KNJIZEVNO DJELO

ALEKSANDRA SERGEJEVIEA PUSKINA

I.
KnjiZevno djelo Aleksandra Sergejevida Pu5kina, kako je to zupravo vei istakao u svojih 11 dlanaka o osnivadu,novije ruske knjiZevnosti Visarion Bjelinski, rezultat je napora koji su vr3eni vei u ru'skorn knjiZevnom XVIII. stoljedu, a napose su doSli do izraLaja podetkom XIX. s,toljeia, :w teZnji za osamostaljenjem nrske knjiie-vnosti od stranih Ltzora, za stvaranjem ruskoga knjiZevnoga jezika

kojim bi se mogli izrazlti najrazliditiji ljudski misli, za stvaranjem stiha koji bi odgovarao prirodi ruskoga jezika, za rjeSavanjem problema odnosa knj'iZevnosti i d,r'u5tva. Pu$kinovirn irnenom zavriava zapravo podetno, desto dileta,ntsko, desto epigonsko u odnosu prema stranim uzorima, razdoblje ruske knjiZevne povijesti, a zapodinje svoi Zivot velika ruska knjiZevnost XIX. stoljeia kao fenomen koji ie, neito kas. nije, zapanjiti Evrop'r.r. Stvarajudi svoje pjesnidko djelo na'razmeitu triju velikih stilskih formacija: klasicizma, rornantizma i realizma, ,teiedi, nekada i svjesno, da razvije ili unese u rusku knjiZevnost svekoliko Sarenilo u Evropi vei usvojenih knjiZevnih obfika, Puikin je, sin;te,tizftajuei uz 10 rusku tradiciju, stvorio ruski knjiZevni jezik i dao niz policaja kasnijim generacijama, na koje se, uvijek iznova, moglo oslanjati rusko knjiZe\.'no stvaranje. Od ovoga ,rAdarna< ruske knjiZevnosti, kako ga je zvao Anatolij Lunadarski, idu tokovi ruske poezije i proze prema velikim r,uskim realistirna, na njega su se desto pozivali simbolisti u svojoj pobuni protiv naturalistidkih tendencija u ruskoj knjiZevnosti, na njega ie se, u odretlenom das'u, ugledati Sergej Jesenjin, a Pu5kinovo ie ,ime, zbog raznovrsnosti njegova stvaranja, upotrebljavati i zlori,potrebljavati u mnogobrojnirn polemikama ruski kritidari i pristalice najrazliditijih koncepcija u knjiZevnom razvitktr Rusije. Jer .svi su oni do5li poslije njega koji je do5ao prvi i pravom prvoga prodora zavladao najveiim blagom knjiZevnoga pololaja ruske knjiZev"
osjeiaji

nosti.t

1957,

r A. V. Lunadarski: Aleksandar Sergeiedi Puikin. Abnci o literaturi, Moskva

str,

742.

r
II.
Pu5kinovo ,se ime prvi put pojavilo u Stampi god. 1814, kad je jo5 kao mladi pitomac Carskosetrskoga liceia napisao svoiu poslanicu Prijatelju stihotvorcu2. Slijedece godine, 1815, o,n polaZe u istom liceiu ispit pred najznatnijirn pjesnikom ruskoga XVIII. stolicCa Romanovidem DerZavinom i di'ta pied njime - Gavrilom svoja Uspomene iz Carskoga Sela, $to predstavlia osebujan pies. nidki ispit za mladoga Aleksandra, a ujedno simbo izira i smjenu dviiu pjesnidkih generacija i dviju epoha u povijesti r,r.rske knjiZevnosti. Naredne godi,ne Carsko Selo posjeiuje prvak ruskoga sontimentalizma Karamzin, a god. 1817. prvi predstavnik nuskoga romantizma Vasilij Z'ukovski daruje Pu5kinu sttoga Pjevata u Kremliu. I tako se pred mladim plemiiem smjenjuju najznatniji tada5nji predstavnici ruske kniiZevnosti i razliditih njezinih stilova kojih se osobine mogu naii u Pu5kinovoj mladenadkoj lirici, ali vei ;u novim, originalnim oblicima. Pa ipak najviSe se mladi Puikin povodi za laganom, intirnnom lirikorn Batiu5kova, pje,sni ka klasidne i talijanske inspiracije, tete(i da njegovim skladnima, ali nekacla lepr5av'im i povr5nim formama dade dublji misaoni i dru5tveni zna(aj. Pu5kin takocler vei od samih podetaka svog pjesnidkog bavljenja zazire i od podvrgavanja 'svoie muze klasicistidkom idealu druStvene funkcije knj.iZevnosti, onom idealu Sto ga je s'tvorio joi Lomonosov svojim odama u dast ruskih careva -i carica, prosvjete i na'r.lke, a razvio ga rs rnodifikacijama u smislu humanizirania odidki-apologetskoga odnosa prerna carskom prijestotju pjesriik I mit:erilt K;i;;fi? II - oe*a"i".'p,uskit tako v.qi tr. poslanici Knezu A. M- Goriakovu, (L819) istite kako on nije piesnik i dyorski filozof koji ie znatnom izelrnoZi ispjevati odu od, dviie stotine strofa' s gVomoglasnim riieiima, vei, u prvom redu, piesnik intimnosti:

IIutug ceouu a cx.nadon wanu,e Koil,-xarc crutu'trd, "aet+unbLj.

1.t

A srodan je stav zauzeo Pu5kin i u svome Odgovoru Batjuikottu (1815), u kojemu je odbio da pr,imi pjesnikov savjet neka se posveti heroiskom epu, i istakao:
Crparuaca rlerdrb uedapon, Epedg clourl nare"M,: Eudo ecnrcuil, npu caoeutL.4
14,

c depsocrnw,n

l4rcapom

_ z_Alelsandar_.Sergeievid Pu5kin rodio se 26. V. 1799. u Moskvi, u obrazovanoj plemi6koj porodici. Otac mu je bio gardijski oficir, a majka unuka Arapind Petra Velikog (naslov kasnijeg Pu5kinova romma), Hanibalh, sina etiopslioga kneza koji je oko god. 1706. dospio u Rusiiu. U godinama Puskin je stjecao obrazovanje u plemiikom Carskoselskom liceju blizut8ll-1817. Petrograda (sada Pu5kin). Poslije zavrdetka liceja stupio je u Kolegij inozemnih poslbva, aii ie god. 1820. zbog svojih slobodoumnih pjesama, prognan da sluii na jugu tada3nje imperije (Besarabija, kasnije Odesa). 3 PiSeffi ia svojim skladom sada I Koiekako pjesme za imendane. t I s alrskim lkaram I Boje'i se dd letim s prar)om / Idem svojim putom I Nekd syatko ostane kod ivoga,
6

I zaista je.P,uikina put poveo prema grt!rynoj ternatioi i komornijoj -nag1je1!- pjesnidkoga stvaranja. Pru5kin je drhe6 se jo3 uvijek k_lasicisrtidkih tradic-ija, kojima je uvijekl sve do svbje pjesme Ja digoh sebi kip ito ne bi rukom sazdan (1836) ostdo z4ravo -vjeran, proveo pravu lirsku revoluciju time Sto ie poSao od pisanja stihova kojekako za imendane, naoko laganih lirskih vrsta poslanica prijateljima ,ili pjesmama za Zenske i djevojadke -napisana {bum_e_ (spomenare!), od kojih su neke kao np,r. ona A. P. Kernovoj Trenutka io| se sjeiam sjaina.-.. (1825), oplerne, njene romanrtidarskom m'uzikalno5iu ali vjerne ideali,ma klasid,ne fjenote, trile i ostale nenadma5enim uzorima ruskoga pjesnidkog
tzraza.

