OSNOVI ELEKTROTEHNIKE I

Instruktivna nastava za V stepen elektro struke Ibrahimovi Adnan dipl. ing. elektrotehnike

Elektrotehnika je nauka koja prouava zakone elektriciteta i primjenjuje ih u praktine svrhe.

ELEKTRINI NABOJI

ELEKTRICNI NABOJI Materija je sastavljena od sitnih, za oko nevidljivih, cestica zvanih atomi. Atom se sastoji od jezgre i elektrona. Jezgra se sastoji od protona i neutrona. Svaki proton, pored mase, sadri i tzv. elementarni naboj kojem je dat predznak +.Oko jezgre krue elektroni koji imaju mnogo manju masu od protona i elementarni negativni naboj koji je po iznosu jednak naboju protona. U svakom atomu ima isti broj protona i elektrona pa je atom elektricki neutralan. U nekim materijalima se trljanjem ta ravnotea moe poremetiti, jer jedno tijelo ostane bez odredenog broja elektrona, pa ima viak pozitivnog naboja, a drugo tijelo ima viak negativnog naboja. Na taj nacin, jedno tijelo postaje pozitivno naelektrisano, a drugo tijelo negativno naelektrisano. Elementarno naelektrisanje iznosi: e0 = 1,6 10- 19 C ( Kulon )
francuski fizicar Carls Augustin Kulon ( Charles Augustin Coulomb )

Ukupan elektricni naboj na tijelima se moe predstaviti kao:

Q = e0 N p + ( e 0 ) N e = e0 ( N p N e )

gdje je:

Np - broj protona Ne - broj elektrona Q kolicina naboja

PROVODNICI I IZOLATORI

PROVODNICI I IZOLATORI Kod elektrona koji imaju slabu vezu sa jezgrom, pod djelovanjem vanjskih sila dolazi do odvajanja elektrona od atoma i ti elekttroni se mogu slobodno kretati u krutim materijama, od atoma do atoma.Takvi elektroni se zovu slobodni elektroni. Materijali koji imaju veliki broj slobodnih elektrona nazivaju se provodnici. Pod djelovanjem i najmanje elektricne sile slobodni elektroni se pocinju kretati u smjeru te sile. Dakle, provodnici su materijali koji dobro provode elektricitet. Najbolji provodnici su metali: zlato, srebro, bakar, aluminijum itd. Za razliku od provodnika kod izolatora ili dielektrika, elektroni su cvrsto vezani za atom, tako da kod njih postoji mnogo manji broj slobodnih elektrona.Izolatori mogu biti krute, tecne i plinovite materije. Izolatori su materijali koji ne provode elektricitet ili ga provode u veoma maloj mjeri. Najbolji izolatori su: plastika, keramika, guma, staklo, zrak, papir itd.

ELEKTRINO POLJE . JAINA ELEKTRINOG POLJA

ELEKTRICNO POLJE . JACINA ELEKTRICNOG POLJA Pojava mehanickih sila u prostoru oko i izmedu naelektrisanih tijela naziva se elektricno polje. Na pravac i jacinu elektricnog polja utice oblik naelektrisanog tijela, kao I poloaj okolnih tijela.Da bi slika polja u pojedinim njegovim tackama bila jasnija ono se simbolicki prikazuje linijama elektricne sile ili silnicama.

Ako su silnice paralelne i na jednakoj udaljenosti, onda je jacina polja u svakoj tacki ista. Takvo polje naziva se homogeno elektricno polje ( slika 1c ). Poto se elektricno polje nalazi oko svakog naboja, a njegova se prisutnost manifestuje silom kad se u to polje unese elementarna kolicina elektriciteta q, intenzitet, odnosno, jacina elektricnog polja se moe definisati kao kolicnik sile koja djeluje na jedinicu naelektrisanja . Dakle, jacina elektricnog polja je sila kojom elektricno polje djeluje na jedinicno naelektrisanje od jednog Kulona (1C):

ELEKTRINA STRUJA

ELEKTRICNA STRUJA Da bi se objasnio pojam elektricne struje potrebno je izvesti jedan eksperiment sa metalnim naelektrisanim plocama. Ukljucenjem prekidaca u provodnicima se uspostavilo elektricno polje koje djeluje na slobodni naboj. Pod uticajem tog polja zapocinje usmjereno kretanje elektrona kroz provodnik, suprotno elektricnom polju. To usmjereno kretanje elektricnog naboja naziva se elektricna struja.

Dakle, elektricna struja tece u smjeru kretanja elektrona i taj smjer se naziva fizikalni (elektronski) smjer struje. Medutim, kao posljedica shvatanja da elektricna struja tece od vieg ka niem potencijalu, konvencijom, odnosno, dogovorom je usvojeno da pozitivan smjer struje bude u smjeru elektricnog polja, koji je suprotan od smjera kretanja elektrona. To je tzv. tehnicki smjer struje koji je suprotan od fizikalnog smjera struje.

JACINA I GUSTINA ELEKTRICNE STRUJE Kada bismo mogli posmatrati kako elektroni prolaze kroz poprecni presjek metalnog provodnika, vidjeli bismo da je struja jaca ukoliko vie elektrona prode kroz posmatrano mjesto u jedinici vremena. Dakle, jacina elektricne struje predstavlja kolicinu naelektrisanja Q koja, kroz ma koji poprecni presjek provodnika, protekne za vrijeme jedne sekunde tj.

