana donoenja rjeenja. 91. Pojasnite opti poloaj korisnika slobodne zone Potencijalni korisnik zone je svako domae ili strano pravno ili fiziko lice, ukljuujui i osnivaa zone. Da bi konkretni subjekt stekao ovo svojstvo, neophodno je da zakljui ugovor i obavlja djelatnost u slobodnoj zoni. Te djelatnosti obuhvataju proizvodnju robe. Ostale djelatnosti obuhvataju usluge, uskladitenje domae robe, bankarske i finansijske poslove, poslove osiguranja i reosiguranja i turistike usluge. Neka ogranienja postoje. Prvo, u slobodnoj zoni se ne mogu obavljati djelatnosti kojima se ugroava zdravlje ljudi i ivotna sredina. Drugo ogranienja se uspostavlja nabrajanjem djelatnosti preduzea slobodne zone u odluci o osnivanju i u njegovom statutu. Tree, entiteti moraju unaprijed biti obavjeteni o djelatnostima i o njihovom obavljanju. Nain na koji korisnik obavlja svoje djelatnosti odreen je: aktom o radu u zoni, optim uslovima poslovanja zone i ugovorom sa preduzeem slobodne zone. U obavljanju svojih djelatnosti korisnik moe djelovati izvan i unutar zone. Oblici djelovanja mogu biti: neinstitucionalni i institucionalni. 92. Objasnite pojam korisnika zone kao stranog ulagaa Korisnik slobodne zone kao strani ulaga ima sljedea prava: a) slobodno ulaganje u zonu u okviru djelatnosti koje se u zoni mogu vriti, b) oslobaanje plaanja carine na robu uvezanu u zonu , osim carinskog evidentiranja, c) mogunost dranja deviznih sredstava kod bilo koje banke ovlatene za poslovanje sa inostranstvom, d) slobodan transfer i retransfer dobiti i uloga i e) ovlatenje korisnika da se poziv na stabilizacionu klauzulu. Postoje i neke znaajne razlike u reimu FDI u slobodnu zonu. Neke su postavljene u korist, a neke na teret korisnika slobodne zone kao stranog ulagaa. Najvanije su: a) korisnik slobodne zone ne moe sticati zemljite u zoni b) za izgradnju bilo kakve zgrade u SO mora se imati prethodno odobrenje entiteta, c) korisnik na podruju BIH ne plaa poreze i doprinose, osim onih na plate, d) entiteti mogu zabraniti ili ograniiti obavljanje pojedinih djelatnosti u slobodnoj zoni.

33

Sumedin
PITANJA ZA II DIO ISPITA IZ MEUNARODNOG POSLOVNOG PRAVA
UGOVOR O MEUNARODNOJ PRODAJI ROBE I POJAM UGOVORA O PRODAJI 1. Pajam i definicija ugovora o prodaji Juridiki posmatrano, prodaja predstavlja pravni posao kojim se normativno ureuje i pod zatitu drave stavlja razmjena robe za novac. Ugovor o prodaji bi onda predstavljao sporazum stranaka, kojim se jedna od njih ( prodavac) obavezuje da preda odreenu stvar drugoj strani (kupcu) i da mu prenese najjae stvarno pravo na njoj , a kupac se obavezuje da preda prodavcu odreenu sumu novca. 2. Nabrojte i objasnite vrste prodaje Ugovore o prodaju mogue je klasifikovati prema razliitim kriterijima. Osnovni je mobilnost stvari pa tako imamo prodaju pokretnih i nepokretnih stvari, generikih i individualiziranih te prodaja budue stvari ( npr. Investicijske opreme i sl.). Reim prodaje generikih stvari je razliit od pravila za individualno odreene stvari. U koliko je predmet prodaje investiciona oprema, ugovor o prodaji dobiva specifina obiljeja i predmet je individualno odreena, po pravilu budua stvar, koja je nezamjenjiva i nedjeljiva ak i kad se sastoji iz vie pojedinanih stvari. Uz ostale garancije prodava jami kupcu i ispravno funkcionisanje opreme. Pored opreme i druge stvari mogu biti podvrgnute posebnom trgovakom i pravnom reimu: trajna potrona dobra , vrsta goriva i sl.. Meunarodne prodaje se sistmatizuju i preme upotrijebljenoj INCOTERMS klauzuli. Najvanije su : FOB i CIF prodaje. Subjekti i skup ekonomsko pravnih karakteristika posla predstavljaju kriterij za podjelu ugovora o prodaji na graanskopravne , domaeg poslovnog prava u ugovore o prodaji meunarodnom poslovnog prava 3. Pojam prodaje medunarodnog poslovnog prava Prodaja MNPP od prodaje domaeg nacionalnog prava razlikuje se u postojanju elementa inostranosti. On moe biti izraen u : Subjektu ugovora Objektu ugovora Pravima i obavezama U nainu odreivanja elemenat inostranosti postoje tri koncepcije: SUBJEKTIVNA ugovor je meunarodni ako u trenutku za zakljuivanju ugovora stranke imaju pripadnost razliitim dravno pravnim porecima. OBJEKTIVNA ugovor je meunarodni ako u zakljuenju ili izvrenju ugovora postoji dodir teritorija pod raznim suverenitetima MJEOVITA ovaj koncept polazi od jednog kriterija, najee subjektivnog kao dominantnog , a njegove negativne posljedice koriguje sekundarnom primjenom drugih kriterija. Ona je bila primjenjena u Hakim jednoobraznim zakonima o meunarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari , odnosno zakljuivanju tog ugovora.

34

Sumedin
II IZVORI PRAVA 4. Izvori medunarodnog privatnog prava Uloga MPP je od neposredne vanosti za meunarodnu prodaju za razliku od MJP koje postavlja smao pravni okvir za meunarodnu prodaju i tako posredno utie na nju. Zato emo se mi zadrati samo na izvorima MPP a: Konvencija o pravu koja se primjenjuje za prelaz svojine u sluaju meunarodne prodaje tjelesnih pokretnih stvari ( zakljuena 15. 4. 58 u Hagu). Ona jo nije stupila na snagu. Ona se u domenu ove konvencije podudara sa Bekom konvencijom UN iz 1980. god. Konvencija o pravu regulue 4 pitanja: 1. Momenat do kojeg prodavac ima pravo na plodove prodate stvari 2. Momenat do kojeg prodavac snosi rizike povodom prodate stvari 3. Momenat do kojeg prodavac ima pravo zahtijevati naknadu tete koju je stvar 4. Vrijednost klauzula o rezervisanju prava vlasnitva u korist prodavca Kao treim licima se kao vlasnik pojavljuje onaj na koga upuuje pravo zemlje u kojoj se nalazi stvar u momentu u kojem se daje izjava povodom nje - u trenutku zakljuivanja ugovora. Konvencija o nadlenosti ugovorenog suda u sluaju meunarodne prodaje tjelesnih pokretnih stvari (15.04.1858. u Hagu). Potpisale su je evropske drave ali nije doivjela nijednu ratifikaciju. Ova konvencije priznaje iskljuivo nadlenost suda koju su stranke ugovorile i to pismeno. U sluaju usmenih ugovora mora se dati naknadna pismena izjava. Ako se tuena strana, suprotno ugovoru, pojavi pred sudom neke od drave lanica konvencije, smatrat e se da tueni prihvata nadlenost tog suda. Haka konvencija o pravu (skr. HK najvanija) 1985. god. primjenjuje se na ugovor o meunarodnoj prodaji robe. Ova konvencija predstavlja bitno izmjenjenu verziju iste konvencije iz 1964 . god. koju je potpisalo 12 zemalja. Osnovni cilj ove konvencije je da bude komplementarna Bekoj konvenciji i stavljena u njenu funkciju, to moemo vidjeti; a. HK 85 ne sadri svoju definiciju meunarodne prodaje, ali kao kriterij za njeno odreivanje uzima se sjedite stranaka u razliitim dravama b. Ugovori koji su iskljueni u Bekoj konvenciji su iskljueni iz HK 85, osim HK ukljuuje kao predmet prodaje , brodove , avione, elektricitet, aukcione... c. Tamo gdje postoje posebne konvencije o prodaji HK 85 iskljuuje svoju nadlenost d. HK 85 se ne primjenjuje ni na pitanja koja su rjeena u Beekoj konvenciji akoje ova vaila u sjeditu prodavca i kupca u vrijeme zakljuenja ugovora. Autonomija volje stranaka je osnovni princip u odreivanju mjerodavnog prava izbor moe biti izvren izriito, posredno ili preutnim radnjama. U posljednja dva volja stranaka mora biti nesumnjiva. Strankama je dozvoljeno da nadleno pravo odrede i za samo dio ugovora (cijepanje ugovora) i da kasnije promjene odluku u pogledu izabranog prava. Kolizione norme su postavljene u tri nehijerarhijski ustrojena nivoa; I ako nita nije ugovoreno na ugovor e se primjeniti pravila drave u kojoj prodac ima sjedite za vrijeme zakljuenja ugovora. II kada specijalne okolnosti pokazuju da pravo zemlje u kojoj kupac ima sjedite vie od prodavevog sjedita povezano s ugovorom. III nee se primjeniti nijedno od prethodnih pravila ako je ugovor vie vezan za pravo koje nije pravo koje bi se trebalo primjenjivati. Bitno je jo rei da je najvaniji domai izvor MPP Zakon o rjeavanju sukoba zakona o propisima drugih zemalja u odreenim odnosima (ZRSZ). ZRSZ polazi od autonomije volje stranaka, a ako nita nije ugovoreno mjerodavno je pravo mjesta gdje se u vrijeme prijema ponude nalazilo prebivalite / sjedite prodavca.

35

Sumedin
5. Izvori dravnog poslovnog prava Oni zavise od vrste pravnog sistema u koji konkretni poredak spada: Kontinentalni Anglosaksonski Sistem tradicionalnih ( vjerskih ) prava U kontinentalnom sistemu kao izvor prava se javlja zakon, a obiaji mogu biti izvor prava samo u sluaju da ne postoji zakonsko rjeenje. Anglosaksonskom sistemu kao izvor prava se primarno javlja obiaj utvren sudskom odlukom sa osobinama presedana. Postoje 3 osnova po kojem se dravni izvori ukljuuju u sistem vrela MNPP : autonomija volje, imperativni propisi, kolizione norme. Kao izvor dravnog poslovnog prava u BiH se javlja ZOO Zakon o obligacionim odnosima. U oblasti maunarodnog robnog prometa ZOO ima 3 bitne karakteristike: 1. Jasno odvojena pravila za graansku i trgovaku prodaju 2. Izvrena je koercijalizacija zajednikog fonda normi za obje vrste prodaje 3. Unfikatorski metod - on je primjenjen u : Vertikalnom smislu ( meunarodna konvencija zakon) Horizontalnom smislu ( zakon zakon) 6. Sopstveni izvori meunarodnog poslovnog prava Ovdje spadaju odgovori pod 7, 8, 9, 10, 11 7. Meunarodne konvencije i opta naela medunaronog prava Meunarodne konvencije mogu biti multirateralne i bilatelarne, a uloga prvih je vea. Postoji vei broj konvencija koje ureuju prodaju robe sa elementima inostranosti (multilateralne) : 1. Konvencija o jednoobraznom zakonu o meunarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari Hag 1964. god. 2. Konvencija o jednoobraznom zakonu za zakljuivanje ugovora o meunarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari (ULFIS) Hag 3. Konvencija UN o zastarjelosti u meunarodnoj prodaji robe, New York 1974. god. izmjena Protokolom u Beu 1980. god ( dalje KoZ) 4. Konvencija UN o ugovorima o meunarodnoj prodaji robe Be 1980.god. (CISG) 5. Konvencija o agenciji u meunarodnoj prodaji robe enenva 1983.god. Bitno je da znamo da 5 ta ne ureuje meunarodnu prodaju direktno, a prve dvije Hake, Jugoslavija nije ratifikovla pa ni BiH. KOZ njana namjena je bila da uredi pitanje zastare potraivanja iz ugovora o prodaji onako kako je on bio ureen 1. Hakom konvencijom. KOZ ne vai za iste ugovore za koje se primjenjuje i Beka konvencija npr. 1) U sluaju smrti ili tjelesnih povreda bilo koje stranke 2) Nuklearne tete prouzrokovane predmetom ugovora 3) Zaloga, hipoteke i drugih sredstava osiguranja 4) Sudske i arbitrane odluke 5) Dokumenata koji su po pravilima nadlene zemlje odmah izvrni 6) Mjenica, ekova i drugih obveznica

36

Sumedin
KOZ dakle ureuje pitanja zastare materijalnih obligacionih prava zasnovanih na neurednom izvrenju ili raskidu ugovora o prodaji. Za njih vai jedini zastarni tok od 4 godine, koji poinje tei od dospjelosti potraivanja trenutka pada dunika u ....., dana rakida ugovora. Karakteristike KOZ: 1) Odredbe konvencije su preteno prinudnog karaktera 2) Autonomna prava stranaka vre se u skladu sa predvienim pravilima 3) Sud ili arbitrae e uvaiti zastarjelost zahtjeva samo ako se tueni na to pozove Beka konvencija UN o meunarodnoj prodaji ( dalje BK ili CISG) je donesena 1980 i na snagu stupila 1. januara 1988. Jugoslavija je ratifikovala ovu konvenciju a samim tim i BiH . Ova konvencija se primjenjuje na ugovore o prodaji robe zakljuene izmeu strana koje imaju sjedita na teritorijama razliitih drava: a) Kad su te drave ugovornice ili b) Kad pravila MPP upuuju na primjenu prava jedne od tih drava. Ova konvencija posveuje veliku panju : 1. Sjeditu tj. prebivalitu ( ako je fiziko lice u pitanju) 2. Obiljejima objekata ( primjena ove konvencije je iskljuena za : prodaju robe za lunu potronju , HOV, novca, brodova, aviona, elektrine energije) Za ovu konvenciju moemo vezati 7 bitnih karakteristika: 1) Ona predstavlja napor za dalje izjednaavanje prava u ovoj oblasti, te stvaranje naela novog meunarodnog ekonomskog poretka. 2) Odredbe Konvencije su dispozitivne te ih stranke mogu mijenjati ili iskljuiti ukoliko to Konvecijom nije izriito zabranjeno 3) Konvencija ne ini razliki izmeu graanske i trgovake prodaje 4) Konvencija je jedinstveni akt ali se njen dio II ( zakljuivanje ugovora) i dio III ( prodaje robe) mogu posebno ratifikovati 5) Ona ne regulie: - punovanost ugovora - prelazak svojine - deliktnu odgovornost za tete od stvari - opti dio obligacionih prava - prodaje koje su zbog svoga karaktera pod reimom imperativnih nacionalnih propisa - pitanja ureena ranijim sporazumima, te pitanja na koja su pojedine potpisnice stavile rezerve 6) Postoje zaslike u odnosu na Hake jednoobrazne zakone i na ZOO ( npr dispozitivna pravila o odreivanju cijene) 7) Supsidijarna rjeenja se zasnivaju na optim naelima na kojima Konvencija poiva, a ako njih nema onda prema pravu koje odredi MPP Nedostaci Beke konvencije: - nepotpunost pojedinih pojedinih rjeenja - statinost - ogranienost javnim prinudnim propisima lanica - mogunost razliitog shvatanja pojedinih termina - velika upotreba pravnih standarda Na kraju treba rei da je do sad ovu konvenciju ratifikovala 47 zemalja izuzev Belgije i VB. Od zemalja bive SFRJ ratifokovala je BiH, Slovnija i SCG, ali ne i Hrvatska.

37

Sumedin
8. Jedinstveni reglmani Jedinstveni reglmani u ovu grupu ulaze reglemani nedravnog karaktera a najznaajniji su: 1. Model zakoni ( koje pripremaju pojedine nevladine insitucie i UN) 2. Akti meunarodne trgovinske komore u Parizu (MTK) a najvaniji INCOTERMS Najvanije osobine INCOTERMS a : 1. Ureuje odnose izmeu prodavca i kupca, a ne izmeu nekog od njih i vozara 2. Rjeava sljedea pitanja: organizacija i trokovi isporuke trokovi transporta i osiguranja izdaci za administrativne procedure prelaz rizika 3. INCOTERMS se ukljuuje u ugovor : preduzimanjem pojedinih odredbi pozivom na klauzulu 4. Sadraj pojedinih klauzula je sloen i opsean 5. Znaenje pojedinih klauzula u Optim uzansama za promet i INCOTERMSU se znaajno razlikuje 6. Terminologija INCOTERMS 2000. prilagoena Bekoj konvenciji 9. Meunarodno autonomno poslovno pravo Meunarodno autonomno poslovno pravo ovi akti postaju glavni izvori prava za regulisanje odnosa uesnika u meunarodnom prometu. Mogu biti formirani na organizovan i spontan nain. U prvo sluaju uee mogu uzeti meuvladine i nevladine organizacije, a metod koji se primjenjuje moe biti a priori i a posteriori.Najvaniji izvori ovog vrela su: 1. Tipski ugovori( najznaajniji anevski ugovor) 2. Opti uslovi poslovnja (u obliku spiska ugovornih klauzula, bilo streeni u sistem tehnikom koja se ugleda na zakonodavstvu) 3. Meunarodni trgovaki obiaji( osobine : razumnost, izvjesnost, notarnost, opteprihvaenost. Osnov vaenja u meunarodnoj prodaji je ili izriit pristanak stranaka ili konvencijska pretpostavka o preutnom prihvatanju poslovnih obiaja) 4. Meunarodne uzanse po predmetu i metodu odgovaraju naim uzansama 5. Poslovna praksa konkretnih stranaka 6. Meunarodni poslovni i proizvodni standardi 10. Sudska i arbitrana praksa Kod sudske prakse odluke sudova su jai izvor prava u anglosaksonskim nego u kontinentalnom sistemu. Meunarodne sudske institucije nadlene za poslovno pravne odnose ne postoje.Tu praznnu nacionalni sudovo nastoje popuniti izjednaavanjem prakse. Arbitrana praksa vue snagu iz ovlatenja stranaka da biraju sudsku instituciju. Nema razlike u ulozi institucionalnih i ad hoc arbitraa te nacionalnih i nadnacionalnih. Arbitrana praksa funkcionie kao jedan od najvanijih stvaralaca novog lex mercatoria.

