Anti Krist

\DK 2:1 Ballhasar, H. \.
von
1 Niclzschc, !. W.
1 Kicrkcgaard, S. A.
!zvorni clanak
Primljcno O6/O8.
>WRWHRORJLMDWUHEDaXWLGRELWLLSUHX]HWLRG
$QWLNULVWD"
+DQV8UVYRQ%DOWKDVDUR)ULHGULFKX1LHW]VFKHX
It|ca Rau:
`
Sa:c|a/
U |adu sc |cds/at/a Ba//|asa|oto o|manc N|c/:sc|cotc j|/o:oj|c Hans U|s
ton Ba//|asa| u dc/u Ao/a/|sa ncmac/c dusc /oc c |c|adcno |odu|-
/cno | os||no nadouncno |:danc ncota do//o|s/o |ada Pot|cs/ cs|a/o-
/os/oa |o|/cma u modc|no ncmac/o /n|:ctnos/| :adn| d|o ostccuc ||//|
dto|ou So|cna K|c|/caa|da | I||cd||c|a N|c/:sc|ca Mo/| ||smo |cc| da s j|-
/o:ojs/o-/co/os/om m|s/| So|cna K|c|/caa|da Ba//|asa| /||/|c/| |om|s/a j|/o-
:oj|u I||cd||c|a N|c/:sc|ca Ba//|asa|otu ||/a:u /oa dto|oa ostcccno c |-
to o/at/c otoa c/an/a U d|uomu d|c/u u/a:uc sc na onc c/cmcn/c N|c:-
sc|cotc j|/o:oj|c /o| || |cma Ba//|asa|u /|c|a/| nada|n|ta/| samu /co/o|u
R|cc c ona||c o ta:nos/| /|a|cnos/| :a cotc/otu c:|s/cnc|u /|scans/u tc|u
| C|/tu K|scans/a tc|a c :a Ba//|asa|a |ad|/a/|:ac|a | /||/|c/o dot|scnc sta/c
/|a|cnos/| a /a/o | N|c/:sc|cotc j|/o:oj|c Naos/c//u u :a//ucnom ost|/u |s-
/|cc sc |c/o Ba//|asa|otc ana/|:c /a/o || sc danasna /co/o|a /|c|a/a onotno
occ/| |n/cn:|tno |at|/| N|c/:sc|com s/ot|sc uc| u |n/cn:|tan |occs uccna od
ncotc j|/o:oj|c |o/|t N|c/:sc|ca mo:c sc ||/| samo a/o sc m|s/| :acdno s n|m
a/o sc uc| od nca Tada /a /co/os/| |o/|t nccc ||/| t|sc |o/|t nco m|s/cnc
tccca m|s/cnc on/|a samoa N|c/:sc|ca (|c: ncota o/|s/atana)
K/ucnc ||cc| Hans U|s ton Ba//|asa| I||cd||c| N|c/:sc|c /|a|cnos/ tc|a C|-
/ta So|cn K|c|/caa|d
Obnov. zivot (63) 4 (2OO8) 417442
` oc. di. sc. !vica Raguz, Katolicki bogoslovni fakultct u akovu Svcucilista 1osipa 1uija Stiossma-
ycia u Osijcku. Adicsa: Pctia Piciadovica 17, p. p. 54, 31 4OO akovo, Hivatska.
Lmail: ivica.iaguz@os.htnct.hi
417
Ncmomo ||/a/|
G/umc| |oadau c| n|su |ta/cn|
a au/cn/|cnc oso|c c| n|su /u|/cnc
(I||cd||c| N|c/:sc|c)
Utod
Ri|ctko sc ko|i tcolog tako intcnzivno bavio na|razliciti|im misliocima kao
Hans \rs von Balthasar
1
. Zapravo, vcci su dio n|cgova tcoloskog opusa monogra-
fi|c posvcccnc raznim misliocima, tcolozima, filozofima, p|csnicima, glazbcnici-
ma, svccima. Posvc |c razuml|ivo da sc Von Balthasar, kao katolicki tcolog, na
poscban nacin nadahnuo katolickim tcolozima i svccima. No ono sto |c izncna-
du|ucc nc samo za ondasn|c apologctsko i antimodcrnisticko vri|cmc u pocccima
Balthasarova stvaralastva pri|c Drugoga vatikanskog sabora vcc i danas, |cst ci-
n|cnica da sc on usudio nadahnuti nckatolickim, naposc protcstantskim tcolozima
i filozofima: npr. Karlom Barthom i Sorcnom Kicrkcgaardom. 1os visc, |cdan od
n|cgovih vazni|ih tcoloskih mislilaca pri|atcl|a |cst nckatolicki, nckrscanski, ni-
hilisticki filozof Iricdrich Nictzschc. 1os od svo|ih ranih mladcnackih d|cla, Po-
vi|cst cshatoloskoga problcma u modcrno| n|cmacko| kn|izcvnosti (1928) i
Apokalipsa n|cmackc dusc (1937/39), Balthasar |c u ncumornomc di|alogu s
filozofi|om Iricdricha Nictzschca. Shodno |c spomcnuti da |c |cdino n|cmu Bal-
thasar posvctio tri svcska (antologi|c), i to pod pscudonimom Hans Wcrncr, izb-
|cgavsi timc mogucu crkvcnu ccnzuru (1942/44). Balthasar dakako ni|c prvi tcolog
ko|i sc ozbil|no posvctio Nictzschcovo| filozofi|i. Tu val|a spomcnuti Romana Gu-
ardini|a i Hcnry|a dc Lubaca, ko|i su prcsudno ut|ccali na Balthasarovo bavl|cn|c
Nictzschcom. Guardini|cva prcdavan|a o Nictzschcu Balthasar |c imao prigodu
slusati u Bcrlinu |os kao studcnt gcrmanistikc, a s Dc Lubacom i n|cgovom tco-
loskom misl|u druzio sc kao isusovacki novak i studcnt tcologi|c u Lyonu. Kao u
tc dvo|icc vclikih tcologa, tako i u Balthasara bavl|cn|c Nictzschcom ni|c bila kri-
tika i odbacivan|c n|cgovc filozofi|c, ncgo |c ono prcdstavl|alo istinsko nadahnucc
i doprinos n|cgovo| tcolosko| misli. Balthasar pisc: Od vlastitih d|cla, ko|a su mi
|os i danas vrlo draga, mogu spomcnuti (...) tri svcska izbora iz Nictzschcovih d|cla
pod pscudonimom, ko|a su imala nakanu iz Antikrista izdvo|iti ono sto bi krscani
trcbali cuti i dobiti, ili za sto bi sami trcbali prcuzcti odgovornost.
2
1 W. Iosci donosi impozantan popis najvaznijih Balthasaiovih paitncia iazgovoia: Luiipid, !ic-
ncj iz Iyona, Oiigcn, Maksim !spovjcdalac, Toma Akvinski, antc Alighicii, Albiccht ici, !g-
nacijc Iojolski, Pcdio Caldcion dc la Baica, 1ohann Wolfgang Gocthc, Wolfgang Amadcus Mo-
zait, Gciaid Manlcy Hopkins, !iicdiich Nictzschc, Paul Claudcl, Tciczija od Maloga !susa, Chai-
lcs Pcguy, Maitin Bubci, Kail Baith, Gcoigcs Bcinanos, Liich Pizywaia, Hcnii dc Iubac, Bcitolt
Biccht, Rcinhold Schncidci, Kail Rahnci. (K|c|nc H|nju|/un :u Hans U/s ton Ba|/|asa/ Hcidci,
!icibuig Bascl Wicn, 2OO5)
2 H. \. v. Balthasai, Zu sc|ncm Wc/k 1ohanncs, Linsicdcln !icibuig,
2OOO, sti. 43.

!. Raguz, S/o /co|o|/a //c|a cu/| do||/| Obnov. zivot (63) 4 (2OO8) 417442
418
\ ovomu clanku glavna nam |c nakana prcdstaviti Balthasarovo poiman|c Ni-
ctzschcovc filozofi|c.
3
Pokazat ccmo da |c Balthasar prcuzco od Nictzschca nckc
osnovnc tcmc ko|c su mu posluzilc da |asni|c prikazc svo|c vidcn|c krscanskc v|c-
rc. Osim toga, za Balthasara Nictzschc |c |cdan od ri|ctkih filozofa s ko|im bi tco-
log trcbao i morao ozbil|no raspravl|ati. !shod tc raspravc, prcma Balthasaru, od-
lucu|c zapravo koliko |c tcologi|a |os uopcc smislcna i znakovita za danasn|cga
cov|cka. Pokazc li sc tcologi|a ncdoraslom Nictzschcovim dubokim pitan|ima, ta-
da |c ona ncdorasla dvo|bama, pitan|ima i tragan|ima cov|cka danas. Balthasarovo
nadahnucc Nictzschcom dakako ni|c bilo nckriticko. On ulazi u di|alog s n|im ka-
ko bi pokazao svu tragicnost, problcmaticnost i ograniccnost n|cgovc, ali i svakc
drugc misli bcz Boga.
Balthasar, |os kao studcnt i doktor gcrmanistikc, u svo| prvi di|alog i raspravu
s Nictzschcom nc ulazi izravno, ncgo posrcdstvom vcc spomcnutoga danskog fi-
lozofa Sorcna Kicrkcgaarda. \ d|clu Apokalipsa n|cmackc dusc, ko|c |c prc-
radcno, produbl|cno i opsirno nadopun|cno izdan|c n|cgova doktorskog rada Po-
vi|cst cshatoloskoga problcma u modcrno| n|cmacko| kn|izcvnosti, Balthasar po-
sl|cdn|i dio posvccu|c bitki, dvobo|u Sorcna Kicrkcgaarda i Iricdricha Nictz-
schca.
4
Mogli bismo rcci da s filozofskotcoloskom misli Sorcna Kicrkcgaarda
Balthasar ulazi u virtualni dvobo| s Nictzschcom. Dvobo| |c trostruki: 1. dvobo|
idc|a, 2. dvobo| cgzistcnci|a, 3. dvobo| znakova. Pctcr Hcnrici misl|cn|a |c da u
clanku o virtualnom dvobo|u Nictzschca i Kicrkcgaarda mozcmo pronaci gotovo
svc tcmc kasni|c Balthasarovc tcologi|c: glumu, glazbcnocrotsko, l|ubav, di|alo-
giku, d|ctin|i duh, poziv, tcologi|u pakla
5
. Balthasarovu prikazu toga dvobo|a bit
cc posvcccno prvo poglavl|c ovoga clanka.
\ drugomu di|clu ukazat ccmo na onc clcmcntc Niczschcovc filozofi|c ko|i bi,
prcma Balthasaru, trcbali nadahn|ivati samu tcologi|u. Doci cc do izraza|a sva ak-
tualnost Nictzschcovc misli za tcologi|u, pona|pri|c vaznost tragicnosti za cov|c-
kovu cgzistcnci|u i krscansku v|cru. \vid|ct ccmo da |c krscanska v|cra za Baltha-
sara radikalizaci|a i kriticko dovrscn|c svakc tragicnosti, pa tako i Nictzschcovc
filozofi|c. Naposl|ctku, u zakl|ucnom osvrtu pokusat ccmo prcko Balthasarovc
3 Od litciatuic o toj tcmi izdvajamo sljcdccc: 1. Gcsthuiscn, Das N|c/:sc|c|||d Hans U/s ton Ba|-
/|asa/s L|n Zuan :u/ Apoka|;psc dc/ dcu/sc|cn Scc|c iss. Rom, 1986; M. Iochbiunnci, Hans
U/s ton Ba|/|asa/ a|s Au/o/ Hc/ausc|c/ und Ic/|cc/ Iunj S/ud|cn :u sc|ncn Samm|uncn (1942
1967), Lchtci, Wizbuig, 2OO2; A. M. Haas, Hans U/s ton Ba|/|asa/s N|c/:sc|cs|||d L|nc P/o||cm-
sk|::c u: W. Kaspci (piii.), Lo|k dc/ L|c|c und Hc//||c|kc|/ Co//cs Hans U/s ton Ba|/|asa/ |m Cc-
sp/ac| Ics/a|c ju/ Ka/| Lc|mann :um 70 Cc|u//s/a MatthiasGincwald, Ostfildcin, 2OO6, sti.
146162. !ST!, N|c/:sc|c :u|sc|cn D|on;s|os und C|/|s/us L|n|||ckc |n c|ncn Lc|cnskampj (hciau-
sgcgcbcn von H. L. Kcllci), iciPunkt\cilag, Wald, 2OO3, sti. 4854.
4 !ST!, Apoka|;psc dc/ dcu/sc|cn Scc|c S/ud|cn :u c|nc/ Lc|/c ton |c/:/cn Ha|/uncn Band I Dc/ dcu/-
sc|c Idca||smus 1ohanncs, Linsicdcln !icibuig,
1998, sti. 695734.

5 P. Hcniici, Zu/ P|||osop||c Hans U/s ton Ba|/|asa/s u: K. Ichmann W. Kaspci (piii.), Hans
U/s ton Ba|/|asa/ Ccs/a|/ und Wc/k Communio, Koln, 1989, sti. 25O. Takodci !ST!, T/||o|c Hans
U/s ton Ba|/|asa/s a|s An/cun ju/ d|c ka/|o||sc|c T|co|o|c u: W. Kaspci (piii.), Lo|k dc/ L|c|c
und Hc//||c|kc|/ Co//cs sti. 347348.
Obnov. zivot (63) 4 (2OO8) 417442 !. Raguz, S/o /co|o|/a //c|a cu/| do||/|
419
analizc pokazati kako bi sc i danasn|a tcologi|a trcbala ponovno poccti intcnzivno
baviti Nictzschcom, stovisc, uci u intcnzivan proccs uccn|a od n|cgovc filozofi|c.
1 N|c|:sc|c u dto|o|u s K|c|/caa|dom
11 S/|cno/|
Pri|c ncgo sto otvori virtualni dvobo| dvo|icc suparnika, Balthasar opisu|c slic-
nosti izmcdu dvo|icc izazivaca. Cini sc da |c upravo ta slicnost potakla obo|icu da
sc upustc u dvobo|. O kakvo| |c slicnosti ri|cc? Balthasar navodi sl|cdccc: |cdnako
rcligioznopuritansko ozrac|c; obo|ica nisu imala usp|cha u l|ubavnom zivotu, bili
su nczcn|c do konca zivota; |cdan i drugi snazno su sc suprotstavl|ali povrsnom,
malogradanskom nacinu zivl|cn|a 19. stol|cca; zivoti obo|icc bili su prozcti os|c-
ca|cm dubokc samocc, poscbnosti i ncshvaccnosti; ima|u slican aforisticki stil, sa-
vrscni su analiticari svoga vrcmcna; duboko su posvcccni zanosu znan|a (Hcgcl,
Schopcnhaucr) i zanosu prcobrazbc (Mozart, Wagncr); obo|ica isticu vaznost grc-
kc filozofi|c, naposc Sokrata; |cdan i drugi sc suprotstavl|a|u apstraktno| idcalno-
sti, iz svcga idcalnoga tczc prcma d|clu, iz svcga idaclizma prcma cgzistcnci|i,
kruzc oko konkrctnoga, gotovo ga pobozanstvcn|u|u, a ipak paradoksalno su visc
kriticari ncgo p|csnici, visc govorc ncgo sto p|csnicki p|cva|u, pri ccmu p|cva|uci
da|u ono na|bol|c
6
; protiv su svakc idcologi|c svoga vrcmcna, protiv historizma,
protiv ukidan|a kvalitctc u kvantitctu, protiv soci|alizma: N|c/:sc|c `Ncma pasti-
ra i |cdno |c stado. Svi zclc isto, svi su |cdnaki: tko drukci|c os|cca, dobrovol|no
odlazi u umobolnicu.` !li |os |asni|c, K|c|/caa|d: `pobozanstvcn|cn pozitivan prin-
cip soci|alizma nascga doba |cst ono sto razara, sto dcmoralizira, sto u misaonom
ropstvu od kr|cposti stvara vitia splcndida.`
7
; protiv su krscanstva ondasn|cga vrc-
mcna: `Sto Krist ni|ccc? Svc ono sto sc danas naziva krscanskim`. (Nictzschc);
`Biti profcsor da |c Krist bio razapct!` (Kicrkcgaard).
