www.pravokutnik.

net

Autor: Law Guru , modificirana i dopunjena skripta od sijft po Vedri/Klari, 33 str., objava: svibanj 2009.

NASLJEDNO PRAVO
UVOD Nasljedno pravo u objektivnom smislu je skup pravnih pravila kojima se ureuje sudbina subjektivnih prava i obveza poslije smrti njihova dosadanjeg nositelja. Nasljedno pravo u subjektivnom smislu je ovatenje odreene osobe ili odreenog kruga osoba da stupe u graansko pravne odnose umrlog. Naslj. pravo u subj. smislu naziva se i PRAVOM NASLJEIVANJA, za razliku od nasljednog prava pod kojim se razumijeva pravo u obj. smislu. Nasljedno pravo u objektivnom smislu je graansko pravo, a u subjektivnom smislu je apsolutno pravo. Objekt ovog pravnog odnosa je imovina ostavina. DRUTVENO-GOSPODARSKA FUNKCIJA NASLJEDNOGA PRAVA Nasljeivanje je nastalo razvitkom privatnoga vlasnitva, dakle jo u robovlasnikoj drutvenoekonomskoj formaciji. itavo je nasljedno pravo posveeno vlasnitvu odnosno reproduciranju vlasnikih odnosa izmeu drugih subjekata koji su s ostaviteljem u pravilu povezani znaajnim socijalnim vezama (krvno srodstvo, brana veza, usvojenje ili jednostavno bliskost s ostaviteljem kod npr. oporunoga nasljeivanja). Postojali su pokuaji da se nasljeivanje ukine (zahtjev za time je istaknut u Komunistikom manifestu iz 1848.) jer je ono reproduciralo nepravedne odnose u drutvenoj razmjeni u kapitalizmu. Nasljedno pravo, meutim, nije ukinuto ni u socijalizmu (osim u SSSR-u od 1918. do 1922.). U suvremenim nasljednopravnim sustavima s jedne strane postoji tendencija ogranienja kruga osoba koje mogu biti zakonski nasljednici pa ako tih osoba nema nasljeuje drava, a s druge strane oporezivanjem se smanjuje nasljedni dio (u pravilu je porez vei to je stupanj srodstva s ostaviteljem vii). IZVORI NASLJEDNOG PRAVA Ustav Republike Hrvatske (l. 48. st. 4.) Zakon o nasljeivanju (3/2003.) Zakon o proglaenju nestalih osoba umrlima i o dokazivanju smrti (1974) Vanije novine ZN-a 2003.: izjednaavanje izvanbranog druga s branim u pravu nasljeivanja, suavanje kruga nunih nasljednika, popravljanje poloaja branog druga ostavitelja naspram ostaviteljeve brae i sestara i njihovih potomaka, dosljednije provoenje slobode oporunog raspolaganja i potivanja prave volje ostavitelja, svoenje raznih javnih oporuka na jedan oblik javne oporuke, uklanjanje nepotrebnih formalnosti kao npr. obvezatnost davanja nasljednike izjave, povjeravanje dijela poslova iz sudske nadlenosti javnim biljenicima i ustrojavanje Hrvatskog upisnika oporuka. OSNOVNA NAELA NASLJEDNOG PRAVA: Naelo ravnopravnosti svih fizikih osoba u nasljeivanju. Naelo podrazumijeva u prvom redu ravnopravnost mukarca i ene u nasljeivanju, ali se odnosi i na ravnopravnost stranaca s dravljanima RH pod uvjetom uzajamnosti. Uzajamnost se predmnijeva, no na zahtjev osobe koja u tome ima pravni interes utvruje se postoji li doista uzajamnost ili ne.

www.pravokutnik.net

Naelo ravnopravnosti brane i izvanbrane djece i ravnopravnosti izvanbranog i branog druga. Ovo naelo dosljedno provodi ZN. Naelo zatvorenog broja pravnih osnova nasljeivanja. Naslijediti se moe po 2 osnove: - Po zakonu (zakonsko nasljeivanje) i - Po oporuci (oporuno nasljeivanje). Zakonsko nasljeivanje je pravilo, a oporuno iznimka. Oporuno nasljeivanje ima prednost pred zakonskim. Do zakonskog nasljeivanja dolazi onda kad nema oporuke ili kad su se oporuni nasljednici odrekli. Naelo slobode oporunog raspolaganja. Svatko je ovlaten da za sluaj svoje smrti oporukom odredi sebi nasljednika, kao i da pravo svojega nasljednika ogranii i optereti, uz ogranienje koje donosi nuno oporuno pravo. Naelo kumulacije pravnih osnova nasljeivanja. Naslijediti se moe istodobno i po oporuci i po zakonu. Ovo naelo omoguuje pravilno rjeavanje u onim sluajevima kad ostavitelj nije oporuno rasporedio cijelu svoju imovinu, ve samo njezin dio. Po ZN se nad ostalim dijelom ostavine otvara zakonsko nasljedno pravo. Ako je oporuni nasljednik istodobno i zakonski nasljednik, dobit e ono to mu pripada po oporuci i ono to mu pripada po zakonu. Naelo kaduciteta Kaducitet ili oasnost znai u nasljednom pravu injenicu da ostavitelj poslije smrti nema nasljednika. Kadukna ili oasna imovina je imovina koju nema tko naslijediti, zato to nema nasljednika (zakonskih ni oporunih), ili su nesposobni za nasljeivanje, ili su se odrekli. Ostavina pripada opini ili gradu (fiscus post omnes u modernim pravima takva imovina prelazi na dravu), koji imaju poloaj univerzalnog sukcesora kao da su nasljednici, i taj poloaj sa svim pravima i obvezama moraju prihvatiti, tj. ne mogu se toga odrei. Kod kadukne imovine, sud e oglasom (u NN) i na drugi prikladan nain pozvati osobe koje polau pravo na nasljedstvo da se prijave sudu. Ako se nakon 6 mjeseci od objavljivanja oglasa ne javi nijedan nasljednik, utvrdit e se da je ostavina prela u vlasnitvo opine/grada, ali se time nasljednik koji bi se pojavio kasnije ne liava nasljednog prava, kao ni prava zahtijevati ostavinu ili njezin dio. Ako se ostavina nalazi u posjedu potenog posjednika , nasljednik mora u roku od godine dana zatraiti ostavinu. Rok poinje tei od dana kad je nasljednik saznao za svoje pravo i posjednika ostavine (subjektivni rok). No, bez obzira na saznanje, nasljednikovo pravo zastarijeva za 10 god. (objektivni rok). Za zakonskog nasljednika taj rok poinje tei od dana ostaviteljeve smrti, tj. od otvaranja nasljedstva, a za oporunog od dana proglaenja oporuke. Prema nepotenom posjedniku ostavine, nasljedno pravo zastarijeva za 20 god. Kad prou svi rokovi, ostavina neopozivo prelazi u vlasnitvo opine/grada. Do tog se vremena pravna osoba koja gospodarski iskoritava ostavinu smatra potenim posjednikom. Nekretnine i s njima izjednaena prava predaju se opini/gradu na ijem podruju se nalaze, a pokretnine i s njima izjednaena prava opini/gradu na ijem podruju je ostavitelj imao prebivalite/boravite u trenutku smrti. Ako nema prebivalite/boravite na podruju RH, pokretnine prelaze na opinu/grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti bio upisan u knjigu dravljana RH. Tuba kojom se titi subjektivno nasljedno pravo naziva se NASLJEDNIKOM TUBOM (hereditatis petitio). Podie se protiv onog koji dri ostavinu, a tuitelju osporava svojstvo nasljednika. Naelo ex lege nasljeivanja i dobrovoljnosti nasljeivanja. Subjektivno nasljedno pravo se stjee smru ostavitelja, u trenutku ostaviteljeve smrti, i za to nije potrebno oitovanje volje nasljednika kojom prihvaa nasljedstvo. Zakon vee stjecanje nasljednog prava za smrt ostavitelja kao odluujuu pretpostavku zbog ega se takvo stjecanje naziva stjecanje po sili zakona, tj. ex lege i ipso iure stjecanje. No, nitko ne mora biti neiji nasljednik ako to ne eli pa je nasljeivanje dobrovoljno. Dobrovoljnost nasljeivanja je

www.pravokutnik.net

zajamena pravom na odricanje od nasljedstva. Onaj koji se odrekne prava na nasljeivanje uzima se kao da ga nikad i nije stekao. Pretpostavke nasljeivanja su: smrt ostavitelja ili proglaenje umrlim ostavitelja, nasljednik, ostavina, temelj ili osnova nasljeivanja.

1. Smrt ostavitelja ili njegovo proglaenje umrlim Ostavitelj je osoba koja se nasljeuje. Moe biti samo fizika osoba. Dan i trenutak smrti su vani jer je za trenutak smrti vezano tzv. otvaranje nasljedstva. Otvaranje nasljedstva je nastup takvih okolnosti koje uzrokuju postanak nasljednog prava u subjektivnom smislu. Te okolnosti su: 1. smrt ostavitelja ili 2. njegovo proglaenje umrlim. Trenutak otvaranja nasljedstva je vaan jer se u tom trenutku odreuje obujam ostavine, krug nasljednika, sposobnost nasljednika, poinju tei rokovi, itd . Najvanije je da se u tom trenutku stjee nasljedno pravo i da ostavina prelazi na nasljednika, ime postaje njegovim nasljedstvom. Sredstva dokazivanja smrti: Smrt neke osobe dokazuje se u prvom redu maticom umrlih ili ispravama koje se izdaju na osnovi te matice. Ako to nije mogue jer je matica unitena ili smrt nije ubiljeena u maticu, smrt se dokazuje pravomonim rjeenjem suda nakon provedenog postupka za dokazivanje smrti. Tree sredstvo dokazivanja injenice smrti je pravomono rjeenje suda o proglaenju nestale osobe umrlom. Radi se o oborivoj presumpciji. Ako u rjeenju nije naznaeno vrijeme smrti, uzima se da je to dan kad je rjeenje postalo pravomono. Ovdje je doputeno dokazivati suprotno, tj. da je osoba proglaena umrlom iva. Takvim dokazom rjeenje o proglaenju umrlim se ukida, a uinci zasnovani na predmnjevanoj injenici smrti prestaju i uspostavlja se prijanje stanje. 2. Nasljednik Mora postojati u trenutku smrti ostavitelja i mora biti sposoban za nasljeivanje. To je osoba na koju u trenutku otvaranja nasljedstva prelazi cijela ostavina ili njen razmjerni (alikvotni) dio. Takoer, to je i osoba kojoj su oporukom ostavljeni jedna ili vie odreenih pojedinanih stvari ili prava, ako se utvrdi da je oporuiteljeva volja bila da mu ta osoba bude nasljednikom, a ne npr. zapisovnikom. Kao nasljednik moe se pojaviti i fizika i pravna osoba. Fizika osoba moe biti oporuni i zakonski nasljednik, dok pravna osoba moe biti samo nasljednik po oporuci. Nasljednik je sveopi univerzalni pravni sukcesor ostavitelja, to znai da sva nasljedna prava i obveze ostavitelja prelaze na nasljednika jednim aktom i u jednom trenutku. Trenutak u kojem ostavina prelazi na nasljednika naziva se trenutak otvaranja nasljedstva (trenutak smrti ostavitelja ili proglaenjem umrlim). U naem pravu nema delacije ili pripada nasljedstva (pozivanje odreenih subjekata na nasljedstvo) ni akvizicije (prihvata nasljedstva koji je posebni akt). Kod nas postoji nasljednika izjava o prihvaanju koja ima deklaratoran karakter, i koja se ne smije pomijeati s akvizicijom koja ima konstitutivni karakter. Nasljednika izjava o prihvaanju nasljedstva i odricanju od nasljedstva koja je podnesena sudu u obliku pisane isprave mora biti potpisana od strane

www.pravokutnik.net

nasljednika ili njegovog zastupnika. Ako nasljednik ili njegov zastupnik nije u stanju potpisati nasljedniku izjavu, navest e razlog ovlatenoj osobi, koja e to zabiljeiti u zapisniku. Potpis na ispravi o nasljednikoj izjavi, kao i potpis na punomoi za davanje nasljednike izjave mora biti javno ovjerovljen. Ako nasljednik u nasljednikoj izjavi ne izjavi odnosi li se njegova izjava na ono to mu pripada na temelju zakona, ili na temelju oporuke, ili kao nuni dio, smatra se da se izjava odnosi na nasljedstvo na bilo kojem teme lju. Sud nee zahtijevati nasljedniku izjavu ni od koga, ali nasljednik koji ju eli dati moe to uiniti usmeno pred ostavinskim sudom ili pred svakim drugim opinskim sudom, odnosno predajom ostavinskom sudu ovjerovljene isprave o tome. Dakle, nasljednika izjava nije obvezna, nasljednikom osoba postaje i bez nje, znai moe se, ali i ne mora dati - svatko je ovlaten, ali nitko nije duan dati nasljedniku izjavu. Ako nije dana izjava o odricanju, smatra se da osoba eli biti nasljednikom, a ako je izjavila da prihvaa, ne moe se vie odrei nasljedstva. Izjave se ne mogu opozvati, ali se mogu pobijati zbog mana volje. Nasljednik mora biti iv u trenutku smrti ostavitelja, tj. mora preivjeti ostavitelja. Dogodi li se da dvije ili vie osoba izgube ivot u istom dogaaju, prema ZN se predmnijeva da nijedna od njih nije bila iva u trenutku otvaranja nasljedstva druge. To je oboriva predmnjeva pa se moe dokazivati i suprotno, da je trenutak smrti razliit, pa to otvara mogunost njihovog meusobnog nasljeivanja. Fikcija: za dijete ve zaeto u trenutku otvaranja nasljedstva uzet e se da je roeno ako se rodi ivo (nasciturus). Njegova prava se uvaju dok se ne vidi je li se rodilo ivo ili mrtvo. Ostavinska rasprava se odgaa dok ena ne rodi. Ako se kao nasljednik javlja pravna osoba, mora postojati u trenutku ostaviteljeve smrti ili u tom trenutku mora biti pravna osoba u osnivanju. NEDOSTOJNOST (indignitas) znai nesposobnost da odreena osoba naslijedi odreenog ostavitelja. Na ZN ne poznaje ustanovu tzv. apsolutne nedostojnosti, tj. nema takvih osoba koje po naem zakonu nikad i ni u kojem sluaju ne bi mogle nikoga naslijediti. Na zakon poznaje samo nedostojnost. Razlozi nedostojnosti mogu se svrstati u nekoliko grupa: 1. razlozi koji se sastoje u tome to je nasljednik uinio KD prema ostavitelju Razlozi se uvaavaju namjerno ga usmrtio ili je to pokuao; po 2. razlozi koji znae povredu zakonom zajamene slobode oporunog slubenoj dunosti raspolaganja ako je nasljednik ex offo silom ili prijetnjom natjerao ili prijevarom naveo ostavitelja da napravi ili opozove oporuku, odnosno neku oporunu odredbu, ili ga je sprijeio da to uini krivotvorio oporuku posljednje volje 3. razlozi koji se sastoje u tome to se nasljednik tee ogrijeio o zakonsku obvezu uzdravanja prema ostavitelju, ili mu nije pruio nunu pomo koju mu je mogao pruiti ne ugroavajui vlastiti ivot ili ga je ostavio bez pomoi u prilikama opasnim po ivot ili zdravlje.

unitio ili sakrio oporuku u namjeri sprjeavanja ostvarenja oporuiteljeve

Na prigovor

Ostavitelj moe oprostiti nasljedniku nedostojnost iz svih navedenih razloga, ali to mora uiniti u obliku koji se zahtijeva za valjanost oporuke. S nedostojnim nasljednikom postupa se kao da je umro prije ostavitelja. U sluaju zakonskog nasljeivanja njega predstavljaju njegovi ivi potomci (naelo reprezentacije) jer nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnog. Odricanje od nasljedstva

www.pravokutnik.net

Kod nas su spojeni pripad i prihvat pa zato nasljednik ne mora izvriti akt prihvata. No, kako se nikoga ne moe siliti da ostane nasljednikom ako on to nee, postoji institut odricanja od nasljedstva. Nasljednik se moe odrei nasljedstva od trenutka otvaranja nasljedstva pa sve do donoenja prvostupanjske odluke. Umre li nasljednik prije zavretka ostavinske rasprave ili nakon nje, ali prije donoenja prvostupanjske odluke, a da se nije odrekao nasljedstva, pravo odricanja tada prelazi na njegove nasljednike. Izjavu o odricanju od nasljedstva nasljednik moe dati na zapisnik pred ostavinskim sudom ili pred svakim drugim opinskim sudom, odnosno predajom ostavinskom sudu ovjerovljene isprave o tome. Prilikom davanja izjave o odricanju od nasljedstva sud e nasljednika upozoriti da se moe odrei nasljedstva samo u svoje ime, ili u svoje ime i u ime svojih potomaka. Ako nije izriito izjavio da se odrie samo za sebe, odricanje vrijedi i za njegove potomke. Ako su potomci maloljetni, nije potrebno odobrenje CZSS. Odricanje od nasljedstva ne moe biti djelomino ni pod uvjetom. Odricanje od nasljedstva ne odnosi se na naknadno pronaenu imovinu. Pravovaljana izjava o odricanju ne moe se kasnije opozvati, ali se moe pobijati zbog mana volje po opim pravilima o pobijanju pp. Na odricanje od nasljedstva i pobijanje nasljednike izjave primjenjuju se opa pravila obveznog prava. Nasljednika koji se odrekao nasljedstva u svoje ime smatra se kao da nikad nije bio nasljednik. Njegov dio, ako je bio zakonski nasljednik, nasljeuje se kao da je umro prije ostavitelja (naelo reprezentacije). Dio oporunog nasljednika koji se odrekne nasljedstva, pripada ostaviteljevim zakonskim nasljednicima, osim ako je oporukom to drugo odreeno. Ako se dogodi da se nasljedstva odreknu svi nasljednici najblieg nasljednog reda u trenutku ostaviteljeve smrti, na nasljeivanje se pozivaju nasljednici sljedeeg nasljednog reda. Brani drug ostaje u prvom nasljednom redu i njemu e pripasti nasljedstvo u cijelosti, ako se ostali nasljednici prvog nasljednog reda odreknu nasljedstva. To je iznimka od pravila da brani drug koji nije imao potomaka ulazi u drugi nasljedni red i ostavinu dijeli s roditeljima ostavitelja. Prije otvaranja nasljedstva nitko se ne moe odrei nasljedstva. Odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno nema pravnog uinka. Izjava u tom smislu pravno je nitetna pa osoba koja ju je dala moe stei nasljedno pravo poslije smrti ostavitelja. Iznimno, potomak koji moe samostalno raspolagati svojim pravima moe se ugovorom s pretkom odrei nasljedstva koje bi mu pripalo nakon smrti pretka. Isto vrijedi i za sluaj kad se brani drug odrie nasljedstva koje bi mu kao branom drugu pripalo nakon smrti njegova branog druga (ugovor o odricanju od nasljedstva). Ugovor o odricanju od nasljedstva ima uinak samo ako je sastavljen u pisanom obliku i:

potvren (solemniziran) po JB. Biljenici, odnosno suci duni su proitati ugovor i upozoriti ugovornike na posljedice takvog ugovora. Ovo odricanje vrijedi i za potomke onoga koji se odrekao, osim ako je ugovorom o odricanju ili naknadnim sporazumom odreeno da se ne odnosi na potomke . Onaj koji se tako odrekao nasljedstva ne moe naslijediti ni kao nuni nasljednik. Ne moe se odrei nasljedstva nasljednik koji je ve poeo raspolagati itavom ostavinom ili njenim dijelom. Ne smatra se raspolaganjem poduzimanje mjera u cilju ouvanja ostavine ili mjera tekue uprave. Odricanje u korist odreenog nasljednika ne smatra se odricanjem od nasljedstva, nego izjavom o ustupu svoga nasljednog dijela. Odgovornost nasljednika za dugove ostavitelja Za ostaviteljeve dugove odgovara nasljednik do visine vrijednosti naslijeene imovine . Odgovara do te visine i svojom i naslijeenom imovinom. Ako se odrekao nasljedstva, ne odgovara.

