MISAO ZENA

alica aja Tako dakle Majin savjet uitelju Zatri dana Poslunost Glas Sve je najbolje Javna ljubav Posljednji glas Kap vode Utihnuli hram Posljednja pokora Kraa mjeseca Voda i mjesec Buddha Buddha aavog nosa ivi buddha i bavar Buddhin zen Vlastita riznica Zen u svakom trenutku Dosuov zen Zen u prosjakom ivotu Zen razgovor Pripovjedaev zen Ispravni put Najdragocjenija stvar na svijetu Esuin odlazak Rinzaijevo prosvjetljenje

Vrijeme za smrt Istinski prijatelji Blatnjavi put Posjetnica Usporedba Pononi izlet Razmetljivi majmun Pouka posljednje svijee Pismo umiruem Okus maa Jedan osmijeh Objava sutri San danju U zemlji sanja Veleposjednik glupan Istinska promjena Narav Kamenium Tunel U rukama usuda Ubijanje Dijamant na blatnjavom putu Hoshinova posljednja pjesma Istinska srea Kadionica udo Mrtvaev odgovor Lopov koji je postao uenik

ALICA AJA
Nan-ina, japanskog uitelja zena razdoblja Meiji, posjeti jednoga dana neki znalac sa eljom da se u njega raspita o uenju zena. Nan-in poslui aj neoekivanom gostu. Kada je alicu aja ve ispunio do vrha, zen uitelj nastavi natakati aj. Znalac promatrae kako se aj prelijeva. Ne uzmogavi se vie suzdrati, obrati se zen uitelju rijeima: alica je vrhom puna. aja vie u nju ne moe stati!" Nalik ovoj alici", odvrati Nan-in, ,,i ti si dupkom prepun svojim uvjerenjima i pretpostavkama. Kako ti mogu protumaiti zen uenje ako prethodno nisi ispraznio svoju alicu?

TAKO DAKLE?
Uitelja zen nauka Hakuina svi su susjedi, koji stanovae u njegovoj blizini, hvalili kao ovjeka koji ivi smirenim i nadasve ednim ivotom. U njegovoj je blizini ivjela neka prelijepa djevojka iji roditelji bijahu vlasnici trgovine hranom. Sasvim iznenada i posve neoekivano, roditelji prelijepe djevojke otkrie da djevojka oekuje dijete. Roditelji se razgnjevie, a djevojka ne htjede priznati tko je otac njezina djeteta. Nakon mnogo nagovaranja, djevojka imenova Hakuina. U stranoj srdbi, roditelji djevojke zapute se uitelju. Tako dakle?", bijae sve to uitelj izusti. Kada se dijete rodilo, odnijee ga Hakuinu. On je ve izgubio svaki dobar glas i ugled po kojem je nadaleko slo vio kao edan ovjek, ali mu to nije zadavalo mnogo brige. Ipak, bilo mu je vrlo stalo do tek roena djeteta. Mlijeko je za njega dobivao od svojih susjeda, kao i sve drugo to je za dijete bilo potrebno. Nakon godinu dana, djevojka vie ne uzmogne izdrati, te roditeljima povjeri istinu.

Pravi je otac djeteta bio neki mladi to je radio na ribljoj trnici. Majka i otac nesretne djevojke odmah se zaputie Hakuinu kako bi od njega izmolili oprost, ali i vratili dijete majci. Hakuin bijae predusretljiv. Vraajui im dijete, sve to je izustio, bile su rijei, Tako, dakle?"

MAJIN SAVJET UITELJU

Jun, uitelj ingona, bijae nadaleko poznat kao dobar znalac uenja, ali nadasve kao vrstan poznavalac sanskrta u razdoblju Tokugava. U doba svoje mladosti, Jun je obiavao poduavati sanskrtu svoje uenike. Njegova majka dozna za sinovljeve poduke, te mu uputi ovakvo pismo: Sine, kada si elio postati Buddhin poklonik, mislila sam da te pritome ne vodi elja da drugima slui kao putujui rijenik. Pouavanju i tumaenju, sjaju i slavi nema ni kraja ni konca. Moja je elja da prekine svoja poduavanja. Savjetujem ti da se zatvori u kakav mali hram u nekom skrovitom dijelu planine. Svoje vrijeme posveti meditaciji, te na taj nain dosegni istinsku spoznaju."

ZA TRI DANA
Suibo, uenik Hakuina, bijae i vrstan uitelj. U razdoblju izdvojenosti tijekom jednog ljeta, uitelju Suibi pristupi neki uenik to je ovamo doao sa nekog junog otoka Japana. Suibo mu postavi ovakav zadatak: Posluaj pljesak jedne ruke." Uenik ostade na onome mjestu cijele tri godine, ali ne uspije rijeiti postavljeni zadatak. Jedne noi, zaputi se on, sav u suzama, uitelju Suibou. Posuen i sasvim zbunjen, moram se vratiti na jug", tako mu ree, jer ne mogu rijeiti zadatak koji si mi postavio." Priekaj s odlaskom jo tjedan dana, a za to se vrijeme bez prestanka posveti meditaciji", posavjetova ga uitelj Suibo. Uenik se ni nakon tog vremena ne prosvijetli. Pokuaj jo tjedan dana", ree mu Suibo. Uenik se povinuje njegovu savjetu, ali uspjeha nije bilo. Jo tjedan dana". Ni to vrijeme nije donijelo nikakve koristi. Sav obuzet oajem, uenik stade preklinjati uitelja, neka ga otpusti i dozvoli mu da se vrati otkuda je i doao, ali Suibo ustraje u svom

zahtjevu da uenik nastavi s meditacijom narednih pet dana. I to bijae uzalud. Posveti se meditaciji jo tri dana. Ako ni tada ne postigne prosvjetljenje, bolje ti je da poini samoubojstvo". U osvit drugoga dana uenik se prosvijetli.

POSLUNOST
Kada bi uitelj Benkeia poduavao, njegove su rijei pomnjivo sluali ne samo uenici zena, ve i poklonici sviju redova i sljedbi bez razlike. U svojim podukama, Benkeia nikada nije izrijekom navodio rijei sutri. Namjesto toga, rijei su progovarale iz dubine njegova srca, te prodirale izravno u srca njegovih sluatelja. Nazonost mnotva sluatelja jednom prilikom razgnjevi nekog sveenika nichiren sljedbe kojeg njegove pristae napustie kako bi sluali poduke u zen uenju. Sebini i samoivi sveenik zaputi se jednoga dana u hram, donijevi vrstu odluku da stvar raspravi s Benkeiem. Hej, zen uitelju", doviknu Benkeiu sveenik. Priekaj trenutak. Svatko tko te potuje, sasluat e tvoje rijei. ovjek kao to sam ja nimalo te ne potuje. Moe li me privoljeti da ti se pokorim?" Uspni se gore, k meni, pa u ti pokazati", odvrati Benkei. Sveenik se gordo progura kroz mnotvo i pristupi uitelju.

Benkei se nasmijei. Prijei na moju lijevu stranu." Sveenik posluno prijee na Benkeievu lijevu stranu. Ne", uto ree Benkei, bolje emo razgovarati ako se bude nalazio na mojoj desnoj strani. Prijei, dakle, ovamo." Sveenik ponosno zakorai na desnu stranu. Eto, vidi", ree nato Benkei, ti mi se pokorava i ja zaista mislim da si plemenita osoba. A sada sjedi do mene i sluaj moje rijei."

GLAS
Kada Benkei umre, neki slijepi ovjek koji ivljae u blizini uiteljeva hrama, ree svome prijatelju: Slijep sam i ne mogu vidjeti ovjekovo lice. Stoga njegov karakter moram prosuivati na osnovi njegova glasa i njegove boje i zvuka. Kada zaujem nekoga kako drugome estita na njegovoj srei ili uspjehu, obino pritom zaujem i skriveni ton zavisti. Kada se, pak, zauje kako tkogod izjavljuje suut zbog neije nesree, u tim rijeima zaujem i radost i zadovoljstvo. ini mi se pritom kao da je onome tko izjavljuje suut uistinu drago to je poneto dobiti i za njega preostalo u njegovom vlastitom svijetu. Koliko ja znam, Benkeijev je glas uvijek i u svim prigodama bio iskren i estit. Kada bi iskazivao zadovoljstvo i sreu neime, ne bih zauo nita drugo osim sree. Kada bi, pak, iskazivao tugu, tuga je bila sve to bih tada uo."

SVE JE NAJBOLJE
Kada je jednom zgodom etao trnicom, Banzan zau razgovor mesara i kupca to je k njemu svratio. Daj mi najbolji komad mesa to ga ima u trgovini", tako ree kupac. Sve je u mojoj trgovini najbolje", odvrati mesar. Ne moe se ovdje nai nijedan komad mesa koji nije najbolji."

JAVNA LJUBAV
Dvadeset sveenika i jedna sveenica, kojoj nadjenue ime Esun, zadubilo se u meditaciju s nekim zen uiteljem. Esun bijae pristala i vrlo lijepa, iako joj glava bijae obrijana, a haljina isposniki jednostavna. Nekoliko se sveenika potajice zaljubi u nju. Jedan od njih napie joj ljubavno pismo, traei u njemu tajni ljubavni sastanak. Esun ne odgovori. Narednog dana uitelj poduavae cijelu skupinu, te nakon poduke, Esun ustade. Obraajui se onome mladiu koji joj bijae napisao ljubavno pismo, ovako mu ree: Ako me zaista toliko voli, onda mi prii i zagrli me sada i ovdje."

POSLJEDNJI GLAS
Tanzan je napisao cijelih ezdeset dopisnica posljednjeg dana svoga ivota, te zamolio jednoga od svojih uenika da ih razaalje. Zatim je preminuo. Na dopisnicama je pisalo: Odlazim iz ovoga svijeta. Ovo je moj posljednji glas.

KAP VODE
Uitelj zena, kojem nadjenue ime Gisan, zamoli nekog mladog uenika da mu donese vjedro vode kako bi rashladio vodu koju je netom pripremao za kupelj. Uenik donije vodu, te nakon to je rashladio njome kupelj, prospe ono malo vode to je u vjedru ostalo. Budalo", uitelj vikne na njega, Zato nisi ostatkom vode zalio biljke? Otkuda ti to pravo da prolije ak i kap vode u ovom hramu?" U tom trenutku mladi uenik shvati sutinu zen uenja. Svoje ime promijeni u Tekisui, to znai kap vode".

UTIHNULI HRAM
U uitelja zena Soicija bijae samo jedno oko, ali ono blistae prosvjetljenou. Uitelj Soici poduavao je svoje uenike u hramu Tofuku. U bilo koje vrijeme, i danju i nou, hram je poivao u posvemanjoj tiini. Nije se mogao zauti niti jedan jedini zvuk. Uitelj zena Soici bijae ukinuo ak i recitiranje i glasno izgovaranje svetih sutri. U uenika ne bijae nikakvoga posla, izuzev predanosti meditaciji. Kada uitelj umre, neki stari susjed, koji obitavae u blizini hrama, zau jednoga dana zvonjavu zvona i recitiranje sutri. Po zvonu zvona i glasnom izgovaranju sutri, stari susjed sazna da je Soicija nestalo.