odi Sloboda (1817), Pnr5kin se, na motivimh ,iz francuske revolucije,. obara na tirane i, kao prosvjetitelj, istide potrebu zakonitosti carske vlasti; klasicistidki je izgradena, ali u-duhu prosvjetiteljgt-va napis_ana i pjesma Sblo Q819), ru kojoj pl'esnik ira elegijski podetak oblikovan u duhu antikne poeziie nadograduie svoj zahtjev za blaLim postupkom prema kmetovima. U rnnogim je pjesmama toga vremena Pu5kin i izraziti volteriianac, ali ni u toj politiikoi lirici on ne dosiZe svoje vrhunce ni kad se povodi za klasicistidkim uzorima, a ni,ti kada se p,ribl,izava ,revoluCionarnim ,idealima a:omantika Bodei (1821), vei kada svojirn politidkim rnisl,ima i shvaianjima daje karakter in'tirnnih, osobrrih, zaista lirskih ispovijesti kao Sto to dini u znamenitoj poslanici Caadajevu (1818) ili kao Sto ie to kasnije 'r.rdiniti u svojoj poslanici sibirskirn zatodenicima nakon poraza dekabrista na Sehatskorn;lrgu U du" bini sibirskih rudnika... (1827) odnosno 'u osobnoi, u alegoriju zavijenoj, ispovijesti svoga Ariona (1827) kojeea je sludaj poslije brodoloma iznio na obalu, pa tamo... su5i svoie rublje i himne

Klasicistidkim uzorima ruske poez,ije, njenoj herojskoi struji Pu5kin ostaje bliZi u svojoj linici s dnu5tvenom,tematikoni. Ali ni ovdje _ se on 4e vezuje za shva(anje dru5tvene f'unkcije knjiZev4o.sti kaq apologe,tsko u odnosu prema ruskoj drZavnos,ti. U svo

joj

priiainie pieva.'

III.
Ako je rje5enje dijaloga izmealu homeriikoga, tj. herojskoga, anakreontiikoga nadela unutar klasicizma, Sto ga je r.usko XUII. stoljeie rjelavalo u korist prvoga - prvi izvor Pu5kinove poezije koja se veLe za niZe tokove ruskog, a jo5 vi5e evropskoga klasicizma i prosvjetiteljstva, onda je njezin dr,ugi izvor bajro- 'ruskonistidka varijanta evropskog rornantizma koja u stvaranje ga pjes,nika prod,ire podetkom dvadesetih godina, da bi uskoro doZivjela svoju transformaciju. S toga izvora crpe Pu$kin svoj stav nemirnog aristokratskog osamljenika, egzotiku juZnih motiva s Crnoga mora, Krima i Kavkazaf smisaonu nedoredenost

5 God. 1824. prognan je PuSkin na osnovi jedne denucijacije na imanje svojih roditelja Mihajlovsko (Pskovska gubernija), pa tako prosinca 1825. nije bio u Petrogradu, metlu dekabristima s kojima je inade prijateljevao. e S posizanjem za Byronom koincidira i Pu5kinov boravak na >jugu<. Tako elegija Ugaslo je dnevno sltjetlo nastaie npr. na putovanju iz Feodosije u Gurzuf na Krimu, god. 7824. nastaje njegov oprostaj s istim morem u pjesmi Moru,

r
princip oblikovanja i motiviku strasnc ljubavi. Sve iemo to naii u Piu5kinovim pjesmama koje nastaju u prvoj polovici dvadesetih godina, od romantida,nske
sm,isaonih cjelina), muzikalan

nejasnost (u relaciji spram klasicistidke logidnosti

nizanju

postaie oceanoml) s kojom se stapa nejasni pjesnikov lik, u Ugaslo ie dnevno svietlo (1820), pa sve do napisane u laganom orijentalnom ugoelaj'u, s aluzijama na pro5lost, lakonskim stepskim pejzaZem i prigu5enom melodijom pjesme Ne pjevaj draga kad si sa mnom? (1828). Romantidkog je porijekla i stav Pu5kina kao pjesnika 'koji drsko i ponosuto istide svoje pjesnid,ko ja, prezlrno ,se odnoseii prema gomili i njenim pohvalama, stav Sto ga je Puikin izrazio u cijelom cikl'r.rsu pjesama posveienih temi odnosa pjesnika i dru5tva. Taj je stav, u odredeno povijesno vrijeme, shvaian kao larpurlartistidki i stoga osuctivan, sve dok ga u svojoj raspravi IJ mi etnost i dr uit v en1 iivot nije'protumadiS Plehanov" kao'pjesrnikov otpor prema sluZenju poezije carskom priiestolju i velikosvjetskoj gomili oko njega8 i istakao progresivnost pjesnikove nepokornosti'drZavotvornim estetskim zadacirna. U biti, u ovom se Pu5l<inovu stavu ponosne piesnikove izolaciie mazire stav romantidkog bogodanog pjesnika koji odbiia klasicistidki ideal sluZenja poezije dri.avi, priiestolju, odreetenom moralnom i etidkom kodeksu. Ovaj stav nije izraZen'samo ;r.r stalnoj, nekada iudljivoj, ironiji Pu5kinovoj, o kojoj moZemo govoriti takoiler kao o r-omantidkoj pjesnikovoj osobini, njega ne nalazirno samo u pjesnidkim deklaracijama prezira prema iomili (Piesnik, 1827; Pjesnik ygg,t"lilq,1828; Gomila,1828; Piesnik ,1830 i dr.), vei ie taj stav Pu5kin is,pripovijediti i u svojoj slobodnoj parafrazi Hora-cijeve ode, Ja digoh sebi kip |to ne- bi rukom sazdan, istiduii kakb je njegov spomenik vi5i od Aleksandrova carskog stuba, a da je
njegova muza posluSna samo uvi5niemun:
Beneu,uro 6oacuto,

elegije, napisane toboZe prema Byronu, a oblikovane u ritmidkorn kretaniu crnomor"ske prirode (ovo more 'u romantidkoj hiperboli

O6udu He crpalllg,cb, ?I
Upravo
Xea,ng

me ocnapueair, znynt4a!