ovjeren od suca nadlenog suda, ili sastavljen u obliku JB akta, ili

www.pravokutnik.net

Ako je vie nasljednika, odgovaraju za dugove solidarno, svaki do visine svog naslijeenog dijela. Dugovi se meu njima dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima ako oporuitelj nije drukije odredio. Ako je nasljednik prezaduen, vjerovnici ostavitelja mogu zatraiti ODVAJANJE OSTAVINE od imovine nasljednika (separatio bonorum). Uinak odvajanja je taj da se mogu namiriti ostaviteljevi vjerovnici, ali samo iz ostavine. Nasljedniku je zabranjeno raspolagati stvarima i pravima iz ostavine niti se njegovi vjerovnici mogu iz njih naplatiti dok se ne namire ostaviteljevi vjerovnici. Taj zahtjev se mora podnijeti u roku od 3 mjeseca od otvaranja nasljedstva. Sud e u ostavinskom postupku donijeti rjeenje o odvajanju ako vjerovnici uine vjerojatnim postojanje trabine i opasnost da bez odvajanja ne bi mogli namiriti trabinu. Na zahtjev i troak vjerovnika sud moe odrediti i uvanje odvojene ostavine. ZAPIS (LEGAT) ZAPIS je oporuna odredba kojom se ovlauje zapisovnika da od nasljednika ili druge osobe u iju korist je oporuitelj oporuno raspolagao zahtijeva neko davanje, injenje, trpljenje ili proputanje njemu ili nekoj drugoj osobi. Primjer zapisa: Svu svoju imovinu ostavljam svom sinu, a svom neaku ostavljam svoj zlatni sat. Ili: Moj nasljednik Marko je duan poslije moje smrti predati mom neaku Darku sat. To je damnacijski zapis ili legat koji ovlauje zapisovnika na odreenu inidbu koju mu je duan ispuniti nasljednik optereen zapisom. Postoji i vindikacijski zapis ili legat koji daje zapisovniku stvarnopravno ovlatenje na objektu zapisa. Ovdje zapisovnik stjee vlasnitvo stvari smru ostavitelja. Na ZN ga ne poznaje. Zapis se redovito ustanovljuje na teret nasljednika, no moe se ustanoviti i na teret druge osobe kojoj je neto oporukom ostavljeno, npr. zapisovnika. Zapisovnik (legatar) je singularni sukcesor (nasuprot nasljedniku koji je univerzalni sukcesor). To je osoba koja iz ostavine dobiva samo pojedino tono odreeno pravo , odnosno iz ostavinske mase dobiva pojedinu tono odreenu stvar. Zapisovnik stjee pravo na zapis u trenutku ostaviteljeve smrti. Ali, vlasnitvo stvari dobiva tek onda kad mu nasljednik preda stvar. Zapisom nastaje obveznopravni odnos u kojem zapisovnik ima ovlatenje zahtijevati od nasljednika optereenog legatom (onerat) inidbu koju je ostavitelj odredio, a onerat je duan ispuniti je na teret nasljedstva koje mu je pripalo. To je obveznopravni zahtjev, a ne prelazak imovine povodom nasljeivanja. To e najee biti inidba davanja, a nekad moe biti cesija trabine, oprost duga i sl. Zapis moe biti optereen uvjetom, rokom ili nalogom, kao i podzapisom. Zapis se razlikuje od naloga po tome to se zapisom utemeljuje pravo za zapisovnika, dok nalogom ne nastaje pravo za njegovog korisnika. Podzapis ili sublegat - ostavitelj moe osnovati podzapis kojim podzapisovnik stjee pravo zahtijevati od zapisovnika odreenu inidbu na teret vrijednosti zapisa. Onerat odgovara za ispunjenje zapisa do visine vrijednosti koju je naslijedio . Ako je onerat nuni nasljednik, tada nije duan ispuniti zapis u mjeri koja bi umanjila njegovo nuno nasljedno pravo. Ako je oporuitelj propustio odrediti onerata , zapis su duni ispuniti svi oporuni i zakonski nasljednici, razmjerno njihovim nasljednim dijelovima. Ispunjenje se moe zahtjevati i kada je onerat umro prije oporuitelja ili se odrekao nasljedstva ili je nedostojan da ga naslijedi. Odredi li oporuitelj vie onerata , svaki odgovara razmjerno svom nasljednom dijelu, osim ako se iz oporuke vidi da je oporuitelj htio da oni odgovaraju na drugi nain, odnosno u drugim razmjerima. U sluaju oasnosti zapis je duna ispuniti opina/grad kojoj je pripala ostavina i koja ima poloaj nasljednika. Zapisovnik, za razliku od nasljednika, ne odgovara za dugove ostavitelja, osim ako bi mu to ostavitelj oporukom naredio, no ta se odgovornost mora kretati u granicama vrijednosti zapisa.

www.pravokutnik.net

Zapisovnik moe zahtjevati ispunjenje zapisa u zastarnom roku od 3 godine poevi od dana kada je saznao za svoje pravo i bio ovlaten zahtijevati njegovo ispunjenje, a najkasnije u roku od 5 godina od dana kada je mogao zahtjevati ispunjenje. U odnosu na zapisovnika, oporuiteljevi vjerovnici imaju pravo prioritetne naplate svojih trabina - u ovrnom postupku trabine vjerovnika imaju prednost pred legatarima. Pravo zapisovnika utrnjuje, odnosno zapis pada: ako zapisovnik umre prije oporuitelja ako se odrekne zapisa ako je nedostojan ako je oporuitelj otuio ili potroio predmet zapisa ako je predmet prestao postojati jo za oporuiteljevog ivota ako je predmet propao sluajno nakon oporuiteljeve smrti 3. OSTAVINA Ostavina je ukupnost prava i obveza koji su objekt nasljeivanja . To je pravni pojam. Ostavina je jedinstveni, ui pojam od opeg pojma imovine jer u nju ulaze samo otuiva, nasljediva prava, za razliku od imovine u koju ulaze i strogo osobna prava. Istovremeno, ostavina je iri pojam od imovine jer u nju mogu ui i subjektivna neimovinska prava (npr. autorsko, moralna prava), a u imovinu ulaze samo imovinska prava. Prava i obveze koje se nalaze u ostavini prelaze na nasljednike u obujmu, sadraju i kvaliteti kakva su bila u trenutku smrti ostavitelja. Prava i obveze iji nastanak nije dovren za ivota ostavitelja ne nasljeuju se kao prava i obveze, nego se nasljeuje stanje u kojem se nalaze to znai sve pretpostavke njihovog stjecanja iili gubitka u stupnju ostvarenja do smrti ostavitelja. Prelaskom na nasljednike nastavlja se tijek ostvarivanja pretpostavaka. S aspekta ostavitelja taj skup prava i obveza je ostavina, a s aspekta nasljednika nasljedstvo. U gospodarskom smislu ostavinska masa je skup dobara koji sa ostavitelja prelaze na njegove nasljednike. Kod nas ne postoji leea ostavina jer u hrvatskom nasljednom pravu nema delacije i akvizicije. Leea ostavina je ostavina u vremenskom razmaku od pripada do prihvata. Ima svojstvo pravne osobe jer ne moe postojati imovina bez svog vlasnika. U stvarnom ivotu ima sluajeva gdje praktiki postoji takva ostavina. IZDVAJANJE Obujam ostavine se utvruje u trenutku otvaranja nasljedstva. Ostavina se sastoji samo od onoga to je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti pa u ostavinu ne ulazi tui udio u zajednikoj imovini ili to netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju. Ustanova izdvajanja slui da se izdvoji ono to u ostavinu ne ulazi. Izdvajanje zahvaa u pravilu pojedine predmete iz ostavine, dok odvajanje zahvaa cijelu ostavinu. 1. Kod izdvajanja treba paziti na zajedniku imovinu branih drugova, odnosno branu steevinu. Iako je moda formalno mu nositelj prava koja su steena radom u tijeku braka, treba odrediti udjele, pa ono to pripada eni/muu razdvojiti i u ostavinu uzeti samo one obveze i prava koja doista pripadaju ostavitelju. 2. Javlja se i u izdvajanju u korist potomaka koji su privreivali s ostaviteljem: Neovisno o svome nasljednom pravu ostaviteljev potomak koji je s ostaviteljem ivio u zajednici te je svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina povea, asom njegove smrti stjee pravo na onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njegovim doprinosom imovina poveala dok su ivjeli u zajednici. Tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u raun pri izraunavanju nunog dijela, niti se uraunava nasljedniku u njegov nasljedni dio. Pravo se ostvaruje samo na zahtjev ovlatenika. Pravo na podnoenje zahtjeva prestaje pet godina od dana otvaranja nasljedstva.

www.pravokutnik.net

3. Isto je i u sluaju izdvajanja kuanskih predmeta: Nadivjelom branom drugu i ostaviteljevim potomcima koji su ivjeli s ostaviteljem u istom kuanstvu u asu smrti, pripadaju kuanski predmeti koji slue za zadovoljavanje njihovih svakodnevnih potreba, kao to su pokustvo, kuanski aparati, posteljina i slino, ali ne ako su ti predmeti znatnije vrijednosti. Tako izdvojeni predmeti ne uzimaju se u raun pri izraunava nju nunog dijela niti se uraunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio. Oni stjeu izdvojene predmete u suvlasnitvo, na jednake dijelove. 4. OSNOVE NASLJEIVANJA 1. Zakon, zapravo injenice koje on predvia 2. Oporuka Zakonsko nasljeivanje je pravilo, a oporuno iznimka. Obzirom je u graanskom pravu iznimka jaa od pravila, do zakonskog nasljeivanja dolazi samo ako iza ostavitelja nema valjane oporuke, ili ako su se oporuni nasljednici odrekli nasljedstva ili su pak nesposobni naslijediti, ili su svi umrli prije ostavitelja, a on nije mijenjao oporuku. Pravilo o prvenstvu nasljeivanja ima i iznimku nuno nasljedno pravo. Nuni nasljednici, a to je odreeni krug unutar zakonskih nasljednika, imaju pravo na dio ostavine usprkos drukijoj oporunoj raspolobi. Iako neto manji nego zakonski, nuni je dio osiguran za nune nasljednike strogim propisima. U tom dijelu ostavine ostavitelj nema slobodu oporunog raspolaganja i u tom je dijelu zakon jai od oporuke. Nae pravo ne priznaje ugovor kao osnovu nasljeivanja. ZAKONSKO NASLJEDNO PRAVO Zakonsko nasljedno pravo je nasljeivanje na temelju zakonom predvienih injenica kad iz odreenih razloga nije moglo doi do oporunog ili testamentarnog nasljeivanja. Do zakonskog nasljeivanja dolazi: a) kad iza ostavitelja nije ostala nikakva oporuka, ili je oporuka nitetna, ili kad ostavitelj postojeom oporukom nije rasporedio itavu svoju imovinu; b) kad je oporuni nasljednik umro prije ostavitelja, ili se odrekao nasljedstva, ili je u trenutku otvaranja nasljedstva bio nedostojan. Predmnjevanu ostaviteljevu volju zamjenjuje zakon predviajui kao nasljednike krug osoba koje bi prirodno i normalno trebale biti najblie ostavitelju. Taj krug osoba koje odreuje zakon nazivamo zakonskim nasljednicima. No, svi zakonski nasljednici ne nasljeuju istodobno na jednake dijelove, ve su razvrstani u odreene nasljedne redove. Kao bitne pretpostavke, dakle kao osnove nasljeivanja po zakonu, dolaze u obzir ove injenice: a) krvno srodstvo b) brana veza c) izvanbrana veza d) posvojenje KRVNO SRODSTVO Srodstvo je odnos izmeu dvije ili vie osoba zasnovan na meusobnoj vezi bioloke, pravne ili socijalne naravi. Pod biolokom/fiziolokom vezom razumijevamo krvnu vezu ili vezu podrijetla. Srodstvo se moe temeljiti i na drugim injenicama kao to su obiaji, vjerska shvaanja, pravne injenice, moralni nazori, i dr. Ovisno o injenicama, odnosno vezama na kojima se zasniva razlikujemo: 1. krvno srodstvo 2. srodstvo po tazbini 3. graansko srodstvo (ili po posvojenju) 4. duhovno srodstvo (ili po krtenju kumstvo) 5. srodstvo po mlijeku izmeu dojilje i dojeneta i njegovih potomaka

www.pravokutnik.net

Posljednje dvije vrste nemaju pravno relevantnog znaenja u RH nasljednom pravu. Krvno srodstvo je odnos dviju ili vie osoba povezanih podrijetlom, bilo da potjeu jedna od druge ili od zajednikog pretka. Moe biti brano ili izvanbrano. Raunanje krvnog srodstva (computatio) jest razvrstavanje krvnih srodnika po linijama (lozama) i stupnjevima. Dvije su linije: uspravna (linea recta) osobe potjeu jedna od druge; preci (ascendenti) i potomci (descendenti). Unutar nje nalazimo: ushodnu liniju (od potomaka prema precima) te nishodnu (od predaka do potomaka) pobona (linea transversa) kolateralna; osobe koje potjeu od tree osobe kao zajednikog pretka, a ne jedna od druge (kolaterali). Pobono srodnici mogu biti punokrvni/punorodni (ako su im oba roditelja zajednika - germani) ili polukrvni/polurodni (ako potjeu od istog oca - consanguinei, ili iste majke - uterini). U posljednjem sluaju potomci se nazivaju polubraom i polusestrama. Unutar linija (loze) srodnici se razvrstavaju po stupnjevima ili koljenima prema pravilu: koliko poroda, toliko stupnjeva (quot generationes tot gradus). Prema tom pravilu rauna se i srodstvo u pobonoj liniji, s tim da se uzima u obzir broj poroda u obje linije, osim roenja zajednikog pretka. Tako su brat i sestra u 2. stupnju srodstva, stric i strinovac u 3. stupnju. Takav sustav raunanja naziva se computatio civilis. U kanonskom pravu vrijedi computatio naturalis. POSVOJENJE Graansko srodstvo ili srodstvo po posvojenju (adoptivno srodstvo) je odnos koji se temelji na aktu posvojenja (adopcije) tueg maloljetnog djeteta. Srodnikim posvojenjem nastaje izmeu posvojitelja i njegovih srodnika s jedne strane i posvojenika i njegovih potomaka s druge strane neraskidiv odnos srodstva i sva prava i dunosti koja iz toga proizlaze. Istodobno prestaju meusobna prava i dunosti posvojenika i njegovih krvnih srodnika. Roditeljskim posvojenjem ne nastaje izmeu posvojenika i srodnika posvojitelja odnos srodstva, nego se izmeu posvojitelja s jedne strane, i posvojenika i njegovih potomaka s druge strane, zasnivaju prava i dunosti koja po zakonu postoje izmeu roditelja i djece. Na Obiteljski zakon predvia samo srodniko posvojenje , ali se nasljedno pravo primjenjuje i na posvojenja zasnovana prije Obiteljskog zakona, stoga ZN razlikuje te dvije vrste posvojenja. Akt posvojenja je odluka o posvojenju koju donosi CZSS. Posvojenje je zasnovano kad odluka o posvojenju postane pravomona. BRANA VEZA postoji izmeu osoba koje su sklopile brak. Brani drugovi imaju meusobno pravo nasljeivanja po osnovi zakona. Brani drug ima pravo nasljeivanja po zakonu samo ako se u trenutku smrti ostavitelja s njim nalazio u valjanom braku. Status branog druga se dokazuje izvodom iz matice vjenanih oboriva predmnjeva. Ako je brak poniten ili razveden prije otvaranja nasljedstva, osoba iz takvog braka nema status branog druga i ne moe naslijediti po zakonu. IZVANBRANA VEZA U pravu nasljeivanja izvanbrani drug je izjednaen s branim. Izvanbrana zajednica je ivotna zajednica neudane ene i neoenjenog mukarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smru, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke za valjanost braka. Izvanbrani drug nee moi naslijediti po zakonu ako njegova zajednica ivota s ostaviteljem nije postojala u trenutku njegove smrti, ve je bila trajno prestala. Prema