Jedinica za mjerenje jacine struje je amper ( A ). Veca jedinica je kiloamper ( kA ),a manje jedinice su miliamper ( mA ) i mikroamper ( mA ).
francuski fizicar i matematicar Andre Amper ( Andre Ampere,1775-1836 )

Odnos jacine struje koja tece kroz provodnik i povrine poprecnog presjeka tog provodnika naziva se gustina struje : Jedinica za mjerenje gustine struje je
A . m2

ELEKTRICNI POTENCIJAL I NAPON

ELEKTRICNI POTENCIJAL I NAPON Da bi se elektroni usmjerili, tj. da bi u provodniku dolo do kretanja elektriciteta, na njih mora da djeluje neka elektricna sila, odnosno, neka vrsta razlike elektricnih nivoa. Ta razlika naziva se potencijalna razlika. Posmatramo li dva tijela, naelektrisana razlicitom vrstom elektriciteta , spojena metalnim provodnikom zakljuujemo da e kroz provodnik doi do pojave elektrine struje.

U ovom slucaju kaemo da je tijelo naelektrisano pozitivnom vrstom elektriciteta na viem potencijalu ( V1 ), a negativno naelektrisano tijelo na niem potencijalu ( V2 ). Tako stvorena potencijalna razlika izaziva pojavu elektricne struje. Stalna potencijalna razlika naziva se elektricni napon tj. Jedinica za mjerenje elektricnog napona je volt ( oznaka V ). Veca jedinica od volta je kilovolt ( kV ),a manja milivolt ( mV ).
Alesandro Volta ( Alessandro Volta,1745-1827 ), italijanski fizicar

IZVORI ELEKTRINE STRUJE

IZVORI ELEKTRICNE STRUJE Da bi stalno tekla elektricna struja potrebno je da postoji i stalna potencijalna razlika. To u praksi postiemo pomocu uredaja i maina koje nazivamo izvori elektricne struje. Izvore elektricne struje dijelimo na :
- galvanske elemente ( proizvode elektricnu energiju putem hemijskih procesa ) - elektricne akumulatore ( nacin rada slican galvanskim elementima ) - elektricne generatore ( mehanicku energiju pretvaraju u elektricnu ) - termoelemente ( pretvaraju toplotnu u elektricnu energiju ) - fotoelemente ( pretvaraju svjetlosnu u elektricnu energiju ) Izvori elektricne struje spajaju se serijski da bi se dobio veci ukupni napon.

Izvori se serijski spajaju tako to se negativan pol prvog izvora vee sa pozitivnim polom drugog izvora, zatim negativan pol drugog sa pozitivnim polom treceg itd. Izvori se ovako mogu spajati samo ako su gradeni za istu vrijednost struje. Ukupni napon serijski vezanih izvora je:

Paralelna veza se postie tako da se svi pozitivni polovi pojedinacnih izvora spoje u jednu tacku, a negativni polovi u drugu tacku.Paralelno se smiju spojiti samo izvori ciji su naponi jednaki. Ukupni napon paralelno vezanih izvora je:

ELEKTRINI KONDENZATORI

ELEKTRICNI KONDENZATORI Elektricni kondenzatori su pasivni elementi koji imaju sposobnost akumuliranja elektrostaticke energije. Odnos nagomilane kolicine elektriciteta Q, na plocama i napona U na koji je prikljucen kondenzator predstavlja kapacitet kondenzatora: Jedinica za mjerenje kapaciteta je farad ( oznaka F ).
engleski fizicar i hemicar Majkl Faradej ( Michael Faraday,1791-1867 )

Eksperimentalnim putem je za plocasti kondenzator utvrdeno : 1. da su kolicine elektriciteta Q pri stalnom naponu U vece ukoliko je povrina ploca S veca 2. da su kolicine elektriciteta Q pri stalnom naponu U vece ukoliko je razmak d manji 3. da su kolicine elektriciteta Q pri stalnom naponu U razlicite tj. da zavise od vrste dielektrika Prema tome, kapacitet plocastog kondenzatora, pri stalnom naponu U, zavisi od njegovih dimenzija i vrste dielektrika tj. G dje su:
0 = 8,85 10 12
r = 0
F m

apsolutna dielektricna konstanta za vacuum

relativna dielektricna konstanta

VEZIVANJE KONDENZATORA
Mjeovito spajanje kondenzatora se sastoji od serijskog i paralelnog spoja kondenzatora. Racunanje ukupnog kapaciteta ovakvih spojeva vri se primjenom pravila i formula za serijsko i paralelno spajanje kondenzatora. Ekvivalentni kapacitet se rauna po formuli:

Ekvivalentni kapacitet se rauna po formuli:

odnosno: odnosno: Prvo racunamo kapacitet paralelne veze kondenzatora: Dakle, paralelnu vezu kondenzatora C2, C3 i C4 zamijenili smo jednim kondenzatorom kapaciteta C234. Ostala nam je jo serijska veza kondenzatora C1 i C234, pa ce ukupni kapacitet biti:

Ako imamo n serijski vezanih kondenzatora istog kapaciteta C imacemo:

Ako imamo n paralelno vezanih kondenzatora istog kapaciteta C imacemo:

ELEKTRINI OTPOR

ELEKTRICNI OTPOR Pri svome kretanju elektroni se sudaraju sa atomima materije pri cemu tim atomima predaju jedan dio svoje kineticke energije. Jedan dio te predate kineticke energije se pretvara u toplotu pa se provodnik zagrijava.Zato kaemo da se, na neki nacin, materijal provodnika odupire kretanju elektrona. To odupiranje predstavlja izvjestan otpor koji se naziva elektricni otpor ili krace otpornost i oznacava se sa R. Jedinica za mjerenje elektricnog otpora je Om ( ) ( slovo:"omega").
Njemacki fizicar Om ( Georg Simon Ohm,1787-1854 )

Vece jedinice su kiloom (k), megaom (M), a manje miliom (m), mikroom (m ) itd. Uticaj vrste materijala provodnika na njegov elektricni otpor dat je velicinom koja se naziva specificni otpor i oznacava se sa ( slovo:"ro" ). Pored specificnog otpora materijala od kojeg je provodnik napravljen, na njegov otpor uticu i vlastite dimenzije duina i povrina poprecnog presjeka. Eksperimentalno je utvrdeno da je elektricni otpor nekog provodnika direktno proporcionalan specificnom otporu materijala ( ) od koga je provodnik napravljen i njegovoj duini ( l ), a obrnuto proporcionalan povrini poprecnog presjeka ( S ), odnosno:

gdje je : - specificni otpor materijala l duina provodnika (m) S poprecni presjek provodnika (mm2)

Elektricni otpor provodnika ima stalnu vrijednost smo onda ako mu se temperatura ne mijenja. Ukupni otpor provodnika pri povienoj temperaturi R dobicemo ako hladnom otporu dodamo promjenu otpora koja se desi pri zagrijavanju, odnosno:

Dakle, ako nam se provodnik zagrijao na temperaturu = 2 , a zagrijavanje je pocelo od temperature 1 = 20 C imacemo:

Promjenu elektricnog otpora sa porastom temperature odreduje temperaturni koeficijent (slovo:"alfa" ) koji za svaki materijal ima razlicitu vrijednost.

VEZIVANJE OTPORNIKA
Mjeovito spajanje otpornika se sastoji od serijskog i paralelnog spoja otpornika.Racunanje ukupnog otpora ovakvih spojeva vri se primjenom pravila i formula za serijsko i paralelno spajanje otpornika. Ekvivalentni otpor se rauna po formuli: Ekvivalentni otpor se rauna po formuli: odnosno: Ako imamo n paralelno vezanih otpornika istog otpora R imacemo: Ako imamo n serijski vezanih otpornika istog otpora R imacemo: Prvo racunamo otpor paralelne veze:

Dakle, paralelnu vezu otpora R2 i R3 zamijenili smo jednim otpornikom R 23. Ostala nam je jo serijska veza otpornika R1 i R23, pa ce ukupni otpor biti:

ELEKTRINO KOLO

ELEKTRICNO KOLO Da bi elektricni potroac, npr. sijalica, dobio elektricnu struju iz elektricnog izvora, moramo ga, preko prekidaca, spojnim provodnicima povezati sa izvorom.Tako se dobije najjednostavnije elektricno kolo, koje nazivamo prosto kolo.

Dakle, prosto elektricno kolo se sastoji od izvora, troila , prekidaca i spojnih vodova. U praksi se najcece primjenjuju sloena elektricna kola koja se sastoje od vie prostih elektricnih kola. Jedan veci izvor (npr. generator) moe da daje elektricnu struju vecem broju potroaca.Da bismo povezali izvor elektricne struje i potroace moramo imati dva paralelna provodnika koji cine elektricni vod . Razgranati elektricni vod, koji ide od izvora do krajnjih potroaca u raznim pravcima predstavlja elektricnu mreu. Tacke u kojima se vri grananje nazivaju se cvorovi. Dio kola izmedu dva cvora naziva se grana mree .

OMOV ZAKON

OMOV ZAKON Slobodni elektroni se unutar provodnika krecu usmjereno pod uticajem napona.to je taj napon veci elektroni se krecu bre, pa je i broj elektrona koji produ kroz odredeni presjek provodnika u jedinici vremena veci.Dakle, sa porastom napona raste i jacina struje.Jacina struje bi neprestano rasla da nije elektricnog otpora provodnika.On vie ili manje usporava elektrone pa u kolu tece slabija ili jaca struja.Iz ovoga se moe zakljuciti da izmedu jacine struje, napona i otpora postoji medusobna povezanost. Ovu zavisnost je, dugo eksperimentiuci, prvi ustanovio njemacki fizicar Om.On je na temelju eksperimenata utvrdio da je jacina struje u otporniku direktno proporcionalna naponu koji vlada izmedu njegovih krajeva, a obrnuto proporcionalna vrijednosti njegovog otpora. Ovo je jedan od najvanijih zakona elektrotehnike koji je po fizicaru Omu dobio naziv Omov zakon.Taj zakon se matematicki moe izraziti kao:

Iz Omovog zakona je vidljivo slijedece: - povecanjem napona povecava se jacina struje u kolu - povecanjem otpora smanjuje se jacina struje u kolu - smanjenjem napona smanjuje se jacina struje u kolu - smanjenjem otpora povecava se jacina struje u kolu

PAD I GUBITAK NAPONA

PAD I GUBITAK NAPONA Ako poznajemo vrijednost otpora jednog dijela kola i jacinu struje koja protice kroz taj dio kola, prema Omovom zakonu, moemo izracunati napon koji vlada na tom dijelu kola.Dio napona potroen na savladavanje otpora bilo kojeg dijela elektricnog kola naziva se pad napona u tom dijelu kola.Prema tome, pad napona jednak je proizvodu velicine otpora i jacine struje koja protice kroz taj otpor i izraava se formulom: Pad napona nastaje u potroacima i u provodnicima koji ih povezuju sa izvorom. Zbog pada napona u provodnicima, korisni napon to ga dobija troilo manji je od napona to ga daje izvor.Dakle, nastaje gubitak napona. Vrijednost gubitka napona moemo izracunati kao:

Dakle, napon na troilu dobijamo kada od napona izvora Ui oduzmemo pad ili gubitak napona nastao u spojnim provodnicima:

Pad napona moemo izracunati ako je poznat napon izvora i napon koji vlada na potroacu: Pad napona se cesto izraava u procentima, po formuli:

ELEKTRINI RAD I ENERGIJA

ELEKTRICNI RAD I ENERGIJA Posmatrajmo ta se deava u provodniku duine l, koji je prikljucen na napon U i kroz koji protice struja I. Za vrijeme t kroz provodnik prode kolicina naelektrisanja : Ako pretpostavimo da je elektricno polje u provodniku homogeno onda je: Poto je sila koja djeluje na naboj Q jednaka rad te sile na duini puta l je: Poto je elektricni rad ce biti: Dakle, elektricni rad je proizvod kolicine elektriciteta Q i napona U koji vlada izmedu dvije posmatrane tacke elektricnog kola. Poto je dobijamo konacnu formulu za elektricni rad:

Poto je sav rad nepovratno utroen u toplotnu energiju, izraz za elektricnu energiju ima isti oblik kao i izraz za elektricni rad, odnosno: Jedinica za mjerenje elektricnog rada i elektricne energije je dul ( J ): 1J =1V A s.

DULOV - LENCOV ZAKON

DULOV - LENCOV ZAKON Zakon o odranju energije govori da je energija neunitiva, odnosno, da se pretvara iz jednog oblika u drugi.Taj zakon vrijedi i za elektricno kolo.Poto se pri proticanju struje provodnik zagrijava, to nam govori da se elektricna energija pretvara u toplotnu energiju. Zakon koji nam pokazuje koliko se elektricne energije u nekom provodniku, ciji je otpor R, pretvori u toplotnu energiju naziva se Dul - Lencov zakon. Elektricni rad se odreduje po formuli: Ovaj rad se pretvara u toplotu, pa je ukupna kolicina toplote koja se oslobada pri proticanju struje kroz provodnik: Ako, po Omovom zakonu, uvrstimo dobit cemo:

Dakle, kolicina toplote koju stvori struja u provodniku, pri stalnom otporu R, direktno je proporcionalna proizvodu kvadrata jacine struje i vremena proticanja struje. Jedinica za mjerenje kolicine toplote je dul ( J ).

ELEKTRINA SNAGA

ELEKTRICNA SNAGA Odnos izmedu elektricnog rada i vremena za koji se taj rad izvri naziva se elektricna snaga:

Uvrtavajuci

dobijamo:

Dakle, elektricna snaga koju elektricna struja razvija na dijelu elektricnog kola direktno je proporcionalna jacini struje i naponu na tom dijelu kola. Jedinica za elektricnu snagu je vat ( W ): 1W = 1VA Vece jedinice su kilovat (kW), megavat (MW), a manje milivat (mW) itd. Koristeci Omov zakon u obliku Ovakva snaga naziva se Dulova snaga. dobijamo:

Poznajuci izraz za elektricnu snagu formule za elektricni rad, elektricnu energiju i kolicinu toplote moemo pisati kao:

Jedinicu za rad, energiju i kolicinu toplote sada moemo pisati kao: 1J =1VAs =1Ws.

PRVI KIRHOFOV ZAKON

PRVI KIRHOFOV ZAKON U sloenom elektricnom kolu struje se granaju, odnosno javlja se onoliko struja koliko ima grana u kolu.
Pod uticajem napona izvora U kroz vanjski dio kola tece struja I.Dolaskom u cvor A ova struja se grana na struje I1, I2 i I3.U cvoru B ove struje se ponovno sjedinjuju u struju I.Struja I je, dakle, jednaka zbiru struja I1, I2 i I3.Sve ovo nam pokazuju prikljuceni ampermetri.

Na osnovu ovog eksperimenta njemacki fizicar Kirhof je postavio zakon koji je po njegovom imenu nazvan Prvi Kirhofov zakon koji glasi: Vektorski zbir struja koje ulaze u cvor jednak je vektorskom zbiru struja koje izlaze iz cvora. U naem primjeru za cvor A ce biti:

Na osnovu ovoga Prvi Kirhofov zakon se moe formulisati i na slijedeci nacin: Algebarski zbir svih struja u jednom cvoru jednak je nuli..