38

Sumedin
11. Dravni prinudni propisi Dravni prinudni propisi mogu se podijeliti na zakonske i podzakonske akte. Od zakonskih akata najvanij su: Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju (ZVTPBiH) Zakon o trinoj inspekciji Od podzakonskh akata moraju se istai dva: Pravilnik o kriterijima, nainu uestvovanja preduzea u raspodjeli uvoznih i izvoznih kontigenata, kao i postupak u vezi dodjeljivanjem tih kontigenata Odluka za uvoz robe radi izvoza Podzakonskim aktima se reguliu odnosi upravnih organa i stranaka , dok se postupci unutar upravnih organa reguliu Zakonom o optem upravnom postupku III ZAKLJUIVANJE UGOVORA O MEUNARODNOJ PRODAJI 12. Nove tendencije i faze zakljuivanja ugovora Evolucija ekonomskih odnosa, komercijalnih tehnologija odraava se i na proces nastanka ugovora, tako da se moraju uoiti odreene promjene u znaenju pojedinih principa te pojava novih rjeenja . Najvanije su: a) Akcenat se sa volje prenosi na izjavu volje ( bitno je kakvo je dejstvo stranaka proizvela , a ne namjera koju je imala) b) Autonomija volje ostaje glavni princip ugovaranja ali se sve vie ograniava prinudnim propisima c) Razvijanje novih obligaciono pravnih rjeenja (opoziv ponude, utnja kao prihvat i sl.) d) Nove tehnike ugovaranja i dokazivanja (formalni ugovori i opti uslovi poslovanja) e) Nove procedure zakljuivnaja ugovora (..... licitacije, teletax, e poruke i sl.) Zbog svega navedenog danas je est sluaj da ponudi , prihvata prethodne fakultativne ( eventualne) faze u zakljuivanju ugovora, a to su : 1. Preliminarni kontakti ( pribavljanje informacija o strankama i buduem ugovoru) 2. Pregovori ( ozbiljno izraena namjera oba uesnika da razgovaraju o zakljuenju ugovora. Ova namjera se potvruje posebnim dokumentima kao to je pismo namjere . I prilikom formulacije ovog pisma potrebno je posvetiti veliku panju da ono ne bi bilo protumaeno kao obavezujui dokument npr. Ponuda) 3. Punktacije ( one se sastoje u pisanom fiksiranju pojedinih dijelova ugovora, stavljanju anaksa ili formulacie termina. Njene radnje se u pravilu prepliu sa fazom pregovora. 4. Sastavljanje pripremnih ugovora ( sastavljanje prijedloga ugovora) Nakon eventualnih faza potpisivanja ugovora slijedi i bavezna faza: - Ponuda - Podhvat Ova faza poinje davanjem vrste ponude ili ponude ultimatuma. Ona pradstavlja sintezu prathodnog rada u toku pregovora. Za ponudu i prihvat vae opta pravila nedlenog nacionalnog prava . Po zavretku obavezne faze dolazi do perfekcije ugovora. Pod njom se podrazumijeva mjesto i vrijeme nastanka ugovora. Stranke mogu samim ugovorom odrediti mjesto i vrijeme nastanka tog ugovora. Perfekcija ugovora je veoma vana za meunarodnu trgovinu jer se mjesto i vrijeme nastanka ugovora moe koristiti vezivna taka u sluaju sukoba zakona. 39

Sumedin
13. Posebne tehnike zakljuivanja ugovora Posebne tehnike zakljuivanja ugovora razvijene su prvenstveno u meunarodnoj prodaji investicione opreme i kod ugovora o investicionoj izgradnji. One se svode na tri osnovne vrste: tender, ofertalna licitacija, prikupljanje ponuda . Izvori prava u ovoj oblasti mogu biti meunarodni i dravni. U prvoj grupi su znaajna pravila velikih meunarodnih finansijskih organizacija kao to je IBRD. Vrela domaeg prava mogu se podijeliti na dravna i autonomna. Slijedei rjeenja prava EZ, FBiH je donijela Uredbu o postupku nabavke robe, uslugama i ustupanju radova. Prikupljanje ponuda upuivanje nejavnog poziva odreenom broju potencijanih partnera, da dostave svoje ponude za prodaju odreenog objekta robe . Da bi ova procedura imala meunarodni karakter potrebno je da sjedite pozvanih bude u drugoj dravi. Rok i nain dostavljanja ponude moraju biti navedeni. Da bi se prikupljanje ponuda smatralo uspjelim , obino omoraju da se jave bar 3 ponuena postupka izbora najboljeg ponuaa uestvuje samo komisija bez prisustva ponuaa. Ofertalna licitacija je jednostrani graanskopravni posao kojim kupac kao javni obavezuje da e primiri i zazmotriti sve prispjele ponude koje odgovaraju uslovima javnog poziva te da e preuzet i druge radnje vezane za zakljuivanje ugovora. Ovdje umjesto takmienja ponuenih u blizini dostave ponude, kupac ponudiocima otvara konkurenciju i cijenama i drugim uslovima ugovora. Tender je detaljno sainjen obrazac ponude koji sadri sve bitne elementa ocim cijene. O n se sastoji od: - Uputstva ponuaima - Optih uslova poslovanja kojima se determinie sadraj ugovora - Posebnih uslova ugovora ( radi eventualnog prilagoavanja) - Zbirke dokumenata ( ukljuujui obrazce ugovora i garancija) - Tehnikih planova sa specifikacijama Postupak ima vie faza: odluka o ofertelnoj licitaciji, obavljivanja javnog poziva, stavljanje dokumentacija na uvid i dodatno informisanje interesenata, otkup tendera, javno otvaranje ponuda , razmatranje ponuda, izbor ponuaa, davanje odgovora na prigovore drugih uesnika. 14. Zakljuivanje ugovora prema Bekoj konvenciji Ovdje spadaju odgovori pod 15, 16, 17, 18 15. Ciljevi Beke konvencije Dio 1. Beke konvencije imao je sljedee zadatke: 1. Integrisnanje 2 Haka jednoobrazna zakona u jedinstven akt 2. Prevazilaenje razlika izmeu anglosaksonskih i kontinentlanih sistema u ovoj oblasti 3. Neutralisanje razlika nacionalnih prava (stvaranjem jedinstvenog sistema zakljuivanja ugovora) 4. Prevazilaenje problema koji mogu nastati usljed toga to sukcesivno ponude i prihvata nije vaan uslov n astanka ugovora Unutar BK ureena su 3 glavna instituta ponuda, prihvat, perfekcija ugovora.

40

Sumedin
16. Ponuda Ponuda predstavlja prijedlog za zakljuivanje ugovora upuen 1 ili vie lica koji sadri ozbiljnu namjeru ponudiocu da se obavee tom ponudom. Bitni konvencijski elementi ponude su: a) Odreenost ponuenog ili ponuenih (ako je prijedlog upuen neodreenom broju lica. Konvencija se kod ponuda javnosti opredjelila za shvatanje da se radi o pozivu na otertalnu licitaciju, a ne ponudi) b) Sadraj ponude mora biti dovoljno odreen Konvencija precizira elemente standarda . To su eksplicitno oznaavanje robe, te izriito i preutno utvrivanje koliine i cijene. c) Namjera na obavezivanje Standardi za njeno odreivanje nisu uspostavljeni u Konvenciji, ro moe dovesti do problema u praksi jer se radi o unutranjem subjektivnom elementu. Kada je rije o pravnom dejstvu ponude (a to je vezanost preduzea za svoju ponudu) treba rei da postoje razlikeu uporednim pravima u pogledu toga pa je Konvencija morala da ih prevazie. Prema BK Ponuda proizvodi pravno dejstvo od trenutka kada stigne ponuenom Konvencija je uinila ustupak anglosaksonskom sistemu pravei razliku izmeu povlaenja i opoziva ponude. Povlaenje ponude je sluaj kada izjava o povlaenju stigne ponuenom prije ili u vrijeme kad i ponuda (tj. Kada ponuda jo nije proizvela pravno dejstvo), a opoziv predstavlja kada izjava stigne poslije prijema ponude. Ponuda moe prestati na 3 naina: Opozivom gaenje ponude izjavom ponudiocu Odbijanjem Zakljuivanjem ugovora Opoziv ponude nije mogu u dva sluaja: 1. Izriito naznaeno da je ponuda neopoziva (esto se navodi i tok trajanja ponude) 2. Ako je ponueni razumno vjerovao da je ponuda neopoziva i ponaao se u skladu. Bitno je napomenuti da ponuda, ak i kad je neopoziva prestaje da vai kada izjava o njenom odbijanju stigne njenom primaocu. 17. Prihvat i perfekcija ugovora Prihvat i perfekcija ugovora - prihvat je izjava ili drugo ponaanje ponuenog koje ukazuje na saglasnost sa ponudom i smatra se peihvatanjem. Izjava mora biti jasna i nedvosmislena. Konvencija ne odreuje nain odgovora na ponudu, to je preputeno praksi, ali ako je ponudilac u ponudi odredio nain davanja prihvata ona je obavezan za ponueno. Drugi nain davanja prihvata su konkludentne radnje ( u Konvenciji najee navedene odailjanje robe, te plaanje cijene , ali postoje i druge). Trei nain prihvatanja je utnja. Ovo e se desiti kada na utnju kao prihvat ukazuju okolnosti posla, pregovori ranije uspostavljena praksa. Kada je rije o dejstvu prihvata, prema BK prihvat ponude proizvodi dejstvo od trenutka kada izjava saglasnosti stigne ponudiocu, a prvi uslov za to je da prihvat bude blagovremen. To uveliko zavisi od sredstva komuniciranja stranaka. Tako usmene ponude moraju biti prihvaene odmah ( bilo da su direktne, telefonom i sl.), osim ako okolnosti posla govore drugaije. Za pisani prihvat postoje 2 rjeenja: Ako ponudilac izrtiito odredi rok, prihvat mora stii u roku Ako ponudilac nije odredio rok, prihvat mora stii u razumonom roku

41

Sumedin
Meutim prema naelu dobre volje stroga pravila o blagovremenom prihvatu mogu biti ublaena i to u 2 sluaja: 1) Ponueni kriv za zakanjenje odluka o sudbini prihvata je u rukama ponudioca i on mora direktno ili pismeno obavijestiti ponuenog o svom pozitivnom stavu (tj. Da uvaava neblagovremeni prihvat) 2) Ponueno nije kriv za zakanjenje ovdje ponudilac mora obavijestiti ponuenog i u sluaju negativnog odgovora. U sluaju pozitivnog bitno je rei da prihvat proizvodi pravno dejstvo kad je stigao , a ne kad je trebao stii. Pored blagovremenosti koja je prvi uslov za urednost prihvata potrebno je spomenuti i sadraj prihvata koji je drugi uslov. Sadraj se moe odrediti kao pristanak na klauzule ugovora projektovanog u ponudi. Odgovor na ponudu koji ukazuje na prihvatanje , a koji sadri dodatke ogranienja ili druge izmjene naziva se kontraponuda. Prihvat ne smije da odstupa od bitnih elemenata ponude. 18. Perfekcija ugovora Kada je rije o perfekciji ugovora BK kae se da je ugovor zakljuen u trenutku kada uredan prihvat stigne ponudiocu. Ako postoji vie izjava sa obiljejima prihvata, tumaenjem se mora utvrditi koja od njih u konkretnom sluaju ima to svojstvo. Konvencija uopte ne sadri pravila o mjestu perfekcije, iako su ona veoma znaajna za formu ugovora. 19. Uloga drave u zakljuivanju ugovora o meunarodnoj prodaji Postoje 4 naina uslovljavanja nastanka ili dejstva i ugovora: Uslovljavanje zastupnika da potpie ugovor zasnovan na optem aktu pravnog lica Ugovaranje uslova izmeu stranaka Unoenje u registre osnovane na posebnim propisima Zakonsko odreivanje tree osobe kao uslova za zakljuivanje ili dejstvo ugovora Mi emo se bazirati na etvrtom ogranienju. Saglasnost tree osobe moe biti data u vidu dozvole ili odobrenja. Razlika izmeu ovog je to dozvoli daje dravni organ prije zakljuenja ugovora i ona djeluje u budue, a odobrenje se daje naknadno. Kada je rije o ovim administrativnim aktima bitno je znati da oni imaju razliito tumaenje u uporednim pravima. 1. Njemako pravo dozvola mora biti pribavljena unaprijed, meutim ovo pravilo i nije tako strogo pa je mogue dozvolu pribaviti naknadno, to ukazuje na njeno retroaktivno dejstvo 2. Velika Britanija dozvole ne utiu na punovanost ugovora, ali stranke ureuju meusobno koje duan da ih pribavi pa imam 2 sluaja: ako je ugovor uslovljen dobijanjem dozvole postavlja se pitanje da li se stranka obavezala ili je samo obeala da e uloiti svu dunu panju o pribavljanju dozvole prodavac osloboen isporuke ako moe dokazati da unato poduzetim razumnim koracima nije usio pribaviti dozvolu. 3. U uporednom pravu, a prihvaeni i u BiH dozvole ne utiu na nastanak i punovanost ugovora, da li djeluju na mogunost njegovog izvrenja. Neblagovremeno pribavljanje dozvole znait e nemogunost ili zakanjenje u izvrenju ugovora one strane koja je imala dunost da obezbijedi dozvolu. Samim tim ona snosi odgovarajuu vrstu ugovorne odgovornosti.

42

Sumedin
*Pravo BiH (ne nalazi se u postavljenim pitanjima ali u knjizi da) Osnovni princip Zakona o vanjskotrgovinskoj politici BiH je slobodan protok robe i usluga. Mogua ogranienja predviena su u zakonima. Prilikom izdavanja dozvola organi vlasti BiH se pored domaih propisa moraju pridravati i GATT/WTO Sporazuma za izdavanje uvoznih dozvola. Vijee ministara izdaje jedinstvene kriterije za izdavanje odobrenja za uvoz i izvoz. Ako se neki proizvod uvozi u BiH u veim koliinama, apsolutno ili relativno u odnosu na domau proizvodnju i pod uslovima pod kojim prijeti povredom domae proizvodnje istih ili slinih proizvoda, Vijee ministara moe na prijedlog Ministarstva VT donijeti neku od zatitnih mjera, ukljuujui i dozvolu za uvoz. U Zakonodavstvu BiH postoji 5 instrumenata kojima se moe ostvariti uticaj drave na robnu razmjenu: a) odreivanje koliina koje se mogu uvesti ili izvesti b) stavljanje robe na reim dozvole c) zabrana uvoza radi zatite zdravlja stanovnitva d) regionalno usmjeravanje uvoza i izvoza e) privremene mjere radi otklanjanja poremeaja u VT razmjeni Ministarstva trgovine entiteta su duna da do desetog dana tekueg mjeseca dostave Ministarstuvu VT izvjetaj o izdatim dozvolama sa precizno odreenom podacima. Terminologija ZVTPBiH je razliita ( dozvola, prethodna saglasnost, saglasnost). Znaenje je u sutini isto. Nai zakoni ne sadre odredbe o posljedicama proputanja da se pribavi potrebna dozvola. Mora se razlikovati obaveza izvravanje radnji pribavljanjem dozvole od plaanja za to, od snoenja trokova kako administrativnih, tako i komercijalnih. Ukoliko ugovor sa stranim partnerom, prinudni propisi ili meunarodni ugovori trae da ti dokumenti budu ovjereni od bh. vlasti, ZVTPBiH zahtijeva da Ministarstvo VT to uini suhim igom i potpisom, a nadleno ministarstvo Entiteta mokrim igom i potpisom. Ministarsvo VT je ovlateno da donese podzakonski akt kojim se utvruju subjekti, procedure i ovjera ovih dokumenata. IV ELEMENTI UGOVORA 20. Bitni elementi ugovora Bitni elementi ugovora se dijele na propisane, odreene sporazumom stranaka i one koje u odreeni posao ulaze po njegovoj prirodi. Mi emo se zadrati samo na posljednjoj vrsti elemenata i to kod ugovora o meunarodnom prodaji po Bekoj konvenciji. Predmet za pradmet BK u naslovu koristi termin roba , no on nema isto znaenje u smislu opte ekonomske teorije. Pod robom se podrazumijeva tjelesna pokretna stvar. Meutim nisu sve pokretne stvari obuhvaene BK. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. predmeti za linu i porodinu potronju stvari koje se prodaju na javnoj drabi ili drugim prinudnim putem HOV i novac brodovi, avioni elektrina energija stvari koje tek treba da se proizvedu (a naruilac ne daje materijal) stvari koje se uglavnom sastoje od pruanja usluga

dakle, predmet ugovora o meunarosnoj prodaji je tjelesna pokretna stvar: a. koja se nalazi u slobodnom ili ogranienom prometu b. generika ili individualizirana c. svoja ii tua

43

Sumedin
d. postojea ili budua e. propala Cijena cijena kao vrijednosna naknada za ustupljenu stvar nije strukturalno odreena u BK, stoga odgovor na pitanje da li se ona mora sastojati samo u novcu ili moe biti odreena u novcu i stvarima, zavisi od nacionalnog prava koje se primjenjuje kao sekundaran izvor. Kod nas je usvojen stav da se cijena moe odrediti u novcu i stvarima, pod uslovom da vrijednost ne bude vea od polovine cijene. Cijena je u principu naknada vrijednosti robe, ali u meunarodnom prometu moe da ukljuuje i druge elementa: Trokove robnog prometa Uvozne i izvozne dadbine Carine Ambalaa, pod odreenim uslovima Ako cijena utvrena samo za neto teinu robe, cijena ne obuhvata vrijednost ambalae. Bitno je rei da cjena mora biti obavezna ili bar odrediva. Postoje 3 naina odreivanja cijene: 1. Nacionalnim prinudnim propisima (fiksno, u rasponu, minimalna i maksimalna ) 2. Ugovorom ( preciziranjem svote ili koritenjem tehnikih termina kao npr tekua cijena, razumna cijena, fabrika cijena i sl. 3. Dispozitivni propisi sadrani u BK l. 55 (ako cijena nije odreena, odrediva smatrat e se da su stranke pristale na cijenu koja se u trenu zakljuenja ugovora redovno naplaivala u odnosnoj trgovakoj struci pod slinim okolnostima) . U lanu 55 BK potrebno je primjetiti nekoliko bitnih momenata: Ne zahtijeva se postojanje vie argumenata jedan element ili stav iz pregovora su dovoljni (npr. Upuivanje na ranije ugovore, prihvatanje cjenovnika) Redovna cijena se utvruje objektivno (stanje cijena u datoj struci i konkretna obiljeja transakcije npr koliina, mjesto isporuke, nain plaanja i sl) Mjesto utvrivanja cijene nije odreeno (mora se voditi rauna o mjestu zakljluivanja ugovora, ali u sluaju sukoba te cijene sa svjetskom posljednje e imati prednost. Bitno je rei da BK ne rjeava pitanje ko odreuje cijenu principu to rade prodavac i kupac zajedno. Ako je samo jedan subjekt odredio cijenu pravna valjanost ugovora e zavisiti od nacionalnog prava koje slui kao sekundarni izvor, tako da u uporednom prava moemo izdvojiti 3 sistema: 1) ugovor ne postoji, jer nema sporazuma stranaka oko 1 od 2 bitna elementa ugovora 2) (pravo USA) ugovor postoji ako je stranka koja je odredila cijenu to uinila u granicama razumnosti i potenja 3) na sistem - smatra se da cijena nije ni ugovorena i da treba promijeniti pravila koja vae za tu situaciju. Takoer BK ne sadri pravila ta e biti ako tree lice koje si odredile stranke nee ili ne moe da odredi cijenu. Ovo pitanje takoer zavisi od nacionalnih izvora koje ponovo moemo podijeliti u tri grupe: 1. prema prvoj ugovor ne postoji 2. prema drugoj tree lice imenuje predsjednik suda 3. prema treoj moraju se primjeniti dispozitivna pravila o odreivanju cijene (ovdje spada i nae pravo) Na kraju bitno je rei da ukoliko se radi o promjeni cijene, klizna skala i indeksna klauzula su apsolutno odvojene strane BK.

44

Sumedin
21. Nebitni elementi Koliina u zakonodavstvu pa i u BK sporno je da li je koliina bitan ili nebitan element. Jasno je da ona kao odrednica predmeta uvjek ulazi u bitne elemente. Generalno moe se rei da je koliina bitan element ako na to upuuju: Priroda stvari Okolnosti posla Sporazum stranaka U svim drugim sluajevima ona je nebitan element. Koliina u ugovoru mora biti odreena ili bar odrediva. Odreivanje se vri: izriito, priblino (cirka, od-do) i upotrebom tehnikih termina (cisterne, vagoni) Kvalititet predstavja skup fizikih, hemijskih i funkcionalnih osobina koje tu stvar ine upotrebljivom za svrhe za koje se ona uobiajno koristi. Ako je izriito ugovoreno ili ako na to ukazuje priroda stvari ili posla kvalitet moe biti bitan elemenat u svim ostalim sluajevima on je nebitan elemenat. Kvalitet moe biti odreen: 1. Nacionalnim prinudnim propisima (np.r minimalni kvalitet,propisani standardi). Bitno je rei da obaveza ovdje nastaje po osnovu nacionalnog propisa. Da bi postojala odgovornost prodavca za nesaobraznost robe prinudnim propisima potrebno da ga je kupac o tome obavijestio pa makar i bilo preutno (dajui mu na znanje u kojoj zemlji e se roba koristiti) 2. Ugovorom postoji veliki broj naina za to: uzrok ili model opis robe specifikacija (sainjavanje specifikacije prema BK je obaveza kupca ali u sluaju da on to ne uradi ili ne uradi na vrijeme to e uraditi prodavac. Prodavac mora obavijestiti kupca o specifikaciji, a ako on u razumnom vremenu ne da drugu prodaveva ostaje vaea) mustra tip standard tehniki termini (vieno odobreno i sl) 3. Dispozitivnim propisima (u nacionalnim pravima vai pravilo da ukoliko je prodavac znao za namjenu robe duan je obezbijediti odgovarajui kvalitet, a ako ne onda je duan obezbijediti srednji kvalitet. Ovako rjeenja praktikuje i BK) 22. Transportne klauzule i ambalaa Ambalaa i transportne klauzule ambalaa predstavlja zatitu omot robe, kao i svaki drugo vid zatite te iste robe. Ambalaa se u nacionalnim pravima samo izuzetno odreuje prinudnim propisima, a u ostalim sluajevima ona se odreuje ugovorom, obianim dispozitivnim propisima. Prema BK ako ambalaa nije ugovorena prodavac je duan da obezbijedi uobiajnu ambalau koja je podobna da sauva i zatiti robu. Tu se prije svega misli, da se treba voditi rauna o uslovima transporta (roba treba da proe neoteena prilikom prevoza), ali i o cijeni (da transport ne bude preskup) Kada je rije o samom plaanju ambalae zavisit e od toga ta je ugovoreno. Tako ako je roba odreena po teini (neto), smatra se da ambalaa nije uraunata u cijenu. U ostalim sluajevima ambalaa je obaveza prodavca. Ukoliko prodavac eli vraanje ambalae je potrebno izriito ugovoriti. Rjeenja nacionalnih prava pa i naeg se ne primjenjuju automatski u pogledu prethodnog. 45

