mr Zdravko Voki

CENZURISANI ISUS

Sarajevo, 2012.

CEIR

CENZURISANI ISUS

Izdava: CEIR - Centar za empirijska istraivanja religije u Bosni i Hercegovini www.ceir.co.rs www.diskursi.com Recenzenti: Prof. dr Zorica Kuburi, Prof. dr Dimitrije Popadi Ph.D. Samir Selmanovi Za izdavaa: Ratko Kuburi Urednik: Zlatiborka Popov - Mominovi Lektor: Milo Milini Korice: Zdravko Voki tampa: POINT - Banja Luka Tira: 500 primjeraka

ISBN 978-9958-1981-1-3 COBISS.BH-ID 19686918

mr Zdravko Voki

CENZURISANI ISUS

Sarajevo, 2012.

CENZURISANI ISUS

Zahvaljujem: Prof. dr Zorici Kuburi za stalno podsjeanje na potovanje tueg miljenja i senzibiliteta. Fra Ivi Markoviu za konstruktivnu kritiku i snano ohrabrenje za rad. Milanu dr Pavloviu koji me je usmjeravao prema univerzalnim vrijednostima. Posebno zahvaljujem Velimiru Bogdanoviu iz Nevesinja, ivi u SAD, za velikodunu pomo za tampanje ove knjige. Mojim prijateljima Vojinu Kusiu, eljku Joviiu i Miroslavu Mediu koji su dali svoj doprinos. Supruzi Sanji Voki koja je podnijela vrijeme moje zamiljenosti i duhovne odsutnosti.

Kontakt sa autorom: zemo-v@hotmail.com

SADSRAJ

SADRAJ:
I. UVOD .................................................................................... 7 Koliko je svijet proet hrianstvom? ................................... 7 Odnos naunog i teolokog pristupa .................................... 12 Svijest o nadprirodnom ....................................................... 13 II. BOGOSLOVLJE KROZ KOMUNIKOLOGIJU .................. Denicije .............................................................................. Elementi komunikacije ......................................................... Pojmovi znaajni za razumijevanje procesa komunikacije ... Verbalna komunikacija .......................................................... Knjiga ................................................................................... Neverbalna komunikacija ..................................................... III. MASOVNA KOMUNIKACIJA .......................................... Transformacija pojma masovnost ..................................... Prisustvo u medijima ............................................................ Obraanje naima .............................................................. Obraanje onima vani ........................................................ IV. SREDSTVA MASOVNE KOMUNIKACIJE ....................... Predpostavke uspjene prezentacije poruke .......................... Radio emisije ........................................................................ Televizija ............................................................................... Izazov ekranizacije Svetog pisma ......................................... Internet novi prostor za prezentaciju ..................................... Forum ................................................................................... Umreavanje metoda ............................................................. V. RELIGIJA KAO KOMUNIKACIONA BARIJERA ............. Poznaete istinu ................................................................... Osjeaj pripadnosti .............................................................. Jevanelje u dijaspori .......................................................... Otpor prema novome ........................................................... Identikacija aktuelnog ........................................................ Izmeu forme i sadraja ...................................................... Bogoslubeni sastanci .......................................................... 18 20 24 35 37 43 44 47 47 48 54 55 57 57 59 60 61 63 67 69 70 72 77 78 80 82 83 89

CENZURISANI ISUS Dogma kao komunikacijski izazov ..................................... 90 Netolerancija ........................................................................ 92 Ogranienja meureligijoznog dijaloga ............................... 94 Logika i neloginost podjela ................................................ 95 Ugled crkve ........................................................................... 99 Duhovni ivot ateista ............................................................ 101 Podjele unutar zajednice ....................................................... 104 VI. SEKULARNO OKRUENJE .............................................. 106 Knez ovog svijeta .................................................................. 106 Uticaj drutvenih odnosa na religioznu spoznaju .................. 108 Car umjesto proroka ............................................................. 110 Vrijeme monarha .................................................................. 115 Vjerovati u vremenu nastanka kapitalizma ........................... 118 Vjerovati usprkos demokratiji ............................................... 120 Postmoderna i fundamentalisti .............................................. 124 ovijek kao mjerilo stvari ..................................................... 127 Drutvena solidarnost hriana?............................................. 130 Religizacija politike ili politizacija religije? ......................... 132 Politika apstinencija? ........................................................... 134 rvanj svjetovne realnosti ..................................................... 136 Cilj i sredstvo ........................................................................ 138 Izazov manipulacije .............................................................. 140 VII. KONTEKSTUALIZACIJA .................................................. 145 Vrijeme za ili protiv promjena ............................................... 147 Kontekstualizacija kao izvor problema ................................ 149 BIBLIOGRAFIJA ................................................................. 153

UVOD

I. UVOD
Koliko je svijet proet hrianstvom? Odnos naunog i teolokog pristupa Svijest o nadprirodnom

Koliko je svijet proet hrianstvom?

rianska religija je izvrila neosporan uticaj na slikarstvo, muziku, arhitekturu, na umjetnost i kulturu uopte. Ipak sama hristjanizacija, proetost ovjeanstva Hristovom idejom, iva i djelotvorna vjera u praksi, u svakodnevnom ivotu se ne ostvaruje u oekivanoj punoi. Postoje brojne injenice koje sugeriu ogroman uticaj hrianske religije na ljudsku civilizaciju: - Mnotvo zajednica koje su pozvale, obrazovale i osposobile veliki broj pojedinaca da aktivno promoviu Ideju, da budu svetenici. - Hrinske organizacije, ukupno gledano, raspolau sa ogromnim ljudskim i materijalnim vrijednostima. - Crkve i vjerske zajednice, imaju promjenjiv, ali stalni uticaj na formiranje svijesti pojedinca, a samim tim i na ukupne drutvene tokove. - Hriansko uenje sugerie skladni razvoj jedinke, njegovu usmjerenost prema drugom ovjeku i prema zajednici uopte. - Napokon, hriansko uenje je okrenuto prema budunosti. Budunosti koja otvara optimistiku prespektivu skladnog drutvenog suivota ali, iznad svega, i vjenog postojanja. 7

CENZURISANI ISUS

Na osnovu gore nabrojnog, bilo bi logino da postoji eksplozija vjerskog uvjerenja. Moglo bi se oekivati da vrijednosti koje Hristos propovjeda imaju kljunu ulogu u ivotu pojedinca i drutvene zajednice, da se carstvo Boije ve danas uveliko i sutinski ostvaruje meu nama. Meutim da li je to stvarnost, da li je to zaista tako? Istina, religiozna svijest je oduvijek nadahnjivala pojedince, ljude koji su se uzdizali iznad apatije prosjenog. Vjera je inila ivot podnoljivijim za siromane i nevoljne, za sunje i bolesne. Ipak na nivou drutvenog organizovanja, na nivou vladanja ljudima i resursima, uticaj Hristove ideje je svakako potrebno uvijek iznova procjeniti. Ona (ideja hrianstva) je izloena iskuavanju u razliitim, reklo bi se u svim okolnostima. U sluaju kad je vlast nenaklonjena prema hrianstvu, kad ga tolerie i dozvoljava, kad ga samo deklarativno prihvata ili kad stvara organsku tvorevinu u kojoj su crkva i drava dvije glave jednog tijela, uvijek postoji razliito ali konstantno iskuenje. Postoji potreba dokazivanja funkcionalnosti nae vjere, pristajanja na provjeru autentinosti. Berajev primjeuje siromane rezultate u hristjanizaciji drutva: On (rat) je razotkrio u kojoj mjeri je povran proces humanizacije i kako je malobrojan sloj koji je tim procesom bio zahvaen.1 tavie, Berejev sugerie da su hriani tee podnijeli iskuenje slavljenja od iskuenja progonstva.
Dva su velika iskuenja poslata hrianskom delu oveanstva - iskuenje proganjanja i iskuenje slavlja. Prvo iskuenje, iskuenje proganjanja, hriani su izdrali i dali primere muenika i heroja; hriani su se pokazali nepokolebljivim u poetku postojanja hrianstva kada je hriane proganjala rimska imperija, ali isto tako nepokolebljivi su i u naim danima kada su u Rusiji podvrgnuti gonjenju od komunistike vlasti. Pa ipak, mnogo je tee podneti iskuenje slavlja. Kada se imperator Konstantin priklonio Krstu, kada je hrianstvo postalo religija drave i postalo dravnim, - otpoeo je dugotrajan period iskuenja slave. A to iskuenje hriani nisu podneli
1 Nikolaj Berajev, Sudbina ovjeka u savremenom svijetu, Beograd: Logos. 2006. str. 10.

UVOD

tako uspeno. Hriani su se esto sami pretvarali od gonjenih u gonie, jer su popustili elji da vladaju celim svetom.2

Hriani su tragino fragmentisani u mnotvo zajednica. Uz odrednicu hrianska zajednice se esto identikuju po svom sjeditu, narodu ili dravi u kojoj su organizovani. Jednom se u imenu sugerie univerzalnost, pravovjernost, a drugi put se apostrora neka taka doktrine, vjerovanja. Deklarativno priznanje se najee smatra potrebnim i dovoljnim uslovom za pripadanje nekom religioznom entitetu. Sadraj ove pripadnosti obino se ogleda u prihvatanju organizacijske hijerarhije, dranjem propisanih religioznih formi (vjerski praznici, obredi, nansijska podrka crkvi). Ovaj nivo hrianstva je toliko uobiajen da se uglavnom smatra i dovoljnim. Ipak, uestalost nekog stava ne znai samo po sebi i njegovu ispravnost. Radi li se ovde o sputanju kriterijuma, o mirenju sa nedovrenou i nepotpunou? Da li smo rtve samozavaravanja? Prije vaznesenja Isus je dao jasan nalog: Idite dakle i nauite sve narode krstei ih va ime oca i sina i svetoga Duha. Uei ih da sve dre to sam vam zapovijedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svretka vijeka. Amin.3 Ovde se nevjerovatnom jasnoom razgraniavaju nadlenosti izmeu Hristovih uenika i Njega samog. Posao uenika je poduavanje svih naroda, i to na nain dovoljno jasan i logian da nueno postane dio prakse, svakodnevnog ivota. Poduavanje uvijek podrazumjeva primjenu pedagokih, psiholokih principa, podrazumjeva prilagoenost i postepenost, podrazumjeva strpljivost i svakako kontinuitet trajanja. Sa druge strane Gospoda nedvosmisleno izjavljuje: ...evo ja sam s vama u sve dane do svretka vijeka, to je svakako obeanje o podrci sa nivoa nadljudskog, ili denie Boiji dio nadlonosti u projektu spasavanja ovjeanstva. ine li to hriani, ili ine li to na zadovoljavajui nain? Ukoliko je istina da se religioznost najee
2 Nikolaj Berajev, O savrenstvu hrianstva i nesavrenstvu hriana, http://www.verujem.org/teo-logija/berdjajev_o_savrsenstvu_hriscanstva.htm Dostupno: 20.7.2011.g 3 Jevan. po Mateju:28, 19-20. (Citati su iz Biblije u prevodu uro Danii, Vuk Karadi.

CENZURISANI ISUS

ispoljava kroz nominalnu pripadnost zajednici, insistiranjem na specinim doktrinalnim posebnostima, dranjem propisanih religioznih formi, onda imamo problem nedovoljnosti uinjenog. To je pouzdani znak da je na ljudski udio u Projektu4 nedovoljno eksan, da ga valja iznova osmisliti i uozbiljiti. Apostol Pavle dovodi u direktnu vezu propovjedanje i vjeru ljudi. A kako e vjerovati koga ne ue? A kako e uti bez propovjednika?5 I vie od ovog, on promilja o rezultatima, o efektima tog propovjedanja. Ali svi ne posluae jevanelja: jer Isaija govori: Gospode! ko vjerova naemu propovijedanju?6 Iz izraza propovjedanju naem..., jasno je da je spomenuto propovjedanje na posao. Aktivnost koja je tako nazvana, u potpunosti podrazumjeva potrebu nae odgovornosti i promiljanja o svemu to to propovjedanje ini manje ili vie (ne) ekasnim. Po Boijoj promisli nama dodjeljen posao, mora biti osmiljen i raen sa najveim respektom ili strahopotovanjem, primjereno veliini naredbodavca i proreenim posledicama: Koji uzvjeruje i krsti se, spae se.7 Evaneoska poruka je uvijek legalna. Stvoritelj svijeta eli da spoznamo Njegovu zainteresovanost za spasenje izgubljenog ovjeanstva, da razumijemo plan koji je On imao od postanja svijeta, da shvatimo da je Hrist denitivno otvorio mogunost spasenja i dodatno ga podrao obeanim prisustvom Duha svetog na zemlji. Koji je odreen jo prije postanja svijeta, a javio se u poljednja vremena vas radi. 8 Problem je daleko kompleksniji ako govorimo o legitimitetu Vijesti. Postoji velika razlika u razumijevanju legitimiteta hrianske vijesti, zavisno od toga da li je posmatramo iz pozicije lana zajednice ili iz perspektive onih koji tu ne pripadaju. Angaman u crkvi, pozicija u njenoj hijerarhiji, je znak da je neko prepoznat, delegiran od strane organizacije, i da posjeduje legitimitet za iznoenje
4 Plan spasenja, objavljen jo u Edemskom vrtu, nagovjeten u jevrejskom sitemu rtava i ispunjen Isusovom rtvom na Golgoti. Objavljuje se kroz Radosnu vijest jevanelja i u punini se ostvaruje uspostavom Kraljevstva Boijeg. 5 Rimljanima poslanica:10, 14. 6 Ibid. 7 Jevanelje po Marku:16, 16. 8 1. Petrova poslanica:1, 20.