n"e rpe6gn Be1r14d. KneaerA npue"ilLnu paeuodgwuo

o irAgd,, 6gda

nocnyu,ua,

da razvje svoju poeziju, knjiZevnosti progovorio botptmi dovjek u svoj svojoj raznolikosti osjeiajnoga i rnisaonoga sviieta, sa svojom osobnom doZivljajno$iu, svojim ljubavima i prijatelj-

u kojoj je prvi put u ruskoj

je taj stav pomogao Pu3kinu

stvima, tugama i radostima. Iz dodira romantidke inspiracije, romantidke potrebe za oblikovanjem taini duie, snoya ia dnu maite, koja ie oplodila Pu$ki-

novu poeziju rnetaforikom

opisi planina

muzikalnoSCu,

s klasidnim

idealorn

Kavkaskom zaroblieniku (1820-1821), zasnovani su i na vlastitom doiivljaju Kavkaza, a i poema Bahiisarajska tesma (1821-7823) ukljuduje u sebi i neposredan piesnikov doZivliai Krima i niesovih noviiesnih soomenikl. r Prijevod je naslova preuzet iz izwsnog prepievi Dobii3e-Cesaridi. 8 Poslije poraza dekabrista Nikolai l. tra1a Puikina iz progonstva, on dobiva zvanje kamerjunkera, i car nastoji da ga udini dvorskim pitsnikom. Pu5kin je i poginuo u dvoboju Sto su ga izazvale dvorske intrige. s Sto zapoviedi bog, to, Muzo moja, slu\aj: I Ne mari za kletve, ne traii vijenac skup, I I hvdle isprazne i kleyete se gnuiai, I Ne spori s oflim, tko ie glup, (Prijevod Bulcstr L6szlo.)

jednostaurosti i harmoni je, -iz_niskih llasicistidkih obrika (posranice, pjesme za albume) oplotlenih bajronizmom i romantiim-om uopce., rzrasla su-najbolja ostvarenja intimne komorne puskinove poezije kao Sto je vei ipomenuta-piesma A. p. Kernoioi. T; i; pJesma posrala jednim od najljopsih ostvarenja ljubavn'e lirilie u..rusfoj .$njiT,fvnosti, i doZivjela svoju neobidnu popularnost zanvalJlrJuci melodioznosti koju ie rnuzidki izrazio Glinlia. Jednostavna i lakonidna takocler u iiraiu, ali izvanredno riediii i"Jioi emocionalnopli^.ljub3vn-a poruk_a Liubio sam yas; iirb;; " i;-i;i, m91da... (1829), takotler spada medu one poive' iednostaine pjesme za koje se obidno kaZe da su niihove taine nbobiainiive.

A. mettu takva ostvarenja spada bei sumnje i niz puSt<ln6vifr pjesama s motivima iz piirocie, male >sljke< isp""i.n"-""atirr"rrr. odekir,-.an j em i plemeni tiin htije; j em, ko j e, ; .i;;;b-.rl"j iii.u.j: lrma - rlr alegorijama, izraiavaiu pjesnikova raspoloZenia-, "n iegove p.oruke. vedroga i radosloga idealq, kao u onim recima npr. u kojima pjesnik poruduje Oblaku (1335):
ff,o eo,nau,o,

14 eerap, JLacNfl, Jl'trcroo4liu dpeec,

3enns, ocBeucunacb, u 6Aps npoJLalall,acb,

zo1{,u.T uedec.lo

corcpoil,ca!

Ilopa

nuuoeana.cb,

Te6a c gcnoKoeHwbLufr

IV.
-^^PuSkinova_se poezija radala u vriieme izmeclu godina 1812. i tj. izmedlu godine koja je znatila pobjedu rus*ke nacije nad Napoleonom i ratlanje njene Samosvijesti i lodine poraza O,5t<atrristidkoga ustanka, ka_da su se izjalovile nate najboliih iz kruga ruskoga qlem,stva u brze dru5tvene prornjene. Ufravo to vriierie budenja i poleta, kako to tvrde socio ozi, davaio ie pu5kiriovoi
-1825,

one. trajne optimistidke note koje nisu doputtale pjesnikd da do kraja-prilvati romantidarsku iegaciju racionalijrira, Sto je tako karakteristidna za Zapad, a ko'ta ic se oiitovati tek u stvaraniu njggovq pliq+glog, pjesnidkog'nasljednika - Ljermontova. Ni neki pesimistidki akcenti Pu5kinove lirike, posebno znadajni u posljednjem razdoblju njegova stvaranja, nisu naru5ili osnovni tonalitet njegove poezije,- vEdar, radostdn i harmonidan. Sviietla tuga rijedi'ma rnoi,e se vrlo dotrro okarakterizi- ovim rati.,raslroJoZenje koje se stiede pri ditaniu dak i tmurnijrh pu5kinovih_djela. Pjesnik dak, kad govori o svojoj smrti i giobu, naii

poeziji

de redovno snage da pjesmu zavrSi spominjuZii mlados'f M,nad:an 6Eder crusub uzp&Tb

i priiod'u:

?I ng'cra

g zpo6oeozo eroda
currrlt.

Kpacoto

7I

paeuodyuL"uaa npupoda
8e14,'Holo

vod: Dobri5a Cesarii.) tt I neka kod ulaza

Vjeditom ljepotom sja.

(Lutant li budnim ulicama. .. 182911 * O^r" i"t Skrij se! Tu nema ti miesta! | Zemtia ie sviei.a, oluja veC presta, l_I rietat, |to liiie lagano slresa, / Goni te sada sa mirnih nebesa. (Pije.

u grob t Mladi Zivot igra I I

ratwoduSna priroda I

U Pu5'kinovo stvaranie isto tako nikada nije trajnije u5la dekonkrctjzacija proclmeta o kojemu. se u lirici govori, pa on od svoiih prvih pjcsarna uvijek iznova teZi prema jasnom i odreclenom, vi5c meto,nimidkom nego metaforidkom imenovanju stvari. Ova jc tcZnia vidljiva ioS u njegovoj mladenadkoj lirici, 'u detaIjiziranju opisa u Gradiiu (1815), u konkretizaciii pejzai,a uniutar Poslurticc lttdinu (1815), u predmetnosti seoske idile u Selu (L8I9), a ovc ic sc teznje, nakon intervala u kojemu se Pu5kin oduSevl'iava romallizinory,. razu.iti..u njegovoj zreioj'lirici u,sklonosti lrlcnra naraciji i opisivanju Sto ie je pjesnik oditovati u pjesmanra koie su vezane bilo za jednu od godi5njica zavr5avanja Carskosclskog liceja 19. listopada (1825), za Uspomene na Carsko Selo

(1829), bilo za ponovnu posjetu imanja Mihajlovskoga Ponovno posjetiti.. . (1835), a u kojima je P'u5kinova elegiiska naracija i konkretizacija opisa >nero,manti6ke< srednjoruske prirode,navela ruske tipologe >metoda< da u njima vide realistidku poeziju. Ba5tineii svoje pjesnidke ideale od knjiZevnosti antike i njenih suvremenih francuskih i ruskih oponaiatelja, tele1i uvijek prema pjesnidkome skladu i ekonornidnosti nr upotrebi materijala rijedi (kako li se on nekada prezirno i ironidki odnosio prema vlastitoj boltovni brbljariji!), Pu$kin je u ime harmonije i Sto todnije primjene- rijedi odbacivao svaku, prema njegov'u mi5ljenju suviSnu, 'metaforiku, i znao je ismijavati svoje suvremenike koji su siroma5tvo misli i osjeiaja odijevali u kiieno ruho pjesnidkih

Osobito je u Pu5kinovoj poeziji tridesetih godina 'do3lo do izraL.aja,slaibljenje osobne lirske, rornantidke oriientacije, isticanje objerkta njggov.q lirskog bavljenja- .u prv_i plan, a.u izvjesnoj mjeri i >,prozaizacija( njegova pjesni5tva. Podam od najplodnijega vremena u Pu5kinovu stvaranju, do poznate boldinske jeseni

figura.

god. 1830," kada njegovo stvaranje doZivljuje nezapamienu. tazgranatost tema, oblika ,i vrSta, njegovo pjesnidko dielo doZivljuje znatnu evoluciju prema proznim knjiZevnim vrstama, a konadno

prema osebujnoj anticipaciii realizma.