www.pravokutnik.net

Obiteljskom zakonu imovinskopravni uinci izvanbrane zajednice priznaju se ako je zajednica trajala najmanje 3 god. Iznimno se mogu ti uinci priznati i za onu zajednicu koja je krae trajala ako je u njoj roeno zajedniko dijete. Naela zakonskog nasljeivanja Zakonski se nasljednici pozivaju na nasljeivanje po zakonskim redovima nasljeivanja kojih ima 4 po ZN-u, ali teoretski ih moe biti neogranieno. a) Naelo grupiranja srodnika po parentelama. Nasljedni su redovi zasnovani na tzv. parenteralnom sustavu koji se temelji iskljuivo na krvnom srodstvu. Ipak, injenica krvnog srodstva nije jedina osnova nasljeivanja. Zato je samo u nekim nasljednim redovima krvno srodstvo jedina osnova nasljeivanja po zakonu, a u nekima se kumulira s branom vezom, izvanbranom vezom i posvojenjem. Parentela je skup krvnih srodnika koji ini rodonaelnik sa svojim potomcima. Zakonske nasljednike grupiramo po parentelama: Prva parentela sastavljena je iskljuivo od ostaviteljevih potomaka, sam ostavitelj je tu rodonaelnik dakle, prvi zajedniki predak svih potomaka. Npr. ako je otac ostavitelj, tada 1. p. ine njegova djeca ako su iva. No, ako je koji od sinova i keri ostavitelja mrtav, a sam ima djece, tada u 1. p. ulaze i njegova djeca, dakle ostaviteljevi unuci jer oni predstavljaju svog oca ili majku koji su umrli prije ostavitelja. Po obujmu ne ukljuuje u sebe sve nasljednike prvog reda. Prvi nasljedni red je iri od prve parentele obzirom tu spada i brani ili izvanbrani drug i posvoje. Druga parentela sastoji se od ostaviteljevih roditelja i njihovih potomaka (brae i sestara ostavitelja i njihovih potomaka brati, sestrina, itd.). Ua je po obujmu od drugog nasljednog reda obzirom u drugi nasljedni red spada brani ili izvanbrani drug. Treu parentelu ine djedovi i bake ostavitelja po oevoj i majinoj strani te njihovi potomci (strievi i ujaci ostaviteljevi, itd.). Poklapa se s treim nasljednim redom. etvrtu parentelu ine pradjedovi i prabake ostavitelja (tu su oni rodonaelnici) i njihovi potomci. ira je od etvrtog nasljednog reda jer u etvrti nasljedni red ne spadaju potomci pradjedova i prabaka, ve samo pradjedovi i prabake. Ako jedna parentela ima najmanje dva rodonaelnika, tada se parentele dijele na loze (npr. od ostavitelja prema gore majina i oeva loza), a ako imamo vie rodonaelnika, loze dijelimo na grane. Npr. u 3. p. rodonaelnici su djedovi i bake, ali tu parentelu dijelimo na lozu djeda i bake po majinoj strani i lozu djeda i bake po ocu, a lozu djeda i bake opet dijelimo na djedovu i bakinu granu, itd. b) Naelo iskljuivosti. Pozivanje na nasljedstvo po nasljednim redovima znai da nasljednici blieg nasljednog reda iskljuuju iz nasljedstva osobe daljnjeg nasljednog reda . Iznimka: ako u 1. nasljednom redu ostane brani drug ostavitelja kao jedini nasljednik, jer nije bilo potomaka, nee mu pripasti cijela ostavina, nego ulazi u 2. nasljedni red u kojem nasljeuje zajedno s roditeljima ostavitelja. Ali, ako je u 1. nasljednom redu bilo potomaka, brani drug e naslijediti kao jedini nasljednik u sluaju da se svi potomci odreknu nasljedstva. c) Naelo predstavljanja (reprezentacije). Usvojeno je unutar pojedinog nasljednog reda. Ono znai da pretka koji je umro prije ostavitelja predstavlja njegov ivi potomak. Dio ostavine koji bi pripao pretku da je preivio

10

www.pravokutnik.net

ostavitelja, nasljeuje njegov potomak, a ako ima vie potomaka, nasljeuju na jednake dijelove. Po ovom naelu nasljeuju iskljuivo potomci. Ono nalazi primjenu u prva tri nasljedna reda, ali ne i u etvrtom. Po ovom naelu ureuju se odnosi izmeu nasljednika istog nasljednog reda, ali razliitog stupnja srodstva, a naelo se primjenjuje i na sluaj kad nasljednik ne naslijedi zato to je nedostojan, iskljuen ili se odrekao nasljedstva u svoje ime. To dokazuje da potomci nasljeuju po vlastitom pravu (iure proprio), a ne po pravu svog pretka (alieno iure). d) Naelo prirataja (akrescencije). To je naelo prema kojem sunasljedniku prirasta dio drugog sunasljednika ako taj sunasljednik otpadne, a istog je stupnja srodstva i iste kvalitete sa sunasljednikom kojem njegov dio prirauje. Po tom naelu ureuju se odnosi meu sunasljednika istog stupnja srodstva i iste kvalitete. Ali, to naelo dolazi u obzir samo onda ako se u sluaju ispadanja sunasljednika ne moe primijeniti naelo reprezentacije. e) Naelo prijenosa (transmisije). Ono znai da potomak koji je umro poslije ostavitelja sam postaje nasljednikom i svoje pravo prenosi na svoje nasljednike. Po ovom naelu nasljeuju nasljednici. POJEDINI NASLJEDNI REDOVI PRVI NASLJEDNI RED U njega ulaze ostaviteljevi potomci, posvoje i njegovi potomci, te brani drug ostavitelja. Ako ostavitelj u trenutku svoje smrti nije bio u braku, nego u izvanbranoj zajednici, u 1. nasljedni red ulazi izvanbrani drug. Nasljednici 1. nasljednoga reda dijele ostavinu na jednake dijelove (djeca i brani drug). Moe doi i do nasljeivanja po naelima reprezentacije i transmisije, a i akrescencije. Ukoliko se djeca odreknu nasljedstva, brani drug nasljeuje sve. DRUGI NASLJEDNI RED U njega idu brani drug, odnosno izvanbrani drug ostavitelja, njegovi roditelji i njihovi potomci braa i sestre i njihovi potomci. Do nasljeivanja u 2. nasljednom redu dolazi ako ostavitelj nije iza sebe ostavio potomke. Jednu polovicu dobivaju roditelji, a drugu polovicu brani drug ostavitelja. Do nasljeivanja u 2. nasljednom redu nee doi ako je iza ostavitelja bilo potomaka, ali su se svi odrekli nasljedstva u tom sluaju brani drug ostaje u 1. nasljednom redu i nasljeuje kao jedini nasljednik. U 2. nasljednom redu moe doi do primjene naela reprezentacije, transmisije i akrescencije. Ako su oba roditelja umrla prije ostavitelja, brani drug nasljeuje cijelu ostavinu > u ovom sluaju je iskljuena primjena naela reprezentacije. Do primjene naela reprezentacije u 2. nasljednom redu i mogunosti da ostavitelja naslijede njegova braa i sestre moe doi samo ako iza ostavitelja nije ostao brani/izvanbrani drug, a roditelji su, jedan ili oba, umrli prije ostavitelja. Ako su roditelji nadivjeli ostavitelja koji nije imao branog, odnosno izvanbranog druga, tada oni nasljeuju cijelu ostavinu na jednake dijelove. Ako je, pak, samo jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja, njegov dio koji bi mu pripao da je nadivio ostavitelja nasljeuje drugi roditelj (prirataj). Meutim, ako je taj roditelj imao potomke, tada bi umjesto prirataja dolo do primjene naela reprezentacije pa bi njegov dio ostavine naslijedili njegovi potomci. TREI NASLJEDNI RED U njega ulaze djedovi i bake. Pritom jednu polovicu nasljeuje djed i baka s oeve strane, a drugu polovicu djed i baka s majine strane. Budui da nasljeuju unutar loze na jednake dijelove, svaki od njih dobiva . Do nasljeivanja u 3. nasljednom redu dolazi ako ostavitelj nije ostavio ni potomke ni branog odnosno izvanbranog druga, ni roditelje, niti su roditelji ostavili nekog potomka. esta je

11

www.pravokutnik.net

akrescencija, a mogua je i reprezentacija. Do akrescencije dolazi ako su djed i baka jedne loze umrli prije ostavitelja, a nisu ostavili potomka. Dio ostavine koji bi im pripao prirasta djedu i baki druge loze i njihovim potomcima. Do reprezentacije e doi ako djed ili baka jedne loze umru prije ostavitelja jer tada dio ostavine koji bi im pripao nasljeuju njegovi potomci. Ali, ako je ostao npr. djed i brani drug, tada brani drug nasljeuje sve jer on iskljuuje sve nasljednike treeg reda. ETVRTI NASLJEDNI RED ine ga pradjedovi i prabake. Pola dobivaju pradjedovi i prabake s oeve strane, a pola pradjedovi i prabake s majine strane. Do nasljeivanja u ovom nasljednom redu dolazi ako ostavitelj nije ostavio ni potomke, ni branog odnosno izvanbranog druga, ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni djeda i baku, niti su ovi ostavili nekog potomka. Ovdje nema reprezentacije, a akrescencija je mogua. Ostali nasljedni redovi poslije pradjedova i prabaka nasljeuju ostali preci onim redom kako nalae parentalni sustav (ukundjedovi i ukunbake). POSEBNE ODREDBE ZA NEKE NASLJEDNIKE

a. Nasljedno pravo branog druga Kod branog druga kao nasljednika treba razlikovati 2 mogua sluaja: 1. Prvi je sluaj kad brani drug redovito nasljeuje. U tom sluaju brani drug u 1. NR dijeli ostavinu na jednake dijelove s potomcima i posvojetom, a u 2. NR dobiva ostavine, dok drugu dobivaju ostaviteljevi roditelji. Nasljednike 2. NR iskljuuje u sluaju kad su oba roditelja umrla prije ostaviteljeve smrti, a nasljednike 3, 4. i ostalih NR brani drug uvijek iskljuuje. Novi ZN ne poznaje tzv. varijabilni nasljedni dio branog druga (prije - kad je brani drug nasljeivao s nasljednicima 2. NR, a nije imao nunih sredstava za ivot, sud je mogao odluiti da dobije povrh svoje polovice i jedan dio ostavine nekog nasljednika iz 2. NR ili ak i cijelu ostavinu). 2. Drugi sluaj je nepovoljan za branog druga jer se radi o gubitku prava nasljeivanja iz odreenih razloga koji su karakteristini samo za branog druga, a kod ostalih nasljednika uope ne mogu doi do u obzir. Pravo nasljeivanja izmeu branih drugova prestaje rastavom braka i ponitajem braka. Brani drug gubi pravo na nasljedstvo: ako je ostavitelj za ivota podnio tubu za rastavu ili ponitaj braka, odnosno sporazumni zahtjev za rastavu braka, a poslije ostaviteljeve smrti utvrdi se da su tuba/sporazum bili osnovani; ako je njegov brak proglaen nepostojeim ili je bio poniten poslije ostaviteljeve smrti iz uzroka za koje je nadivjeli brani drug znao ili morao znati u vrijeme sklapanja braka; ako je njegova zajednica ivota s ostaviteljem bila trajno prestala njegovom krivnjom ili u sporazumu s ostaviteljem. b. Nasljedno pravo izvanbranog druga Izvanbrani drug je izjednaen s branim u pravu nasljeivanja na temelju zakona. Pravo nasljeivanja izvanbranog druga uvjetovano je sljedeim pretpostavkama:

da je izmeu njega i ostavitelja postojala izvanbrana zajednica kao ivotna zajednica neudane ene i neoenjenog mukarca; da je izvanbrana zajednica trajala dulje vrijeme te da je prestala ostaviteljevom smru; dulje vrijeme 3 godine ili krae ako je roeno dijete da su bile ispunjene pretpostavke koje se zahtijevaju za valjanost braka.

12

www.pravokutnik.net

Izvanbrani drug gubi pravo na nasljedstvo ako je njegova zajednica ivota s ostaviteljem jo za njegova ivota bila trajno prestala. c. Nasljedno pravo izvanbranog djeteta Prema ZN djeca roena izvan braka i njihovi potomci imaju ista nasljedna prava kao i brana djeca i njihovi potomci. Zakon pretpostavlja i trai da je krvna veza izmeu ostavitelja i nasljednika izvjesna i sigurna, bilo prirodno, bilo formalnopravno. Krvna veza izmeu djeteta i majke je prirodno izvjesna. Djetetovom majkom smatra se ena koja ga je rodila mater semper certa est majka je uvijek sigurna. Iznimka je dijete zaeto uz medicinsku pomo gdje se moe osporavati majinstvo eni koja je dijete rodila, ako je do oplodnje dolo jajnom stanicom druge ene, a ova za to nije dala pisani pristanak. Svoje majinstvo moe osporavati i ona sama. Izvanbrano dijete nasljeuje majku i majine srodnike, a vrijedi i obratno, da izvanbrano dijete nasljeuje majka i majini srodnici. to se oca tie, ako je dijete roeno u braku, vrijedi pravno pravilo: pater est quem nuptiae demonstrant otac je onaj koji je po zakonu brani drug majke. Zahtijeva se da je dijete roeno za vrijeme trajanja braka ili tijekom 300 dana od prestanka braka (iznimka je dijete zaeto uz medicinsku pomo sjemenom druge osobe, ali bez pisanog pristanka mua, kad se oinstvo moe osporavati). Kako takva predmnjeva ne moe vrijediti kod izvanbranog djeteta, ono nasljeuje izvanbranog oca samo onda ako je oinstvo utvreno, bilo dobrovoljno, bilo sudskim putem. Prema ObZ-u ocem djeteta roenog izvan braka smatra se osoba koja ga prizna ili ije je oinstvo utvreno sudskom odlukom. d. Nasljedno pravo posvojenika *Kod srodnikog posvojenja pravni se poloaj posvojenika i njegovih potomaka potpuno izjednauje s pravnim poloajem posvojiteljevih potomaka. Posvoje i njegovi potomci imaju pravo naslijediti posvojitelja i njegove srodnike, a posvojitelj i njegovi srodnici posvoje i njegove potomke. Posvoje gubi pravo nasljeivanja prema svojim krvnim srodnicima i oni prema njemu. Kad dijete posvoji ouh ili maeha, meusobno pravo nasljeivanja posvojenika i roditelja koji je u braku s posvojiteljem i roditeljevih krvnih srodnika ne prestaje. Srodniko posvojenje mogu zasnovati samo brani drugovi zajedniki, a samo jedan brani drug ako je drugi brani drug roditelj djeteta koje se posvaja. U oba sluaja posvoje nasljeuje oba brana druga u prvom na osnovu posvojenja, a u drugom posvojenja prema jednom i krvnog srodstva prema drugom branom drugu. *Roditeljskim posvojenjem stjeu meusobno posvojitelj i posvoje pravo zakonskog nasljeivanja krvnih srodnika u ravnoj lozi. Posvoje i njegovi potomci imaju prema posvojitelju nasljedna prava kao da su posvojiteljeva djeca, odnosno daljnji potomci, a posvojitelj i njegovi preci imaju prema posvojetu i njegovim potomcima jednaka nasljedna prava kao da je posvojitelj posvojetu roditelj, a posvojiteljevi preci kao da su posvojetovi preci. Posvoje iz roditeljskog posvojenja i njegovi potomci ne nasljeuju na temelju zakona posvojiteljeve pobone srodnike, njegova branog druga (osim ako su posvojili zajedniki), a ni njegovu posvojad koja su to na temelju roditeljskog posvojenja, kao ni potomke takve posvojadi . Roditeljskim posvojenjem prestaju meusobna prava nasljeivanja posvojeta i njegovih krvnih srodnika. Iznimno od toga, roditeljskim se posvojenjem ne dira u nasljedno pravo posvojeta i njegovih potomaka prema posvojetovu roditelju koji je u braku s posvojiteljem, te krvnim srodnicima tog roditelja. OPORUNO NASLJEDNO PRAVO Meu poslovima mortis causa tipian i najei je oporuka. Oporuka je postala i posebna osnova nasljeivanja. Oporuka je razredba posljednje volje kojom ostavitelj raspolae svojom imovinom za sluaj smrti. U naem nasljednom pravu vie nema razlike izmeu oporuke i kodicila. U pravnim sustavima gdje postoji oporuka i kodicil, pod oporukom se podrazumijeva razredba posljednje volje koja

13

www.pravokutnik.net

sadri imenovanje nasljednika, dok je pak kodicil razredba posljednje volje koja moe sadravati sve mogue i doputene odredbe, osim imenovanja nasljednika. Po ZN imenovanje nasljednika nije esencijalni, bitni dio oporuke. Oporuka je nitetna ako u vrijeme sastavljanja oporuitelj nije imao 16 godina ivota ili nije bio sposoban za rasuivanje. Dakle, oporuku moe sastaviti svaka fizika osoba ako je navrila 16 godina i ako je sposobna za rasuivanje. Ne trai se potpuna poslovna sposobnost. Smatra se da je oporuitelj u trenutku pravljenja oporuke bio sposoban za rasuivanje, ali doputeno je dokazivati suprotno (praesumptio iuris). Oporuitelj nije bio sposoban za rasuivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti znaenje svojeg oitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem. Bitno da je bio sposoban za rasuivanje u trenutku pravljenja oporuke, pa gubitak sposobnosti za rasuivanje koji bi nastupio poto je oporuka napravljena ne utjee na njezinu valjanost. Oporuka ima sljedee karakteristike: a) Oporuka je jednostrani pravni posao za valjanost ne treba niiji pristanak; oitovanje volje mora biti jasno, ne smije biti dano u zabludi, niti izazvano silom, prijetnjom ili prijevarom, daje se rijeima, pisanim ili izgovorenim. b) Oporuka je strogo osobni pravni posao oporuitelj ju ne moe praviti preko zastupnika niti punomonika, ve samo osobno c) Oporuka je strogo formalni pravni posao zakon odreuje u kojim oblicima se oporuka moe i mora napraviti i od toga nema odstupanja jer je u protivnom nevaljana. Valjana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrenom zakonom i uz pretpostavke predviene zakonom. d) Oporuka je opoziv pravni posao ostavitelj se ne moe odrei prava da oporuku opozove, a ako bi ipak u oporuci bila navedena takva klauzula, da se ostavitelj odrie svog prava da oporuku bilo kada opozove, klauzula bi se smatrala pro non scripta, kao da nije dodana. Za opoziv je potrebna ista sposobnost kao i za pravljenje oporuke. Ako je netko nainio oporuku u vrijeme kad je imao testamenti factio activa (sposobnost za pravljenje oporuke), pa nakon toga npr. duevno oboli, oporuka postaje prakitki neopoziva, jer je on sam vie ne moe opozvati, a niti itko drugi to moe. VRSTE OPORUKE SU: Privatna oporuka Javna oporuka Redovita oporuka Izvanredna oporuka Privatna oporuka je ona oporuka koju napravi sam oporuitelj bez prisustva javnih tijela ili tijela koja u danom sluaju nastupaju kao javna tijela. Moe biti: vlastoruna (holografska) pisana oporuka pred svjedocima (alografska) ili usmena oporuka pred svjedocima. Javna je ona oporuka koja je nainjena uz sudjelovanje javnih tijela. Ovlateni su je sastaviti: sudac ili sudski savjetnik u opinskom sudu, JB, u inozemstvu konzularni, odnosno diplomatsko-konzularni predstavnik RH. Meunarodna oporuka je podvrsta javne oporuke sa stajalita oblika. Redovita je ona oporuka koja se moe praviti u svakoj prilici. Oblik joj je strog, a rok valjanosti neogranien. Redovite su oporuke:

14

www.pravokutnik.net

privatne pisane oporuke, javna oporuka i meunarodna oporuka Izvanredna je ona koja se pravi u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije mogue oporuiti ni u jednom drugom valjanom obliku. Njen je oblik blai, ali joj je rok valjanosti ogranien. Te izvanredne okolnosti mogu biti objektivne (rat, poar, poplava itd.) i subjektivne (bolest, velika udaljenost od naseljenih mjesta). Postoji samo jedna izvanredna oporuka: usmena oporuka pred svjedocima. OBLICI OPORUKE Osnovni je oblik oporuke pisana oporuka. Redovita pisana privatna oporuka moe biti ili holografska ili alografska. a. Vlastoruna ili holografska oporuka je ona koju je oporuitelj sam vlastoruno napisao i potpisao. Za njenu valjanost nije nuno da se u njoj naznae mjesto i datum sastavljanja, ali je korisno. Ne trae se nikakve druge formalnosti (npr. ovjera potpisa i slino). Vlastoruna oporuka mora biti pisana vlastitom rukom (rukopis). Ne samo da se ne radi o vlastorunoj oporuci, ve se ne radi o oporuci uope ako je napisana npr. pisaim strojem i nakon toga samo potpisana. Vlastorunu oporuku moe praviti samo onaj tko zna itati i pisati i moe pisati. b. Pisana oporuka pred svjedocima (alografska oporuka) je oporuka koju moe nainiti samo oporuitelj koji zna itati i pisati i u danom trenutku moe itati i moe pisati . Sastavlja se tako da ju netko drugi napie po kazivanju oporuitelja. Oporuitelj ju nakon toga mora potpisati pred dva istodobno nazona svjedoka izjavljujui da je isprava koju potpisuje njegova oporuka. Nakon te izjave i potpisa oporuitelja stavljaju svjedoci svoje potpise. Dakle, za oporuku pisanu na stroju ili raunalu, pa makar je pisao i sam oporuitelj, potrebne su sve one formalnosti koje se zahtijevaju za pisanu oporuku pred svjedocima. Svjedoci se moraju potpisati na samoj oporuci; ne moraju znati sadraj oporuke jer oporuitelj nije duan oporuku pred njima proitati. Oni na sudu samo izjavljuju da je oporuitelj tu i tu ispravu potpisao pred njima kao svoju oporuku. Najbolje je da oporuitelj prije nego to potpie oporuku izjavi: Ovo je moja oporuka i ja ju pred vama dvoje potpisujem . Korisno je takoer da se za svjedoke naznai njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakem pronalaenju. c. Javna oporuka javnu oporuku na oporuiteljev zahtjev sastavljaju u RH sudac opinskog suda, sudski savjetnik u opinskom sudu ili jb, a u inozemstvu konzularni odnosno diplomatskokonzularni predstavnik Republike Hrvatske (ovlatena osoba). Ovlatena osoba sastavlja oporuku na osnovi kazivanja oporuitelja i to tako da oporuitelj izjavi svoju posljednju volju, a ovlatena osoba unese tu izjavu u ispravu to je vjernije mogue, najbolje rijeima samog oporuitelja, ako je mogue. Nakon toga ovlatena osoba e proitati oporuku oporuitelju, objasniti mu pravne posljedice oporunog raspolaganja i dati mu da pred njim oporuku potpie. Ovlatena osoba e potom u samoj ispravi o sastavljanju oporuke sainiti zapisnik kojim e potvrditi da su sve te radnje poduzete, a zapisnik potpisuju oporuitelj i ovlatena osoba. Ako oporuitelj nije u stanju potpisati sastavljenu oporuku/zapisnik, priopit e razlog ovlatenoj osobi koja e ga zabiljeiti na oporuci/zapisniku. Oporuitelj moe traiti od neke druge osobe da ga potpie na oporuci i zapisniku. U sluaju da oporuitelj nije u stanju proitati sastavljenu mu oporuku, proitat e mu je ovlatena osoba pred dva svjedoka koji razumiju jezik na kojem je napisana, a on e ju u njihovoj nazonosti potpisati ili staviti svoj rukoznak, poto izjavi da je to njegova oporuka.

15

www.pravokutnik.net

Svjedoci e se potpisati na samoj oporuci. Ovlatena osoba e u samoj ispravi o sastavljanju oporuke sainiti zapisnik kojim e potvrditi da su sve te radnje poduzete. Ovaj zapisnik potpisuju oporuitelj, svjedoci i ovlatena osoba. Ovlatena osoba prije sastavljanja javne oporuke utvrditi e istovjetnost (identitet) oporuitelja ako ga ne poznaje osobno i po imenu. Ako se istovjetnost ne moe utvrditi pomou osobne iskaznice ili putovnice, utvruje se svjedoenjem dvaju poslovno sposobnih svjedoka (svjedoci istovjetnosti). Isto vrijedi za utvrivanje istovjetnosti svjedoka oporuke i tumaa, dok se istovjetnost svjedoka identiteta utvruje pomou osobne iskaznice i putovnice. Ako se oporuitelj ne moe sluiti uredovnim jezikom, ili to nije duan, ili ako je oporuitelj nijem, gluh ili gluhoslijep tako da je to smetnja oporuivanju, pozvat e se prisegnuti tuma iju e se istovjetnost utvrditi, pa e se njegovim posredovanjem primati izjave oporuiteljeve volje i inae se sporazumijevati s oporuiteljem. To e se napraviti i kad je ovlatena osoba u stanju sporazumjeti se s oporuiteljem. Uz tumaa trebaju biti nazona i dvojica svjedoka tumaa, koji, uz uredovni jezik, znaju i onaj kojim se slui oporuitelj, a ija istovjetnost treba biti utvrena. Osoba koja je svjedok istovjetnosti, i/ili svjedok oporuke, moe biti i svjedok tumaa, ako ima za to potrebno znanje. Svaki graanin moe praviti javnu oporuku, ali onaj koji ne zna itati i pisati ili ne moe itati i pisati MORA praviti javnu oporuku, ukoliko eli oporuno raspolagati. Ako na to ne pazi, oporuka je nevaljana. Oblik ovakve oporuke moe dobiti i oporuka koju je napisao sam oporuitelj, ili mu je netko drugi pisao oporuku, ako se odgovarajue primjene odredbe za sastavljanje javne oporuke. d. Meunarodna oporuka smisao je da bude priznata glede oblika u dravama potpisnicama Konvencije o jednoobraznom zakonu o obliku meunarodnog testamenta. Mora biti sastavljena u pisanom obliku, a zahtjev se podnosi ovlatenim osobama koje su jednake kao kod javne oporuke. Moe biti napisana na bilo kojem jeziku i pismu, rukom ili na neki drugi nain. Oporuitelj ne mora vlastoruno napisati oporuku, moe mu je napisati netko drugi. Bitno je da pred ovlatenom osobom i u nazonosti dvaju svjedoka izjavi da je podnesena isprava njegova oporuka i da je upoznat s njenim sadrajem. Ovlatena osoba i svjedoci ne moraju biti upoznati sa sadrajem, tj. oporuitelj im nije duan iznijeti sadraj oporuke. Potom potpisuje oporuku, odnosno ako je ve potpisana priznaje i potvruje potpis kao svoj. Postupak potpisa je jednak kao i kod javne. Ovlatena osoba stavlja na kraju oporuke datum njena potpisivanja bez kojega oblik oporuke ne bi bio potpun pa prema tome niti valjan. Time je ostaviteljeva isprava dobila karakter javne isprave u obliku meunarodne oporuke. Ovlatena osoba je duna oporuitelju izdati potvrdu o sastavljanju meunarodne oporuke, kojom se dokazuje da oporuka ima valjani oblik meunarodne oporuke, ali nepostojanje ili neispravnost te potvrde ne utjeu na valjanost oporuke u smislu oblika ako je oporuka inae sastavljena sukladno Zakonu. e. Usmena oporuka se moe praviti samo u izvanrednim prilikama zbog kojih oporuitelju nije mogue oporuiti u bilo kojem drugom obliku. Ta se oporuka pravi tako da oporuitelj pred dva istodobno nazona svjedoka usmeno izjavi svoju posljednju volju. Oporuka vrijedi samo jo 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je sainjena. Svjedoci usmene oporuke duni su to prije napisati ono to im je oporuitelj izjavio i to predati sudu ili javnom biljeniku na uvanje, ili to usmeno ponoviti pred sudom ili javnim biljenikom te opisati kad, gdje i pod kakvim je okolnostima oporuitelj oitovao svoju posljednju volju . Ako svjedoci tu dunost ne izvre, oporuka je ipak valjana , samo e sigurno kasnije u ostavinskom postupku biti mnogo tee ponoviti toan sadraj oporuiteljeve izjave. Svjedoci mogu biti samo osobe koje mogu biti i svjedoci javne oporuke, ali ne moraju znati niti moi itati i pisati bitno je da razumiju jezik na kojem je oporuitelj oitovao svoju posljednju volju.

16

www.pravokutnik.net

SVJEDOCI OPORUKE Oporuka je jedan od rijetkih pravnih poslova koji se prave u prisutnosti svjedoka. Svjedoci mogu biti osobe koje su punoljetne i poslovno sposobne, moraju znati i moi itati i pisati. Kod usmene oporuke moraju biti punoljetni, poslovno sposobni, moraju razumjeti jezik kojim govori ostavitelj, ali ne moraju znati niti moi itati i pisati. Ne mogu biti svjedoci pisane oporuke pred svjedocima, niti kod sastavljanja javne oporuke, niti mogu u svojstvu ovlatene osobe sastavljati oporuku po kazivanju oporuitelja: potomci oporuitelja, njegova posvojad i njihovi potomci, njegovi preci i posvojitelji, njegovi srodnici u pobonoj lozi do 4. stupnja, brani drugovi svih navedenih osoba te oporuiteljev brani drug (dakle, niti jedan nasljednik iz 1. nasljednog reda). Svjedok oporuke, da bi se sauvala puna objektivnost, ne smije imati nikakve koristi iz oporuke kod koje je sudjelovao u svojstvu svjedoka. Nitetne su sve odredbe oporuke kojima se neto ostavlja osobi koja je sastavila oporuku, svjedocima pri njezinu sastavljanju, njihovim branim drugovima, njihovim precima, njihovim potomcima, njihovim srodnicima u pobonoj lozi do zakljuno 4. stupnja i branim drugovima tih osoba. To vrijedi i za svjedoke usmene oporuke. SADRAJ OPORUKE Sadraj oporuke: imenovanje nasljednika zamjene zapisi uvjeti, rokovi, nalozi osnivanje zaklade odreivanje izvritelja oporuke ostalo 1. Imenovanje nasljednika redoviti sadraj oporuke je imenovanje jednog ili vie nasljednika, no po naem pravu to nije vie bitno. Razredba posljednje volje ostaje oporuka makar u njoj i nije imenovan nasljednik. Vano je samo da je oporuitelj izvrio razredbu glede itave svoje imovine ili glede alikvotnog dijela te imovine. Zato je po oporuci nasljednik onaj koji nasljeuje cijelu ostavinu ili njen razmjerni (alikvotni) dio. Meutim, ako je nekoj osobi ostavljena samo pojedina stvar iz ostavinske mase ili pojedino pravo iz ostavine tada se takva osoba naziva zapisovnik (legatar), a ono to joj je ostavljeno naziva se zapis (legat). Kod oporuke se u prvom redu mora utvrditi prava volja oporuitelja. Kad ostavlja samo dio imovine nasljedniku, oporuitelj to moe uiniti bilo odreenjem tog dijela putem razlomka, dakle razmjerno (alikvotno), bilo naznakom stvari ili prava iz imovine (ex re certa). Za taj posljednji nain odreivanja nasljednikova dijela po ZN se predmnijeva da je doista zapis, osim ako se ustanovi da je oporuiteljeva volja bila da mu osoba kojoj ostavlja pojedinu stvar ili pravo bude nasljednik. Za valjanost odredbe o odreivanju nasljednika zahtijeva se da sadri u sebi dovoljno podataka na osnovi kojih se moe utvrditi identitet nasljednika. Odreivanjem nasljednika u oporuci istovremeno se iznasljeuju oni nasljednici koji bi stekli nasljedno pravo po zakonu. Osim preutno (imenovanjem oporunog nasljednika), oporuitelj moe iznaslijediti jednog ili vie zakonskog zastupnika izrijekom. Oporuna odredba o iznasljeenju moe se pobijati ako je njome povrijeen nuni dio zakonskog nasljednika. No, oporuitelj moe u zakonom predvienim sluajevima iskljuiti i nunog nasljednika, odnosno liiti ga nunog dijela. 2. Zamjene (supstitucije) zamjena moe biti obina ili vulgarna i povjerbena ili fideikomisarna. a. Obina zamjena (vulgarna supstitucija) znai imenovanje zamjenika nasljedniku, npr.: Odreujem da me naslijedi A (institut), a ako me iz bilo kojih razloga on ne bude mogao naslijediti, neka me naslijedi B (zamjenik, supstitut). Supstitut e naslijediti ako nasljednik (institut) umre prije ostavitelja, odrekne se nasljedstva ili postane nedostojan. Po naem je pravu vulgarna supstitucija doputena, takoer i za zapise, naloge i ostala oporuna raspolaganja.

17

www.pravokutnik.net

b. Povjerbena zamjena (fideikomisarna supstitucija) znai imenovanje nasljednika nasljedniku odnosno zapisovniku, npr.: Neka me naslijedi moj sin A, a poslije njegove smrti neka njega naslijedi njegov jo neroeni sin. Zabranjena je po naem zakonu jer znai nedopustivo vezivanje i ograniavanje nasljednikove slobode oporunog raspolaganja. Oporuitelj ne moe odrediti nasljednika svome nasljedniku ni zapisovniku. 3. Zapisi (legati) oporuitelj je ovlaten odrediti oporukom jedan ili vie zapisa ili legata ovlaujui njima neku osobu (zapisovnika, legatara) da od nasljednika ili druge osobe u iju je korist oporuno raspolagao, zahtijeva neko davanje, injenje, trpljenje ili proputanje njemu ili nekoj drugoj osobi. Osoba zapisovnika mora biti odreena ili bar odrediva, u protivnom je odredba o zapisu nitetna. Odredba o zapisu se moe pobijati u opsegu kojim se vrijea neije nuno nasljedno pravo. 4. Uvjeti, rokovi, nalozi a. Uvjeti moraju biti objektivno mogui i pravno doputeni. Nemogui, nedoputeni i nemoralni uvjeti, ukljuujui i one koji su nerazumljivi ili protuslovni, smatraju se kao da ne postoje (pro non scripto). Ne izazivaju nitetnost oporuke, kao to bi se dogodilo primjenom opih pravila o nevaljanosti pp. Ta iznimka in favorem testamenti pravda se injenicom da u vrijeme utvrivanja valjanosti oporuke ostavitelj vie nije iv da bi mogao otkloniti nitetnost pravljenjem nove oporuke. b. Namet ili nalog osobama kojima neto ostavlja (nasljednik, zapisovnik), oporuitelj moe nametnuti odreenu dunost, odnosno ispunjenje stanovite inidbe. Nalog se smatra raskidnim uvjetom, pa nalogom optereeni gubi ono to mu je oporukom ostavljeno, ako ne ispuni nalog. No, to je ublaeno odredbama da se nalogu treba ispunjenjem pribliiti to je vie mogue u sluaju da se nalog ne moe tono ispuniti, a ako se nalog ne moe uope ispuniti, nalogom optereena osoba zadrava dobiveno, osim ako je kriva za neispunjenje naloga ili to proizlazi iz oporuiteljeve volje. Nedoputeni i nemoralni nalozi uzimaju se pro non scripto. Oblik naloga ima i oporuna odredba o tzv. nesamostalnoj zakladi kojom oporuitelj odreuje da se dio ili cijela ostavina, odnosno pojedina stvar ili pravo iz ostavine upotrijebi za ostvarenje neke doputene svrhe, npr. za zbrinjavanje naputene djece. 5. Osnivanje zaklade - oporukom se moe narediti osnivanje zaklade i odrediti dio ili cijelu ostavinu za postizanje njezine svrhe koja mora biti pravno doputena. Zaklada kao posebna pravna osoba, ne nastaje pravljenjem oporuke, nego tek ispunjenjem pretpostavki koji zahtjevaju propisi o zakladama. 6. Odreivanje izvritelja oporuke - ostavitelj moe oporukom odrediti jednu ili vie osoba za izvritelja oporuke. Ta osoba mora imati poslovnu sposobnost (moe biti i fizika i pravna osoba). Osoba koju oporuitelj odredi za izvritelja nije duna prihvatiti tu dunost, ali e se smatrati da ju je prihvatila ako ju odmah po proglaenju oporuke ne odbije , a ako nije bila nazona proglaenju oporuke, ako ju ne odbije u roku koji joj sud odredi. Njegova osnovna dunost je pobrinuti se da oporuka bude izvrena po oporuiteljevoj volji . To ukljuuje osobito uvanje ostavine, upravljanje njome, isplatu dugova i zapisa. Izvritelj radi u ime i za raun nasljednika. Ako on to zatrai, sud e mu izdati potvrdu o njegovom svojstvu i ovlastima s uputom svakome da se njegova oitovanja uzimaju kao da su ostaviteljeva. Ako ima vie izvritelja, moguu nesuglasnost meu njima o obavljanju poslova rjeava sud po slubenoj dunosti ili na zahtjev kojeg od njih ili nasljednika. Izvritelj oporuke ima pravo, na teret ostavine, na naknadu trokova i primjerenu nagradu za svoj trud, ali s time da se ne umanji vrijednost nunog dijela. Duan je poloiti raun o radu, a za tetu odgovara ako je do nje dolo njegovom krivnjom. Sud moe opozvati izvritelja po slubenoj dunosti ili na prijedlog stranke ako svoj posao ne obavlja u skladu s oporuiteljevom voljom ili zakonom, a ako bi nakon toga nastavio s radom, odgovara za svu tetu koja bi otuda proizala.