DRUGI KIRHOFOV ZAKON

DRUGI KIRHOFOV ZAKON Ovaj zakon objanjava vezu izmedu napona izvora U u nekom zatvorenom elektricnom kolu I svih padova napona na provodnicima i raznim troilima tog kola. Drugi Kirhofov zakon glasi: Vektorski zbir svih elektromotornih sila izvora i padova napona u zatvorenom elektricnom kolu jednak je nuli. Poto u jednom elektricnom kolu moe biti vie napona izvora i padova napona to se Drugi Kirhofov zakon moe izraziti kao: Iz ove formule se vidi da je vektorski zbir svih napona izvora jednak vektorskom zbiru svih padova napona. Posmatrajmo sada padove napona u kolu sa slike obilazeci kolo u smjeru kazaljke na satu.Pozitivni naponi ce biti oni naponi koji djeluju u smjeru obilaska kola, a oni koji djeluju u suprotnom smjeru ce biti negativni. Dakle, prema Drugom Kirhofovom zakonu ce biti:

Karakteristika serijske veze je da kroz sve otpore tece ista struja, odnosno:

MAGNETI

MAGNETI Stari Grci su prvi zapazili da komadi jedne eljezne rude u blizini maloazijskog grada Magnezija privlace eljezne predmete.Takvi komadi eljeza su prema imenu tog grada dobili naziv magneti.Ovu pojavu danas nazivamo magnetizam, a magnetna tijela koja nalazimo u prirodi nazivamo prirodni magneti.Ako se u blizini takvih prirodnih magneta nalazi eljezo ono se namagnetie i postaje tzv. umjetni magnet.Danas se umjetni magneti dobivaju proputanjem kroz njih istosmjerne struje. I prirodni i umjetni magneti imaju dvije zone u kojima su najjace izraena magnetna svojstva privlacenja nenamagnetisanih tijela.Te zone se nazivaju magnetni polovi. Svaki magnet ima dva pola: sjeverni ( N north ) i juni ( S south ) pol.Eksperimentalno je utvrdeno da se istoimeni polovi magneta odbijaju, a raznoimeni privlace. Na osnovu toga moe zakljuciti da u prostoru oko magneta postoji posebno stanje koje se pripisuje postojanju tzv. magnetnog polja.

JACINA MAGNETNOG POLJA Velicina pomocu koje se izraava stanje izmedu magnetnih polova, gdje se javlja magnetno polje, naziva se jacina magnetnog polja i oznacava se sa H.

Za homogeno magnetno polje, jacina magnetnog polja je: gdje je: Um magnetni napon l razmak izmedu magnetnih polova Smjer jacine magnetnog polja H je od sjevernog prema junom polu magneta

MAGNETNI FLUKS ( TOK ) I MAGNETNA INDUKCIJA Da bi se utvrdila kolicinska vrijednost pomjerenih masa kroz presjek svake povrine okomite na linije magnetnog polja, uveden je pojam magnetni fluks ili magnetni tok koji se oznacava sa . Jedinica za mjerenje magnetnog fluksa je Veber ( Wb ): 1Wb = 1V s Iz prakticnih razloga ne posmatramo cjelokupni fluks izmedu magnetnih polova, vec samo jedan njegov dio koji prolazi kroz povrinu jednog magnetnog pola.

U tu svrhu uveden je pojam gustine magnetnog fluksa ili magnetne indukcije ( B ), za bilo koji okomiti presjek kroz koji prolazi cjelokupni magnetni fluks. Ako je magnetno polje homogeno i

okomito na povrinu S, magnetna indukcija B predstavlja odnos magnetnog fluksa i povrine S kroz koju on prolazi, odnosno:

Jedinica za mjerenje magnetnog fluksa je Tesla ( T ). MAGNETNO POLJE PRAVOLINIJSKOG PROVODNIKA Danas se zna da naboj u kretanju stvara oko sebe magnetno polje.Zbog toga se oko pravolinijskog provodnika kroz koji protice struja stvara magnetno polje.

Francuski fizicari Bio i Savar su eksperimentalno doli do zakljucka da se oko vrlo dugog, ravnog provodnika stvaraju zatvorene magnetne silnice koje su koncentricne krunice.Udaljavanjem od provodnika magnetne silnice su rjede tj. jacina magnetnog polja slabi.

Smjer magnetnog polja,odnosno silnica, odredujemo pomocu Amperovog pravila desne ruke. Ukoliko desnu ruku postavimo tako da palac pokazuje pravac i smjer struje , onda savijeni prsti tada pokazuju smjer silnica magnetnog polja.

MAGNETNO KOLO

MAGNETNO KOLO Uzrok stvaranja magnetnog fluksa je elektricna struja.Magnetni fluks predstavljen je silnicama ciji se put mora zatvoriti.Da bi se put magnetnih silnica zatvorio potrebno je magnetno kolo. Ovo kolo se sastoji od prstenastog ( torusnog ) feromagnetnog jezgra sa ravnomjerno rasporedenom zavojnicom kroz koju tece elektricna struja.Ta struja stvara magnetni fluks cije se silnice zatvaraju kroz eljezno jezgro.Poto je presjek prstena ( torus ) svuda isti, to znaci da je magnetna indukcija B svugdje ista.Ovakav prsten predstavlja homogeno magnetno polje.

Eksperimentalno je dokazano da je uzrok magnetnog fluksa, pored elektricne struje koja protice kroz zavojnicu i ukupni broj navoja te zavojnice. Proizvod struje I i broja navoja N naziva se magnetomotorna sila ( teta ) , odnosno: Vrijednost magnetnog fluksa , za stalnu vrijednost magnetomotorne sile , je veca ukoliko je magnetni otpor manji i obratno tj.