10

UVOD

zvaninog stava organizcije. Naravno neka specina pitanja su uvijek vezna uz nadlenosti, uz poziciju pojedinca unutar hijerarhije. Kad je svetenik hirotonisan (zareen, rukopoloen) to sugerie ne samo njegovo ispunjavanje crkvenih standarda, nego i potvrda njegove pozvanosti odozgo, kao vidljivog Boijeg orua na zemlji. Sa stanovita nevjernika ili pripadnika nehrianske religije, autentinost hrianskog svjedoanstva se nalazi pred izazovom.Velika fragmentiranost hrianskih zajednica, i sklonost svake posebno, da sebe predstavi kao pravu, jedinstvenu i jedino autentinu, navesti e ovjeka nehriana, u najmanju ruku na sarkastian osmijeh. Za oekivati je da e takvom najvie smetati naa samouvjerenost i beskompromisna iskljuivost prema drugom i drugaijem. U kontaktu sa ateistom, i ne samo sa njim, autentinost poruke e se prosuivati kroz pojedinca koji je njen nosiloc. Ozbiljnost i teina izreenog se prvenstveno mjeri kroz pretpostavljenu (procijenjenu) vrijednost samog nosioca poruke. Kompetentnost vjesnika je samo jedan, nikako dovoljan uslov za respekt prema njemu i njegovoj vijesti. Nosilac Radosne vijesti mora ne samo razumjeti ono o emu govori, nego i imati sposobnost da to znanje interpretira na nain prilagoen onome koji ga slua. I vie od toga, slualac oekuje da VIDI, da prepozna u vjesniku dokaze o blagotvornoj Boijoj prisutnosti, da vidi u ivoj osobi oplemenjavajue djelovanje Duha Boijeg. Prirodno je da e postavljati pitanje: Da li ta pria funkcionie? Pitae se, da li je hrianstvo lijepa ali utopistika teorija ili je to za njega novi, sudbonosni aspekt realnosti. Postavlja se logino pitanje: Ako se to to govori ne ostvaruje u tebi koji propagira hrianstvo, zato da vjerujem da e to isto funkcionisati u mom sluaju? Ili jo gora mogunost: Ako hrianske vrline ne prepoznajem u tebi koji si svetenik, koji si prepoznat kao autentini predstavnik ideje, koji si potvren obredom rukopoloenja, gdje bi trebalo da traim odgovore? Shvaajui kompleksnost komunikacije evaneoske vijesti, hrianin razmilja o svakom njenom iniocu posebno, elei da to to inimo za i u ime Gospoda bude bez mane, bez nedostatka. Razmiljajui o procesu propovjedanja jevanelja, sa stanovita 11

CENZURISANI ISUS

komunikologije, mi prepoznajemo inioce koji u tom procesu uestvuju. Promiljamo o poiljaocu poruke, o njegovoj spremnosti da vijest oublii na nain koji e biti razumljiv, logian i prihvatljiv. Razmiljamo o trenutku, okolnostima, znanju i predrasudama primaoca poruke. Ne moemo zanemariti oteavajue okolnost koje stoje kao prepreka u kvalitetnom prijemu i razumijevanju poruke. Krajnje pojednostavljeno, barijere mogu nastati u svakom segmentu komunikacionog lanca: kod poiljaoca, u komunikacionom kanalu, kod primaoca poruke. elei da komunikacioni proces trajno omogui propovjedanje Rijei, moramo razmiljati o svakom segmentu procesa posebno, kao i o njihovoj meusobnoj usklaenosti. Detaljnije promiljanje ovog problema je cilj ovog rada.

Odnos naunog i teolokog pristupa

Zato bi hriani traili nove naine u promociji svoje vjere? Zar iskustvo od dva milenijuma, uz obeanu podrku Duha Boijeg nije dovoljno? Nauka prouava zakone i odnose u svijetu koji je Bog stvorio. Nauna istina je i Boja istina o mehanizmu i funkciji stvorenoga svijeta. Dakle i svaka istina proizala iz naunog pristupa postaje obaveza, postaje pravilo djelovanja. Pridravati se pravila proizalih iz takvog pristupa znai prihvatiti realnost svijeta kakav on jeste. Odstupiti iz bilo koga razloga (navika, predrasuda, inercije svojstvene zanatskom pristupu, znai uiniti svoj trud ne-ekasnim, u dobroj mjeri i uzaludnim. Spoznaje naune istine je i spoznaja svijeta u kojem ivimo, to je dakle spoznaja prirodnih zakona kako ih je Bog kreirao. Prirodni zakoni funkcioniu bez obzira kako se mi odnosili prema njima, da li u njih vjerujemo ili ne. Svijet teoloke spoznaje je do kraja saglasan sa naunom istinom (ne obavezno i sa naunom teorijom), ali se on naukom ne moe ograniiti. Bog ne negira sebe ako u vanrednoj situaciji uini udo. S druge strane ovijek treba, i jedino moe, planiratiraditi samo u okviru onoga to je realnost. (injenice koje su egzaktne, mjerljive, dokazive.) Neuvaavanje realnosti je neuvaavanje bojeg svijeta. Ipak, Bog kao apsolutni suveren je zadrao pravo da pozove ovijeka da bude posmatra ili akter u deavanju nadrealnog, 12

UVOD

da spozna dakle novu, iru dimenziju stvarnosti. Prihvatajui realni svijet, mirei se sa njim takvim kakav jeste, vjernik ostaje svjestan i njegove relativnosti. Relativnost nikako ne znai odsustvo sigurnih repera u determinisanju ivotnih pojava, nego radije svijest o postojanju inioca koji su izvan naeg ulnog i mentalnog podruja. Fenomen ksenoglosije9 na Duhove je bila upravo takva Boija intervencija, jer je cilj bio nedostian sa postojeim ljudskim resursima. I napunie se svi Duha svetoga, i stadoe govoriti drugijem jezicima, kao to im Duh davae te govorahu.10

Svijest o nadprirodnom
Dolaskom na ovaj svijet, kroz udo raanja, ovjek ulazi u ravan onog to volimo nazvati realnost. Ipak to to mi zovemo realnost Biblija jasno identikuje kao dio vie i ire, nama nedostupne realnosti.
Sve je uinio da je lijepo u svoje vrijeme, i svijet metnuo im je u srce, ali da ne moe ovjek dokuiti djela koja Bog tvori, ni poetka ni kraja.11

Tu izmeu nevidljivog poetka i kraja nalazi se segment koji mi uoavamo, percipiramo svojim ulima i svojim umom. To je naa realnost. Na ivot je promiljanje i spoznaja te realnosti, realnosti koju je Bog denisao stvarajui nas i odredivi okvire nae percepcije, dakle i limitiran imput nae spoznaje.
I upravih srce svoje da traim i razberem mudrou sve to biva pod nebom; taj muni posao dade Bog sinovima ljudskim da se mue oko njega.12

Jesmo li dobili muni posao koji ne moemo obaviti,

9 Duhovni dar koji je uenike osposobio da govore jezicima okolnih naroda, bez prethodnog uenja tih jezika. 10 Djela apostola:2, 4. 11 Knjiga Propovjednika:3, 11. 12 Knjiga Propovjednika:1, 13.

13

CENZURISANI ISUS

za koji nismo opremljeni, za koji nemamo kompetenciju? U emu je sutina problema? Naravno da je ovjek pozvan da promilja, zakljuuje u unapred zadanim okvirima subjektivne realnosti. Ipak ne treba zaboraviti da deavanja izvan naeg spoznajnog podruja utiu na ono to se deava unutar njega. Samim tim zakonitosti ivota koje spoznajemo, ne mogu biti uvijek empirijski dokazive, ne mogu se sa sigurnou predvidjeti deavnja i posledice istih. Obalu nae realnosti zapljuskuju talasi izvan nama dostupnog segmenta bitisanja. Uprkos, ili ba zbog toga, ostaje logian i snaan poziv na prouavanje naunih istina i njihovu primjenu. Ipak, svijest o irem kontekstu, o nevidljivom ispred i iza, uva ovjeka, (svakako i naunika) od sulude ideje da smo sami, da su vidljivi entiteti jedini i samostalni akteri deavanja, da smo odgovorni samo sebi. Ponajprije uva ga od sablazni samooboenja. O kontekstu reenog razumijemo i rijei mudrog Solomona: nije do brzih trka, ni rat do hrabrih, ni hljeb do mudrih, ni bogatstvo do razumnih...13 Postoje dakle i druge sile, postoje i drugi entiteti koji nau realnost mogu korigovati na nama neobjanjiv nain, postoje uda. uda ne mogu biti predmet naune opservacije, upravo zbog toga to nisu podruju koje je nama dostupno i mjerljivo. Ona (uda) se istina deavaju u naoj realnosti, ali su inicirana logikom izvan ili iznad nje. Spremnost jedinke da ivi, da bude sposobna na interakciju sa ljudima i prirodom zavisi od njegove spoznaje i prilagoenosti. Razumjevanje zakonitosti uzroka i posledice proizilazi iz spoznaje svijeta prirode i kompleksnih odnosa unutar ljudske zajednice. Ovaj proces traje itav ivot. ini se da je dobar zdravstveni i socijalni status, pouzdani znak spremnosti i sposobnosti za ivot, znak da nema uzroka koji bi rezultovao loim posledicama. Ipak mnogo ljudi je spremno tvrditi da neki ljudi jednostavno imaju ili nemaju sree ili blagoslova. Racionalni um e sugerisati zakljuak da je sve uslovljeno okolnostima i sposobnostima pojedinca, porodice, kolektiva da organizuje ivot, stvara nove vrijednosti i oplodi ih u razmjeni sa drugima. Ali nije uvijek tako. Razliite ljudske sudbine svjedoe o naglim, neoekivanim obrtima koji donose sreu, nove mogunosti, ili pak nesreu propadanje i unitenje. Zbunjujuu sudbinu pojedinca nalazi13 Knjiga propovjednika:9, 11.

14

UVOD

mo u Jevanelju po Jovanu: I zapitae ga uenici njegovi govorei: Ravi, ko sagrijei, ili ovaj ili roditelji njegovi, te se rodi slijep? Isus odgovori: ni on ne sagrijei ni roditelji njegovi, nego da se jave djela Boija na njemu.14 Realnost promiljamo, upoznajemo i prilagoavamo nae postupke vaeim zakonima, ipak ostanimo trajno svjesni da Bog zadrava pravo da po svojoj suverenoj volji uini djelo koje nije objanjivo zakonitostima tj. da te zakonitosti jednokratno promijeni. Bog ponekad izabira ono ili onog koji ne posjeduje nita od logino oekivanih kvaliteta kao to su sposobnost, obrazovanje, i ini ga superiornijim i ekasnijim od individue koja sve te osobine posjeduje u velikim koliinama. Ipak to je jednokratno i sa posebnim ciljem, da se ovjek prosvijetli i naui, da izbjegne iskuenje samodovoljnosti. To nikako ne znai negaciju dara i obrazovanja, kojima svakako treba teiti. Ovo razmiljanje navodi na pomisao da ljudi teko usklauju ova dva principa, princip kauzaliteta, (Odnos na relaciji uzrok posljedica.) u vidljivom svijetu i Boije nepredvidive suverenosti u univerzumu. Pokuaji da se duhovni rezultati dosegnu iskljuivo djelovanjem koje proizilazi iz nauke i struke neodgovarajui su i nedostatni. Kad to ne bi bilo tako, onda bi se objavljivanje Hrista moglo povjeriti menaderima i strunjacima za marketing. Nasuprot tome, oekivati da e sve biti rijeeno na metazikoj ravni ne proizilazi iz Svetopisamskog uenja, i predstavlja iluziju. Spomenuli smo da Projekt spasenja pretpostavlja sinergiju Boanskog i ljudskog uticaja. Teoloki aksiom Boanske svemoi u sebi nosi pretpostavku da Bog nee iznevjeriti, da ne postoje inioci koji mogu osujetiti Njegov naum. Jedina neizvjesnost proizilazi iz ljudskog faktora, iz onog to mi inimo, to nosi peat nae nesavrenosti. Moe li grenost ovjeka osujetiti Boiji naum, ako on ne ispunjava svoj dio preuzete obaveze u zajednikom Projektu? Odgovor je svakako negativan. Isus kae Kaem vam: ako oni uute, kamenje e povikati,15 to svakako sugerie neumitnost ispunjenja Boije promisli, ali opet kroz pokretanje drugih, opet
14 Jevan. po Jovanu:9, 2-3. 15 Jevan. po Luci:19, 40.