POSLJEDNJA POKORA
Od djetinjstva je Tangen naukovao u uitelja Sengaia. Kada napuni dvadesetu godinu ivota, Tangen namjeri napustiti svoga uitelja kako bi posjetio i druge. elio je, naime, prouavati zen uenje usporedno u nekolicine uitelja, ali mu to Sengai ne dopusti. Kada god bi Tangen predloio svome uitelju svoj naum, Sengai bi ga lupnuo po glavi. Naposljetku, kada mu ve sve to dojadi, zamoli Tangen svoga starijega brata, neka izmoli dozvolu od uitelja Sengaia. Brat saslua molbu Tangenovu, te uini kako ga je ovaj molio. Vrativi se iz posjeta uitelju, ovako izvijesti Tangena: Sve je u redu. Dogovorili smo tvoj odlazak na hodoae, kako si elio. Moe odmah krenuti." Tangen se zaputi Sengaiju kako bi mu zahvalio na dozvoli. Uitelj mu nato odgovori jo jednim uobiajenim udarcem. Tangen sve ispripovjedi svome bratu, a ovaj mu nato ree: to sad nije kako valja? Sengai nikada ne dozvoli neto, to bi kasnije porekao. Svakako u mu to i reci." I zaputi se uitelju.

Nisam opovrgao svoju dozvolu", ree Sengai. Samo sam htio da mu dam posljednji udarac. Kada se, naime, vrati u ovaj hram, bit e ve prosvijetljen, pa ga vie neu moi prekoriti."

KRAA MJESECA
Riokan, uitelj zena, ivljae vrlo skromnim ivotom u nekoj tijesnoj kolibi tik uz podnoje nekoga brda. Jedne veeri lopov se prikrade kolibi, ali na svoju alost otkrije da u njoj nema niega to bi se moglo ukrasti. Riokan se vrati u kolibu i zatee ondje lopova. Moda si i dug put prevalio kako bi me posjetio", ovim se rijeima obrati lopovu, stoga ne bi valjalo da se vrati praznih ruku. Molim te, uzmi moju odjeu na dar." Lopov ostade zgranut od zaprepatenosti. Nato uze odjeu to mu je Riokan darova, te pobjee koliko su ga noge nosile. Riokan sjede, onako neodjeven, te stade promatrati mjesec. Jadnik", alio je, volio bih da sam mu mogao pokloniti ovaj prelijepi mjesec."

VODA I MJESEC
U vrijeme kada je sveenica ijono naukovala u uitelja Bukoa iz Engakua, nastojei proniknuti u sutinu zen uenja, dugo vremena nije uspijevala dosei plodove meditativne zadubljenosti. Jedne noi, osvijetljene blistavom mjeseinom, sveenica ijono nosila je vodu u nekom starom vjedru, povezanom bambusom. Iznenada, bambus se pokida napola, a dno otpadne. U tom se trenutku ijono prosvijetli! U znak sjeanja na taj trenutak prosvjetljenja, sveenica ijono napie ovu pjesmu: I ovako i onako, na sve naine pokuah spasiti staro vjedro Jer bambusove su veze popustile i mogle su u tren popucati Sve dok naposljetku dno ne otpadne. Nema vie vode u vjedru! Nema vie mjeseca u vodi!

BUDDHA
U razdoblju Meidi, u Tokiju ivljahu dva glasovita uitelja. Premda oboje bijahu podjednako uveni i na dobru glasu, bijahu potpuno oprenih osobina. Prvi od njih, Unso, uitelj ingona, pridravao se Buddhinih pouka vrlo savjesno. Nikada se nije opijao opojnim pilima, niti je objedovao poslije jedanaest sati izjutra. Drugi uitelj, Tanzan, poduavatelj filozofije na Carskom sveuilitu, nikada se nije pridravao Buddhinih pouka. Kada bi mu se prohtjelo uivati u dobroj hrani, dosita bi se najeo, a kada bi mu se u tijeku dana prohtjelo poinuti, spavao je mirne savjesti. Jednoga dana Unso posjeti Tanzana, koji je upravo u taj tren ispijao pehar vina, to je bilo zabranjeno svim Buddhinim sljedbenicima. Zdravo, brate", oslovi Tanzan pridolicu, jesi li za pehar vina?" Nikada ne pijem!", uzviknu sveano Unso. Onaj tko ne pije i nije ba neki ovjek", odvrati Tanzan.

Zar me namjerava prozvati neovjenim samo zato to se ne odajem piu!", uzviknu ljutito Unso. Ako nisam ovjek, to sam onda?" Buddha", odvrati mirno Tanzan.

BUDDHA AAVOG NOSA

Neka je sveenica, koja se svim srcem posvetila traganju za prosvjetljenjem, isklesala kip Buddhe, te ga obloila zlatnim listom. Kuda god ila, uvijek bi sa sobom nosila i kip zlatnog Buddhe. Godine su prolazile, a sveenica, to je jo uvijek nosila sa sobom zlatnoga Buddhu, odlui da se nastani u nekom malom hramu u unutranjosti. U tom je hramu bilo mnotvo Buddhinih kipova, a u svakoga je bio i poseban oltar. Sveenica poeli prosuti tamjan pred svojim zlatnim Buddhom. Nije joj se priom svidjela zamisao da e se miris rairiti i do drugih Buddha, te izumi lijevak kojim se tam jan uzdizao samo do njezina zlatnog Buddhe. Od silne ai, meutim, zlatnom Buddhi pocrnje nos i to ga uini izrazito runim.

IVI BUDDHA I BAVAR

Uitelji zena poduavaju osobno vladanje u jednoj izdvojenoj sobi. Dok traje poduka, nitko ne smije ui u tu prostoriju. Mokurai, uitelj zena u hramu Kenin u Kiotu, volio je provoditi vrijeme u razgovorima s trgovcima i raznosaima novina, podjednako toliko koliko i sa svojim vlastitim uenicima. Meu ljudima s kojima je obiavao razgovarati, bijae i neki gotovo nepismeni bavar. On bi obiavao postavljati nesuvisla i neumjesna pitanja Mokuraiju, a potom bi ispijao svoju alicu aja i odlazio. Jednoga dana, u prisutnosti bavara, Mokurai namjeri poduiti nekoga uenika osobnom vladanju, te zamoli bavara, neka prieka u drugoj prostoriji. Shvaam da si ti ivi Buddha", ovjek stade prosvjedovati. ak ni kameni Buddha u hramu nikada ne odbija sve one mnogobrojne koji u mnotvu dolaze k njemu. Ne razumijem ipak, zato ja moram biti iskljuen?" Mokurai bijae prisiljen izii iz prostorije kako bi se sastao sa svojim uenikom.

BUDDHIN ZEN
Buddha je jednom ovako rekao: "Poloaj kraljeva i vladara smatram istim kao i poloaj estica praine. Zlato i drago kamenje promatram kao mnotvo opeke i ljunka. Na najskupocjeniju svilenu odjeu gledam kao na rite pomame. Mirijade svjetova svemira vidim kao sitno sjemenje voa, a najvee jezero Indije kao kap ulja na mojem stopalu. Nauk svijeta osjeam kao obmanu arobnjaka. Najuzvieniju misao o osloboenju razabirem kao zlatni brokat u snu, a na put prosvijetljenih gledam kao na cvjetove to izniu u ljudskom pogledu. Meditaciju vidim kao potporu planini, nirvanu kao nonu moru dana. Na sud o dobru i zlu gledam kao na vijugavi ples zmaja, a na nadolazak i pad pouzdanja samo kao na tragove to ih za sobom ostavljaju etiri godinja doba."

VLASTITA RIZNICA
Daidu u Kini posjeti uitelja Basoa. Baso mu se obrati pitanjem: to trai?" Prosvjetljenje", odvrati Daido. Posjeduje svoju vlastitu riznicu. Zato traga izvan nje?", zapita Baso. Daidu odgovori pitanjem: Gdje je moja riznica?" Baso odvrati: To, za ime traga, to je tvoja riznica." Daido se prosvijetli! Nakon prosvjetljenja, uvijek je svoje prijatelje ovako pourivao: Otvorite svoje vlastite riznice i koristite to blago!"

ZEN U SVAKOM TRENUTKU

Uenici zena provode sa svojim uiteljima najmanje deset godina prije no to se osmjele poduavati druge. Nan ina posjeti Teno koji je, proavi svoje naukovanje, postao uiteljem zena. Zadesi se tako, da taj dan bude kiovit, pa Teno obuje klompe i ponese sa sobom kiobran. Nakon to ga je oslovio pozdravom, Nan in primijeti: Pretpostavljam da si svoje klompe ostavio u predvorju. Htio bi saznati od tebe, da li si kiobran ostavio lijevo ili desno od klompi." Teno, sasvim zbunjen, ne uzmogne odmah odgovoriti. Shvati kako nije sposoban u svakom trenutku uz sebe imati zen. Tako postade Nan inov uenik, naukovavi u njega narednih est godina kako bi postigao nazonost zena u svakom trenutku.

DOSUOV ZEN
Dosu je zapoeo s uenjem zena u dobi od ezdeset godina, te nastavio s uenjem sve dok nije navrio osamdeset. Tek je tada spoznao sutinu zen uenja. Poduavao je druge do svoje devedesete godine. Jednom ga prigodom neki uenik zapita: Ako nemam nita na umu, to da radim?" Dosu odvrati: Izbaci to napolje." Ali, ako nemam nita, kako to mogu izbaciti?", nastavi uenik s ispitivanjem. Pa", odvrati Dosu, onda to iznesi."

ZEN U PROSJAKOM IVOTU

Tosui bijae glasoviti uitelj zena svoga vremena. ivljae u nekoliko hramova u raznim pokrajinama Japana. U posljednjem hramu, to ga je posjetio, sakupilo se takvo nepregledno mnotvo sljedbenika da im Tosui priopi kako namjerava napustiti daljnje poduavanje. Posavjetova ih da se raziu, te krenu kamo tko poeli. Nakon toga, izgubi mu se svaki trag. Tri godine kasnije, jedan od njegovih uenika pronae ga na nekom zabitom mjestu. ivio je s nekim prosjacima pod jednim mostom u Kiotu. Uenik namah pone pre-klinjati Tosuija, neka ga primi na poduku. Ako si u stanju raditi ono to sam radim, pa makar i samo nekoliko dana, moda e mi se i prohtjeti primiti te na nauk", odgovori mu Tosui. Na te rijei uitelja, spomenuti se uenik preodjene u prosjaka, te provede dan s Tosuijem. Narednog dana jedan od prosjaka umre. Tosui i njegov uenik u pono odnijee tijelo, te ga spalie

na obronku planine. Nakon toga, vratie se u svoj zaklon pod mostom. Tosui vrsto usnu, te ostatak noi provede u snu, ali uenik nije mogao zaspati. Kada osvane jutro, Tosui ree: Danas ne moramo prositi hranu. Na je preminuli prijatelj ostavio za sobom neto hrane." Ali uenik nije mogao okusiti nijedan zalogaj. Rekao sam ti da nee biti u stanju raditi isto ono to i ja", ree Tosui pridolici. Odlazi odavde i ne dosauj mi vie."