V.

Posebno je,.medutim, znadajn-o.u tridesetim godilama i Pn5'kinovo zanimanje za usmenu knjiZevulost, orijerltaciia na motive pudke fantastike koje Pu5kin prenosi u svoje bajke u stihovima Bajka o caru Saltanu (1832), Baika o ribaru i ribici (1,835), Baika o zlatnont pietliiu (1835), Baika o popu i niegovom sluzi Baldi (posth. 1840), Sto ih stilizira u do tada >"neliterarnim" oblicima, novim tipovima versifikacije. podredene neusiljenoj naraciji. Stihom Bajke o ribaru i ribici napisan je i veci dio ciklusa Pjesme Zapadrtih Slavena (objavljeno 1834), kojih os{rovu predstavljaju adaptirani ovoj versifikaciji prijevodi mistificiranih stilizacija koje je Prosper Merimde objavio u svome zborniku La Guzla kao toboZnje pjesme JuZnih Slavena. P,u5kin je tek kasniie saznao da je autor tih piesama bio sam Merimde, ali su one ruskom ditaocu,
rz Godine 1830. PuSkina je na immiu niegova oca Boldino zatekla mija kolere, pV je zbog karantene morao ostati na selu oko tri mjeseca.
epide-

10

pa i Bjelinskome

p.?tvorene pjesmq na5ih naroda. lJz te j"' pi"sm" pu5kir ciklus unio i originalne pjesme koje ie preriib iz i*oii zUor"it-d "-.s"oi Sestra i brat, Slavui, a uz to je na oinovi Vukove kniiee o Milo5u UbTenoviiu sam naqisao pje-smg oVojvodi Miloiu, dokle pjesmu o.Crnom_Eordu ispjevao oslanjajuii 3e bilo na ubmenri pr'edaiu.

kao_

njihovu kritidaru, ipak zvudale kao

ne_

\oji s'u ukljudivdli strani mater:t1at i opfi9gi_.svgie nacionalne li[erature (N. L. Brodski: puikih, Moif,ua 1937). Unutar 1og Sirokog Pu5kinovog interesa za svietsku kniilevnost i -usmenu predaju, od, u ruskoi kn jiZevnosti ve6 poznat6p. Usstdna do .Korana, njegovi prijevodi iz Merimeea i Vuka, ka6 r.vlastrte stllzacije, znate.?a nas zanimljivu pojavu koioj' je u Irteraturi o PuSkinu posveiivano veoma mnogo paLnje.
VI.
Cod. i820. objavljena je prva Pu5kinova poema Ruslan i Liudmila. Polermike u tada5njoj ruskoj knjiZeviroj kritici uskoro su posv.jedodile da se radi o z,nqtng,m dogadajri u povijesti ruske knjiZevnosti. Tom se poemom Pu5kin pr;i pit antitetsici nostavio prema.herojskom klasicistiikom epu, ali ie uiedno, parodirao i fantastiktr romantidne poeme Vasiiija Zuliovsiioga'dvanaest uspavanih dieva. Osnovana na nekirrr motivima usmene nredaie. ali s individualizi'ranim vei likovima u sredistu painje,.ia toi"lti poseban llteres predstavlja Ljudmila kao posve sirvremena i koketna djev_ojka,_a-pose6,no i osnovnom s-voiom porukom o pobjedi zemaljske ljuba;zi nad snagama mraka, sa znatnim lirskim umecima,. i p,isana u do tada neka,nonskom za poemu detvero sto-pnom jamibu ie poema razbiTa strukturne osnove dota- ta daSnje ru14e epiEe i otvoiila Sirorn vrata kasni.jim nekonvencionalnim oblicima Pru5kinovih iuZnih poema, romirntidarskih djela koja su nast4a- pod doj-mom- p-roditanih Byronovih istodnjadkih pripovijesti (Orient aI Tales. 1812-1816). . U tim je poemama Pu5kin, poput Byrona, prenio*6psko zbivarlJg^ u_fzo_tjdne predjele (Kavkaz, u Kavkaskom zaroblieniku, 1820-1.821;, Kr_i,!l u_vrijeme tatarrskih kanova u Bahiisaiaiskoj (es-ryi,-1820-1823; Ciganski tabor u Ciganima, L824), stvaraju'ei tokalni kolorit razliditih sredina, a unoieii i poiedine izvorhe fol4lonne motive (eerkeska pjesma u Kavkd.siom zaroblieniku). $tg ..r to prave lirsko-epske-rornantidne poeme sa znatnini monolo5kim. dijelovima koji se razvijaju unuiar Livoga, ali ne od.vi5e kompliciranoga zbiuaija koje je r-edovno izgrad{no na pojedinadnom dolivljaju liqbavi: kavkaskoga zarobl-jenika i eerkLskinje, krimskoga kana Gireja i Poljakinje Marije"Forocke, Aleka i eiganke Zarem.e, a.-ovaj donivljaj redovno u sebi nosi sukob dvaju svjetova i njihovih naziranja. Najjade se tai konflikt manifestil'a u glasovitim Ciganima, u kojimaJunak podme Aleko, bieLi iz - s ciganskim g-rada ,u..prirodu, ali se ni ovdje ne moZe saZivjeti shvaianjima slobode, pa gubi Svoie iluziie i doZivliuie ":rzpon iz labora. Za razTTku od- drugih jun-aka Pu5kinovih pb.jma, "Aleko
11

skim romantidarima

u.smenom.bnjiZevno5iu, .Pu5kin je joS jednom pokazao razio_ likost svojih pjesnidkih -interesa -i svoju "srodnosd ,s oil,m birop-

bilo na koji povijesni izvor. Dolazeii tako

u dodir i s na5dm

r
nije vi3e izvanjski lokalizirana u odreelenoi sredini apstrakcija dovjeka i njegovih osjeiaja, ved socijalno determinirani gradski dovjek, i u tom ,smislu on je anticipacija karaktera Sto iemo ga naii u Tolstojevim Kozacima. Za Dostojevskoga je pak Aleko u njegovu poznatom govoru u Pu5kinovu dast postao sim;bolorn sloma individualizma i povodom za njegov poziv: Smiri se, ponosni iovjeie! Pa ipak, 'r.rsprkos tome Sto romantiini iunak u toj poemi cloZivljuje slom zato 5to je od,reden svoiim dru5tvenim determinantama, i ta je poema pisana posve u stilu romantidarskih djela, s dime je u,skladu i njezin poantirani zavr5etak, koji govori zapravo o romantidkoj slici svijeta:
.,.14 ectodg crp&cru tr)oKoebLe, ItI or cyde6 sau4u,rbc uer.7t

Tim svojim poemama PuSkin je iz ruske knjiZevnosti posve istisnuo herojski ep koji ie vladao u XVIII. stoljedu i kanonizirao oblik romantidnog spjeva koji ie se kasnije razviti u Ljermon. tovljevu djelu, a na3ao je 'svoje predstavnike i u Baratinskom, Kozlovu, Rilejevu i BestuZerrm.