Dakle, Kap Hopkinsonov zakon glasi:Magnetni fluks je direktno proporcionalan magnetomotornoj sili , a obrnuto proporcionalan magnetnom otporu RM .to je Omov zakon za elektricno kolo to je ovaj zakon za magnetno kolo. MAGNETNA PROPUSTLJIVOST ILI PERMEABILNOST Iz prakticnih razloga se umjesto magnetnog otpora R M koristi njegova reciprocna vrijednost, a to je magnetna provodnost: Magnetna provodnost GM zavisi od dimenzija magnetnog kola kao i od materijala od kojeg je kolo napravljeno. Eksperimentalno je utvrdeno da je magnetna provodnost veca ukoliko je poprecni presjek kola S veci, a manja ukoliko je srednja duina kola l veca, odnosno:

Velicina karakterie magnetna svojstva sredine kroz koju prodire magnetni fluks i za razlicite materijale ima razlicitu vrijednost.To je tzv. specificna magnetna provodnost koja se naziva apsolutna magnetna propustljivost ili permeabilnost. Ona za vakuum iznosi:

Iz prakticnih razloga uveden je pojam relativne permeabilnosti: Relativna permeabilnost za vakuum, odnosno vazduh je:

ELEKTROMAGNETNA INDUKCIJA

ELEKTROMAGNETNA INDUKCIJA Engleski fizicar Faradej je, nakon dugotrajnog eksperimentisanja, 1831.godine, doao do zakljucka koji se moe objasniti na primjeru sa slike
Kada se stalni magnet naglo unese u zavojnicu, kazaljka galvanometra ce skrenuti u desnu stranu ( slika 1a ) i nakon izvjesnog vremena vratit ce se u nulti poloaj ( slika 1b ). To znaci da je kroz zavojnicu, u vrlo kratkom vremenskom intervalu, protekla elektricna struja.Kada se magnet naglo izvuce iz zavojnice kazaljka galvanometra ce ponovno skrenuti, ali u suprotnom smjeru ( slika 1c ).Dakle, otklon

kazaljke instrumenta se javlja samo za vrijeme kretanja stalnog magneta, dok otklona nema kada stalni magnet miruje.

Ova pojava se naziva elektromagnetna indukcija. Poto elektricna struja tece samo ako postoji napon, nije teko zakljuciti da se ovom prilikom javlja i napon koji se naziva indukovani napon.Struja koju dobijemo na ovaj nacin naziva se indukovana struja. U zatvorenom elektricnom kolu ( zavojnici ) ce se javiti indukovani napon i poteci ce elektricna struja kada se magnet krece u odnosu na zavojnicu ili kada se zavojnica krece, a magnet miruje.Kretanjem zavojnice ili magneta mijenja se fluks kroz povrinu svakog navojka zavojnice od nule do najvece vrijednosti i obrnuto, od maksimalne vrijednosti do nule.Dakle, svaka promjena magnetnog fluksa kroz povrinu navojka zavojnice uzrok je stvaranja elektromagnetne indukcije.

LENCOV ZAKON

LENCOV ZAKON Smijer indukovanog napona i smijer struje u zavojnici zavise od toga da li se magnetni fluks povecava ili smanjuje.

Kada stalni magnet pribliavamo zavojnici ( slika 2a ), magnetni fluks 1 kroz zavojnicu raste,pa onda struja u zavojnici ima takav smjer da se njen stvoreni magnetni fluks 2 suprotstavlja porastu magnetnog fluksa 1 .Izvlacenjem stalnog magneta iz zavojnice ( slika 2b ), magnetni fluks 1 kroz zavojnicu opada, pa struja u zavojnici ima takav smjer da stvara magnetni fluks 2 koji se suprotstavlja opadanju magnetnog fluksa 1 . Iz ovog proizilazi osnovni zakon elektromagnetne indukcije koji je postavio fizicar Lenc, 1834.godine. Lencov zakon glasi: Indukovana struja u provodniku ima takav pravac i smjer kojim se suprotstavlja uzroku njenog nastanka . Dakle, indukovani napon stvara struju u zatvorenom elektricnom kolu ciji je smjer takav da proizvodi magnetni fluks 2 koji se protivi uzroku koji ga je izazvao, a to je promjena fluksa 1 . INDUKOVANJE NAPONA U PRAVOLINIJSKOM PROVODNIKU Da bi se dobio indukovani napon potrebno je da se magnetni fluks u odnosu na provodnik mijenja. To se postie na taj nacin da se ravni, pravolinijski provodnik duine l, koji se nalazi u

homogenom magnetnom polju, indukcije B, krece okomito na magnetne silnice polja brzinom v ,kao na slici Pri kretanju provodnika kazaljka galvanometra pokazuje otklon, to znaci da je kroz provodnik potekla struja, odnosno, da se indukovao napon.Kazaljka instrumenta ce praviti veci otklon ako je veca gustina magnetnog polja, odnosno, magnetna indukcija B, aktivna duina provodnika l ( aktivna duina je ona duina koja se nalazi pod uticajem silnica magnetnog polja ) i brzina kretanja v. Dakle, imamo:

gdje je: Ui indukovani napon ( V ) B magnetna indukcija ( T ) l duina provodnika ( m ) v brzina kretanja provodnika (m/s) Smjer indukovanog napona u pravolinijskom provodniku odreduje se Pravilom desne ruke .Pravilo desne ruke glasi: Desnu ruku treba postaviti u magnetno polje tako da magnetne silnice budu usmjerene okomito na dlan da odvojeni palac pokazuje smjer kretanja provodnika u odnosu na magnetno polje , tada isprueni prsti pokazuju smjer indukovanog napona . PROVODNIK SA STRUJOM U MAGNETNOM POLJU

