UVOD U TEORIJU BROJEVA

Sedmo predavanje - 19.11.2012.

Kvadratne forme
Polinom od barem dvije varijable, u kojem svi monomi imaju isti stupanj zove se homogeni polinom. Npr. x3 + xyz + y 2 z + z 3 je homogeni polinom treeg stupnja. Mi emo promatrati binarne kvadratne forme
f (x, y ) = ax2 + bxy + cy 2 ,

gdje su a, b, c Z, dakle homogene polinome od dvije varijable drugog stupnja s cjelobrojnim koecijentima. Diskriminanta od f je broj d = b2 4ac. Ako je b paran broj, odnosno b = 2k , k Z, tada je b2 = 4k 2 pa je d 0 (mod 4). Ako je pak b neparan broj, odnosno b = 2k + 1, k Z, tada je b2 = 4k 2 + 4k + 1 pa je d 1 (mod 1 dy 2 , ako je d 0 (mod 4), te x2 + xy + 1 (1 d)y 2 , 4). Takoer, forme x2 4 4 ako je d 1 (mod 4), imaju diskriminantu jednaku d i zovemo ih glavne forme s diskriminantom d. Vrijedi
4af (x, y ) = (2ax + by )2 dy 2 .

Uzmimo da je d < 0. Tada, ako je a > 0 funkcija f poprima samo pozitivne, a ako je a < 0 samo negativne vrijednosti za (x, y ) = (0, 0). U ovisnosti o tome kaemo da je f pozitivno, odnosno negativno denitna. Ako je d > 0, tada f poprima i pozitivne i negativne vrijednosti pa se zove indenitna. Ako je pak d = 0, tada kaemo da je f poludenitna.

Denicija 4.1. Za dvije kvadratne forme f i g kaemo da su ekvivalentne ako se jedna moe transformirati u drugu pomou cjelobrojnih unimodularnih transformacija, odnosno supstitucija oblika
x = px + qy , y = rx + sy ,

gdje su p, q, r, s Z i ps qr = 1. Ako se f na ovaj nain moe transformirati u g , piemo f g . (Napomena: x , y su varijable od g .) Matrino se f moe zapisati kao X T F X , gdje je
F = a
b 2 b 2

, X=

x y

Izmnoite X T F X da se uvjerite da je to zaista f (x, y ). (Eksponent T oznaava transponiranje matrica.) Supstitucija iz Denicije 4.1. matrino se moe zapisati sa X = U X , gdje je
U= p q r s , X = x y .

Uvjet unimodularnosti (ps qr = 1) se sada moe zapisati sa det U = 1. Pritom f prelazi u g , koji se matrino moe zapisati kao X T GX , gdje je G = UT F U. Oznaimo s skup svih matrica oblika
p q r s

, gdje su p, q, r, s Z

i ps qr = 1. Tada, ini grupu s obzirom na mnoenje matrica (vrijedi zatvorenost, asocijativnost, postojanje neutralnog elementa i postojanje inverza). Pokaimo da je tako! Koristit emo injenicu da je skup svih regularnih (invertibilnih) matrica reda 2 nad skupom Z grupa u odnosu na mnoenje matrica. Koristit emo zatim kriterij prepoznavanja podgrupe koji kae sljedee. Neka je (G, ) grupa i neka je H G, neprazan skup. (H, ) je podgrupa od (G, ) akko je a b1 H , za svaki a, b H . Primijenimo to na na sluaj. Neka su A = kvadratna matrica regularna akko je njezina determinanta razliita od nule. Dakle, sve matrice iz su regularne matrice. Vrijedi
AB 1 = a b c d s q r p = as br aq + bp cs dr cq + dp a b c d ,B = p q r s . Znamo da je

det(AB 1 ) = det A (det B )1 = 1 1 = 1

pa je AB 1 . Elemente grupe zovemo unimodularne matrice.

f f, f g g f, 3) f g, g h f h. Dakle, je relacija ekvivalencije.
1) 2) Dokaz: 1)

Propozicija 4.1. Neka su f, g, h binarne kvadratne forme. Tada vrijedi:

Promotrimo supstituciju ija je matrica U = 2

1 0 0 1

. Oito je U i

vrijedi F = U T F U . Dakle, f f , odnosno f ovom transformacijom prelazi opet u f . 2) Ako je f g , tada postoji U tako da je G = U T F U . Odavde je F = (U 1 )T GU 1 . Kako je grupa, U 1 pa smo ovime dobili da je g f. 3) Ako je f g i g h, tada je G = U T F U , H = V T GV za neke U, V . Iz toga je H = (U V )T F (U V ), a kako je U V , to je f h.

Denicija 4.2. Kaemo da kvadratna forma reprezentira cijeli broj n

ako postoje x0 , y0 Z takvi da je f (x0 , y0 ) = n. Ako je pritom (x0 , y0 ) = 1, tada kaemo da je reprezentacija prava, a inae je neprava. Tada: 1) f reprezentira n akko g reprezentira n, 2) f pravo reprezentira n akko g pravo reprezentira n, 3) diskriminante od f i g su jednake.
Dokaz: 1)

Propozicija 4.2. Neka su f i g ekvivalentne kvadratne forme i n Z.