15

CENZURISANI ISUS

ovozemaljskih resursa. Dakle iako ne postoji nain da ljudska nesavrenost osujeti Boiji plan kao globalni, proces, u ovjekovoj moi je da iskljui sebe samog, da osujeti i onemogui sopstveno spasenje. Pratei Boija nastojanja u starozvjetnom periodu uoavamo istovjetan princip. Nasuprot Boijoj namjeri koja opstaje u svojoj nepromjenjivosti, itamo o krizi u ivotu pojedinca, porodice ili itavog naroda. Izrael je izveden iz Egipta i ui e u Obeanu zemlju, ipak u ostvarenju te namjere itav narataj propada, lutajui pustinjom. Uporno insistiranje na svom sistemu vrijednosti dovodi Jevreje Isusovog vremena u poziciju da, ne samo ne prepoznaju ispunjenje dolaska nagovjetenog Mesije, nego se postavljaju u poziciju oponenta Boijem Projektu. Nemogunou da svoj plan spasenja dovri kroz jevrejski religiozni sistem, Bog pokree projekt meu drugim narodima. Apostoli se usmjeravaju prema neznabocima kojima odnose vijest o vaskrslom Isusu. ak i u sluaju kad je ovjek lojalan lan ili slubenik crkve, kad u odravanje crkve ulae svoja sredstva i svoje sposobnosti, ostaje mogunost da ne uestvuje u Boijem projektu za to vrijeme, da mu je nesvjesno i protivnik. Taj oponirajui stav moe biti razlog dugogodinjeg iskuenja za zajednicu, za cijeli narod u nekoj dravi. Posebno je sudbonosno za neki kolektivitet skretanje, oponiranje Bogu koje se deava unutar vladajue elite. Vlast, bilo da je duhovna ili sekularna, izloena je stalnom posmatranju, kroz njeno ponaanje se esto donosi zakljuak ta je to poeljno, legitimno, normalno. Upravo radi te uloge elite mudri Salamon kae: Gadno je carevima initi nepravdu, jer se pravdom utvruje prijesto.16 Bog je naumio, Bog raspolae silom i mudrou, On e izvriti planirano. Bog poziva ljude, snabdjeva ih potrebnim darovima, stavlja ih u konkretan kontekst i rezultati su impozantni. Svaka Boija akcija izaziva nemir i protivljenje kneza ovog svijeta (Tako je Isus nazvao Lucifera) i naravno njegovih svjesnih i nesvjesnih sljedbenika. Uesnik u Boijem djelu je duboko svjestan da e uinjeno i ostvareno opstati samo dok ima jasnu podrku sa nivoa nadrealnog, i zato se koncentrie na molitvu, na prizivanje
16 Knjiga propovjednika:16, 12.

16

UVOD

Boije Sile i Blagoslova. Sa druge strane na udio, kao Njegovih uenika, ne zavrava se sa naim molitvama. Ovo bi znailo da se svijetu najbolje moe pomoi molitvom posveenih iz manastira, gdje bi se stvarala kritina koliina dobrih, bogougodnih vibracija, koje bi prizvale blagoslove na ljude, bez da ovi budu poueni i promijenjeni obnovljenjem uma svojega. I ne vladajte se prema ovome vijeku, nego se promijenite obnovljenjem uma svojega...17 Hristos sugerie svojim uenicima ne samo zastupniku molitvu, nego naprotiv da izau na raskra meu ljude, dakle tamo gdje se oni nalaze, gdje ive i obavljaju svoje aktivnosti. Idite dakle na raskra i koga god naete, dozovite na svadbu.18 Upravo taj izlazak meu ljude postavlja zahtjev da vijest bude razumljivo, logino tj. na pravi nain izneena. Djelovati na nain koji nije kompetentan, koji ne vodi rauna o procesu razumjevanja i formiranja stavova, znai ne samo neekasnost, nego i vjerovatnu dezorjentaciju primaoca poruke. Postoji li opasnost da crkva zanemari pouavanja ljudi kao svoju jasnu obavezu, uljuljkujui se u dostignutoj poziciji svog drutvenog znaaja? Prijeti li opasnost da, u dokazivanju kontinuiteta vjekovnog trajanja, ne odgovori na potrebe i izazove ovjeka svoga vremena? Isus je sa nama, sada i ovde, to je Njegov udio u projektu. Hrianstvo, kao ivi princip, kao odgovor na pitanja savremenog ovjeka, kao orijentir i jasan putokaz, mogue je uz poduavanje i iskustvo. Poduavanjem se mijanja na um, a iskustvom naa vjera dobija potvrdu sa metazike ravni. Crkva nas ui ta i kako da vjerujemo, kako da tu vjeru otjelovimo u svakodnevnom ivotu. Gospod nas osvjedoava u Istinu, otkrivajui nam svoju promisao i vostvo. Ideja zahtjeva, trai najbolji mogui nain kodiranja da bi bila preneena, da bi ostvarila uticaj. Posebnu vrijedenost i efektivnu snagu imaju one poruke koje su proizale iz linog iskustva. Snaga linog doivljaja proima itavog ovjeka, njegov svjesni i nesvjesni dio. Rezultat je potpuni sklad verbalne (razumom kontrolisane) i neverbalne poruke (odraz nesvjesnog), koje se se meusobno podupiru u svojoj prodornosti i ubjedljivosti.
17 Rimljanima:12, 2. 18 Jevan. po Mateju:22, 9.

17

CENZURISANI ISUS

II. O BOGOSLOVLJU KROZ KOMUNIKOLOGIJU

Denicije Elementi komunikacije Verbalna komunikacija Pisana komunikacija Knjiga Neverbalna komunikacija

vako razmiljanje o ekasnosti crkve, o njenoj djelotvornosti u realnom ivotu, je teko prihvatljivo bez razumjevanja osnovnih komunikolokih pojmova. Ovo poglavlje predstavlja pokuaj, sugestiju daljeg multidiciplinrnog istraivanja evaneoske ekasnosti onog to crkva ini. Svakom poslu moemo prii na najmanje dva naina. Prvi je zanatski pristup gdje vjebamo, uimo, odreene vjetine od onih koji imaju vie iskustva u poslu. Dobar uenik ponavlja procedure koje mu postepeno pokazuje njegov majstor, uitelj. Zanatlija dakle ne analizira, ne pomilja da se kritiki odredi prema ponuenom pristupu, tehnici. Ako se u vie generacija desi neka promjena u nainu obavljanja posla, onda je to samo od strane ljudi koji savreno poznaju uobiajene tehnike i postupke. Ovaj pristup osigurava postojanost kvalitata, jasne standarde rada i ekasnosti, ali je upitan sa stanovita napretka i razvoja. Sveteniki posao esto podrazumjeva upravo ovakvu standardizaciju, potovanje vrstih pravila ponaanja i djelovanja. Vjekovno trajanje crkve, respekt prema sakralnom, obe18

O BOGOSLOVLJU KROZ KOMUNIKOLOGIJU

shrabruje bilo kakav eksperiment, a bilo kakvu promjenu moemo oekivati tek kad postoji osigurana saglasnost o njenoj potrebi i neumitnosti. Drugi pristup nekoj aktivnosti takoe podrazumjeva puno savladavanje uobiajenih tehnika, principa i vjetina, ali se na tome ne zadrava. Postojea praksa se analizira sa stanovita ekasnosti, a razmilja se o mogunostima drugaijeg pristupa koji bi donio bolje rezultate. Ono to nazivamo konstruktivna kritika je u takvom pristupu poeljno, pogotovo ako prepoznaje realno slabe karike u proceduri ili sistemu. Svijest o potrebi reforme je neto to se podrazumjeva, a kolektiv je usmjeren na prepoznavanje novih ideja koje bi donijele napredak. Rekao bi se da ivotno zainteresovana grupa oekuje voe koji bi usmjerili i animirali trud zajednice, ljude voene vizijom koja budi optimizam daljnjeg razvoja. Komunikologija se namee kao podesan metod preispitivanja ekasnosti crkvenih i paracrkvenih grupa. Promiljanje o jasnim zakonitostima i pojmovima komunikologije kao nauke, omoguava da se jasnije sagledaju uobiajeni metodi i pojave, unutar crkvenosti kao oblika zajednitva. Smisao itavog rada nije da se nau dokazi koji bi potkrijepili da je neki kolektivitet u pravu, da je jedini na Boijem putu, ili da je taj put promaio. Bilo koja konfesija je istorijska aktuelizacija izvorne ideje, i ne nudi samo rjeenja, nego se suoava i sa specinim problemima. Dok se bavimo smeem u tuem dvoritu proputamo da sagledamo probleme u svom. Razmiljanju o sebi kao pojedincu, o svom uticaju u sferi line nadlenosti, o JA kao dijelu MI, tjera nas da damo svoj doprinos veem uticaju hrianskog svjedoanstva.

19

CENZURISANI ISUS

Denicije
Komunikologija je nauka koja prouava oblike, naine i rezultate komuniciranja. Komunicirati znai sporazumijevati se. Ona je razmjena iskustava, omoguava razvoj ivih bia. Komunikacija je, prama Lonareviu, prenoenje poruka i razumijevanje njenog znaenja, proces razmjene ideja, misli i osjeanja izmeu dve i vie osoba. Ona poinje sa odreenom svjesnom ili podsvjesnom namjerom i dovodi do interakcije, razumjevanja, povezivanja i uticaja, kao i poveanja spoznaje uesnika. Komunikacija je osnov interpersonalnih i socijalnih odnosa, temelj ljudskog uenja, razvoja i stvaranja, kao i socijalnog identiteta. Pod komuniciranjem u najirem smislu, podrazumjeva se prenoenje podataka ili informacija putem odreenih simbola. Meutim, komuniciranje nije samo prosto slanje podataka, informacija. Informacija je uvijek u odnosu na neto drugo, stavljena je u kontekst, za razliku od podatka koji stoji samostalno, izvan konteksta.
Komuniciranje je proces razmene informacija koje razumeju dva ili vie lica koja meusobno komuniciraju, odnosno proces u kome poiljalac predaje primaocu poruku o kojoj postoji meusobno razumevanje.19

Upravo iz ove poetne denicije, vidi se sutinska poveznica hrianskog evaneoskog uticaja i komunikologije20 kao nauke koja prouava zajednitvo, razmjenu informacija i ukupne odnose. Osnovni cilj komunikacije je da se poruka primi i primalac shvati ta je mislio poiljalac. Komunikacija je uspostavljena kada doe do razumjevanja, a nastavlja se kada primalac uzvrati povrtnom informacijom (feedback). Rije komunikacija doslovno znai: uiniti neto optim ili zajednikim. Komunikacija ukljuuje skup socijalnih vjetina koji obuhvaa: - zapoinjanje, - uspostavu i
19 Ranko Lonarevi, Menadment, Beograd:Singidinum, 2007. str.199. 20 Eng. comunity = zajednitvo, lat. communis = zajedniko. http://onlinerjecnik.com/rjecnik/strane-rijeci, Dostupno: 28.1.2011.

20

O BOGOSLOVLJU KROZ KOMUNIKOLOGIJU

- odravanje kontakta meu ljudima. Prouavanja procesa komunikacije je doveo do stvaranje velikog broja tzv. modela komunikacije. Svi modeli su nastali kao rezultat konkretnog, specinog pristupa (npr. sociolokog, matematikog, informatikog, politikolokog) i meusobno se preklapaju i dopunjuju. Poetkom dvadesetog vijeka nastala je Lasvelova paradigma21, koja i danas ima znaajan uticaj. Temelji se na pet pitanja. KO, TA, KOME, KOJIM KANALOM i S KAKVIM EFEKTOM.. Autor je ameriki politolog Harold Lasvel. Polovinom prolog vijeka nastao je model: dvostepenog toka masovne komunikacije. Analizirajui efekte radio emisija i tampe na politiku kampanju u SAD_u, opaeno ja da izmeu medija i veine stanovnitva postoji grupa koja analizira poruke medija i autoritativno ih tumai i prenosi veini. Autori su sociolog Pol Lazarsfeld i politikolog Elihu Kac. Pristup polazi od pretpostavke da je poruka masovnih medija ogranieno dostupna veini ljudi, zbog toga to poruci ne posveuju potrebno vrijeme, ili to nisu u stanju da je dovoljno kvalitetno protumae. Primjer ovakvog pritupa imamo i u Djelima apostola: nije prilino nama da ostavimo rije Boiju pa da sluimo oko trpeza.,22 gdje se izdvajaju ljudi za specine slube u prvoj crkvi. Znaajan je i uticaj matematikog modela komunikacije. Zastupnici prepoznaju sledee, obavezne elemente komunikacije: IZVOR, PREDAJNIK, KANAL, PRIJEMNIK i ODREDITE. Ovaj model je prepoznatljiv kod masovne komunikacije.23 U novije vrijeme postoji tendencija da se komunikacija tumai kao stalni proces interakcija izmeu poiljaoc i primaoca, u kojoj se znaenje poruke mijenja kroz obostrano dodavanje znaenja poruci. Poruka se interpretira ne samo u njenom denotativnom znaenju, ve se ona obogauje kontekstom situacije, raspoloenjam uesnika u komunikaciji. Nae reakcije na identina dogaanja juer i danas, nisu
21 Aleksandar Bogdani, Komunikologija: Vodea paradigma. Beograd: igoja tampa, 1996. str.9. 22 Djela apostola: 6,2. 23 Tome Gruevski, Odnosi so javnosta, Skoplje, Studiorum, 2007. str.243-270.