8
Obo|ica su cgzistcnci|a-
listi, protivnici svakoga sustava: Obo|ica |cdnodusno ponavl|a|u kako poiman|c,
sustav, filozofi|a ima|u granicu kod zivota, misao nikada nc mozc dostici zivot.
9
Histori|ski dokaz, tvrdc obo|ica, nikada nc mozc nikako opravdati danasn|i lik Cr-
kvc; |cdan i drugi zivc u duboko| zivotno| agoni|i, potpuno| prcdanosti, |cr |c istina
sub|cktivnost, ona sc susrccc |cdino u strasti: 1cdino to N|c/:sc|c ci|cni kod Hc-
c/a: `Hcc/ota vri|cdnost: strast`. Strast |c osnovna Kicrkcgaardova kao i Nictz-
schcova narav: `1a sam svakako plamcn.`
1O
Obo|ica naglasava|u vaznost protur-
|cc|a i ncmogucnost istinskoga zivota bcz potcskoca: Àpsolutna potcskoca |cst
|cdino obil|cz|c da sc odnosimo prcma Apsolutnomu.` (K|c|/caa|d) (...) N|c/:s-
c|c `Mi smo tck tamo u blazcnstvu gd|c smo na|visc u opasnosti.` `Zivot znaci biti
6 H. \. v. Balthasai Apoka|;psc dc/ dcu/sc|cn Scc|c !, sti. 697s.
7 Is/o sti. 699.
8 Is/o sti. 699.
9 Is/o sti. 7OO.
1O Is/o sti. 7O2.
42O
u opasnosti.`
11
; za obo|icu cc samostani biti od vclikc vaznosti, kao m|csta po-
unutarn|cn|a i odmaka od pustosi mcntalitcta stada: Ta/o Kicrkcgaard brani
`srcdn|ov|ckovni pokrct samostana`. Ta/o Nictzschc tvrdi: `Ko|a pustos. Opct cc-
mo trcbati samostanc!`
12
Ono sto |c kl|ucno za Balthasarovo razumi|cvan|c slicnosti izmcdu |cdnoga i
drugoga mislioca |cst n|ihova misao ko|u on tumaci kroz odnos di|alcktikc i tran-
sccndcnci|c. Di|alcktika i transccndcnci|a tcmcl|nc su formc, na|dubl|c strukturc
tc dvo|icc mislilaca.
13
Ri|cc |c o misli ko|a sc nalazi u tra|nom samonadilazcn|u,
u transccndiran|u ko|c nuzno ukl|ucu|c suprotnosti, otpor, protur|cc|c, di|alcktic-
ku napctost izmcdu bcskonacnoga i konacnoga: Dok N|c/:sc|c mora doci do bc-
skonacnoga n|ihan|a izmcdu straha i srccc, K|c|/caa|d razotkriva ncposrcdnost
di|alckticki: zbog znan|a o ncukidivom rasc|cpu |astva, tamni os|cca| prcpusta sc
patn|i, patn|a posta|c `bitnim izrica|cm cgzistcnci|alnoga patosa.`
14
Balthasar pri-
m|ccu|c u Nictzschca ut|cca| Hcgcla, Iichtca, Schlcgcla i Novalisa, a u Kicrkcga-
arda prisutnost filozofi|c Kanta, Schopcnhaucra, Baadcra. \pravo ta slicnost, od-
nosno za|cdnicko polazistc u di|alcktici i transccndcnci|i |cst u|cdno i tcmcl|ni ra-
zlog n|ihova razlikovan|a, n|ihova odva|an|a, odnosno n|ihova prvoga virtualnog
dvobo|a ko|i Balthasar shvaca kao dvobo| idc|a.
12 Dto|o/ |dc/a
Tcmcl|na razlika izmcdu Nictzschca i Kicrkcgaarda ocitu|c sc pona|pri|c u ra-
zlicitomu poiman|u Sokratovc filozofi|c, gd|c dolazi do izraza|a drukci|c poiman|c
di|alcktikc i transccndcnci|c. \pravo |c ova tocka razlikc prcsudna za Balthasaro-
vo razumi|cvan|c obo|icc mislilaca tc za ishod samoga dvobo|a. Za Nictzschca |c
Sokrat pocctak dckadcnci|c curopskc misli, dckadcnci|c ko|a |c dovrscna u krs-
canstvu. Naimc Sokrat |c unistio ncposrcdnost, stvara|uci duboki |az izmcdu os|c-
tilnoga i nados|ctilnoga: izmislio |c nados|ctilni svi|ct ko|cmu sc cov|ck mora po-
koravati, i to protiv ovozcmal|skoga svi|cta. Suprotnoga |c misl|cn|a Kicrkcgaard,
tvrdi Balthasar. ! za Kicrkcgaarda Sokrat |c takodcr unistio ncposrcdnost, tocni|c
pokazao |c ncmogucnost ncposrcdnosti, razotkrivsi di|alcktiku ko|a |c u n|o| pri-
sutna tc vodi istinsko| cgzistcnci|i
15
. Daklc za danskoga filozofa Sokratovo ra-
zaran|c ncposrcdnosti, n|cgov ukaz na di|alckticki rasc|cp cov|ckovc cgzistcnci|c
|cst istina c|clokupnc zbil|c i samoga cov|cka ko|a vodi prcma krscanstvu: Za n|c-
ga (Kicrkcgaarda) Sokrat razotkriva nutarn|ost ncposrcdnosti kao ncsto podvo|c-
no, protur|ccno: sama cgzistcnci|a |c difcrcncirana. Protur|cc|c nc dolazi izvana,
ono sc nalazi u samo| nutarn|osti, a cgzistcnci|a |c priznan|c toga protur|cc|a. 1a
|cst di|alckticko |a.
16
11 Is/o
12 Is/o sti. 718.
13 Is/o sti. 7O6.
14 Is/o sti. 7O9.
15 Is/o sti. 7O5.
16 Is/o sti. 7O6.
421
Kao sto smo vcc istaknuli, za Balthasara obo|ica su mislilaca mislioci transccn-
dcnci|c i di|alcktikc. No, prcma n|cmu, u ovomu prvom dvobo|u Nictzschc sc do-
dusc ocitu|c kao mislilac transccndcnci|c, ali ncdovol|no radikalno kao mislilac
di|alcktikc. To |c prva, iznimno vazna Balthasarova tcza o Nictzschcovo| filozofi|i
u di|alogu s Kicrkcgaardom. \ Nictzschca |c transccndcnci|a vodcna idcalom
nadcov|cka, zbog ko|cga sc po|cdinac trcba zrtvovati. Tu |c di|alcktika konkrctno-
ga cov|cka zrtvovana idcalu nadcov|cka, u ko|cmu cc biti ostvarcn idcntitct kao
vrhunsko |cdinstvo zivota. Stoga |c Balthasar misl|cn|a da Nictzschc propada |os
|cdnom, i to dubl|c u di|alcktiku idcalizma
17
. Daklc zadn|u ri|cc ima transccn-
dcnci|a samoa cov|cka, cov|ck u to| samotransccndcnci|i i dal|c osta|c kod scbc
samoga, a kra|n|i ishod tc samotransccndcnci|c, nadcov|ck, prcdstavl|a vrhunac
filozofi|c idcntitcta. Nictzschc tako osta|c zarobl|cn unutar filozofi|c idcntitcta:
Transccndcnci|a zivota, na ko|u misli N|c/:sc|c ovd|c |c savrscna: iz stvarnosti
po|cdinca ostvaru|c sc rodcn|c bozanskoga ko|c |c vccc od n|cga, ali ipak samo
n|cgovo di|ctc i sin.
18
Balthasar potkr|cpl|u|c svo|u tczu samim Nictzschcom:
`1a |c samo po|movna sintcza. Sub|ckt |c samo fikci|a. \opcc nc posto|i cgo.`
19
Kra|n|i zakl|ucak |cst smrt cov|cka: Most izmcdu bcskonacnoga i konacnoga, ko|i
sc za K|c|/caa|da nc mora graditi tc ci|c |c prckoraccn|c vcc ostvarcno os/o-
noscu bozanskoga paradoksa u povi|csti, kod N|c/:sc|ca |c za individuum, ko|i idc-
al stvara |: sc|c, ncdovrsiv: |cdini luk nadvi|a sc iznad mora dok sc nc urusi. (...)
Za Nictzschca |c takodcr cov|ck ubi|cn, zrtvovan nadcov|cku.
2O
Kicrkcgaard |c, naprotiv, za Balthasara istinski di|alckticar. On polazi od ci-
n|cnicc scbstva ko|c scbc samo ni|c postavilo, a iza toga di|alcktickog scbstva na-
lazi sc ncdi|alckticki savrscna zbil|a, prcma ko|o| sc trcba ophoditi u bczuv|ctno-
mc smislu.
21
Dok Nictzschc u svo|o| samotransccndcnci|i i di|alcktici osta|c kod
scbstva, tc tako ukida di|alcktiku, Kicrkcgaard prctpostavl|a tra|no ncukidiv di|a-
lckticki odnos prcma Bogu. Zadn|u ri|cc ncma idcntitct (nadcov|cka), vcc tra|na
di|alcktika (krscanina). Balthasar izvrsno sazima Kicrkcgaardovu misao: Za
Kicrkcgaarda nc posto|i idcntitct. Dakako da |c u cov|cku bcskonacno i konacno
|cdno, ali samo kao |cdinstvo napctosti prcma Bogu kao ncdi|alcktickomu. Tck s
krscanstvom Bog dolazi u cov|ckovo kral|cvstvo da ga obdari smislom u n|cgovo|
napctosti i povi|csti. No s Kristom ncdi|alckticki Bog ni|c ukinut, ncgo sc svc do-
vrsava u bcskonacno| transccndcnci|i svakc di|alcktikc prcma n|cmu.
22
No bu-
duci da |c Bog postao cov|ckom, di|alcktika sc tom ot|csnom cin|cnicom |os ra-
dikalizira, |cr di|alckticki odnos prcma apstraktno| idc|i Boga ni|c dalcko od toga
da sc ponovno ukinc u to| isto| apstrakci|i. Povi|csno, t|clcsno pruza otpor i nc
dopusta (hcgclovsko) ukidan|c di|alcktikc u idcntitct: Po|cdinac, ko|i |c u scbi
17 Is/o sti. 711.
18 Is/o sti. 712.
19 Is/o sti. 711.
2O Is/o sti. 711, 717.
21 Is/o sti. 7O9.
22 Is/o sti. 716.
422
di|alcktican, ophodi sc prcma bczuv|ctnomu upravo tako sto sc ophodi prcma po-
vi|csnomu. A to opct samo u krhkosti v|crc.
23
Na ta| sc nacin, prcma Balthasaru,
Kicrkcgaard ocitu|c kao radikalni|i di|alckticar od Nictzschca: ono sto |c za Nictz-
schca zaustavl|an|c i vczivan|c tckuccga na |cdno| tocki
24
, za Kicrkcgaarda |c
susrct sa stvarnoscu ko|a nc ukida cov|ckovu individualnost, buduci da |c Bog po-
stao cov|ckom upravo individualnoscu u !susu Kristu, pri ccmu |c ni|c ukinuo.
Produbl|u|uci dal|c Balthasarovo tumaccn|c Kicrkcgaardovc kritikc Nictz-
schca, mogli bismo rcci da |c 4. ckumcnski koncil u Kalccdonu (451) udario tcmc-
l|c krscanskc di|alcktikc ko|u mozcmo pronaci i u Kicrkcgaarda. Prcma Kalcc-
donskom saboru, u !susu Kristu l|udska i bozanska narav osta|u ncpomi|csanc i
ncodvo|ivc. To znaci da sc |cdna i druga narav nalazc u tra|no| napctosti, komu-
nikaci|i (communicatio idomatum) onkra| mi|csan|a i odva|an|a ko|c bi ukinulo
svaku di|alcktiku, ili balthasarovski rcccno, svaku dramu, tcodramu. \pravo sc u
to| kalccdonsko| formuli sasto|i bitna razlika izmcdu Kicrkcgaarda i Nictzschca.
Dok za Nictzschca cov|ck trcba ncstati i nastati nadcov|ck, pri ccmu cov|ck i dal|c
osta|c samo cov|ck, u Kicrkcgaarda cov|ck smi|c ostati cov|ckom, ali i posta|ati
drukci|i cov|ck, cov|ck nadnaravi: Za Kicrkcgaarda po|cdinac u `samounistcn|u
prcd Bogom` mozc ncstati tc uskrsnuti po Bogu kao novo stvorcn|c. No opct kao
isti cov|ck, |cr su narav i nadnarav cdan cov|ck. Cov|ck i nadcov|ck su dtoc. A |c
ipak i nadcov|ck |os cov|ck, nadnarav visc ni|c narav.
25
!zrica| Nictzschcovc nc-
dostatnc di|alcktikc, za Balthasara, |cst n|cgov nauk o vol|i za moci. \ vol|i za moci
cov|ck scbc nadilazi, ali tra|no osta|c kod scbc. Kod Kicrkcgaarda |c, naprotiv, u
srcdistu l|ubav ko|a susrccc drugoga i osta|c kod scbc, u tra|no| di|alcktici. Tako
sc dvobo| |cdnoga i drugoga mislioca zaostrava i posta|c dvobo| vol|c za moci i
l|ubavi. Nictzschcova ubo|ita `l|ubav prcma moci` susrccc silazccu moc l|ubavi
ko|a sc prcda|c smrti
26
. O tomu cc biti govora kasni|c.
13 Dto|o/ c:|/cnc|/a
Nakon sto |c zavrsio prvi dvobo|, Balthasar nam prikazu|c i drugi. Sada on po-
sta|c |os ozbil|ni|i, tc obo|ica mislilaca mora|u pokazati svu svo|u v|cstinu. Dvobo|
posta|c zaht|cvni|i |cr sc dogada u n|ihovo| nutrini, n|ihovo| cgzistcnci|i. ! Nictz-
schc i Kicrkcgaard opct pokazu|u slicnost, |cr svo| nutarn|i zivot tumacc unutar
logikc di|alcktikc i transccndcnci|c. Obo|ica kopa|u po vlastito| cgzistcnci|i, nasto-
|c raskrinkavati ono ncistinito: Sto sada zapocin|c |cst borba oko maskc, za Kicr-
kcgaarda raskrinkavan|c svc ncposrcdnosti i zdravl|a kao na|skrivcni|i oca|, mozda
`bolcst na smrt`. Za Nictzschca raskrinkavan|c c|clokupnc moralnokrscanskc krh-
kosti kao oca| :|o ncposrcdni|cga zdravl|a.