18

www.pravokutnik.net

7. Ostalo oporuitelj moe npr. oprostiti nasljedniku nedostojnost, opozvati raniju oporuku, stornirati opoziv, odrediti da se odreeni dar ne urauna nasljedniku u njegov zakonski dio, itd. UVANJE OPORUKE Oporuitelj moe svoju oporuku, neovisno u kojem je obliku sastavljena, uvati sam ili ju predati na uvanje nekoj drugoj osobi, fizikoj (npr. oporuni nasljednik i zapisovnik) i pravnoj (npr. bankovni sef) ako ova prihvati dunost uvanja. Postoje oni koji su po zakonu duni i ovlateni uvati oporuke. To su osobe koje su ovlatene za sastavljanje oporuke, dakle sud, javni biljenik ili u inozemstvu konzularni, odnosno diplomatsko-konzularni predstavnik RH. Te osobe ne mogu odbiti primitak oporuke na uvanje ako ju na uvanje predaje oporuitelj ili njegov opunomoenik. Osoba koja u ime suda, javnog biljenika, odnosno konzularnog ili diplomatsko-konzularnog predstavnitva Republike Hrvatske prima oporuku na uvanje, sastavit e o tome zapisnik, u kojem e navesti kako je utvrena istovjetnost osobe koja je oporuku predala na uvanje i u njega unijeti podatke, saznanja i zapaanja o svim okolnostima koje bi mogle biti vane za ocjenu valjanosti oporuke. Zapisnik o primanju oporuke na uvanje potpisuje osoba koja je u ime suda, javnog biljenika, odnosno konzularnog ili diplomatsko-konzularnog predstavnitva Republike Hrvatske primila oporuku na uvanje, a ako je pritom sudjelovao i zapisniar, i on potpisuje zapisnik, uz naznaku svojstva zapisniara. Prilae se i punomo punomonika. Na zahtjev oporuitelja ili njegova opunomoenika duni su mu vratiti oporuku koja se nalazi kod njih na uvanju. Ovlatena osoba mora uvati oporuku s posebnom panjom i odvojeno od ostalih spisa te o svakom primitku i vraanju oporuke obavijestiti bez odgode Hrvatski upisnik oporuka. Predaja oporuke na uvanje ovlatenoj osobi nije pretpostavka za valjanost oporuke. Oporuitelj ne mora oporuku uvati kod ovlatenih osoba, iako je to zapravo najsigurniji nain uvanja. Zahtjev oporuitelja da mu se deponirana oporuka vrati ne znai opoziv oporuke. OPOZIV OPORUKE Oporuitelj moe uvijek opozvati oporuku, u cjelini ili djelomino, oitovanjem danim u bilo kojem obliku u kojem se po zakonu moe napraviti oporuka. Oporuitelj moe opozvati pisanu oporuku i unitenjem isprave. U ostalome se glede valjanosti opoziva oporuke primjenjuju na odgovarajui nain pravila o valjanosti oporuke. Opozvati oporuku moe samo onaj oporuitelj koji ju je sastavio. Postoji vie naina na koje se oporuka moe opozvati: unitenje isprave izjava o opozivu pravljenje nove oporuke konkludentne radnje a. Unitenjem isprave: To je najjednostavniji nain opoziva oporuke (npr. trganjem, paljenjem itd). Mora se osnivati na volji ostavitelja, dakle do toga ne smije doi sluajno, i treba biti izvreno od strane samoga oporuitelja. Ako je oporuka unitena sluajno, radnjom druge osobe, to ne znai opoziv oporuke. To je zapravo konkludentna radnja iz koje se logino da zakljuiti kako oporuitelj ne eli vie da ta oporuka vrijedi i da poslije njegove smrti proizvodi uinke. b. Izjava o opozivu: Oporuitelj moe oporuku opozvati strogo formalnom izjavom o opozivu. Izjava o opozivu moe se dati u bilo kojem obliku u kojem se oporuka moe napraviti . Tako postoji opoziv oporuke pred ovlatenom osobom, opoziv oporuke pred svjedocima koji moe biti u pisanom i u usmenom obliku, opoziv u obliku vlastorune oporuke. To, meutim, ne znai da se izjava ba mora dati u onom obliku u kojem je napravljena oporuka koja se opoziva (npr. javna oporuka se moe opozvati u obliku vlastoruno napisane oporuke). Izjava o opozivu moe se dati i pred jednom od ovlatenih osoba za sastavljanje javne oporuke, bez obzira u

19

www.pravokutnik.net

kojem je obliku napravljena. Postupak je isti kao za sastavljanje javne oporuke. O takvom opozivu izvjeuje se Hrvatski upisnik oporuka. Izjava o opozivu oporuke koja je sastavljena u formi oporuke predstavlja izriit opoziv oporuke. To ne predstavlja novu oporuku jer sadri samo opoziv. c. Pravljenje nove oporuke: Oporuitelj moe svoju raniju oporuku opozvati tako da napravi novu koja je sadrajno suprotna staroj. Ako se kasnijom oporukom izriito ne opozove ranija oporuka, odredbe ranije oporuke ostaju na snazi ako i ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama kasnije. Nova oporuka treba biti vremenski kasnije napravljena, treba biti valjana te njezin sadraj treba biti suprotan potpuno ili djelomino sadraju ranije oporuke. Ako je oporuitelj opozvao kasniju oporuku, ranija oporuka ponovno dobiva snagu, osim ako se dokae da oporuitelj to nije htio. Isto vrijedi i u sluaju da je opozvao opoziv oporuke. d. Konkludentne radnje: Pod opozivom oporuke konkludentnim radnjama ne razumijeva se u teroiji unitenje isprave jer je to samostalan nain opoziva, nego se pod time podrazumijeva sluaj kada oporuitelj jo za ivota raspolae svojom imovinom protivno oporuci . Na primjer, oporuitelj je za ivota potroio ili otuio imovinu ili njezine dijelove koji su trebali biti predmetom oporunoga nasljeivanja. Zakonska pretpostavka: Oporuna raspolaganja u korist ostaviteljeva branog druga smatrat e se opozvanima ako je brak prestao temeljem pravomone presude nakon to je oporuka sastavljena, osim ako je ostavitelj drukije odredio svojom oporukom. PROGLAENJE OPORUKE Proglaenje oporuke je sudska radnja u kojoj sud sve oporuke odreenog oporuitelja, bilo da ih je sam oporuitelj za ivota poloio u sud na uvanje, bilo da ih je sudu dostavio matiar zajedno sa smrtovnicom, otvori i proita pred dva punoljetna graanina (to mogu biti i nasljednici) i o tome sastavi zapisnik. Proglasiti se moraju sve oporuke bez obzira na to koliko ih ima i bez obzira na to jesu li po zakonu valjane ili nevaljane. Ne smije se mijeati s pojmom otvaranja nasljedstva. TUMAENJE OPORUKE Tumaenje oporuke se usmjeruje na utvrivanje prave volje, odnosno namjere oporuitelja. Uz to temeljno pravilo, postoje i dva dodatna. Prema jednome, u sluaju sumnje, odnosno dvojbe o oporuiteljevoj namjeri, treba prihvatiti tumaenje koje je povoljnije za oporunog, a ne zakonskog nasljednika, a prema drugome, u dvojbi o oporuiteljevoj namjeri, treba prihvatiti ono to je povoljnije za osobu kojoj je naloena neka obveza. NEVALJANOST OPORUKE Opa pravila o nevaljanosti iz opeg dijela graanskog prava vrijede naelno i za oporuku. Odredbe ZN o nevaljanosti oporuke su lex specialis pa imaju prednost pred opim pravilima. Razlozi nitetnosti oporuke su: nesposobnost oporuitelja, tj, ako u vrijeme sastavljanja oporuke nije imao 16 god. ili nije bio sposoban za rasuivanje; smatra se da je oporuitelj bio sposoban za rasuivanje u trenutku pravljenja oporuke. To znai da je bio u stanju shvatiti znaenje svog oitovanja i njegove posljedice te je bio u stanju vladati svojom voljom i postupati u skladu s tim znanjem. nemogunost i nedopustivost sadraja oporuke , npr. unoenje odredbe o fideikomisarnoj supstituciji, raspolaganja u korist suca koji je sastavio oporuku, svjedoka oporuke, njihovih potomaka, branih drugova itd. Taj razlog zahvaa samo pojedine odredbe u oporuci, pa e se tu raditi o djelominoj nitetnosti.

20

www.pravokutnik.net

Razlozi pobojnosti oporuke su: mane volje kod oporuitelja, tj. ako je prijetnjom ili silom natjeran da sastavi oporuku ili ju je sastavio zbog prijevare ili zablude. Uvaava se i zabluda u motivu, tj. injenicama koje su pobudile oporuitelja da sastavi oporuku odreenog sadraja. Pobojnost neke oporune odredbe ne utjee na valjanost ostalih ako one mogu opstati bez te odredbe. Rok za tubu na ponitenje je godina dana od saznanja za razlog pobojnosti, s tim da taj rok ne moe poeti tei prije proglaenja oporuke (subjektivni rok). Krajnji je (objektivni) rok 10 god. od proglaenja oporuke, ali prema osobi koja je prouzroila mane oporuiteljeve volje ili je za njih znala ili morala znati, taj rok je 20 god. od proglaenja oporuke; nedostatak propisanog oblika prema ZN-u je samo uzrok pobojnosti, a ne nitetnosti kao u opem dijelu graanskog. Rok za pobijanje je godinu dana od saznanja za oporuku (subjektivni rok), s tim da rok ne moe poeti tei prije proglaenja oporuke, a objektivni rok 10 god. od proglaenja oporuke. Ponitenje oporuke moe zahtijevati samo osoba koja za to ima pravni interes, a najee su to zakonski nasljednici; raspolaganja suprotna pravu na nuni dio pravo zahtijevati umanjenje oporunih raspolaganja kojima je povrijeen nuni dio ima samo nuni nasljednik u roku od 3 god. od proglaenja oporuke. Njegov nasljednik nasljeuje to pravo samo ako je nuni nasljednik postavio zahtjev za nuni dio prije svoje smrti. REKONSTRUKCIJA OPORUKE Dogaa se ponekad da se oporuka izgubi, zametne, bude unitena, a zna se da je oporuitelj napravio oporuku. Zainteresirane osobe mogu dokazivati pred sudom da je oporuka postojala, da je unitena sluajem ili radnjom tree osobe, izgubljena, sakrivena ili zametnuta bez oporuiteljevog znanja, da je bila sastavljena u zakonskom obliku, te da je imala odreeni sadraj. Ako se sve to dokae, tada e se oporuku rekonstruirati u obliku SUDSKOG ZAPISNIKA i proizvest e uinke pravovaljane oporuke. Za valjanost sporazuma o postojanju oporuke potrebna je suglasnost dravnog odvjetnika ako bi, da nema oporuke, ostavina pripala opini ili gradu. Nadlean je DO prema mjestu gdje se nalazi imovina. Ako meu zainteresiranim osobama ima i onih koje se nisu sposobne brinuti o svojim pravima i interesima, potrebna je suglasnost CZSS. Doe li, meutim, meu zainteresiranim osobama do spora o pravno relevantnim injenicama ili je ostavinski postupak ve okonan, rekonstrukcija je mogua iskljuivo putem parnice. Tada e sudska presuda imati uinke oporuke. NAKNADNO PRONAENA OPORUKA Ako se nakon pravomonosti rjeenja o nasljeivanju pronae oporuka, sud e je proglasiti, te zapisnik o proglaenju i presliku oporuke dostaviti ostavinskom sudu, a zadrati njezin izvornik. U tom sluaju ostavinski sud nee ponovno voditi ostavinsku raspravu, nego e obavijestiti zainteresirane osobe o proglaenju oporuke i upozoriti ih da mogu svoja prava na temelju oporuke ostvarivati u parnici. HRVATSKI UPISNIK OPORUKA Vodi ga Hrvatska javnobiljenika komora. To je javni upisnik, no podaci koje sadri ne mogu se prije oporuiteljeve smrti nikome staviti na raspolaganje, osim oporuitelju ili osobi koju je on posebno ovlastio. U upisniku se evidentiraju podaci o sastavljanju, uvanju i proglaenju oporuke. Te podatke, ali samo na zahtjev oporuitelja, upisniku dostavljaju nadleni sudovi, jb, odvjetnici i osobe koje su napravile oporuku. injenica da oporuka nije evidentirana u Hrvatskom upisniku oporuka, niti da je bilo gdje pohranjena, nije od utjecaja na njenu valjanost. Iskljuivo o volji oporuitelja ovisi hoe li njegova oporuka biti unesena u Hrvatski upisnik oporuka. I ove oporuke mogu biti opozvane.

21

www.pravokutnik.net

NUNO NASLJEDNO PRAVO Nuno nasljedno pravo je skup pravnih pravila kojima se odreuje krug osoba kojima je oporuitelj duan ostaviti odreeni dio svoje imovine, odnosno koje imaju pravo na dio ostavine. Svrha je nunoga nasljeivanja da najblii srodnici i brani drug dobiju izvjestan dio ostavine, iako nisu navedeni u oporuci. Nuni dio je odreeni dio zakonskog dijela, tj. dio onog dijela koji bi nuni nasljednik kao zakonski nasljednik dobio da nema oporuke. U ostavini postoje dva dijela: nuni i raspoloivi dio. Prema tome, oporuitelj ne moe slobodno raspolagati nunim dijelom, ve samo tzv. raspoloivim dijelom. Nuni nasljednik postaje nasljednikom protiv volje ostavitelja, zahvaljujui zatiti koju mu prua nasljedno pravo svojim kogentnim propisima. Postati nasljednikom znai postati univerzalnim, a ne singularnim sukcesorom. Dakle, nuni je nasljednik univerzalni sukcesor. Nunom nasljedniku pripada odreeni dio svake stvari i prava. On ima pravo na onoliku vrijednost ostavine kad se njezina obraunska vrijednost podijeli s veliinom njegovog nunog nasljednog prava izraenog razlomkom. Nuni dio daje se samo na zahtjev, nikada po slubenoj dunosti. Da je neka osoba postala nunim nasljednikom nakon ostaviteljeve smrti, te veliina njezinog nunog dijela odreuje se u pravilu rjeenjem o nasljeivanju nakon provedenog ostavinskog postupka, a ponekada i presudom, ako je izostao ostavinski postupak (npr. okonan je bez provoenja ostavinske rasprave, odnosno ostavinski postupak je proveden i okonan pravomonim rjeenjem o nasljeivanju, no njime nije utvreno nasljedno pravo nunog nasljednika i nije izvrena odgovarajua redukcija ostaviteljevih oporunih raspolaganja). Nuno nasljedno pravo titi se zahtjevom za utvrenjem nasljednog prava u ostavinskom ili parninom postupku, a takoer i nasljednikim zahtjevom (tubom) actio supletoria. Zatita nunog nasljednog prava povezana je sa zahtjevom za umanjenjem oporunih raspolaganja koja vrijeaju nuni dio. NUNI NASLJEDNICI Nuni nasljednik ima pravo zahtijevati nuni dio samo ako je u konkretnom sluaju istodobno i zakonski nasljednik. Postoje dvije kategorije nunih nasljednika: apsolutni i relativni. 1. U apsolutne nune nasljednike spadaju oni nuni nasljednici koji imaju pravo zahtijevati nuni dio ve samo zato to su zakonski nasljednici. To su ostaviteljevi potomci, ostaviteljeva posvojad i njihovi potomci i njegov brani drug. Imaju pravo na dijela koji bi im pripao po zakonu. Apsolutni nuni nasljednici imaju pravo na nuni dio bez ikakvih dodatnih uvjeta. 2. Za relativne nune nasljednike trae se dvije pretpostavke: 1. nasljednici moraju biti u konkretnom sluaju i zakonski nasljednici 2. moraju biti trajno nesposobni za rad i ne smiju imati nunih sredstava za ivot. Pravo na nuni dio ovih nasljednika ovisi o njihovom socijalno ekonomskom poloaju i zdravstvenom stanju. Tu se ubrajaju ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali preci (bake i djedovi, itd.). Pripada im 1/3 njihova zakonskoga dijela. Nuni nasljednici su samo kad su po zakonskom redu nasljeivanja pozvani na nasljedstvo. Pravo na nuni dio ni u kojem sluaju ne mogu ostvariti braa i sestre (to je prije bilo mogue) te potomci djedova i baka - oni nisu nuni nasljednici. Nuni nasljedni redovi: I. nuni nasljedni red ine ostaviteljevi potomci, posvojenici i njihovi potomci te ostaviteljev brani drug. Svakome pripada zakonskoga dijela.