21

CENZURISANI ISUS

iste, razliito ih doivljavamo i drugije reagujemo. Namee se razmiljanje da mi u sutini ne komuniciramo poruke, nego prvenstveno znaenja. Proces uspostavljanja meusobnog razumjevanja je prepoznavanje istoznanih simbola, ali i razmjena razliitih znaenja i samim tim i dodavanje njihovog novog znaenja.
Komunikacija postaje daleko vie od iznoenja mnotva informacija, to je neophodnost da se zagledamo u ovjeka, da osjetimo vibracije i uinak poruke u njegovoj dui...24

Kad prouavamo proces komunikacije, ili konkretno komunikaciju svetopisamske vijesti, moramo napraviti jasnu razliku pojmova komunikacije i informacije. Prvo je odnos izmeu subjekata, a drugo je sadraj tog odnosa. Preciznije, teorije informacije prouavaju proizvodnju znaenja i njihovu razmjenu. Spomenimo da komunikaciju dijelimo moemo dijeliti i na: - Interpersonalnu, gdje komuniciraju najmanje dvije osobe; - Intrapersonalnu u kojoj osoba komunicira sama sa sobom; - Ekstrapersonalnu u sluaju komunikacije sa mainom. Prilikom interpersonalnog komuniciranja, primalac ne tumai se samo poruka izgovorena verbalno, nego i cijeli niz neverbalnih signala poiljaoca i sve zajedno smjeeno u konkretni prostorni, vremenski i situacijski kontekst. Za dobru usklaenost ovih elemenata rei emo: Prava rije, u pravom trenutku, na pravom mjestu! Ekasnu komunikaciju ne odreuje samo kompetentnost poiljaoca, nego i njegova saivljenost sa smislom poruke, njegova senzibilnost prema povratnim reakcijama primaoca. Nalog spomenut u Matejevom jevanelju: Idite dakle i nauite sve narode...25 predstavlja projekat koji podrazumijeva kompletan komunikacioni proces, neogranien u vremenu. Idite podrazumeva uspostavljanje komunikacije koja se ostvruje pod
24 oran Zdravko, Vetina odnosa sa javnou, Teoloki institut, Beograd, 1993. 25 Jevan po Mateju:28, 19.

22

O BOGOSLOVLJU KROZ KOMUNIKOLOGIJU

predpostavkom naeg relociranja, dolazak u poziciju kad je to pouavanje mogue. Nauite ih izlazi iz podruja komunikacije i podrazumjeva sadraj, informaciju koja je prilagoena primaocu, koja je prepoznata kao relevantna, koja postaje vlasnitvo svih naroda. Uee u projektu svakako podrazumjeva da su nosioci vijesti i sami naueni, da imaju iskustveno osvjedoenje o ispravnosti hrianskog uenja, njegove praktine vrijednosti u realnom ivotu. Jedino u tom sluaju je realno oekivati da se nosilac vijesti projicira u drugu osobu, da prenese svoje stavove, miljenje, reklo bi se i svoju svijest na jasan i ubjedljiv nain. Dakle, pitanje uspjene projekcije je pitanje ekasnosti poduavanja. Postoji vie inilaca koje moramo uzeti u obzir kod prenoenje svojih saznanja. - Vjerouitelj, svetenik, misionar, mora imati svijest o potrebnom vremenu, energiji, o samoodricanju uopte, neophodnom da se izvri uticaj. Ovo svakako pretpostavlja odricanje od poriva egocentrinosti, narcisoidnosti. To je i spremnost da se drugom priblii i sa njim saivi, da se ue u njegovu obuu. - Procjena motivacije onog drugog, spremnost da razmotri vijest, njegova osjeanja, stav koji ima prema nosiocu vijesti. Posve su razliite situacije u kojima primalac trai odgovor na svoja pitanja, i lino bira odgovarajuu osobu ukazujui joj svoje povjerenje, od one gdje mu je nametnuta i tema i uitelj. U situaciji kad duhovne teme nisu na spisku interesantnog, potrebnog, neophodan je napor da se ta pitanja prvo aktueliziraju, da se poveu sa svakodnevnim ivotom, ta vie, da se predstave i prepoznaju kao sudbonosna. - Ranija saznanja i iskustva primaoca poruke, a samim tim i njegova oekivanja. Svaki poetek vjeronauke mora voditi rauna o prethodnim saznanjima primaoca, kao i o njegovim dosadanjim kontaktima sa uiteljem vjere. Primalac poruke ima svoja oekivanja, ima predstavu o onom to treba, (ili ne treba) dobiti u toj komunikaciji. Raditi ispod tih oekivanja, znai iznevjeriti ih. Sa druge strane, ui u podruje tueg linog ivota, vie od oekivanog, znai izazvati nelagodu ili podozrenje. Korak dalje od oekivanog, ako je on neophodan, poeljno je predstaviti kao posebnu pogodnost, prednost sluoca, a nikako kao ovlatenje vjerouitelja. 23

CENZURISANI ISUS

- Reeksije koje prepoznajemo dok iznosimo vijest, ukljuuju sve verbalne i neverbalne poruke koje dobijamo kao reakciju na ono to govorimo, inimo. Ovo esto podrazumjeva odustajanje od ex catedra pristupa, jer na taj nain imamo samo jednosmjernu komunikaciju (smjer vjerouitelj - uenik). Dvosmjerna komnikacija nam omoguava uvid ne samo u naueno, ve i u lini stav uenika prema izneenom. Ovo e svakako biti potpunije ostvareno ako se stvori lini, neformalni odnos, izvan vremena i prostora predvienog za poduavanje (izvan crkve ili uionice). Unutar religiozne misli ovo otvara mnotvo novih pitanja. Da li su jednom stvorene forme, uobliene u doktrinalni stav, liturgijsku praksu, jednako itljive ljudima razliitih kultura i vjekova? Da li mi vjerno ponavljajui denicije iz prolosti, ako one vie nemaju identino znaenje, gubimo dio sutinskog sadraja? Je li to rezultat nae doslednosti i vjernosti ili oportunosti, lijenosti i nezainteresovanosti?

Elementi komunikacije
U razumijevanju osnovnih pojmova, znaajnih za razumijevanje procesa komunikacije, koristiemo evaneoski izvjetaj u kojem je Isus nahranio mnotvo ljudi. U Jovanu 6. glavi, poruka je radosna vijest o Kraljevstvu nebeskom. Poruka se prenosi poznatim jezikom. Mir prirode, izdvojenost od naseljenog mjesta obezbjeuje potrebnu tiinu i koncentraciju slualaca. Publiku ine ljudi koji imaju oekivanja identina ponuenom sadraju. Uitelj uiva respekt i simpatije sluateljastva. Rezultat je oekivan, narod prepoznaje i uvia sudbonosni znaaj poruke za sebe, svoju porodicu, narod, ovjeanstvo.

24

O BOGOSLOVLJU KROZ KOMUNIKOLOGIJU

Poiljalac izvor poruke (komunikator) Poiljalac, izvor poruke, emiter, onaj koji posjeduje motiv, sadraj koji eli podijeliti sa drugim. Postoji veliki broj parametara koji odreuju ekasnost poiljaoca poruke. Osnove su postavljene jo u antiko vrijeme kroz teoriju i praksu retorike.
Imenica rhetor besednik, u izvorima se najranije javlja kod Homera. Tek poetkom IV veka pre n.e. I Sokrat koristi re rhetoreia reitost, elokvencija, a potom poinje da se upotrebljava i pojam rhetorike - retorika. Prema nekim miljenjima, re rhetorike je sainio tek Platon u dijalogu Gorgija, posle ega taj termin ulazi u najiru upotrebu, pogotovo od Aristotela. Retorika predstavlja teoriju, skup pravila o lepom govoru, a besednitvo (govornitvo) praksu u kojoj se ta pravila primenjuju.26

Poiljalac zadovoljava odreene uslove: - On je kompetentan, poznaje problematiku o kojoj eli govoriti. Kad Vijest nosi laik, osoba van crkvene hijerarhije, akcenat je obino na autentinom ivotnom iskustvu pojedinca. Ovome se obino pridodaje poznavanje vanih religioznih praznika i obiaja koji se upranjavaju u okviru porodice, naselja i sl. Posebnu vrijednost predstavlja sposobnost intelektualaca koji su u mogunosti da uobiajene vjerske svetkovine osvijetle objanjavajui njihov nastanak, izvornu poruku, smisao. U sluaju profesionalne osobe (teologa), stoji pretpostavka da je ovaj uslov zadovoljen. Obrazovanje u teolokim kolama pretpostavlja ne samo sposobnost valjanog obavljanja obreda, nego i poznavanje religiozne doktrine, temeljnih uenja hrianske vjere. U praksi se cijeni i poznavanje crkvene istorije, kao dokaz kontinuiranog trajanja crkve na nekom prostoru i njene sudbonosne povezanosti sa sudbinom naroda. Ova pojava ima svoje nalije u primjerima gdje markantne linosti iz sekularne istorije zauzimaju
26 Prof. dr Sima Avramovi, ta je retorika, ta je besjednitvo, http://www.simaavramovic.org/sr/retorika-besednistvo.htm; Dostupno: 1.1.2012. g.

25

CENZURISANI ISUS

sve znaajnije mjesto na listi zaslunih duhovnih autoriteta. Kod neprosveenih dolazi do konfuzije, jer se zasluni dravnici po znaenju stapaju sa samim apostolima kao utemeljivaima crkve. - On je motivisan, dakle ima cilj koji eli dostii. U svakoj vjerskoj zajednici postoje standardi, zahtjevi koji se postavljaju pred dobrog vjernika, svetenika. Najee se radi o preciznoj podjeli nadlenosti. Ciljevi se kreu od ouvanja postojeih pozicija, jedinstva zajednice, do ambicioznog djelovanja u cilju jaanja hrianske ideje meu ljudima. Motivi se pronalaze izmeu revnosti u ispunjenju profesionalnih, unaprijed zadanih ciljeva i linog osjeaja odgovornsti za ispunjenje Hristovog naloga: Idite i nauite.... - Nalazi se u poziciji da djeluje, tj. postoji komunikacioni kanal. Prostor za djelovanje svetenika u mnogome zavisi od zahtjeva vie instance u organizaciji, ali i o drutvenom statusu crkve u zadatom politikom okruenju. Vjerske organizacije, na podruju ex-Jugoslavije, su djelovale u uslovima ogranienja, da bi vremenom njihov status napredovao do znaajnog i nezaobilaznog faktora drutvenih deavanja. Obe ove situacije su donijele specine, posve razliite izazove kompetencije i motivacije u djelovanju pojedinaca. - Sposoban je da poruku enkodira u skladu sa primaocem poruke. Poiljalac, poruke se nalazi pred znaajnim izazovom. On posjeduje saznanje, otkrivenje, koje treba podijeliti sa drugim ljudima. Zapazimo da se ovdje ne radi o upoznavanju primaoca sa nekim pojmom koji se moe opisati sa egzaktnim podacima, teina, udaljenost, temperatura, i sl. Dogovorene mjere (npr. meunarodni standard mjera, SI) pojednostavljuju komunikaciju i ine je uveliko ekasnijom, ali u vjeronauci ovakvi standardi ne postoje. U prenoenju poruke jevanelja se spominju pojmovi kao grijeh, ljubav, spasenje, oprotenje, prihvatanje, pomirenje, besmrtnost, carstvo nebesko, i mnogi drugi koji u svakom od nas imaju posebno, originalno znaenje, proisteklo iz ranije nauenog, iz line sposobnosti imaginacije. Kad elimo neto rei, mi traimo prikladnu rije koja e opisati, naprosto materijalizovati nau ideju o neem. esto osjeamo frustraciju, nemo da se adekvatno izrazimo, da naemo 26