ZEN RAZGOVOR
Svoje mlade uenike uitelji zena vjebaju u vrsnom izraavanju. Dva zen hrama imala su po jednog mladog tienika. Jedan od njih, na svom putu u nabavku povra svakoga bi jutra susretao onog drugog tienika iz drugog hrama. Kuda si krenuo?", pitao bi jedan. Idem kud god me noge nose", odgovorio bi drugi. Ovakav odgovor zbuni prvog djeaka, te se zaputi svome uitelju kako bi od njega zatraio pomo. Sutra ujutro", posavjetova ga uitelj, kada sretne tog djeaka, postavi mu isto pitanje. On e ti odgovoriti istim rijeima, a ti ga nato upitaj: ,,A ako nema noge, kuda onda ide?" To e ga dovesti u red." Djeaci se iznova susretoe narednoga jutra. Kuda ide?", upita prvi. Idem kuda god vjetar zapue", odvrati drugi.

Ovakav odgovor navede djeaka u zabunu. O svom porazu sve ispripovjedi uitelju. Upitaj ga, kamo ide ako nema vjatra", predloi uitelj. Narednoga dana djeaci se sretoe po trei put. Kuda ide", upita prvi djeak. Idem na trnicu kupiti povre", odvrati drugi.

PRIPOVJEDAEV ZEN
Enco bijae glasoviti pripovjeda. Njegove su ljubavne pripovijesti zadirale ravno u srca sluatelja. Kada bi pripovijedao ratnu pripovijest, bilo je to kao da su sami sluatelji u taj tren bili na bojnom polju. Jednoga dana Enco susrete Jamaoka Tesua, svjetovnjaka koji je naskoro imao primiti majstorstvo u zenu. ujem", obrati mu se Jamaoka, da si najbolji pripovjeda u naoj zemlji, te da ljude po svojoj volji navodi u smijeh ili pla. Ispripovjedi mi svoju omiljenu pripovijest o Djeaku i breskvi. Kada sam bio jo sasvim maleno dijete, spavao sam kraj svoje majke i ona mi je esto pripovjedala tu legendu. Usred pripovjesti bih zaspao. Ispripovjedi mi je onako kako je to moja majka pripovjedala." Enco se ne usudi ni pokuati. Zatrai od uitelja vremena da izui legendu. Nakon nekoliko mjeseci, zaputi se Jamaoki, te mu ovako ree: Molim te, prui mi priliku da ti ispripovjedam pripovijest." Neki drugi dan", odvrati Jamaoko. Enco bjae duboko razoaran. Stade i dalje prouavati legendu, te iznova pokua da je

ispripovjeda uitelju. Jamaoka ga u nekoliko navrata uzastopce odbije. Kada bi Enco poinjao s govorom, Jamaoka bi ga odbijao, govorei: Jo uvijek nisi tako dobar pripovjeda kao moja majka." Proteklo je punih pet godina da se Enco osposobi kako bi Jamaoki ispripovjedao legendu onako kako je to njegova majka inila. Tako je Jamaoka premio pripovjedau Encou sutinu zen uenja.

ISPRAVNI PUT
Netom pred smrt, Ninakavu posjeti uitelj zena Ikju. Hoe li da te povedem?", upita ga Ikju. Ninakava odvrati: Doao sam sam i otii u sam. Od kakve mi ti pomoi moe biti?" Ikju odvrati: Ako misli da uistinu dolazi i odlazi, tada si u zabludi. Dopusti mi da ti pokaem put na kojem nema ni dolaska ni odlaska." Ovim rijeima Ikju protumai put tako jasno da se Ninakava samo nasmijei i umre.

NAJDRAGOCJENIJA SVIJETU

STVAR

NA

Kineskom se uitelju zena, kojemu ime bijae Sozan, pitanjem obrati neki uenik ovako: Koja je najdragocjenija stvar na svijetu?" Uitelj odvrati: Glava mrtve make." Zato je glava mrtve make najdragocjenija stvar na svijetu?", uenik nije odustajao od pitanja. Sozan odvrati: Zato to joj nitko ne moe odrediti cijenu."

ESUIN ODLAZAK
Kada zen sveenica Esun navri ezdeset i nekoliko godina ivota, te kada stigne vrijeme da napusti ovaj svijet, zamoli ona neke redovnike da u dvoritu naine gomilu drva. Postavivi se nepomino u sjedeem poloaju u sredinu lomae, Esun potpali vatru na njezinim rubovima. Sveenice!", povika neki redovnik, je li unutra vrue?" Takva stvar moe zanimati samo budalu kakva si ti", odvrati Esun. Plamen se uzdignu uvis i ona nestade.

RINZAIJEVO PROSVJETLJENJE
Po istjeku tri propovijedne godine, provedene u Obakuovoj koli, jednom prigodom Rinzai pristupi uitelju, te ga zapita u emu se sastoji sutinska istina Buddhina uenja. Sve to je dobio kao odgovor na ovo pitanje, bilo je dvadeset udaraca tapom. Potom se Rinzai zaputi drugom uitelju, Daiguu, koji mu ree kako je Obaku ispravno postupio spram njegova prosvjetljenja, te, kako bi mu jo podrobnije protumaio stvar, grubo ga prodrma i obasu grubim rijeima. Ovoga puta, meutim, Rinzai uzvrati, udarivi Daigua estoko po rebrima. I nakon svega to se dogodilo, iznenada se prosvijetli. Zatim se Rinzai vrati Obakuu kako bi mu ispripovjedio to se dogodilo, ali mu uitelj stade jo i vie prijetiti, te ga oamari. Obaku se stade grohotom smijati, te uzviknu besmisleno: Kacu."

VRIJEME ZA SMRT
Ikju, uitelj zena, bijae vrlo razborit ve i kao sasma maleni djeak. Njegov je uitelj imao jednu skupocjenu alicu za aj, koja bijae rijedak primjerak. Dogodi se tako, da Ikju sasvim sluajno razbije tu skupocjenu alicu, te se nato silno zbuni. Zauvi korake svoga uitelja, on sakri komade razbijene alice iza svojih leda. Kada se uitelj pojavi na vratima, Ikju mu se obrati pitanjem: Zato ljudi moraju umrijeti?" To je prirodno", objasni mu uitelj. Sve ima svoj vijek trajanja i sve naposljetku mora umrijeti." Ikju, pokazujui uitelju razbijenu alicu, ree: Tvojoj je alici bilo vrijeme da umre."

ISTINSKI PRIJATELJI
Prije mnogo ljeta u Kini ivljahu dva prijatelja. Jedan je od njih vjeto svirao na harfi, a drugi je podjednako tako vjeto sluao.Kada bi jedan od njih svirao ili pjevao o planini, drugi bi govorio: Vidim planinu pred nama."Kada bi jedan svirao o vodi, onaj to je sluao, znao bi govoriti: Evo bistrog potoka!" Ali, onaj to je sluao prijateljevu svirku, razboli se i umre. Njegov prijatelj pokida ice harfe i nikada vie ne zasvira. Otada je kidanje ica harfe postalo znak bliskog prijateljstva.

BLATNJAVI PUT
Dogodi se da nekom prigodom Tanzan i Ekido zajedno krenue na putovanje. Put kojim su prolazili bijae sav u dubokom blatu. Jaka je kia jo uvijek neprestance padala. Idui tako blatnjavim putem, susretoe prelijepu djevojku, odjevenu u skupocjeni svileni kimono obavijen krasnim pojasom. Djevojka nije mogla prijei raskre, te stajae bespomono na mjestu. Prii, djevojko", ree spremno Tanzan. Potom, podigavi je i uzevi u naruje, prenese je preko blata. Ekido ne progovori ni rijei sve do veeri. Tada stigoe do hrama u kojem je valjalo da prenoe. Ondje se vie nije mogao suzdravati, te ovako ree: Mi, sveenici, ne prilazimo blizu enama", ree Tanzanu, ,,a posebice ne prilazimo mladim i lijepim enama. To je opasno. Zato si to uinio?" Djevojku sam ostavio ondje", odvrati Tanzan, ali, zar je ti jo uvijek nosi?"

POSJETNICA
Keicu, znameniti uitelj zena u razdoblju Meidi, bijae i poglavar Tofuku hrama u Kiotu. Jednoga dana vladar Kiota potrai ga po prvi puta. Pratitelj vladara Kiota preda posjetnicu uitelju zena. Na posjetnici je pisalo: Kitagaki, vladar Kiota. ,,S takvim ovjekom nemam posla", ree Keicu svome pratitelju. Reci mu neka ode odavde." Pratitelj odnije posjetnicu natrag vladaru, molei ga pritom za oprost. Greka je moja", ree vladar, te rukom precrta rijei vladar Kiota". Zamoli iznova svoga uitelja da me primi." ,,O, je li to Kitagaki?", uzviknu uitelj kada ugleda posjetnicu. Svakako elim vidjeti toga ovjeka."

USPOREDBA
U jednoj je sutri Buddha izrekao ovakvu usporedbu: Putujui, neki ovjek u polju naie na tigra. Dade se u bijeg, ali tigar krenu za njim. Naletjevi na neku liticu, ovjek se zadri od pada, uhvativi se za korijen neke biljke puzavice, te se opasno zanjie nad rubom provalije. Tigar ga sve njukao odozgo. Drhtei, ovjek pogleda u dubinu, a ondje ugleda drugog tigra kako eka da ga razdere. Samo ga je biljka puzavica zadravala da se ne surva u provaliju. Dva mia, jedan bijeli i jedan crni, stadoe malo po malo glodati biljku puzavicu. ovjek ugleda kraj sebe sonu jagodu. Stisnuvi grevito jednom rukom biljku, drugom rukom ubra jagodu. Kako je samo bila slatka!

PONONI IZLET
Mnotvo je uenika prouavalo meditativnu zadubljenost kod uitelja zena Sengaia. Jedan je od njih obiavao nou ustati, preskoiti zid hrama, te se zaputiti u grad na provod. Sengai, nadzirui spavaonice, jedne noi otkrije da uenika nema, te pronae i visoku stolicu koju je ovaj koristio kako bi se uspeo na zid. Sengai ukloni stolicu, te stane na njezino mjesto. Kada se lutalica vratio sa svoga nonoga izleta, i ne znajui da je sada Sengai bio stolica, spusti noge na uiteljevu glavu, te s nje skoi na zemlju. Tek to uvidje, to je uinio, silno se prestrai. Sengai mu ree: Rano ujutro prilino je hladno. Pripazi da ne navue prehladu." Nikada vie uenik ne izie nou.