VII. U svojim kasnijim poemama Pu5kin napuSta romantidarske U Poltavi (1828) on se vraia toliko u klasicizmu njegovanom tipu herojskoga epa, gradeii je na gradi Sto mu je dao suduzore.

bonosan za rusku d,rZavnost povijesni dogatlaj (pobieda Petra I,

nad Svedskom vojskom Karla XII. kod Poltave u Ukrajini i izdaia ukrajinskoga hetrnana Mazepe). Medutim ovo je vraianie zapravo samo djelomid,no. Herojski ep Fu5kin li5ava nekada3nje njegove apstraktnosti i retorike uvodeii u nj romantidnu faibul;q o-ljubavi Marije i Mazepe, u koioj dorninira psiholo5ki razvijeniji lik- Mariiin, dok ie kozadki pobunieni hetman oblikovan, posve jednost'rano kao podlac i izdajica u demu se ogleda L"s\ilqy -odnos prema velikoruskoj drZavnosti koji ie, ne5to kasnije, izbiti i 'u p'rigodnicama Sto ih je napisao povodom poliskoga ustanka god. 1830 (Klevetnicima Rusije, Borodinska eodiiniica, l83l). Apologija Petrove pobjede niie meelutim ni u ovoj poemi izbila

u-prvi lrlan djela, zahvaljujuii trirskim elementima u poemi koii su u skladu sa spajanjem u njoj heroiskih i poviiesnih motiva s osobnim i pjesnidki.rn u jedn;u cjelinu, u kojoi s'r.r 'ukrajinski

pejzal, lj'r.rbavna pripovijest, osobna tragedija staroga Kodubeja posve ravnopravni s opisom poltavske bitke. Na suprotstavljanju osorbnoga povijesnorne, poiedinadne sudbine povijesnoj nuZnosti, izgradena je i dr.uga Pu5kinova poema koja je takotler napisana na motive povijesnoga zna(enia Petr.? l. i njegova djela. Brontani konianik (1833) poema je u kojoj Pu3\inova privrZenost estetskim idealima klasicizma dolazi do izraLaja u invokaciji posveienoj Petnu I. tvorcu Petrograda, kojega klasicistidke oUilt<b slavi pjesnik lirski u svedanim jampskim stihovima"
rs

sttuda kobne strasti,

I I od

surlbine zaitite nema

12

Jlto6nto re6a Ilerpa rBopevbe, Jlto6"tto reoil,, crpozuil,, ,crpoil.u,ar4 eud ...ta

je retoridkom uvodu ne5to kasnije suprot. Meilutim,.ovo.me stavljena animizirana nabuiala Neva, koia svoiom stihiiom' ocr plavljuje ?etrograd i dovodi do osobne tfagediii: sitnoeJ"C-dbv;inijevim-ludilom, tako destim motivom u romantidaia, pa i rfis. kih, i njegovom halucinatornom vizijom spomenikJ Friti"-f f.oli ga,progoni.jer se Evgenije drznuo-da mu, zbog svoj" nevoij6, dobaci pfokletstvo. Ako je ta poema zapodela-sa siavlienidm Petroya djela u duhu klasicizma, ali uiedio s izr-itim'-iirrftirn pjesnikovim stavom, 11.Iju je kasnije Siroko proOrii-r-omilif&; struja koja..je .pridonijela oblikovanju istoga -petrograda kao nestvarne vizije (motiv koji je kasnije-upgkoj knjiZEvnosti prekb L,ostojevskog Jtgjqg -sve. do {n{rgja Beloga i njegova romana Peterburg, pa dak djelomice i do Tihonovlieve ratnb Liesme Kirov te s- namg lz eo{. 1941), a novelistidka fabula k-ab i sam lik maLoga eovieka -Eyeenija, pa i detalji u opisu sjeverne prijestolnrce,_,povezuJu dJeto vee i s podecima ruskoga realizma (Gosoli otprilike u isto vrijeme pi5e svoje plo?ne petrogradske drip"ovil jgs!i!): l1"_-u tome B.ron-iani koiiaiik jadn; ie 5a zaista-;i;;;;_ liih Pu5kinovih tvorbi, pa. stoji usporedo s hlegovim-"i:""Ciri,
djelom
Ka bvgenua__l njegovu zarudnicu para5u.rs Zavriava po?ma Evse"

'

Evgenijem Onjeginorir.

VIII.

svome_ sintetskom, u odnosu -prema stilovima evropske kni.liZev_ nosti, karakteru, izvorno i jedinstveno, zaista neponovliivo dielo. koje das nalikuje na autorovu dokonu igrariju, firpo5nir i vehru,

-i"Jto po svome nagovje5laju razvitka " rus_ Kog rearrsrrcKog romana, kojemu ie upravo lik suviina toyieka biti vrlo desto u sredi5tu pa2-nj9|6 a aniicipirajuii i pojavu evrop_ skih- rea listidkih d j ela, premda- bez utj ecaj i ni riziiiai-""ioprHh KnJrzevnostr zbog tada.joS uvijek perifernog pololaja ruskd kullure u Evropi. Bez obzira.na mnoStvo utiecdii. saZdpada, o koji ma se moZe, raspravljaj.uii o pu5kinovu iom6nu, govbriti iai"to'l samo- obilrlje mnogim literarnim reminiscenciiama i polemidkim osvrtima na proditane knjige, od Schillera i Goetheovih Izbornih srodstava, preko Byrona, pa sve do engleskih romani toii iu ia genezu gnJeglna od posebnog zna(enja), taj je roman, usprkos
povrJesti. ruske knjiZevnosti, tt

pu5kin je rad.io 8 godina (1g23.^^Nasvome .Evg.eniju O_njeginu l83l). ZamiSljen isprva kao-opona3anie -Bwonova "komidnos eoa (Don Juan, an Epic Satire, 1819-1824),-pa frema tome kao rjmdntrika knj.iZevna vrsta, Evgenij Qnjegin je dbbio znadaike sociialno-psiholoSkoga romana u itihi, kakav je podnaslov daii sam FiiS[i" -kasnije
svome podvigu,_pa

je to djelo

zauzeio

posebno

je za poemu posluZila poplava koja se desila u petrogradu god.. ,rrOr.u 18 Sam temin suviini tovjek u odnosu prema Eveeniiu Oniepinu niie povi_ . j.esno- adekvaran. Pojam nvurivfr r{eroBeK rici zi u ipir1i6t" -i"'t 'lii2i!i.i"*idrna ,(asnije, kad se bude pojavio Turgenjevljev Dnevnik suviina tovjeka (lgi}).