O BOGOSLOVLJU KROZ KOMUNIKOLOGIJU

pravu rije. Svi smo makar jednom uli ili izgovorili: Ma ja to razumijem, osjeam, ali se ne znam izraziti. Dakle, nekad postoji izazov da sopstvenu ideju obuemo u rije, dovoljno dobro i precizno. Naravno da se nekad susreemo sa tekoama kad drugom trebamo rei, kad elimo biti sigurni da nas on ne samo uje, ve da nas i pravilno razumije. Sposobnost pravilnog enkodiranja podrazumjeva i procjenu kako e poruka biri dekodirana od strane primaoca. Primalac osoba koja prima poruku (recipijent) Onaj koji prima poruku, tumai je i stvara u sebi sliku o poiljaocu, o njegovim motivima i ciljevima. Primaloc dobijenu informaciju procjenuje sa stanovita vanosti, svoje line zainteresovanosti. Poruka je stigla na odredite, protumaena je (dekodirana), stavljena u kontekst dosadanjih saznanja. Primaoc mora posjedovati sposobnost da poruku isprvno protumai, dekodira. U prethodno spomenutom dogaju (Jevanelje po Jovanu 6. glava) komunikacija je ostvarena dvoznano: kroz komunikaciju kao odnos izmeu Isusa i mnotva naroda i kroz poruku koja je smisao i sadraj te komunikacije. U evaneoskom kontekstu to ne znai samo poveanje kvantiteta informacija koje primalac posjeduje, nego i potrebu za novim sagledavanjem stvarnosti i svog statusa u njoj. Okupljeno mnotvo, osvjedoeno u aktuelnost i znaaj poruke koju prima je uesnik u procesu spoznaje. I poznaete istinu, i istina e vas izbaviti.27 Poruka je radosna vijest o Kraljevstvu nebeskom. Ona se prenosi poznatim jezikom. Mir prirode, izdvojenost od naseljenog mjesta obezbjeuje potrebnu tiinu i koncentraciju slualaca. Publiku ine ljudi koji imaju oekivanja identina ponuenom sadraju. Uitelj uiva respekt i simpatije sluateljastva. Rezultat je oekivan, narod prepoznaje i uvia sudbonosni znaaj poruke za sebe, svoju porodicu, narod, ovjeanstvo.
27 Evan. Po Jovanu: 8,32.

27

CENZURISANI ISUS

Poruka i informacija Poruka je ziki proizvod poiljaoca. Pravilno dekodirana, ispravno shvaena poruka, postaje informacija, postaje vlasnitvo primaoca. Pretpostavimo da dvije osobe sluaju zvuk morzeove azbuke preko radio prijemnika. One e to identikovati kao poruku koja stie do njih. Ipak, samo pojedinac koji je nauen tumaiti te zvune signale razumjee znaenje poruke, primie informaciju i bie u situaciji da se prema njoj odredi. Postoji veliki broj inilaca koji limitiraju ili ak onemoguavaju prijem i razumjevanje poruke: - Istoznano razumjevanje simbola poiljaoca i primaoca (jezik, morzeova azbuka... npr.); - Komunikacioni kanal i smetnje koje nastaju u toku prenosa poruke; - Oekivanja, potrebe i prethodna saznanja primaoca; - Osjeanja izmeu poiljaoca i primaoca poruke (anksioznost, empatija). Komunikacioni kanal medijum kroz koji se prenosi poruka Komunikacioni kanal je posrednik koji ostvaruje vezu izmeu poiljaoca i primaoca poruke. Izbor komunikacionog kanala direktno je uslovljen od izbora simbola kojim se poruke enkodira. Komunikacioni kanal moe biti zvuni, optiki , radiotalasi i dr. U direktnoj komunikaciji se ostvaruje pomou ljudskih ula (npr. govora i sluha), a posredno preko preko tehnikih sredstava (telefon, radio, tv, internet). Komunikacioni kanal je esto izvor komunikacionog uma, smetnji koje oteavaju prijem i razumjevanje poruke. To moe biti neeljena buka u pozadini deavanja, smetnje prilikom prijema radio signala i sl. U Jovanovog jevanelju 6. gl. vidimo da je Isus propovijedao na breuljku. Ovo je svakako vano injenica ako uzmemo u obzir da je bilo puno naroda. Isusovo pozicioniranje na uzvienju, obezbijedilo je ne samo optiki kontakt sa ljudima, nego i veu ujnost njegovog glasa.

28

O BOGOSLOVLJU KROZ KOMUNIKOLOGIJU

Enkodiranje stvaranje poruke Poiljalac kreira poruku i dodaje joj specina znaenja koja prevazilaze denotativno, rjeniko znaenje izraza. Primalac poruku dekodira i izvlai iz nje znaenje u skladu sa svojim razumjevanjem izraza, svojim ivotnim iskustvom. Primljena poruka moe proizvesti osjeanja, prijatna ili bolna, kad asocira na lini doivljaj primaoca, moda nepoznat poiljaocu. Rije strast npr. moe pokrenuti lavinu razliitih osjeanja, i odrediti reakciju primaoca koju posmatra sa strane ne moe racionalno objasniti. Jednu osobu to asocira na vrijeme provedeno u sportskom ribolovu, na adrenalin stvoren u borbi da se iz vode izvadi kapitalni primjerak ribe. Drugi e u tome vidjeti kompleksan doivljaj tjelesne ljubavi, ispunjenje mladenakih snova i oekivanja. Treu osobu taj izraz moe uznemiriti, jer je podsjea na proivljeno, traumatino iskustvo nasilja ili seksualnog ponienja. Ukoliko je znaenje koje iz poruke izvede primalac, slino ili istovjetno onom znaenju koje je elio poslati poiljalac, onda kaemo da izmeu njih postoji jednakost znaenja ili izomorzam. Izomorzam28 u komunikologiji oznaava istovjetno znaenje. U Jovanu 6. gl. Uitelj govori, Njegova vanjtina, uenici sa kojima je okruen, skladno dopunjavaju verbalnu informaciju neverbalim signalima, iznova je potvrujui i pojaavajui njeno znaenje. Narod je u toj mjeri privuen, angaovan mentalno i emotivno, da nesvjesno potiskuju svoju potrebu za hranom.

28 Gr: isos jednak, i morphe oblik. http://onlinerjecnik.com/rjecnik/strane-rijeci, Dostupno: 28.1.2011.

29

CENZURISANI ISUS

Simbol, znak, signal29 Predstavljaju sredstvo komunikacije. Misao se enkodira u simbol, tako se materijalizuje i stvara mogunost da bude poslana. Rije, izgovorena ili napisana predstavlja verbalni simbol. Simbol moe biti izraen verbalno i neverbalno. Ljudi koriste rijei, gestikulacija, slike, zvukovi ili pokreti zato to se uglavnom slau u na ta se se ti simboli odnose. Ipak, u praksi prepoznajemo mogunost i drugaije tumaenja istih simbola. Ovo svakako moramo uzeti u obzir kad komuniciramo sa pripadnicima drugih naroda, kultura. Simbol30 je svakako fenomen, svojstven samo ljudima. Pojmu, znaku, se pripisuje neko znaenje koje se podrazumjeva u konkretnoj kulturi. Simbol nas angauje jer proizvodi kompleksno znaenje. Potrebno je uoiti razliku izmeu simbola, znaka i signala. Znak, za razliku od simbola, oznaava neto to on nije (npr. saobraajni znak). Znakovi predstavljaju ekasno sredstvo ako su standardizovani, ako postoji jasan dogovor o njihovom znaenju. Signal je obino unapred dogovoren, koristi se jednokratno i nosi konotativno znaenje meu korisnicima.

29 Nada Ivanovi, Muzika i znakovi, Beograd:ZUNS, 2002. str. 11-42. 30 Vie u: Alen Gerbran, an evalije, Renik simbola - novo izdanje, Novi Sad: Stylos Art.

30

O BOGOSLOVLJU KROZ KOMUNIKOLOGIJU

Dekodiranje tumaenje poruke od strane primaoca Uspjenost dekodiranja je snaan pokazatelj ekasnosti i samog smisla komunikacije. Spomenuli smo da postoji veliki broj inilaca koji utiu na krajnji rezultat. Pored razumjevanja simbola (npr. maternji jezik), njihovog istoznanog tumaenja, od presudnog je znaaja i ukupna ivotna spoznaja primaoca (iskustveno polje). Ovo svakako podrazumijeva da odgovornost za razumjevanje, uspjeno dekodiranje informacije, ne lei iskljuivo na jednoj strani. Nerazumjevanje nastaje iz nerazumjevanja simbola, njihovog razliitog znaenja kod poiljaoca primaoca, ili zbog nepreciznog, neadekvatnog izbora simbola od strane poiljaoca. Drugi put je uzrok u simbolikoj deformaciji koja moe biti redudanca i entropija. Entropija je gubitak dijela sadraja poruke koji nastaje na komunikacionom kanalu. Redudanca je suvini dio poruke, sadraj koji ne doprinosi njenom znaenju. Kao kolski primjer smanjenja redudance, navodi se upotreba telegrafa, u kojoj se koriste kratke precizne reenice. Ova naglaena racionalnost je svako uslovljena specinim tehnikim osobinama ovog sredstva. Suvini sadraj moe biti dakle tekstualni i smisaoni (sintaksiki i semantiki)31. Svetenik, koji dugo godina propovijeda istoj grupi vjernika, je u iskuenju da u beskraj ponavlja svoje omiljene teme i da bude ispriana pria. U kontekstu religiozne poduke, motivacija za potpunije razumjevanja je svakako vie na strani poiljaoca. Onaj koji svjedoi evaneoske istine je osvjedoen u vanost poruke, u sudbonosne posljedice tih spoznaja. Nosilac evaneoske poruke mora biti svjestan ne samo Boije zainteresovanosti za spasenje ovjeka, nego i neznanja, predrasuda i duhovne dezorjentisanosti ljudi. Situacija u kojoj vjernik iznosei svoju viziju Istine, zadovoljno kae: Ja sam svoje obavio, nisam kriv to oni ne prihvataju Gospoda, je podjednako realistina i tragina. Takav pojedinac vjerovatno bije bitku u koju nije pozvan, i za koju nije osposobljen.
31 Sintaksiki kao neodgovarajui nain formiranja reenice u nekom jeziku. Semantiki u smislu znaenja koje ostaje nedovoljno precizno.

31

CENZURISANI ISUS

U izvjetaju u Evan. po Jovan: 6. gl. vidimo da je sadraj koji ljudi uju izgovoren razumljivim jezikom. Koriteni primjeri i slike su dio svakodnevice i iskustva sluaoca. Isus je shvaen, a Njegova poruka uspjeno dekodirana i proivljena od strane sluaoca. Reakcija na poruku (Fidbek) Povratna reakcija, ili poruka koju primalac alje nazad poiljaocu. Fidbek prua dragocjenu informaciju poiljaocu, da je poruka stigla do primaoca, daje mu uvid u stepen razumjevanja, odnos slaganja, prihvatanja ili otpora prema poruci. Poiljalac je tako u prilici da koriguje svoju poruku, da je kodira primjerenije razumjevanju primaoca. Uvijek kad za to postoji mogunost, komunikacija treba biti dvosmjerna32, jer se ostvaruje vei stepen razumjevanja, vea ekasnost. Ako je komunikacija ostala jednosmjerna, uprkos drugaijim nastojanjima, uzrok moe biti socijalne ili tehnike prirode, tj. postoje barijere koje tu dvosmjernost ne omoguavaju. Loa je vijest za crkvu da je komunikacija svetenik vjernici esto jednosmjerna. Hriani ue da je Liturgija odnos (dakle i komunikacija) kojom ovjek dolazi pred Boga, i u kojoj Bog djeluje kroz ovjeka i za ovjeka. Na ovaj nain se trai ispunjenje na vioj, nadljudskoj ravni. Sa komunikoloke pozicije se postavlja vie pitanja. Razumom moemo razmatrati samo onaj dio stvarnosti u kojem uestvujemo ili koji moemo na neki nain percipirati. Propovijed, pouavanje, je dio bogosluenja koji se obraa umu ovjeka, pokree njegovo promiljanje i stimulie ga za duhovna stremljenja. Sauestvovanje vjernitva, u pjesmi, u izraavanje saglasnosti kroz glasno izgovoreno: Amin, mogu, ali ne moraju biti pouzdan dbek sveteniku. Pastoralni rad svetenika, poznavanje ivota, izazova i nedoumica vjernitva obezbjeuje uslove da poduavanja prilagodi, da poruka bude aktuelna. Liturgija koja se doivljava kao izlaganje Boijem djelovanju, moe se komentarisati samo sa stanovita lino proivljenog, uz
32 Larisa ovi, Branimir ovi, Osnovi komunikologije, Banja Luka: Apeiron, 2007. str.183.