Sumedin
Kada je rije o transportnim klauzulama i INCOTERMS u o tome je bila tije u poglavlju B(izvori prava), pa se toga neemo vie dotocati. V OBAVEZE PRODAVCA 23. Isporuke kao obaveze prodavaca Pojam isporuke - Prema hakom Jednoobraznom zakonu isporuka se sastoji u predaji stvari saobrazne ugovoru Beke konvencije u 3. take odstupa od hakog Jednoobraznog zakona: 1. Ne daje se definicija isporuke ve se isporuka navodi samo kao obaveza prodavaca; 2. Odvojeno se regulie distanciona i nedistanciona isporuka; 3. Iz sistema prava kupca kod nesaobraznosti isporuke vidi se da se ona smatra izvrenom i kad u svemu ne odgovara ugovoru. Iako Beka konvencija 1 ne definie isporuku, mi emo ipak spomenuti njenu teorijsku definiciju: Isporuka predstavlja sistem pravnih i faktikih radnji koje prodavac mora da izvri, da bi kupac mogao stei u posjed stavri i najjae stvarno pravo na njoj. To podrazumijeva tri stvari: a. Isporuka se mora sastojati barem iz jedne pravne i jedne faktike radnje; b. Faktie radnje se najee sastoji u stavljanju robe u posjed kupca; c. Faktike i pravne radnje moraju biti izvrene dobrovoljno. Za isporuku je dalje bitno rei da predmet isporuke ne mora biti identian predmetu ugovora (on moe biti iri te obuhvatati i plodove i koristi od tog predmeta). Kada je rije o dejstvu isporuke onda se ona oitava kao prijelaz rizika sa prodavca na kupca. Jo je bitno rei da se kontinentalnim pravima pravni karakter isporuke razliito tumai: a. Translativni sistem (romanska prava) svojina prelazi na kupca zakljuivanjem ugovora. b. Tradicionalni sistem (germanski i na) isporuka je vezana za .... c. Mjeoviti sistem (vicarski) translativni sistem se primjenjuje za individualizovane stavri, a tradicionalni sisitem za generike. Kada je rije o isporuci potrebno je spomenuti i tri bitna modaliteta a to su: mjesto, nain i vrijeme isporuke. Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet na kojima sve radnje vezane za isporuku moraju biti zavrene. Za mjesto isporuke se vee: prelaz rizika, prelaz trokova. Takoer, mjesto isporuke odreuje i tip prodaje, pa imamo: nedistancirana prodaja (prodaja na mjestu), distancirana prodaja (prodaja sa otpremom) i prodaja u mjestu opredjeljenja. Mjesto isporuke se prvenstveno ureuje ugovorom bilo izriito ili preutno. Izriito se vri transportnim klauzulama, a ako u ugovoru nita nije reeno primjenjuju se najprije obiaji i praksa, a tek onda dispozitivna rjeenja BK: a. Individualizirane, generike stvari koje se moraju izdvojiti iz mase, te budue stvari isporuuju se u mjestu u kojem se nalaze. b. Generika roba distanciona prodaja stvar se predaje u mjestu u kome prvi samostalni prevoznik djeluje ako to zahtjeva priroda transporta;
1

dalje u textu BK Beka konvencija

46

Sumedin
ostali sluajevi distancione prodaje i nedistancione prodaje mjesto isporuke je mjesto u kome je prodavac u trenutku zakljuenja ugovora imao sjedite. Nain isporuke obuhvata sve vrste radnji koje prodavac mora da preuzme da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu (pregled, pakovanje, istovar). Isporuku moemo podijeliti: Prema nainu kako se kupcu stavlja na raspolaganje: simbolina, dokumentarna i realna. Prema vremenu predaje cijele koliine: jednokratna i sukcesivna. Vrijeme isporuke predstavlja trenutak ili period u kojem sve radnje vezane za isporuku treba da budu zavrene. Ono moe biti odreeno: ugovorom i to prema BK na dva naina (fiksno odreenim ili iz ugovora odredivim datumom i odreenim ili iz ugovora odredivim vremenski periodom u prvom sluaju tano se odreuje datum, a u drugom period) i dispozitivnim propisima, kojima esto predhode obiaji i praksa. U pogledu ovih propisa BK je preuzela izvore anglosaksonskih prava, gdje e rok isporuke ukoliko nije ugovoren zavisie od okolnosti posla. Rok poinje tei od ugovorenog datuma poetka perioda ili od zakljuenja ugovara. U sluaju da je kupac ovlaten da odredi datum isporuke, on o tome mora blagovremeno obavijestiti prodavca u suprotnom prodavca moe dokazivati da ne odgovara za eventualnu docnju. U sluaju sukcesivnih isporuka izloena rjeenja se primjenjuju za pojedine obroke, a ako to nije mogue vaie mjerodavno nacionalno pravo. Bitno je rei da e se sva izloena pravila primjenjivati samo pod uslovom potovanja principa istovremenosti isporuke i plaanja tj. prodavac moe da zadri robu dok ne dobije pare. Postoji jo jedna situacija u kojoj prodavac bez tetnih posljedica moe da zadri isporuku: 1. obaveza nastala iz ugovora, a jo nije dospjela; 2. kupac ne moe da izvri bitan dio svojih obaveza iz ugovora; 3. oito se vidi da e kupac izvriti povredu ugovora nemogunost plaanja; 4. prodavac je duan da odmah obavjesti kupca o obustavljanju isporuke. 24. Predaja dokumenata kao obaveza prodavaca Postoji vei broj dokumenata vezanih za ugovor o meunarodnoj prodaji koje moemo podijeliti na one koji proistiu iz dravne intervencije i one koji interesuju samo stranke. Privatnopravne dokumente mogue je dalje podijeliti na finansijske i robne. Robni ugovori se dijele na: 1. dokumenti koji sadre pravo vlasnitvo na robi i slue njegovom prenosu (tovarni list, skladinica i sl.); 2. komercijalni dokumenti - olakavaju promet robe izmeu stranaka, kao na primjer izmeu stranaka, izmeu kupca i treih lica (upustva upotrebe, uvjerenje o porijeklu robe i sl.). Koje robne dokumente treba predati u BK nije precizirano, to je preputeno ugovoru i trgovakim obiajima, te prinudim nacionalnim propisima. Mjesto i vrijeme predaje dokumenata najee se ugovara, a u sluaju da to nije uinjeno prodavac prije svega treba voditi rauna o prinudim propisima, a tek poslije toga o ostalim. Bitno je napomenuti da su rokovi za predaju dokumenata jako kratki. Ako su dokumenti koji su predati nesaobrazni ugovoru (a potom su predati prije isteka roka) prodavac moe da do roka ispravi nedostatke, ali samo u sluaju da se time kupcu ne prouzrokuju dodatne nepogodnsti i trokovi (pored svega ovoga kupac e i dalje imati pravo na naknadu tete ali ne i na raskid ugovora). 25. Prenos svojine kao obaveza prodavaca

47

Sumedin
Prenos svojine ovdje je samo bitno rei da BK uspostavlja obavezu prenosa svojine na kupca, ali ne regulie nain na koji e se to izvriti. On je definisan mjerodavnim nacionalnim pravom. 26. Garancije saobraznosti isporuene robe sa ugovorom kao obaveze prodavca - Upredno pravni pregled Kada je rije o ovome postoje razlike u pravnim sistemima, tako: 1. Kontinentalni sistem pod ovim podrazumijeva neizvrenje ili neuredno izvreenje tj. docnju sa isorukom ili isporuku stvari sa fiziim (to su isporuke sa neodgovarajuim kvalitetom ili koliinski nedostatak) ili pravnim nedostacima. 2. Anglosaksonski sistemi sluajeve neizvrenja ili neurednog izvrenja ugovora ne dijeli prema faktikim obiljejima, nego prema znaaju za ostvarivanje ugovora. 27. Pojam saobraznosti u Bekoj konvenciji Kada je rije o saobraznosti prema BK, da bi mogli svrstati koji to nedostaci spadaju u nesaobraznost isporuke, potrebno je sistemsko tumaenje Konvencije, tako da je mogue izdvojiti sljedee nedostatke: 1. Predaja druge stvari ili stvari drugog roda; 2. Nedostaci u koliini (kvantitativni nedostaci); 3. Kvalitativni nedostaci (fizike mane robe); nepodobnost stvari za uobiajne svrhe nesposobnost za naroitu, izriito ili preutno ugovorenu svrhu nesaobraznost sa uzrokom ili modelom 4. Nesaobraznost u pakovanju ili zatiti robe (nije upakovana ili zatiena na ugovoreni nain). - Garancije saobraznosti robe se definie kao jamenje prodavca kupcu da e isporuena roba biti saobrazna onome to je ugovoreno. Prema Konvenciji nepotivanje ovog sa sasobom odgovornost prodavca iako moda to nije njegova krivica. Garancije saobraznosti robe ima ugovoreni karakter. da bi obaveza garancije saobraznosti robe postojala moraju biti ispunjeni uslovi dati Konvencijom, slini uslovi postoje i u BiH. Ti uslovi su: - radi se o ugovoru o prodaji na koji se primjenjuje BK - nedostatak saobraznosti mora postojati u asu prelaska rizika prodavca na kupca - savjesnost kupca - odravanje garancije saobraznosti robe sa ugovoram na snazi - potrebno je da garancija saobraznosti robe nije u ugovoru izriito ili preutno iskljuena. Ovi uslovi imaju kumulativan karakter zj. postoje istovremeno. 28. Garancija za pravne nedostatke (zatita od evikcije) kao obaveze prodavaca Kada je rije o pravnim nedostacima BK poznaje dvije vrste: prava ili potraivanja treih lica (suprotno veini nacionalnih prava ne odgovara se samo za postojea subjektivna prava treih lica ve i samo ozbiljna potraivanje kupca moe da znai pravo koritenja garancije); poseban tretman prava industrijske svojine. Tako da pravni nedostatak prema BK postoji i kada: sprijeava nedostatak prava kupca; sprijeava nedostatak prava kupca u odreenom obimu; 48

Sumedin
onemoguavaju nastank prava kupca prema ugovoru; sprijeavaju nesmetano koritenje prava prenesenih prema ugovoru. Na osnovu ovoga garancija za pravne nedosttke bi znaila jamenje prodavca kupcu da preneseno pravo nema nijedan od navedenih nedostataka. Da bi obaveza za postojanje garancije postojala moraju biti ispunjena sljedei uslovi: 1. Nesavjesnost prodavca (iskljuivo ukoliko je rije o pravu industrijske svojine); 2. Stvar nije prodata prinudim putem; 3. Postojanje uredne reklamacije; 4. Garancija nije ugovorom iskljuena. 29. uvanje robe kao obaveza prodavaca Prema BK i uporednom pravu to je zajednika odgovornost obje strane i lei na svakoj od stranaka onda kada su posjed robe i snoenje rizika na njoj podijeljeni. Prodavac je prema BK duan u dva sluaja uvati stavri: 1. Docnja kupca sa preuzimanjem isporuke; 2. Kada kupac ne plati cijenu u skladu sa ugovorom (kod istovremene isporuke i plaanje). uvanje robe prodavac moe da obavi na vie naina: sam uva robu panjom dobrog privrednika, na toak i rizik kupca; dati robu nekom treem na uvanje u skladitu (Konvencija ne odreuje kome, ali se to radi ako su trokovi uvanja manji); prodaja robe koja se vri u dva sluaja, i to: roba podloena brzom kvarenju i ako njeno uvanje iziskuje nerazumne trokove. Prodavac o prodaji prema BK moe, ali ne mora obavijestiti kupca. 30. Ostale obaveze prodavca Najee se navode sljedee: pakovanje robe; obavjetavanje druge strane o relevantnim injenicama; otprema robe; transportno osiguranje. Otprema robe se ugovara ili rjeava transportnim klauzulama, a ako to sluaj slijede dispozitivna pravila BK: 1. prevoz se organizuje do mjesta opredjeljenja (mjesto gdje prelazi rizik); 2. prodavac mora zakljuiti sve potrebne ugovore za prevoz (ugovor o pediciji, osiguranju, sladitenju); 3. vrsta prevoza zavisi od okolnosti posla; 4. uslovi ugovora moraju biti uobiajni za tu vrstu prevoza. Obaveza osiguranja lei na prodavcu ako je izriito ugovorena ili na nju upuuju transportne klauzule. Ona se tada ravna prema sporazumu stranaka i pravilima osiguranja. Zato je BK regulisala samo obaveze prodavcaako nije duan da robu osigura. On je tada, naime, duan da kupvu dostavi sve potrebne dokumente da bi on to mogao izvriti VI OBAVEZE KUPCA 31. Davanje specifikacije kao obaveza kupca Specifikaciona prodaja je posebna vrsta prodaje, a njen pravni reim u BK i ZOO je gotovo identian. Pod specifikacijom se podrazumijeva ugovorni uglavak ili jednostrana izjava jedne od stranaka kojom se blie odreuje oblik mjere i druga obiljeja robe. iako BK ne govori o 49

Sumedin
obimu i tehnici odreivanja obiljeja robe, ali oni moraju biti detaljniji od obine ugovorne klauzule kojom se blie definie predmet posla. Kupac je duan da specifikaciju obezbjedi do ugovorenog datuma. Ako on nije oznaen u ugovoru onda do isteka razumnog roka koji zavisi od okolnosti posla. Nepotivanje ove obaveze daje pravo prodavcu da sam saini specifikaciju te da o pojedinostima specifikacije obavijesti kupca. Ako kupac ne poalje izmjenjenu ili novu specifikaciju i nakon ovoga smatra se da je prodaveva specifikacija vaea. 32. Provjera saobraznosti kao obaveza kupca Pojam i znaaj provjere - Provjera (ne)saobraznosti je sistem pravnih i faktikih radnji kojim se utvruje da li isporuena roba odgovara onome to je ugovoreno. Prema BK ova obaveza je uslov za valjano reklamiranja i jedna od pretpostavki ouvanja prava na naknadu tete. Provjera saobraznosti sadri sljedee modalitete: Vrijeme provjere moe biti odreeno prinudnim propisima, ugovorom, odnosno dispozitivnim propisima. Kada je rije o prinudinim propisima regulativa velikog broja zemalja zahtjeva da se roba provjeri prije otposlenja. U postupke obavezne kontrole robe spada i granina kontrola. Sve vrste prinudnih propisa su pod snanim uticajem GATT/WTO. Vrijeme provjere koje se odreuje ugovorom i dispozitivnim propisima mogue je razmatrati sa dva stanovita: 1. Kada je prodavac nesavjestan (nesaobraznost mu je bila poznata ili nije mogla biti nepoznata, a on ih nije otkrio kupcu) tada vrijeme provjere nije niim ogranieno; 2. Prodavac je bio savjestan u sklopu ovoga mogue je razmatrati dva sluaja: Nedostatak bio vidljiv u vrijeme pregleda robe prema BK pregled je potrebno izvriti u to je mogue kraem roku u zavisnosti od okolnosti posla, a u praksi BK najee vrijeme provjere vee za vrijeme isporuke. Meutim BK ima nekoliko specifinih rjeenja u ovom pogledu, i to: a. Kod distancione prodaje pregled se moe odgoditi do stizanja robe u mjesto opredjeljenje (vrijeme pregleda se odgaa za period transporta te kupac mora dokazati da nedostatak nije nastao za vrijeme prevoza ve prije). Ovdje je neophodno spomenuti nekoliko momenata: razlikovanje pregleda o izvrenju ugovora o prodaji od pregleda kod ugovora o prevozu, stranke mogu vrijeme pregleda uvijek ugovorno regulisati, ako nije ugovoreno kupac ima pravo izabira opcije mjesta i vremena pregleda i posljenji momenat je da kupac ima obavezu da umjesto opredjeljenja pregleda robu u to kraem roku. b. Kod reekspedicije pregled moe da se odgodi da prispjea robe u novo mjesto opredjeljenja c. Istovremenost isporuke i plaanja pregled se moe odgoditi dok prodavac kupcu ne stavi na raspolaganje dokumenta na osnovu kojih se moe raspolagati sa robom. Kod skrivenih nedostataka provjera se moe izvriti u krajnjem roku od 2 godine raunajui od dana stvarne predaje robe kupcu, izuzev kada je taj rok nesagasan ugovorenim garantnim rokom. Mjesto provjere prema BK ono direktno zavisi od vremena provjere, tako da ono moe imati: mjesto isporuke, mjesto predaje prvom prevozniku (distanciona prodaja generike robe),

50

Sumedin
mjesto opredjeljenja, konana destinacija kod reekspedicije i mjesto gdje se stavri nalaze (kod skrivenih nedostatak). Analiza texta BK teite stavlja na mjesto opredjeljenja, ali zbog toga to je meunarodna prodaja najee distancionog karaktera veoma je prisutno da bude mjesto predaje robe prvom prevozniku. Nain provjere predstavlja sve vrste radnji koje je kupac duan da preuzme radi provjre saobraznosti isporuke. Nain pregleda zavisi od vrste stavri i sporazuma stranaka, pa mu BK ne posveuje posebnu panju. Meutim, sistemskim tumaenjem BK se moe utvrditi da su za nain pregleda prvenstveno mjerodavni poslovni obiaji, a ako njih nema kupac treba da ispita robu na razuman nain. U vezi sa nainom provjere postoje tri bitna momenta: 1. Kod naina provjere treba razlikovati tehnike do drutvenih procedura; 2. Ako je nain provjere utvren ugovorom ili prinudnim propisima, onda se to mora striktno potovati; 3. Postupak provjere se danas esto koristi kao nain iskljuivanja ili ograniavanja odgovornosti prodavca. 33. Prijem isporuke kao obaveza kupca To je sistem pravnih i faktikih radnji koje kupac mora obaviti da bi omoguio prodavcu da izvri isporuku te da bi on sam preuzeo robu. Sastoji se od jedne faktike i jedne pravne radnje. U uporednim pravima pravna priroda preuzimanja isporuke je sporna, naroito u pogledu toga da li je to pravo ili obaveza kupaca. Kod nas u BIH prihvaeno je drugo miljenje. Koje su to radnje koje kupac mora obaviti esto su naveden u ugovoru ili u drugim izvorima, a ako ne onda dispozitivno pravilo glasi da je kupac mora da obavi sve radnje koje se razumno od njega oekuju. 34. uvanje robe kao obaveza kupca Ve je navedeno da je to obaveza i jedne i druge strane te za ovu obavezu vae ista pravila kao i za prodavca. Specifinost ipak postoji, a vezana je za pravo kupca da odbije robu, pa imamo dvije situacije: 1. Prva ima opti karakter kad god je kupac ovlaten da odbije robu koja se ve nalazi u njegovom posjedu, duan je da preuzme sve mjere da je uva. 2. Druga, kod distancione prodaje kupac je u mjestu opredjeljenja duan da preuzme robu za robu prodavca, ako su ispunjeni uslovi iz BK, i to sljedei: preuzimanje robe mogue bez plaanja; preuzimanje i uvanje robe ne prouzrokuju kupcu dodatne trokove; preuzimanje i uvanje robe ne prouzrokuju kupcu dodatne nepogodnosti; prodavac nema u mjestu opredjeljenja lice ovlateno da preuzme robu.

35. Plaanje cijene kao obaveza kupca Pojam plaanja i izvori prava - To je glavna obaveza kupca i prema BK. Predstavlja (obavezu kupca da plati cijenu) preuzimanja mjera i ispunjenja formalnosti predvienih ugovorom ili zakonima i propisima da bi se omoguilo izvrenje plaanja. U obavezu plaanja ulaze: cijena predmeta prodaje, izdaci robnog prometa i trokovi plaanja.