^ Gustav Krklec). *uo gratla

l^ Il"bl-

te,

Petra djelo,

I Twj

strogi, sktadni ljubim lik . , . (prev,

'!3

das postaje najozbiljnijom realistidkom studijom

ravi i obidaia suvremene Rusije, zbog tega ie Bjelinski imati prilike da to djelo nazove enciklopedijom ruskoga Ziuota. Ye(, iarna onjeginska strofa kojom je djelo napisano sadrZi u sebi karakteristidnu sr-lprotnost, vanredno je komplici,rana (strofa od 14 stihova koja se dijeli na tri detverostiha sa zakljudnim distihom i s razliditim nadinima rimovanja: prvi detverostih ima distih naizmjenidne, treii unakrsne rime, drugi - obuhvatne, gipkosti, Zivosti, opet naizmjenidne),- ali daje dol'am neo;bidne lakoie i neusiljenosti. Takvo je i cijelo djelo: s jedne strane ono
u romantidarskim djelima, vlada cijelim njegovirn ironidno se odnosi prema svojim kreiranim likovima Lens' (posebno prema Onjeginu i romantiku getingenske ikole - likovi kome). S druge pak atrane, Sto se djelo vi5e ilrliZi kraju, postepeno izmidu autonr, pretvaraju se u samostalne karaktere koji podiniu Zivjeti ne prema autorovoj volji, vei prema socijalno-pslholo5kim zakonitostima suvre,meno,ga ruskoga dru5tva, pa autor kao i da se sam dudi njihovim postupcima ito izviru iz spleta socijalno-psiholoSkih motivacija karaktera. U djelo uz to sve viBe prodire elegidni tonalitet, a obilje opisa prijestonidkoga Zivota s-karakterisiidnim ulidnim prizotima, ruske provincije, plemiikoga majura i seoskoga pejzaLa, uvelike anticipira opisnost kao jednu od osnovnih karakteristika ruske natwralne Skole u prozi i poeziii (Niekrasov). Osnovni Iik Evgenija Onjegina ima vei sve bsobine rdalistidkoga karaktera. Taj petrogradski dandy nastavlja doduSe u neku ruku kavkaskoga zaroblienika i Aleka iz Cigana ali je potp;r.rno (socijalnim porijeklom, a napose obrazovanjem i sredinom u kojoj Zivi) socijalno-histo,riiski motiviran, tkivom
no5du koja, kao

analizom na-

zadrLava burleskni karakter sa stalno istaknutom autorovom lid-

premda bez dugadkoga i detaljnoga opisivanja i elemenata studiozne analize koje iCrno, kasniie, nalazili kod Balzaca, ali ipak sve do te mjere da po njemu desto ipak zaklju&rjepo takoeler o osobitostima ruske plemiike inteligencije njegova vremena. To vrijedi i za emocionalnog i naivnog prijatelja njegovog - !"llEoga, a napose ie u tome srnislu znadajan karakter provincijske ildsteoskb kieri Tatiane, misaone i os-jeiajne djevojke, koja je odgojena na Richardsonu i Rousseauu, ali ne gubi.dar neposred' noiti, 5to ga je stekla u provinciji u dodiru s pukom i svojorn

vjernom aiaiijom. I nj-eni su p6stupci, koji su izazvaTi tollko suprotnih mi5fienja u ruskoi kritici od Bjelinskoga do Dostojevsk-oga, redom soCijalno-psiholo5ki motivirani - sve do njenoga je.ulakonainog od;trijanja da prihvati Evgenijevu ljtlba-v --Sto i moralnim priied uiietovino patriiarhalnim njezinim odgojem imi,erativbm Sto joi gd 5e taj odgoj usadio. Uz to, Po5kinova Tatiana, jo5 vi5e nego Evgenij, karakterizirana je u.svome razviitiu piomjenama t<*oje to-t<oni vremena nastaju u njoj, pa se i sam njen tvorac rnora duditi:
Kate usuenunacn Taraua!
Katc reepdo B poJlb cloro aournd! . ..17

leprSavosti
t7

Svi karakteri u romanu zavr5avaju, usprkos autorovoj ironiji, i podsmijehu, tragidno: Lenski je ubijen u kobnom
Kako se promijenila Tatjana! | Kako ie httsto u sttoju ulogu ttlla . , .

T4

tlvoboju, T.atjana je lrdata za dovjeka kojega ne voli, Onieein pak nrgoJe.nece nacl smirenla ti puskinovi karakieii svoie - a svi porijekru tragedije nose u odgoju i socljarnom i poiozii".-pr;ild; Je mn_ogo toga_u_romanu tek nabaieno,- skicirano, i nalazi je u ?1*!k"t ovo djelo prethodi realistidkom romanu'i po tom" Sto .lc u. n;emq prisutan historizam u odnosu prema suvremenosti.

a.taj je Lako karakteristidan za kasnija reaiistitt<a-aj;6^a;t:;: lj?.sq u romanu i datirana; odrrose sd ii"i"a[ g.]i. 1819. i..proljeia god. 1825,. dakle na vrijeme "i rjraouiit koj" ;;p;;e?;; prethodr vremcnu nasLajanja romana), a i po tonie Sto autor u njemu, .prvi.put. u povijesti ruske knjiZeun,irii, i"Zi rr-oUfito"i nJem cJelovrta iovjeka, r-azurylje se u do tada spoznatim kategorrJama, kao -socijalno, intelektualno i emocionaino biie, volia r Karakler s odrectenim moralnim i etidkim, pozitivnim ili neg"ativnim stavovima.
IX. drami proveo je zapravo pu5kin pravu revoluci.iu {oJa .{r_rJ.e nasta -pfavoga nastavijada. On ju .je oslobodio od ; rilasrcrsl]cKrh normi koje su vladale ruskom dramskom umiet_ no5iu tokom cijeloga XVIII. srolieia, a odrlale il;e i ir;;id_ Urm djelima s podetka XIX. stoljeia (Gribojedov: Teilco pameinome).. Oslanjajuii .se na Shakesp6area i s punom svije5Zri ; ili;nostr svo.Jega pothvata, P"i\!o je izgradio svoju poviiesnu lrage-XVi. diju Boris Godunov (1.824-lB?S) ha oinovi pouijesfie ei;A; l, r srolJeca, nastoJeci da stvori poviiesni, lokalni kolorit i ^,vrl. sto..vJerniJe prikaZe lidnosti, vrijeme i zbivanja. Aleksandrinac kojim su najdei.ie pisane ktasicidtidke tragediid t"*ll;;61;;'_ lostopnim bije.lim (nerimovanim) _stihcm,'u riekim s"; ;&il;fi;, to sam,istide,.ponizio _sve do prezrene prozets nije se priJ {11(o Qrzavao nrtr kanonske podjeJe na pet dinova, niti .iediristva vremerra, prostora i zbivanja (zbivanje se odviia u raiiiditim lokalitetima Rusije i Poljskc"i obiluie broinim ebizodidnim ;;;;ffit. pa se ova trpgedija, Jioju je pu5kin-za razliku od klasicistidke, zv.ao romantienom odista odlikuie iskrenim i slobodnim kreta_ njem (P'uikinov koncept predgovora Borisu Goar";;;-i;' ;;4. 1827). Uz to j.e PuSkin odusta-o od klasicistiete ieanoin;dfi;ii karaktera, univerzalizacije -jedne karakterne osobine, i stvorio kompleksne ljudske lidnosti, od koiih naiznadainiia. sam Boris. nosi u sebi najviSe karakternih suprotnosii vthOar koiemj - tiriposveiuie su ruke okrvavljene ubojstvom carevjia Dmitriia ivoie snage spasavanju nrske drZavnosti od t'r.rdinskih iirtriga liUivanie je osnovano na pothvatima laZnoga Dmitriia, pomoil kbieea du se Poljaci htjeli domoii utjecaja u Moskvi),'n-a uiedno iraTn se predstavlja i kao dorbar otac, mudar vladar, i umordn, duboko nesretan dovjek koji u sebi nosi tragediiu lidnosti i vlad'.ara. A osim toga Pu5kin je, takotler prvi put u- povijesti ruske kazali5ne

I u ruskoj

pravo

, ..s Pr.oza je.- jod za Puikinova iivota smatrana u ruskoi knJrzevnim olrliko_m,- i_ te-!.. je u njegovo vrijeme sve
knjiZevnosti. ts Molivom laZnoga
1937,

u umjetnidkoj

viie dobivala svoje

kniiZemosti niZim

gradansko

koristio se u nas Dimitriia Demeter slvaraiuii "Dimitra< svoju Teutu,.prru hrvatsku dramq. Usp. dr Josip Badalii-: puikin u hrvatikoi knjilewosti, Zaereb

str,

17-19.