22

www.pravokutnik.net

II. nuni nasljedni red ine ostaviteljevi roditelji (posvojitelji) i brani drug. Roditeljima pripada 1/3 zakonskoga dijela, a branom drugu zakonskoga dijela. III. nuni nasljedni red ine bake i djedovi ostavitelja. Pripada im 1/3 zakonskoga dijela. Teorijski se moe govoriti o etvrtom i daljnjim nasljednim redovima. Kod nunoga nasljeivanja ne primjenjuje se naelo prirataja, a naelo reprezentacije se ogranieno primjenjuje samo u prvom nunom nasljednom redu dok je u daljnjim nasljednim redovima iskljueno. OSTAVLJANJE I ODREIVANJE NUNOGA DIJELA 1. u obliku zakonskoga nasljednoga dijela (ako u oporuci uope nije spomenut nuni nasljednik ili je ostavitelj neovlateno raspolagao darujui svoju imovinu ili je neopravdano iskljuio nekoga nunoga nasljednika iz prava na nuni dio), 2. u obliku oporunoga nasljednoga dijela (ako je ostavitelj u oporuci odredio koji dio ostavine treba pripasti nunom nasljedniku), 3. u obliku zapisa. IZRAUNAVANJE NUNOG DIJELA Ako je oporuitelj povrijedio nuni dio ne samo oporukom, nego i darovanjima za ivota (dakle, nuni dio moe biti povrijeen i neovisno od toga postoji li oporuka), na zahtjev nunih nasljednika pristupa se izraunavanju nunoga dijela. U prvom redu treba utvrditi cjelokupnu aktivu ostavitelja (sve to je ostavitelj imao u trenutku smrti), tj. popisati i procijeniti sva dobra koja je ostavitelj imao u trenutku smrti, ukljuivo sve ono ime je raspolagao oporukom. Treba ukljuiti sve trabine pa i one prema nekom od nasljednika, osim oito nenaplativih. Od utvrene aktive zatim treba odbiti pasivu, to znai dugove, ukljuujui i trokove pogreba, popisa i procjene ostavine. Na taj se nain dobila ista ostavina. istoj ostavini, zapravo njenoj vrijednosti, pribraja se vrijednost svih darova koje je ostavitelj uinio, ma na koji nain, nekom zakonskom nasljedniku bilo kada, bez obzira nasljeuje li ostavitelja. Pribrajaju se darovi uinjeni nasljednicima koji se odriu nasljedstva, kao i darovi za koje je nasljednik odredio da se ne uraunaju nasljedniku u njegov nasljedni dio. Pod darom se podrazumijevaju i tzv. preddavanja (npr. ostavitelj je nekoga zakonskoga nasljednika izdravao na fakultetskim studijima). Pribraja se takoer i vrijednost darova koje je ostavitelj uinio treim osobama, koje nisu zakonski nasljednici, u posljednjoj godini svoga ivota, osim manjih uobiajenih darova. Ne pribraja se vrijednost darova uinjenih u ope korisne svrhe kao ni onih darova koji se na temelju zakona ne uraunavaju nasljedniku u njegov dio . Pod darom se u sluaju priraunavanja ne razumijeva samo dar uinjen ugovorom o darovanju, nego i odricanje od prava, oprost duga, ono to je ostavitelj za ivota dao nasljedniku na ime nasljednog dijela, ili radi osnivanja ili proirenja kuanstva, ili radi obavljanja zanimanja, kao i svako drugo raspolaganje bez naknade. Do vrijednosti dara u novcu dolazi se tako da se uzima vrijednost darovane stvari u trenutku ostaviteljeve smrti, a prema njezinu stanju u kakvom je bila u vrijeme darovanja. Iz tako ukupno izraunate vrijednosti ostavine koja se moe nazvati obraunska vrijednost ostavine, odreuje se vrijednost nunog dijela. Kad se podmire nuni dijelovi, ono to je preostalo naziva se raspoloivi dio i njime moe ostavitelj slobodno raspolagati. Primjer: postoji oporuka kojom se cjelokupna ostavina ostavlja jednom sinu; ostavitelj ima suprugu, dva sina i ker koji su zakonski nasljednici. Supruga, kerka i drugi sin su podigli zahtjev za nuni dio tvrdei da je oporuitelj povrijedio njihovo zakonsko pravo. Sud je pristupio operaciji izraunavanja i utvrdio: AKTIVA 500.000 KN - DUGOVI 100.000 KN - TROK. POGREBA, PROCJENA, POPIS 10.000 KN______ ISTA OSTAVINA 390.000 KN + STAN DAROVAN KERI 100.000 KN

23

www.pravokutnik.net

+ KOLOVANJE SINA 100.000 KN + AUTO DAROVAN PRIJATELJU 6 MJESECI PRIJE SMRTI 100.000 KN____ PRIBRAJANJA UKUPNO 300.000 KN OBRAUNSKA VRIJEDNOST OSTAVINE 690.000 KN Kod zakonskoga nasljeivanja svaki bi dobio 1/4 od 690.000 KN, tj. 172.500 Kn Kao nunim nasljednicima pripada im 1/2 od zakonskoga dijela to konkretno iznosi 1/8 ukupne ostavine = 86.250 KN. Ki i sin su ve namireni (kroz darove), jedino je supruga morala dobiti svoj dio. Nasljednici ostvaruju nasljedstva: 390.000 86.250= 303.750 KN oporuni nasljednik, te 86.250 Kn nuni dio za suprugu. Ovdje smo primijenili uraunavanje. URAUNAVANJE (COLLATIO) je institut po kojem se svakom zakonskom nasljedniku uraunava u njegov nasljedni dio sve ono to je dobio na ime dara ili zapisa od ostavitelja za ivota. Naelno se svakom zakonskom nasljedniku uraunava u nasljedni dio vrijednost darova koje je dobio od ostavitelja na bilo koji nain, ukljuivo i ono to je dugovao ostavitelju s uinkom kao da je dug ispunio. Ne uraunavaju se u nasljedni dio: darovi za koje je ostavitelj izjavio u vrijeme darovanja ili kasnije ili u oporuci da se ne uraunavaju ili se iz okolnosti moe zakljuiti da je to bila njegova volja; vrijednost plodova i drugih koristi koje je nasljednik imao od darovane stvari; manji uobiajeni darovi; trokovi uzdravanja i kolovanja, ali samo u granicama ostaviteljeve obveze da nasljednika uzdrava i koluje. Nunom nasljedniku u nuni dio se uvijek uraunavaju dobiveni darovi i zapisi (zapisi ne u sluaju ako iz oporuke proizlazi da je ostavitelj htio da nasljednik dobije zapis povrh nasljednog dijela). Pri uraunavanju vrijede propisi o nunom dijelu pa u sluaju da se voljom ostavitelja dar ili zapis ne uraunava, nasljednik zadrava primljeno na ime dara ili zapisa, ali samo u mjeri koja osigurava da nuni nasljednik dobije punu vrijednost svog nunog dijela. Smisao odredaba o uraunavanju jest da se ostavina pravino raspodijeli na zakonske nasljednike. Ovakvo uraunavanje koje je izvreno samo raunski, tj. bez vraanja darova u ostavinu, naziva se idealnim uraunavanjem ili idealnom kolacijom. ZN poznaje i realnu kolaciju, ali samo kao iznimku. Predvieno je da nasljednik ima pravo vratiti darovanu stvar u ostavinu i tako izbjei idealno uraunavanje, tako da realna kolacija zapravo ni nije uraunavanje jer se stvar vraa u ostavinu i nasljeuje kao i ostali dijelovi ostavine. Glede trokova u vezi s vraenom stvari i oteenja poloaj potenog posjednika. Polazei od toga da interes na uraunavanju ustvari imaju jedino sunasljednici, ZN je upravo njima i njihovim nasljednicima priznao pravo zahtijevati uraunavanje. Zahtjev treba istaknuti prilikom diobe ostavine, a sporno je je li taj zahtjev zastarijeva. UMANJENJE OPORUNIH RASPOLAGANJA I VRAANJE DAROVA ZBOG POVREDE NUNOG DIJELA Nuni dio moe biti povrijeen ostaviteljevim besplatnim raspolaganjima oporukom i darovanjem. Nuni dio moe biti povrijeen u pogledu njegove veliine i vrijednosti. Ostaviteljeva besplatna raspolaganja koja vrijeaju neiji nuni dio pobojna su - ako ele, nuni nasljednici iji dio je povrijeen, mogu pobijati takva raspolaganja. Nuni je dio povrijeen kad ukupna vrijednost raspolaganja koja je ostavitelj uinio oporukom i darovima premauje raspoloivi dio ostavine (oporuitelj je raspolagao preko onoga to mu je doputeno), pa zbog toga nuni nasljednik ne moe dobiti punu vrijednost svog nunog dijela. Kad je dolo do povrede nunoga dijela, oporuna raspolaganja e se

24

www.pravokutnik.net

umanjiti, a darovi vratiti u mjeri potrebnoj da se dopuni nuni dio. Najprije se umanjuju oporuna raspolaganja, pa kad time nuni dio ne bi bio namiren, vraaju se darovi. Oporuna se raspolaganja umanjuju u istom omjeru, bez obzira na njihovu narav i opseg, ako to drugo ne proizlazi iz oporuke. Umanjuju se i zapisi. Ako je ostavitelj ostavio vie zapisa, pa je jednog zapisnika privilegirao u smislu da se ima isplatiti prije ostalih, taj se zapis umanjuje samo ako se vrijednou svih ostalih zapisa ne moe namiriti nuni dio. Onaj oporuni nasljednik iji bi nasljedni dio trebao biti umanjen, moe zahtijevati razmjerno umanjenje zapisa koje on treba isplatiti. Za vraanje darova ZN je predvidio red vraanja. Vraanje poinje od posljednjega dara i nastavlja se obratno od reda kojim su uinjeni. Oni koji su uinjeni istodobno vraaju se razmjerno. Darom se ne smatra samo davanje neke stvari ili novca, nego i oprotaj duga, kao i svako drugo raspolaganje uinjeno bez naknade. Mjerodavnom se kod dara smatra ona vrijednost koju darovana stvar ima u trenutku ostaviteljeve smrti, a prema stanju u kojem je bila u vrijeme dara. Pri utvrivanju ukupne vrijednosti oporunih raspolaganja i darova uzimaju se u raun i ona raspolaganja i darovi za koja je ostavitelj naredio da se nunom nasljedniku ne uraunavaju u njegov nasljedni dio. Oni pak darovi i oporuna raspolaganja koji se uraunavaju nunom nasljedniku u nasljedni dio, uzimaju se u raun samo onoliko koliko premauju njegov nuni dio. Do umanjenja oporunih raspolaganja i vraanja darova nikad ne dolazi po slubenoj dunosti, ve iskljuivo na zahtjev nunih nasljednika . Tuba za umanjenje oporunih raspolaganja i tuba za vraanje dara podnose se u roku od tri godine. Rok kod tube za umanjenje oporunih raspolaganja rauna se od proglaenja oporuke, a kod tube za vraanje dara od dana ostaviteljeve smrti, odnosno od dana pravomonosti rjeenja o proglaenju umrlim, odnosno o utvrenju smrti. Rokovi su zastarni i njihovim istekom gubi se pravo. To pravo e nasljednik izgubiti i kad je ostavinski postupak pravomono okonan prije isteka trogodinjeg roka, a on, premda je u istom sudjelovao, nije postavio zahtjev za umanjenje oporunih raspolaganja, odnosno za vraanje darova zbog povrede njegova nunog dijela. Pravo pobijanja oporunih raspolaganja nasljedivo je samo ako je nuni nasljednik prije svoje smrti ve stavio zahtjev za nuni dio. ISKLJUENJE NUNIH NASLJEDNIKA U odreenim sluajevima koji su zakonom navedeni taksativno, oporuitelj moe iskljuiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nuni dio tako da taj nasljednik nee dobiti nita iz ostavine. Ako je iskljuenje samo djelomino, nasljednik gubi nasljedna prava u mjeri u kojoj je iskljuen. Nuni nasljednik moe biti iskljuen: ako je povrijedio neku zakonsku ili moralnu obvezu koja proizlazi iz njegovog obiteljskog odnosa s ostaviteljem i time se tee ogrijeio prema ostavitelju, npr. povrijedio je zakonsku obvezu uzdravanja ostavitelja ili moralnu obvezu potovanja njegove osobe, ako je namjerno poinio neko tee kazneno djelo prema ostavitelju, njegovom branom drugu, djetetu ili roditelju, ako je uinio kazneno djelo protiv RH ili vrijednosti zatienih meunarodnim pravom, ako se odao neradu i nepotenom ivotu. Oporuitelj koji eli iskljuiti nasljednika bilo potpuno bilo djelomino, to mora izraziti u oporuci na nesumnjiv nain i mora navesti razlog iskljuenja (dovoljno je da postoji jedan od zakonom predvienih razloga). Razlog mora postojati u vrijeme sastavljanja oporuke. U sluaju spora o opravdanosti iskljuenja, teret dokaza je na onome tko se poziva na iskljuenje. U sluaju potpunog iskljuenja nunog nasljednika, s njim se postupa kao da je umro prije ostavitelja. Primjenjuje se naelo reprezentacije. Iskljuenje nunih nasljednika razlikuje se od nedostojnosti po tome to je ono iskljuivo in oporuiteljeve volje, dok nedostojnost nastupa po zakonu (ex lege).

25

www.pravokutnik.net

LIENJE NUNOG DIJELA (U KORIST POTOMAKA) Lienje nunoga dijela je iznasljeenje ostaviteljevog potomka u korist njegovih potomaka. Oporuitelj moe svog potomka koji im pravo na nuni dio liiti u cijelosti ili djelomino njegovog nunog dijela. Taj e dio umjestu njemu pripasti njegovim potomcima. Zato se taj institut naziva lienjem nunog dijela u korist potomaka. Oporuna odredba o lienju nunog dijela bit e valjana samo ako su ispunjene 2 zakonske pretpostavke: da je lieni ostaviteljev potomak u trenutku sastavljanja oporuke i kasnije u vrijeme ostaviteljeve smrti rasipnik (nerazumno, olako i nepotrebno troi ono to ima) ili prezaduen (pasiva u njegovoj imovini nadmauje aktivu); ako u asu otvaranja nasljedstva lieni potomak ima maloljetno dijete ili unuka od prije umrlog djeteta ili punoljetno dijete ili unuka od prije umrlog djeteta, pod uvjetom da su punoljetno dijete i unuk nesposobni za rad i da nemaju nunih sredstava za ivot. Smisao ovog instituta je u osiguranju uzdravanja potomevim (ali i ostaviteljevim) potomcima koje bi moglo biti ozbiljno ugroeno zbog odreenog ponaanja njihovog pretka kao nunog nasljednika. Lieni nasljednik nasljeuje ostavitelja ako je lienje djelomino (u dijelu koje nije zahvaeno lienjem) i kad u trenutku ostaviteljeve smrti vie ne postoje pretpostavke za lienje. NASLJEDNOPRAVNI UGOVORI U hrvatskom nasljednom pravu ugovor nije osnova nasljeivanja. Nitetan je ugovor kojim bi netko svojem suugovaratelju ili treoj osobi ostavio svoju ostavinu ili njezin dio. Nitetan je takoer ugovor o buduem nasljedstvu ili zapisu kojim netko otuuje nasljedstvo ili zapis kojemu se nada iz nasljedstva koje jo nije otvoreno, kao i ugovor o nasljedstvu tree osobe koja je jo iva. Nitetan je i svaki ugovor kojim bi se netko obvezao unijeti ili ne unijeti neku odredbu u svoju oporuku, odnosno opozvati ili ne opozvati neku odredbu iz svoje oporuke. No, ZN ureuje ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za ivota koji je po svojoj pravnoj naravi posao inter vivos koji ima odreene nasljednopravne uinke. Do stupanja na snagu ZOO-a, 1. sijenja 2006., ZN je ureivao ugovor o doivotnom uzdravanju koji je po svojoj pravnoj naravi obveznopravni ugovor pa je bilo logino da bude ureen u ZOO. UGOVOR O USTUPU I RASPODJELI IMOVINE ZA IVOTA Ugovorom o ustupu i raspodjeli imovine za ivota koji sklapa predak (ustupitelj) sa svojim potomcima, predak razdjeljuje i ustupa potomcima cjelokupnu ili dio svoje postojee imovine. Za valjanost tog ugovora potrebna je suglasnost sve djece i ostalih potomaka koji su po zakonu pozvani naslijediti ustupitelja. Ustupitelj moe ugovorom obuhvatiti i branog druga, ali e trebati za to i njegovu suglasnost. Ako brani drug ne bude obuhvaen, ugovor zbog toga nee biti nevaljan, a njegovo pravo na nuni dio ostaje neokrnjeno. Jedino to e se tada za utvrivanje nunog dijela, razdijeljena i ustupljena imovina smatrati darom, to znai da se ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za ivota konverzijom pretvara u darovni ugovor. To je pravni posao meu ivima, besplatan, ali moe biti i naplatan, i moe se opozvati. Naplatan e biti ugovor ako ustupitelj, prilikom ustupanja i raspodjele, pridri za sebe ili svog branog druga ili za oboje zajedno, ili neku drugu osobu, pravo uivanja na dijelu ili svim ustupljenim dobrima, ili ugovori doivotnu rentu (novanu ili u naravi), doivotno uzdravanje (preivitak) ili kakvu drugu naknadu. Umre li jedan brani drug, a neko od prava je zasnovano za oba brana druga, zasnovano pravo pripada drugom branom drugu do njegove smrti, osim ako je drukije ugovoreno ili proizlazi iz okolnosti. Ustupitelj moe opozvati ugovor glede odreenog potomka ili branog druga i zahtijevati povrat ustupljenog iz istih razloga iz kojih moe opozvati uinjeno darovanje (nezahvalnost, osiromaenje ustupitelja, povreda uzdravanja), a takoer ga moe opozvati ako potomak ili brani drug ne ispunjava obvezu uzdravanja koju je preuzeo ili ne isplati ustupiteljeve dugove iju isplatu je preuzeo ugovorom o ustupu i raspodjeli. U drugim sluajevima neispunjenja