RAZMETLJIVI MAJMUN
Neki razmetljivi i nadmeni majmun uzade na nebo i ondje susretne Buddhu. Obrati mu se ovim rijeima: Buddha je mala stvar; ja mogu skoiti vrlo daleko." Ako si tako pametan", odvrati Buddha, skoi sa dlana moje ruke." Majmun pomisli kako je zadatak vrlo lak jer mu je Buddhin dlan izgledao irok tek nekoliko centimetara. Tako majmun skoi vrlo, vrlo daleko. Nae se na ogromnoj ravnici na kojoj se nalazilo pet velikih stupova. Kako bi dokazao da je bio na tom mjestu, obiljei jedno od podnoja ovih pet stupova. Vrativi se k Buddhi, stade se hvalisati onime, to je uinio. Pogledaj moju ruku", ree mu Buddha. Na Buddhinu dlanu nadmeni majmun ugleda znak kojeg je sam obiljeio. Bio je, dakle, u podnoju jednog od Buddhinih prstiju.

POUKA POSLJEDNJE SVIJEE

U drevna su se vremena u Japanu koristile lampe, nainjene od bambusa i papira u kojima su gorjele svijee. Nekom slijepom ovjeku, koji bijae u posjeti svome prijatelju, ovaj ponudi jednu takvu lampu kako bi je ponio sa sobom jer ve bijae pao mrkli mrak. Ne treba mi lampa", ree mu slijepi ovjek. Bila tama ili svijetlo - meni je sasvim svejedno." Znam da ti lampa nije potrebna da bi pronaao put", odvrati mu prijatelj, ali, ako je ne bude imao, netko bi mogao u marku naletjeti na tebe. Zato mora uzeti lampu." Slijepi ovjek krenu s lampom i, prije no to je i odmakao komad puta, netko se s njime sudari. Pazi kuda ide", doviknu on nepoznatom, zar ne vidi ovu lampu?" Svijea ti je dogorjela, brate", odvrati nepoznati.

PISMO UMIRUEM
U pismu jednom od svojih uenika, koji bijae na samrti, Basui napie naredne rijei: Sutina tvoga uma nije roena, stoga nikada nee niti umrijeti. Ona nije ivot, prolazni i trenutani ivot. Ona nije praznina, liena svakog sadraja. Ona nema ni boju ni oblik. Ona ne uiva u slastima i zadovoljstvima, niti trpi u boli. Znam da si ozbiljno bolestan. Kao vrstan uenik zena, ti se otvoreno suoava sa svojom boleu. Moda niti ne zna tono tko je onaj koji pati, ali upitaj sebe: to je sutina ovoga uma? Misli samo na to i nee ti trebati nita drugo. Ne udi ni za im. Tvoj svretak, koji je beskrajan, nalik je snjenoj pahuljici to se rastapa u istom uzdahu."

OKUS MAA
Matajuro Jagju bijae sin znamenitog maevaoca. Otac ga se odrekao jer bijae uvjeren kako je sinovljev rad i odvie prosjean da bi dostigao majstorstvo. Tako se Matajuro zaputi na planinu Futara, te ondje pronae uvenog maeovaca Banzoa. Ali Banzo potvrdi procjenu koji je iznio mladiev otac. eli uiti vjetinu maevanja pod mojim vodstvom?", pita Banzo mladia. Ali, ti ne ispunjava nijedan zahtjev za to!" Kada bih naporno i ustrajno radio, koliko bi mi godina trebalo da postanem majstor?", mladi nije odustajao. Cijeli ostatak ivota", odvrati Banzo. Toliko dugo ne mogu ekati", stade objanjavati Matajuro. Radije u pretrpjeti sve tekoe, samo kada bi me ti poduavao. Ako postanem tvoj vjerni sluga, koliko bi tada moje naukovanje moglo trajati?" ,,O, moda deset godina", popusti Banzo. Moj otac postaje sve stariji i uskoro u morati preuzeti svu brigu za njega", nastavi govoriti

Matajuro, Ako bih radio jo napornije i ustrajnije, koliko bi mi tada vremena trebalo?" ,,O, moda trideset godina", odvrati Banzo. Kako to", upita sada Matajuro, prvo kae deset, a sada trideset godina. Podnijet u sve tekoe kako bih postao majstor ove umjetnosti za najkrae mogue vrijeme!" Ako je tako", odvrati majstor maevanja, morat e kod mene ostati punih sedamdeset godina. ovjek koji uri kako bi postigao uspjeh, rijetko kada brzo savlada vjetinu." ,,U redu", sloi se mladi, shvativi naposljetku da je bio prekoren zbog svoje nestrpljivosti. Pristajem." Matajuri bijae naloeno da nikako i ni u kojoj prigodi ne govori o maevanju, te da nikada niti ne dodirne ma. Svojem je uitelju pripravljao jela, prao je posue, pripremao mu postelju, istio dvorite, ureivao vrt, ali nijedne rijei ne izusti o maevanju. Tako minuse tri godine. Matajuro je jo uvijek obavljao iste poslove. Bio je tuan, pomiljajui na svoju budunost jer jo uvijek nije poeo prouavati umjetnost kojoj je posvetio cijeli svoj ivot.

Jednoga dana Banzu mu se prikrade potajice iza leda, te ga silno uplai udarivi ga drvenim maem. Narednog dana, dok je Matajuro kuhao riu, Banzo iznova neoekivano skoi pred njega. Nakon ovog dogaaja, Matajuro je bio prisiljen i dan i no braniti se od neoekivanih napada. Niti jedan trenutak tijekom dana ne bi minuo, a da Matajuro nije bio primoran misliti na okus Banzova maa. Vjetinu je maevanja savladavao s takvom brzinom da je to vabilo osmijehe na licu njegova uitelja. Matajuro postade najvei maevalac u zemlji.

JEDAN OSMIJEH
Mokugen se nije nikada nasmijao, sve do posljednjeg dana svoga ivota. Kada doe vrijeme da napusti ovaj svijet, ree ovako svojim vjernim uenicima: Naukovali ste kod mene vie od deset godina. Sada mi pokaite istinsko tumaenje zena. Tko se uspije najjasnije izraziti, postat e moj nasljednik i primiti moju odoru i zdjelu." Svi se zagledae u Mokugenovo ozbiljno lice, ali se nitko ne usudi progovoriti. Enco, uenik koji je uz svoga uitelja proveo dugo vremena, prie uiteljevoj postelji, te pristupi sasvim blizu posudi s lijekovima. To je bio njegov odgovor. Uiteljevo lice posta jo ozbiljnije. Da li je to sve to si shvatio?", zapita uenika. Enco prie i vrati posudu na prijanje mjesto. Prekrasan osmijeh ozari Mokugenovo lice. Ti, nitkove", ree Encuu, Radio si sa mnom deset godina, a nikada nisi vidio moje tijelo. Uzmi odoru i zdjelu, one pripadaju tebi."

OBJAVA SUTRI
Poklonik zena Tezugen jednom prigodom odlui u Japanu objaviti sutre koje su u to vrijeme bile dostupne samo na kineskom jeziku. Spise je valjalo otisnuti uz pomo drvenih ploa u izdanju od sedam tisua primjeraka, to je zaista velik poduhvat. Tezugen krenu na put kako bi sakupio priloge u ovu svrhu. Nekolicina onih koji su podravali naum dade mu stotinjak zlatnika, ali je u veini sluajeva primao samo po koji novi. Svakom je darovatelju u podjednakoj mjeri zahvaljivao. Nakon deset godina, Tezugen je imao dovoljno novca kako bi zapoeo svoj zadatak. U to vrijeme rijeka Uji stade poplavljivati, a pojavi se i glad. Tezugen uze novac koji je prikupio za tiskanje spisa i potroi ga kako bi spasio ljude gladovanja. Zatim ponovo otpoe svoj posao sakupljanja priloga. Nekoliko godina kasnije proiri se zemljom neka zaraza. Tezugen pokloni novac koji je sakupio kako bi pomogao svome narodu.

I po trei puta zapoe svoj posao i nakon dvadeset godina elja mu se ispuni. Tiskarske ploe uz iju je pomo sainjeno prvo izdanje sutri, danas su izloene u samostanu Obaku u Kiotu. Japanci pripopovijedaju svojoj djeci da je Tezugen priredio tri zbirke sutri, te da su prve dvije nevidljive zbirke ak i nadmaile posljednju.

SAN DANJU
Uitelj Soien Shaku napustio je ovaj svijet u dobi od ezdeset i jedne godine. Ispunivi svoj ivotni zadatak, za sobom je namrio veliko uenje koje je bilo u mnogo kojem pogledu bogatije od veine nauka zen uitelja. Njegovi su uenici obiavali usred ljeta spavati danju. Iako je sve to predvidio, sam nikada nije tratio vrijeme. Kada mu je bilo svega dvanaest godina, ve je izuavao teorijska razmatranja Tendai filozofije. Jednog ljetnog dana zrak bijae tako sparan da mali Soien isrui noge i zaspa u uiteljevoj odsutnosti. Mine cijelih tri sata kada, iznenada probuen iz sna, zau kako ulazi uitelj. Bilo je ve kasno; leao je ispruen na samome pragu. Oprosti, oprosti", proape njegov uitelj, paljivo preskaui preko Soienovog tijela kao da je pripadalo nekom dostojanstveniku. Nakon ovog dogaaja, Soien nikada vie nije zaspao poslije podne.

U ZEMLJI SANJA
Na kolski uitelj obiava zadrijemati svako poslije podne", tako je pripovijedao jedan uenik Soien Shakua. Mi, djeca, upitali smo ga zato tako postupa, a on nam je nato odvratio: Odlazim u zemlju sanja kako bih se susreo sa starim mudracima. Tako je postupao i sam Konfucije." Kada bi Konfucije spavao, snivao je drevne mudrace, a kasnije o tome pripovijedao svojim pratiteljima. Jednoga je dana bilo vrlo toplo, te neki od nas zadrijemae. Uitelj nam stane zamjerati. Nato odvratismo, Uputili smo se u zemlju sanja kako bismo se susreli s drevnim mudracima, kao to je i Konfucije inio", stadosmo objanjavati. I, to su vam priopili drevni mudraci", htio je saznati na uitelj. Jedan od nas odgovori: Krenuli smo u zemlju sanja i ondje susreli mudrace. Upitali smo ih dolazi li onamo i na uitelj svako poslije podne, ali nam oni rekoe kako takvog ovjeka nikada nisu vidjeli."

VELEPOSJEDNIK GLUPAN
Dvojica uitelja zena, Daigu i Kudo, jednom su zgodom pozvani u posjet nekom veleposjedniku. Kada onamo stigoe, Kudo ree veleposjedniku: Prirodno si nadaren i posjeduje priroenu sposobnost za uenje zena." Gluposti", ree nato Daigu. Zato laska tom glupanu? On jest veleposjednik, ali o zenu ne zna nita." I tako, namjesto da sagradi hram Kudu, veleposjednik ga izgradi Daiguu dok je s njime izuavao zen.