Zbog Propozicije 4.1. 2), dovoljno je pokazati jednu implikaciju, odnosno dovoljno je uzeti da se f moe transformirati u g . Neka je G = U T F U . Dakle, F = (U 1 )T GU 1 . injenicu da je f (x0 , y0 ) = n moemo zapisati kao n =
T F X0 , gdje je X0 = X0

odnosno da g reprezentira n. (U 1 X0 je matrica koja predstavlja varijable od g .) 2) Nadoveimo se na prvi dio dokaza i oznaimo X1 := U 1 X0 . Neka je
x1 . Pretpostavimo da je (x0 , y0 ) = 1. Vrijedi x0 = px1 + qy1 , y1 y0 = rx1 + sy1 . Kada smo govorili o djeljivosti, rekli smo da ako se cijeli broj d moe prikazati u obliku d = bx + cy , tada je (b, c) djelitelj od d. Dakle, (x1 , y1 ) je djelitelj od x0 , ali i djelitelj od y0 . Kako je (x0 , y0 ) = 1, onda mora biti i (x1 , y1 ) = 1. b a 2 , slijedi 3) Oznaimo s d0 i d1 diskriminante od f i g . Kako je F = b c 2 2 da je det F = ac b4 . Dakle, d0 = 4 det F . Analogno d1 = 4 det G. Zatim, vrijedi det G = det U T det F det U = 1 det F 1 = det F . Iz toga slijedi da je d0 = d1 . X1 =

x0 y0

. Iz toga slijedi da je n = (U 1 X0 )T G(U 1 X0 ),

U nastavku emo opisati redukciju pozitivno denitnih kvadratnih formi. 3

Dakle, onih kod kojih je d < 0 i a > 0. Kako je kod takvih formi d = b2 4ac < 0, slijedi da mora biti c > 0.

Denicija 4.3. Kaemo da je pozitivno denitna kvadratna forma f (x, y) = ax2 + bxy + cy 2 reducirana ako je a < b a < c ili 0 b a = c. Teorem 4.3. Svaka pozitivno denitna kvadratna forma je ekvivalentna
nekoj reduciranoj formi.
Dokaz:

Promotrimo supstitucije ije su matrice

U= 0 1 1 0 i V= 1 1 0 1 .

Pokaimo da koritenjem konano mnogo ovih transformacija moemo postii da je

|b| a c.

Lako se je uvjeriti da vrijedi U T F U =

njuje a i c te b-u mijenja predznak. Dakle, ako smo u F imali a > c, tada emo u U T F U imati a < c. Zatim,
V TFV = a
b2a 2

b c 2 b a 2

, to znai da U zamje-

ab+c

b2a 2

to znai da V zamjenjuje b s b 2a, dok a ostavlja nepromijenjenim. Stoga, koristei ovu transformaciju konano mnogo puta (koliko je potrebno), moemo postii da je |b| a. Ovaj proces mora zavriti jer svaka primjena prve transformacije smanjuje vrijednost od a koji je kod pozitivno denitne kvadratne forme pozitivan broj. Sada imamo a b a i a < c. Dakle, jedan od uvjeta iz Denicije 4.3. je zadovoljen, osim ako je a = b. Pogledajmo sluaj b = a. Tada, primjenom supstitucije s matricom V moemo postii da je b = a, uz nepromijenjeni c. (Kod uzimamo predznak +.) Ako je sada a = c, tada primjenom supstitucije s matricom U moemo postii da je b 0 (primjeb nom te supstitucije se promijeni predznak ispred 2 ) pa imamo drugi uvjet iz Denicije 4.3. Ako je i dalje a < c, imamo prvi uvjet. kriminantom d.

Teorem 4.4. Postoji samo konano mnogo reduciranih formi s danom dis-

Kako je kod reducirane forme b a te b c, slijedi da je b2 ac. Dakle, b2 ac. Iz toga slijedi da je d = 4ac b2 3ac. Sada je |d| 3ac. (Napomenimo ovdje da je kod pozitivno denitnih kvadratnih formi a > 0 i c > 0, kao to smo prethodno ve zakljuili.) Zakljuujemo dalje da je |d| i c 1 |d|, jer je a 1 i c 1. Zatim, kako je ac b2 , slijedi da a 1 3 3 1 je i |b| 3 |d|. Dakle, postoji konano mnogo cijelih brojeva a, b, c koji mogu biti koecijenti reduciranih formi.

Dokaz:

Denicija 4.4. Broj reduciranih formi s diskriminantom d zove se broj klasa od d i oznaava se s h(d). Primjer: Izraunajte h(4).
Traimo broj reduciranih formi s diskriminantom d = 4. U dokazu Teorema 4.4. pokazali smo da je kod reduciranih formi 3ac d. Dakle, ovdje 4 . Znamo da je a > 0 i c > 0 pa, budui da su a i c cijeli brojevi je ac 3 vrijedi a 1 i c 1. Zakljuujemo da je u ovom sluaju a = c = 1. Iz 4 = b2 4, dobivamo b = 0. Dakle, h(4) = 1, odnosno imamo samo jednu takvu reduciranu formu f (x, y ) = x2 + y 2 . Poznato je da je h(d) = 1 za samo 9 negativnih cijelih brojeva: d = 3, 4, 7, 8, 11, 19, 43, 67, 163. Takoer, vrijedi
d

lim h(d) = .

Sljedei teorem neemo dokazivati, a pokazuje da je h(d) broj neekvivalentnih reduciranih binarnih kvadratnih formi s diskriminantom d. Analogna tvrdnja ne vrijedi za d > 0.
f =f .

Teorem 4.5. Ako su f i f dvije ekvivalentne reducirane forme, tada je