51

Sumedin
Da bi prodavac doao u posjed novca, kupac mora izvriti niz radnji ureenih prinudim i dispozitivnim propisima. Ako nita nije ugovorenomjerodavni su propisi zemlje iz koje se plaanje vri. Pored ovoga kupac treba da zadovolji i propise zemlje u koju se plaanje vri (npr pribavljanje dozvole za plaanje, otvaranje akreditiva i sl.). Od izvora vezanih za plaanje na prvom mjestu je BK, potom bilateralni ugovori, devizno zakonodavstvo i podzakonski akti, a na poslijednjem mjestu je mjerodavno domae pravo. Nain plaanja on obuhvata instrumente plaanje, a u BK nije konkretno regulisan, pa se primjenjuju meunarodna regulativa i mjerodavno dravno pravo. Najei instrumenti plaanja su: nalog, dokumentarni akreditiv i izdavanje i prijenos mjenice i eka. Bitno je naglasiti da Zakon o deviznom poslovanju zahtjeva da se platni promet sa inostranstvom odvija putem banaka. Kao specifian instrument plaanja pojavljuje se plaanja robom gdje se otvara niz pitanja: 1. nacionalna prava u pogledu ovoga nisu saglasna (da li se to moe ili bar djelimino); 2. ako je takvo plaanje unaprijed ugovoreno, postoji specifian posao razmjena (barter ili kompenzacija). Bitno je rei da su spoljnotrgovinski efekti zahtjevali da se barter evidentira. Taj zadatak je kod nas povjeren ministarstvima trgovine entiteta, a postupak ureen posebnim upustvima Vijea ministara. Preduzee je duno u sluaju ovakvog posla obavjestiti ministarstvimo trgovine entiteta (o vrsti , vrijednosti robe). Mjesto plaanja to je lokacija ili lokalitet na kojem sve radnje vezane za plaanje moraju biti zavrene. U uporednom i naem pravu dominiraju tri principa odreivanja mjesta plaanja: obaveza je donosiva; nalazi se pod uticajem pravila o vremenu i nainu plaanja; vezana je za princip uzajamnosti ispunjenja. Trokove plaanja u principu snosi kupac, dok prodavac snosi poveane trokova usljed premjetanja svog sjedita. Sistemskim tumaenjem BK mjesto plaanja je sjedite prodavca koje je imao u trenutku zakljuenja ugovra. Kada je plaanja ugovoreno uz isporuku ili predaju dokumenata onda je to mjesto ureenja robe. Kod distancione prodaje ovo e biti sluaj samo u ako prevoznik ima ovlatenje da naplati potraivanja od kupca. Ako se plaanje vri dokumentarnim akreditivom, onda je to mjesto gdje banka (koja je odobrila akreditiv) ima sjedite. Vrijeme plaanja predstavlja trenutak ili period kada sve radnje vezane za plaanje moraju biti zavrene. Rjeenja BK u pogledu ovoga su analogna nacionalnim pravima. Izuzetak ipak postoji: kada se dan plaanja utvrdi ne samo ugovorem nego i na osnovu izloenih rjeenja konvencije, kupac je duan platiti bez posebnog zahtjeva ili neke druge formalnosti od strane prodavca. Vrijeme plaanja se najprije odreuje ugovorom. Posebno je interesantno ako se plaanje vri prije isporuke....se koriste. Klauzula kojima se to ini (C.B.D. Cash before Delivery). Ovo moemo posmatrati dvojako: 1. Ako domae lice vri ovako plaanje ZDP od njega zahtjeva da preuzme robu u roku od 90 dana. 2. Ako plaanja obavlja nakon isporuka onda je preduzee duno prema ZDP da to izvri u roku od 90 dana. 52

Sumedin
Ako vrijeme plaanja nije ugovoreno onda to znai da kupac plaa kad mu se roba stavi na raspolaganje ili dokumenti vezani za robu. VII PRIGOVORI ZBOG NESAOBRAZNOSTI 36. Obavjetenja i prigovori zbog nesaobraznosti Na samom poetku je veoma vano da razlikujemo obavjetenje od prigovora. Ako se informacije i pravne posljedice u obavjetenju odnose samo na obavezu naknade tete u sluaju nedavanja ili neblagovremenog davanja istog, onda govorimo o obavjetenju. Prema BK postoji vie ovakvih sluajeva: a) obavjetenje kupca da je roba otpremljena radi isporuke b) obavjetenje jedne strane drugoj da e odgoditi izvrenje svojih obaveza jer se vidi da druga strana nee izvriti bitan dio svojih obaveza c) obavjetenje jedne strane drugoj da e raskinuti ugovor iz istih razloga kao pod b) d) obavjetenje jedne strane drugoj o nastupanju vie sile koja je onemoguila ispunjenje obaveze Kada je rije o prigovoru pod njim smatramo izjavu ugovorenog povjerioca kojom on ukazuje duniku na injenicu da ugovor ne smatra izvrenim ili pak djelimino izvrenim, te se u skladu s tim namjerava koristiti svojim pravilima koja mu po osnovu toga pripadaju. BK poznaje dva sluaja prigovora, a to su: 1. Prigovor o nesaobraznosti robe 2. Prigovor zbog postojanja pravnog nedostatka 37. Reklamacija/obavjetenje o nesaobraznosti robe Prigovor ili reklamacija je pomoni pravni posao kojim kupac obavjetava prodavca da ispruena roba po njegovom miljenu i nalozima ima materijalni nedostatak, te da se u pogledu namjerava koristiti svojim pravima. Sadraj reklamacije on je odreen BK, te obuhvata prirodu nedostataka to znai da nije dovoljna samo izjava o postojanju nedostataka iako je dovoljno esta i sama izjava ako je potkrepljena odgovarajuim izjavama i dokumentima. BK ne trai da kupac pozove prodavca da se uvjeri u postojanje nedostatka, kao to to ini na ZOO. Vrijeme reklamacije ako je prodavac bio nesavjestan, kupac moe reklamaciju poslati bez vremenskih ogranienja, ali u sutini tada relamacija nije ni potrebna. Kada je prodavac savjestan vrijeme reklamacije zavisi od toga da li je nedostatak bio vidljiv ili ne. Vidljiv nedostatak mora biti reklamiran u razumnom roku od trenutka kada ih je kupac otkrio ili trebao otkriti. Skriveni nedostaci se reklamiraju u dva roka: a. Subjektivnom razumnom roku po otkrivanja ili kad ih je trebao otkriti b. Objektivnom najkasnije dvije godine od dana predaje robe. Ovaj rok je prekluziran pa ne podlijee produivanju i prekidu. Mjesto reklamacije BK ne sadri rjeenja o ovome ali se sistem tumaenjem moe utvrditi da je to u skladu sa teorijom odailjanja, sjedite kupca odreeno kao mjesto reklamacije. Nain reklamacije takoer nije posebno regulisan, a zavisi od vrste prodaje i njenih modaliteta (distanciona i nedistanciona prodaja), kao i od poslovnih obiaja i prakse.

53

Sumedin
Osnovno dejstvo uredne i blagovremene reklamacije je ouvanje prava na popravljanje tete. Proputanje reklamacije ili njeno zadocnjelo slanje znai gubitak tog prava. Meutim, ako kupac ima razumno opravdanje, to nije poslao reklamaciju, moe sniziti cijenu ili zahtjevati naknadu tete, izuzev izgubljene dobiti. 38. Prigovor/obavjetenje o pravnim nedostacima To je izjava kupca kojom obavjetava prodavca da pravo koje se odnosi na prenesene stavri nije u potpunosti ili nikako konstituisano. BK odstupa od rjeenja poznatih u nacionalnom pravima. U osnovi njegovog koncepta lei izjednaavanje prigovora o postojanju materijalnih nedostataka sa ovim prigovorom. Prema BK reklamacija mora da sadri prirodu pravnog nedostataka. Nedostatak, dakle, mora biti oznaeno po vrsti, ali i ne samo to, ve ukoliko je to mogue navesti i tree lice koje osporava kupeva prava. Prigovor mora biti upuen prodavcu u razumnom roku poto je kupac saznao za postojanje takvog prava. Izostavljanje prigovora ili njegovo neblagovremeno slanje znae gubitke prava kupca, ali samo prema savjesnom prodavcu. Nesavjestan prodava odgovara za nedostatke bez obzira to je reklamacija izostala, i bitno je rei da u sluaju pravnih nedostataka ne postoji ni dvogodinji prekluzivni rok, zbog toga to se pravni nedostaci otkrivaju kasnije nego materijalni. Odreivanje zastarjelosti je preputeno dravnom poretku na koje uputi MPP. Bitno je rei da kupac ne gubi sva svoja prava u sluaju da se radilo o savjesnom prodavcu, a da nije poslata raklamacija. Naime, kupac ima pravo na sniavanje cijene srazmjerno nedostatku, ili na naknadu tete ali ne i izgubljene dobiti. VIII SISTEM ODGOVORNOSTI U BK 39. Povreda ugovora u Bekoj konvenciji Kontinentalni sistem pa i na dijele povredu ugovora prema faktikim obiljejima. Najvaniji kriteriji su obim i nain povrede, a esto i znaaj povrede. Povrede ugovora dijelimo: 1. potpuno neizvrenje ugovora (preputanje neke ili svih ugovornih obaveza); 2. djelimino neizvrenje ugovora (preputanje neke ili izvrenje svih ugovornih obaveza); 3. za docnjenje; 4. neuredno izvravanje dunosti ugovorene strane (povreda modaliteta). Kontinentalni sistem usljed ovakvih povreda smatraju da nevina strana moe traiti naknadno ispunjenje (uz naknadni rok) ili naknadu tete. Ako se ugovor ne ispuni i uz naknadni rok moe se traiti raskid ako ve po zakonu nije uslijedio. Anglosaksonski sistemi koriste termin prekraj ugovora koji se deava kada strana odbije ili propusti da izvri jednu ili vie obaveza. Prekraj se pojavljuje u tri oblika: 1. neispunjenje ugovorene obaveze u roku; 2. izriita izjava da se ugovor nee ispuniti data od dunika ; 3. dovoenje dunika u situaciju da ne moe ispuniti ugovor i to sopstvenim radnjama. U sluaju ovih prekraja nevina strana moe da ostane pri ugovoru i trai naknadu tete. Ako druga strana izriito izrazi da nee ispuniti obaveza ili ako je prekraj vitalan za ugovor, nevina strana moe raskinuti ugovor. Pri odreivanju da li je prekraj vitalan ili ne sudska praksa je niz metafora kojim se ovo utvruje (prekraj koji spreava bitno izvrenje ugovora je razlog za raskid u svim drugim sluajevima prekraj nije vitalan za ugovor). BK svoje polazite zasniva na anglosaksonskom sistemu te povrede ugovora dijeli na bitne i nebitne. Prema BK povrede ugovora je bitna ako se njome prouzrokuje zakva teta drugoj

54

Sumedin
strani da je liava onog to je opravdano oekivala od ugovora, osim ako takvu posljedicu nije predvidjela strana koja ini povredu. 40. Pojam i principi odgovornosti u Bekoj konvenciji Odgovornost predstavlja jednostrani obavezni obligacioni odnos gdje jedno lice (oteeni ili povjerilac) ima pravo da od dunika traiti radnju popravljanja tete (u novcu ili u naturi), a druga strane ima obaveze da to uini. Ona moe nastati povredom ugovora ili bez prethodne postojanja imovinskog odnosa (graanski delikti). Za ovo nacionalna prava imaju niz posebnih rjeenja: 1. Prema BK odgovornost ima ugovornu prirodu. Odgovornost za deliktne tete je preputena nacionalnim pravima. Razlike izmeu ove dvije nije samo akademska ve i ta to teret dokazivanja lei na duniku (tetniku), a druge na oteenom. 2. Prema BK u osnovu sistema odgovornosti lei prekraj ugovora, odnosno njegovog prekraja. 3. BK u posebnim odsjecima ureuje sredstva kojima raspolae kupac u sluaju povrede obaveze od strane prodavca, analodno vai I za prodavaca, ako postoje neke zajednike odredbe. 4. BK je posebno uredila najvanije sluajeve povrede ugovora. Na ostale obaveze se primjenjuju opta pravila sadrane u zajednikim odredbama o odgovornosti obje strane. 5. I kontinentalni i anglosaksonski sistemi odgovornost ugovorenog dunika zasnivaju prema krivici. Ona se sastoji od elemenata svijesti i volje, a znai proputanje panje koja se oekuje od strunjaka ili zanemarivanjem panje koja se razumno oekivala od dunika. 6. U sluaju povrede ugovora se ne raskida po samoj Konvenciji. Uvijek je potrebna i posebna izjava povjerioca kao nevine strane. 7. Obeteenje se vri kombinacijom alternativnih i kumulativnih vidova naknade. Oni se mogu sastojati u novcu i naturi to je ustupak kontinentalnim sistemima. IX ODGOVORNOST PRODAVCA 41. Odgovornost za docnju sa isporukom kao odgovornost prodavca Sistem odgovornosti za docnju sa isporukom Docnja sa isporukom je neisvrenje svih radnji predaje robe u ugovorenomroku ili roku odreenom BK (Bekom konvencijom). Docnja je injenica, sa stanovnitva odgovornosti kvalifikuje se kao tetna radnja povrede ugovora. Odgovornost za docnju je odnos koji nastaje izazvan tetnom radnjom. Prema lanu 45 BK, kupac za bilo koju povredu obaveza prodavca moe: - koristiti se pravom predvienim lanovima 46-52 - zahtjevati naknadu tete predviene lanovima 74-77 - zahtjevati naknadu tete iako se posluio drugim sredstvima

55

Sumedin
Rjeenja BK su veoma slina u uporednom pravu kada je rije o ovom pitanju. Sistem prava kupaca u sluaju docnje sa isporukom zavisi od: a) vrste isporuke b) Karakter roka, tj. karakter povrede ugovora docnjom sa isporukom. Prema nainu predaje stvari isporuka moe biti realna, dokumentarna i simbolika. Po kriteriju vremena isporuivanja cijele koliine isporuke, isporuka moe biti jednokratna i sukcesivna. Prema znaaju povrede ugovora docnjom sa isporukom, isporuka moe biti fiksna ili nefiksna. Odgovornost za docnju sa jednokratnom isporukom Prava kupaca po osnovu ovoga mogu se svrstati u 4 grupe: 1. Zahtjev za izvrenje isporuke u naknadnom razumnom roku 2. Raskid ugovora 3. Popravljanje tete izazvane bilo docnjom, bilo raskidom i 4. Restitucija eventualno plaenih iznosa. Zahtjev za izvrenje isporuke se podnosi uz davanje dodatnog razumnog roka za izvrenje (to nije cjelovit rok za izvrenje isporuke, ve vrijeme koje je potrebno urednom prodavcu da isporui ve pripremljenu robu). Raskid ugovora je veoma sloen i BK predvia 2 osnovne situacije: Prva je raskid ugovora prije dospjelosti obaveza. Ako je prije datuma izvrenja ugovora jasno da e jedna strana izvriti bitan prekraj ugovora, druga strana moe izjaviti da raskida ugovor. Postoji vie uslova za koje ovo vai, i ti uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno: a) obaveza druge strane nije dospjela b) postoji bitna povreda ugovora c) budua bitna povreda mora biti jasna d) ako vrijeme dozvoljava, povjerilac mora duniku dati razumno obavjetenje o namjeri raskida, kako bi dunik, mogao da prui adekvatna sredstva obezbjeenja urednog ispunjenja e) izjava povjerioca (kupca) o raskidu. Ako je izjava o raskidu uinjena, rokovi zastare poinju tei od onog datuma na koji je izjava o raskidu uinjena drugoj strani. Druga situacija se odnosi na raskid ugovora uopte (naroito zbog neblagovremene isporuke). Dvije varijante: I varijanta Ugovor se raskida prije nego je prodavac isporuio robu. - docnja predstavlja bitnu povredu ugovora, raskid odmah slijedi - docnja ne predstavlja bitnu povredu ugovora, raskid je mogu tek poslije poslije bezuspjenog proteka naknadnog roka za isporuku tj prvo davanje naknadnog roka za itvrenje pa tek onda raskid ugovora II varijanta - prodavac izvrio isporuku sa zadocnjenjem. Kupac i ovdje moe da raskine ugovor ako izjavu o raskidu ugovora da u razumnom roku raunajui od trenutka kada je saznao da je isporuka izvrena. Popravljanje tete izazvane bilo docnjom, bilo raskidom ugovora predstavlaj sloen sistem obaveza prodavca, odnosno prava kupca. Sistem naknade je u BK postavljen sa obtim pravilima reparacije. Kod naknade tete postoje dvije situacije: docnja i raskid. Ako isporuka bude izvrena u razumnom roku, kupac ima pravo na naknadu tete, koja se sastoji u nadoknaivanju proste tete i izgubljene dobiti. Kod raskida ugovora kupac takoer ima pravo na naknadu stvarne tete kao i izgubljene dobiti kao jedinog reparatornog zahtjeva. Ukoliko se koristi drugim pravima koja stie raskidom ugovora, naknadom tete u novcu se koristi samo da bi postigao potpuno obeteenje. Ostala prava koja su kupcu na raspolaganju:

56

Sumedin
- naknada u razlici u cijeni - kupovina radi pokria Kao posljednja alternativa kupca, spominje se restitucija tj. vraanje koje je mogue samo uz vraanje stvari koje su preuzete i pri tome su stvari nepotrone ili nepromjenljive. Odgovornost za docnju sa sukcesivnom isporukom U naelu rjeenja za ovu situaciju vezano je sa rjeenjima za jednokratnu isporuku mada ima specifinosti vezanih za raskid ugovora. Ona se razlikuje prema tome da li je koliina bitan ili nebitan element ugovora, odnosno da li docnja sa isporukom obroka predstavlja ili ne predstavlja bitnu povredu ugovora. Kada je koliina nebitan elemenat ugovora: 1. docnja sa isporukom obroka predstavlja bitnu povredu ugovora-kupac moe bet davanja dodatnog roka raskinuti ugovor ali samo za obrok sa kojim je prodavac u docnji. Izjava o odustanku je potrebna. 2. docnja sa isporukom obroka nije bitna povreda ugovora, ali kupac moe osnovano zakljuiti da e doi do bitne povrede ugovora u odnosu na budue isporuke, kupac u razumnom roku moe dati izjavu o raskidu za budue obroke. Kada je koliina bitan elemenat ugovora (kada postoji meuzavisnost svih obroka), kupac moe izjaviti da ugovor raskida u cjelini (za ve primljene i budue obroke). ienje od zadocnjenja Naknadno ispunjenje obaveze od strane prodavca, bez zahtjeva kupca. Za vrenje ovog prava prodavca predvieni su brojni uslovi: a) naknadnu isporuku prodavac mora da izvri o svom troku b) potrebno je da kupac nije raskinuo ugovor c) naknadna isporuka mora se vriti bez nerazumnog odgaanja d) naknadna isporuka mora se vriti bez nerazumnih nepogodnosti za kupca e) naknadna isporuka ne smije stvoriti neitvjesnost kod kupca u pogledu moguih buduih trokova. Svi ovi uslovi moraju biti zadovoljeni kumulativno. Obavjetenje prodavca o naknadnom izvrenju ugovora sadri zahtjev kupcu da prodavcu saopti svoju odluku i on djeluje samo ako ga je kupac primio. 42. Odgovornost za nesaobraznost stvari i prava ili potraivanja treih lica kao odgovornost prodavca Sistem odgovornosti za nesaobraznost Kada se povreda ugovora manifestuje kao vidljiv nedostatak saobraznosti, rokovi zastarjelosti zahtjeva za popravljanje tete poinju tei od momenta isporuke, odnosno od trenutka u kome je roba ili stvarno uruena kupcu ili od onog u kome je kupac odbio da primi ponuenu robu. Rok zastare u sluaju skrivene nesaobraznosti tee od momenta u kome se nedostatak mogao otkriti. Uslov za to je neizvjesnost prodavca. Nedostatak nesaobraznosti, kao i docnja moe da predstavlja bitnu ili nebitnu povredu ugovora. Zato je i sistem odgovornosti isti kao i kod docnje. Uslovi za nastanak odgovornosti za nedostatak saobraznosti su: uredno utvrivanje posrojanja nesaobraznosti pregledom robe i uredna reklamacija. Prava kupaca kada ostaje pri ugovoru

57

Sumedin
Ako kupac ostaje pri ugovoru, prema Bk kupac ima slijedee opcije: a) zamjena robe b) otklanjanje nedostataka c) srazmjerno snienje cijena d) naknada tete koja nije pokrivena nekim od predhodnih ovlatenja. Pravo kupca na zamjenu robe je ogranieno i pravno i faktiki. To je mogue samo za stvari odreene po rodu. I kada je to sluaj, BK postavlja brojne uslove: 1. Zamjena se ne moe traiti ako se kupac poeo koristiti drugim odtetnim pravom 2. Nedostatak predstavlja bitnu povredu ugovora 3. Zahtjev mora biti postavljen blagovremeno 4. Kupac moe zahtjevati zamjenu samo ako stvari moe vratiti u istom stanju u kome ih je i primio. Postoje jo tri napomene za zamjenu: 1. zamjena se moe traiti kao sekundarno rjeenje-onda kada popravak stvari ne uspije 2. kupac moe zahtjevati naknadu ostalih teta i kad zamjena bude uredno izvrena 3. ako je ugovor raskinut, kupac mora prodavcu naknaditi sve koristi koje je imao od stvari koja se djelimino ili u cjelini vraa. Popravak stvari je ogranieno na isti nain kao i ovlatenje na zamjenu. Popravak mora biti tehniki mogu s obzirom na prirodu stvari i na osobine nesaobraznosti. Zahtjev za popravku mora biti razuman sa stanovnitva prodavca po BK. izbor kupca se moe smatrati nerazumnim ako je otklanjanje nedostataka nesrazmjerno skupo. Takoer ovaj zahtjev mora biti upuen u reklamaciju, bilo u razumnom roku poslije nje. Srazmjerno snienje cijene-prema Bk kupca stavlja u izrazito povoljan poloaj, povoljniji ak od onog koji ima po pojedinim nacionalnim pravima. On ga moe vriti samostalno u odnosu na prodavca i sud. Vremenska ogranienja ne postoje. Kupac se ovim pravom ne koristi kada je prodavac prije ili poslije isporuke otklonio nesaobraznost, kao ni onda kada je odbio da primi isporuku. Najvei problem kod ovog prava je utvrivanje snienja cijena. U uporednom pravu postoje tri metoda, i to: razlika izmeu vrijednosti stvarno isporuene robe i vrijednosti naznaene u ugovoru. Na ovo snienje cijena kupac ima pravo i kada je prodavac osloboen odgovornosti za neizvrenje ugovora i obaveza naknade tete. Pravo na naknadu tete je dopunsko pravo za sluaj da se kupac koristio nekim od predhodnih prava. prema BK ovo pravo se moe koristiti i samostalno. Prava kupca kada raskida ugovor Ako je nesaobraznost bitan prekraj ugovora, kupac moe da raskine ugovor. Uprkos injenici da je izvrena bitna povreda ugovora, kupac moe odustati od ugovora samo pod uslovima sa u razumnom roku izjavi raskid ugovora. taj razuman rok tee: a) poto je kupac saznao ili morao saznati za nedostatak b) od isteka dodatnog roka koji je kupac dao prodavcu za uredno izvrenje obaveze ili poto je prodavac izjavio da nee izvriti urednu isporuku c) po isteku svakog dodatnog roka koji je prodavac odredio kupcu, a koji se tie izjave kupca o prihvatanju ili odbijanju izvrenja ugovora