27
No unatoc tomu za|cdnickom cil|u
23 Is/o sti. 71O.
24 Is/o
25 Is/o sti. 717.
26 Is/o
27 Is/o sti. 719.
423
n|ihova sc razlika ponovno, prcma Balthasaru, ocitu|c u drukci|o| intcrprctaci|i
Sokrata, a timc i istinc, |cr |c Sokrat oliccn|c istinskoga trazitcl|a istinc i stoga nc-
prckidni sugovornik kako Nictzschca, tako i Kicrkcgaarda: Sokrat |c trazitcl| isti-
nc, on |c misticni razotkrivac lazi. Tako on prati Kicrkcgaarda ci|cli zivot kao du-
hovni cuvar di|alcktikc, a Nictzschc ispovi|cda: `Sokrat mi |c tako blizak da sc go-
tovo borim s n|im.`
28
Za Kicrkcgaarda sc tra|no tragan|c za konacnom istinom dogada u svi|csti da
cov|ck nc mozc dohvatiti onu kra|n|u istinu, zna da nista nc zna. Ali ta |c svi|cst
morala doci od nckamo, a nc od samoga cov|cka. !zvor tc svi|csti, ko|i ni|c sam
cov|ck, |cdino mozc utcmcl|iti i podariti istinsko znan|c: Znan|c o tomu bcskra|-
nom ncznan|u |cst vcc krug, ko|i |c napravl|cn oko n|cga onim sto |c onkra| svcga
l|udskoga. 1cdino odatlc trcba occkivati znan|c.
29
Nictzschc upravo to nc mozc
prihvatiti. !stinu on trazi unutar di|alcktikc potrcbitih iluzioniziran|a i isto tako
potrcbitih dcziluzioniziran|a c|clokupnc zbil|c: istina sc tako mozc dogadati samo
kao istina i kao privid, samo u di|alckticko| igri izmcdu ccntrifugalnc (zivotnoga
ccntra ko|i tvori mitovc) i ccntripctalnc silc (analizira|uccga, dcziluzionira|uccga
misl|cn|a).
3O
Drugim ri|ccima, Nictzschc |c savrscno uvidio, a Balthasar dobro
primi|ctio, kako sc istina nc sasto|i samo u razotkrivan|u. Samo razotkrivan|c, zcl|a
za razotkrivan|cm svcga i svaccga uimc istinc mozc biti i vrlo ccsto |cst suprotna
istini: 1c li gola |czgra istiniti|a od socnoga ploda? Nc pokazu|c li sc sub|cktivnost
upravo u posrcdnom stvaran|u svi|cta oko scbc? Ni|c li daklc privid istiniti|i od
dcziluzi|c?
31
Svicarski |c tcolog misl|cn|a da sc Nictzschcova kritika cov|ckovc
zcl|c za istinom odnosi na istinu bcz l|ubavi: `Razotkrivan|c` kao istina ima svo|u
granicu na skriva|uccm krctan|u l|ubavi. Pona|pri|c zbog toga sto l|ubav, kao ono
cimc sc ncsto autcnticno pronalazi, |:|aduc istinu, ili |os dubl|c, |cr sc l|ubav uo-
cc nc mo:c |a:o//||/|.
32
Balthasar utvrdu|c da s obzirom na pitan|c istinc Kicrkcgaard i Nictzschc za-
m|cn|u|u ulogc. Sada |c Nictzschc mislilac di|alcktikc, a Kicrkcgaard mislilac tran-
sccndcnci|c. \ tomu sc, prcma Balthasaru, dogada paradoksalnost drugoga dvo-
bo|a: Nictzschc, ko|i polazi od |cdnoznacnc transccndcnci|c, prizna|c samo in-
stinktsigurnost stvaralackc iluzi|c, kao rcgulator rastavl|a|uccgaanalitickoga ra-
zuma. Ali, Kicrkcgaard, ko|i polazi od di|alcktikc napctosti, dcziluzionizira radi-
28 Is/o sti. 721.
29 Is/o sti. 721.
3O Is/o sti. 722.
31 Is/o sti. 721s. Takodci !ST!, Apoka|;psc dc/ dcu/sc|cn Scc|c S/ud|cn :u c|nc/ Lc|/c ton |c/:/cn Ha|-
/uncn Band II Im Zc|c|cn N|c/:sc|cs 1ohanncs, Linsicdcln, 1998, sti. 217238. Opsiinijc o tomu
Nictzschcovu dijalcktickom konccptu istinc vidi P. Hadot, I| tc|o d| Is|dc S/o/|a dc|||dca d| na/u/a
Linaudi, Toiino, 2OO6, sti. 281296.
32 H. \. v. Balthasai, Apoka|;psc dc/ dcu/sc|cn Scc|c !!, sti. 384. Balthasai na taj nacin s Nictzschcom
izvisno sazima pioblcmaticnosti i opasnosti svakoga tiaganja za istinom. O tomu govoii vcc sv. Pa-
vao: !stinujuci u ljubavi. (Lf 4, 15) Takodci i Blaisc Pascal: Mi stvaiamo scbi idola i od samc
istinc; jci istina izvan ljubavi nijc Bog, ona jc njcgova slika i idol koji nc smijcmo ljubiti, niti mu sc
klanjati. (M|s|| Mcditcian, Budva, 1991, 581, sti. 234)
424
kalno ìmancntno` u korist svo|c totalnc transccndcnci|c prcma istini.
33
!z navc-
dcnoga proizlazi da sc sada Nictzschc u svo|cmu propitivan|u i tragan|u za istinom
pokazu|c ncdovol|no transccndcntnim. Zaustavl|a sc u zatvorcno| di|alcktici po-
trcbitih iluzi|a i dcziluzi|a.
Vid|cli smo da sc Nictzschc u prvomc dvobo|u pokazao ncdovol|no di|alck-
tickim, a glavni razlog tomu |cst, prcma Balthasaru, n|cgova filozofi|a idcntitcta.
Ta sc problcmatika nastavl|a i kod pitan|a istinc. Ovoga puta filozofi|a idcntitcta
ili monisticka krctn|a zivota razlog |c Nictzschcovc ncdovol|nc otvorcnosti prc-
ma transccndcnci|i: Sama di|alcktika istinc, kao iluzi|adcziluzi|a, samo |c igra
sv|ctala i s|cna |cdnc dubl|c istinc, |cdnoga monistickog krctan|a zivota. Radi sc o
cdnom krctan|u, kao sto |c rani|c nastali dualizam izmcdu mocil|ubavi bio cdno
krctan|c.
34
Ncdosta|c mu upravo ono sto |c Kicrkcgaardu tako vazno: Moguc-
nost dvostrukc istinc kao tcmcl| bitka dusc: transccndcnci|a /ao di|alog.
35
Nictz-
schcovo |c daklc tragan|c za istinom transccndcnci|a u monologu, i upravo |c zbog
toga to tragan|c ncdovol|no transccndcntno.
Da bi po|asnio svo|c tumaccn|c ovoga dvobo|a slicnih, ali opct tako razlicitih
konccpci|a istina, Balthasar navodi dva citata: `Posto|i |czcro ko|c |c |cdnom prc-
stalo ot|ccati, postavilo si |c nasip ond|c gd|c |c pri|c ot|ccalo: od onda to |czcro
svc visc rastc. Mozda cc nam upravo to odrcknucc (ophodcn|a s Bogom) dati sna-
gu, s ko|om ccmo moci podnositi to isto odrcknucc; mozda cc cov|ck uvi|ck visc
rasti tamo gd|c visc nc budc |s/ccao u Boga.` (Nictzschc) Kicrkcgaard: `Kao sto
mirno |czcro u svo|o| dubini ima svo| tcmcl| u vrclu ko|c |c skrivcno cov|ckovim
ocima, tako i cov|ckova l|ubav ima svo| tcmcl| u Boz|o| l|ubavi. Kada vrclo nc bi
bilo u tcmcl|u, Bog nc bi bio l|ubav, a tako nc bi bilo ni mirnoga |czcra, ni l|ubavi
u cov|cku.`
36
Ako iko|i citati, onda ta dva zasigurno na|bol|c sazima|u svu drama-
ticnu razlicitost, |czivu bliskost i udal|cnost
37
Nictzschca i Kicrkcgaarda. Za Ni-
ctzschca |c transccndcnci|a, kao di|alog, kao susrct s drugim ncistina, izrica| sla-
bosti, a timc i manipuliran|c sobom i drugima. Nictzschc |c protiv l|ubavi, |cr l|u-
bavi ncdosta|c hrabrosti za moc, moc samoocuvan|a, samorasta. On zna da |c
`prcdan|c` puno ncistinc. Ono |c slabost scbcl|ubl|a ko|c sc nc mozc drzati samo-
ga scbc, ono |c brbl|ari|a, nccistoca, bludnost dusc, ko|a scbc samu mozc susrcsti
|cdino u scdmo| samoci.
38
No za Kicrkcgaarda |c upravo takav stav odbacivan|a
33 !ST!, Apoka|;psc dc/ dcu/sc|cn Scc|c !! sti. 722.
34 Is/o sti. 723. \sp. takodci !ST!, Hc//||c|kc|/ !!!, 12 1ohanncs, Linsicdcln,
1965, sti. 756s.

35 !ST!, Apoka|;psc dc/ dcu/sc|cn Scc|c !, sti. 723.
36 Is/o sti. 724.
37 Is/o
38 Is/o \ modcinoj filozofiji Nictzschcovu kiitiku ljubavi i cioticnoga poglcda na svijct nastoji po-
novno ozivjcti Pctci Slotcidijk. On jc misljcnja da jc poticbno ponovno otkiiti, sidzbu, timo-
ticnu dimcnziju covjckovc cgzistcncijc, a ona podiazumijcva sljcdccc vijcdnotc: samokontiolu,
hiabiost, autonomiju. \idi P. Slotcidijsk, S/d:|a | t/|/cmc po||/|ckops||o|osk| o|cd, Antibaibaius,
Zagicb, 2OO7. Ovdjc valjda spomcnuti kako Nictzschcova skcpticnost picma ljubavi nc iskljucujc
i pozitivno vijcdnovanjc ljubavi. \ svojim Antologijama o Nictzschcovoj filozofiji Balthasai jc
skupio Nictzschcova pozitivna piomisljanja o ljubavi. \idi H. \. v. Balthasai, An/|o|o|cn Iom
425
l|ubavi izrica| ncmoci, straha, zatvorcnosti u scbc, ncodvaznosti u otvaran|u tran-
sccndcnci|i.
Balthasar izvrsno opisu|c svu problcmatiku ovoga dvobo|a cgzistcnci|a sl|c-
dccim ri|ccima: Nictzschc vcli kako |c nas odnos prcma Bogu samo ncistina. Da,
odgovara Kicrkcgaard, ta| odnos posta|c |os ncistiniti|i sto sc visc odnosimo prcma
Bogu. Ali Boz|i odnos prcma nama |cst istina nasa istina! Nictzschc ponovno
uzvraca, istina |c u nama, ona nam nc dolazi izvana. Bog |c u nama, on nam dolazi
iznutra, rcplicira Kicrkcgaard. Tada |c Bog mo tcmcl| dusc, misli Nictzschc. Kicr-
kcgaard odgovara, tada |c tcmcl| mo|c dusc otvorcnost vrcla prcma Bogu. Ko|c
li dvoznacnosti! uzviknu Nictzschc.
39
Nasuprot Nictzschcovu monizmu |a-
snocc duha ko|i oncmogucu|c radikalno transccndiran|c duha, Kicrkcgaard raz-
vi|a di|alogiku ko|a u scbi prctpostavl|a i razvi|a di|alcktiku i transccndiran|c. No
timc dvobo| Nictzschca i Kicrkcgaarda ni|c zavrscn.
14 Dto|o/ :na/ota
Dok |c Balthasar u prvim dvama dvobo|ima prikazao sukob ob|cktivnosti idc|a
i cgzistcnci|a, u trcccmu dvobo|u znakova ri|cc |c o poiman|u poslan|a i smislcnosti
vlastitoga zivota, o znaku ko|i bi Nictzschc i Kicrkcgaard trcbali dati drugima.
Balthasar naglasava kako obo|ica zclc gcstikulirati svo|om cgzistcnci|om (Kicr-
kcgaard), nam|crava|u doni|cti odrcdcnu poruku svo|cmu dobu. No i u |cdnog i u
drugog svi|cst o vclicini poslan|a izaziva patn|u zbog ncmogucnosti da budu na
visini svoga poziva: Rasc|cp cgzistcnci|c u ncistini p|csnika ko|i p|csniku|c, /o |c
ta vclika patn|a. C|clokupno krctan|c srca nigd|c nc dobiva v|ccno tlo, konacni
izrica|
4O
; Kicrkcgaard oznacava patn|c `rcligioznc osobc` kao patn|c bolcsnika
ko|cga boli svaki poloza| u krcvctu. Nictzschc koristi istu sliku: `\ konacnici stalno
sc os|ccam kao da imam stotinu ozil|aka i da mi svaki pokrct nanosi bol.` Plcs Dio-
nizi|a, plcs cgzistcnci|c bio |c stvarno `plcs izmcdu maccva`, ko|i su i na|snalaz-
l|ivi|cg ranili, prcma pripovi|csti o `raskomadanom Dionizi|u.`
41
No drukci|c
shvaccni znak vlastita zivota i poslan|a ponovno |c razlog dvobo|a, suprotnosti i
razlicitosti Nictzschca i Kicrkcgaarda.
Balthasar |c misl|cn|a kako |c Nictzschc duboko prozct bcsmislcnoscu vlasti-
toga poslan|a i zcl|om za samounistcn|cm. `Samotnicc, idcs putcm prcma scbi!
Moras sc ht|cti zapaliti u svo|cmu vlastitom plamcnu: Kako mislis postati novim,
ako sam pri|c nc postancs pcpco?`
42
Tcmcl|ni razlog tomu os|cca|u bcsmislcno-
to/nc|mcn Mcnsc|cn Ic/c|||c|kc|/ Ion Cu/ und Bosc 1ohanncs, Linsicdcln !icibuig, 2OOO,
sti. 8999. Navcst ccmo samo dva citata iz Balthasaiova izboia: Sto sc ucini iz ljubavi, to n|/c mo-
ialno, ncgo icligizono. (sti. 91) Najbolji nacin da zapocncmo dan: kad sc piobudimo, pomisliti
na to da danas baicm jcdnoga covjcka iazvcsclimo. Ako bi to moglo viijcditi kao nadomjcstak za
icligioznu naviku moljcnja, tada bi ljudi imali koiisti od tc piomjcnc. (sti. 98)
39 H. \. v. Balthasai, Apoka|;psc dc/ dcu/sc|cn Scc|c !, sti. 725.
4O Is/o sti. 729.
41 Is/o sti. 731.
42 Is/o sti. 733.
426
sti, prcma Balthasaru, |cst ta| sto su Nictzschcovo poslan|c i poziv bcz onoga ko|i
sal|c i onoga ko|i poziva. Bcz toga Drugoga svako poslan|c, pa tako i Nictzschcovo,
osudcno |c na propast, |cr tomu znaku ncdosta|c iskustvo pozvanosti i poziva.
Drukci|c |c u Kicrkcgaarda. \natoc svi|csti patn|c, ncshvaccnosti, ncdoraslosti
vlastitomu poslan|u, on pronalazi ut|chu upravo u Drugomu ko|i ga |c pozvao i
poslao: Ovd|c posto|i |os samo cdna ut|cha: da |c to stc p|csnik i p|csnikovan|c,
u odlucu|uccm di|alogu cdna istina, ili bol|c, da |c ono kao takvo pronadcno i ob-
racunato, da |c tu muku osmislio o:|t, da ta| ogn|cni znak stvarno o/a:uc
43
`Mo|a |c zadaca (...) da patn|i napravim m|csta.` (Kicrkcgaard) Napraviti m|csto
znaci svc raskrciti kako bi tcmcl| postao vidl|iv. !stina cov|cka |c razotkrivcna. Do-
lazcn|c k scbi |c zavrscno. Sada svc mozc biti :na/ |cr ta| susrct sa samim sobom
n|c krug.
