Ivana Prijatelj Pavii Umjetnost XVII. i XVIII. st.

Ivana Prijatelj Pavii Filozofski fakultet u Splitu Odsjek za povijest umjetnosti

Biljeke uz predavanja kolegij Umjetnost XVII. i XVIII. st. Split, akademska godina 2011/2012.

Napomena: Ovaj pisani materijal namijenjen je iskljuivo studentima koji sluaju kolegij Umjetnost XVII. i XVIII. st. na II. godini preddiplomskog studija Povijesti umjetnosti i na II. godini preddiplomskog studija Likovne kulture i likovne umjetnosti na Sveuilitu u Splitu. Ovaj materijal nije slubena skripta u izdanju Filozofskog fakulteta u Splitu niti moe biti jedini materijal za pripremu kolokvija i ispita iz ovoga kolegija. Njegova je svrha olakati praenje nastave te snalaenje u gradivu i literaturi. Njegova zlouporaba, odnosno umnaanje, distribuiranje izvan matinog fakulteta i javno objavljivanje bit e sankcionirano sukladno Pravilniku o stegovnoj odgovornosti studenta.

Radna verzija

Ivana Prijatelj Pavii Umjetnost XVII. i XVIII. st.

Venecijansko slikarstvo XVIII. st. R. Wittkower i F. Haskel miljenja su da unutar povijesti talijanskog slikarstva XVIII. st. kljuno mjesto ima venecijansko slikarstvo, a kljunim slikarom dre Giambattistu Tiepola. Gianbattista Tiepolo (1696. - 1770.). Neiscrpnom invencijom do savrenstva je doveo iluzionistiki stil rastvorivi plohe zidova i stropova, koloristikom skalom rokokoa bliskom onoj koju je rabio Watteau. Uio je kod Gregoria Lazzarinija, a uzori su mu bili Sebastiano Ricci i Giambattista Piazetta. Na samom poetku bio je pod utjecajem Federika Benkovia, naeg slavnog baroknog Schiavona. Freske u Palazzo Patriarcale u Udinama Godine 1726. zapoeo je rad na freskama na glavnom stepenitu i u sobama na piano nobile na prvom katu Palazzo Patriarcale (danas Nadbiskupska palaa) u Udinama. Freske u Galeriji prikazivale su scene iz ivota starozavjetnih patrijarha, a inspirirane su knjigom Postanka. Tu su i tri manje epizode, Trojica anela se pojavljuju pred Abrahamom, Rahela odbacuje idole i Aneli se pojavljuju pred Sarom, koje okruuju okviri naslikani u trompel'oeil. Portretirajui likove u odjei XVI. stoljea i smjetajui ih u osunani pejza, asocira na Veroneseovo slikarstvo. Kljuni element njegovog slikarstva je osjeaj za teatralno, kao i za dramatsko u pojedinim kompozicijama. To je obnova Veroneseove umjetnosti, koja postaje mnogo vie od mode i pretvara se u slikarski jezik. U prosincu 1750. Tiepolo je zajedno sa svojim sinovima Giandomenicom i Lorenzom (1736-1776) stigao u Wrzburg na poziv princa-biskupa Karla Filipa von Greiffenclaua. Trebao je naslikati fresku u Blagovaonici, poznatoj kao Kaisersaal, u novosagraenoj rezidenciji princa-biskupa. Dekorativni program Imperijalne sale sadri sredinju stropnu fresku - alegorijski portret Geniusa Imperii, kojeg Apolon vodi prema Burgundskoj nevjesti; i dvije historijske scene,Vjenanje cara Frederika Barbarosse s Beatrice Burgundskom, i Investitura Harolda za vojvodu od Franake od cara Frederika Barbarosse na imperijalnom dogovoru u Wrzburgu 1168., na drugoj strani sobe. Tiepolo je sa sinom doao u Madrid 4. VII. 1762. Usprkos poodmakloj dobi, bio je ekstremno produktivan u tih posljednjih osam godina, stvorivi impresivan broj fresaka i oltarnih slika. Mada je bio svjestan da je vrijeme njegovo slikarstva, u kojem je prikazivao trijumfalne apoteoze i glorificirao vrline svojih klijenata prolo. Tiepolo je jedan od nekoliko europskih slikara koji su tada radili velike, monumentalne kompozicije, ekstenzivne unutranje dekoracije. Upravo stoga ga je kralj Karlo III. pozvao da mu oslika Sobu Prijestolja u kraljevskoj palai u Madridu, koju je netom prije bio sagradio Filippo Juvarra (1676.-1736.) s uenikom Sacchettijem (umro 1764.). VENECIJANSKI VEDUTISTI Antonio Canal Canaletto (1697.-1768.) Uenik i sin slikara Bernarda Canala, od 1719. studira u Rimu. Vraa se u Veneciju iz Rima i dobiva narudbe za dekorativna topografska platna i fantastine pejzae, slikane pod utjecajem Marca Riccija. Tada nastaju najranije poznate Canalettove vedute. Odlike Canalettova stila su paljivo konstruirana shema s jako naglaenom perspektivom, snanim svjetlosnim i koloristikim elementima, i figurama koje su podreene