58

Sumedin
u ovim sluajevima rokovi zastarjelosti potraivanja po osnovu naknade tete poinju tei od dana u kome su potraivanja dospjela, a to znai od dana u kome je izjava o raskidu stigla prodavcu. Ukoliko nesaobraznost nije bitna povreda ugovora, kupac nema pravo da ugovor raskine. tada se koristi pravima naknade tete. X ODGOVORNOST KUPCA 43. Odgovornost za docnju sa prijemom isporuke kao odgovornost kupca Sistem odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke Pravni tretman docnje sa prijemom isporuke unutar kontinentalnih sistema zavisi da li pojedini poredak spada u translativne ili tradicionalne. Kod translativnih (romanskih prava) prijem isporuke je pravo kupca i zato se prodavac moe osloboditi obaveze deponovanjem stvari kod treih lica, sa ili bez dozvole suda. Slino je i u vajcarskom pravu. U tradicionalnim sistemima prijem isporuke je obaveza kupca. beka konvencija usvaja anglosaksonski reim gdje se odbijanje isporuke smatra prekraj ugovora. U sluaju docnje sa prijemom isporuke prodavac ima tri grupe prava: 1. ostati pri ugovoru i traiti njegovo uredno ispunjenje, tj. prijem isporuke 2. raskinuti ugovor i 3. traiti naknadu tete. Kada se prodavac koristi ovim sredstvima, sud ili arbitraa ne moe kupcu odobriti produenje roka. Pojedina prava prodavca prodavac kupcu moe dati naknadni rok za izvrenje obaveze. Dok taj rok traje i dok kupac unutar njega ne izjavi da nee primiti isporukum prodavac ne moe dati izjavu o raskidu ugovora prodavac ima pravo na raskid ugovora. Ovo pravo moe biti anticipativno ili naknadno. Naknada je determonisana sa dva faktora i to: da li se radi o bitnoj ili nebitnoj povredi ugovora, a potom da li je kupac cijenu platio ili nije. kod bitnih povreda prodavac moe odmah raskinuti ugovor, davanjem posebnog obavjetenja. Ako je docnja sa prijemon isporuke nebitna povreda ugovora, ugovor se moe raskinuti izjavom prodavca tek poto bez uspjeha protekne naknadni rok razumne duine. Vrenje ovih prava nije niim uslovljeno ukoliko kupac nije platio cijenu. ali ako je cijena plaena, prodavac gubi pravo na raskid ukoliko to nije uinio kod docnje sa prijemom isporuke, prije nego je saznao da kupac ipak primio isporuku. prodavac ima pravo na naknadu tete. Ovo pravo postoji paralelno sa ostalim pravima.

44. Odgovornost za docnju sa plaanjem kao odgovornost kupca Sistem odgovornosti za docnju sa plaanjem Docnja sa plaanjem postoji kada kupac ne izvri svoju dospjelu obavezu isplate cijene. Postupak ostvarivanja prava prodavca na naplatu cijene razliito je ureen u kontinentalnim sistemima. Ako ugovor uti, tarnslativni sistem zahtjeva sudsku opomenu za plaanje. U tradicionalnim sistemima dovoljna je bilo kakva opomena koju daje prodavac, pa ak i privatna. BK odstupa po ovom pitanju od nacionalnih prava, kontinentalnih i

59

Sumedin
anglosaksonskih. BK izjednaava reim odgovornosti povrede sa ostalim povredama kupaca, a potom ne pravi razlikuizmeu situacija u kojima kupac nije postao vlasnik robe ili jeste. Osnovni princip koji dominira obavezom plaanja jeste jednovremnost isporuke i plaanja. Prodavac moe odbiti isporuku ako postane jasno da kupac nee izvriti bitan dio svojih obaveza zbog nedostatka kreditne sposobnosti. Ukoliko se ona pojavi po otpremi robe, prodavac ima pravo da sprijei isporuku robe, ako raspolae potrebnim dokumentima za to. Tada mora obavjestiti kupca o odgaanju isporuke i zatraiti od njega dovoljno obezbjeenje plaanja. Obavjetenje se alje neovisno od toga da li je roba u transportu ili je jo kod prodavca. i kod docnje za plaanje, prodavac ima tri osnovna prava: 1. ostati pri ugovoru i traiti njegovo uredno ispunjenje, tj plaanje cijene 2. raskinuti ugovor i 3. zahtjevati naknadu tete kao dopunski ili samostalni vid obeteenja. Ako je poeto sa koritenjem ovih prava, ni sud ni arbitraa ne mogu odobriti kupcu rok za produenje plaanja. Pojedina prava prodavca prodavac ima pravo na zateznu kamatu. Pravo na kamatu potpuno je samostalno (ne zavisi od naknade tete niti utie na nju), i drugo nije precizno na koju vrstu kamate se misli.Kriterij odreivanja stope zatezne kamate prema BK nisu navedeni, ona se utvruje prema mjerodavnim nacionalnim pravima dejstvo raskida su donekle specifina. Zbog naela jednovremenosti ispunjenja, restitucija kao opte pravilo za sve dato i primljeno, se rjee primjenjuje. Ostala dejstva raskida su ista kao i u drugim sluajevima. Na snazi su klauzule o rjeavanju sporova, pravo/obaveza na naknadu tete i ostala prava i obaveze predvieni za sluaj raskida. XI PRELAZAK RIZIKA 45. Pojam rizika i uporednopravni pregled Teoretski posmatrano, ugovor o prodaji moe imati tri dejstva: nastanak prava i obaveza, prelaz svojine kod translativnih sistema i prelaz rizika. Rizik je mogunost nastupanja tete na predmetu prodaje koja bi bila izazvana neskrivljenom tetnom radnjom bilo kojeg lica ili tetnim dogaajem za koji niko nije odgovoran. BK ne zauzima jasan stav o ovom pitanju.BK pojam rizika vezuje iskljuivo za propast ili oteenje robe. Ostali poslovni rizici nisu ukljueni u ovaj akt. Na prvom mjestu stoje oni akti koji su povezani sa aktima javne vlasti. Drugim rijeima, rizik obuhvata one dogaaje opasne za robu koji s emogu pokriti redovnim (transportim) osiguranjem. U uporednom pravu postoje tri sistema prelaska rizika: 1. rizik prelazi zakljuenjem ugovora 2. rizik se prenosi svojinom 3. prelaz rizika se vee za isporuku 46. Opta pravila o prelasku rizika po Bekoj Konvenciji BK dravinu (posjed) i svojinu potpuno odvaja. Da bi se rizik mogao prenijeti, roba se mora identifikovati kao roba namjenjena za izvrenje ugovora. Izraz identifikovanje se koristi da se pravilo odnosi i na generike i na individualizirane stvari. Identifikacija se vri u toku isporuke ili naknadno. kada je roba identifikovana, rizik na kupca prelazi u asu kada on preuzme robu. Ovde se moraju istai tri momenta: 1. Prvo, ovo tjeenje predpostavlja da se isporuka vri u sjeditu prodavca

60

Sumedin
2. Drugo, rizik prelazi u stvari sa pruzimanjem isporuke, tj u trenutku kada kupac treba preuzme isporuku 3. Tree, ako kupac ne preuzme isporuku, time ini povredu ugovora, rizik prelazi na njega u asu kada mu je roba stavljena na raspolaganju. Postoji i posebno ureena situacija u kojij rizik prelazi na kupca u trenutku kada je isporuka trebala da se izvri, iako on nepreuzimanjem ne ini povredu ugovora, ali za ovo trebaju biti ispunjena dva uslova, i to: Mjesto isporuke nije i sjedite prodavca. roba se najee nalazi kod treeg lica, npr u javnom skladitu: i kupcu mora biti poznato da roba stavljena na raspolaganju u tom mjestu. Ako nakon prelaska rizika na kupca, doe do gubitka ili oteenja, koje je posljedica povrede ugovora ili bilo koje druge radnje za koju je kriv prodavac, kupac ne snosi rizik. Ako je prodavac uinio bitnu povredu ugovora, a rizik je ipak preao na kupca, kupac ima pravo da se koristi sredstvima koja su mu u takvom sluaju na raspolaganju(da zahtjeva izvrenje ugovora ili da raskine ugovor bez obzira to je rizik na njega preao). 47. Pravila za distancionu prodaju Distanciona prodaja je ona kod koje se roba mora transportovati radi izvrenja ugovora. I ovdje je potrebno da roba bude identifikovana kao roba namjenjena za izvrenje ugovora. U okviru distancione prodaje postoje tri situacije koje su posebno ureene BK. - Prva postoji kada je potrebno izvriti transport, a prodavac nije obavezan da robu preda prevozniku u odreenom mjestu. Tada je mjesto isporuke i mjesto prelaska rizika mjesto predaje robe vozaru, a to je skladite prodavca. Rizik prelazi na kupca kada je roba predata prevozniku. Roba mora biti predata nezavisnom prevozniku, a ne pediteru ili slubenicim prodavaca ili kupaca. - Druga, ako se roba mora predati nezavisnom prevozniku u odreenom mjestu, razliitom od sjedita prodavca, rizik prelazi na kupca tek kada je roba predata prevoziocu u tom mjestu. rizik prevoza do tog odreenog mjesta snosi prodavac. - Tree, ako se roba u trenutku prodaje nalazi na putu, rizik prelazi na kupca u trenutku tzakljuenja ugovora.

61

Sumedin
UGOVOR O ISKLJUIVOJ DISTRIBUCIJI 48. Pojam i vrste ugovora o distribuciji U ekonomiji se rije distribucija koristi da bi se oznaio nain na koji proizvoa ili trgovac rasporeuju svoju robu na dostupna trita. U sutini predstavlja davanje prava drugoj osobi da u sopstveno ime i raun vri dalju prodaju robe ili usluga davaoca prava. Postoji vei broj ugovora distribucije: 1. Ugovor o distribuciji 2. Ugovor o iskljuivoj distribuciji 3. Ugovor o selektivnoj distribuciji 4. Ugovor o iskljuivoj nabavi 5. Ugovor o distribuciji motornih vozila 6. Ugovor o franajzingu Mi emo ovdje panju posvetiti samo Ugovoru o iskljuivoj distribuciji. Ugovor o iskljuivoj distribuciji ima za predmet trajnije pravo za zakljuivanje ugovora o prodaji, ali se razlikuje od samog ugovora o prodaji nezavisan je od njega. Od ugovora o licenci razlikuje se po predmetu ugovora, prinudno-pravnom reimu i obavezama stranaka. Glavna razlika izmeu iskljuive distribucije i franajzinga sastoji se u predmetu. Odnos izmeu ugovora o iskljuivoj distribuciji i iskljuivoj agenciji je to to iskljuivi distributer djeluje u svoje ime i raun, a agent u svoje ime a za raun principala stoga je element povjerenja kod ugovora o iskljuivoj distribuciji2 veoma vaan. 49. Ekonomska obiljeja ugovora o iskljuivoj distribuciji Nedostaci ugovora o ekskluzivnoj distribuciji: 1. ograniavanje konkurencije meu postojeim ili potencijalni, prodavcima robe istog proizvoaa 2. vjerovatnost restriktivnih klauzula u takvim ugovorima koje pogaaju i konkurente i potroae 3. omoguavanje paralelnog uvoza kroz sistem ugovora o ekskluzivnoj distribuciji Prednosti ugovora o ekskluzivnoj distribuciji: 1. Specijalizacija proizvoaa i distributera za pojedine segmente prodaje 2. Rad sa jednim poslovnim partnerom 3. Pojaan intenzitet i kontinuitet marketing aktivnosti 4. Racionalnost snadbijavnja 5. Stimulisanje konkurencije proizvoaa i trgovaca koji rade sa istom vrstom robe 6. Omoguavanje konkurencije i na onim tritima gdje zbog visokih trokova stvaranja distributivne mree ne bi ni bilo ID ima vie relevantnih ekonomsko-pravnih obiljeja: 1. Predstavlja vid vertikalne integracije (i unazad i naprijed) 2. Ugovorni karakter integracije prua fleksibilnost u dizajniranju i provedbi 3. Stvaranje integrisanih distributivnih sistema bez nedostataka i ogranienja kao kod vertikalne integracije 4. Stabilnost poslovnih odnosa 5. Mogunost ugovaranja iskljuivosti samo za jednu stranu,distributeta 6. Manja ili nikakva ulaganja
2

dalje u textu ID Ugovor o iskljuivoj distribuciji (ekskluzivnoj distribuciji)

62

Sumedin
7. samostalnost subjekata u prodajnom lancu 50. Razvoj pravne regulative Sporazumi o ID nastali su u Sad. Od samog poetka predstavljaju tvorevinu autonomnog trgovakog prava. U zakonodavstvu se ovaj posao gotovo ne ureuje, jedini aspekt koji je u veoj ili manjoj mjeri ureen jeste antimonopolski. 51. Definicija ugovora o iskljuivoj distribuciji Nepostojanje zakonskih definicija u nacionalnim pravima zahtjeva koritenje Uredbe Komisije EZ. To je sporazum ije su stranke samo dva preduzea kojima se jedna strana obavezuje drugoj da jedino nju snadbijeva odreenom robom radi dalje prodaje unutar cijelog zajednikog trita ili unutar njegove definisane oblasti. 52. Pravna priroda posla u ugovoru o iskljuivoj distribuciji Pravna priroda ovog ugovora nije potpuno razrjeena jer su unutar ovog ugovora a i distribucije uopte prisutni elementi vie drugih imenovanih poslova. Na prvom mjestu tu je o prodaji, i to prvenstveno prava a ne robe. Najznaajnije karakteristike ovog ugovora: 1. Ovo je posao trgovakog prava iskljuivo 2. ID je uslovljen antimonopolskim pravom 3. Sa stanovita teorije obligacije radi se o neimenovanom pravnom poslu 4. Ugovor je trajan i zbog toga uvijek ima i okvirni karakter 5. Posao je neformalan, ali se u praksi uvijek pojavljuje u pisanoj formi 6. Ugovor je sinalgmatian (obaveze i prava stranaka su uzajamne) 53. Bitan element ugovora o iskljuivoj distribuciji 1. Stranke u ovom ugovoru to su dobavlja i distributer. Obje stranke imaju status trgovca, te moraju ispunjavati zakonske uslove za bavljenje vanjskotrgovinskim poslovanjem. U pravu EZ i poreci zemalja lanica zahtjevaju da se u ugovoru kao stranke pojave samo dva preduzea, dok nae pravo ne sadri ovo ogranienje. Stranke u ugovoru moraju pripadati razliitim stupnjevima u komercijalizaciji robe (na primjer proizvoa-veletrgovac, veletrgovac-trgovac na malo). Reciproni i nereciproni sporazumi o distribuciji proizvoaa iste robe su zabranjeni jer imaju znaenje horizontalnih monopolskih ugovora. Isto vai i za povezana preduzea, osim ako im je zajedniki godinji prihod ispod 50 miliona eura. 2. Predmet ovog ugovora je pravo distributera na iskljuivu prodaju odreenih proizvoda ili usluga dobavljaa na ugovorenoj teritoriji. Robe na koje se ovo pravo moraju biti odreene ili odredive u ugovoru. Ako postoji mogunost zabune robe moe se sastaviti posebna lista proizvoda koji ne spadaju u ugovorne. Ovaj ugovor se moe i odnositi i na usluge koje su neposredno povezane za prodaju ugovorenih proizvoda. Neznatne promjene na proizvodima i pakovanju, koje uzrokuju bitne promjene njihovih osobina i funkcija, a koje vri distributer, ne smatraju se stvaranjem novog proizvoda. Proizvodi koji se prestanu proizvoditi ili koje dobavlja ne moe vie da dri bez svoje krivice prestaju da budu ugovorni proizvodi. Ovakav automatizam se ne primjenjuje kod novih proizvoda (njih je potrebno regulisati ugovorom). 3. Trajanje ugovora postoje razliiti naini odreivanja trajanja ovog ugovora.Ugovor moe biti najprije zakljuen na neodreeno vrijeme. Tada traje do sporazumnog ili jednostranog raskida. Ako se zakljuuje na neodreeno vrijeme rok, po pravilu dui od jedne godine dana, a ako je pak kojim sluajem krai od jedne godine. U takvim

63

Sumedin
uslovima on se najee koristi kao probni i stranke tada ugovorom preuzimaju obavezu da e ponovo pristupiti pregovorima radi definisanja svog odnosa na dui rok. 4. Teritorija je podruja na kome distributer uiva prava iskljuive prodaje i on se jo naziva ugovorna teritorija. Ona mora u ugovoru biti precizno odreena jer determinie trite na kojem vrijedi distribucija ekskluziviteta. Pristup treem licu na ugovornu teritoriju ne moe biti zabranjen po osnovu ovog ugovora. Stranke mogu ugovoriti i proirenje teritorije (fiksiranjem uslova pod kojim ove odredebe vae). Bitno je samo rei da teritorija ne smije biti jednostrano promjenjena, tako da dobavlja ne moe promjeniti granice ekskluzivnih teritorija bez pristanka distributera, ovaj (distributer) ne moe uvesti novog distributera unutar svoje ugovorene teritorije bez pristanka dobavljaa. Takoer je bitno rei da dobavlja moe zadrati pravo snadbijevanja odreenih klijenata tada je rije o rezervisanoj klijanteli 5. Cijena u ovom ugovoru cijena koja se odnosi na preneseno pravo na iskljuivu prodaju nije navedena, pa se naknada mora traiti u odredbama o cijeni robe po kojoj se ona prodaje distributeru. Cijena robe se ne odreuje uvijek u ID, pa je to esto preputeno naknadnim propisima. Razliiti su metodi ugovornog odreivanja cijene robe: a. Orijentacionim utvrivanjem cijene - cijene na odreen dan u odreenom mjestu - pravni standardi (najpovlateniji kupac) b. Fiksiranje cijene (bilo na dan zakljenja ugovora ili neki drugi datum) - primjenjuje se rijetko - i u poslovima sa kreim vremenskim periodom Bez obzira na metod utvrivanja cijene, njegov ishod ne smije da bude prodaja ugovorenih proizvoda po neumejerno visokim cijenama , jer se to smatra zloupotrebom monopolskog poloaja. 54. Obaveze dobavljaa 1. Potivanje iskljuivog prava prodaje koje je prenio distributeru, koje se odnosi kako na proizvode tako i na teritoriju. Dobavlja moe preuzeti obavezu da nee unutar ugovorenog teritorija prodavati sopstvene proizvode (tada je rije o ekskluzivnoj distribuciji a ako i on prodaje na tom teritoriju tada je rije o jedinom ili solo distributeru). 2. Dobavlja je duan prihvatiti sve narudbe distributera koje su u skladu sa ugovorom. 3. Prenos prava industrijske svojine (znanje firme, umijea, igovi) 4. Dunost koorporacija sa distributerom (promotivne aktivnosti, pruanje tehnike pomoi) 5. Obavjetavanje distributera (od liste dosadanjih klijenata do prestaje proizvodnog, obrazovanje kadrova distributera, opti uslovi poslovanja) 6. Dobavlja ima dunost da uva sve podatke koje je saznao o distributeru, sistemu poslovne tajne i to ima trajni karakter Sve prethoden obaveze dobavljaa odnose se prema distributeru, preostale imaju javnopravnu prirodu: a) Zabrana zakljuivanja recipronih i nerecipronih ugovora sa proizvoaima istog proizvoda b) Zabrana ekskluzivne distribucije meu povezanim proizvoaima c) Spreavanje ili zabrana paralelnog uvoza na ugovorenu teritoriju