32

O BOGOSLOVLJU KROZ KOMUNIKOLOGIJU

prihvatanje injenice da su zakljuci autentini na nivou subjektivnog, pojedinanog iskustva, ali ne i vie od toga. Rijei koje izgovara svetenik postaju okida za duhovni dogaaj, iskustvo koje se deava u srcu vjernika, neto izmeu Boga i ovjeka. Blagosloven je svetenik koji je ostao u sijenci zahvaljujui blagodatnoj Boijoj prisutnosti. U Jovanovom jevanelju 6. gl. Isus i njegovi uenici posmatraju lica slualaca. Predpostaviti je da se sporadino uju i kratki komentari saglasnosti i podrke izgovorenom. Uenici postaju svjesni da veina ljudi osjea glad i to prenose Isusu. Uspostavljena je dvosmjerna komunikacija. Na ovom biblijskom primjeru se ponovo oslikava neophodnost povratne iformacije, dvosmjerne komunikacije, kad god je to mogue. Komunikoloka buka, um, barijera33 Podrazumjeva sve to ometa prenos, prijem ili dbek poruke. Barijere dakle prepoznajemo na svakom stupnju procesa komunikacije. Poiljalac moe biti uzrok komunikacionog uma, jer je izabrao neogovovarajui metod, nije poruku kreirao na dovoljno precizan nain. Unutar komunikacionog kanala mogue su smetnje koje poruku ine manje razumljivom i tako je mogu deformisati do granice nerazumjevanja. Primalac poruke moe biti ometen mnotvom faktora i tako onemoguen da poruku precizno dekodira, ili da na nju adekvatno reaguje. Barijere moemo dijeliti po izvoru ili razlogu nedovoljnog razumjevanja. Emocije bitno utiu na sposobnost saivljavanja i razumjevanja poruke koja do nas dolazi. Odnos izmeu poiljaoca i primaoca, njihov socijalni status, osjeaj nadmoi ili inferiornosti e bitno odrediti pristup i emocije u komunikaciji. Uoljivo je da jedinke u homogenoj grupi esto priaju uglas, nadjaavaju jedni druge podiui ton, povrno sluajui onog drugog. U situaciji kad se konverzaciji prikljui osoba koji je nosilac moi i autoriteta, agor se utiava a poveava koncentracija i elja da se razumije poruka. Jo drastinija je situcija u kojoj prisustvo nekog ko je opunomoen da procijeni, da kazni ili nagradi, moe paralisati one koji imaju tremu ili strah.
33 Ranko Lonarevi, Menadment, Beograd: Singidinum, 2007. str.223.

33

CENZURISANI ISUS

Predubjeenja, predrasude, mogu izazvati omalovaavanje i nedovoljnu spremnost da se poruka analizira. Ako nekog ne shvatamo ozbiljno, tako emo se odnositi i prema njegovim porukama. Postoji itav niz sociokulturnih barijera. Obino se radi o standardima, obiajima, stavovima i vrijednostima grupe. Lini stav pojedinca se u grupi istomiljenika pojaava i tako osoba postaje mnogo pristupanija za primanje neke poruke. U drugom sluaju je iracionalno odbija, ne elei da je saslua, a pogotovo da je procijeni njenu istinitost. Dovoljno je da neko poruku ili njenog nosioca etiketira kao neto tue, to ja strano nama, naim interesima i vrijednostima, i velika veina ljudi e podii tit i distancirati se. Unutar grupe su este i barijere koje proizilaze iz specinog znaenja nekih simbola, ije je znaenje prepoznatlivo samo pripadnicima grupe. U nekim sluajevima je to argonski nain izraavanja ili specini neverbalni znaci grupe. Ne treba zaboraviti i problem prevelikog broja informacija koje primalac ne moe kvalitetno obraditi. Isus je govorio uenicima: Jo vam imam rei ali sad ne moete nositi.34 Religiozna komunikacija je po svojoj prirodi suptilna pa samim tim i potencionalno komplikovana. U Jovanovom jevanelju: 6. gl. je uoljivo da su okolnosti mudro planirane, da su smetnje u komunikaciji svedene na minimum. Sastanak se odrava u prirodi, daleko od mjesta gdje se deava teko kontrolisana buka (npr. trgovina, kretanje ljudi i stoke). Isus je na uzdignutom mjestu to omoguava dobru akustiku i vizuelni kontakt. Nema izvjetaja o prisustvu neistomiljenika, onih koji bi dekoncentrisali sluaoce svojim zlonamjernim primjedbama. Ipak pojavljuje se glad, neto to e vjerovatno razvodniti zavrnu poruku ili ukupni utisak o dogaaju. Ipak problem biva rijeen na fascinantan nain. Ranije izreene poruke su osnaene ne samo pukim zadovoljenjem ljudskih potreba nego i svijeu da postoji razumijevanje i saosjeanje samog Boijeg Poslanika. udo umnoavanja hrane je, komunikoloki gledano, ne samo uklanjanje uma, nego i velianstvena zavrnica u kojoj se svemu izreenom daje dublji smisao i osigurava sjeenje, koje garantuje ponovno proivljavanje i analizu onog to je Uitelj govorio.
34 Jevan. po Jovanu:16, 12.

34

O BOGOSLOVLJU KROZ KOMUNIKOLOGIJU

Pojmovi znaajni za razumijevanje procesa komunikacije

Persuazija35 je oblik interpersonalne komunikacije koji se odlikuje namerom najmanje jednog uesnika da promjeni miljenja, osjeanja ili ponaanje drugog ili drugih uesnika u komunikaciji. Robimo svaki um na pokornost Hristu...36 Persuazija redovno sadri skriptirana (uvebana i planirana) ponaanja odabrana da mogu mjenjati miljenje drugih uesnika, za razliku od interpersonalne komunikacije koja moe biti spontana. Stavovi su trajni sistemi pozitivnog ili negativnog ocjenjivanja, osjeanja i najzad tendencija da se djeluje za, odnosno protiv, u odnosu na odreene pojmove. Stavove dovodimo u vezu sa sazrijevanjem linosti, sa iskustvom i ivotnom spoznajom uopte. Predrasude (stereotipi) su specine vrste stavova koji su stvoreni bez dovoljnog kvantiteta ili spornog kvaliteta informacije. One znaajno utiu na meuljudske odnose, esto gradei nepremostive barijere u meusobnom razumijevanju. Autoritet (lat. Auctoritas) je legitimna, priznata mo koju jedna osoba ili grupa ima nad drugom. Pojam je svakako vieslojan u svom znaenju. Jednostavna podjela je na poloajni i stvarni autoritet. Prvi proizilazi iz drutvene pozicije, mjesta u hijerarhiji, iz mogunosti odluivanja koju taj poloaj donosi. Eventualni gubitak pozicije razgoliuje pojedinca i pokazuje pravu mjeru njegove vrijednosti. Stvarni autoritet je jedinstvo moi, znanja i iskustva. On podrazumjeva ne samo delegiranu ve i priznatu mo, prepoznatu od veine. Autoritet pojedinca se ugrauje u graevinu organizacija, ali biva i dodatno ojaan kad djeluje kao legitimni predstavnik iste.

35 Lat. persuasio nagovaranje, nagovor; nagovorenost; uvjeravanje; uvjerenost. http://onlinerjecnik.com/rjecnik/strane-rijeci, Dostupno: 28.1.2011. 36 2. Korinanima:10, 5.

35

CENZURISANI ISUS

Denotativno37 i konotativno38 znaenje predstavlja faktor uspjene komunikacije. Poiljalac mora poznavati ne samo osnovno (rjeniko) znaenje pojma ili fraze, nego i nain na koji e informacija biti protumaena zbog specinog jezikog, kulturolokog i iskustvenog okruenja primaoca. Posve je razumljivo denotativno znaenje izjave: Ti si smravila, kao konstatacije da je osoba enskog pola izgubila na teini. Zavisno od situacije, injeninog stanja, raspoloenja, procjene tuih namjera, ova izjava moe poprimiti razne konotacije. Analizirajmo ovu izjavu u razliitim okolnostima, i vidjeemo mogunost razliitog konotativnog znaenja: - Kao priznanje pacijentu od strane lijenika, zbog pridravanja propisane dijete, (respekt); - Kao oduevljenje neijim atraktivnim izgledom, (oduevljenje, divljenje, osjeaj dopadanja); - Kao lino razoarenje druge osobe kojoj ne polazi za rukom, da se i sama oslobodi neeljenih kilograma, (alost, frustracija neuspjehom, moda i zavist); - Kao podsmjeh neijem neuspjenom nastojanju da smavi, (podsmjeh, zajedljivost i ironija); - Kao strahovanje roditelja koji se plae anoreksinosti svoje kerke, (negodovanje, strah); Stvarni smisao poruke se nastoji deifrovati u kontekstu izreenog, kroz dodatnu identikaciju neverbalnih signala, koji smisao poruke potvruju, pojaavaju ili negiraju.

37 Lat. denotatio oznaavanje, obiljeavanje. Denotativno: osnovno znaenje. 38 Lat. connotare: obiljeiti log. skup svih atributa koji su bitni za znaenje nekog pojma; gram. skup predodbi povezanih s nekom rijeju i njezinim znaenjem. Izvor: http://onlinerjecnik.com/rjecnik/strane-rijeci

36

O BOGOSLOVLJU KROZ KOMUNIKOLOGIJU

Verbalna komunikacija
Ostvaruje se putem rijei usmene ili pismene. Ovako mogu da se prenesu sve vrste poruka. Upotreba rijei u komuniciranju daje najbolje rezultate sem u situacijama kada odreeni gestovi govora tijela mogu bolje komunicirati nego rijei. Uspena verbalna komunikacija pretpostavlja upotrebu PRAVIH RIJEI U PRAVO VRIJEME I NA PRAVI NAIN, u protivnom verbalna komunikacija moe biti neuspjena, ak i instrument sukoba, destrukcije. Rijei se mogu prenositi usmeno (govorom) ili u pisanoj formi. Osobine verbalne39 komunikacije: Rijei su simboli i one su simboliki izraz misli. Znaenja rijei su saglasna, podudarna i kod poiljaoca i primaoca. Znaenje, teina rijei se tumai i iz konteksta u kojem se upotrebljavaju. Verbalna komunikacija je velikim dijelom pod svesnom kontrolom. Paraverbalna komunikacija Elementi paraverbalne komunikacije su: Ritam Jaina glasa Boja glasa Artikulacija Melodija Jasnoa Smijanje i drugi glasovi Govor - Jezik lomi kosti. ivu rije (svjedoenje) mogu prenositi svi koji imaju dar govora. Osnovna prednost je mogunost povratne informacije. Informacija je uslovljena prvenstveno mogunou razumijevanja, memorisanja i elokventnou prenosioca vijesti. Priprost ovjek e samo djelomino shvatiti, zapamtiti i reprodukovati vijest koju je uo od mislioca kakav je bio npr. apostol Pavle. Ovako preneena vijest obavezno trpi odreene promjene.
39 Aleksandar Bogdani, Komunikologija: Vodea paradigma. Beograd: igoja tampa. 1996.

37

CENZURISANI ISUS

Prenosilac ive rijei e dodatno prenijeti i svoje utiske i osjeanja koja je proivio kao svjedok (slualac) i time dograditi informaciju. Realno je oekivanje da e se izgubiti onaj dio informacije koji dotini nije akceptirao ili nije u mogunosti da adekvatno prenese. Prilikom govora dolazi do interakcije sa sluaocima, pa govornik osjea potrebu da dodatno osvjetli, pojasni ve izreeno dodajui svoje komentare i objanjenja.
Osoba A govori osobi B o onome to je ula od osobe X. Dok reprodukuje informaciju (prepriava) osoba A e esto prenijeti i dio atmosfere koju je doivjela, izraze lica osobe X, raspoloenje meu drugim sluaocima, pa ak i podatke koji nisu relevantni za tu informaciju, ali su dio ukupnog doivljaja osobe A. Pripovjeda e govoriti o onom to je uo uz logorsku vatru, upotpunjavajui sliku (svoj lini doivljaj) sa recimo pucketanjem vatre, uborom oblinjeg potoka ili sa prodornim zvukom koji proizvodi kos udarajui kljunom o stablo.