Radna verzija

Ivana Prijatelj Pavii Umjetnost XVII. i XVIII. st.

i igraju dekorativnu ulogu. Radio je i vedute ideate. Znatan je broj veduta prikazao i na bakropisima. Bio je uitelj Marieschija, F. Guardija i B. Bellotta. Francesco Guardi (1712.-1793.) Uio je kod M. Riccija. Poeo je samostalno slikati u etvrtom desetljeu ivota, nakon smrti brata Antonija (1760.) s kojim je radio u radionici. Od oltarskih slika, mitolokih i biblijskih prizora prelazi na slikanje veduta, interijera, ruevina i pejzaa. Prikazuje Veneciju i Venecijance u vrijeme prije pada Republike. Guardijevo slikarstvo i nain prikazivanja atmosfere su anticipacija impresionizma. Karakteristike njegovog ranijeg slikarstva su jednolina svjetlost i potpuniji crte, a kasnije dominiraju tamniji tonovi, dok mu faktura postaje poantilistika. Vano mjesto u njegovom opusu ima oslik vratnica orgulja male crkve Angelo San Raffaele smjetene u dalekom, izoliranom dijelu Venecije. Ove se njegove slike dre anticipacijom impresionizma (postie sjajne bjeline aneoskih krila, transparentne, lazurne tonove na draperijama, a sunce na kompozicijama vibrira pod njegovim drhtavim potezom). Guardijev zreli slikarski stil poznat je kao pittura de tocco, slikanje malim tokama, odnosno potezima kista. Time se razlikuje od mnogo vreg, preciznijeg i arhitektonski jasnijeg stila Canalettovog slikarstva. Religiozno Guardijevo slikarstvo takoer je pitoreskno, a karakterizira ga sfumato blizak bolonjskom stilu Baroccija. Bernardo Bellotto (oko1720.-1780.) Slijedi izraz svojeg ujaka A. Canala. Djeluje u Italiji do 1746. (Rim, Milano, Torino, Verona); kao dvorski slikar u Dresdenu (prvo dresdensko razdoblje 1746.-1758., drugo dresdensko 1762.-1766.); Beu (1759-1761.), te u Varavi u slubi Stanislava Augusta Ponjatovskog (od 1766. do 1780.). Pietro Longhi (1702.-1785.) Uenik A. Balestre i bolonjskog slikara Crespija. Blizak po tematici venecijanskom komediografu Carlu Goldoniju: prikazuje na slikama raznovrsne aspekte javnog, privatnog i intimnog ivota Venecije (jutarnje toalete, drutveni sastanci, udvaranje, kavane, zubarske ordinacije, cirkus, krojaice,). Posljednji je veliki predstavnik genre-slikarstva u Veneciji. Lit. F. Haskel, Patrons and Painters; Art and Society in Baroque Italy, Yale University, 1980.; R. Wittkower, Art and Architecture in Italy 1600 to 1750, Harmondsworth, 1982.; Skupina autora, Il Settecento, La pittura nel Veneto, Electa, 1984.

Radna verzija