44
Tim mislima dovrsava sc virtualni dvobo| Nictzschca i Kicrkcgaarda. N|ihovo
zivotno poslan|c, filozofsku cgzistcnci|u i misao Balthasar opisu|c slikom plamc-
na, ko|u takodcr i |cdan i drugi rado koristc u svo|im promisl|an|ima. \ to| slici
dolazi do izraza|a n|ihova strast, tragicnost, di|alckticnost i razapctost n|ihovc cg-
zistcnci|c izmcdu pakla i ncba: Goruci cov|ck kao isprcplitan|c plamcna pakla i
ncba.
45
Nictzschcov |c plamcn divl|a vatra, lclu|ava vatra izmcdu pakla i ra|a, a
Kicrkcgaardov |c plamcn pak ogan| ko|i ravno gori iz paklcnc vatrc u ncbcski zar:
Dok |c Kicrkcgaardov plamcn ko|i p|cva i ko|i sc uskladu|c (`... da posto|c l|udi
ko|ima |c odrcdcno da sc zrtvu|u i da sam |a |cdan takav s poscbnim krizcm...`),
Nictzschcov sc plamcn savi|a (`ta duhovna, sutl|iva oholost patnika, ta| ponos iza-
branika... :ama/o zrtvovanoga`).
46
1cdnom ri|cc|u, Nictzschcov plamcn |c moni-
sticki plamcn, ncdostatno di|alckticki i ncdovol|no transccndcntan, a Kicrkcgaar-
dov |c plamcn plamcn di|alogikc, di|alcktikc i transccndcnci|c.
2 I||cd||c| N|c|:sc|c /ao nada|nucc :a |co|o||u | du|otnos|
21 L/cmcn/| /|can/c t/c|c u N|c/:c|ca
Nakon sto smo sazcli Balthasarov prikaz virtualnoga dvobo|a Nictzschca i
Kicrkcgaarda, posvc |c razvidno da |c dvobo| prcsudcn u korist Kicrkcgaarda.
Mozcmo stcci do|am da Balthasar prcko Kicrkcgaarda odbacu|c u potpunosti Ni-
ctzschcovu filozofi|u i da ona nc mozc imati nikakva znaccn|a za n|cgovu tcologi|u
i tcologi|u opccnito, daklc suprotno od onoga na sto smo ukazali u uvodu ovoga
clanka. No dovol|no |c navcsti samo |cdan citat iz pogovora prvc Antologi|c ko|i
nam razotkriva koliko |c Nictzschc vazan za Balthasara: Dovol|no |c paradoksal-
no, a ipak potpuna istina da od toga dcklariranog Antikrista mozcmo visc i tcmc-
l|iti|c iskusiti sto |c krscanski stav ncgo od poplavc naboznc i kr|cposnc litcratu-
43 Is/o sti. 73O.
44 Is/o sti. 732s.
45 Is/o sti. 733.
46 Is/o sti. 734.
427
rc.
47
Zaniml|ivo |c da upravo zbog toga Balthasar u svo|im Antologi|ama Nictz-
schcovc misli uopcc nc donosi n|cgovc ncgativnc kritikc krscanstva, cimc |asno
zcli poruciti da bi krscani pri|c svcga trcbali uciti od n|cga. Analizira|uci izbor ci-
tata u Antologi|ama i pogovorc, znak
48
Iricdricha Nictzschca za krscansku v|c-
ru, duboki krscanski od|ck
49
n|cgovih ri|cci sasto|ao bi sc pona|pri|c u strastvc-
no| prcdanosti vlastitc cgzistcnci|c svo|cmu poslan|u. Ri|cc |c o prcdanosti ko|a
ukl|ucu|c askczu, samonadilazcn|c, samokritiku, noc, tragcdi|u. Naslovima u An-
tologi|ama, prcma ko|ima su izabrani Nictzschcovi citati, Balthasar |c zclio naz-
naciti konkrctan sadrza| poslan|a ko|cmu sc Nictzschc potpuno posvctio
5O
: 1. an-
tologi|a O otm|cnom cov|cku: tradici|a, plcmstvo, otm|cnost, poloza|, stcga, po-
slusnost, forma, distanci|a, samoca (tri poglavl|a), l|ubav, in sc ipsum; 2. antologi|a
\zaludnost: slava, rcalizam, zivot i znan|c, pcrspcktivnost, di|alcktika privida-
n|a, mit, maskc, ob|cktivnost, da i amcn, milost, uzaludnost, noc. 3. antologi|a O
dobru i zlu: ota|stvo, v|ctar, putnik, kr|cpost, onkra| dobra i zla, bol, o scbi, zrtva,
nadilazcn|c, nat|ccan|c, okrutnost, |unak, nad|unak, kontcmplaci|a, lcbdcn|c. Ci-
ta|uci tc naslovc i izbor citata u Antologi|ama, posvc |c |asno kako |c Balthasarova
nakana bila ukazati na krscansku dimcnzi|u Nictzschcovc misli. Sadrza| n|cgova
poslan|a, ko|i dolazi do izraza|a u navcdcnim naslovima, zapravo |c sadrza| krscan-
skc v|crc i svakc krscanskc cgzistcnci|c. \ tom smislu trcba razum|cti navcdcni
Balthasarov citat da sc u Nictzschca mozc pronaci visc o krscansko| v|cri ncgo u
pobozno| litcraturi. Balthasar kao da zcli rcci da su mnogi krscani po svo|o| prc-
danosti, otvorcnosti i sprcmnosti na zrtvu, samonadilazcn|u, samokritici, dalcko
od samoga Nictzschca. Stovisc, ono sto cc kasni|c biti vazno za Balthasara u kri-
stologi|i, a to |c idcntitct izmcdu poslan|a i cgzistcnci|c u !susu Kristu, kao da sc
na odrcdcni nacin mozc primi|ctiti u Nictzschcovo| cgzistcnci|i. Sada ccmo prika-
zati nckc clcmcntc krscanskc v|crc kako ih vidi Balthasar.
Za Balthasara |c poscbno vazan i pozitivan doprinos Nictzschcovc kritikc
vr|cdnota. Ta kritika zapravo raskrcu|c put prcma istinskim krscanskim vr|cdno-
tama: Pokazu|c sc da |c Nictzschc u borbi sa sckulariziranim krscanstvom burzu|-
skoga duha i nc slutivsi ponovno otkrio na|autcnticni|c i ccsto prckritc krscanskc
vr|cdnotc, tc ih prcdstavio kao tcmcl|nc zaht|cvc l|udskc ctikc.
51
Balthasar zali
zbog cin|cnicc da krscani uopcc nisu otkrili Nictzschca, n|cgovu kritiku laznih i
razotkrivan|c istinskih vr|cdnota, a kao glavni razlog tomu vidi zaborav istinskoga
poiman|a vr|cdnota u samih krscana. Prcma Balthasaru, Nictzschcova kritika
vr|cdnota uci krscanc da m|crilo vr|cdnota, dobroga i zla, nc mozc biti cov|ck. Go-
47 Is/o sti. 11O. \ cscju posvcccnom iazlikovanju Nictzschca i ostojcvskoga Balthasai tvidi da Ni-
ctzschc ccsto boljc biani kiscanstvo ncgo ostojcvski. H. \. v. Balthasai, Apoka|;psc dc/ dcu/s-
c|cn Scc|c !!, sti. 213.
48 Is/o sti. 2OO.
49 Is/o sti. 11O.
5O O nastanku i znaccnju Balthasaiovih Antologija Nictzschcovc misli vidi A. M. Haas, Io/uo// u:
H. \. v. Balthasai, An/|o|o|cn sti. \!!X!\.
51 H. \. v. Balthasai, An/|o|o|cn sti. 283.
428
vor o vr|cdnotama ccsto sc sub|cktivizira, posta|c izrica|cm cov|ckovc vol|c za mo-
ci.
52
Nictzschc svo|im lucidnim analizama raskrinkava tu skrivcnu liccm|crnu po-
zadinu vr|cdnota, i upravo na ta| nacin, tvrdi nas autor, ukazu|c na cin|cnicu da svc
vr|cdnotc mogu ostati takvima samo ako ih sc promatra kao srcdstva nascga opho-
dcn|a prcma apsolutno| zbil|i: Apsolutno u cov|ckovo| opsto|nosti i sav|csti samo
|c kra|n|c na|skrivcni|c zauziman|c stava prcma apsolutu.
53
Nadal|c, Nictzschco-
va kritika vr|cdnota, |cdno od vclikih Nictzschcovih ctickih dostignuca
54
, zapra-
vo ni|c nista drugo ncgo n|cgov nacin da istaknc cistocu (plcmstvo
55
), |cdnostav-
nost, bczintcrcsnost
56
i ccstitost kao svo|stva duha ko|a mora|u biti tcmcl| svakc
ctikc, |cr sc ncri|ctko d|clu|c moralno iz rcsantimana, oca|a i drugih ncmoralnih
pobuda. To bi krscani, misl|cn|a |c Balthasar, svakako trcbali nauciti od Nictz-
schca: Gd|c Nictzschc nc tcorctizira prcbrzo, gd|c sc prcpusta nutarn|o| logici
transccndiran|a, tamo sc ostvaru|u mogucnosti ko|c ncposrcdno uvodc u kra|n|c
l|udskc i krscanskc situaci|c: priznan|c bola bcz traga rcsantimana; uspon `|a` ko|c
sc tcmcl|ito prczirc i uzdizc iznad scbc; zrtva ko|a ni|c usp|ch, ncgo sc razumi|cva
kao ncsto po scbi razuml|ivo; samonadilazcn|c ko|c ni|c bi|cg od scbc; nat|ccan|c
i okrutnost ko|c su u svo|o| bcspostcdno| tvrdoci nuznc formc, ko|c zadovol|stvo i
l|ubav mora|u primiti prim|crcno ovomu svi|ctu.
57
Tcsko sc mozc pronaci bol|i i
l|cpsi opis doprinosa Nictzschcovc filozofi|c krscansko| v|cri. Krscanstvo nc smi|c
biti izrica| oca|noga bi|cga iz svi|cta, puki formalizam (cinovnistvo), okrutnost bcz
l|ubavi (istina bcz l|ubavi) ili l|ubav bcz okrutnosti (cvrstoga i borbcnoga zauzima-
n|a stava).
! nauk o vol|i za moci ni|c u svo|o| srzi, tvrdi svicarski tcolog, u suprotnosti s
krscanskom v|crom. Krscanska v|cra nc ni|ccc vol|u za moc, odnosno svc kr|cposti
naravnc ctikc: l|ubav prcma scbi, vaznost naravnc moci, samosto|nost, hrabrost.
\ Balthasarovu tumaccn|u Nictzschc |c isticao vol|u za moc, |cr su tcologi|a i du-
hovnost, naposc u protcstantskomu ozrac|u 19. stol|cca, zapostavl|alc narav (vol|a
52 Is/o sti. 284. ! Maitin Hcidcggci takodci kiitiziia filozofiju i tcologiju kojc su postalc misljcnja
vijcdnota: apacc, napokon valja uvidjcti da bas oznacavanjcm ncccg kao `viijcdnosti` ono tako
vicdnovano lisava svog dostojanstva. To kazujc: piocjcnjivanjcm ncccga kao viijcdnosti ono sc
vicdnovano piipusta samo kao picdmct za ocjcnjivanjc covjcka. (...) Ako sc `Bog` do kiaja piogla-
sujc `najvisom viijcdnoscu`, onda jc to jcdno unizavanjc biti Bozjc. Misljcnjc u viijcdnostima jc ov-
djc i inacc najvcca blasfcmija sto sc naspiam bitka mozc zamisliti. Misliti piotiv viijcdnosti picma
tomc nc znaci bubnjati za bczviijcdnost i nistavnost bica, no znaci: piotiv subjcktiviianja bica do
pukog objckta dovcsti picd misljcnjc cistinu istinc bitka. (K/a/ j||o:oj|/c | :adaca m|s|/cn/a Napii-
jcd, Zagicb, 1996, sti. 183)
53 H. \. v. Balthasai, An/|o|o|cn sti. 284.
54 Is/o sti. 285.
55 A. M. Haas jc misljcnja da jc Balthasaiu, kao potomku plcmickc obitclji, poscbno imponiialo Ni-
ctzschcovo isticanjc vaznosti plcmickcaiistokiatskc cgzistcncijc, tj. duhovnc kalogatijc, spoja du-
ha i tijcla. \idi A. M. Haas, Hans U/s ton Ba|/|asa/s N|c/:sc|cs|||d L|nc P/o||cmsk|::c sti. 158.
56 H. \. v. Balthasai Apoka|;psc dc/ dcu/sc|cn Scc|c !!, sti. 258: Kijcpost jc ono sto jc dovoljno slo-
bodno i vcliko da podncsc apsolutnu iasipnost svijcta, ljubavi, patnjc bcz 1udinc gcstc uzimanja i
iacunanja; to jc sloboda za apsolutnu igiu sa svimc sto sc izdajc kao postavljcna ozbiljnost. Tako
Balthasai iazmislja o pozitivnom Nictzschcovu dopiinosu istinskoj moialnosti.
57 !ST!, An/|o|o|cn sti. 285.
429
za moc), ko|a sc pri|c ili kasni|c ipak provlacila u moralnomu d|clovan|u, ncri|ctko
kao n|cgov glavni motiv. \pravo ncpriznan|c ili odbacivan|c naravi i naravnc ctikc
za Nictzschca |c vrhunac liccm|cr|a. Balthasar zapravo zcli rcci da krscani Nictz-
schcovu kritiku mora|u ozbil|no uzcti u obzir kako nc bi postali toliko duhovni da
zaboravc ti|clo ili liccm|cri ko|i govorc o duhu, a zapravo d|clu|u i dal|c prcma
ti|clu: Mozda su ncki krscani postali `prcduhovni` i prcliccm|crni da nc mogu od-
lucnim i ob|cktivnim poglcdom podnositi anatomi|u moralnoga.
58
Mogli bismo
rcci da Nictzschc pods|cca tcologi|u na n|czina dva tcmcl|na aksioma: Ono sto
ni|c prcuzcto, ni|c spascno (uod non assumptum, non salvatum). Milost
prctpostavl|a i usavrsava narav (Gratia supponit ct pcrficit naturam). Cini sc
da |c upravo Nictzschcovo inzistiran|c na v|crnosti naravi i zcml|i, na vri|cdnosti
svcga konacnoga i povi|csnoga, n|cgova kritika idcaliziranoga i spiritualiziranoga
krscanstva kao bi|cga od svi|cta ono sto |c Balthasar prcuzco i u ccmu |c razaznao
vazan clcmcnt svakc krscanskc tcologi|c.
59
Analizira|uci Nictzschcov nauk o vol|i
za moci, Balthasar takodcr upozorava da za Nictzschca vol|a za moc nc oznacava
zcl|u za vladan|cm
6O
. Drugim ri|ccima, u vol|i za moci Nictzschcu |c stalo pona|-
pri|c do autonomi|c, samosto|nosti, individualnosti, daklc do svcga onoga sto po-
gr|csna duhovnost l|ubavi prcma blizn|cmu mozc ugroziti. Duhovnost l|ubavi
prcma blizn|cmu mozc biti izrica| potpunc ovisnosti bcz slobodc, zapravo nasil|c
nad drugim, ukoliko ona| ko|i l|ubi drugoga ncslobodno svo|om ovisnoscu o dru-
gomu gusi drugoga i n|cgovu slobodu.