ISTINSKA PROMJENA
Riokan je cijeli svoj ivot posvetio izuavanju zena. Jednoga dana dozna kako njegov roak, unato upozorenjima obitelji, troi novac na neku kurtizanu. Budui je roak preuzeo Riokanovo mjesto upravljanja obiteljskim imanjem, a imetak se u njegovim rukama naao u opasnosti da bude protraen, roaci zamolie Riokana da svakako neto poduzme. Riokan je morao prevaliti dug put kako bi posjetio roaka kojeg nije vidio cijeli niz godina. Roak se doimao zadovoljnim to ponovo vidi svoga ujaka, te ga pozva da kod njega prenoi. Riokan je cijelu no prosjedio u meditaciji. Ujutro, spremajui se da krene, ovako ree mladiu: Sigurno starim kada mi se ruke ovako tresu. Hoe li mi pomoi da zaveem vezicu na sandali?" Roak mu vrlo rado pomognu. Hvala ti", ree Riokan, vidi, svakim danom ovjek postaje sve stariji i nemoniji. Dobro povedi rauna o sebi." Tako govorei, Riokan otie, nijednom rijeju ne spominjui kurtizanu ni albe

roaka. Od toga jutra, meutim, prestade i roakovo rasipnitvo.

NARAV
Jedan uenik zena prie Benkeiu ovako mu se alei: Uitelju, patim od neobuzdane naravi. Kako bih je mogao izlijeiti?" To je zaista vrlo neobino", odvrati Benkei. Pokai mi da vidim to to ima." Ne mogu ti sada pokazati", odvrati uenik. ,,A kada mi moe pokazati?", upita Benkei. Pojavljuje se iznenada i neoekivano", odvrati uenik. Onda", zakljui Benkei, to zasigurno nije tvoja prava narav. Kada bi to bila tvoja prava priroda, naime, mogao bi mi je pokazati u bilo kojem trenutku. U trenutku roenja sigurno je nisi imao, a ni tvoji ti je roditelji nisu dali. Razmisli malo o tome."

KAMENI UM
Kineski uitelj zena Hogen ivio je sam u jednom malom hramu u unutranjosti zemlje. Jednoga dana onamo dospjee etiri lutajua isposnika, te ga zamolie za dozvolu da u dvoritu hrama upale vatru kako bi se zagrijali. Dok su pripremali vatru, Hogen zau kako raspravljaju o subjektivnosti i objektivnosti. Pridrui im se i ovako ree: Evo ovog velikog kamena. Je li on, po vaem miljenju, u vaem umu ili izvan njega?" Jedan od isposnika odgovori: Sa buddhistikog stajalita, sve je objektivizacija uma i to je razlog zbog kojeg bih rekao da je ovaj kamen u mome umu." Glava ti je zasigurno vrlo teka", primijeti Hogen, ako u njoj posvuda nosi ovakav kamen."

TUNEL
Zenkai, sin samuraja, jednom zgodom doputuje u Edo gdje postade pratitelj jednog visokog dostojanstvenika. Zaljubi se u njegovu suprugu i u tome ga otkriju. U samobrani usmrti dostojanstvenika, a zatim pobjee sa njegovom suprugom, svojom voljenom. Kasnije oboje postadode kradljivci. ena je, meutim, bila u tolikoj mjeri pohlepna da se Zenkaiu stade gaditi. Naposljetku, ostavivi je, otputova daleko, ak u pokrajinu Bizen, gdje postade lutajui prosjak. Kako bi se iskupio za djela to ih je u prolosti poinio, Zenkai odlui uiniti neko dobro djelo u svome ivotu. Znajui za opasni put koji se prostirao ponad neke litice, a bijae uzrok povreda i smrti mnotva ljudi, odlui probiti tunel kroz planinu. Tako je danju prosio, a nou kopao tunel. Minulo je i punih trideset godina, a tunel je ve bio 684 metara dug, 6 metara visok i 9 metara irok. Dvije godine prije dovrenja posla, sin dostojanstvenika kojeg je ubio, a koji je bio na glasu

kao iskusan maevalac, pronae Zenkaia i doe kako bi ga iz osvete ubio. Rado u ti dati svoj ivot", ree Zenkai. Samo mi prvo dopusti da zavrim ovaj posao. Onoga dana kada posao bude zavren, slobodno me moe ubiti." Tako mladi stade ekati da osvane dan kada e posao biti zavren. Mine i nekoliko mjeseci, a Zenkai je i dalje kopao. Mladi se umori nita ne radei, te mu stade pomagati u kopanju. Pomaui mu godinu dana, stade se diviti Zenkaievoj vrstoj volji i karakteru. Naposljetku je tunel zavren i ljudi su se njime mogli sigurno koristiti. Sada mi odrubi glavu", ree Zenkai. Moj je posao obavljen." Kako mogu odrubiti glavu svome vlastitome uitelju?, upita mladi sa suzama u oima.

U RUKAMA USUDA
Veliki japanski ratnik Nobunaga odlui napasti neprijatelja iako je imao deset puta manje ljudi od protivnika. Znao je da e pobijediti, ali su njegovi vojnici bili obuzeti sumnjama u ishod bitke. Na putu, zaustavi se kod shinto svetita i ovako ree svojim ljudima: Nakon to posjetim svetite, bacit u novi. Ako padne glava, pobijedit emo; ako padne pismo, izgubit emo. U rukama smo usuda." Nobunaga ude u svetite i u tiini se pomoli. Zatim izie i baci novi. Pade glava. Vojnici su toliko udjeli za borbom da su bitku lako osvojili. Nitko ne moe promijeniti ruku usuda", ree mu njegov pratitelj nakon bitke. Zaista ne moe", odvrati Nobunaga, pokazujui dvostruki novi s glavama na obje strane.

UBIJANJE
Jednoga dana Gasan ovako savjetovae svoje poklonike: Oni koji govore protiv ubijanja i zahtijevaju potedu ivota svih svjesnih bia, svakako su u pravu. Dobro je tititi ak i ivotinje i kukce. Ali, to je s onim osobama koje ubijaju vrijeme, to je s onima koji unitavaju zdravlje i onima koji unitavaju gospodarstvo zemlje? Ni takve ne bismo smjeli previdjeti. tovie, to je s onima koji propovijedaju a da sami nisu prosvijetljeni? Takvi ubijaju buddhizam."

DIJAMANT PUTU

NA

BLATNJAVOM

Kudo bijae carev uitelj. I iako je tako bilo, obiavao je putovati sam kao lutajui prosjak. Jednom zgodom, na putu za Edo, stie pred malo selo zvano Takenaka. Bila je ve veer i padao je pravi pljusak. Kudo bijae sasvim mokar. Slamnate su mu se sandale raspale. U prozoru neke seljake kue u blizini sela spazi etiri-pet pari sandala i odlui jedne kupiti. ena koja mu je ponudila sandale, vidjevi ga onako mokrog, pozva ga da prenoi u njezinu domu. Kudo prihvati poziv, zahvalivi joj. Ude i izgovori sutru ispred obiteljskog oltara. Potom je bio predstavljen eninouj majci i njezinoj djeci. Vidjevi da je cijela obitelj potitena, Kudi upita to se dogodilo. Moj je suprug kockar i pijanica", odvrati mu domaica. Kada se dogodi da na kocki dobije igru, pije i postaje grub. Kada izgubi igru, posuuje novac od drugih. Ponekad, kada se sasvim napije, niti ne doe kui. Ne znam to da uinim?"

Ja u mu pomoi", ree Kudo. Evo ti neto novca. Daj mi krag vina i neto dobro za jelo, a onda moe ii. Ja u ostati zadubljen u meditaciju pokraj oltara." Kada se domai vratio oko pomoi, sasvim pijan, stade vikati: Hej, eno, kod kue sam. Ima li to god za jelo?" Imam ja neto za tebe", ree Kudo. Uhvatila me je kia i tvoja me je supruga ljubazno zamolila da ovdje prenoim. Zazvrat sam od nje kupio neto vina i ribe, pa se slobodno i ti poslui." ovjek se obradova. Odmah ispi vino i lee na pod. Kudo sjede pored njega, zadubljen u meditaciju. Ujutro, kada se mu probudio, posve zaboravi na prethodnu veer. Tko si ti? Odakle si doao?", zapita Kuda koji je jo uvijek bio zadubljen u meditaciju. Ja sam Kudo iz Kiota i na putu sam za Edo", odvrati uitelj zena. ovjek se posrami. Iskreno stade moliti uitelja svoga cara za oprost. Kudo se osmjehnu. Sve je u ovom ivotu nestalno", stade objanjavati. ivot je vrlo kratak. Ako nastavi s kockom i opijanjem, nee ti ostati

vremena ni za to drugo, a svojoj e obitelji nanijeti samo patnje." Svijest mu se probudi iz sna. U pravu si", ree. Kako ti se ikada mogu oduiti za tako lijepo i vrlo uenje! Dozvoli mi da te otpratim dio puta i ponesem tvoju prtljagu." Kako eli", sloi se Kudo. Oboje krenue na put. Nakon to su preki pet kilometara, Kudo naloi pratitelju neka se vrati. Samo jo deset kilometara", stade moliti Kudo. Tako nastavie put. Sada se moe vratiti", predloi Kudo. Nakon narednih petnaest kilometara", odvrati pratitelj. Vrati se sada", ree Kudo nakon to su preli petnaest kilometara. Pratit u te do kraja svoga ivota", izjavi pratitelj. Suvremeni uitelji zena u Japanu potjeu iz reda jednog glasovitog uitelja koji je bio sljedbenik Kuda. Njegovo je ime bilo Mu-nan, ovjek koji se nikada nije vratio.

HOSHINOVA POSLJEDNJA PJESMA

Uitelj zena Hoshin dugi je niz godina ivio u Kini. Zatim se vratio u sjeveroistoni dio Japana gdje je poduavao svoje uenike. Kada je ve posve ostario, ispripovjedio im je pripovijest koju je uo u Kini. Pripovijest je glasila ovako: Jedne godine dvadeset i petog prosinca Tokufu, koji bijae vrlo star, ree ovako svojim uenicima: Naredne godine vie neu biti na ivotu, stoga biste se ove godine za mene morali dobro brinuti." Uenici pomislie da se samo ali, ali budui je uvijek bio plemenit uitelj, svi su ga narednih dana uveseljavali, sve do zavretka godine. Uoi Nove godine Tokufu zakljui: Zaista ste se dobro za mene brinuli. Napustit u vas sutra poslije podne kada snijeg prestane padati." Uenici se stadoe smijati, mislei da opet govori besmislice jer je no bila vedra i bez snijega.

U pono, meutim, snijeg poe padati, a sljedeeg dana vie ne naoe svoga uitelja. Krenue u dvoranu za meditaciju. Ondje naoe mrtvog uitelja jer je te noi preminuo. Hoshin, koji je ispripovijedio ovu pripovijest, ovako ree svojim uenicima: Nije nuno da uitelj zena predvidi svoj odlazak, ali to moe uiniti ako to istinski eli." Moe li i ti predvidjeti svoju smrt?, upita ga netko. Da", odvrati Hoshin. Pokazat u vam to mogu za tjedan dana." Nitko mu ne povjerova, a veina i zaboravi na razgovor kada ih Hoshin sljedei puta okupi. Prije tjedan dana", stade govoriti, rekao sam vam da u vas napustiti. Uobiajeno je da se tom zgodom sastavi oprotajna pjesma, ali ja nisam ni pjesnik ni kaligraf. Neka stoga netko od vas zapie moje posljednje rijei." Sljedbenici pomislie da se uitelj ali, ali se jedan od njih ipak spremi da zapie to e rei. Jesi li spreman?", upita Hoshin. Da", odvrati ovaj. Hoshin nato ovako stade govoriti:

Dooh iz sjaja I vraam se sjaju. to je to? Pjesmi je nedostajao jedan stih od uobiajena etiri, te mu stoga uenik ovako ree: Uitelju, nedostaje nam jedan stih." Hoshin uz riku lava koji pobjeuje, povika glasno: Kaa!" i izdahnu.