64

Sumedin
d) Zabrana ekskluzivne distribucije na onim podrujima na kojima ne postoji alternativni izvor snadbjevaa krajnjih kupaca tim proizvodom 55. Obaveze distributera U prvu grupu spadaju one koje tite interese dobavljaa, a to su: 1. Obavljanje kupovine u skladu sa ugovorom o ekskluzivnoj distribuciji. Moe biti precizirano izriito i preutno. Drugi sluaj postoji kada je sporazumno predvien odreeni obim prodaje. 2. Distributer je duan panjom i marljivou dobrog strunjaka da konstantno nastoji da unaprijedi prodaju proizvoda na svojoj teritoriji ak i ako to nije ugovoreno 3. Moe preuzeti obavezu da u odreenom periodu i teritoriji ne konkuriu dobavljau (to moe trajati najdue 5 godina) 4. Obaveza koja glasi na negativnu inidbu a sastoji se od uzdravanja od niza radnji koje jesu ili mogu biti suprotne u skladu sa prve dvije dunosti 5. Plaanje pojedinanih narudbi u skladu sa ugovorom, a u njemu se po pravilu odreuje valuta, rokovi i mjesto. Obaveza saradnje sa dobavljaem postoji i na strani distributera: 1. Provoenje zajednikih akcija (promotivnog karaktera i slino) 2. Obavjetenje dobavljaa o svim relevantnim momentima vezanim za ugovor (najvanije sadraje o kojima dobavlja mora biti obavjeten poeljno je precizirati u ugovoru, no oni se mogu utvrditi iz okolnosti posla) 56. Odgovornosti stranaka Amerika jurisdikcija nerado dodjeljuje bilo kakvu naknadu za sluaj raskida ugovora o eksklizivnoj distribuciji, dok u kontinentalnim sistemima primjenjuju se opta pravila o odgovornosti i naknadi tete. Pitanje iskljuenja ili ogranienja odgovornosti izriito se regulie u samom ugovoru (posebno u USA), ali s obzirom da je iskljuenje ili ogranienje odgovornosti u mnogim pravima zabranjeno ili uslovljeno ni izloeni postupak nije bez rizika (ako se klauzula odnosi na obinu nepanju sud moe da je na zahtjev zainteresirane strane iskljui). Distributer odgovara krajnjem kupcu ili preprodavcu za postojanje materijalnih pravnih nedostataka, bez obzira da li je nedostatak u trenutku preuzimanja od dobavljaa bio skriven ili ne. Meutim, ugovorom se moe ukljuiti klauzula o regresu kojem dobavlja vri naknadu tetu distributeru. Meutim u ovom sluaju i interesi dobavljaa zahtjevaju da distributer poduzme neke obaveze u pogledu ovoga ka npr. pregled robe prilikom preuzimanja, skraivanje grantnih rokova kupcima, obavjetenje dobavljaa o prigovorima itd. 57. Prestanak ugovora Prije svega ovaj ugovor moe prestati ispunjenjem. Teorijski, to e biti sluaj samo onda kada je sporazumom stranaka odreen obim prodaje ijim ispunjenjem ugovora prestaje da postoji. Ako doe do naknadne objetivne nemogunosti ispunjenja ugovora prestaje po sili zakona. Ako je je ugovoren rok trajanja, ugovor prestaje istekom tog roka. Ovo vai samo u sluaju da stranke u ugovoru nisu predvidjele preutno produivanje ugovora. Kod jednostranog raskida situacija je sloenija jer dispozitivna rjeenja ne postoje, tako da je samim ugovorom potrebno predvidjeti osnove za jednostrani raskid, period u kome se mora dati izjava o raskidu, duina raskidnog roka, te nain obavjetenja druge strane o raskidu. Na ovoj osnovi nevina strana ugovora moe raskinuti i bez davanja otkaznog roka.

65

Sumedin
UGOVOR O LISINGU 58. Pojam lisinga Rije lising dolazi od imenice lease koja znai zakup ili najam, odnosno od glagola to lease dati u zakup. Ekonomska teorija smatra da su dva osnovna razloga ta razvoj lisinga: 1. otean plasman robe 2. moralno zastarjevanje uslovljeno tehniko-tehnolokom progresu. Lising je usko vezan za rent a car djelatnost. Davalac lisinga ili lising preduzee je subjekat koji se ugovorom o lisingu obavezuje da e stvar koja je predmet lisinga za naknadu prenijeti drugom licu na vremenski ogranieno koritenje i da e izvriti druge ugovorene obaveze koje su za to vezane. Korisnik lisinga ili primalac lisinga je lice koje na osnovu ugovora i uz naknadu stie vremenski ogranieno pravo koritenja predmeta lisinga i druga u vezi s tim povezana ovlatenja. Banka je bankarska ili neka druga finansijska organizacija koja obezbjeuje finansijsku i finansijsko-servisnu podrku poslu lisinga putem zakljuivanja razliitih vrsta bankarskih ugovora. Predmet ili objekat je stvar, odnosno skup stvari povodom koje se zakljuuje ugovor o lisingu i vre druge pravne i faktike radnje vezane za posao lisinga. 59. Vrste posla lisinga Lising je vezan za UNIDROIT konvenciju Prema osobinama objekta lisinga, poslovi se dijele na: a) lising potronih dobara b) investicioni lising ili lising opreme c) lising postrojenja d) lising pokretnih i nepokretnih stvari e) lising upotrebljivih stvari i lising neupotrebljivih stvari Prema broju angaovanih lica lising se dijeli: a) direktni lising u kome uestvuju samo dva lica b) indirektni lising u kome se pojavljuju tri subjekta: proizvoa/snabdjeva, davalac lisinga ili lising ustanova, i primalac lisinga Prema kriteriju trajanja lising se dijeli: a) kratkoroni lising, vrijeme trajanja ne prelazi jednu godinu, zove se jo i servisni lising b) dugoroni lising, rok prelazi godinu dana i obino se kree izmeu 3 i 5 godina, zove se jo i finansijski i ovaj tip ima obiljeja indirektnog lisinga Prema poloaju davaoca lisinga dijeli se na: a) lising preko lising drutva-lizing u uem smislu, najrazvijeniji je tip po svojoj poslovnoj konstrukciji b) koncern lising, karakteristian po okuplanju vie subjekata iz iste brane u kreiranju indirektnog lisinga c) sale and lease back lising d) proizvoaki lising, lizing u irem smislu e) proizvodno-finansijski lising ili finansijski lising. U njemu davalac lisinga finansira proizvoaa opreme, a ugovor sa primaocem se zakljuuje tek kada primalac odabere robu kod proizvoaa.

66

Sumedin
Podjela prema svojinskopravnim posljedicama zakljuenja i izvrenja ugovora (ova podjele je irelevantna sa stanovnitva UNIDROIT konvencije-o kojoj e biti rije). shodno ovom mjerilu, lising se dijeli na: a) lising uz obavezu vraanja objekta lisinga b) lising sa odredbom o zakljuenju ugovora o prodaji predmeta lisinga po isteku roka lisinga c) lising sa odredbom o prelasku stvari u svojinu primaoca lisinga po isteku roka na koji je ugovor zakljuen i po uplati zadnje rate lisinga. 60. Izvori prava za posao lisinga Prvu grupu ine sopstveni izvori MNPP-a koji se mogu podjeliti na domae i meunarodne. Od domaih izvora na prvom mjestu se nalazi lan 21 Zakona o vanjskotrgovinskoj politici BiH i entitetska regulativa. Od onih koji imaju meunarodni karakter na prvom mjestu je UNIDROIT Konvencija o meunarodnom finansijskom lisingu, donesena u Otavi 1998. god. Predmet regulative je finansijski lising opreme i to iskljuivo u poslovne svrhe, ukljuujui tu i naknade ugovora o pod-lisingu. Konvencija se primjenjuje na operativni lising. Konvencija vai samo za poslovne ugovore i to pod uslovom da davalac lisinga i primalac imaju sjedite u razliitim dravama. razliitost mjesta sjedita je vaan ali ne i nuan uslov za vaenje Konvencije. Moraju biti jo ispunjena dva uslova: - davalac lisinga, primalac lisinga i proizvoa imaju mjesto poslovanja u dravama koje su lanice Konvencije - ugovor izmeu snabdjevaa i davaoca lisinga, te sam ugovor o lisingu bude podvrgnut pravu jedne zemlje lanice UNIDROIT Konvencija ima dispozitivan karakter. BiH nije potpisnica ove konvencije, tako da ona vrijedi kada je to ugovoreno i kada MPP upuuje na to. U drugu grupu ulaze izvori MPP-a. U noj ne postoje izvori koja bi imala meunarodno porijeklo. Vaan je lan 20 Zakona o regilisanju sukoba zakona. Prema njemu za ugovore o zakupu-pa prema tome i lisingu, bit e mjerodavno pravo mjesta gdje se u vrijeme prijema ponude nalazilo prebivalite tj. sjedite zakupodavca. Trea vrsta izvora je pravo BiH nadleno za ugovor, tanije ZOO (zakon o obligacionim odnosima). Tri su grupe njegovih odredbi koje se mogu primjeniti na posao lisinga. Prva se tie optih pravila obligacionog prava. U drugu ulaze odredbe o ugovoru o zakupu. Treu grupu ine pravila o pojedinim vrstama ugovora koje su srodne sa zakupm, odnosno lisingom. 61. Pojam, zakljuivanje ugovora o lisingu i povlastice koje se time dobijaju u spoljnotrgovinskom poslovanju Ugovor o lisingu definiemo kao rezultat sporazuma stranaka kojim nastaje obligacioni odnos izmeu davaoca i primaoca lisinga povodom teretnog prenosa vremenski ogranienog prava koritenja objekta lisinga. Ovakvo odreenje proizvodi tri posljedice: 1. davalac lizinga za vrijeme trajanja ugovora zadrava pravo svojinskog raspolaganja predmetom, s tim da njegove ugovorne obaveze prema primaocu ostaju na snagu 2. primalac lisinga moe pravo koritenja opreme prenijeti na drugog samo uz saglasnost davaoca lisinga i uz potovanje prava treih lica 3. zbog nunog vremenskog ograniavanja prava zakupa, ZNTPBiH lising svrstava u oblike privremenog uvoza ili izvoza robe. Prema lanu 21 ZVTPBiH ugovor o lisingu mora biti sainjen u pisanoj formi i sadravati uslove zakupa. Ovo znai da je pisana forma bitan element ugovora. posebna registracija nije predviena.

67

Sumedin
62. Bitni elemnti ugovora o lisingu Predmet-to je stvar koju davalac prenosi na ogranieno vremensko koritenje primaocu, a moe biti pokretna i nepokretna. U praksi predmet je gotovo uvijek pokretna stvar, a pod njom se podrazumjevaju i pripaci. Pretvaranje pokretne stvari u nepokretnu njenim fiksiranjem ili vezanjem za zemljite UNIDROIT konvencije ne smatra se razlogom za prestanak ugovora i svog vaenja. Stvar takoer moe biti individualizirana ili odreena po rodu. Cijena-ukupna suma koju korisnik duguje davaocu lisinga kao naknadu za preneseno pravo privremenog koritenja stvari. U nju su ukljueni: zakupnima, naknada za usluge lising organizacije, trokovi davaoca lisinga, cijena kredita potrebnih za organizovanje lising poslovanja, dobit pojedinih uesnika u poslu itd. UNIDROIZ Konvencija zahtjeva da se u kalkulaciju cijene u obzir uzme amortizacija cijele opreme ili njenog bitnog dijela. I ZOO ima neka obiljeja: - lising-zakupnina se iskazuje u novcu - objektivno odreivanje zakupnime - zakupnina se posebno ugovara - zakupnina mora biti tano odreena - zakupnina se iskljuivo plaa unazad. Rok-ZOO ne predvia izriitorok kao bitan elemenat , ali teorija polazi od optih obiljeja zakupa i smatra da rok predstavlja bitan elemenat ugovora. Za lising je bitno da rok predstavlja bitan elemenat ugovora, jer 21 lanu ZVTPBiH ovaj posao tretira kao sluaj privremenog izvoza i uvoza. 63. Obaveze davaoca lisinga Prva obaveza davaoca lisinga je predaja predmeta lisinga. Stvar se predaje u ispravnom stanju, i stvar mora biti zakva da poslui za upotrebu radi koje je ugovor sklopljen. Uz predmet se predaju i njegovi pripaci. Predaju stvari poeljno je izvriti komisijski i uz sastavljanje zapisnika, zbog eventualnih sporova. Ovakvo ponaanje ima jo jedan pozitivan efekat jer stvara pretpostavvku o ispunjenju obaveze davaoca lisinga da postupa kao savjestan i uredan privrednik. U ugovor se unose i odredbe po kojima trokove snosi ona strana koja ima obaveze da ih izvri. Stvar je potrbno provjeriti. Ako stvar nema nedostatke, trokove provjere snosi primalac lisinga. Ako se materijalni nedostatci konstatuju, izdatci naknade i dopunske provjere treba da terete davaoca lisinga. Druga obaveza davaoca lisinga jeste dunost da stvar odrava u ispravnom stanju, za trajanje lisinga, a UNIDROIT Konvencija je ak smatra dunou primaoca. Prema ZOO tekue odravanje je potrebno za redovnu upotrebu stvari i sitnije opravke su obaveza primaoca lisinga, a ostale davaoca lisinga. Davaoc lisinga mora ih obaviti samoinicijativno ili na osnovu obavjetenja primaoca lisinga. faktiku radnju odravanja stvari moe da izvri tree lice po nalagu davaoca ili primalac lisinga inicijativno. Ostale obaveze davaoca lisinga: - zatita od fizikih i pravnih nedostataka kod operativnih lisinga - omoguavanje primaocu lisinga da po isteku ugovora postane vlasnik predmeta. Ove obaveze se odreuju naknadno i posredno. kod finansijskog lisinga UNODROIT ima specifino rjeenje: Dobavla postaje direktno odgovoran primaocu lisinga prema ugovoru o snabdjevanju, iako taj ugovor nije zakljuen sa primaocem, nego sa davaocem lisinga. jedino

68

Sumedin
pravo koje primalac nema prema snabdjevau je raskid ugovora, bez pristanka davaoca lisinga.

64. Obaveze primaoca lisinga Prva obaveza primaoca lisinga jeste da panjom dobrog privrednika upotrebljava stvari shodno ugovoru ili namjeni stvari. Ako se radi o zakupu, primalac lisinga ne smije dirati u sutinu stvari niti preuzimati bilo kakve akte koji bi dovodili u pitanje opstanak ili namjenu stvari, ako to nije ugovoreno. U suprotnom odgovara za naknadu tete. Druga obaveza primaoca lisinga je plaanje lising-zakupnine. Mjesto, vrijeme i nain plaanja mogu biti uneseni u opte uslove ili u konkretan ugovor. Cijena se najee plaa u ratama. Takoer se mogu ugovoriti razliita sredstva plaanja-obezbjeenja. Ukoliko nita nije ugovoreno, a nita ne kae tj. nema obiaja, onda se lising plaa polugodinje (ZOO). UNIDROIT sadri posebna pravila: davalac lisinga u sluaju bitne povrede ugovora od strane primaoca, ima pravo da zahtjeva ubrzano plaanje buduih rata, ako to ugovor predvia. Trea obaveza je uredno vraanje zakupljene stvari u nepromjenjenom stanju. Ono postoji kada nakon zavretka ugovora nije predvien prelaz vlasnizva na primaoca lisinga. Postupak vraanja treba da bude analogan postupku predaje predmeta lisinga, a to znai u istom mjestu i prema istim dokumentima, ako drugaije nije ugovoreno. Ukoliko se u toku vraanja predmeta lisinga zapaze vea oteenja, za njihovo konstatovanje treba predvidjeti poseban postupak (npr komisija ili organizacija koja vri pregled). Trokove snosi primalac lisinga ako je on odgovoran za te nedostatke. Ostale obaveze primaoca lisinga: - primalac treba da uva oteeni predmet ili predmet kome prijeti opasnost, dok ga davalac ne preuzme - primalac mora da se suzdri od davanja iznajmljenog predmeta u podlising - primalac lisinga moe imati obavezu da zakljui ugovor kojim e postati vlasnik iznajmljene stvari - primalac mora obavjestiti davaoca lisinga o relevantnim momentima 65. Primjena izvora prava u ugovoru o lisingu Ugovor o lisingu je sloen pravni posao, i izvori ovog ugovora su UNIDROIT Konvencija, sopstveni izvori meunarodnog prava i mjerodavno nacionalno pravo. UNIDROIT Konvencija razdvaja ugovornu od delikatne odgovornosti, ograniava ugovornu odgovornost davaoca lisinga, te uspostavlja pravila o direktnoj odgovornosti proizvoaa prema primaocu lisinga. Odgovornost za nedostatke predmeta prema naem nacionalnom pravu treba procjenjivati po zakonskim pravilima odreenim za dvostrano teretne ugovore, ugovor o zakupu, pravilima o odgovornosti prodavca, te pravilima o garanciji za ispravno funkcionisanje prodate stvari. Odgovornost za neispunjenje usluga vezanih za lising predmet ravna se prema ugovoru o djelu. 66. Odgovornost davaoca lisinga Ovdje spadaju odgovori 67, 68 i 69. 67. Odgovornost za pravne nedostatke (zatita od evikcije) Pravni nedostatak se sastoji od ometanja mirnog posjeda primaoca stvari od strane treeg lica na osnovu nekog prava koje ono ima na stvari. UNIDROIT Konvencija slijedi praksu meunarodnog poslovnog prava i proiruje pojam pravnog nedostatka. On pored navedene

69

Sumedin
definicije obuhvata i sve zahtjeve treih lica ili prava koja su zasnovana na odluci suda, ukoliko ti zahtjevi ne proizilaze iz propusta primaoca lisinga. Uznemiravanje ne ulazi u pojam evikcije. Prenosilac prava je duan zatiti primaoca od radnji treeg lica, odnosno dati garanciju za pravne nedostatke i ona se ne moe ugovorom iskljuiti ili ograniiti zbog prinude ugovora. Obaveza zatite od evikcije nastaje kada tree lice samostalno oduzme stvar ili ako na predmetu vri neko pravo, pa se korisniku predmeta obrati sa zahtjevom za predaju predmeta. Ugovorom treba predvidjeti obaveze primaoca lisinga da se za pomo obrati davaocu, pravna dejstva propusta, te obaveze davaoca lisinga. Prirodi lisinga ne odgovara da se ugovorom ogranii ili sasvim iskljui garanciju za pravne nedostatke. Maximalno i intenzivno iskoritavanje predmeta svrha je ovog ugovora, pa bi svako iskljuenje ili ograniavanje odgovornosti davaoca lisinga imalo tetne ekonomske posljedice za oba subjekta. UNIDROIT dozvoljava ugovorno ogranienje odgovornosti davapca lisinga za evikciju. 68. Odgovornost za materijalne nedostatke Nacionalnim zakonom se odreuje kada stvar ima materijalne nedostatke. Sa stanovnitva lisinga, stvar e imati nedostatke: - ako nema svojstva i odlike koje su ugovorene - ukoliko ne,a svojstva za redovnu upotrebu, bez obzira na to da li je primalac znao za to ili nije U naem pravu odgovornost na strani davalaca lisinga postojikada su ispunjeni slijedei uslovi: - stvar koja je predmet ugovorne obaveze ima neki fiziki nedostatak - nedostatak treba da je skriven - nedostatak je postojao u asu prenosa rizika na primaoca. Prema ZOO ova odgovornost se ugovorom moe ograniiti ili iskljuiti, ali bit e nitavne ako je nedostatak davaocu bio poznat. Nepanja primaoca prilikom utvrivanja osobina stvari oslobaa davaoca lisinga od odgovornosti za materijalne nedostatke. Prema UNIDROIT-u ova odgovornost postoji samo ako se savjestan primalac pouzdao u znanje i vjetinu davaoca lisinga pri izboru dobavlaa/snabdjevaa. U sluaju neodgovarajue stvari, primalac moe da raskine ugovor ili odbije prijem. Dok ne dobije odgovarajuu opremu, primalac moe da obustavi plaanje rata na koje je obavezan. A ako je primalac raskinuo ugovor ovlaten je da trai vraanje unaprijed plaenih iznosa zakupnine. U ovom sluaju davaoc nema pravo na naknadu tete. 69. Odgovornost za docnju U BiH ne postoje posebna pravila o ovome, pa e ona biti regulisana opim pravilima o obligacionim odnosima. U UNIDROIT Konvenciji ovo pitanje je ureeno isto kao i za predaju nesaobrazne opreme. Tako primalac ima pravo da odbije prijem ili da raskine ugovor. U sluaju raskida ima pravo na vraanje unaprijed plaenih iznosa umanjenih za razumne koristi koje je imao od opreme. 70. Odgovornost primaoca lisinga UNIDROIT Konvencija dijeli povrede ugovora na bitne i nebitne od strane primaoca. U sluaju nebitne povrede, davalac lisinga ima pravo na naplatu dospjelih rata sa kamatom i naknadu ostale tete. Ako je povreda bitna, davalac moe traiti ubrzanu naplatu dospjelih rata, ili raskinuti ugovor, traiti vraanje stvari i naknadu pune tete. Ubrazna naplata se moe zahtjevati ukoliko je primalac obavjeten i ako mu je dato razumno vrijeme da otklonisvoj propust. Primalac ne odgovara za nedostatke predmeta koji su nastali uslijed redovne upotrebe predmeta ili modifikacija koje su dogovorene izmeu stranaka. U BiH primalac najprije

70

Sumedin
odgovara za tete koje nastanu na predmetu zbog njegove uptrebe protivno ugovoru, odnosno namjeni stvari (prema ZOO). Odgovornost je ugovornog karaktera i subjektivna i vai za neizvrenje drugih nenovanih obaveza primaoca lisinga. Za novane obaveze primalac odgovara objektivno. 71. Protok vremena i propast predmeta lisinga UNODROIT Konvencija ne sadri opta pravila o prestanku ovog ugovora, dok kod ZOO imaju dva naina: 1. ugovor o lisingu prestaje protokom vremena na koji je zakljuen. Trajanje ugovora moe biti odreeno ne samo sporazumom stranaka nego i zakonom. Ako primalac lisinga nastavi da koristi stvar i nakon prestanka ugovora, a davalac se ne protivi tome, smatra se da je zakljuen novi ugovor sa istim elementima, ali neodreenog trajanja 2. propast predmeta uslijed vie sile. radnje utvrivanja vie sile i njenih posljedica po predmetu lisinga mogu biti preputene i specijalizovanim organizacijama, osiguravajuim drutvima. Posljedice ovakve propasti stvari, bez krivice primaoca su: raskid ugovora, vraanje eventualno primljenih sredstava koja nisu iskoritena kroz upotrebu predmeta lisinga, te oslobaanje od plaanja buduih rata. 72. Otkaz Rok je bitan elemenat ugovora, zato se otkaz koristi kao nain prestanka ugovora jednostranim raskidom. ZOO predvia dva razloga zbog kojih zakupodavac moe jednostrano raskinuti ugovor: 1. upotreba stvari protivno ugovoru ili njenoj namjeni 2. proputanje primaoca lisinga da plati u roku od 15 dana od poziva na plaanje. Ako u ugovoru ili prinudnom propisu nita nije reeno otkazni rok e zavisiti od obiaja u tom mjestu, a ako oni ne postoje rok je 8 dan s tim to otkaz ne moe biti u nevrijeme, koje se definie prema okolnostima posla. Primalac posla takoer u dva sluaja raskinuti ugovor: 1. kada potreban popravak stvari zahtjeva due vrijeme ili kada ometa upotrebu stvari u znatnoj mjeri 2. kada je predmet lisinga tetan po zdravlje.