Balthasar takodcr pozitivno vr|cdnu|c i Nictzschcov govor o zlu. Ono ima dva
znaccn|a. Zlo |c pona|pri|c u Nictzschca mctafora rcncsansnc kr|cposti ncscnti-
mcntalnc, ncustrasivc borbc i stcgc, bcz ko|c |c i sama kr|cpost ncmoguca. S drugc
pak stranc, zlo oznacava zanosnu i plcsnu dimcnzi|u samc n|cznc l|ubavi, onu ò-
krutnost` svakc pa cak i bozanskc l|ubavi ko|a svoga l|ubl|cnoga baca u noc, lcd i
samocu da ga odgo|i za konacnu zrclost i potpuni dobitak
61
. Nictzschc takodcr i
danas, prcma Balthasaru, mozc pouciti krscanc kako krscanska kr|cpost nc nasta-
|c iz razocaran|a zivotom. Ona sc, naprotiv, ostvaru|c upravo tamo gd|c dolazi do
izraza|a kako razocaran|c nikamo nc vodi, daklc tamo gd|c sc raspada svaki rc-
santiman i rcvolt protiv zakona bitka
62
. Krscanska v|cra tako proizlazi iz puninc
bozanskoga zivota za ovozcmal|ski zivot, a nc iz oca|a ovoga svi|cta ko|i napusta
ova| i vodi prcma svi|ctu onkra|.
58 Is/o sti. 286.
59 \sp. 1. Gcsthuiscn, Das N|c/:sc|c|||d Hans U/s ton Ba|/|asa/s sti. 17O. A. M. Haas, Hans U/s ton
Ba|/|asa/s N|c/:sc|cs|||d L|nc P/o||cmsk|::c sti. 16Os.
6O H. \. v. Balthasai Apoka|;psc dc/ dcu/sc|cn Scc|c !!, sti. 295: Nictzschcova volja za moci nijc po-
zuda za vladanjcm (`Ccsto sam u tcznji za vladanjcm vidio nutainjc svojstvo slabosti`), njcgova sa-
moca nijc osjccaj manjc viijcdnosti (`Nc bjczim od bliskosti s ljudima, vjccna udaljcnost izmcdu
covjcka i covjcka tjcia mc u samocu`). `Samoca nas cini tvidima picma scbi samima i ccznutlji-
vijima za ljudima: na oba nacina ona poboljsava nas kaiaktci.` (|s/o sti. 374)
61 !ST!, An/|o|o|cn sti. 287.
62 Is/o sti. 288.
43O
Balthasar vidi poruku takodcr i u Nictzschcovo| promascno| misli s glcdista
krscanskc v|crc (ncdostatak di|alogikc i l|ubavi). Ncusp|cli Nictzschcov pro|ckt
upozorava krscanc da spascn|c nc dolazi iz pobunc odozdo i da sloboda posto|i
samo kao vczanost tc da |c zakon forma i izrica| l|ubavi
63
.
Naposl|ctku, Nictzschc |c istinski mistik, |cr |c kao ri|ctko ko|i krscanski mi-
stik op|cvao oslobodcnost srca
64
, ncnavczanosti ni na sto, slobodu od scbc samo-
ga, od drugih i od svi|cta. \ tom smislu Nictzschc |c za Balthasara istinski (mi-
sticni) kriticar svih idola. \ svo|o| Apokalipsi n|cmackc dusc navodi sl|cdcci Ni-
ctzschcov tckst kao prim|cr krscanskc mistikc: Nc biti vczan uz |cdnu osobu,
makar ona bila i na|draza svaka osoba |c zatvor, a takodcr i sli|cpa ulica. Nc biti
vczan uz domovinu bila ona na|ispaccni|a i na|potrcbiti|a pomoci... Nc biti navc-
zan na supatn|u, makar ona vri|cdila na|vccim l|udima, u ci|o| smo ri|ctko| muci i
bcspomocnosti uglcdali sluca|nost... Nc biti vczan uz znanost, pa i onda kada bi
nas mamila na|vr|cdni|im i tobozc samo za nas pridrzanim pronalaskom. Nc biti
ovisan o svo|o| vlastito| oslobodcnosti: ovisan o pohotno| udal|cnosti i tudini pticc
ko|a lcti uvi|ck dal|c u visinu da uvi|ck visc mozc glcdati ispod scbc opasnost
lctaca. Nc biti navczan na svo|c vlastitc kr|cposti i kao c|clovitost biti zrtva bilo
ko|c po|cdinacnosti.
65
\ skladu s citiranim tckstom, Balthasar sc svakako nc bi
slozio s danasn|im povrsnim tumaccn|cm Nictzschca kao proroka postmodcrnitc-
ta. Poznava|uci Nictzschcovu misao, slobodno sc mozc rcci da bi on kritizirao i
postmodcrnitct kao |cdnu od mnogobro|nih cov|ckovih idcologi|a.
22 K|can/a /|a|cno/ | N|c/:c|cota /|a|cna m|ao
Vid|cli smo da Balthasar prida|c vcliku vaznost Nictzschcovo| filozofi|i pod ra-
zlicitim vidovima. No posto|i i drugi razlog bavl|cn|a Nictzschcom, a i ostalim mi-
sliocima, kao sto |c prim|cricc Kicrkcgaard, a to |c idc|a krscanskc v|crc kao tra-
gicnc cgzistcnci|c, tocni|c kao dovrscn|a svakc tragcdi|c. \kratko ccmo analizirati
Balthasarovo shvacan|c krscanstva kao dovrscn|a tragcdi|c, pri ccmu cc doci do
izraza|a n|cgovo uvazavan|c i kritika Nictzschcovc filozofi|c.
Hans \rs von Balthasar tvrdi da |c prava sifra za razumi|cvan|c !susa Krista
pona|pri|c grcka tragcdi|a, a nc grcka filozofi|a: Grcka tragcdi|a, a nc grcka filo-
zofi|a, s ko|om su krscani prvcnstvcno di|alogizirali, |cst vclika, val|ana sifra Kri-
stova dogada|a u cov|ccanstvu, |cr ona prcuzima i nadilazi svc prcthodnc sifrc.
66
63 Is/o sti. 11O.
64 H. \. v. Balthasai Apoka|;psc dc/ dcu/sc|cn Scc|c !!, sti. 261.
65 Is/o sti. 26Os.
66 !ST!, Hc//||c|kc|/ !!!, 11 1ohanncs, Linsicdcln, 1965, sti. 94. Balthasai navodi Rcinholda Schnci-
dcia picma kojcmu picsudan dijalog izmcdu antikc i kiscanstva nijc toliko stoljctni dijalog izmc-
du Platona i patiistickoskolastickc tcologijc, koliko dijalog izmcdu tiagicaia i svctaca s obziiom
na smisao ljudskc cgzistcncijc. (!ST!, Zu sc|ncm Wc/k sti. 64) O vaznosti gickih tiagcdija za kis-
cansku vjciu vidi takodci !ST!, Das Can:c |m I/amcn/ Aspck/c dc/ Ccsc||c|/s/|co|o|c 1ohanncs,
Linsicdcln, 2199O, sti. 7779. Od mnogobiojnih filozofa i tcologa Balthasai sc u svojoj tcodiama-
ticnoj konccpciji tcologijc i pozitivnoga vijcdnovanja tiagicnoga najvisc nadahnuo Hcgclovom fi-
431
Stoga |c u svo|o| Slavi posvctio ci|clo poglavl|c grckim tragicarima
67
, a o tragc-
di|i takodcr promisl|a u Tcodramatici
68
tc u Spiritus Crcator
69
, ali i u drugim
d|clima. Nckoliko |c razloga zasto |c za Balthasara tragcdi|a, a timc i Nictzschc,
vazna za krscansku v|cru
7O
:
1. \ srcdistu Balthasarova tcoloskog triptihona Slava, Tcodramatika, Tco-
logika nalazi sc Tcodramatika
71
. Ostala su dva di|cla trilogi|c, Slava i Tcologi-
ka, zapravo i napisana zbog Tcodramatikc. Oni su svo|cvrsni uvod i ishod svih pro-
misl|an|a ko|c |c svicarski tcolog prcdstavio u Tcodramatici. \ Tcodramatici sc na
ta| nacin susrccc |czgra c|clokupnc Balthasarovc tcoloskc misli, ko|u bismo u ci-
|closti mogli nazvati dramaticnom, odnosno tcodramaticnom. No da bi sc uopcc
moglo govoriti o tcodrami, o drami izmcdu cov|cka i Boga, potrcbna |c osnovna
prctpostavka, a to |c sloboda: slobodni Bog i slobodni cov|ck.
72
Prcma Balthasaru,
krscanska |c v|cra radikalizirala samu misao dramc, poscbno dramaticni odnos
Boga i cov|cka, |cr u grcko| filozofi|i |os nc dolazi do izraza|a idc|a Boz|c slobodc,
a |os man|c Boz|i angazman i po|ava na pozornici svi|cta.
73
Balthasar u anticko|
misli pronalazi prcvlast opccg nad po|cdinacnim, za|cdnickog nad slobodnim po-
|cdinccm. Cov|ckova sloboda mogla |c postati srcdisn|om katcgori|om samo po
svo|o| isprcplctcnosti s osobnobozanskom slobodom ko|a sc trudi oko slobodc
lozofijom, jci nijcdan mislilac piijc njcga nijc samo osjctio, ncgo i piomisljao kiscansku objavu u
diamaticnim katcgoiijama, tc jc iz iijccja i piotuijccja Staioga i sintczc Novoga zavjcta iscitavao
svojc dijalcktickc tcmcljnc iitmovc cjclokupnoga pioccsa svijcta. (!ST!, T|cod/ama/|k I P/o|co-
mcna 1ohanncs, Linsicdcln, 1973, sti. 61)
67 !ST!, Hc//||c|kc|/ !!!, 11 sti. 94142. (Lshil, Sofoklo, Luiipid)
68 !ST!, T|cod/ama/|k I P/o|comcna sti. 397449.
69 !ST!, Sponsa Ic/|| Sk|::cn :u/ T|co|o|c !!, 1ohanncs, Linsicdcln, 1961, sti. 347436.
7O Od litciatuic izdvajamo sljcdccc: H. Zaboiowski, M;/|os odc/ Ccsc||c|/c Hans U/s ton Ba|/|asa/
und d|c /|cc||sc|c T/aod|c u: W. Kaspci (piii.), Lo|k dc/ L|c|c und Hc//||c|kc|/ Co//cs sti. 45
63; 1. R. Kavcin, !oim in Tiagcdy: Balthasai as coiiclational thcologian, u: Commun|o (cng.)
XX! (1994) 2, sti. 31133O; C. Bouicux, Ba|/|asai c/ |c d|scc/ncmcn/ dc |a cu|/u/c dc sa //acd|c a
|a d/ama/u/|c c|/|s/|quc, u: . Gonncaud P. C. dc Bcauvillc (piii.), C|/c/|cns dans |a soc|c/c ac-
/uc||c Lappo// dc Hans U/s ton Ba|/|asa/, Soccval Lditions, MagnylcsHamcaux, 2OO6, sti. 247
257.
71 Tako P. Hcniici, Un |ncon//o //a cu|/u/a c jcdc |a /co|o|a d| Hans U/s ton Ba|/|asa/ u: A. M. 1c-
iumanis A. Tombolini (piii.), La m|ss|onc /co|o|ca d| Hans U/s ton Ba|/|asa/ Lupicss !TI,
Iugano, 2OO5, sti. 24. O tcodiamaticnom vidu Balthasaiovc cjclokupnc tcologijc vidi 1. H. Tck,
Dc/ A|/und dc/ I/c||c|/ Zum /|cod/ama/|sc|cn Konj||k/ :u|sc|cn cnd||c|c/ und uncnd||c|c/ I/c|-
|c|/ u: M. Stiict 1. H. Tck (piii.), D|c Kuns/ Co//cs tc/s/c|cn Hans U/s ton Ba|/|asa/s /|co-
|o|sc|c P/otoka/|oncn Hcidci, !icibuig Bascl Wicn, 2OO5, sti. 82116. Takodci H. Stingl-
hammci, I/c||c|/ |n dc/ H|na|c T/|n|/a/|sc|c I/c||c|/s|c|/c |c| Hans U/s ton Ba|/|asa/ L|n Bc|//a
:u/ Rc:cp/|on dc/ T|cod/ama/|k Lchtci, Wizbuig, 1997.
72 Opsiinijc o Balthasaiovu poimanju slobodc vidi !. Raguz, Sloboda kao icz i milost. Tiinitaina tc-
ologija slobodc Hansa \isa von Balthasaia, u: I/csn|k Dakotackc | S/|/cmskc ||skup|/c 2 (2OO8),
sti. 991O4.
73 H. \. v. Balthasai, T|cod/ama/|k !!/1, 1ohanncs, Linsicdcln, 1976, sti. 17O: !ilozofska cpoha (...)
nijc mogla omoguciti tcodiamatiku u ozbiljnom smislu iijcci, jci sc Bog, kao `suncc dobia`, kao
svcobuhvatna òpca naiav`, kao ncpiistupacno `jcdno` uzdigao iznad ovosvjctskih supiotnosti, tc
sc visc nijc mogao pojaviti kao odicdcn, a kamoli kao poscban na svjctskoj pozoinici diugih od-
icdcnih i poscbnih.
432
cov|cka.
74
!dc|a dramctcodramc omogucu|c Balthasaru da, s |cdnc stranc, ak-
tualizira tcologi|u u novov|ckovnom dobu, za ko|c |c l|udska sloboda srcdisn|a tc-
ma. S drugc pak stranc idc|om dramc, ko|a obuhvaca na|razliciti|c os|cca|c, strasti,
odnosc, svicarski tcolog nasto|i pokazati kako krscansko| v|cri nista l|udsko nc mo-
zc biti strano, pa tako ni tragicno, |cr |c Bog u !susu Kristu primio ci|clu l|udsku
narav: Krscani sc os|cca|u kao lcgitimni bastinici c|clokupnoga ocitovan|a Boga
u svi|ctu (Homcr, Aristotcl), svakc cov|ckovc upuccnosti i izlozcnosti Bogu (tra-
gicari), svakoga polcta l|ubavi prcma Bogu i davan|a prcdnosti aposlutnomu (Pla-
ton, stoicizam), svakoga povratka stvorcn|a |cdnomu (Plotin), svakoga hrabrog i
odrica|uccg hodocasca kroz vri|cmc prcma buduccm civitas (Vcrgili|c).
75
\ skla-
du sa svo|om mctodom proloma (Aufsprcngung) ili intcgrativnom mcto-
dom
76
, nas pisac kani rastvoriti svc konacnc ovosv|ctskc istinc prcma bozansko|
istini, ob|avl|cno| u !susu Kristu. Ta| |c prolom u|cdno i rclativiziran|c svih istina
u smislu ukidan|a svih sustava ko|i sc gr|csno i grccvito zatvara|u apsolutnomu,
tc sc tako obostrano iskl|ucu|u za sluzcn|c |cdno| krscansko| istini.
77
\ tom smi-
slu krscanska sc v|cra nc mozc zatvoriti idc|i tragcdi|c. Zatvorcnost v|crc i tcolo-
gi|c tragcdi|i nastctilo bi samo| tcologi|i, ali i idc|i tragcdi|c, kako cc sc to moci
vid|cti u nasim sl|cdccim promisl|an|ima.
2. \ idc|i tragcdi|c, naposc u grckih tragicara, dolazi do izraza|a cov|ckova v|cr-
nost zcml|i, povi|csti. \ tragcdi|i cov|ck olako nc napusta svi|ct, tragcdi|a nc gubi
os|ccan|c s povi|csnom stvarnoscu; nc obccava stan|c lcbdcn|a u praznomc pro-
storu, vcc da|c da noga, ko|a sc spoticc o kamcn, uvi|ck budc sigurna da sc spoticc
o istinsko zbil|sko tc u n|cmu dobiva ud|cla.