Primjer (pretpostavljena situacija):

Dakle sve izreeno je istina, autentino je, ali predstavlja produkciju novih pojedinosti, nepotrebnih sa stanovita izvorne informacije. U ovom se na jednostavan nain pokazuje snaga i ogranienja usmene predaje. Ona (predaja) vremenom postaje sve bogatija kolektivnom mudrou, kulturom, estetikom... itd., ali sve nepouzdaniji izvor za pouzdanu analizu izvorne poruke. Pojedinac komunicira na svoj nain, u skladu sa svojim specinim osobinama: bojom glasa, temperamentom, obrazovanjem i sl. Stil govora zavisi od date situacija koju denie mnotvo faktora. Nekad postoji oekivano, dominantno raspoloenje, kao posljedica okolnosti (svadba, sahrana). Atmofsera je formalna ili oputena, zavisno od toga da li pozicija svih uesnika jednaka ili postoji nosilac autoriteta. Autoritet e svojim rijeima ili jo ee svojim stavov poslati poruku o dozvoljenom nivou familijarnog, neformalnog u komunikaciji. Postoji potreba jasnog razlikovanja stila koji se koristi u vjerske svrhe, posebno u liturgijskom dijelu, i onog koji predstavlja lino svjedoanstvo svetenika ili laika. Liturgijski stil je unaprijed 38

O BOGOSLOVLJU KROZ KOMUNIKOLOGIJU

jasno denisan, dok u dijelu itanja i tumaenja svetopisamskog teksta znaajnije dolaze do izraaja line karakteristike govornika. Identinu situaciju imamo i na sahranama, gdje nakon propisanog obrednog dijela, svetenik iznosi svoje vienje ivota pokojnika i upuuje duhovnu poruku onima koji nastavljaju ivotnu borbu. Zavisno od ukupnih potencijala govornika, kao i od prethodno dostignutog ugleda, govor se naknadno komentarie, povezuje sa saznanjima slualaca, zauzima se stav odobravanja ili neslaganja ili se sadraj zaboravlja u trenutku kad se napusti mjesto deavanja. Kako je duhovni ivot komponenta naeg ukupnog ivljenja, normalno je oikavanje da se o tome govori i bez prisustva svetenog lica. Jednom je to prenoenje znanja na one sa manje iskustva ili svjedoanstvo iz vlastite biogaje, dopunjeno pokuajem sagledavanja optih zakonitosti uzroka i posljedica. Stil ovog govora bi trebao odraavati uobiajen svakodnevni nain komuniciranja, identian onom koji se koristi u situacijama iskrene razmjene misli i emocija. Promjena jezikog stila kod laika, pokuaj dodavanja bogoslubenih elemenata je ne samo nepotreban nego i tetan sa stanovita autentinosti izgovorenog. ak i u situaciji kad govori o neuobiajenim, rijetkim dogaajima iz svog duhovnog iskustva, dobro je da ovjek govori nainom i stilom koji odraava njega samoga, kakvog ga ljudi vide i kakav on uistinu i jeste. Nije neoekivano da osoba u namjeri da izrazi sadraj koji nije uobiajen, osjea ili ak i kae, da se ne moe izraziti, da mu nedostaju pojmovi u koje bi elio obui svoju misao. To nikad ne predstavlja problem, kakav bi predstavljao pokuaj da se kopiraju pokreti koji su vieni kod svetenika ili vokabular sa ijim znaenjem osoba ne vlada u potpunosti. Spontanost i autentinost su snani i dovoljni argumenti u prilog vjerodostojnosti izgovorenog. U neformalnim situacijama, van vremena bogosluenja, i svetenikov uticaj je vei ako je intoniran manje zvanino, ako alje poruku susretljivosti i zainteresovanosti za drugu osobu. Svetenik koji odailja signale pristupanosti, ne umanjuje znaaj svoje pozicije, nego u svojim sluaocima stvara osjeaj vrijenosti, odaje im poast. 39

CENZURISANI ISUS

Iskustvo duhovne stvarnosti je uvijek popraeno emocijama. Dok izraavamo svoju misao, razmjenjujemo saznanje, mi iznova reprodukujemo i doivljene emocije. Nijedna krajnost, od patetine dramaturgije do ukoene sputanosti, nije dobrodola. U situacijama kad govorimo o neemu to je stvarno uzdrmalo nae bie, a ne neto ime samo elimo uzdrmati osjeanja drugih, normalno je da to proivljavanje bude i vidljivo. Ako to znai da govornik mora stati, da bi obrisao spontanu suzu, ili progutao knedlu koja ga gui, to nikako nee umanjiti vrijednost izreenog, naprotiv izazvae sauee i odobravanje. Nasuprot ovom, svaka usiljenost, neprimjerena egzaltiranost, izazvae podozrenje, moda dovesti u pitanje pobude i ciljeve govornika. Iako je bol jedinstven osjeaj kod svih ljudi, kulturni milje e ipak odrediti nain izraavanja osjeanja i potrebnu koliinu suzdranosti. U mnogim kulturama unapred su denisani obrasci ponaanja u specinim situacijama. Ovo se posebno jasno prepoznaje kod svadbi ili sahrana, gdje nepisana pravila deniu poeljno ponaanje pojedinca, rodbine, i prisutnih gostiju. Pored spontanih izliva emocija jednih, postoje i oni koji zbog preuzetih obaveza u ukupnom deavanju moraju kontrolisati svoje ponaanje.

Pisana komunikacija

Prednosti: Komunikacija ostvarena pisanom porukom je materijalna, opipljiva, podlona provjeri i ponovnoj analizi. Nedostaci: Nedostatak proistie prvenstveno iz vremena potrebnog da se poruka stvori, prenese do primaoca i proita. Ona je neija materijalizovana misao nastala u nekom trenutku koji je ve prolost. Poiljalac poruke je u meuvremenu evoluirao u svom razmiljanju, ili moda uopte nije meu ivima. Moemo konstatovati problem povratne informacije, koja ne postoji ili je limitirana mogunou koju prua lina prepiska dvije osobe. Pisana rije nastaje u najranijoj istoriji iz elje da se sauva izvorna poruka bogova, careva ili velikih uitelja, ali i steena praktina znanja o kalendaru, medicini, astronomiji, poljoprivedi i sl Informacija kodirana pisanom rjeju nikako ne iskljuuje onu drugu, izgovorenu ivom rijeju. U jevrejskim hramovima se praktikovalo 40

O BOGOSLOVLJU KROZ KOMUNIKOLOGIJU

itanje svetih spisa koje bi bilo podrano tumaenjem od strane lokalnih uitelja. Ova praksa su naslijedile i hriani do dananjeg dana. Za razliku od izgovorene rijei koja bi mogla biti samo prepriana, a samim tim znaajno izmjenjena i osiromaena u svojoj autentinosti, pisana rije otvara nove mogunosti irenja vijesti. Trajnost pisane poruke je odreena trajnou materijala na kom je napisana (papirus, pergament, koa, papir). Postoji mogunost ponovne reprodukcije (itanja). Umnoavanjem pisane poruke u vei broj primjeraka ona se moe reprodukovati na vie lokacija u isto vrijeme. Poruku se moe reprodukovati za sebe ili za grupu viekratno, to otvara mogunost analize i razmjene utisaka. Zadrana je autentinost bez obzira na broj inioca u lancu prenosa informacije, to je osnovni problem kod usmenog prenoenja vijesti. ovjek Isusovoog vremena je spoznavao svijet kroz svoju porodicu, kroz drutveni ivot sa ljudima sa kojima je bio okruen. Jevrejin kad napunio dvanest godina ivota postaje Benha tora (sin zakona), tj. dobio bi pravo na vjersku naobrazbu (dananji vjeronauk). Zavisno od svog obrazovanja, zanimanja, drutvenog statusa uopte, dolazio bi u kontak i komunicirao sa drugim ljudima. Odlazei u Jerusalim susretali su ljude koji su ivjeli van Palestine i koji su donosili vijesti i stavove iz drugih kultura i naroda. Moe se rei da je komunikacija tih ljudi bila interpersonalna, a samim tim do kraja kvalitetna. O ivotu se uilo kroz tua izreena iskustva, kroz poreenje onog ta ljudi govore i kako stavarno ive. Sklad rijei i ponaanja je stvarao potovanje i autentinost pojedinca. I ne samo to ve i napredak, obilje blagoslova koje bi neko imao, posredno bi sugerisalo da je naao milost kod Gospoda, davalo bi autoritet njegovim rijeima. Ljudi su posmatrali ivote i sluali rijei drugih ljudi. Postojali su standardi koji su jasno odreivali nosioce autoriteta i unapred zadane okvire vjere i ponaanja. Pojednostavljeno reeno, bilo je sasvim jasno ko o emu moe govoriti sa pozicije autoriteta i samim tim ostvariti uticaj. Mona rimska imperija je ukinula granice, povezala svijet stvarajui pra-oblik onog to danas nazivamo globalizacija: 41

CENZURISANI ISUS

Svi putevi vode u Rim! Ovo je posredno omoguilo brzo irenje hrianskog uenja. Nakon porasta netolerancije meu Jevrejima, uenici su prinueni da odu u rasijanje, nosei sa sobom vijest koja je trajno obiljeila njihove ivote. Hriane u to vrijeme doivljavaju kao jevrejsku jeres (jevrejsku sektu). Jevreji su zbog estih pobuna imali lo imid u carevini, pa je razumljivo da je to teko breme bilo razlog distanciranja od judaizma, posebno meu obraenicima iz neznabotva. Mora se posebno naglasiti da je u novozavjetno doba postojao izuzetan respekt prema pisanoj rijei, naroito kad je ona nosila religioznu poruku, to je podrazumijevalo da se spisi prepisuju, a prepisano kontrolie sa najveom moguom panjom. Novozavjetni spisi nastaju u trenutku kad je ve formiran jevrejski kanon Starog zavjeta. Iz samog posjedovanje svetih spisa, jevanelja i poslanica se podrazumijevao znaajni autoritet u tumaenju Hristovog uenja. Ovo posebno dolazi do izraaja u trenutku kad crkva izlazi iz katakombi i dobija znaajne materijalne mogunosti za svoj rad. Umnoavanje Novozavjetnih spisa je podrazumijevalo rad obuenih i posveenih ljudi, koji su poslu prilazili sa puno odgovornosti uzimajui u obzir i upozorenje iz Otkrivenja:
Jer svjedoim svakome koji uje rijei prorotva knjige ove; ako ko dometne ovome, Bog e nametnuti na njega zla napisana u knjizi ovoj; I ako ko oduzme od rijei knjige prorotva ovoga, Bog e oduzeti njegov dijel od knjige ivota, i od grada svetoga, i od onoga to je napisano u knjizi ovoj.40

40 Otkrivenje: 22,18-19.

42

O BOGOSLOVLJU KROZ KOMUNIKOLOGIJU

Knjiga
Mogunosti koje su otvorene pojavom tamparija uinili su knjigu dostupnom mnogo veem broju ljudi. Monopol posjedovanja i tumaenja Rijei se vie nije mogao podrazumijevati sam po sebi. Sveto pismo je umnoeno i osloboeno to je donijelo dramatine posljedice. U mnogim mjestima se javlja vjersko probuenja. Temeljne istine jevanelja ponovo ulaze u iu ljudskog interesa. Ipak ovaj proces se odvija pod tenzijom vjerske i drustvene netolerancije, pa dolazi do mnogih zastranjenja. Pored poeljnog procesa re-evangeliziranja zajednica dolazi do njihove daljne podjele to svakako nije u duhu hrianstva. Komunikoloki gledano vrijeme reformacije i protestanti41 zma je trenutak u kome je snano spoznata potreba za ponovnim kodiranjem hrianskog uenja u cilju njegovog pribliavanja obinom ovjeku. Nove mogunosti nisu stvorile samo vjersko probuenje nego i protuudar u obliku vee prisutnosti agnostikog i ateistinog duha. tampaju se i materijali koji dovode u pitanje ili ak ismijavaju vjerske ideje. tampana rije postaje katalizator koji je znaajno ubrzao vjerske i drutvene procese uopte.
Pronalaskom tampanog sloga (Gutenberg oko 1445. godine) svet radikalno poinje da se menja. Dord Sarton, poznati istoriar nauke, denisao je pokretna slova kao: najvi pronalazak renesanse. Ovo otkrie nailazi na veliki otpor tadanjeg crkvenog establimenta jer mu je naruila i na kraju oduzela monopol na irenje ideja i pogleda na svet, oduzela monopol nad ljudskom komunikacijom. Istovremeno je taj novonastali medijum otvorio nove komunikativne dimenzije. Ovaj tehniki pronalazak omoguio je prenoenje komunikativnih sadraja na daljinu i na taj nain, zapoeo probijanje prostornih i vremenskih barijera .42
41 Izraz reformacije i protestantizam koristim elei naglasiti da je reformacija pokret, osjeaj neumitnosti promjena unutar crkve, a protestantizam je posledica, izdvojeni konfesionalni entitet-i. 42 Masimo Baldini, Istorija komunikacije, Smederevo: Gimnazija, 2003. str.47.

43

CENZURISANI ISUS

tamparija je pisanu rije pretvorila u sredstvo masovne komunikacije. Nova komunikaciona sredstva iziskuju razvoj novih komunikacionih metoda. Nosioci ideja i uenja analiziraju mogunosti promociju svojih interesa kroz novi medij. Sredstvo ili metod komunikacije nisu sami po sebi dobri ili zli. Ovo iskljuivo zavisi ko ih i u koje ciljeve koristi. Npr. no je oduvijek koriten kao pribor za jelo, ali i kao podlo i smrtonosno oruije.