ISTINSKA SREA
Neki bogata zamoli Sengaia neka napie neto za trajnu sreu njegove obitelji, a to bi se moglo prenositi kao dragocjenost iz pokoljenja u pokoljenje. Sengai uze veliki komad papira i napie: Otac umire, sin umire, unuk umire." Bogata se razgnjevi. Zamolio sam te da napie neto za sreu moje obitelji! Zato se ovako ali na moj raun?" Nisam se imao namjeru aliti", stade mu objanjavati Sengai. Kada bi tvoj sin umro prije tebe, to bi te silno raalostilo. Kada bi tvoj unuk nestao prije tvoga sina, obojici bi vam prepuklo srce. Ako tvoja obitelj, iz pokoljenja u pokoljenje, umire redom koji sam oznaio, bit e to prirodan tijek ljudskoga ivljenja i umiranja. Ja to nazivam istinskom sreom."

RADIONICA
ena iz Nagasakija po imenu Kame pripadala je onom malom broju ljudi u Japanu koji je izraivao kadionice. Njihove su kadionice uvijek smatrane umjetnikim djelom, te su se koristile samo u odajama za aj ili ispred obiteljskog oltara. Kame, iji je otac takoer bio umjetnik, voljela je piti. Puila je i veinu vremena provodila s mukarcima. Kad god bi zaradila neto novca, prireivala je gozbe na koje je pozivala slikare, pjesnike, tesare i ljude sa mnogo zanimanja i poziva. U njihovom je drutvu razvijala svoje zamisli. Kame je bila vrlo spora u stvaranju, ali su njezini radovi, kada bi ih jednom zavrila, uvijek bili prava remek-djela. Njezine su kadionice uvane u domovima u kojima su ivjele ene koje nikada nisu puile, pile niti se slobodno druile s mukarcima. Gradonaelnik Nagasakija jednom zgodom zatrai od Kame da za njega osmisli nacrt jedne kadionice. Kame stade odugovlaiti s nacrtom sve dok ne mine i pola godine. U to je vrijeme gradonaelnik, koji je u meuvremenu bio

unaprijeen u dostojanstvenika u jednom dalekom gradu, posjeti. Stade pourivati Kame neka zapone posao na njegovoj kadionici. Konano nadahnuta, Kame naini kadionicu. Kada je zavri, postavi je na stol. Stade je promatrati dugo i paljivo. Puila je i pila pored nje kao da je bila pravo drutvo za nju. Cijeli ju je dan pomnjivo promatrala. Naposljetku, dohvativi eki, Kame je razbi na komade. Shvatila je, naime, da nije nainila savreno djelo koje je njezin um od nje zahtijevao.

UDO
Za vrijeme dok je Benkei drao predavanja u hramu Riumon, jedan sveenik shinshu sljedbe koja je vjerovala u spas ponavljanjem Buddhina imena, postade ljubomoran na njegovo mnogobrojno sluateljstvo, te poeli s njime raspravljati. Benkei je bio usred govora kada se sveenik pojavi na vratima hrama i podigne takvu galamu da Benkei prekine predavanje i stade se raspitivati kakva je to buka i odakle dopire. Osniva nae sljedbe", razmetao se sveenik, posjedovao je takvu udesnu snagu da je u jednoj ruci mogao drati kiicu i stajati na jednoj obali rijeke, dok je njegov uenik drao papir na drugoj obali, a pritom je ispisivao kroz zrak sveto ime Amide. Moe li ti uiniti tako udesnu stvar?" Benkei mu veselo odvrati: Moda tvoje lukavstvo moe izvesti takvu podvalu, ali za zen takvo vladanje ne vrijedi. udo je koje ja izvodim ovo: kada sam gladan, jedem, a kada sam edan, pijem."

MRTVAEV ODGOVOR
Kada je Mamia, koji je kasnije postao vrlo poznati propovjednik, otiao kod jednog uitelja kako bi ga zamolio za njegovo osobno vodstvo, dobi zadatak objasniti glas jedne ruke. Mamia se usredsredi na rjeenje zadatka, kako objasniti glas jedne ruke. Ne trudi se dovoljno", ree mu uitelj. Isuvie si vezan za hranu, bogatstvo, posjede i taj glas. Bilo bi ti bolje da si mrtav jer bi to rijeilo problem." U sljedeoj se zgodi Mamia pojavi pred svojim uiteljem i iznova mu uitelj postavi pitanje o glasu jedne ruke. Mamia se iznenada srui kao mrtav. Mrtav si, vidim", primijeti uitelj. Ali to je s glasom jedne ruke?" To jo nisam rijeio", odvrati Mamia, pogledavi uitelja. Mrtvaci ne govore", ree nato uitelj. Izlazi!"

LOPOV KOJI JE POSTAO UENIK

Jedne veeri dok je Shichiri Kojun izgovarao svete rijei su tri, ue lopov s isukanim maem, traei od Kojuna novac ili ivot. Shichiri mu ovako ree: Ne uznemiravaj me. Novac moe nai u onoj ladici", a zatim se vrati svome recitiranju. Nakon to je minuo samo jedan trenutak, Shichiri ustade i povie: Ne uzimaj sve. Treba mi neto od ega u sutra platiti porez." Uljez pokupi vei dio novca i okrene se da ode. Zahvali ovjeku kada primi dar", Shichiri dodade. ovjek mu zahvali i pobjee. Nekoliko dana kasnije uhvatie lopova, a on, izmeu ostalog, priznade i nedjelo to ga je uinio Shichiriju. Kada Shichirija pozvae kao svjedoka, on ree: Ovaj ovjek nije lopov, barem to se mene tie. Ja sam mu novac dao i on mi je na tome zahvalio." Nakon to je odsluio svoju kaznu, ovjek otide kod Shichirija i postade njegov uenik.

GLAS JEDNE RUKE

Uitelj hrana Kenin bijae Mokurai, Tiha Grmljavina. Imao je malog tienika po imenu Tojo kojem je bilo svega dvanaest godina. Tojo je viao starije uenike kako svako jutro i veer posjeuju uitelja u njegovoj odaji kako bi se poduili sanzenu ili osobnom vodstvu. U okviru ovog poduavanja, nauavali su se i koani kako bi se obustavila pometnja uma. Tojo je takoer elio vriti sanzen. Prieka jo malo, budi strpljiv", ree mu Mokurai. Isuvie si mlad." Djeak je, meutim, ostao uporan, te uitelj naposljetku pristade pouiti ga. Uveer u odreeno vrijeme, mali Tojo stade na prag Mokuraive sobe za sanzen. Udari o gong kako bi najavio svoje prisutstvo, te se u znak tovanja tri puta pokloni pred vratima, a potom ude i sjede ispred uitelja u tiini ispunjenoj potovanjem.

Kada rukama pljesne, uvijek se uje glas dvije ruke", ree Mokurai. Ti mi pokai glas jedne ruke." Tojo se nakloni i otide u svoju sobu kako bi razmotrio pitanje to mu ga uitelj postavio. Sa svoga prozora zauje glazbu to su je svirale geje. A, to je rjeenje", izjavi. Narednu veer, kada ga je uitelj zamolio neka oslika glas jedne ruke, Tojo stade izvoditi glazbu geji. Ne, ne", ree Mokurai. ,,S time nee uspjeti. To nije glas jedne ruke. Nita nisi shvatio." Mislei da bi ga glazba mogla omesti u rjeavanju zadatka, Tojo se preseli na jedno mirno mjesto i ondje stade iznova meditirati. to moe biti glas jedne ruke?". Sluajno zau kapanje vode. Ah, to je to!", pomisli Tojo. Kada se sljedei puta pojavi pred uiteljem, Toio stade podraavati kapanje vode. to je to?", upita Mokurai. To je zvuk kapanja vode, a ne glas jedne ruke. Pokuaj ponovo." Uzalud je Tojo meditirao kako bi zauo glas jedne ruke. uo je samo uzdisanje vjetra u

kronjama. Ali, zvuk ne prihvati kao rjeenje zadatka. uo je krik sove, ali ni taj ga zvuk ne zadovolji. Glas jedne ruke nisu bili ni skakavci. U vie od deset navrata Tojo je posjeivao Mokuraia s razliitim zvucima. Svi su bili pogreni. Gotovo cijelu godinu dana proveo je u razmiljanjima to bi glas jedne ruke mogao biti. Naposljetku mali Tojo iskusi pravu meditaciju i nadie sve glasove. Nisam vie bio u stanju nagomilavati", objasnio je kasnije, stoga sam dosegao bezglasni glas." Tojo je tako shvatio glas jedne ruke.

DOBRO I ZLO
Kada je Benkei odravao poduke izdvojenog usredsreivanja, posjeivali su ga mnogi uenici. Za vrijeme jednog takvog okupljanja jedan je uenik uhvaen u kradi i cijela je stvar prijavljena Benkeiu uz zahtjev da prijestupnik bude iskljuen iz poduka. Benkei se na to ne obazre. Kasnije je isti uenik uhvaen na slinom djelu i Benkei iznova ne obrati pozornost. Takav postupak rasrdi druge uenike koji sastavie molbu, traei otputanje lopova, uz izjavu da e u suprotnom cijela grupa napustiti poduke. Kada Benkei proita molbu, sve ih pozva pred sebe. Vi ste mudra braa", ree im. Znate to je dobro, a to zlo. Ako tako elite, moete poi nekamo drugamo na poduke, ali na jadni brat jo uvijek ne zna to je dobro a to zlo. Tko e ga tome poduiti, ako ne ja? Ovdje u ga zadrati, makar i svi vi ostali napustili moje poduke." Kia suza obli lice brata koji je krao. elja za kradom posve ga napusti.

KRTI UMJETNIK
Gesen bijae umjetnik i sveenik. Prije no to bi poinjao crtati ili slikati, uvijek bi zahtijevao da mu se unaprijed plati, a cijene u njega bijahu visoke. Bio je na glasu kao krti umjetnik." Jednom ga zgodom neka geja pozva da joj naslika sliku. Koliko mi moe platiti", raspitivao se Gesen. Koliko god zatrai", odvrati djevojka, ali elim da posao obavi preda mnom." Odreenog dana Gesen je pozvan kod geje koja je prireivala gozbu za svoga gospodara. Gesen naini sliku. Kada je bila gotova, zatrai od djevojke do tada najveu svotu novca koju je ikada zatraio za neku sliku. Svota mu je bila isplaena. Tada se geja okrenu gospodaru ovako govorei: Sve to ovaj umjetnik hoe jest novac. Njegovo je slikanje dobro, ali mu je um pokvaren; novac ga je pokvario. Kada ga stvori tako gnjusan um, njegovu radu ne pristaje biti izloen. Dovoljno je dobar jedino za jednu od mojih podsuknji."