78
Prcma Balthasaru, dok svc ostalc
rcligi|c tczc napustan|u svi|cta, zidovska i krscanska rcligi|a ovozcmal|skc su rcli-
gi|c. Boga sc susrccc u ovomu svi|ctu, occku|c sc spascn|c za ova| svi|ct: Dok
pogansko (rcligiozno) iskuscn|c odgovara potrcbi `bi|cga iz svi|cta`, zidovsko (uto-
pi|sko) iskuscn|c odgovara prcobrazbi svi|cta u ra|. Crkva, ko|a |c katolicka i Zido-
va i pogana, morala bi onkra| ob|c |cdnostranosti, ko|c polazc od ncgaci|c posto-
|cccga, zapocin|ati vclikim Boz|im da u Kristu za svo| svi|ct.
79
Tragicnost, kao
v|crnost zcml|i usprkos svako| patn|i i zlu, kao vrisak prcma Bogu zbog zcml|c
svi sc ti n|czini clcmcnti mogu pronaci u Nictzschca i trcbali bi biti sastavnica krs-
canskc v|crc, l|ubavi prcma svi|ctu. Tragicnost zapravo spr|ccava krscanc da po-
74 Is/o sti. 179.
75 !ST!, Hc//||c|kc|/ !!!, 11, sti. 288.
76 !ST!, Hc//||c|kc|/ !!!, 12, sti. 981983; !ST!, Lp||o 1ohanncs, Linsicdcln Tiici, 1987, sti. 11
32. O Balthasaiovoj intcgiativnoj mctodi vidi !. Raguz, Tco|o|/a | j||o:oj|/a kao s|usk|n/c Hans U/s
ton Ba|/|asa/ o odnosu /co|o|/c | j||o:oj|/c u: P. Aiacic (piii.), Tco|o|/a u d|/a|ou s d/u|m :nano-
s/|ma iacovcnsia Studijc 12, akovo, 2OO8, sti. 8599.
77 H. \. v. Balthasai, Ion dcn Auja|cn dc/ ka/|o||sc|cn P|||osop||c |n dc/ Zc|/ 1ohanncs, Linsicdcln
!icibuig, 1998, sti. 2526.
78 !ST!, Das Can:c |m I/amcn/ sti. 79. (Tckst sc odnosi na Nictzschca kojcga Balthasai picthodno
i spominjc). Takodci !ST!, Po/asn/cn/a KS, Zagicb, 2OO5, sti. 48; !ST!, Hc//||c|kc|/ !!!, 11, 1o-
hanncs, Linsicdcln, 1965, sti. 9497. !ST!, Sp|/|/us C/ca/o/ Sk|::cn :u/ T|co|o|c III 1ohanncs, Lin-
sicdcln, 1967, sti. 353: 1cdinstvo tiagcdija jcst u `da` picma svcmu.
79 !ST!, Homo c/ca/us cs/ Sk|::cn :u/ T|co|o|c I 1ohanncs, Linsicdcln, 1986 sti. 353.
433
stanu gnosticari, oni ko|i u imc Boga i s Bogom prcd patn|om svi|cta otupl|cno i
bczos|cca|no napusta|u svi|ct
8O
.
3. Tragicna cgzistcnci|a na poscban nacin, prcma Baltahsaru, tcmatizira pat-
n|u. Ni|c ri|cc o tomu da tragcdi|a vclica patn|u zbog patn|c, ncgo tragicna patn|a
tcmatizira patn|u u ko|o| dolazi do izraza|a ncsklad, rasc|cp, ncravnotcza, pri|cpor
s Bogom, sa sudbinom, s vlastitom cgzistcnci|om. Tragicna patn|a suprotstavl|a sc
svako| |cftino| harmonizaci|i i olako| cstctizaci|i svi|cta: Ona (milost tragcdi|c) nc
sasto|i sc u svladavan|u i ukidan|u tcmcl|nih protur|ccnosti cgzistcnci|c; naprotiv,
ona sc sasto|i u tomu da takvo strasno, bolom oblikovano bivstovan|c smi|c sta|ati
u sv|ctlu i tami bogova. To |c ncpo|ml|iva snaga grckoga srca: da mozc rcci `da`
takvo| cgzistcnci|i u sv|ctlu i u tami apsoluta.
81
Takva tragicna patn|a |cst put
prcma istinsko| spozna|i Boga: Ono nccuvcno (u tragcdi|i) |cst to da sc patn|u i
nc ni|ccc (nc ob|asn|ava |c sc prividom i filozofski nc prozirc) niti sc b|czi od n|c
zbog dostiznc cudaimoni|c, ncgo sc cov|ckov put prcma Bogu i ob|ava dubl|c isti-
nc bitka pripravl|a|u upravo po ckstrcmno| patn|i. To |c hrabrost nczasticcnoga
srca, ko|a cc ncdosta|ati filozofi|i, i ko|a ncposrcdno vodi Kristu.
82
Nictzschc |c
ovd|c ponovno idcalan prcdstavnik takvoga shvacan|a patn|c: Siroti Nictzschc
ko|i |c ci|cli zivot bio bolcstan, a |a mislim da |c upravo svo|im ran|cnim srccm
mogao uvi|ck iznova razotkrivati puno istinc o cov|cku. (...) Bcz probodcnoga srca
nc mozc sc krscanski naprcdovati, |cr probodcni cov|ck |c cov|ck ko|i l|ubi.
83
4. Tragicna cgzistcnci|a duboko |c di|alogicna stvarnost. \ tragcdi|ama sc cov-
|ck prcdstavl|a kao bicc stalnoga di|aloga s bogovima, sa sudbinom, s drugima, sa
samim sobom. \ tom |c smislu, prcma Balthasaru, di|alogicna grcka tragcdi|a pu-
no bliza krscansko| v|cri ncgo filozofi|a ko|a |c po svo|o| naravi monologicna: \m
ko|i propitu|c bitak u ci|closti |c `monoloski cin`. Gd|c sc filozofi|a pocin|c histo-
ri|ski po|avl|ivati, ond|c sc naglo prckida di|aloski cin molitvc. Ta| nagli prckid oz-
nacava crtu razdva|an|a. Na m|csto odvaznoga srca stupa znan|c ko|c sc pri scbi
drzi scbc sama.
84
Stoga sc Balthasar slazc s Rcinholdom Schncidcrom o tomu da
prcsudan di|alog izmcdu antikc i krscanstva ni|c toliko stol|ctni di|alog izmcdu
Platona i patristickoskolastickc tcologi|c, koliko di|alog izmcdu tragicara i svcta-
ca s obzirom na smisao l|udskc cgzistcnci|c
85
. Bcz tragicnc dimcnzi|c krscanska
v|cra |c u opasnosti da sc prctvori u monolog, da postanc suhoparna znanost, u
ko|o| cgzistcnci|a v|crnika, poscbicc tcologa, uopcc ni|c pogodcna i prozcta ob|a-
vom Boga.
86
8O Cjclokupna tcologija 1ohanna Baptista Mctza vodcna jc tom antignostickom nakanom. Od njcgo-
vih mnogobiojnih djcla izdvajamo Mcmo/|a Pass|ons L|n p/oto:|c/cndcs Ccdac|/n|s |n p|u/a||s/|-
sc|c/ Ccsc||sc|aj/ Hcidci, !icibuig Bascl Wicn, 2OO6.
81 H. \. v. Balthasai, Sp|/|/us C/ca/o/ sti. 354.
82 !ST!, Hc//||c|kc|/ !!!, 11, sti. 96.
83 !ST!, Homo c/ca/us cs/ sti. 229. Takodci !ST!, Das Can:c |m I/amcn/ sti. 79s.
84 !ST!, Hc//||c|kc|/ !!!, 11, sti. 144.
85 !ST!, Zu sc|ncm Wc/k sti. 64.
86 O odnosu svctosti i tcologijc u Balthasaia vidi !. !vanda, Tco|o|/a | stc/os/ u d/c|u Hansa U/sa ton
Ba|/|asa/a u: !. Raguz (piii.), Za //aot|ma Bo:/|m Tco|oska //aan/a Ka/|a Ra|nc/a | Hansa U/sa
ton Ba|/|asa/a iacovcnsia studijc 1O, akovo, 2OO7, sti. 313326.
434
23 K|can/a /|a|cno/ /ao |ad|/a/|:ac|/a /|a|cno/|
\vid|cli smo kako posto|i afinitct izmcdu krscanskc v|crc i tragicnosti. Timc sc
prctpostavl|a da posto|i duboka bliskost izmcdu Nictzschca, kao mislioca tragic-
nosti a| c\cc//cncc, i krscanskc v|crc. No Balthasarova |c nakana pona|pri|c po-
kazati kako krscanska v|cra radikalizira i dovrsava tragicnost, t|. ona prcdstavl|a
vrhunac tragicnosti: Tragcdi|a !susa Krista nadmasu|c grcku i zidovsku tragcdi|u
tako da ih istovrcmcno u scbi i dovrsava. Ona nc dovrsava protur|cc|c ckstaticnc
ckzistcnci|c ko|a z|api u Boz|u tamu tako sto |c ukida, ncgo tako sto potvrdu|c
cov|ckovu situaci|u kakvom ona |cst, tc |c tako kroz |os mnogo dubl|c tamc pronosi
|n j|ncm, svc do kra|a, kao l|ubav prcma Ocu i prcma l|udima.
87
Na ta| nacin krs-
canska v|cra kriticki dovrsava i prcvladava i Nictzschcovu filozofi|u kao filozofi|u
tragicnosti.
Svicarski tcolog polazi od cin|cnicc da sc u !susu Kristu sam Bog ut|clovio. \
n|cmu sam Bog ulazi u svi|ct i prcuzima svc dimcnzi|c cov|ckova zivota, pa tako i
tragicnosti. Tragicnost, ko|a tcmatizira suprotnost, protur|ccnost i |az izmcdu Bo-
ga i cov|cka, podi|cl|cnost cov|ckovc cgzistcnci|c, dozivl|ava svo| vrhunac u raspc-
tomu !susu Kristu, |cr sada nc pati visc samo cov|ck nasuprot Bogu, ncgo sam Bog:
Bog Sin nasuprot Bogu Ocu. Krscanska |c tragicnost tako Boz|a tragicnost, i upra-
vo kao Boz|a tragicnost ona radikalizira svaku tragicnost. \ !susu Kristu sam Bog
posta|c gr|csnikom, prcuzima gri|chc svi|cta. Bog dolazi na m|csto gr|csnika i visc
sc uopcc sub|cktivno nc razliku|c od n|cga. ! nc samo to. Balthasar isticc da u !susu
Kristu sam Bog ulazi u pakao, prozivl|ava pakao zbog cov|cka, u ko|cmu nc samo
da nc posto|i nikakva nada za kra|, ncgo visc ni|c moguc ni poglcd unatrag prcma
pocctku
88
. \ Boz|o| tragcdi|i Bog |c takodcr ncmocan i bcspomocan, na krizu sc
mozc cuti bcspomocni Boz|i vrisak patn|c, a nc samo cov|ckov vrisak prcma Bogu.
Daklc nc mozc sc misliti vcca tragicnost, vccc tragicno pomraccn|c Boga i cov|cka
od onoga u !susu Kristu. Ovd|c val|a takodcr napomcnuti da za Balthasara s nc-
stankom obzor|a transccndcnci|c, odnosno s v|crom u Boga, iscczava ili |c ugro-
zcna i sama idc|a tragicnosti: Ovd|c |c dovol|no da smo ustvrdili da tragicnost bcz
transccndcnci|c, bcz `v|crc` samu scbc ukida.
89
Cov|ck bcz transccndcnci|c visc
ncma instanci|c s ko|om bi mogao biti u proc|cpu, u suprotnosti, vrti sc |cdino oko
svo|c vlastitc osi, a ncri|ctko posta|c tup za svaku tragicnost, kako nam sv|cdoci i
danasn|c postmodcrno vri|cmc. Stoga krscanska v|cra cuva tragicnost, a timc cov-
|cka cini os|ctl|ivi|im i za Boga, i za cov|cka.
87 H. \. v. Balthasai, Sp|/|/us C/ca/o/, sti. 356.
88 Is/o Opsiinijc o Balthasaiovoj tcologiji pakla. !. Raguz, Icspc/ac Sap|cn/|ac C|/|s/|anac !!!, KS,
Zagicb, 2OO8, sti. 8995.
89 !ST!, T|cod/ama/|k I P/o|comcna sti. 4O2. ! filozofija jc u opasnosti da ukinc tiagicnost, ukoliko
Boga odvaja od svijcta, a timc odnos Boga i covjcka kao uvjct mogucnosti tiagicnosti: Tomu sa-
mounistcnju tiagicnoga kao i njcgovu ukinucu u ncstiastvcnoj sfcii `Boga filozofa` kod stoicki
shvaccnc tiansccndcncijc izmicc kiscanska tcologija, koja umijc povczati kiajnju Bozju zauzctost
za svijct i za njcgovo slobodno stvoicnjc s ncpoticbitoscu njcgova slobodnog picdanja. (|s/o sti.
4O6)
435
Kakvc svc to posl|cdicc ima za krscansku v|cru? Za Balthasara krscanska v|cra,
ko|a |c zrcal|cn|c Kristova poslan|a,
9O
nc mozc nc biti tragicna. V|cra |c nas-
l|cdovan|c Kristova kriza, a to znaci uocavan|c, noscn|c i podnoscn|c svih protur-
|ccnosti cov|ckovc cgzistcnci|c. Nadal|c, krscanska sc tragicnost ocitu|c i u prizna-
n|u gr|csnosti, |cr |c situaci|a za krscanskoga gr|csnika, ko|i zna da cc uvi|ck ostati
gr|csnik i gubitnik i da cc to os|ccati svc do kosti|u, postala |os ncprovidni|a i za-
gonctni|a ncgo za Grkc i Zidovc. Tako ncprovidna da sc on mora odrcci razmo-
tavan|a toga klupka.
91
Krscanska cgzistcnci|a takodcr |c tragicna, |cr |c razapcta
izmcdu ob|cktivnoga poslan|a i sub|cktivnoga prihvacan|a. Ob|cktivno poslan|c za
krscanina obliku|c sc, prcma Balthasaru, uvi|ck u Crkvi. Ono |c uvi|ck i crkvcno
poslan|c. Crkva prcuzima ulogu kora ko|i u grckim tragcdi|ama prcdstavl|a ob|ck-
tivno nasuprot po|cdincu, tako da sc tu mozc govoriti o difcrcnci|i izmcdu `sup-
stanci|alnoga` Crkvc u ci|closti nasuprot zadaci po|cdinca
92
. Tu nutarn|u drama-
ticnu, ali i tragicnu napctost izmcdu ob|cktivnoga i sub|cktivnoga u Crkvi Baltha-
sar naziva napctoscu izmcdu pctrovskiob|cktivnc (Crkva kao instituci|a) i mari-
|anskisub|cktivnc svctosti u Crkvi (Crkva kao zarucnica)
93
. V|crodosto|nost i zi-
votnost Crkvc ovisc o dramaticno| napctosti izmcdu |cdnoga i drugoga principa.
Pctrovskiob|cktivno u Crkvi (hi|crarhi|a) mora uvi|ck imati na umu da |o| mari-
|anskosub|cktivno prcthodi. Da ni|c bilo Mari|ina poniznog i poslusnog prcda-
n|a, nc bi bilo ni Crkvc.
94
Tako |c pctrovskiob|cktivno upuccno prcma mari|an-
skosub|cktivnom i ovisi o n|cmu. Ali i mari|anskosub|cktivno mozc ostati tak-
vim |cdino ako |c poslusno pctrovskiob|cktivnom, |cr |c ono Kristov dar Crkvi po
ko|o| ona osta|c Kristovom zarucnicom u svi|ctu
95
. Bcz pctrovskoob|cktivnoga
Crkva visc nc bi bila Kristova zarucnica, nc bi |c visc plodila Boz|a ri|cc, ncgo ri|cci
ovoga svi|cta.