15

umjetnosti, uz vladata i velika5e htio izvesti na scenu i 'pudku masu koja svojim prisnrstvom na scerai, a posebno Sutnjom u finalu tragedije, sudjel,uje gotovo aktivno u samom zbivanju_ i poantira cijelu tragediju nagovje5iujuii ovisnost;bilo koje carske vlasti o narodu. Uza sve ove povijesne kvalitete Pu5kinova drama bila je vrlo teSka za izvodenie u tradicionalnom kazaliStu i danas je poznatija i popularnija ;r.r svojoj operskoj varijanti (Modest P. Musorgski, 1868-1874). Pored svoje povijesne Crame Puikin je napisao god. 1830. (takoder za ziainentte Boldinske jeseni) tetiri male tragedije Vitez Skrtica, Mozalt i Salieri, Kameniti gost i Pir za trijeme kuge, kojirlaa je prethodila vei otprije napisana Scena iz Fawsta. Obiii<ovane nd osnovi razliditih motlva iZ svjetske knjiZevnirsti, te kratke drame predstavljaju'studije ljudskih karaktera koji su ospjednuti razl,iditim vidovima strasti (Skrtost, zavist, duvstvenost). S/crfi vitez gomlla tako uz cijenu suza, krvi i znoia besmislena bogatstva. Salieri ubija Mozarta toboLe iz liubarti prema umjetnosti, a zaEravo rz zavisti, a Don Juana u Kamenitu gostu, nasuprot Molidreu, daje Pnr5kin kao dovjeka opsjednuta emocijama, >irnprovizatora ljubavne pjesmeu. eetvrta mala tragediia, Pir za vrijeme kuge zapravo je slobodni prijevod fragmenta iz dramske poeme engleskog romantidnog pjesnika Johna Wilsona, Sto ga je Piu5kin uzdigao do cjelovitog i samostalnog djela u kojemu je proslavio pobjedu ljudskog duha nad smrdu. Kao ni u ostalim malim tragedijama, ni ovdje Pu5kin nije ni na das mor ralist i didaktidar, ali se, nasuprot Godunovu, ponovo pribliZava, s novim kvalitetama, klasicistid,kim idealima uske forme, triilr jedinstva, ogranidena broja likova i oblikovanju ujeinih ljudskih strasti koje-se, ma kako-privladne bile (kao u Kamenitu gostu), ipak tragid.no kaZnjavaju. Tako izrastaiu u P;u5kina opet'sasvim riovi, ne[anonski, "oblidi psiholoSki ddbokih dramoldta, koji 'u r,uskoj knjiZevnosti ostaju izoLirana poj ava.
X.

Svoi osieiai da ie proza kniiZevni oblik koji najvi5e odgovara vr"meti., Pu5kin ieizrazio vei god' 1824, u III. poglavlju Evgeniia

Onjegina, nagovji:Siujuci svoje- bavljenje. smirenom prozom i tad nesavr5enstvo ni'rdmanu. I"std godine on ri jednoj bilje5ci -iak istide u obiinoi prepisci t.d;Sni;s ruskos-proznos izriza k-oji sivara"tS5koce. U isto se vrijeme Pu5kin odu5evljava romanima Waltera Scotta, kojih ditanje Znadi nesumnjivo dogadaj u njegovu kniiZevnom ra2viti<u. Uskdro podinje pisati svoj prvi roman u or"ozi. Arapina Petra Velikoea (odlomci dvaju poglavlja objavljeni

iSZS-ttgOl Sest poglavlja objavljeno posthumno god. .1837), Sto eieradi ria osnolvi-dokirmeniarnog i povijesnog materijala u Li'Pe-tra I,-ali laj.svpj..rad ioti svoga pretka Hanibala i carevanjane uspij6va^zavr5iti. Neito kasnije, go4 1831. objavljuje. Pru5kin svoie-Eelkinove pripoviiesti, 5 novela koje autor ciklizira oko iieriosti imaginarnogi piipovjedada. Prva od tih novela - Hitac, i romantidnim junaloin, dovJekom tajanstvene pr-o5lo-sti,.-dernon' ske vanj5tine i- strastvene naravi, oplodil ie ryskp. knji?evnost preko Ljermontova (Fatalist u Junaku na\ega doba) i prvih proz76

nih poku5aja Turgenjevljev'ih' Druga 1,- \iiavica iro+idna je u odnolsu prema sentimentalnoj pripovijesti, i- p-arodidna prema Rouss"uriortoj Nouvelte Hdloisb, Tabularho z-animljiva, a znadajna na5u kniiZevnost,'o dok je Gospodica-selianka novela.u .I5oioj i za i" prstcin s "laganim'smijeikom odnosi,premaokarakteristidnf,m io-."-fieirtLim" situacijaira i ironizira fabulu dvama neprijaje, metlutim, za tazvitak nls\e i"Litti- rodovima. Ziatainiii proze Grobar, u kojemu je fantastika motivirana snom' a. novela

(onkretno-pr"edmetnim opisima gradskog ambijenta, oriientaciju bez sumnje vazna rrovela -upradok ie - za tematsku PuSkin -iap-r-avo .-polemizira sa iiiiti poitiitie postaib,'u krijoi sentimentalnim pripovijestima o prevarenim c[evoJKama I u srediSte svosa dieli dtavlla lik maloga Covieka - stanidnoga !9dr'-S;il'.;; Viritlu koii uvel-ike anticipira Gogoljevq Aka'"ririt kiia Akakiievita (Kabanica) l Makara DevuSkina iz tomana Dosto' jeirskoga Biiedni liudi. Nezavr3en je ostao veii Pu5kinov troman Dubrortski (1832f8f3i-s temom iz suvremenoga Zivota ruske vlastele, izgraden na motiuima sukoba dviiu porodica, ali i seljadke Pobune.-unutar koie Pu5kin, posliie Karamzina (Biiedna Liza),pos.iLe za llkovrma selJaka, ali ih nastoji oblikovati u njihovim soclJalnlm KaraKre-