Skinuvi suknju, djevojka zatrai od Gesena da naini drugu sliku na pozadini njezine podsuknje. Koliko e mi platiti?", upita Gesen. ,,Oh, bilo koju cijenu", odvrati djevojka. Gesen izree pretjeranu cijenu i, naslikavi sliku kako je od njega zatraeno, otide. Kasnije su se saznali i razlozi Gesenove elje za novcem. Njegovu je pokrajinu esto pustoila glad i bijeda. Bogati nisu pomagali sirotinji. Gesen je imao skriveno skladite za koje nitko nije znao, a u njemu je uvao itarice koje je spremio za takve izvanredne prilike. Put od njegova sela do Narodne kapele bio je u vrlo loem stanju, te su mnogi putnici stradali prolazei njime. Poelio je sagraditi bolji put. Njegov je uitelj umro ne ostvarivi elju da sagradi hram, te je Gesen elio zavriti hram umjesto njega. Kada je ispunio svoje trije elje, Gesen je bacio kiicu i slikarski pribor, povukao se u planine i nikada vie nije slikao.

TOAN PRORAUN
Sen no Rikiu, uitelj ajne ceremonije, poelje objesiti koaricu sa cvijeem na jedan stup. Zamoli nekog tesara da mu pomogne govorei mu vie" ili nie", lijevo" ili desno" sve dok nije pronaao pravo mjesto. Eto, ovdje", ree naposljetku Sen no Rikiu. Kako bi provjerio uitelja, tesar oznai mjesto, a onda se priini kao da je zaboravio, ,Je li to mjesto bilo ovdje? Ili moda ovdje?", pitao je tesar, pokazujui razliita mjesta na stupu. Uiteljev je osjeaj za razmjere, meutim, bio u tolikoj mjeri razvijen da nije potvrdno odgovarao sve dok tesar nije iznova stigao do istovjetnog mjesta koje je uitelj ranije odredio.

RAZMJENA MILJENJA O PRENOITU

U sluaju da pokrene i dobije raspravu o buddhizmu s onima kod kojih noiva, svaki lutajui sveenik dobiva dozvolui da ostane u zen hramu. U sluaju da bude poraen, mora otii. U jednom hramu u sjevernom dijelu Japana ivjela su zajedno dva brata sveenika. Stariji bijae uen, a mladi priglup i bez jednog oka. Naie jednom lutajui sveenik, te ih zamoli za prenoite, propisno ih pozvavi na raspravu o uzvienom uenju. Stariji brat, umoran od napornog rada toga dana, ree mlaem bratu neka ga zamijeni. Idi i zahtijevaj razgovor u tiini", upozori ga. Tako mladi sveenik i stranac odoe do oltara i ondje sjedoe. Ubrzo nakon toga putnik ustade, otie do starijeg brata i ree mu: Tvoj je brat divan mladi. Porazio me je." Prepriaj mi razgovor", ree stariji brat.

Pa", stade objanjavati putnik, isprva sam ja podigao jedan prst, predstavljajui Buddhu prosvijetljenog. Nato tvoj brat podie dva prsta, oznaavajui Buddhu i njegovo uenje. Ja podigoh tri prsta, predstavljajui Buddhu, njegovo uenje i njegove sljedbenike u skladnom ivotu. Zatim on protrese stisnutom akom pred mojim licem, pokazujui kako svi spomenuti potjeu iz jedne sutine. Tako je on pobijedio i ja nemam nikakva prava ostati na noenju." Tako rekavi, putnik otide. Gdje je taj ovjek", upita mladi brat, dotravi do svoga starijeg brata. uo sam da si pobijedio i raspravljanju." Nisam pobijedio. Isprebijat u ga." Reci mi, koja je bila tema raspravljanja", upita stariji brat. Zato li je, da mi je samo znati, im me je ugledao podigao jedan prst, vrijeajui me kako imam samo jedno oko. Budui je stranac, pomislih da prema njemu moram biti ljubazan, te podigoh dva prsta, estitajui mu to on ima oba oka. Onda taj neljubazni bijednik podie tri prsta, navjeujui kako nas dvojica imamo samo tri oka. Ja se razgnjevih i krenuh ga udariti, ali on pobjee napolje i to okona spor."

OZNOJENI KASAN
Kasan je jednom zgodom pozvan da odri slubu na pogrebu jednog pokrajinskog vladara. Nikada ranije nije sreo vladare i plemstvo, te stoga postade ivan. Kada ceremonija zapone, Kasan se preznoji. Nakon toga, vrativi se, pozva svoje uenike na okupljanje. Kasan prizna kako jo nije sposoban biti uitelj jer mu nedostaje istovjetnost dranja medu uglednicima i onog koje njeguje u izdvojenosti hrama. Kasan dade ostavku i postade uenik drugog uitelja. Nakon osam godina, prosvijetljen, vrati se svojim uenicima.

POTINJAVANJE DUHA
Jedna se mlada ena ozbiljno razboli. Toliko te volim", ree svome suprugu, ,,i ne elim te napustiti. Nemoj otii od mene nijednoj drugoj eni. Ako to uini, vratit u se kao duh i nanijeti ti beskrajne patnje." Uskoro ena preminu. Mu je potivao njezinu posljednju elju prva tri mjeseca, ali potom srete drugu enu u koju se zaljubi. Ubrzo se zaruie. Odmah nakon zaruka, duh se stade svake noi pojavljivati pred ovjekom, optuujui ga zato nije odrao obeanje. Duh je bio lukav. Tono je znao to se zbiva izmeu njega i njegove voljene. Kad god bi svojoj zarunici dao neki poklon, duh bi ga opisao u svim podrobnostima. ak bi i ponovio razgovor, to je ovjeka stalo toliko muiti da nou nije mogao oka sklopiti. Netko mu posavjetuje neka svoju muku ispripovjedi uitelju zena koji je ivio u blizini sela. Naposljetku, u oajanju, jadnik otide do njega kako bi zatraio pomo.

Tvoja je biva supruga postala duh, te zna sve to i ti", primijetio je uitelj. to god uini ili kae, to god pokloni svojoj voljenoj, duh zna. Sigurno je to vrlo mudar duh. Zaista, morao bi se diviti takvom duhu. Sljedei puta kada se pojavi, nagodi se s njime. Reci mu da toliko mnogo zna da od njega nita ne moe sakriti, te kako e mu, ako ti odgovori na jedno pitanje, obeati da e raskinuti zaruke i ostati sam." Koje pitanje moram postaviti duhu?", upita ovjek. Uitelj odvrati: Uzmi punu aku sojinog zrnjevlja i upitaj ga zna li koliko tono zrna dri u ruci. Ako ti ne umije odgovoriti, znat e da je samo tvorevina tvoje mate i vie te nee uznemiravati." Sljedee noi, kada se duh pojavi, ovjek mu stade laskati i ree mu kako on zna sve. Tono", odvrati duh, ,,a i znam da si danas posjetio uitelja zena." Budui zna toliko mnogo", zatrai ovjek, reci mi koliko zrna drim u ruci!" Nikakvog duha vie nije bilo kako bi odgovorio na ovo pitanje.

DJECA NJEGOVOG VELIANSTVA

Jamaoka Teshu bijae carev namjesnik, a uz to i uitelj maevanja i temeljiti uenik zena. Njegov je dom bio prebivalite beskunika. Sam je imao samo jedno odijelo jer je zbog njih uvijek ostajao siromaan. Car, vidjevi njegovu iznoenu odjeu, dade Jamaoku neto novca kako bi kupio novu odoru. U sljedeoj zgodi kada se Jamaoka pojavi, na sebi je imao isto ruho. to se dogodilo s novom odjeom?, upita car. Nabavio sam odjeu za djecu Vaeg velianstva", objasni Jamaoka.

UENJE O UTNJI
Uenici kole Tendai izuavali su meditaciju i prije no to je zen stigao u Japan. etvorica od njih bili su bliski prijatelji, te su obeali jedno drugome da sedam dana nee progovoriti. Prvoga su dana svi utjeli. Meditacija je uspjeno zapoela, ali kada pade no i uljane svjetiljke stadoe mirkati, jedan od uenika ne izdra, te doviknu slugi: Namjesti te svjetiljke." Drugi uenik, iznenaen kada zauje kako njegov prijatelj govori, primijeti: Ne bismo smjeli izgovoriti nijednu jedinu rije." Glupani! Zato razgovarate?", upita trei. Ja sam jedini koji nije progovorio", zakljui etvrti.

JEDNA JEDINA NOTA ZENA

Kakua posjeti Kinu i ondje prihvati zen uenje. U vrijeme svoga boravka nikamo nije putovao. ivio je u udaljenom dijelu jedne planine, provodei sve vrijeme u meditaciji. Kad god bi ljudi na njega naili i molili ga neka s njima razgovara, progovorio bi samo nekoliko rijei, a zatim se selio na drugi kraj planine gdje ga je bilo tee nai. Nakon Kakuovog povratka u Japan, ak je i car uo za njega, te ga molio neka mu protumai zen kako bi se duhovno uzdigao. Kakua je pred carem stajao utke. Zatim iz nabora svoje halje izvadi sviralu i odsvira jednu kratku notu. Duboko se poklonivi, otie.

TO TO INI! TO TO GOVORI!
Uitelj zena Mu-nan imao je samo jednog uenika kojem je ime bilo Shoju. Kada je Shoju zavrio svoje izuavanje zena, Mu-nan ga pozva u svoju odaju i ree: Starim i koliko znam, Shoju, ti si jedini koji e prenijeti ovo uenje. Evo jedne knjige. Prenoena je od uitelja do uitelja tijekom sedam narataja. U nju sam unio i mnoge svoje stavove. Knjiga je vrlo vrijedna i ja ti je poklanjam u znak tvoga sljedbenitva." Ako ova knjiga posjeduje toliko vrijednost, bolje bi bilo da je ti zadri", odvrati Shoju. Ja sam tvoj zen primio bez zabiljeki i njime sam zadovoljan." Znam", ree Mu-nan. Ipak, ona je prenoena od uitelja do uitelja tijekom sedam narataja, pa je moe zadrati kao znak prihvaanja moga uenja. Evo ti je." Razgovarali su pored vatre. Istoga trena kada Shoju osjeti knjigu u svojim rukama, baci je u raspla-

msalu vatru jer nije imao sklonosti za posjedovanjem. Mu-nan, koji se nikada ranije nije naljutio, odjednom vrisnu: to to ini!" Shoju uzvrati viui: to to govori!"

