Bio si njeno najdrae i to joj je bila najvea pogreka.

Bio si ono prvo to bi ugledala kad bi ujutro otvorila oi, i ono zadnje kad bi ih naveer sklopila, naveer kad bi utonula u misli i snove u kojima je ponovno s tobom. Najvie ju boli to to je u snovima s tobom i vidi na sebi osmijeh koji je prije imala u tvom zagrljaju. Sada ga vie nema, i nitko ga ne moe izmamiti njoj na lice, to ju ub...ija.Znam da ti misli da je sretna, ali mili moj, to je maska. Ona daje i zadnji trun snage da se ujutro probudi, nacrta si osmijeh na licu i krene u novi dan.. Ispod tog osmijeha, kriju se suze u oima, vjeruj mi.. Kada ju pogleda znam da izgleda kao da je jako dobra u tome i da joj uspijeva, ali kada bi pogledao u dubinu njene due vidio bi samo bijednu tugu, ne osmijeh niti sreu. Ali ona nastavlja davati sve od sebe, iako si ju ti ubio. Ona die i ivi, ali je iznutra mrtva. Ona e jednoga dana biti sretna u zagrljaju drugog mukarca i nee tebe usporeivati s njim kao sto si ti nju usporedivao sa drugim djevojkama,druze voljela te a ti to nisi cenio.

Njihov odnos bio je cudan,uvijek. Oboje su znali da privlace jedno drugo,jedno drugome su vidjeli u ocima da su zaljubljeni,i da osjete mjehurice u stomaku kad prolaze jedno pokraj drugoga,znali su da je uvijek medu njima bilo kemije,fizike,biologije...Ali taj glupi ponos,opet je savladao njihova srca. Ponos i inat su ih uvijek uvjeravali da nisu sudeni jedno drugome. I uvijek su mrzili pitanje: "Jel ti ovo decko/cura?" Oni bi odgovarali na ta pitanja hladnokrvno,puni mrznje. Al to nije mrznja,to je onaj glupi ponos.