71

Sumedin

UGOVOR O DUGORONOJ PROIZVODNOJ SARADNJI 73. Pojam ugovora o dugoronoj proizvodnoj saradnji Posao dugorine proizvodne saradnje (DPS) je rezultat posjele rada i globalizacije svjetske privrede. Definicija Zakona o vanjskotrgovinskoj politici BiH glasi: pod dugoronom proizvodnom saradnjom podrazumjeva se svaki dugoroni ugovorni odnos u trajanju od najmanje 3 godine izmeu domaeg pravnog lica koji obavlja proizvodne aktivnosti u BiH i stranog pravnog lica koji se tiu razvoja, uvoenja proizvodnje, proizvodnje i uzajamnog snabdjevanja proizvodima i njihovim sastavnim dijelovima. Prema klasninoj teoriji prava ovaj ugovor spada u neminovne pravne poslove. Osnovne karakteristike ovog ugovora su: uee imaju samo pravna lica elemenat inostranosti teretnost sinalgmatinost dugoronost postojanje zajednikih interesa partnera prema treim licima okvirni karakter. 74. Izvori prava o dugoronoj proizvodnoj saradnji Za DPS u zakonskom smislu ne postoje obavezujui meunarodni izvor. Od soft low vrela treba navesti Vodi za sastavljanje meunarodnih ugovora o industrijskoj kooperaciji EEC. Domai sopstveni izvori MNPP utvruju spoljnotrgovinski reim ovog posla. Zbog toga oni imaju prinudni karakter. U BiH se na prvom mjestu hijerarhije nalaze Zakoni, to su: a) Zakon o vanjskotrgovinskoj politici b) Zakon o carinskoj politici c) Zakon o deviznom poslovanju Vaan izvor predstavljaju i zakoni entiteta, a najbitniji su: Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju FbiH Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju RS. Na drugom mjestu hijerarhije nalaze podzakonski akti. Najvaniji su: 1) odluka Vijea ministara o uvijetima registriranje ugovora o DPS 2) odluka Vijea ministara o klasifikaciji roba na reime izvoza i uvoza 3) odluka Vijea ministara o uslovima uvoza roba radi izvoza. Nepostojanje vlastitih izvora nalae primjenu izvora domaeg prava. Ako stranke nisu uredile mjereodavno pravo, primjenie se kolezione norme, koje e zavisiti od segmenata ugovora. Imamo 3 segmenta ugovora koja dominiraju: ugovor o prodaji ugovor o djelu ugovor o prenosu tehnologije U svakom od ova tri sluaja vai razliita koleziona norma. Za prodaju je mjerodavno pravo zemlje u kojoj se u vrijeme prijema ponude nalazilo prebivalite, odnosno sijedite prodavca Kod ugovora o dijelu to je sjedite poslenika u vrijeme prijema robe 72

Sumedin
Za ugovor o transferu tehnologije sjedite primaoca tehnologije.

75. Zakljuivanje i forma ugovora o dugoronoj proizvodnoj saradnji Procedura zakljuivanja ovog ugovora zavisi od karakteristika samog ugovora o DPS. Postupak pregovaranja je po pravilu dugaak i prolazi kroz sve faze zakljuivanja ugovoraod preliminarnih kontakata, pregovora, punktacije i izrada nacrta ugovora. Pisana forma je uslov za nastanak posla i predstavlja bitan elemenat ugovaora. Pisana forma ugovora je obavezna, te se potpisuje jedinstveni tekst ugovora ukljuujui i njegove anekse ( moe se nadopunjavati i mijenjati). Pravilo je barem dvojezinost teksta, uz obavezu se obje lingvistike varijante smatraju autentinim tj. mjerodavnim za tumaenje. 76. Registracija ugovora povlastice Zakljueni i potpisani ugovor o DPS podlijee registraciji ( kao i njegove izmjene i dopune). Prijevu za registraciju podnosi domai partner ministarstvu trgovine entiteta na kome se nalazi sjedite firme. Prijava za registraciju se mora podnijeti u roku od 30 dana od potpisivanja ugovora, odnosno njegove izmjene i dopune. Registracija obavezno sadri: naziv, sjedite i mjesto obje ugovorene stranke broj rijeenja o upisu u sudski registar domaeg subjekta Da bi prijava bila uredna moraju biti priloeni: orginal ugovora i slubeni prevod na jeziku BiH potvrda o saobraznost proizvoda koji su predmet ugovora izvod iz registra stranog partnera. Ministarstvo moe traiti otklanjanje nadostataka u prijavi u roku od 15 dana od podnoenja njihovog zahtjeva. Kada je prijava uredna Ministarstvo ima 30 da donese odluku o upisu ili odbijanju upisa u registar. U sluaju negativnog rijeenja moe se uloiti alba u roku od 15 dana od dana prijema rjeenja nadlenog ministarstva. Nakon to je upisano u registar Ministarstvo entiteta treba da u roku od 10 dana tekueg mjeseca dostavi izvjetaj o upisima za protekli mjesec Ministarstvu vanjsketrgovine kako bi sve bilo evidentirano u zajedniki registar. Nakon registracije oba partnera dobijaju znaajne povlastice, koje su ureene zakonom o vanjskotrgovinskoj politici. Dvije su posebno vane: 1. odluka o klasifikaciji roba na reimu uvoza i izvoza- predvia da oni mogu biti slobodni i zasnovani na dozvoli. 2. Pored dozvole zu postoje i kontigenti i kvote za pojedine proizvode. Ako u vrijeme zakljuenja ugovora tj aneksa ovih kvota nije bilo onda se one nee primjenjivati do isteka ugovora. Roba koja je predmet ugovora po pravili se uvozi radi obrade a izvozi radi ispunjenja ugovora. U carinskom smislu radi se o privremenom izvozu i uvozu robe. Ova roba ne podlijee carinskim obavezama, i to u sluaju da je to bio privremeni izvoz (do 6 mjeseci). Ovaj rok moe biti produen do kraja roka ugradnje. 77. Bitni elementi ugovora o dugoronoj proizvodnoj saradnji 1. Linost subjekta- ugovorene stranke mogu se pojavitikao pravna lica, trgovaka drutva ili preduzea koja su registrovana za obavljanje proizvodne djelatnosti. Strano fiziko lice ne moe biti partner u ovom poslu. podrazumjeva se da pravna lica imaju status trgovca,

73

Sumedin
odnosno subjekta poslovnog prava prema svom nacionalnom poredku. Ako se kao partner javlja MNC korisno je predvidjeti koja filijala ima svojstvo ugovorene strane. 2. Predmet ugovora-to su radnje obje staranke kojima se ispunjavaju njihove obaveze. Mogu biti administrativne, i ugovorne prirode. 3. Cijena predmeta- prema zakonu ZVTP BiH vrijednost robe izvezenih na osnovu ugovora mora biti jednaka vrijednosti roba uvezenih na osnovu istog tog ugovora. U cijenu u ugovoru ulaze cijene proizvoda, intelektualne svojine i usluga. 4. Rok trajanja- po zakonu je bitan element ugovora. Moe biti ugovor na neodreeno vrijeme ne krai od 3 godine. Kod ovakvih ugovora treba predvidjeti proceduru sporazumnog i jednostavnog raskida ugovora. U prvom sluaju stranke ugovor mogu raskinuti i prije isteka roka, ali gube povlastice iz vanjskotrgovinskog reima. U drugom sluaju se postavlja pitanje odgovornosti stranke koja je kriva za raskod. 5. Pisana forma ugovora- Pisana forma je uslov za nastanak posla i predstavlja bitan elemenat ugovaora. Pisana forma ugovora je obavezna, te se potpisuje jedinstveni tekst ugovora ukljuujui i njegove anekse ( moe se nadopunjavati i mijenjati). 78. Nebitni elementi ugovora o dugoronoj proizvodnoj saradnji 1. Rokovi za zakljuenje godinjih ugovora, onih koji slue realizaciji osnovnog, dugoronog i okvirnog ugovora za DPS 2. Uslovi meusobnih isporuka ( mjesto, prelaz rizika, vrijeme i nain) 3. Kontrola meusobnih isporuka i nain reklamiranja 4. Tehnike garancije i garancije prema treim licima 5. Ugovorno podruje saradnje u geografskom i ekonomskom smislu 6. Nain odvijanja saradnje u oblasti istraivanja i razvoja 7. Koritenje dobara i intelektualne svoine ,patenti, robnim i uslunim igovima. 8. Nain izvora podkooperanata U sklobu nebitnih elemenata esto se nalaze i klauzule kojima jai partner ograniava slabijeg. Mnoge zemlje uvode zabranu ovakvih klauzula. 79. Administrativnopravne obaveze o dugoronoj proizvodnoj saradnji Obaveze dijelimo na administrativne i ugovorene. Administrativne obaveze su prinudnog karaktera i postoje paralelno sa ugovorenim. Od zemlje do zemlje se razlikuju. Neizvrenje ovih obaveza povlai sa sobom kaznenu odgovornost. Kod nas se ona manisfestvuje kao odgovornost za privredne prestupe i prekraje. Najvanije administrativne obaveze se: a) obezbjeenje pisane forme b) registracija ugovora c) obezbjeivanje najmanje jednake vrijednosti uvoza domaeg partnera sa izvozom zasnovanim na ovom ugovoru d) zadovoljavanje carinskih formalnosti e) udovoljavanje svim procedurama plaanja sa inostranstvom, ukljuujui i kontrolu kontrokorenta 80. Ugovorne obaveze o dugoronoj proizvodnoj saradnji Pojedinane obaveze i njihovi sadraji u velikoj mjeri zavise od predmeta kooperacije. Neke tipine se mogu izdvojiti, a tu spadaju: a) zajedniko programiranje razvoja u domenu ugovornog proizvoda i sa njim povezanih usluga b) saradnja u usvajanju nove proizvodnje c) razmjena relevantnih informacija, ukljuujui i struno obrazovanje kadrova

74

Sumedin
d) sainjavanje periodinih najee godinjih ugovora e) konzerviranje, pakovanje i oznaavanje proizvoda na ugovorni nain f) isporuka robe koja je predmet kooperacije ( u skladu sa optim pravilima ugovora o prodaji robe i sa posebnim rijeenjima o DPS) g) garantovanje da je roba saobrazna ugovoru i da nema pravnih nedostataka h) plaanje cijene preko kontokorentnog rauna i periodinost voenja salda i) uvanje poslovne tajne, ne samo u toku ugovora ve i nakon prestanka. Odgovornost za neizvrenje ovih obaveza ima obligaciono pravnu prirodu i ravna se prema mjerodavnom pravu. Rijeavanje sporova moe biti sporazumno rijeavanje i arbitraa. Ako nain rijeavanja spora nije ugovoren bizi e nadlean sud odreen prema mjesta tuenog. Jo jedna karakteristika ugovora o DPS je prijateljsko rijeavanje sporova. 81. Prestanak ugovora iz administrativnih razloga Ugovor o DPS u velikoj mjeri zavisi od vanjskotrgovinskog reima svake zemlje. Nae pravo ni na nivou drave ni na nivou entiteta ne predvia mogunost prestanka ugovora dejstvom administrativnih akata. Njihov utjecaj na ugovor je posredan. Ukoliko nadleni organ utvrdi da su prestali da postoje uslovi na osnovu kojih je donio rijeenje o registraciji ugovora o DPS duan je da trai usklaivanje stanja sa propisima. Ako to ne bude uinjeno nadleno ministarstvo mora da donese rijeenje brisanja ugovora iz registra. Upis ugovora u registar nije uslov za njegovu punovanost, s toga ni brisanje ugovora iz registra ne znai njegov prestanak. Meutim zbog drugih povreda, npr. zatite zdravlja, javne sigurnosti, ouvanja okoline i sl. moe doi do prestanka ugovora po sili zakona. 82. Prestanak ugovora voljom stranaka Ovdje su mjerodavna opta pravila obligacionog i drugih relevantnih grana prava- prava intelektualne svojine posebno. Postoje 3 sluaja prestanka ugovora voljom stranke: 1) Istek roka na koji je ugovor zakljuen- u praksi se esto pojavljuje odredba po kojoj se ugovor produava automatski, ukoliko ne bude otkazan u odreeno vrijeme prije njegovog isteka 2) Sporazumni raskid- stranke to mogu uiniti kada ele i pod uslovima koje dogovore. Ukoliko ugovor bude raskinut prije roka od 3 god. od zakljuenja davanje dravi koja su uteena povlasticama moraju se nadoknaditi dravi 3) Ugovor moe prestati jednostranim otkazom bilo koje od stranaka. Ovdje postoje 2 situacije. Prva je raskid iz ugovorom predvienih razloga i sa posljedicama na koje ugovor ukazuje. Ukoliko se ugovor raskine iz razloga koji u njemu ne postoje, strana koja je kriva za raskid duguje naknadu tete drugoj strani po mjerodavnom pravu.

75

Sumedin

UGOVOR O AGENCIJI - MEUNARODNO TRGOVINSKO ZASTUPNITVO 83. Zastupnitvo u kontinentalnim sistemima U kontinentalnim sistemima postoji jasna razlika izmeu zastupanja i predstavljanja (posredovanja). Posredovanje bi znailo samo dovoenje zainteresovanih strana u kontakt, dok je zastupanje iri pojam i predstavljalo bi trajno predstavljanje komitenta koje u veini sluajeva ukljuuje i potpisivanje ugovora. U zastupanju postoje tri subjekta: zastupani, zastupnik i tree lice. Izmeu svakog od njih nastaje relativno samostalni pravni posao. Zastupnitvo prema osnovu na kome nastaje dijeli se na: - zakonsko - statutarno - zasnovano na aktu nadlenog sudskog ili upravnog organa - ugovorno (punomo). Zastupnitvco prema obimu ovlatenja dijeli se na: - opte ili generalno (zastupnik ovlaten da daje neogranien broj izjava) - posredno ili specijalizovano (broj izjava konkretno odreen) Bez obzira na obim ovlatenja, zastupnik u svom djelovanju moe biti neogranien, samostalan ili manje, odnosno vie ogranien-nesamostalan. Ogranienje se tie naina djelovanja, teritorije, vremena, kruga treih lica. ZOO poznaje slijedee vrste zastupnitva: - punomo - poslovnu punomo - ovlatenje trgovinskog putnika - punomo po zaposlenju U kontinentalnim sistemima od zastupnitva treba razlikovati sljedee srodne institute: 1. posredno zastupnitvo ili komision- u njemu ovlatenik djeluje u svoje ime ali za raun drugog lica- komitenta 2. trgovinsko zastupnitvo- ono moe postojati i kada zastupnik ne daje izjave volje za komitenta 3. posredovanje kao vrenje faktikih radnji odnosno dovoenje u vezu dvije strane radi zakljuivanja ugovora 4. poslovodstvo bez naloga-koji se vri kada posao ne trpi odgaanja jer moe nastati teta ili proputena korist 84. Zastupnitvo u common law sistemima U ovo pitanje spadaju odgovori na pitanja 85, 86, 87 85. Pojam Agency Anglosaksonska prava poznaju sve predhodno navedene vrste zastupstva i njemu srodne institute. Sve ovo je u ovom sistemu obuhvaeno jednim imenom -Agency. Agencija je odnos koji postoji izmeu dvije osobe kada jedna nazvana agent, po pravu bude smatrana da predstavlja drugu, nazvanu principal, na takav nain da je sposobna da utie na principalovu

76

Sumedin
pravnu poziciju prema strancima sa stanovitva ovog odnosa tako to e zakljuiti ugovore i raspolagati svoinom. Moe se dati ua definicija: Odnos agencije nastaje kada se dvije osobe dogovore da e jedna (agent) djelovati u korist i pod kontrolom druge ( principal). Sa stanovitva MNPP Anglosaksonska varijanta je vanija i ima vei utjecaj. Centralnu taku ovog instituta predsatavlja Agent. Agent je onaj koji je zaposlen da neto uradi umjesto drugog, odnosno agentom se smatra osoba koja u transakcijama predstavlja drugu osobu i djeluje za nju. Poto agency obuhvata i obavljanje faktike radnje za drugog razumljivo je da agent ne mora uvijek bizi poslovno sposobno lice, dok principal mora. U agency postoji tri lica i tri grupe pravnih dnosa, kao i kod kontinentalnih sistema. Osnovna razlika u odnosu na kontinentalne sisteme to agencija obuhvata i niz ugovora koji su u kontinentalnim sistemima posebno ureeni kao to su komision, pedicija, posredovanje, uskladitenje i trgovinsko zastupanje. 86. Vrste ovlatenja agenta Osnova podjela ovlatenja je: stvarna- to je ono ovlatenje koje je principal zaista dao agentu na osnovu ugovora zakljuenog meu njima ili na osnovu kasnije ratifikacije. Ovo ovlatenje moe se dati izriito i preutno. Izriiza izjava se daje pismeno ili usmeno, dok se preutano ovlatenje izvlai iz prirode posla, za koje je agent zaposlen da ga obavi. prividno- nije zasnovano na volji principala, odnosno na njegovom ugovoru sa agentom. Ono piostoji onda kada postupci principala i obiaji ukazuju na to da odnos agency postoji i onda kada ga nema. Instrumenti kojima su ova ovlatenja formirana je Doktrina ESTOPPEL. Prividno ovlatenje se razlikuje se od preutng po tome da kod prividnog ne postoji nikakav sporazum koji bi se mogao tumaiti, dok u preutnom postoji izjava volje o davanju ovlatenja. Stvarno i privodno ovlatenje se mogu pojaviti samostalno ali i da koincidiraju. 87. Vrste agency Za MNPP najvanija je podjela agency na osnovu otkrivenosti principala prema trem licu. a) Ako tree lice ne zna da posluje sa agentom, agency se naziva zatvorena. b) Ako tree lice zna da posluje sa agentom ali mu linost principala nije poznata agencija je unnamed c) Ukoliko tree lice zna da posluje sa agentom i ko je principal radi se o otvorenoj agenciji Ukoliko agent radi za principala koji ne postoji, stranaka u odnosu sa treim licem je uvjek agent. Kod otvorene agencije vae opte norme o zastupanju i punomostvu. U sluaju zatvorene i djeliminoo otvorene agencije postoji niz specifinih i zajednikih rijeenja a anjznaajnija za poslovno pravo su: a). principal je uvjek stranka a agent samo ako se to osnovano oekuje na bazi konkretnih okolnosti, b). principal i agent odgovaraju bilo samostalno bilo solidarno, zavisno od treeg lica c). agent ima pravo regresa prema principalu za sve to je za njega platio d). principal trpi prigovor kompenzacije za ono to je tree lice platilo agenti e). aktivnu legitimaciju imaju i principal i agent Druga podjela agencija je po razliitim kriterijima: 1. Generalna ili specijalna 2. Redovna ili pod agencija 3. Obina ili del credere