Svc u svcmu, krscanin u svomu poslan|u pozna|c stvarnu, ncprcglcdnu puninu
dramaticnih napctosti, konflikata i kolizi|a,
96
buduci da ostvaru|c svo|u krscan-
sku cgzistcnci|u izmcdu univcrzalnoga i partikularnoga u Crkvi, ali i prcma svi|ctu,
|cr partikularno (Crkva) stupa prcd univcrzalno (svi|ct).
No za Balthasara tragicnost ni|c samo svo|stvo po|cdinacnoga krscanina, ncgo
samc Crkvc. Crkva |c duboko tragicna stvarnost i v|crodosto|nost n|czina poslan|a
9O Is/o sti. 63.
91 !ST!, Sp|/|/us C/ca/o/ sti. 358.
93 \sp. !ST!, T|cod/ama/|k !!2, 1ohanncs, Linsicdcln, 1978, sti. 32433O.
94 !ST!, C|/|s/||c|c/ S/and 1ohanncs, Linsicdcln, 21977, sti. 168: Cikva nc zapocinjc kod Cczaicjc
!ilipovc ili kod poziva dvanacstoiicc, ncgo bitno u nazaictskoj kuci: sa suglasnoscu djcvicc da po-
stanc majka Bozjcga Sina i njcgovc `biacc`, òstatkom svoga potomstva` (Otk 12, 17). \idi takodci
!ST!, Po/asn/cn/a KS, Zagicb, 2OO5, sti. 8998.
95 !ST!, Sponsa tc/|| sti. 165: Hijciaihija i sakiamcnat su foimc posicdovanja sjcmcna, oni sc na-
lazc na muskoj stiani, a njihov cilj jc piivoditi zaiucnicu njczinoj zcnskoj funkciji i jacati jc u njoj.
Is/o sti. 335: Hijciaihija u Cikvi ima svihu da pojcdinacnim vjcinicima donosi viclo otajstva Ci-
kvc ncokinjcno i ncokaljano ljudskim ogianiccnjcm i giijchom.
436
ocitu|c sc takodcr u prihvacan|u i zivl|cn|u tragicnosti. Balthasar navodi cctiri ra-
zloga za tragicnost Crkvc
97
: 1. oslan|a|uci sc na Shakcspcarcovc dramc (Kral| Lc-
ar, Rikard !!. i M|cra za m|cru), Balthasar zakl|ucu|c da |c Crkva tragicna u svomu
odnosu prcma svi|ctu, |cr ona, kao poluncokal|ana zarucnica i poluprilcznica,
mora stalno racunati s otpadom i izda|om svoga Gospodina; 2. crkva |c tragicna
takodcr zbog svoga odnosa prcma zidovskom narodu. Ona |c s|cdin|cn|c u raski-
danosti, |cr zivi s bolnom cin|cnicom ncpripadnosti zidovskoga naroda n|o| sa-
mo|. Balthasar sc cak usudu|c Crkvu nazvati zbog toga dcfici|cntno katolickom:
Crkva osta|c dcfici|cntno katolicka, ukoliko |c !zracl (kao narod) uskratio svo|c
vlastito ispun|cn|c u !susu Kristu tc |c timc (kako vcli Barth) otvorcna sizma i po-
nor u srcdistu Crkvc. Mac probada srcc cklczi|c.
98
3. tragicna |c i iznutra, t|. ra-
skidana izmcdu zcl|c za politickom moci i onom istinskom svctackom moci. Bal-
thasar vrlo otvorcno progovara o tragcdi|ama u povi|csti Crkvc: o !vani Arsko|
(krscanska Antigona), ci|i su bili suci visc krivi ncgo Krcont
99
, o Savonaroli i
papi Borgi|i, o krivn|i Crkvc ko|a |c pridoni|cla po|avi rcformaci|c. 4. Crkva |c tra-
gicna |os visc |cr svo|u |cdnom zauvi|ck dogodcnu otkupl|cnost brka s otkupl|c-
noscu Blazcnc D|cvicc Mari|c ko|a |c zaccta bcz istocnoga gri|cha. Naimc Crkva
ni|c u potpunosti |os ob|cktivno i sub|cktivno svcta i otkupl|cna. Ona takodcr, prc-
ma Balthasaru, ccsto brka pozitivnu ncpogr|csivost s ncgativnom nczabludivoscu
hi|crarhi|c, t|. ncgativna nczabludivost hi|crarhi|c (ncmogucnost zabludc kod dc-
finitivnih odluka o v|cri i cudorcdu) nc znaci |os i pozitivnu ncpogr|csivost u mno-
gim drugim odlukama. Tragicna |c Crkva, |cr prcuzima krizcvc ovoga svi|cta ko|i
|o| uopcc nc pripada|u, vcc su zapravo samo izrica| n|czina bi|cga prcd Kristovim
krizcm.
1OO
Tragicnost Crkvc razotkriva sc i u n|czinim pokusa|ima podilazcn|a svi-
|ctu: Ta| strasl|ivi bi|cg Crkvc i krscana prcd krizcm bio |c uvi|ck i danas |c opct
bi|cg u idcologi|c vladan|a svi|ctom: konstantinovskoga, karolinskoga, otonskoga,
habsburskoga, napolconovskoga vladan|a svi|ctom u proslosti, a danas, buduci da
|o| izvan|ski oblici moci nisu visc na dohvat rukc, u duhovnc oblikc ulizivan|a, u
zcl|u da budc pod svaku ci|cnu sa svi|ctom sada kada |c on sv|ctovan, kada svi|ct
rastc, kada svi|ct samoga scbc zcli zapos|csti, mislcci da cc svcmu dati krscanski
slad, ako sc u ta| pozar baci ko|a pilula saharina. No, iz toga nc cc nastati ni voda
sa scccrom, ncgo nadom|cstak ko|i naliku|c scccru tc sc po svo|o| pogr|csno| in-
97 !ST!, Sp|/|/us C/ca/o/ sti. 356365.
98 !ST!, Homo c/ca/us cs/ sti. 344. !ST!, Sp|/|/us C/ca/o/ sti. 361: Kiist otvoicno obccava dcsnom
(iazbojniku), a suti spiam lijcvoga. Ali da dcsni mozc piimiti to obccanjc, !sus sc u solidainosti
odbaccnosti skiivcno obvczujc uz lijcvoga. Kiscanin jc izlozcn toj iaskidanosti; s obziiom na gicku
pozoinicu, kako bi ticbalo diukcijc naznaciti tu iaskidanost ncgoli tiagicnom.
99 !ST!, Sp|/|/us C/ca/o/ sti. 362.
1OO Ovc Balthasaiovc misli bi i danasnja Cikva ticbala shvatiti kao vazno upozoicnjc. Cikva olako mo-
zc picuzimati ovosvjctskc kiizcvc (npi. pitanjc nacijc) i poistovjccivati ih s Kiistovim kiizcm, picm-
da oni s njim ncmaju nikakvc, bas nikakvc vczc, ncgo su posljcdica njczinc zcljc za ovosvjctskom
moci i vladanjcm. Tada Cikva svaku kiitiku koja joj jc upuccna smatia kao kiitiku Kiistova kiiza
i kiscanstva. A zapiavo jc iijcc o opiavdanoj kiitici Cikvc koja sc udaljila od svoga istinskog posla-
nja.
437
tcnzivnosti i plitko| namctl|ivosti ocitu|c kao varka.
1O1
Na ta| nacin Crkva zabo-
ravl|a svo|c poslan|c i zcli postici sintczu svi|cta sa sobom ko|a sc nc mozc postici,
|cr Kristov kriz nikada nc mozc biti clcmcntom |cdnc takvc svcobuhvatnc sintczc.
Takva bi Crkva, prim|ccu|c Balthasar, nalikovala Idipu, ko|i |c u brizi za ugrozcni
polis otkrio svo|u vlastitu krivn|u, tc si |c zbog toga morao iskopati oci. Nc, Cr-
kva nc trcba scbi iskopati oci, ncgo ih trcba koristiti i glcdati u Boz|u tamu iz ko|c
dolazi sv|ctlo i spascn|c.
24 K|can/a /|a|cno/ /ao dot|cn/c /|a|cno/| u Bo:/o/ //u|at|
Na tcmcl|u do sada rcccnoga mogli bismo dobiti do|am da Balthasar ni|c uspio
izb|cci do kra|a zamku Nictzschcovc misli, da |c upao u svo|cvrsni pantragicizam,
sto bi znacilo da krscanima nc prcosta|c nista drugo osim prihvacan|a tragicnosti.
Mogli bismo zakl|uciti kako |c Balthasar zapravo pokusao pokrstiti Nictzschca,
i to nckriticki i ncusp|csno, sto |c u potpuno| suprotnosti kako s Nictzschcovom
filozofi|om, tako i s v|crom.
1O2
No vcc |c u dvobo|u Nictzschca i Kicrkcgaarda
postalo razvidno da sc Balthasar distancira od Nictzschcovc filozofi|c i da |c kri-
tizira zbog ncdovol|no radikalnc di|alcktikc i transccndcnci|c, odnosno zbog nc-
dostatka di|alogikc. Ako pak promotrimo Balthasarovu tcolosku misao u ci|closti,
tada |c Nictzschcov kra|n|i stav tcoloski problcmatican i ncodrziv zbog ncdo-
statno razvi|cnc misli o l|ubavi. Za svicarskoga tcologa samo |c l|ubav, odnosno
Boz|a l|ubav, v|crodosto|na. \ sv|ctlu Boz|c l|ubavi on propitu|c svaku misao, pa
tako i Nictzschcovu. Stoga upravo l|ubav, ko|a |c srcdistc krscanskc v|crc u Boga,
kriticki dovrsava i prcvladava Nictzschcovu misao i tragicnost kao takvu, tako da
u krscansko| v|cri nc mozc biti govora o pantragicizmu. Na ko|i |c nacin Boz|a
l|ubav dovrscn|c tragicnosti?
1O1 H. \. v. Balthasai, Sp|/|/us C/ca/o/ sti. 364.
1O2 Tako kiiticki Pctci Kostci govoii o Balthasaiovoj intcipictaciji Nictzschca. Balthasai jc za Kostcia
piimjci kiscanskc (katolickc) okupacijc svcga nckiscanskoga, pa tako i !iicdiicha Nictzschca.
\sp. P. Kostci, Ictztc Haltungcn? H. \. v. Balthasais Àpokalypsc dci dcutschcn Scclc`, u: Rc-
jo/ma/|o 49 (2OOO), sti. 18419O. Dc/ tc/|o/cnc P|||osop| S/ud|cn :u dcn Anjancn dc/ ka/|o||sc|cn
N|c/:sc|cRc:cp/|on |n Dcu/sc||and (189O1918), dc Giuytci, Bcilin Ncw Yoik, 1998. 1can
Claudc Wolf takodci odbacujc Balthasaiovu intcipictaciju Nictzschcovc filozofijc [1.C. Wolf,
Ba|/|asa/ und N|c/:sc|c u: B. Hallcnslcbcn (piii.), Lc/:/c Ha|/uncn Hans U/s ton Ba|/|asa/s A-
poka|;psc dc/ dcu/sc|cn Scc|c ncu c|cscn Acadcmic Picss, !iibouig, 2OO6, sti. 179213]. Wolf
picdbacujc Balthasaiu sljcdccc: zapostavljanjc komplcksnosti Nictzschcovc misli (sti. 193), piim-
jciicc nc uzimanjc u obzii tzv. pozitivistickoga i piosvjctitcljskoga iazdoblja u Nictzschcovoj
filozofiji, nciazumijcvanjc njcgova djcla Tako jc govoiio Zaiatustia (sti. 187), ccnzuiiianjc, od-
nosno namjcino ispustanjc vaznih Nictzschcovih citata u Antologijama (sti. 196). Wolf cak iioni-
cno piimjccujc da mcntoi Balthasaiova doktoiskog iada, !acsi, nijc dobio citao cijcli iad, pa su
zbog toga i nastalc takvc intcipictacijc. (sti. 199) S Wolfom sc mozcmo sloziti da Balthasai nijc
uspio u cijclosti obuhvatiti Nictzschcovu misao. No to i nijc bila njcgova nakana. Kao i u ostalim
svojim monogiafijama posvcccnim vclikim misliocima, Balthasai zcli iazotkiiti kiajnji stav
lctztc Haltung, tcmcljnu viziju Nictzschcovc filozofijc, njczin odnos spiam kiscanskc vjcic tc
njczino znaccnjc u kontckstu duhovnih stiujanja novovjckovnoga doba. (usp. 1. Gcsthuiscn, Das
N|c/:sc|c|||d Hans U/s ton Ba|/|asa/s sti. 168169) To Wolf nijc vidio ili nijc htio vidjcti u svo-
jcmu povisnom i tcndccioznom clanku.
438
\vid|cli smo da |c krscanska v|cra tragicna pod raznim vidovima. Mogli bismo
rcci da |c tragicnost u svo|o| biti odrcdcna di|alcktickim ritmom tczc i antitczc:
svaka tcza |c postavl|cna u pitan|c i rclativizirana antitczom, a svaka antitcza opct
tczom. Pantragicizam oznacava upravo to tra|no dogadan|c suprotstavl|cnosti tc-
za i antitcza, t|. ncmogucnosti kra|n|c sintczc. Analiza u prcthodnom poglavl|u
pokazala |c kako |c za Balthasara krscanska v|cra bitno odrcdcna tim di|clcktic-
kim ritmom tragicnosti, zapravo ona |c n|cgova radikalizaci|a. \ tom smislu Bal-
thasar sc protivi svako| sintczi i sustavno| misli ko|a nasto|i c|clokupnu zbil|u, a
timc i Boga, zatvoriti unutar odrcdcnoga misaonog sustava. Odatlc |c razuml|ivo
da Balthasar ni|c napisao ni|cdan tcoloski udzbcnik ili prirucnik posvcccn odrc-
dcno| tcolosko| tcmi, kako |c to uobica|cno u katolicko| tcologi|i. To takodcr po-
|asn|ava i n|cgovo intcnzivno bavl|cn|c upravo onim misliocima
1O3
kod ko|ih dola-
zi do izraza|a ncsustavnost, tragicnost i dramaticnost cov|ckovc cgzistcnci|c op-
ccnito, a potom i krscanskc v|crc. Cov|ck tako scbc mora promatrati tra|no kao
ncdovrsivu sintczu, kao lcbdcn|c ko|c nigd|c nc mozc dobiti tlo pod nogama osim
u Bogu, u n|cgovu samoocitovan|u. (...) Svaki oblik, u ko|cmu scbstvo pokusava
otkloniti poglcd od svo|c utcmcl|cnosti u Bogu tc postici samosto|nost u scbi sa-
momu, |cst pokusa| da sc cov|ck osili u svo|o| slobodi, |cst zahvat za moci.
1O4
Ni-
ctzschc |c prim|cr nckrscanskoga nc svim takvim pokusa|ima sintczc: \ tom
kra|n|cm `nc`, ko|c krcatura iskazu|c vlastitim stvaran|cm apsolutnc sintczc, a ko|c
ni|c nista drugo ncgoli davan|c `da` |cdino Bogu, Nictzschc i Dosto|cvski susrccu
sc po posl|cdn|i put. Nictzschcvo `nc` u konacnici |c bilo zabrana da sc zgrabi ona
|abuka ko|a ni|c dopustcna krcaturi. `Zaklin|cm vas, mo|a braco, ostanitc v|crni
zcml|i i nc v|cru|tc onima ko|i vam govorc o nadzcmal|skim nadama.`
1O5
No krscanska sc v|cra nc zaustavl|a na to| tragicno| di|alcktici tcza antitcza.