KISELI MISO
Kuhar-sveenik Dairjo u Benkeievom samostanu odlui dobro pripaziti na zdravlje svoga starog uitelja, te mu davati samo svjei miso. Benkei, primijetivi da je posluen boljim misom no to su ga dobivali njegovi uenici, upita: Tko je danas kuhar?" Poslae Dairja pred njega. Benkei sazna kako prema svojim godinama i poloaju mora jesti samo svjei miso. Tada ree kuharu: Znai, ti eli rei da ja uope ne bih trebao jesti." Rekavi to, ude u svoju sobu i zakljua vrata. Dairjo je, sjedei satima pred vratima, molio uitelja neka mu oprosti. Benkei mu ne odgovori. Sedam je dana Dairjo sjedio pred vratima, a Benkei unutra. Naposljetku, u oajanju, jedan sljedbenik glasno povika Benkeiju: Moda si u pravu, ali ovaj mladi uenik mora jesti. Bez hrane ne moe vjeno ivjeti!" Nato Benkei otvori vrata s osmjehom na usnama, te ree Dairju: Traim za sebe istu hranu

kakvu jedu moji uenici. Kada postane uitelj, ni sam na to ne smije zaboraviti."

ZAHVALNOST
U vrijeme dok je Seisecu bio starjeina Engaku kole u Kamakuri, traio je vee prostorije od onih u kojima je poduavao jer su ove vec bile pretrpane. Umezu Seibei, trgovac iz Eda, odlui darivati pet stotina zlatnika, zvanih rjo, kako bi se sagradila prostranija kola. Taj novac donese uitelju. Seisecu ree: Dobro, uzet u ga." Umezu dade Seisecuu vreu sa zlatom, ali je bio nezadovoljan uiteljevim stavom. Uitelj je mogao proivjeti cijelu godinu s tri rjoa, a trgovcu za svih pet stotina ak nije pokazao ni zahvalnost. ,,U toj je vrei pet stotina rjoa", dade Umezu do znanja uitelju. To si mi ve rekao", odgovori Seisecu. Iako sam bogat trgovac, pet stotina rjoa mnogo je novca", ree Umezu. eli li da ti na tome zahvalim?", upita Seisecu. Morao bi", uzvrati Umezu. Zato bih bio zahvalan?", upita Seisecu. Onaj koji daje morao bi biti zahvalan."

UITELJ AJNE CEREMONIJE I UBOJICA

Taiko, ratnik koji je ivio u Japanu prije perioda Tokugavva, izuavao je cha-no-ju sa Sen no Rikuom, uiteljem koji je bio poznat po svojem spokojstvu i zadovoljstvu. Taikov pratitelj, ratnik Kato, ushienje je svoga pretpostavljenog ajnom ceremonijom protumaio kao zanemarivanje dravnih poslova, te stoga odlui ubiti Sen no Rikua. Priinjajui se da dolazi slubenim poslom, uspije biti pozvan na aj kod uitelja ajne ceremonije. Uitelj, koji je bio vrlo iskusan u svojoj umjetnosti, letiminim pogledom otkri ratnikovu namjeru, pa zamoli Kata neka ostavi napolju svoj ma pri je to ude u odaju za ceremoniju, objanjavajui mu kako cha-no-ju sam po sebi predstavlja miroljubiv in. Kato za to ne htjede ni uti. Ja sam ratnik", ree. Uvijek imam uza se svoj ma. Cha-no-ju ili ne, ja svoj ma neu ostaviti."

,,U redu. Ponesi svoj ma i poslui se ajem", pristane Sen no Riku. Voda u kotliu stade kljuati. Iznenada, Sen no Riku prevrnu kotli. itei, podie se para i ispuni sobu dimom i pepelom. Iznenaen, ratnik istra napolje. Uitelj se stade ispriavati. Moja je greka. Vrati se i ispij aj. Ovdje je tvoj ma, pokriven pepelom. Oistit u ga i vratiti ti ga." Ratnik shvati kako u ovakvoj situaciji ne bi uspio ubiti uitelja, te odustade od svoje namjere.

POSLJEDNJA VOLJA
Iku, glasoviti uitelj zena u periodu Ashikaga, bijae carev sin. Kada je bio jo vrlo mlad, njegova majka napusti dvor i krene izuavati zen u jednom hramu. Na isti nain i princ Iku postade uenik. Kada mu majka umre, ostavi za sobom samo jedno pismo. U njemu je stajalo:

Tvoja majka, Neroena i neumrla, Rujna, prvog. P.S. Svrha je Buddhina uenja uglavnom prosvjetljenje drugih. Ako se oslanja na bilo koju od njegovih metoda, nisi nita drugo do glupa buba. Postoji 80.000 knjiga o buddhizmu. Kada bi ih sve proitao, a ni tada ne bi ugledao svoju vlastitu prirodu, nee razumjeti ak ni ovo pismo. Ovo je moja posljednja volja.

Za Ikua: Zavrila sam svoj rad u ovome ivotu i sada se vraam Vjenosti. elim da postane dobar uenik i spozna svoju buddhistiku prirodu. Saznat e jesam li u paklu i jesam li uvijek uz tebe ili ne. Ako postane ovjek koji smatra da su i Buddha i njegov pratitelj Bodhidharmna tvoje osobne sluge, moe napustiti svoje izuavanje i sluenje ovjeanstvu. Buddha je propovijedao etrdeset i devet godina i svo to vrijeme nije smatrao nunim progovoriti nijednu jedinu rije. Morao bi znati zato. Ali ako ne zna, a jo uvijek gaji elju, suzdri se od uzaludnog razmiljanja.

JASNA SPOZNAJA
Buddhistika je sveenica, poznata kao Rionen, roena 1797. godine. Bila je unuka glasovitog japanskog ratnika Shingena. Imala je pjesniku duu i bila toliko zanosne ljepote da je ve u sedamnaestoj godini bila u cariinoj pratnji kao jedna od dvorskih dama. Oekivala ju je slava ve i u ranoj mladosti. Voljena carica iznenada umre i time iezoe i Rionenini snovi prepuni nadanja. Postade svjesna nestalnosti ivota u ovome svijetu, te poelje izuavati zen. Njezina se rodbina s time ne sloi, te je prisili neka se uda. Uz obeanje da moe postati sveenica kada rodi troje djece, Rionen pristade. Prije no to je napunila dvadeset i petu godinu, ispunila je postavljeni uvjet. Suprug i roaci nisu je vie mogli odvraati od njezine elje. Obrijala je glavu, uzela ime Rionen, to znai jasno spoznati, te krenula na svoje hodoae.

Stie u grad Edo, te zamoli Tecugua neka je primi za uenicu. Bacivi letimian pogled na nju, uitelj je odbije jer je bila isuvie lijepa. Rionen otide do drugog uitelja, Hakua. Hakuo je odbi iz istog razloga, rekavi joj kako bi njezina ljepota stvarala samo neprilike. Rione tada uze vrue eljezo i prisloni ga uza svoje lice. Za nekoliko trenutaka zauvijek nestade njezine ljepote. Hakuo je tada prihvati za uenicu. U spomen ove zgode, Rionen napisa pjesmu na stranjoj strani ogledala: U slubi svoje carice palila sam tamjan kako bih namirisala svoje gizdave haljine, Sada kao prosjak bez doma palim svoje lice kako bih stupila u zen hram. Prije odlaska sa ovoga svijeta, Rionen je napisala jo jednu pjesmu: ezdeset i est puta gledale su ove oi smjenu jeseni. Dovoljno sam ispitivala mjeseevi sjaj, Ne pitam vie.

Sluam samo glas borova i cedrova u trenutku kada vjetar miruje.

SAMO TI SPAVAJ
Gasan je sjedio pored Tekisuieve postelje tri dana prije njegove smrti. Tekisui ga je ve odredio za svoga nasljednika. Hram im je nedavno izgorio, te je Gasan bio zauzet njegovim obnavljanjem. Tekisui ga upita: to namjerava uiniti poslije obnove hrama?" Kada ozdravi, elja nam je da ondje govori", odvrati Gasan. A ako do tada ne budem iv?" Onda emo nai nekog drugog", odgovori Gasan. ,,A ako ne naete nikoga?", nastavi Tekisui. Gasan mu glasno odgovori: Ne postavljaj tako glupa pitanja. Samo ti spavaj."

BEZ RADA NEMA JELA

Kineski uitelj zena, Hiakujo, radio je sa svojim uenicima ak i u svojoj osamdesetoj godini, ureujui vrtove, istei zemlju i podrezujui drvee. Uenicima je bilo ao gledati starog uitelja kako naporno radi, ali su dobro znali da ih ne bi sluao kada bi mu stali savjetovati neka prestane raditi. Zato mu sakrie alat. Toga dana uitelj nije jeo. Nije jeo ni sutra, a ni narednog dana. Moda je srdit to smo mu sakrili alat", nagaali su uenici. Bolje bi bilo da mu vratimo alat." Istoga dana kada su to uinili, uitelj je radio i jeo kao i ranije. Uveer poui svoje uenike: Bez rada nema jela."

NITA NE POSTOJI
Dok je jo bio mladi uenik zena, Jamaoka Teshu stade posjeivati jednog uitelja za drugim. Tako je svratio i kod Dokuona iz Shokokua. eljevi pokazati to je postigao, ree: Um, Buddha i osjetima bia, na kraju krajeva, ne postoje. Prava je priroda svih pojava praznina. Ne postoji spoznaja ni zabluda, ni mudrost ni prosjenost. Nema davanja niti iega to bi se moglo primiti." Dokuon, koji je mirno puio, nita ne ree. Iznenada udari Jamaoku bambusovom lulom, to mladia zaista razljuti. Ako nita ne postoji", uputa Dokuon, odakle je dola tvoja ljutnja?"

VOJNICI OVJEANSTVA
Jednom je prilikom jedan odred japanske vojske sudjelovao u vjebama. Neki od bojnika naoe za shodno da svoj stoer smjeste u Gasanov hram. Gasan ree svome kuharu: Bojnicima spremaj istu hranu kao i nama." To razgnjevi bojnike koji su navikli na sasvim drugaije vladanje. Jedan od njih prie Gasanu i ree: to misli, tko smo mi? Mi smo vojnici koji rtvuju svoje ivote za svoju domovinu. Zato s nama ne postupa u skladu s time?" Gasan ozbiljno odgovori: to ti misli, tko smo mi? Mi smo vojnici ovjeanstva koji tee spasiti sva osjetilna bia."

VRATA RAJA
Vojnik po imenu Nobushige prie Hakuinu i upita ga: Postoje li zaista raj i pakao?" ,,A tko si ti?", upita Hakuin. Ja sam samuraj", odvrati ratnik. Ti, vojnik!", uzviknu Hakuin. Koji bi vladar elio tebe za uvara? Lice ti je kao u prosjaka." Nobushige se toliko razgnjevi da stade vaditi svoj ma, ali Hakuin uto nastavi: Pa ti ima ma! Oruje ti je po svoj prilici isuvie tupo da bi mi odrubilo glavu." Kada Nobushige izvue ma, Hakuin primijeti: Ovdje se otvaraju vrata pakla!" Na ove rijei samuraj, shvativi uiteljevu pouku, vrati svoj ma u korice i pokloni se. Ovdje se otvaraju vrata raja", ree Hakuin.