Ako u homogeno magnetno polje stavimo pravolinijski provodnik kroz koji tece struja primijetiti cemo da se provodnik pomijera. Sila koja izaziva kretanje provodnika naziva se elektromagnetna sila F.Ona zavisi od magnetne indukcije B, aktivne duine provodnika l i jacine struje I : Ova formula vai samo ako su pravci magnetne indukcije B, struje I i elektromagnetne sile F medusobno okomiti. Ako umjesto jednog provodnika stavimo vie provodnika, sila ce biti veca.Ako broj provodnika oznacimo sa N imamo: U optem slucaju je ugao izmedu provodnika sa strujom i pravca magnetne indukcije manji od 90 pa je: Smjer elektromagnetne sile se odreduje prema Pravilu lijeve ruke . Pravilo lijeve ruke glasi: Lijevu ruku postavimo u magnetno polje tako da magnetne silnice budu usmjerene okomito na dlan ,da cetiri ispruena prsta pokazuju smjer struje u provodniku ,tada ce odvojeni palac pokazivati smjer elektromagnetne sile koja djeluje na provodnik . ELEKTRODINAMICKA SILA Ako imamo dva paralelna provodnika sa strujom, na malom rastojanju, doci ce do medusobnog

djelovanja njihovih magnetnih polja.

Ako su struje kroz provodnik istog smjera, rezultantno polje izmedu provodnika je oslabljeno a izvan provodnika pojacano, pa se medu njima javljaju privlacne sile. Ako su struje kroz provodnike suprotnih smjerova, rezultantno polje izmedu provodnika je pojacano a izvan provodnika oslabljeno, pa se medu njima javljaju odbojne sile. Ove sile nazivaju se elektrodinamicke sile. Poto se drugi provodnik sa strujom nalazi u magnetnom polju prvog provodnika, elektrodinamicka sila koja djeluje na njega se odreduje kao: gdje je: B1 - magnetna indukcija koju provodnik 1 stvara na osi provodnika 2 Na isti nacin vai: gdje je: B2 - magnetna indukcija koju provodnik 2 stvara na osi provodnika 1 INDUKTIVNOST

Elektricna struja stvara magnetni fluks koji je proporcionalan njenoj jacini.Koeficijent proporcionalnosti magnetnog fluksa i jacine struje koja tece kroz provodnik naziva se induktivnost provodnika ( L ), odnosno: Induktivnost provodnika zavisi od njegovog oblika i dimenzija kao i od magnetne permeabilnosti sredine u kojoj se nalazi.Ako su ove velicine stalne onda je:

Ukoliko provodnik ima oblik zavojnice onda je:

gdje je : N broj navoja zavojnice Jedinica za mjerenje induktivnosti se naziva henri ( H ), prema americkom naucniku Henriju.

SAMOINDUKCIJA Na sllici je prikazano magnetno polje zavojnice kroz koju tece elektricna struja.

Ako je vrijednost struje promjenjiva, onda ce i magnetni fluks koji ona stvara biti promjenjiv. Usljed promjene struje, odnosno fluksa, doci ce do indukovanja napona u samoj zavojnici.Zato se ova pojava naziva samoindukcija, a indukovani napon se naziva napon samoindukcije.

Velicina napona samoindukcije u zavojnici direktno je proporcionalna brzini promjene struje i zavisi od induktivnosti zavojnice.

Po Lencovom zakonu, indukovani napon samoindukcije ima takav smijer da se svojim magnetnim djelovanjem protivi promjeni magnetnog fluksa.To znaci, pri porastu struje u zavojnici napon samoindukcije je suprotan struji i suprotstavlja se njenom porastu.Pri smanjenju struje smjer napona samoindukcije se podudara sa smjerom struje i on se suprotstavlja njenom smanjenju. Ako jacina struje u kolu raste, smjer napona samoindukcije je negativan, a ako se jacina struje smanjuje, onda je napon samoindukcije pozitivan. UZAJAMNA INDUKTIVNOST

Uzajamna induktivnost se javlja izmedu elektricnih kola kroz koja protice elektricna struja, a nalaze se u neposrednoj blizini.
Ukoliko je struja i1, koja tece prvom zavojnicom, promjenjiva, onda ce i magnetni fluks 1 koji ona stvara biti promjenjiv.Dio ovog magnetnog fluksa 12 obuhvata drugu zavojnicu, u kojoj indukuje napon takode promjenjive vrijednosti.U drugoj zavojnici, kao posljedica indukovanog napona, javlja se struja i2, koja stvara magnetni fluks 2 , koji je promjenjiv.Isto tako, dio ovog magnetnog fluksa 21 utice na navojke prve zavojnice.Za ovakve zavojnice kaemo da su magnetno spregnute pomocu uzajamnog djelovanja magnetnih fluksova 12 i 21 . Ukupna vrijednost magnetnog fluksa druge zavojnice izazvanog magnetnim fluksom 12 iznosi: Magnetni fluks 12 direktno je proporcionalan struji prve zavojnice i 1 , pa je i ukupni magnetni fluks 12 srazmjeran struji i1.Koeficijent proporcionalnosti izmedu njih se naziva uzajamna induktivnost dvaju elektricnih kola tj. Ukupna vrijednost magnetnog fluksa prve zavojnice izazvanog magnetnim fluksom 21 iznosi: Eksperimentalno je utvrdeno da je M12= M21= M pa imamo: Jedinica za mjerenje uzajamne induktivnosti je henri ( H ). Uzajamna induktivnost M dviju zavojnica zavisi od njihovih dimenzija, broja navojaka, uzajamnog poloaja i magnetne permeabilnosti sredine. Ne ulazeci u dokazivanje, formula za uzajamnu induktivnost ima ovaj oblik: k koeficijent sprege cija se vrijednost mijenja u granicama

0 k 1.

