Veliko Sada

"Svako ko je duhovno ili barem poluduhovno izgraen, mora veoma paljivo razmotriti nain razmiljanja, naroito mentalnog razmiljanja . Snaga koncentracije, razvijena duhovnim izgraivanjem, stvara pomodu mentalnog miljenja veoma impresivne slike u Svetom Duhu, slike koje su u velikoj mjeri oivljene i stoga tee ostvarenju. Otuda bismo uvijek trebali njegovati samo plemenite i iste misli, i nastojati da strasti pretvorimo u dobre osobine. Duhovniareva dua bi do sada trebala biti oplemenjena do te mjere da vie nije sposobna za zle misli, niti da drugim ljudima eli bilo ta loe. Duhovniar mora biti ljubazan, usluan i spreman da pomogne u svako doba, rijeju i djelom, da djela velikoduno, promiljeno i oprezno. On mora biti lien ambicije, nadmenosti i izbjegavati svako hvalisanje. Sve te strasti bi se odrazile u Svetom Duhu i - bududi da je Sveti Duh-princip analogan skladu - sam Sveti Duh bi sigurno postavio najvede prepreke na duhovniarevom putu da zaustavi njegov dalji razvoj, ako ne i da ga sasvim onemogudi. Svako dalje uzdizanje (duhovno), u tom sluaju, ne bi dolazilo u obzir. Sjetite se samo Bulverovog romana "Zakoni", u ko jem uvar praga - niko drugi do Sveti Duh - motri da visoke misterije (modi, duhovna prosvjetljenja) ne dou preko nodi nezrelim i nedostojnim ljudima. Sveti Duh de znati da mentalno poremeti takvu osobu, izazove u njoj svaku vrstu sumnje ili da je dri robom promjena i nezgoda sudbine da bi na svaki nain zatitio misterije (modi, duhovna prosvjetljenja). Te tajne de uvijek ostati skrivene od nekompetentnih osoba, iako se o njima mogu objaviti stotine knjiga. Pravi duhovniar ne poznaje nikakvu mrnju protiv religija ili sekti, poto on zna da svaka religija ima ustaljeni sistem koji je namijenjen da vodi ka Bogu i on ih zato potuje. Njemu je dobro poznata injenica da je svaka religija pravila greke, meutim on to ne osuuje, jer svaka dogma slui duhovnoj zrelosti njenih sljedbenika. Tokom svog razvoja duhovniar prolazi kroz stanje zrelosti u kojem moe svojim mentalnim oima prozreti svaku misao, svaku radnju i djelo, bilo da se radi o

sadanjosti, prolosti ili bududnosti, i sasvim je oigledno da bi se mogao osjetiti izazvanim da procjenjuje i osuuje svoje drugove. Ali, time bi on djelovao protiv boanskih zakona i stvarao nesklad. Takav duhovniar ne bi bio dovoljno zreo i iskusan tako da de Sveti Duh zatamniti njegovu sposobnost vidovitosti, i iluzija de ga prevariti. On mora shvatiti da su i dobro i zlo ovladeni za postojanje i svako treba da ispuni svoj zadatak. Duhovniaru nije doputeno da prekori ili prebaci nekoj osobi za njene greke i loe strane prije nego to direktno bude zamoljen (od duhovnih sila - Otac, Sin, Sveti Duh) da to uini, i ako bi se povinovao toj molbi, on to mora da uini sa blagodu i diskrecijom. Pravi duhovniar uzima ivot takav kakav jeste, uiva u dobrim stvarima a poneto ui iz loih, ali nikad ne oajava. On je svjestan svojih slabih strana i trudi se da ih nadvlada. Meutim, on ignorie sve misli kajanja, jer su to negativne misli, pa ih treba izbjegavati; dovoljno mu je samo da prepozna svoje line greke i da ih nikad vie ne ponovi. Iz tog razloga, bilo bi sasvim pogreno razmiljati o prolosti i aliti se da vas je sudbina posluila ovom ili onom neprijatnodu. Samo se slabidi ale svo vrijeme oekujuci saaljenje. Pravi duhovniar veoma dobro zna da se prizivanjem utisaka iz prolosti oni mogu oivjeti, stvarajudi tako nove motive za postavljanje novih prepreka na putu. Zato duhovniar ivi, ako je mogude, iskljuivo u sadanjem vremenu osvrdudi se unazad samo ako je potrebno. Svoje planove o bududnosti on ce ograniiti samo na najnunije i uvati se fantaziranja i sanjarenja. Nede traiti sposobnosti steene tekim duhovnim radom niti de dati podsvijesti bilo kakvu priliku da mu posmeta. On odluno radi na svom razvoju, ne zanemarujudi svoje materijalne dunosti, koje ispunjava isto tako marljivo kao i zadatak svog duhovnog napretka. Prema tome, on sebe uvijek gleda pravo u oi. On treba da bude skroman, a kad se radi o njegovom razvoju, oprezan i diskretan. Poto Sveti Duh ignorie prostor i vrijeme, djelujudi stalno u sadanjem vremenu - jer koncepcija vremena i prostora poiva na naim ulima - duhovniaru se savjetuje da se, to je vie mogude, prilagodi Svetom Duhu. On mora kao predstavnika usvojiti ono veliko Sada, misledi i djelujudi u skladu sa njim. I ko dje luje u skladu, on, uje, vidi i razgovara s nebeskim silama, Ocem, Sinom, Svetim Duhom."