77

Sumedin
4. Trgovinska i netrgovinska. 88. Izvori prava u BiH Trgovinsko zastupanje u BIH regulisano je izvorima domaeg i izvorima meunarodnog poslovnog prava. Ugovor o trgovinskom zastupanju ureen je lanovima ZOO. Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju ureuje najvanije principe spoljnotrgovinskog reima u djelatnosti zastupanja stranih firmi. Uredba o zastupanju stranih lica u FBIH se razlikuje od ZVTPBIH. ZVTPBIH ne dotie spoljnotrgovinsko zastupanje on se zadovoljava to definie meunarodnu trgovinu uslugama koja obuhvata i zastupanje stranih lica. 89. Pojam i reim obavljanja spoljnotrgovinskog zastupanja U naim propisima postoje dvije sline definicije o mntrgovinskom zastupnitvu (ZOO i federalne uredbe). Tumaenjem obje definicije mogu se utvrditi bitna obiljeja ovog posla. 1. To je vid neposrednog djelovanja stranih subjekata na domaem tritu. 2. Zastupnik uvjek mora biti pravno lice sa statusom subjekta MNPP shodno domaem poredku 3. Zastupnik djeluje samostalno 4. Spoljnotrgovinsko zastupanje obuhvata i posredovanje i djelovanje po punomoi 5. Spoljnotrgovinsko zastupanje je teretan pravni posao Prinudno pravni okvir rada vanjskotrgovinskog zastupnika se razlikuje od onog koji vai za djelovanje trgovinskog zastupnika u unutranjem poslovanju. Najvanije karakteristike reima BIH za ovo pitanje su: 1. usluge se mogu pruati u BIH ukoliko su saglasne principima domaeg javnog poredka (politika, javni moral, sigurnost, zatita ljudi ivotinja biljaka...) 2. trgovinsko zastupanje, konsignacija, i servisiranje uvezene opreme i trajnih potronih dobara predstavljaju relativno samostalne pravne poslove 3. trgovinski zastupnik mora biti preduzee registrovanao za spoljnotrgovinsko poslovanje upravo za ovu djelatnost- a ne generalno 4. ugovor mora biti u pisanoj formi zbog zatite interese komitenta, i javnosti i zbog potrebe evidentiranja 5. ugovor mora biti zakljuen najmanje na godinu dana 6. trgovinsko zastupnitvo na nivou FBIH ima generalni karakter 7. podatke iz ugovora nadleno ministarstvo mora uvati kao poslovnu tajnu. Sam postupak evidentiranja ima vie elemenata: a). zakljueni ugovor( izmjene i dopune moraju se u roku od 30 dana od potpisivanja moraju se prijaviti nadlenom ministarstvu. b). ako su ispunjeni uslovi iz zakona i uredbe ministarstvo je duno evidentirati ugovor u roku od daljih 30 dana od prijema prijave c). o izvrnom evidentiranju Ministarstvo trgovine u roku od 8 dana mora obavjestiti Ministarstvo vanjske trgovine BIH d). prestanak ugovora se evidentira kao i njegovo zakljuivanje u roku od 30 dana 90. Izvori meunarodnog poslovnog prava U ovoj oblast ne postoje izvori MJP zato su izvori MNPP najvaniji. Oni se dijele na: Meudravne i autonomne. Meudravni izvori: 1. opti karakter- najvaniji opti meudraavni izvor je konvencija o agencija u meunarodnoj prodaji robe (eneva 1993). Konvencija nije obavezujua. Konvencija se

78

Sumedin
primjenjuje kod zakljuenja ugovora o prodaji ( agent ima ovlatenje da za drugu osobu principala zakljui ugovor o prodaji sa trim licem. Konvencija ureuje i svaki akt preduzet od agenta sa ciljem zakljuivanja ugovora ili u vezi sa njegovim izvrenje. Konvencija vai za odnose u kojima principal i tree lice imaju sjedite u treim dravama, a sjedite agenta u zemlji lanice konvencije ili pravila MNPP upuuju na poredak zemlje lanice. Ako tree lice za vrijeme zakljuenja ugovora ne zna da druga strana djeluje kao agent konvencija se primjenjuje ako su sjedita agenta i treeg lica u razliitim zemljama i MNPP upuuje na to . 2. Regionalni karakter- pravo evropske zajednice se bavi trgovinskim zastupanjem sa stanovitva prava konkurencije (Rimski ugovor), kao i materialno-pravnim ureenjem ove oblasti- to je uinjeno direktivom Vijee evropske zajednice.Ona se bavi pitanjem kordinacije zemalja lanica koje se odnose na agenciju . Direktiva je upuena svim zemljama lanicama osim VB za koju je donesena posebna direktiva ija je osnovna razlika u odnosu na predhodnu mogunost stranaka ugovaranjem poredka neke drave lanive EZ iskljui primjenu prava EZ. Najvanije karakteristike direktive su: orijentiranost na odnosu agent i principal prinudni karakter normi doputenjem nacionalnim pravima da odstupi od nekih odredbi ukoliko se time poboljava poloaj agenta orijentisanost na poslovnu agenciju iskljuivo na trgovaku branu. Automni izvori- od ovih izvora bitno je napomenuti vodi Meunarodne trgovinske komore u Parizu za sastavljanje ugovora o trgovinskom zastupanju. 91. Izvori meunarodnog privatnog prava Ovdje je najznaajnija konvencija o pravu koja se primjenjuje na agenciju (Hag 78. ) Odnosi se na sve sluajeve agencije, a ne samo na one o prodaji.Njome je agencija definisana tako da pokriva ovaj institut kako u anglosaksonskim tako i u kontinentalnim sistemima. Konvencija polazi od naela volje stranaka u izboru nadlenog prava, a tek onda u obzir dolaze kolezione norme. Od domaih izvora MPP je Zakon o rijeavanju sukoba zakona gdje su posebno date norme za: punomostvo, posredovanje, komision, pedicija- dakle za institute koje obuhvata agencija. 92. Pojam ugovora o agenciji Ugovor o meunarodnom trgovinskom zastupanju je rezultat stranaka koje imaju sjedite u razliitim dravama, i agent se obavezuje da e istraivati trite, kontaktirati sa klijentelom i po ovlatenju zakljuivati ugovore u ime i za raun principala. Karakteristike ovog ugovora su: - trajno djelovanje ta principala - preuzimanje pravnih i faktikih radnji - djelovanje u tue ime i za tui raun - obavezivanje za rad, a ne na ostvarivanju odreenog rezultata (osim kod del credere) - pretpostavka optosti naloga, specijalne naloge principal izriito daje - relativna samostalnost agenta u djelovanju - postojanje odnosa povjerenja izmeu agenta i principala - dunost agenta da djeluje u dobroj vjeri i u interesu principala Posebnu vrstu ugovora o meunarodnom trgovinskom zastupanju predstavlja ugovor o konsignaciji. On moe biti zakljuen samostalno, to znai da konsignar moe biti i lice koje nije preuzelo obaveze trgovinskog zastupnika. Najvanije karakteristike ove vrste zastupanja su: - prodaja robe u ime i za raun principala 79

Sumedin
dranje i koritenje posebnog konsignacionog skladita za tu prodaju. Otvaranje ovog skladita ureuje se carinskim propisima. 93. Stranke i uesnici u poslu - Principal (komitent) - Trgovinski zastupnik (agent) moe biti samo subjekt nacionalnog poslovnog prava - Tree lice-moe biti bilo koji subjekt (ne mora biti pravno lice, za razliku od agenta) Bitno je samo rei da su stranke u zakljuenju ugovora samo principal i tree lice. Meutim prema enevskoj Konvenciji o agenciji iz 1983 postoji jedan izuzetak, a to je ako tree lice nije znalo ili nije moralo znati da se radi o agentu a ne principalu prilikom zakljuivanja ugovora, tada odnosi nastaju izmeu agenta i treeg lica. 94. Zakljuivanje ugovora o agenciji Za postupak zakljuenja ugovora, mjerodavno je pravo zemlje gdje je posao sklopljen. veina zemalja zahtjeva pisanu formu ugovora, pa tako i BiH. Uredno potpisan autentian tekst ugovora, moe biti sainjen na dva jezika. U BiH je poeljno da jedna od domaih verzija bude proglaena za autentinom. Ugovor stupa na snagu danom njegovog potpisivanja. Ako je za to potrebna dozvola dravnog organa, dobijanje odobrenja je korisno unijeti u ugovor kao uslov punovanosti. Pri tome treba znati da je odobrenje dunost rezidenta ako to drugaije nije ugovoreno. 95. Predmet ugovora o agenciji Predmet ugovora su radnje pregovaranja i/ili zakljuivanja ugovora sa treim licima od strane agenta, a u ime i za raun principala. Proizvodni program potrebno je precizno odrediti u samom ugovoru ili aneksima. Uz tehniki opis poeljno je dati i namjenu robe-usluge, i specijalne karakteristike. Posebno je znaajno navesti i patente i igove kada je roba njime oznaena. Pored faktikih obiljeja predmet moe biti definisan i obimom ugovora koje agent mora da zakljui za principala u odreenom vremenskom periodu. U naem pravu ugovorno podruje moe biti samo cijela teritorija BIH. U uporednom pravu to nije uvije sluaj, pa je potrebno u ugovorima sa ino-zastupnikom jasno precizirati teritoriju na kojem zastupnitvo vai da ne bi dolo do preklapanja nadlenosti vie zastupnika istog principala. Ovdje je potrebno spomenuti i ekskluzivno zastupnitvo koje se izriito ugovaraju (postoji samo jedan zastupnik nanekom teritoriju, npr. BIH) Klauzula EKSKLUZIVITETA je veoma sloena i ona obuhvata sljedea pitanja: a). pravo principala da sam djeluje na teritoriji agenata b). pravo agenta na proviziju za sve ugovore koji su sklopljeni sa klijentima sa njegove teritorije c). pravp ili obavezu agenta da ugovara sa klijentima drugih teritorija d). uzdravanje agenta od oduzimanja drugih principala e). uzdravanje agenta od paralelne prodaje konkurentskih proizvoda, za vrijeme trajanja ugovora i nakon njenog prestanka. Ekskluzivitet se moe uspostaviti u pogledu klijentele (odreuje se kojim kategorijama klijenata, potencijalnih ugovaraa, agent sarauje kao jedini predstvnik principala) 96. Cijena/provizija u ugovoru o agenciji Cijena je naknada za izvrene usluge agenta. U nju su ukljueni redovni trokovi poslovanja agenta. Vanredni trokovi se posebno fakuriu principalu. Odreivanje cijene je veoma sloeno pitanje. Ona se odreuje kao provizija tj. u procentu od prometa koji je agent

80

Sumedin
omoguio principalu. Izraava se u domaoj valuti. Kao osnovica kod nas i uporednom pravu se uzima vrijednost ugovora koji je principal zakljuio zahvaljujii djelovanju agenta. Ovdje se u obzir uzimaju i ozbiljne ponude koje je agent obezbjedio principalu, a principal ih nije prihvatio. Ukoliko agent jami za ispunjenje obaveza treeg lica, DEL credere zastupanje, provizija za to je znatno vea od uobiajne. Zavisno od predmeta ugovora kod obrauna provizije se mogu pojaviti posebni sluajevi: 1. Ekskluzivne agencije- agent ima pravo na proviziju na sve ugovore koje principal podpisao na njegovom teritoriju ( bez obzira da li je agent zasluan za to ili ne) 2. Ponovljene narube- ovaj sluaj moe biti vezan za ekskluzivnu agenciju ali i ne mora. Ako se radi o ekskluzivnoj agenciji rijeenje e biti kao pod jedan, a ako ne ne radi o ekskluzivnoj agenciji onda se ugovorom mora naglasiti dali agent ima pravo na naknadu za ponovljne narube od strane 3 lica sa kojim je agent principala doveo u vezu. Kod nas dispozitivna pravili ZOO nalau da se provizije urede tarifom a ako nje nema onda poslovnim obiajem. Ukoliko nema obiaja onda je potrebno isplatiti razumnu naknadu koja zavisi od okolnosti posla. 97. Obaveze trgovinskog zastupnika (agenta) Prva obaveza trgovinskog zastupnika je trajna obrada trita i nalaenje potencijalnih SAUGOVORAA. Primjenjuju se adekvatni marketing metodi. Druga obaveza je trajno posredovanje za svog principala i zakljuivanje ugovora za njegovo ime i njegov raun. Prema ZOO to podrazumjeva: a. sklapanje ugovora na osnovu generalne ili specijalne punomoi b. primanje izjava treih lica c. davanje ijava treim licima d. preduzimanje mjera za ouvanje interesa principala. Bitni je rei da zastupnik ne moe naplaivati i primiti potraivanje principala bez posebnog ovlatenja. Trea dunost agenta je obavjetavanje principala o stanju na tritu i poslovima. Ono mora biti precizno, tano i blagovremeno. etvrto agent mora djelovati u interesu principala. Ova obaveza obuhvata : a. ouvanja prava intelektualne svojine koja pripadaju principalu b. suzdravanje od konkurencije principalu bilo preuzimanjem zastupanja konkurentskih firmi bilo sopstvenim angaovanjem u istoj oblasti c. odbijanje prijama mita ili trajnih profita od treih lica d. djelovanje po uputama principala Peto je obaveza agenta da djeluje panjom dobrog strunjaka. Ona je bitna zato to zastupnik samostalno odluuje o nainu na koji e izvriti nalog principala i obaveze koje se nanjemu zasnivaju. esto agent mora da uva poslovnu tajnu. Dunost ima trajni karakter jer vai poslije prestanka ugovora. Sedma obaveza je polaganja rauna i trpljenje kontrole. Osma dunost agenta je da nakon prestanka ugovora da vrati principalu sve stvari koje mu je ovaj predao na upotrebu za trajanje ugovora. 98. Obaveze principala Prva obaveza principala da omogui agentu obavljanje posla radi koji je i ugovor sklopljen. To podrazumjeva predaju materijala i dokumenata (reklamni materijal, modele, uzorci). Druga, principal mora preduzeti sve mjere za ouvanje ugovorenog ekskluziviteta agenta.

81

Sumedin
Tree, mnoga nacionalna prava i prava BIH predviaju pravo principala da po svojoj volji prihvati ili odbaci sklapanje ugovora od strane zastupnika . etvrta dunos principala je najvanija, zo je plaanje provizije i izvrava se prema ugovoru i ukljuujui tu i posebne sluajeve kao to su ekskluzivno zastupdtvo i ponovljene narube. Plaa se u ugovorenoj valuti. Najkritinija taka je vrijeme u kome agent stie pravo na proviziju. Postoje tri trenutka kada se smatra da postoje uslovi za isplatu: - kada agent dovede principala u vezi sa treim licem - kada principal zakljui ugovor u ijem je zakljuenju uestvovao i agent - kada principal zakljui ugovor u ijem zakljuenju nije uestvovao i agent U sutini ne bi trebalo da postoji razlika izmeu vremena sticanja prava na provitiju i momenta u kome se ona moe zahtjevati, odnosno kada je ona dospjela. Kod del credere zastupnitva provizija se naplauje po zavrenju posla. Agent stie pravo na proviziju i u momentu u kome ga je principal zlonamjerno sprijeio da obavi posao. Provizija se plaa na ugovoreni raun. Direktiva 86/653 ima specifina rjeenja u pogledu dospjevanja obaveza za plaanje. Direktiva izjednaava poloaj redovnog i del credere agenta, pa provizija u oba sluaja dospijeva kada principal i tree lice ispuni svoje obaveze. Direktiva posebno regulie prestanak prava na proviziju. Ako dunost plaanja postoji ona mora biti izvrena ne kasnije od zadnjeg dana mjeseca koji slijedi tromjeseni period u kome je ona dospjela. U petu obavezu spada plaanje ostalih naknada koje nisu uraunate u proviziju i ne spadaju u trokove. - garantovani minimalni prihod agenta ( u sluaju da se agent odrie neke svoje lukrativne pozicije, npr klijantele, ekskluziviteta, teritirije). Isplauje se godinje. - naknada za klijantelu 8u sluaju kada principal ima pravo da neposredno ugovara sa partnerima koje nae agent kao i za gubitak klijantele u sluaju raskida ugovora). esta obaveza je da principal obavjesti agenta o namjeravanim promjenama poslovne politike-ovo se odnosi na promjene cijena, izmjene uslova poslovanja, promjene propisa, smanjenje proizvodnje i prodaje na agentovom tritu. Sedma obaveza se odnosi na trpljenje agentovog prava retencije ili zaloga. Ovim se pravom agent koristi radi osiguranja naplate svojih dospjelih potraivanja. Bitno je napomenuti: - radi se o zakonskoj zalozi ili retenciji - nije nuno da stvar bude primljena po osnovu ugovora - pravo zastupnika (agenta) ne uiva prioritet bez obzira na vrijeme nastanka.

99. Meusobna odgovornost principala i agenta Odgovornost principala, agenta i treeg lica je da naknada tete poiva na krivici. Mjerila krivice mogu biti zanemarenje razumne panje-panje strunjaka. Na veliinu tete i njenu naknadu primjenjuju se opta pravila obligacionog prava. Poto ona nisu upotrebom prava usaglaen, prija pristupanja i ostvarenja odgovornosti potrebno je provjeriti i sapekte MPP. 1. Meusobna odgovornost principala i agenta- ova odgovornost se zasniva na nepotivanju ugovorenih obaveza, jednog ili drugog. Postoje dvije osnovne odgovornosti principala: Zaduenje sa plaanjem U sluaju raskida ugovora-principal duguje zastupniku naknadu izgubljenu za klijentelu Stranke se mogu osloboditi odgovornosti uslijed vie sile, ali prilikom oslobaanja od nje prilikom formulisanja potreban je poseban oprez. 82

Sumedin
100. Odgovornost u odnosu sa treim licem Principal i tree lice su stranke koje treba da potpiu ugovor. Za nepotivnanje svojih obaveza odgovaraju prema pravilima koja vae za dotini pravni posao. Pored ugovora odgovornost moe biti determinisana i aktom ratifikacije (naknadno prihvatanje radnji agenta kao svojih od strane principala).Ovdje su vana 3 momenta: ratifikacija djeluje retroaktivno ako tree lice nije znalo niti je moglo znati da agent djeluje bez ovlatenjaovo ne stupa u odnos prije izjave o ratifikaciji tree lice moe odbiti djeliminu ratifikaciju. Agent i tree lice odgovaraju meusobno kada ne doe do odnosa principal-tree lice. To je sluaj kada tree lice nije znalo da agent djeluje bez ovlatenja. 101. Naini prestanka trgovinskog zastupanja Prestanak ovog ugovora bi u sutini znaio da nema vie odnosa zastupanja i predstavlanja izmeu principala i agenta. U sluaju prestanka ugovora zbog izvrenja ugovorene radnje jedne strane, ovaj ugovor se transformie u obligacioni odnos odgovornosti. Konvencija o agenciji poznaje jo dva sluaja produenog dejstva ovlatenja poslije njegovog prestanka: 1. zastupnik treba da djeluje za principjela i po prestanku ovlatenja ako je to neophodno da bi se sprijeile tete 2. prestanak ovlatenja ne djeluje za tree lice koje nije znalo za to ili za uzroke koji su proizveli prestanak ovlatenja. Prema ovoj konvenciji postoje 3 osnovna naina prestanka ovog ugovora: 1. sluajevi predvieni ugovorom (istek roka, naknadni sporazum stranaka o prekidu ugovora) 2. Ispunjenjem ugovora 3. opoziv od strane principala ili otkaz od strane agenta, bez obzira da li je saglasno ugovoru ili ne 102. Jednostrani raskid ugovora Regulisan je optim pravilima koja vae za ugovor po nalogu prema kojem nalogodavac uvijek moe odustati od ugovora ali mora i platiti naknadu tete za to. Ovo vai za sve kontinentualne sisteme, ali nei za anglosaksonske gdje je ovo potrebno posebno ugovarati. Takoer agent ima pravo na naknadu i po okonanju ugovora ako je principal nastavio da izvlai korist iz poslova sa klijentima sa kojima ga je povezao agent. Nalogoprimac u principu nema pravo da raskine ugovor u nevrijeme, a ako to uradi iz opravdanih razloga tada ne duguje naknadu tete. U drugim sluajevima naknada je obavezna. Bez obzira na razlog raskida agent mora da nastavi da obavlja svoje obaveze dok principal ne bude u stanju da ih preduzme. Svaka strana moe da da otkaz sa ili bez otkaznog roka. Otkaz se mora dati najmanje mjesec dana prije isteka kalendarskog tromjeseja, a ako je zastupniki posao trajao due od 3 mjeseca onda je rok 2 mjeseca. Jo je bitno napomenuti da Direktiva 86/653 dozvoljava dravama da u sluaju neizvrenja obaveza jedne od strane po sili zakona raskine ugovor. Neosnovani otkaz bez roka, nevinoj strani daje pravo naknade tete.

83