PRELAZNI PROCESI U KOLIMA ISTOSMJERNE STRUJE

PRELAZNI PROCESI U KOLIMA ISTOSMJERNE STRUJE Kod ukljuivanja izvora u krug sa kapacitetom i induktivitetom, zbog svojstava tih elemenata da akumuliraju energiju, te nemogunosti trenutne promjene energije, konane vrijednosti struja i napona ne uspostavljaju se trenutano nego postupno, a to stanje kruga prije uspostave stacionarnog stanja naziva se prelazno stanje ili prelazni proces. Stanje kruga u kojem su uspostavljeni konani, ustaljeni oblici napona i struje nazivamo stacionarno stanje. U elektrinim krugovima prelazni proces esto traje samo djeli sekunde, no pri dobiveni naponi i struje mogu tetno djelovati na elektrine sklopove ili na signale u kolu. Neki elektrini sklopovi svoj rad i temelje upravo na prelaznim procesima.

PRELAZNI PROCESI U RL - KOLU

+ i U + uR R L t=0 + uL

Induktivitet se opire promjeni struje, te se u trenutku ukjuenja prekidaa na njemu javlja inducirani napon. Kako struja u kolu postupno raste, napon na induktivitetu opada ka nuli. Kriva koja pokazuje promjenu napona na zavojnici predstavljena je eksponencijalnom funkcijom oblika:

u L (t ) = U e

t T

Ovdje je T=L/R vremenska konstanta kruga koja odreuje brzinu smanjivanja napona na induktivitetu. Napon na otporu R jednak je razlici napona izvora i napona na zavojnici:

u R (t ) = U u L (t ) = U Ue
odnos napona i otpornosti, tj:

t T

= U (1 e

t T

).

a struja na otporu je

u (t ) U U T . i (t ) = R = e R R R
Vidi se da dio vremenske funkcije struje predstavlja konanu vrijednost I koju struja zadrava u stacionarnom stanju, a tu komponentu struje i nazivamo stacionarna komponenta struje. Drugi dio vremenske funkcije struje mijenja se eksponencijalno i postoji samo tokom prelaznog procesa, pa je stoga i oznaavamo kao prelaznu komponentu struje.

PRELAZNI PROCESI U RC - KOLU

+ i U + uR R C + uc -

t=0

Kapacitet u kolu istosmjerne struje sprjeava trenutnu promjenu napona. Dok se induktivitet u trenutku skoka struje ponaa kao beskonani otpor, kapacitet u trenutku skoka napona predstavlja kratak spoj. Posljedica toga je da u kolu sa kapacitetom kod ukljuenja ili iskljuenja izvora nastaje prelazno stanje pri kome se napon na kapacitetu mijenja postupno, a ne skokovito. U trenutku ukljuenja izvora struja ima poetnu vrijednost I 0 koja je odreena samo otporom kruga R. To je ujedno i najvea vrijednost struje, koja potom pada prema nuli, po poznatoj eksponencijalnoj funkciji:

i (t ) = I O e

t T

U RC . e R
t T

Vremenska funkcija napona na otporu:

u R (t ) = i (t ) R = Ue

Vremenska funkcija napona na kapacitetu predstavlja razliku napona izvora i napona na otporu:

u C (t ) = U u R (t ) = U Ue

t T

Prilikom razmatranja pretpostavljeno je da je prije ukljuenja napon na kondenzatoru bio jednak nuli (prazan kondenzator). U sluaju da prije ukljuenja izvora napon na kapacitetu ima neki poetni napon U O, tada na otporu nemamo puni napon izvora, nego razliku napona izvora i kondenzatora, pa bi struja imala oblik:

i (t ) = I O e

t T

U U O RC e R

PRELAZNI PROCESI U RLC - KOLU

Kod pranjenja kondenzatora preko otpora energija kondenzatora postupno se troi na otporu i struja postupno pada na nulu. + Pranjenje kondenzatora u krugu sa zavojnicom izaziva stvaranje magnetskog polja u kome se akumulira energija. Zbog napona C i induciranog na zavojnici struja raste postupno, do trenutka kad napon na L kondenzatoru padne na nulu. Struja bi se tad prekinula, emu se protivi + U induktivitet, pa se kondenzator ponovo poinje puniti. Tako energija naizmjenino titra izmeu kondenzatora i zavojnice, a ovo titranje naziva uR se neprigueno titranje. U praksi nema elektrinog t=0 R kruga bez otpora, to znai da u krugu sa zavojnicom i kondenzatorom postoji i otpor. U tom sluaju, pri svakom titraju energije izmeu kapaciteta i zavojnice, dio energije se troi na otporu. Zbog toga se sa svakim titrajem smanjuju amplitude napona i struje. Titranje se tako vremenom priguuje, pa se ta pojava naziva periodiko priguenje. Amplituda titranja struje i napona se priguuju po eksponencijalnoj funkciji.
uc

Vremenska konstanta koja odreuje brzinu priguenja je: T =

2L R

Frekvencija titranja odreena je otporom u kolu i data je izrazom:

= O
2

1 = T2

1 R2 2 LC 4 L

Za otpor R = 2 L / C frekvencija iznosi

nula, to zani da nema titranja, pa sve veliine postupno prelaze u stacionarno stanje.