26

www.pravokutnik.net

obveza preuzetih ugovorom o ustupu i raspodjeli sud e, vodei rauna o vanosti toga za ustupitelja i o ostalim okolnostima sluaja, odluiti ima li ustupitelj pravo zahtijevati povrat danoga ili samo zahtijevati ispunjenje. Usprkos opozivu, potomak, odnosno brani drug zadrava pravo na nuni dio, ako ne bude iskljuen iz nasljedstva, ne bude nedostojan, ili se ne odrekne nasljedstva, a kod izraunavanja vrijednosti nunog dijela, vrijednost ustupljenog uzima se kao dar. Premda nije pravna osnova nasljeivanja, ovaj ugovor ima znaajne nasljednopravne uinke: 1. ustupljena imovina ne ulazi u ostavinu, niti se uzima u bilo kakav raun prilikom utvrivanja vrijednosti ostavine, 2. ono to je potomku ustupljeno nema karakter dara pa se ne uraunava u njegov nasljedni dio, niti se vraa zbog povrede nunog dijela. Upravo zbog takvih uinaka za valjanost se tog ugovora zahtijeva suglasnost svih ustupiteljevih potomaka koji e po zakonu biti pozvani da naslijede njegovu ostavinu. Ako se ma i jedan potomak ne suglasi s ustupanjem i raspodjelom, dolazi ex lege do KONVERZIJE tog ugovora u ugovor o darovanju. Posljedica je tada da se ustupljeni dijelovi imovine smatraju darovima, to znai da e se uraunavati u nasljedni dio, uraunavati kod izraunavanja nunog dijela, itd. Do te konverzije e doi i onda kad se nakon sklapanja ugovora ustupitelju rodi dijete ili se pojavi nasljednik koji je proglaen umrlim . Na valjanost ugovora ne utjee injenica da svoju suglasnost nije dao potomak koji je umro prije ostavitelja, a nije ostavio svojih potomaka, koji se odrekao nasljedstva, koji je iskljuen iz nasljedstva ili koji je nedostojan. Potomak koji nije dao suglasnost moe je dati naknadno u obliku u kojem se pravi ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za ivota. Objekt ugovora je sadanja imovina (ili njezin dio) ustupitelja, tj. ona koju ima u vrijeme sklapanja ugovora. Objekt ne moe biti imovina u trenutku smrti, odnosno ostavina jer bi to bio ugovor o nasljeivanju koji je po ZN nitetan. Nakon smrti ostavitelja njegovu e ostavinu initi samo ono to nije obuhvaeno ugovorom o ustupu i raspodjeli i to je naknadno stekao . Nitetna je odredba kojom bi bilo predvieno kako e se raspodijeliti stvari ili prava koja se budu zatekla u ustupiteljevoj ostavini. Ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od strane suca nadlenog suda ili sklopljen u obliku jb akta ili potvren (solemniziran) od strane javnog biljenika. I sudac i jb duni su proitati ugovor ugovornim stranama i upozoriti ih na posljedice njegova sklapanja. Potomci ne odgovaraju za dugove ostavitelja, osim ako su takvu obvezu preuzeli ugovorom o ustupu i raspodjeli. Vjerovnici ustupitelja mogu taj ugovor pobijati pod pretpostavkama za pobijanje besplatnih pravnih radnji dunika na tetu vjerovnika (paulijanska tuba). OSTAVINSKI POSTUPAK Ostavinski postupak je skup procesnopravnih radnji suda i stranaka usmjerenih na utvrivanje i zatitu nasljednopravnih odnosa. U ostavinskom postupku se utvruje: tko su ostaviteljevi nasljednici, sastav ostavine i koja prava iz ostavine pripadaju nasljednicima, zapisovnicima i drugim osobama. To je izvanparnini postupak; pravna pravila kojima se ureuje ostavinski postupak nazivaju se i formalnim nasljednim pravom. Izvor je ZN, a podredno se primjenjuje ZPP. OSNOVNA NAELA OSTAVINSKOG POSTUPKA Naelo oficioznosti ostavinski postupak pokree sud po slubenoj dunosti im sazna da je neka osoba umrla ili da je proglaena umrlom; obino je to trenutak primitka smrtovnice od matiara ili izvatka iz matice umrlih, odnosno primitka pravomonog rjeenja o proglaenju neke osobe umrlom;

27

www.pravokutnik.net

Naelo ekonominosti i pomoi strankama sud je duan, tijekom cijelog postupka, paziti da prava stranaka budu to prije utvrena i osigurana ; Naelo pismenosti i usmenosti sud e uzeti u obzir sve navode, prijedloge i dokaze koje zainteresirane osobe podnesu sudu pisano ili usmeno na roitu; Istrano (inkvizitorno) i raspravno (akuzatorno) naelo sud donosi odluku na temelju cjelokupne rasprave uzimajui u obzir kako dokaze koje su stranke podnijele, tako i one koje je sam pribavio; Naela kontradiktornosti i nekontradikornosti nije potrebno da se u svakom sluaju daje prilika sudioniku u postupku da se oituje o izjavama drugih sudionika. NADLENOST ZA RASPRAVLJANJE OSTAVINE a. Hrvatski ili strani sud 1. Za raspravljanje nepokretne ostavine, iskljuivo je nadlean hrvatski sud ako se ona nalazi na teritoriju RH, neovisno o tome tko je ostavitelj (dravljanin RH, osoba bez dravljanstva, osoba kojoj se dravljanstvo ne moe utvrditi ili izbjeglica). Ako se ona nalazi u inozemstvu, biti e nadlean sud drave u kojoj se nalazi ostavina. 2. Za raspravljanje pokretne ostavine naeg dravljanina biti e nadlean hrvatski sud ako se pokretnine nalaze na teritoriju RH, inae sud zemlje u kojoj se pokretnine nalaze . Ipak, i u tom sluaju e biti nadlean hrvatski sud ako po pravu drave u kojoj se pokretnine nalaze nije nadlean strani sud, odnosno ako sud odbije raspravljati ostavinu. Hrvatski sud e biti nadlean i za raspravljanje pokretne ostavine stranog dravljanina kad se ona nalazi u RH, osim ako protivno ne zahtijeva naelo reciprociteta . Takoer, hrvatski sud e biti nadlean za raspravljanje pokretne ostavine i osoba bez dravljanstva, osoba ije dravljanstvo ne moe utvrditi kao i izbjeglica, ako im se ostavina nalazi u RH ili ako je ostavitelj u vrijeme smrti imao prebivalite u RH . Kad god hrvatski sud nije nadlean raspravljati ostavinu stranog dravljanina, a ona se nalazi u RH, ovlaten je odrediti mjere za osiguranje ostavine te za zatitu prava domaih nasljednika, zapisovnika i vjerovnika prema ostavini. Sud na ijem je podruju ostavitelj umro, oglasom e pozvati sve osobe u zemlji koje se smatraju ostaviteljenim nasljednicima, zapisovnicima ili vjerovnicima, da se prijave sudu u roku koji ne moe biti krai od 30 dana niti dui od 6 mjeseci, u protivnom e ostaviteljeve pokretnine predati nadlenom tijelu strane drave. Ako se takve osobe prijave, sud e za vrijeme dok inozemno nadleno tijelo ne odlui o njihovom pravu, zadrati one ostaviteljeve stvari kojima se pokriva nasljedni dio, odnosno zapis. U naem pravu glede nadlenosti za raspravljanje ostavine (nepokretne i pokretne) vrijedi NAELO SMJETAJA STVARI (forum rei sitae). b. Stvarna nadlenost nadlean je opinski sud, odnosno javni biljenik kao povjerenik suda. Postupak vodi i odluke donosi sudac pojedinac ili sudski savjetnik. Kad jb provodi radnje u ostavinskom postupku, a to e biti kad mu sud povjeri provoenje ostavinskog postupka, ima ista ovlatenja kao i sudac, odnosno sudski savjetnik, osim kad je zakonom odreeno drukije. Odluke se donose u obliku rjeenja, protiv kojih je doputena alba. Protiv rjeenja javnog biljenika podnosi se prigovor opinskom sudu o kojem odluuje sudac pojedinac. Ako rjeenje javnog biljenika bude u cijelosti ili djelomino ukinuto rjeenjem suda sud e odluiti sam o ukinutom dijelu rjeenja. Protiv tog rjeenja nije doputena samostalna alba. Protiv rjeenja prvostupanjskog suda doputena je alba. O albi odluuje upanijski sud, kao sud drugog stupnja, ali je prvostupanjski sud, kojem se alba podnosi, ovlaten preinaiti vlastito rjeenje. Izvanredni pravni lijekovi, osim zahtjeva za zatitu zakonitosti, nisu doputeni. c. Mjesna nadlenost mjesno je nadlean sud na podruju kojeg je ostavitelj imao prebivalite/boravite u vrijeme smrti (ostavinski sud).

28

www.pravokutnik.net

Ako ostavitelj u vrijeme smrti nije imao ni prebivalite ni boravite u RH, nadlean je sud na ijem podruju se nalazi preteni dio ostavine. Ako se, meutim, nijedan dio ostavine ne nalazi u RH, mjesno je nadlean sud prema mjestu gdje je ostavitelj upisan u knjigu dravljana. Za pojedine radnje u postupku moe biti mjesno nadlean i neki drugi, a ne ostavinski sud. TIJEK POSTUPKA Prethodne radnje Prethodne radnje su: Sastavljanje smrtovnice Popis ostaviteljeve imovine Osiguranje ostavine Proglaenje oporuke 1. Sastavljanje smrtovnice kad neka osoba umre ili bude proglaena umrlom, matiar koji je nadlean upisati smrt u maticu umrlih, duan je u roku od 30 dana od tog upisa sastaviti i dostaviti smrtovnicu ostavinskom sudu. Sastavlja se na temelju podataka iz matice umrlih i podataka dobivenih od srodnika umrlog, osoba s kojima je ivio i drugih osoba. Smrtovnica je isprava koja sadri podatke o ostavitelju, njegovim srodnicima, branom drugu, ostavini, oporuci i dr., koji su relevantni za voenje ostavinskog postupka. Ima snagu javne isprave samo glede podataka koji potjeu iz matice umrlih. Treba ju razlikovati od izvoda iz matice umrlih koji dodue predstavlja dokaz smrti neke osobe kao i smrtovnica, ali ne sadri podatke potrebne za raspravljanje ostavine. 2. Popis ostaviteljeve imovine svrha tog popisa je zatita prava i interesa nasljednika, zapisovnika, ostaviteljevih vjerovnika i dr. Provodi se po odluci ostavinskog suda. Sud e narediti popis imovine kad se ne zna tko su nasljednici ili gdje im je boravite, kad su nasljednici osobe koje se ne mogu same brinuti o svojim pravima i interesima (malodobni, duevno bolesni i dr.), ili kad popis zahtijevaju nasljednici, zapisovnici i vjerovnici ostavitelja. Popis obavlja sudski slubenik, javni biljenik kojeg odredi sud ili sudski savjetnik koji vodi postupak u nazonosti dvije punoljetne osobe i, po potrebi, sudskog vjetaka. Iznimno se popis imovine moe izvriti i bez odluke suda ako to zahtijevaju posebne okolnosti u kojima je ostavitelj umro, osobito ako postoji opasnost da dio ostavine bude otuen ili izgubljen, npr. u prometnoj nesrei. Tada e ga obaviti uredujui policijski slubenik i predati ga matiaru. Na izvreni popis stranke mogu staviti prigovor. Sud moe, ako smatra potrebnim povodom prigovora, odrediti ponavljanje popisa. 3. Osiguranje ostavine mjere za osiguranje ostavine poduzimaju se u sluajevima koji su zakonom tono odreeni: a. ako nijedan nasljednik nije sposoban upravljati imovinom, a nema ZZ, b. nasljednici su nepoznati ili odsutni, c. kad postoje druge okolnosti koje nalau opreznost. Te mjere mogu biti: 1. predaja stvari na uvanje pouzdanoj osobi, 2. predaja gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti, ulonih knjiica i drugih vanih isprava na uvanje sudu na ijem podruju se ostavina nalazi, 3. peaenje prostorija u kojima se nalaze stvari iz ostavine, 4. privremene mjere predviene Ovrnim zakonom. Odreuju se na zahtjev stranke ako uini vjerojatnom opasnost promjene stanja, nasilja ili nastanka nenadoknadive tete,

29

www.pravokutnik.net

nepoznati ili nepoznatog boravita. Ovlaten je da u ime nasljednika naplauje trabine i isplauje dugove, da tui i da bude tuen, a po potrebi mu sud moe dati i posebna prava i dunosti. Mjere za osiguranje ostavine ostavinski sud moe odreivati tijekom cijelog ostavinskog postupka, mijenjati ih i ukidati. 4. Proglaenje oporuke pod tim se razumijeva radnja suda kojom se obznanjuju postojanje, sadraj i oblik oporuke. Dunost je osobe koja posjeduje oporuku umrle osobe da je bez odgode preda najbliem opinskom sudu, ili ako samo zna da je sastavljena i gdje se nalazi, da o tome obavijesti opinski sud. S druge strane, dunost je ostavinskog suda da bez odgode zatrai podatke od Hrvatskog upisnika oporuka o moguim oporukama umrloga, odnosno da bez odgode zatrai od tijela koje uva oporuku da mu je dostavi. Proglaenje oporuke se sastoji u otvaranju i itanju oporuke u nazonosti dviju punoljetnih osoba, koje mogu biti i nasljednici, i o tome sastavi zapisnik. Ako je oporuka usmena, proglaenje e se obaviti itanjem isprave o toj oporuci, a ako takve isprave nema, sud e sasluati svjedoke pred kojima je usmena oporuka izjavljena i proitati zapisnik o njihovu sasluanju. Na zahtjev stranke, ili ako sud to smatra potrebnim, sasluanje e se obaviti pod prisegom i na posebnom roitu. Nestalu ili bez ostaviteljeve volje unitenu pisanu oporuku sud e proglasiti itanjem zapisnika o njezinoj rekonstrukciji, ako meu zainteresiranim osobama nema spora o postojanju, sadraju, obliku i nainu nestanka oporuke. Dakle, ne proglaava se oporuka o ijoj je rekonstrukciji voena parnica. Sud je duan proglasiti sve oporuke ostavitelja, pa i one koje po zakonu nisu valjane. Proglaenje moe biti obavljeno tek kad sud utvrdi da je oporuitelj umro ili je proglaen umrlim. Za proglaenje nije samo nadlean ostavinski sud, ve svaki opinski sud kod kojega se oporuka nae ili kome bude podnesena. Nakon proglaenja oporuke, zapisnik o proglaenju s preslikom oporuke, odnosno isprave o oporuci, dostavlja se ostavinskom sudu, a sud koji je proglasio oporuku, zadrava izvornik. O proglaenju oporuke odmah se obavjeuje Hrvatski upisnik oporuka. Pokretanje postupka Pokree ga ostavinski sud po slubenoj dunosti kada primi smrtovnicu ili izvadak iz matice umrlih ili pravomono rjeenje o proglaenju neke osobe umrlom. Ako sud primi samo izvod iz matice umrlih ili nepotpunu smrtovnicu, on e na zapisnik u ostavinskoj raspravi utvrditi sve one podatke koje po zakonu treba sadravati smrtovnica. Odluka da se ostavina ne raspravlja U 2 sluaja e sud odluiti da se ostavina ne raspravlja : 1. kad umrli nije ostavio nikakvu imovinu (npr. svu je imovinu razdijelio potomcima ugovorom o ustupanju i raspodjeli za ivota ili ona pripada davatelju uzdravanja) 2. kad je umrli ostavio samo pokretnu imovinu, a nijedna od osoba pozvanih na nasljedstvo ne zatrai da se provede ostavinski postupak. No, to ne znai da te osobe ne mogu ostvarivati prava koja im pripadaju kao nasljednicima. U tom se sluaju nasljednicima smatraju osobe navedene u smrtovnici, odnosno oporuci. Da bi se omoguilo da ostvaruju svoja prava kao nasljednici sud e ukinuti mjere osiguranja ostavine. Dakle, ostavinska rasprava se obvezatno provodi samo kad u ostavini ima nekretnina. Stoga je sud, ako se po odluci o neraspravljanju ostavine sazna da su iza umrlog ostale nekretnine, duan raspraviti ostavinu. Pronau li se naknadno pokretnine, ostavinska rasprava se provodi samo na zahtjev neke od osoba pozvanih na nasljedstvo. Ostavinska rasprava

5. imenovanje privremenog skrbnika ostavine . Sud ga postavlja osobito kad su nasljednici