!"-"atimi"

ristikama.
1836),

i >kapetanova kii" MaSa Mironova)- i tra9icionalnim prspi'ekama ko.ie ovim Ijubavnicima postavliajq po-vljesnr dogadaii. Premda "roman ie fabularna osnova romana tradicionalna za evropod Waltera Scotta sve do Senoe i Sienkie' *ti "o"iiesni ;i;;; itaiilanorta kdi je bez sumnje znadajno djelo'..Zapodet u
Grinjov
viedadevoi naraoiii s umefnutim razmi5ljaniima, humorom' opisivaniem iazliditii likova sve do seljadkih pobunjenika i njihova vbAe"pueaeova, a od Walter Scott6va kanona udaljava se oJg pnpovrlectanle svotom ironiiom, posebno lakonizmom q- -opisi.. t vanriu -" Koll re I rnace izvaniedno-karakteristidan za PuSkinovu proLu, a iosiije njega obiljeZit ie Ljermontova i konadno eehova, i<oieniu i'e uprav<i Fu5kin-umnogome bio stilskim uzorom' Zane' minui'uii deialje iu opisima ambijenta (tako se npr. u Pu5kina sotovb ucvpie n"e opisdie dvorac Katarine II, u kojemu ie se odvi-

je pak Puskinovo prozno djelo KapelgLnova kii-(1833Najveie "povij6sni roman iz vremena Katarine II. i P'ugadovljeve *"iid8tie bine. zasnovan na fabuli o dvoje ljubavnika (plgmii

stilu porodiine kronike, taj roman razvi.ja

se^

prema zlvoJ 'prlpo-

drugim njemu su,vremenim iati sretni finale iomina), nasuprot(Mihail Zagoskin: Iurii MiIoruskim valterskotovskim romanima slavski i dr.), Pu5kin teli da u svome djelu stvori poviiesno vjerne i uvjerljive karaktere, nastoji da ih karaktefizita povijesno i so' cijalno It gonono (Pugadovljeve pudke izreke), uvodi Jl- tkivo ro

mina motive mskih narodnih pjesama, djelomidno stilizira jezik svoga pripovjedada u duhu XVIII. stoljeia, pa tako stvara povi'

20 Dimitriia Demeter obiavio ie slobodan, i u Hrvatsku lokalizirm prijevod fabula iz Napoleonovrn Pu5kinove Viiavice veC god. 18'14. u olskrio, a njena je "Jedne (1816)' napose iJtiirfr'tainiiii- 7"atitu rit"zu p.i slvaraniu bemeirove -roci u ie oak za-rmitak hrvatskt novelistike odludna svoiim odjekom _lJogovrcevoJ 5la;iii tiibal,i (1853.) - usp. dr Josip Badalic: PuSkin u hruatskoi knilzevnostt' Zaglfeb 7937, str. 17-J4.

Puskin: Kapetanova kdi

17

jesni-kolo.rit.,\oji ne gradi na nabrajanju povijesnih realija, vei preteZno jezid.kim sredstvima. _.-Dodamo li jo5,ovim Pu5kinovim proznim djelima bar njegovu Pikoyu dctmu (1833), pisanu takoder lapidarnim stilom, s-izrazitom urbanom motiv,ikom i psiholo5kim portretima stare grofice, Lize, a posebno, balzakovskf opsjedn'utog stra5iu ra novceilr, Germana (ali bez balzakovskoga opisivanja soci.ialne sredine in extenso), vidjet iemo kako je Pu5kin i u prozi znao da ,stvori najrazliditije -oblike sto ie ih kasniie razvlti ruska knjiZevnost
,visokogn realizma.

xI.
U jednom je svome pismu iz god. 1827. Pu5kin pisao: Postoie dvije vrste besmislica: jedna potjeie od nedostatka osjedaia i misli Yto ih se zamjeniuie riieiima; druga od puriode misli i osieiaia i nedostatka riieii da se one izraze. je zapravo u svome knjiZevnom djelu postigao onaj _ _A_PuSkin _sklad i ravnoteZu osjeiaja, misli i ri;eei foii karakteriiira velikoga _urnjetnika. Uviiek misaon bez deklarativnosti, osjeiajan bez ishitrenosti i nametljivosti, saZet ujedno i lakonidan r-r, svome izrazu, s posebnom paZnjom prema savrienstvu oblika, dobar poznavalac n_e.samo ruske vei i njemu suvremenih stranih knjiZevnosli, Pu5kin je stvorio onaj posebni svijet piesnidke harmonije.i Ijepote koji sve do danas niie nadma5en 'u ruskoj knjiZevnosti, pa je zbog toga Pu5kin ne sarno njezin >Adam<, utemeljitelj nego, u velikoj veiini svojih djela, jo5 uvijek i na5 suvremenik, kojemu se ruski ditalac uvijek iznoia obraia usprkos tolikim poku5ajima njegove detronizacije, bilo to u vriieme kada se od knjiZevnosti tralila iskljudivost ideja, mi'sli i socijalnoga sadriaja (Sezdesete godine XIX. stoljeia s Pisarevljevom negacijom Pu5kina), bilo to u vrijeme groznidava traienja novih revolucionarnih oblika (futuristidki poklid: Zbacimo Puikina s parebroda suyremenosti!, iza kojega je u odreeleno vrijeme, stajao i Maiakovski). S_vi qv! poku5aji detronizacije Pu5kina kao ptjesnika iorme ili plgmitkoga plsca uskoro su zavrSavali s neus4riehom, i njima su slijedile nove interpretacije Pu5kinova toliko raznovrsnoga, toliko kompleksnoga, ali i toliko cjelovitog i jednostavnog djela, interpretacije koje su sve vi5e udvr5iivale PuSkinovo mjesto u povi-

skim, osnovanim na govoru ruskih masa jezikom. Upravo je, poslije Karamzinovih reformi ruskoga kniiZevnog jezika i njegova.obnavljanja na temeljima francuske sintakse, velika Pu5kinova zasluga svodenje na pravu mjeru crkvenoslavenskih arhaizama (koje je on upotrebljavao iskljudivo s naroditim stilistidkim zadacima), uvodenje stranih riiedi s posebnim
18

ih je Pm5kin stvorio u razlimi neiemo nikada moii danas uvelike, posebno ako je rijed o knjiZevnosti, sluZimo onime Sto ie Puskin stvorio gipkim, - jezikom elastidnim, s njegovanim i profinjenim, gotovo salonskim ruskog plemiikog kruga, izgradenom na najboljim uzor,ima francuskoga izraza, a u isto vrijeme bar isto toliko pudkim, narod-

jesti ruske kniiZevnosti.

Apstrahiramo

i predi preko dinjenice da se i

ditim knjiZevnim vrstama

li

dak tekovine Sto

oblicima,

stilistidkim namjerama, a nadasve uvottenje pudkih jezidkih elemenata i njihovo uskladivanje s cjelokupnom, dijelom zatedenomn strukturom knjiZevnoga jezika. Kao i drugdje, tako je i na podrudju jezika Pu3kin stvorio sintezu izmeitu tradicije i novih elemenata, ukinuo surprotnost izmetlu crkvenjadkog slavenoruskog iezika, salonskoga govora s obiljem galicizama, i seljadkog jeziku gipkost i primjenl.iivost za naj',piostonaroda<, i dao tom zadalke, od lirike do stilizirane proze, od patetidne.ode razliditije do stiliiacije izraza neukog seoskog vlastelina, od liubavne izjave u stihu do odidkoga slavljenja ruske drZavnosti.. Na temeljima takva Pu5kinova jezika izfasla je cjelokupna ruska knjiZevnost XIX. stoljeia, koja je umnogome zahvaljujuii upravo njemu, zadobila onaj dar jednostavnosti i pristupadnosti naj5-irim masama ru,skih ditalaca s jedne strane, a njegovanosti i profinjenosti, sve do najvi5ih estetskih vrijednosti s dr,uge strane.
Aleksandar Flaker

19