Ona donosi sintczu, ali sintczu ko|a nc ukida, ncgo dovrsava i prcvladava tragicno-
sti, a to |c sintcza Boz|c l|ubavi: \ krscanstvu Bog nc izigrava cov|cka (kao u putu
|cdinstva) cov|ck |c ozbil|no shvaccn u svo|o| razlicitosti od Boga, svc do ut|c-
lovl|cn|a samoga Boga niti |c u svo|o| tragicno| razdi|cl|cnosti apsolutiziran kao
m|csto i motiv `borbc bogova`, |cr Boz|i Duh ulazi u n|cga samoga i u n|cgovc di-
fcrcnci|c unosi unutarbozansku difcrcnci|u l|ubavi (tako dovrsava, cuva i prcvla-
dava). Ko|i su ponori tc razlikc, ko|u smrtnu ozbil|nost l|ubavi ona pozna|c ob-
|avl|u|c nam upravo sam Bog, nadilazcci unutar svo|c svcobuhvatnc razlikc svc
tragicnc i apokaliptickc difcrcnci|c izmcdu Boga i svi|cta, Boga i pakla.
1O6
Tako
1O3 Od modcinih mislilaca mozcmo spomcnuti G. Bcinanosa, R. Schncidcia, P. Claudcla, B. Bicchta,
S. Kicikcgaaida.
1O4 Tako Balthasai potvidno o Kicikcgaaidu. !ST!, T|cod/ama/|k !!!, 1ohanncs, Linsicdcln, 198O, sti.
134.
1O5 !ST!, D|c Apoka|;psc dc/ dcu/sc|cn Scc|c II sti. 419. (Nictzschc jc) kao onaj sin iz cvandclja koji
s `nc` na usnama cini `da`. (Apoka|;psc dc/ dcu/sc|cn Scc|c D/|//c/ Band Ic/o//||c|un dcs Todcs
1ohanncs, Linsicdcln, 21998, sti. 8)
1O6 !ST!, Das Can:c |m I/amcn/ sti. 91s.
439
c|clokupni zivot !susa Krista ob|avl|u|c Boga ko|i u scbi ni|c tragican
1O7
, pa prcma
tomu ni bitak nc mozc biti tragican
1O8
. Bog |c l|ubav tri|u bozanskih osoba, a to
znaci da prvu i posl|cdn|u ri|cc nc mozc imati tragicnost, ncgo ponovno l|ubav:
Tragicno| difcrcnci|i on nc pridoda|c drugu, drukci|u, nctragicnu, ncgo ovu tra-
gicnu prima u scbc, prozivl|ava |c do dna, ali s dul|im dahom l|ubavi ko|a mu omo-
gucu|c da uskrsnc iz na|mracni|c, paklcnskc napustcnosti od Boga, da sc vrati Ocu
i svi|ctu. Trcci |c put to razvidno u d|clu otkupl|cn|a Duha Svctoga, ko|i prcvlada-
va skrivl|cnu difcrcnci|u ko|a osta|c u gr|csnicima, nc poigrava|ucom Boz|om nad-
mocnoscu, ncgo bcskra|nim naporom onoga ko|i ulazi u ncut|csnu uskocu i tupost
konacnc i palc svi|csti, da bi |c za|cdno s n|om i polazcci od n|czinih prctpostav-
ki otvorio bcskonacno| l|ubavi. (...) To su mogucnosti ko|c nc mogu biti shva-
ccnc po|movima drakonskih zakonskih m|cra markionistickoga 1ahvc, Blakcova
\rizca, niti paklcnskim dckrctima tcrtuli|anskokalvinistickoga i |anscnistickoga
Boga, ncgo samo podukom Duha Svctoga, ko|i |c u svo|o| l|ubavi isprcd svih ovih
tragicnih protur|cc|a.
1O9
!z svcga toga razvidno |c kako |c krscanima dopustcna
samo |cdna sintcza vlastitc cgzistcnci|c: sintcza po l|ubavi Kristovo|. To| sintczi
l|ubavi nista ni|c strano, pa ni tragicnost. Ona nc zatvara oci prcd stvarnoscu; za-
|cdno s Bogom susrccc sc oci u oci s ponorima tragicnosti, s bczdanima zla i gri|c-
ha. Ona dovrsava, cuva i prcvladava tragicnost prcdan|cm l|ubavi prcma drugo-
mu, Boz|om l|ubavl|u u !susu Kristu za drugoga, a nc distanciranom i hladnom
po|movnom analizom bczodnosnoga cga.
11O
Prcma Balthasaru, Nictzschc |c bio i
na tom tragu l|ubavi
111
, ali ga ni|c do kra|a sli|cdio. Kod tcmc l|ubavi Balthasarovo
sc suputnistvo s Nictzschcom i dal|c nastavl|a, ali tako sto Balthasar kriticki pro-
pitu|c Nictzschcovu misao prcma onomu sto |c |cdino v|crodosto|no, a to |c Boz|a
l|ubav.
1O7 Balthasai sc timc distanciia piimjciicc od Bcidjajcva koji govoii o tiagcdiji u Bogu. \idi N. Bci-
djajcv, Sm|sao pot|/cs/| \cibum, Split, 2OO5, sti. 4469. Slicno tako piomisljaju i diugi filozofi
(Schclling, Paicyson). Opsiinijc o tomu R. Ottonc, I| //a|co comc domanda sti. 179218.
1O8 !ST!, Rc|n|o|d Sc|nc|dc/ Sc|n Wc und sc|n Wc/k Hcgnci, Koln Oltcn, 1953, sti. 1O4.
1O9 !ST!, Das Can:c |m I/amcn/ sti. 92s.
11O \piavo sc u toj tocki Balthasai iazdvaja od Hcgclovc filozofijc. \isc o Hcgclu i Balthasaiu M.
Schulz, D|c Lo|k dc/ L|c|c und d|c L|s/ dc/ Ic/nunj/ Hans U/s ton Ba|/|asa/ und Cco/ W|||c|m
I/|cd/|c| Hcc|, u: W. Kaspci (piii.), Lo|k dc/ L|c|c und Hc//||c|kc|/ Co//cs, sti. 111133.
111 \ Apokalipsi njcmackc dusc ovako komcntiia Nictzschcovu icccnicu o ljubavi: Nictzschc ima
vclicanstvcnc iijcci: Òno sto sc cini iz ljubavi, dogada sc uvijck onkiaj dobia i zla.` (Apoka|;psc
dc/ dcu/sc|cn Scc|c sti. 257) Potom navodi sljcdccc Nictzschcovc misli i komcntiia: Ìjubim ono-
ga cija jc dusa picpuna da scbc sama zaboiavi... Ijubim onoga cija sc dusa iazdajc, koji nc zcli do-
biti zahvalnost i koji nc uzviaca... Ijubim onoga koji nc zcli imati picvisc kijcposti. 1cdna kijcpost
jc visc kijcposti ncgo dvijc..., jci kijcpost jc volja za piopadanjcm i stijclica ccznuca.` Kijcpost, kao
volja za piopadanjcm, znaci da jc volja za postojanjcm nckijcpost. Kijcpost jc ono sto jc dovoljno
slobodno i vcliko da sc mozc podnositi apsolutno iazdavanja svijcta, ljubavi, patnjc, i to bcz gcstc
1udina zahvacanja i iacunanja; kijcpost jc sloboda za apsolutnu igiu sa svimc sto sc picdstavlja kao
ozbiljnost. (|s/o sti. 258)
44O
3 Za/||uca/. N|c|:sc|c /ao ||a|n| |:a:ot :a |co|o||u
Dosli smo i do kra|a nasih promisl|an|a o Balthasarovu poiman|u Nictzschcovc
filozofi|c. Susrcsli smo sc s Nictzschcovom misl|u, odnosno s onim sto bismo kao
krscani svakako trcbali cuti od Antikrista Nictzschca, kako pisc Balthasar. Naka-
na ovoga clanka ni|c bila samo prcdstaviti Balthasarovu intcrprctaci|u Nictzschca,
vcc, sluzcci sc n|cgovom intcrprctaci|om, pokazati da Nictzschcova filozofi|a i da-
nas trcba biti i ostati tra|ni izazov za tcologi|u. Vid|cli smo da za Balthasara, u
ccmu ga u potpunosti ovd|c sli|cdimo, izazov nc znaci kritiku, ko|a |c u tcologi|i
ncri|ctko povrsna i zapravo dokaz ncpoznavan|a Nictzschcovc filozofi|c. Ri|cc |c
o izazovu od ko|cga krscanska tcologi|a i praksa ima|u sto nauciti, ko|i trcba biti
tra|no upozorcn|c, ali i korckci|a svcga onoga sto sc u n|ima udal|ilo od !susa Kri-
sta. 1cr stvarnost v|crc i Crkvc mora biti u stalnom proccsu obraccn|a, scmpcr
rcformanda. 1cdnom ri|cc|u, tcologi|a nc mozc ici ispod onc razinc misli ko|u |c
postavio Iricdrich Nictzschc. Kako |c to Balthasar pokazao, |o/|t Nictzschca mo-
zc sc biti samo ako sc za|cdno s n|m misli, ako sc uci od n|cga. Tada to tcolosko
protiv nccc biti visc puko protiv, ncgo misl|cn|c vcccga, misl|cn|c onkra|
samoga Nictzschca (bcz n|cgova pokrstavan|a). Ova| |c clanak nastao s nakanom
potica|a na novo ili ponovl|cno pomno tcolosko citan|c Nictzschcovc filozofi|c na
hrvatskom govornom podruc|u.
\ uvodu ovoga clanka spomcnuli smo |c da |c Balthasar u osvrtu na svo|c tco-
losko d|clo napisao kako su mu Nictzschcovc Antologi|c |os i danas vrlo vri|cdnc.
\ istomc osvrtu Balthasar donosi i sl|cdccc promisl|an|c: Susrcti s Irichom Przy-
warom, kasni|c s Karlom Barthom ci|i |c univcrzalisticki nauk o prcdcstinaci|i
potvrdio ono za cim sam dugo tragao, suradn|a s Karlom Rahncrom oko nacrta
|cdnc novc dogmatikc, potom patristicki s,n/|co/oc|n s Hugom Rahncrom, svc |c
to osnazilo tcmcl|nu zcl|u: prikazati krscansko kao ncdostiznu vclicinu, |d quo ma-
us co|/a|| ncqu|/, |cr |c ono Boz|a cov|ckova ri|cc za svi|ct, Boz|c potpuno ponizno
sluzcn|c ko|c dovrsava i nadilazi svaku cov|ckovu zudn|u, Boz|a kra|n|a l|ubav u
slavi n|cgova umiran|a da svi zivc za n|cga onkra| samih scbc. Nakon sto sam sc
prcsclio u Bascl 194O, u tom sam duhu prcuzco urcdnistvo Eu|os/oa n|:a :|||/c
K/os/c||c| u ko|cmu su, na kra|u nacistickoga prcviran|a, trcbali biti skupl|cni
kamcni tcmcl|ci za duhovnu Iuropu, i to u na|otvorcni|cm krscanskom stavu.
112
Ovc misli |os |cdnom sazima|u Balthasarovo shvacan|c bavl|cn|a Nictzschcom.
Takvo |c bavl|cn|c, prcma Balthasaru, bilo izrica| na|otvorcni|cg krscanskog sta-
va prcma na|razliciti|im misliocima (Platonu, Gocthcu, Novalisu, Ncrvalu, Clau-
dclu, Bubcru, Huizingi i dr.), pa tako i prcma Nictzschcu. Balthasar nc zcli po-
krstiti tc misliocc, ncgo uz pomoc n|ih i onkra| n|ihovc misli prikazati krscansko
kao id quod ma|us cogitari ncquit.
112 !ST!, Mc|n Wc/k Du/c||||ckc 1ohanncs, Linsicdcln, 199O, sti. 39.
441
Ono sto trcba poscbno istaknuti |cst cin|cnica da Balthasar s Nictzschcovom
misl|u zcli pruziti kamcn tcmcl|ac za duhovnu Iuropu. V|cru|cmo da |c analiza
u ovomu clanku dostatno ukazala na to kako sc Nictzschcova filozofi|a, odnosno
produbl|cno krscansko kriticko citan|c Nictzschca, mozc i trcba ugraditi u tcmcl|c
buducc duhovnc Iuropc.
W|a/ S|ou/d T|co/o, Hca|, Gc/ and Ta/c j|om T|c An/|c|||/?
Hans U|s ton Ba//|asa| on I||cd||c| N|c/:sc|c
It|ca Rau:
6XPPDU\
T||s a|/|c/c |cscn/s Ba//|asa|s |cj/cc/|ons on N|c/:sc|cs ||/oso, Hans U|s
ton Ba//|asa| |n ||s uo|/ T|c Aoca/,sc oj /|c Gc|man Sou/ u||c| |s a |cu||//cn
mo|c |ojound and ||c|/, su/cmcn/cd |ssuc oj ||s doc/o|a/ /|cs|s /|//cd A H|s/o|,
oj /|c Esc|a/o/o|ca/ P|o|/cm |n Modc|n Gc|man L|/c|a/u|c /|c /as/ scc/|on |s dc-
to/cd /o /|c |a///c o| duc/ |c/uccn So|cn K|c|/caa|d and I||cd||c| N|c/:sc|c Onc
cou/d sa, /|a/ |/ |s /||ou| So|cn K|c|/caa|ds ||/oso||ca/-/|co/o|ca/ /|ou|/
/|a/ B/a/|asa| |cj/cc/s c||/|ca//, on I||cd||c| N|c/:sc|cs ||/oso|, T|c j||s/ scc/|on
oj /||s a|/|c/c |s dcto/cd /o |//us/|a/|n /||s duc/ In /|c sccond scc/|on /|c au/|o| o|n/s
ou/ /|c c/cmcn/s |n N|c/:sc|cs ||/oso|, u||c| acco|d|n /o Ba//|asa| s|ou/d |c
|ns|||n ctcn /o /|co/o, T||s |as /o do ||ma||/, u|/| /|c |mo|/ancc oj /|c /|a|-
ca/ncss oj mans c\|s/cncc /|c C|||s/|an ja|/| and /|c C|u|c| In Ba//|asa|s o|n|on
/|c C|||s/|an ja|/| |s a |ad|ca/|:a/|on and com/c/|on oj a// /|a|ca/ncss and so /oo
N|c/:sc|cs ||/oso|, I|na//, ||s conc/ud|n commcn/ s/|csscs /||ou| /|c ||sm oj
Ba//|asa|s ana/,s|s |ou con/cmo|a|, /|co/o, s|ou/d |c|n /o dca/ /|o|ou|/, u|/|
N|c/:sc|c mo|cotc| /o cn/c| |n/o an |n/cns|tc |occss oj /ca|n|n j|om ||s ||/oso|,
onc can |c ooscd /o N|c/:sc|c on/, |j onc /||n/s as |c /||n/s on/, |j onc |as /ca|ncd
j|om ||m T|cn /||s /|co/o|ca/ con/|a u|// no /onc| |c a con/|a |u/ |a/|c| a
|cj/cc/|on on somc/||n |ca/c| a |cj/cc/|on |c,ond N|c/:sc|c ||msc/j (u|/|ou/ ||s
c|||s/|an|:a/|on)
Kc, uo|ds Hans U|s ton Ba//|asa| I||cd||c| N|c/:sc|c /|a|ca/ncss ja|/| C|u|c|
So|cn K|c|/caa|d
442

Anti Krist

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Anti Krist

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

\DK 2:1 Ballhasar, H. \.

2OOO, sti. 43.

1998, sti. 695734.

1965, sti. 756s.

You might also like