30

www.pravokutnik.net

a) Sudionici rasprave Sud poziva na ostavinsku raspravu zainteresirane osobe. To su prije svega osobe koje polau pravo na nasljedstvo, dakle zakonski i oporuni nasljednici, te takoer i zapisovnici i izvritelj oporuke. Ako se ne zna ima li nasljednika ili sudu nije poznato njihovo boravite, ili se nasljednik ili njegov ZZ koji nemaju opunomoenika nalaze u inozemstvu ili su nedostupni, sud e oglasom pozvati osobe koje polau pravo na nasljedstvo da mu se prijave u roku od 6 mjeseci od objave oglasa u slubenom glasilu (NN). Oglas se objavljuje i na oglasnoj ploi suda te na drugi prikladan nain ako je potrebno. Ako se nasljednici u tom roku ne jave sudu, ostavina e se raspraviti na temelju izjave postavljenog skrbnika i podataka kojima sud raspolae. b) Predmet rasprave Ostavinska rasprava je sredinji stadij ostavinskoga postupka pri emu ostavinski sud raspravlja sva pitanja u svezi s nasljednopravnim uincima ostaviteljeve smrti da bi donio konanu odluku. Ostavinska se rasprava vodi na jednom ili vie roita s ciljem da se rasprave sva pitanja koja se odnose na ostavinu, a posebice pravo na nasljedstvo, veliina nasljednog dijela i pravo na zapis. Po njezinu okonanju saznat e se tko su nasljednici umrlog, koja imovina ini njegovu ostavinu te koja prava iz ostavine pripadaju nasljednicima, zapisovnicima i drugim osobama. O pravima zainteresiranih osoba sud odluuje u pravilu na osnovi njihovih izjava na raspravi, odnosno ako nisu dole na roite, na osnovi njihovih pisanih izjava koje stignu sudu prije okonanja rasprave i donoenja odluke. O pravima osoba koje se nisu odazvale pozivu i dole, a nisu dale ni pisanu izjavu, sud raspravlja i odluuje prema podacima kojima raspolae. Bitno je da se po naem nasljednom pravu izostanak s roita za ostavinsku raspravu ne smatra odricanjem od nasljedstva. c) Nasljednike izjave Pod nasljednikim se izjavama smatraju izjava o primanju i izjava o odricanju od nasljedstva. Svatko je ovlaten, ali nitko nije duan dati nasljedniku izjavu. Drugim rijeima, nasljednika izjava moe biti pozitivna i negativna. Izjava o primanju nasljedstva nije po naem nasljednom pravu pretpostavka za stjecanje prava nasljeivanja jer se to pravo stjee ipso iure, u trenutku smrti ostavitelja. Nasljedniku jedino preostaje da se odrekne nasljedstva koje mu je ve pripalo, ali ako nije dao izjavu o odricanju od nasljedstva, smatra se da eli biti nasljednikom. S druge strane, nasljednik koji je valjano izjavio da prihvaa nasljedstvo, ne moe ga se vie odrei. Nasljednika se izjava moe dati pred ostavinskim ili bilo kojim drugim opinskim sudom , usmeno na zapisnik ili predajom ostavinskom sudu javno ovjerovljene isprave. Izjava se moe dati i preko zastupnika s tim da to mora biti posebna punomo, a potpis nasljednika javno ovjeren. Iz nasljednike izjave mora biti vidljivo prima li se nasljednik ili odrie nasljedstva te odnosi li se njegova izjava na zakonski, oporuni ili nuni dio . Ako se iz izjave to ne moe razabrati, zakonska je predmnijeva da se izjava odnosi na nasljedstvo na bilo kojem temelju. Nasljednika izjava ne moe se opozvati jer bi to moglo znaiti povredu prava drugih osoba ili onemoguavanje normalnoga tijeka ostavinskoga postupka. Nasljednika koji se eli odrei nasljedstva, sud e upozoriti prilikom davanja izjave da se moe odrei ili samo u svoje ime ili i u svoje ime i u ime svojih potomaka. Ako nasljednik izrijekom ne navede da se odrie samo u svoje ime, odricanje obuhvaa i potomke . Odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno nema pravnog uinka . Ne moe se odrei nasljedstva nasljednik koji je raspolagao nasljedstvom ili nekim njegovim dijelom . Jednom dana nasljednika izjava ne vrijedi i glede naknadno pronaene imovine. d) Upuivanje na parnicu ili postupak pred upravnim tijelom

31

www.pravokutnik.net

Pretpostavka za voenje ostavinskog postupka koji je po svojoj pravnoj naravi izvanparnini postupak, jest nespornost injenica na kojima se temelje prava njegovih sudionika. Ako i kada meu strankama postanu sporne injenice o kojima ovisi neko njihovo pravo , sud prekida ostavinsku raspravu, a stranke upuuje da to pitanje rijee u parnici ili upravnom postupku. Odluku o prekidu ostavinske rasprave i upuivanju na parnicu sud e svakako donijeti ako su sporne injenice o kojima ovisi pravo na nasljedstvo, valjanost ili sadraj oporuke, odnos nasljednika i ostavitelja kao osnove za zakonsko nasljeivanje, sastav ostavine, predmet zapisa, veliinu nasljednoga dijela, vrijednost nunog dijela, uraunavanje u nasljedni dio, opravdanost iskljuenja nunih nasljednika, opravdanost razloga za nedostojnost i valjanost odricanja od nasljedstva. Meutim, ako u navedenim sluajevima ne postoji spor o injenicama, ve iskljuivo o primjeni prava, ostavinska se rasprava ne prekida, a sporna pravna pitanja raspravlja ostavinski sud. Postupak se nee prekinuti ni u onim sluajevima kad se postojanje nekih injenica zakonom predmnijeva, kad se radi o opepoznatim injenicama ili pak onima koje se mogu utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava. Sud e tada donijeti rjeenje o nasljeivanju, a onoga koji tvrdi suprotno predmnijevi upuuje da to dokae u parnici, odnosno upravnom postupku. Prije nego prekine postupak zbog spora o injenicama o kojima ovisi sastav ostavine ili predmet zapisa, sud e ako su ispunjene potrebne pretpostavke, donijeti djelomino rjeenje o nasljeivanju. U tom sluaju prekid postupka se ne odnosi na ono to je obuhvaeno djelominim rjeenjem o nasljeivanju. Sud e na parnicu uputiti onu stranku ije pravo smatra manje vjerojatnim . Kad prekine postupak, sud odreuje rok koji ne moe biti dulji od 30 dana u kojem stranka treba pokrenuti parnicu ili postupak pred upravnim tijelom. Prekid ostavinskog postupka trajat e do pravomonog okonanja parnice, odnosno upravnog postupka. Ako stranka u ostavljenom roku ne pokrene parnicu, odnosno upravni postupak, sud e dovriti ostavinsku raspravu bez obzira na zahtjeve glede kojih je stranka upuena na njihovo pokretanje i donijeti e konanu odluku kao da ova osoba nije uspjela u onom postupku na koji ju je uputio. No, o takvim se zahtjevima moe voditi parnica i nakon pravomonosti odluke ostavinskog suda. e) Rjeenje o nasljeivanju Nakon zavretka ostavinske rasprave sud donosi rjeenje o nasljeivanju. Njime se utvruje sastav ostavine i proglaavaju nasljednicima osobe za koje je sud utvrdio da im pripada pravo na nasljedstvo u odreenom obujmu. U rjeenju se navode i sva ogranienja nasljednikih prava (npr. rok, uvjet, nalog ili kakvo pravo u korist tree osobe) , kao i pravo na zapis, pravo uivanja, itd. Rjeenjem se, u pravilu, ne provodi dioba nasljedstva, ali ako svi nasljednici sporazumno predloe diobu i nain diobe, sud e takav sporazum unijeti u rjeenje o nasljeivanju. Rjeenje o nasljeivanju sastoji se od uvoda, pravorijeka (izreke, dispozitiva) i obrazloenja. Sadraj pravorijeka je propisan i treba odgovoriti na pitanja: tko je ostavitelj, od ega se sastoji njegova ostavina i tko su ostaviteljevi nasljednici. Rjeenje mora biti obrazloeno jer je protiv njega doputena samostalna alba. Po pravomonosti rjeenja o nasljeivanju sud po slubenoj dunosti nareuje da se u zemljinoj knjizi izvre odgovarajui upisi, kao i da se pokretne stvari, koje se nalaze na uvanju kod suda, jb ili tree osobe, predaju ovlatenim osobama . Sud moe donijeti i djelomino rjeenje o nasljeivanju. To je mogue ako je samo dio ostavine sporan. Njime e se utvrditi tko su nasljednici i zapisovnici glede onog dijela ostavine koji je nesporan. Prije nego donese rjeenje o nasljeivanju, sud moe, na zahtjev zapisovnika, donijeti posebno rjeenje o zapisu, pod uvjetom da nasljednici ne osporavaju zapis. U tom e sluaju sud odrediti odgovarajue upise u ZK, ako se radi o nekretnini, i predaju pokretne stvari na koju se zapis odnosi, a nalazi se na uvanju kod suda, jb ili tree osobe.

32

www.pravokutnik.net

Kad sud utvrdi da nema nasljednika ili se u propisanom roku ne jave, donijet e rjeenje o predaji ostavine nadlenoj opini/gradu (sluaj oasnosti). Redoviti pravni lijekovi su alba i prigovor. Protiv rjeenja o nasljeivanju moe se izjaviti alba upanijskom sudu (podnosi se preko opinskoga suda). alba zadrava izvrenje rjeenja, osim ako sud odlui drukije. Rok za albu je 15 dana od dostave, ali upanijski sud moe uzeti u razmatranje i albu koja je podnesena kasnije, ako se time ne vrijeaju prava drugih osoba. O albi u pravilu odluuje drugostupanjski sud, meutim i prvostupanjski sud (opinski) moe o albi odluiti i sam ako utvrdi da je alba opravdana. Tada e svoje rjeenje preinaiti novim rjeenjem, ali samo ako se time ne vrijeaju prava drugih osoba zasnovana na tom rjeenju. Protiv rjeenja o nasljeivanju kojega, kao povjerenik suda, donese jb, doputen je prigovor. Podnosi se jb u roku od 8 dana od dana dostave rjeenja strankama, a ovaj ga prosljeuje nadlenom opinskom sudu. Sud moe u cijelosti ili djelomino odrati rjeenje na snazi ili ga ukinuti. O ukinutom dijelu rjeenja sud e sam donijeti odluku. Protiv rjeenja suda kojim se u cijelosti ili djelomino ukida rjeenje jb nije doputena samostalna alba. Rjeenje o nasljeivanju postaje pravomono: istekom albenoga roka (najee ako se alba uope ne podnese ili se podnese nepravovremeno); ako su se ovlatene osobe odrekle prava na albu onda postaje pravomono i prije isteka roka za albu; ako je drugostupanjski sud odbio albu i potvrdio rjeenje protiv kojega je ona bila podnesena. Dvije su strane djelovanja pravomonosti: procesnopravna (postupovna) i materijalnopravna. Procesnopravna strana izraava se kroz pravilo ne bis in idem to znai da se o onom o emu je pravomono odlueno ne moe ponovno raspravljati. Materijalnopravna strana pravomonosti izraava se kroz pravilo res iudicata pro veritate habetur to znai da se smatra istinitim sve ono to je sud utvrdio svojim pravomonim rjeenjem. Pravomonou rjeenja o nasljeivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale na ostavinskoj raspravi ili su bile na nju uredno osobno pozvane. Druge osobe nisu vezane pravomonou rjeenja pa ako tvrde da im pripada neko pravo glede onoga to je u rjeenju utvreno da pripada ostavini, ili pak tvrde da im je pripalo nasljedno pravo na temelju oporuke ili zakona, odnosno pravo na zapis, mogu pobijati ono to je rjeenjem utvreno jedino u parnici. One mogu pokrenuti parnicu protiv onih osoba u korist kojih glasi rjeenje o nasljeivanju. Uspije li se u parnici dokazati neto drugo od onoga to je utvreno pravomonim rjeenjem o nasljeivanju ono e se korigirati pravomonom sudskom presudom. Iznimno, ni osobe koje su sudjelovale na ostavinskoj raspravi ili su na nju uredno pozvane, nisu vezane pravomonim rjeenjem o nasljeivanju glede prava iz naknadno pronaene oporuke, zatim glede prava koja su utvrena u parnici ili upravnom postupku (na koji su bili upueni) nakon pravomonosti rjeenja o nasljeivanju i ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parnici mogle zahtijevati ponavljanje postupka (rok i razlog ponavljanja). Te e osobe takoer u navedenim sluajevima moi pobijati rjeenje o nasljeivanju u parnici. Ako bi tko u dobroj vjeri stekao naplatno stvar ili pravo od osobe kojoj je ta stvar ili pravo pripalo pravomonim rjeenjem o nasljeivanju, ne znajui da je to utvrenje u rjeenju neistinito glede te osobe, takvo stjecanje je pravno valjano. Ta odredba ZN o stjecanju od tobonjeg nasljednika ne iskljuuje primjenu pravila stvarnog prava o stjecanju povjerenjem u istinitost i potpunost ZK, kao ni pravila o stjecanju pokretnina od nevlasnika. g) Nasljednopravni zahtjevi nakon pravomonosti rjeenja o nasljeivanju Naknadno pronaena imovina - Pronae li se nakon pravomonosti rjeenja o nasljeivanju imovina za koju se u vrijeme njegova donoenja nije znalo da pripada

33

www.pravokutnik.net

ostavini, sud nee ponovno raspravljati ostavinu, ve e pronaenu imovinu novim rjeenjem (dopunskim) rasporediti prema kljuu diobe iz staroga rjeenja (ako nije mogue po rjeenju, upuuje se na parnicu) , osim ako se neki od nasljednika odrekao nasljedstva ili svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku. Sud e ipak provesti ostavinsku raspravu za naknadno pronaenu imovinu ako rasprava prije uope nije voena, s tim da e je provesti po slubenoj dunosti pronau li se nekretnine, a na zahtjev pronau li se samo pokretnine. Jednako e postupiti pronau li se naknadno prava izjednaena s nekretninama, odnosno pokretninama. Naknadno pronaena oporuka - Ostavina se nee ponovno raspravljati ni u sluaju da se po pravomonosti rjeenja o nasljeivanju pronae oporuka. Sud je samo duan proglasiti je, a ostavinski sud e o tome obavijestiti zainteresirane osobe i uputiti ih da svoja prava iz oporuke mogu ostvarivati u parnici . Novi nasljednik ili zapisovnik - Ako neka osoba koja nije sudjelovala u ostavinskoj raspravi, polae pravo na ostavinu poto je rjeenje o nasljeivanju postalo pravomono, sud nee ponovno raspravljati ostavinu, nego e tu osobu upozoriti da svoje pravo moe ostvarivati u parnici. Isto vrijedi i za zapisovnika.

NASLJEDNIKA ZAJEDNICA I NJENO RAZVRGNUE 1. Oblik vlasnitva Nasljednika zajednica moe biti u reimu zajednikog vlasnitva, ali i u reimu suvlasnitva. Glede oblika vlasnitva, prema ZN, odluan je trenutak utvrenja koliko dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima. Do tog trenutka sunasljednici upravljaju i raspolau nasljedstvom po pravilima koja vrijede za zajedniko ili skupno vlasnitvo, a nakon njega, pa do razvrgnua, po pravilima suvlasnitva. 2. Razvrgnue a. Pravo na razvrgnue - ima svaki sunasljednik u nasljednikoj zajednici . To pravo ne zastarijeva, a eventualna oporuiteljeva odredba kojom bi zabranio nasljednicima da ikad razvrgnu nasljedniku zajednicu, bila bi nitetna. Razvrgnue se provodi prema pravilima o razvrgnuu suvlasnitva u ZV, uz obvezatno potivanje posebnih pravila iz ZN-a i onoga to je u tom pogledu odreeno oporukom. b. Pravo sunasljednika koji su ivjeli ili privreivali s ostaviteljem- ZN je predvidio mogunost da nasljednik, pa i zapisovnik, dobije iz ostavine pojedine pokretne ili nepokretne stvari ili skupinu stvari koje bi inae pripale u dio ostalim nasljednicima. Da bi sud donio takvu odluku, nasljednik mora ispuniti sljedee pretpostavke: da je ivio ili privreivao u zajednici s ostaviteljem, da je podnio odgovarajui zahtjev sudu, da je uinio vjerojatnom opravdanu potrebu za pojedinim stvarima iz ostavine, da vrijednost stvari koje mu pripadaju isplati u novcu sunasljednicima u roku koji mu odredi sud. Rjeenje kojim sud udovoljava zahtjevu nasljednika ima snagu ovrne isprave. Ostali nasljednici imaju zakonsko zalono pravo na stvarima dodijeljenim pojedinom nasljedniku kao osiguranje isplate novanog iznosa. Ako nasljednik ne plati, oni imaju pravo zahtijevati naplatu sudskim putem ili zahtijevati povrat stvari koje su nasljedniku dodijeljene. Nasljednik koji je poljodjelac nije duan dokazivati opravdanu potrebu za dodjelom poljoprivrednog zemljita. c. Dioba kuanskih predmeta ZN razlikuje poloaj branog druga i potomaka od poloaja drugih nasljednika koji su ivjeli u istom kuanstvu s ostaviteljem. 1.) Branom drugu i potomcima koji su s ostaviteljem ivjeli u istom kuanstvu, pripadaju u trenutku ostaviteljeve smrti predmeti kuanstva u suvlasnitvo na jednake dijelove. Ti predmeti se, ako nisu znatnije vrijednosti, izdvajaju iz ostavine, ne uzimaju se u raun pri

34

www.pravokutnik.net

izraunavanju nunog dijela niti se uraunavaju u nasljedni dio . To su npr. pokustvo, kuanski ureaji (aparati), posteljina i dr. 2.) Ako je rije o nasljedniku koji je s ostaviteljem ivio u istom kuanstvu, a nije njegov brani drug ili potomak, predmeti kuanstva koji su mu sluili za zadovoljavanje svakodnevnih potreba ostavit e mu se na njegov zahtjev i uraunati u njegov nasljedni dio, ako nisu znatnije vrijednosti. Ako vrijednost tih predmeta premauje vrijednost njegovog nasljednog dijela, duan je isplatiti razliku vrijednosti u novcu ostalim nasljednicima. 3. Ustupanje nasljednog dijela prije diobe Prije diobe nasljednike zajednice, svaki nasljednik moe svoj dio, u cijelosti ili djelomino, ugovorom prenijeti iskljuivo na sunasljednika. Time ustupljeni dio odmah prelazi na primatelja i prestaje pripadati ustupitelju, a primateljev udio u nasljednikoj zajednici se poveava. Doputen je i ugovor o ustupanju nasljednog dijela osobi koja nije nasljednik (treoj osobi), ali on obvezuje nasljednika samo da po izvrenoj diobi preda svoj dio suugovaratelju. Takvim ugovorom suugovaratelj ne stjee nikakvo drugo pravo osim tog obveznopravnog zahtjeva, tj. suugovornik ne dobiva nikakvo pravo u pogledu nasljednog dijela. Ugovor o prijenosu nasljednog dijela sunasljedniku prije diobe mora biti u pisanom obliku i ovjerovljen od suca nadlenog suda ili sastavljen u obliku javnobiljenikog akta ili potvren (solemniziran) od javnog biljenika. Navedene ovlatene osobe dune su ugovarateljima proitati ugovor i upozoriti ih na posljedice. Ugovorni prijenos nasljednog dijela vrlo je slian odricanju od nasljednog dijela u korist odreenog nasljednika. Naime, u oba sluaja je rije o ustupanju nasljednog dijela sunasljedniku. Razlika je meu njima u tome to je za odricanje dovoljna javno ovjerena izjava ili izjava dana na zapisnik kod suda, ali takva se izjava moe dati samo do donoenja prvostupanjske odluke, dakle, rjeenja o nasljeivanju. Ugovorni prijenos nasljednog dijela, naprotiv, pretpostavlja postojanje pravomone odluke suda kojom je utvren nasljedni dio, a jo nije dolo do diobe nasljednike zajednice.

35