Neverbalna komunikacija43
Neverbalna komunikacija je komunikacija koja se prenosi bez rijei, tj. koja se ostvaruje putem komunikacionih oblika koji nisu zasnovani na rijeima. Neverbalna komunikacija je prenoenje znaenja u direktnom kontaktu svim sredstvima koja nisu verbalna. Izraz lica, pokreti tela i ton glasa, sve su to sredstva komunikacije ija znaenja su zasnovana na odreenoj kulturi. Za razliku od verbalne komunikacije koja je podlona kontroli, neverbalni znaci su spontani, nevoljni, pa samim tim oni upotpunjuju, jaaju verbalnu poruku ili je dovode u pitanje, negiraju. Ipak, ostaje mogunot da dobar komunikator svjesno odailje neverbalne signale u elji da pojaa znaenje svoje verbalne poruke. Potrebno je imati na umu da isti signal u razliitim sredinama ima drugaije, esto opreno znaenje. Na primer, u Bugarskoj, klimanje glavom lijevo-desno znai da, umjesto uobiajenog znaenja na naem prostoru ne. Prednosti: podrava ostale komunikacije. Nedostatci: kriva percepcija govora tijela. Prednosti neverbalne komunikacije su brzina i neposredni dbek. Nedostak se ogleda u mogunosti iskrivljavanje poruke zbog pogrene percepcije govora tijela ili neispravnog tumaenja neverbalnih simbola.

43 Nikola Rot, Znakovi i znaenja. Beograd: Plato, 2004. str. 160-168.

44

O BOGOSLOVLJU KROZ KOMUNIKOLOGIJU

Elementi neverbalne komunikacije - poloaji i pokreti tijela - mimika - zvukovi - dodiri - proksemiki znaci - rekviziti, scenograja - oblikovanje tijela - pomoni mediji - mirisi Proksemiki (prostorni) znakovi44 Prostorna udaljenost je znaajan pokazatelj odnosa izmeu dvije osobe. Postoji uobiajena udaljenost dvije osobe. - Intimni prostor 15 45 cm (suprunici, zaljubljeni, djeca). - Lini prostor 45 80 cm (poznanici, sa zajednikim tamama). - Socijalni prostor 0.8 4 m (prodavai, saradnici, nepoznati ljudi). - Javni prostor vie od 4 m (formalni odnos ili obraanje veoj grupi ljudi). Ova podjela je okvirna i mijenja se kod osoba koje ive u urbanoj ili ruralnoj sredini. Socijalni prostor za linu komunikaciju, kod osoba koje ive u rjee naseljenom prostoru (kod brana) je bitno povean. Radost susreta, pozdravljanje i razmjena informacija o zdravlju i zajednikim poznanicima, rodbini, esto poinje na udaljenosti deset ili dvadeset metara. Primjereno ovoj udaljenosti je upotreba glasnog govora, moda i vike, uz iroko razmahivanje rukama. Ne treba prenabregnuti da razdaljina ima znaaj za osjeaj line sigurnosti ljudi. Kulturni ok nastaje kad se ovi ljudi sretnu u urbanoj sredini i svojom nesputanom bukom privuku panju gradskog stanovnitva. Nasuprot ovom je situacija kad osoba roena u gradu ode kod roaka na planinu. Postoji vjerovatnoa da e prilaenje ljudima na krae distance, uobiajeno u gradu, na planini biti primljeno sa rezervom, ili ak biti protumaeno kao nedovoljno korektno.
44 Lelica Kosti, Neverbalna komunikacija, 1. deo, Logo. PP prezentacija. Sline vrijednosti nalazimo i u: Nevena Radovanovi, Dragan Kremer, Nikola Pejovi, Osnove marketinga i tehnike prodaje, Beograd: Irex /ProMedia II Serbia. 2008. str.52.

45

CENZURISANI ISUS

44 Jevan. po Luci:18, 16. 45 Jevan. po Jovanu:7, 46.

Naravno i Radosna vijest se ne prenosi samo verbalno (usmeno i pisanom rijeju) nego i neverbalno. Isus se prilikom poduavanja i obraanja masi esto okruuje svojim uenicima. Ovi su ljude dovodili Isusu, obavjetavali ga o reakcijama i komentarima sluaoca ili kritiara. Naravno imamo izuzetak u sluaju gdje uenici postaju komunikaciona barijera, jer bivaju upozoreni da ne ometaju dolazak djece u Njegovu blizinu. A Isus dozvavi ih ree: Pustite decu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takvih carstvo Boije.44 Hijerarhiska pozicija, prostorno pozicioniranje pred oltarom ili na propovjedaonici alju nedvosmislenu poruku gdje je centar bogoslubenog deavanja. Ovo svakako pomae propisanom odvijanju utvrenog bogoslubenog reda i prepoznatljivo je u svim bogomoljama. Ipak svetenik mora promiljati o pravoj mjeri svoje izdvojenosti u svakodnevnom ivotu i kontaktima. Odvojenost je jasno potcrtana samim inom rukopoloenja svetenika, njegovom odjeom i ne smije se pretvoriti u nepristupanost. U jevanelje po Jovanu itamo: Nikad ovjek nije tako govorio kao ovaj ovjek,45 nije ocjena samo verbalno izgovorene rijei, ve cjelokupni utisak o pojavi, glasu, dranju, nastupu, saosjeanju, ali i o energiji koja je pratila Isusa. Jovan Krstitelj je privukao panju svojih savremenika ne samo hrabrom i beskompromisnom vijeu koju je govorio, ve i svojim nainom ivota, oblaenjem i ishranom. Fariseji kao drutvena elita su se takoe jasno izdvajali svojom odjeom i svojim prepoznatljivim nastupom u javnosti. Fenomen farisejstva je prepoznavanje svih vanjskih obiljeja, uvaavanje uobiajene etikecije, bez sutinskog sadraja koji bi morao prethoditi ovim vanjskim pokazateljima. Tako prepoznajemo Svetopisamske izvjetaje koji govore o barijeri, o pojavama koje spreavaju da Boija volja dopre do ovjeka. U vrijednost neverbalne poruke su osvjedoeni ljudi u najranijoj prolosti. itav starozavjetni sistem bogosluenja u Hramu predstavlja sliku-simbol ija je jasna namjera da poui, podsjeti i emotivno djeluje na svoje savremenike. Razvoj komunikologije donosi jasnu sistematizaciju principa komunikacije koje su ljudi koristili jo u najranijoj prolosti.

46

O BOGOSLOVLJU KROZ KOMUNIKOLOGIJU

III. MASOVNA KOMUNIKACIJA

Transformacija pojma masovnost Prisustvo u medijima Prezasienost ili informacijona glad Obraanje naima Obraanje onima vani

Transformacija pojma masovnost

naenje pojma masovne komunikacije46 je doivio transformaciju u ljudskoj istoriji. U novozavjetno vrijeme bi taj pojam oznaavao javni nastup nekog uitelja u hramu, amteatru ili jednostavno na nekoj travnatoj padini u prirodi. Hriani su gradili monumentalne katedrale koje e omoguiti obraanje velikom broju ljudi, graevine koje su pruale maksimalnu akustiku i sugestibilan enterijer. Za ove oblike komunikacije kaemo da su neposredni, direktni. Posredno komuniciranje prepoznajemo u sluajevima kad izmeu poiljaoca i primaoca postoji neki posrednik, medij koji slui njihovom povezivanju i prenosu informacija. Razvojem tehnike, pojam masovnog u komunikaciji e se sve vie vezati za sredstva masovne komunikacije, o kojima emo govoriti kasnije.
Kada se u oblasti komunikacija i kulture prave neke globalne podele, onda se veina naunika slae sa tezom da moemo
46 Michael Kunczik, Astrid Zipfel, Uvod u znanost o medijima i komunikologiji. Zagreb: Zaklada Friedrich Ebert, 2006. str.32-64.

47

CENZURISANI ISUS

razlikovati najmanje etri tipa kulture koja se smenjivala u poslednjih est milenijuma: usmena kultura, prenoenje znanja i komunikacija samo usmenim putem, rukopisna ili hijeroglifna kultura, od grkog kheir ruka i graphon napisan; tipografska kultura prenoenje znanja na tampanom materijalu i na kraju kultura elektrinih i elektronskih medija. Kako se menjala kultura komunikacije menjao se i njen uticaj.47

Prisustvo u medijima
Pojaviti se u razliitim medijima znai ugraditi sebe i svoje ideje u stvarnost koju ljudi doivljavaju. Samo u tom sluaju predoene ideje, stil i lozoja ivota doivljavaju se kao mogui, legitimni izbor na ivotnim raskrima. U protivnom sve ostaje na periferiji drutvenih zbivanja, izvan trajne utakmice ideja i stavova. Nosioci neobjavljene ideje ostaju (ili postaju) vjerovatni objekti drutvenih deavanja, a nikako subjekti ili sukreatori. Hrist i njegovi uenici su objavljivali vijesti koristei dostupna sredstva komuniciranja i u potpunosti potujui pravila uspjene upotrebne tih sredstava. Dosezanje ljudi podrazumijeva da se ide tamo gdje se oni nalaze, na puteve i raskrsnice, da se ostvari neposredni kontakt. U Isusovo vrijeme, kao i u nae, ljudi ne dolaze sami da trae gdje je Istina. Veina je zaokupljena izazovom preivljavanja, ele da zauzmu i ouvaju svoje mjesto meu drugim ljudima. Njihovi horizonti su zamagljeni neispunjenim eljama, nesigurnou, strahom i neznanjem. Nasuprot vjekovnoj tradiciji jevrejskog naroda, nudi se novi sistem vrijednosti iji nosilac je rimska imperija, okupator njihove zemlje. Obini narod stenje pod jarmom obaveza koje namee Imperija. Sa strahom i srdbom primaju informacije o pobunama drugih naroda i o njihovom krvavom guenju. Vjerska elita je svjesna injenice da bi moglo biti i gore, da bi ograniena uprava, koji trenutno imaju, mogla da se dodatno umanji. Vijest koju Isus propovijeda je pred velikim izazovom, pogrean potez moe unititi svaku perspektivu njenog irenja. Jevrejski poglavari u toj novoj jeresi vide jo jednu dodatnu, nepotrebnu opasnost, mogui
47 Masimo Baldini, Istorija komunikacije, Gimnazija, Smederevo, 2003. str.7

48

MASOVNA KOMUNIKACIJA

povod gubitka postojeeg skromnog uticaja, preostalih elementa samouprave. Nasuprot Isusovom vremenu, izazovi koji stoje pred jevaneljem u nae vrijeme, posve su drugaiji. Ipak postoji jedna konstanta. Narod je sluen i dezorjentisan uvijek novim, nepredvidivim iskuenjima. Nauna javnost nas uvjerava da postoji hiper-produkcija, informacija, reklama, sugestija. Moderna reklama eli uvjeriti potencijalne kupce da je neki proizvod ispunjenje njihovih potreba, ak kad oni tih potreba nisu svjesni. Nadareni umovi su angaovani, i materijalno motivisani, da kao odgovor na ljudske potrebe upakuju svoj proizvod tako da on izgleda kao rjeenje tih potreba. Gledamo reklame koja nam sugerie da smo sa novim modelom auta seksipilnije, da emo sa novom kozmetikom izgledati mlai. Uvjeravaju nas da emo smraviti, iako obilno jedemo i ne kreemo se dovoljno. Naravno, pod uslovom da koristimo njihov preparat. Govore nam da naa djeca trebaju specijalne pelene, jer su i ona posebna, a posebna su svakako zato to su naa, to podrazumijeva i nau posebnost. Reklama nam nudi novu iluziju, omoguava nam da ispod maske ljubavi prema djeci budemo beznadeno opinjeni samoljubljem i narcisoidnou. Mi se moda danas neemo odazvati na zov reklame, ali emo sutra susresti divne roditelje koji e nam sa oduevljenjem priati kako za svoju djecu uzimaju samo najbolje. Mnogi osjeaju grinu savjesti ako nisu ispunili te nove, nametnute standarde i osjeaju se inferiorno i nesretno. Ljudi esto ne tee prepoznavanju i ispunjenju svojih stvarnih potreba i sklonosti, nego preputaju da drugi kreira njihove ciljeve, koje oni potom doivljavaju kao svoje, sledei ih robovskom poslunou. Izraz poput: Sad se to nosi (oblai), izgovaraju se bez postavljanja krajnje loginog pitanja: Ko je odredio da tako treba? Ponovimo tvrdnju da je obilje agresivnih informacija svuda oko nas. One pokuavaju da oforme nae stavove, da animiraju nae ponaanje. esto ih ne vidimo jasno jer dolaze prikriveno, zapakovane sa ili uz neto to smo spremni primiti. Ideje i stavovi ulaze u na um jer im vrata otvara na ponos, sujeta, frustracija, tjelesne elje, elje oiju, ponos ivota. 49

CENZURISANI ISUS

Masovna komunikacija je proizvela novi pojam realnost, tzv. virtuelnu realnost. Kako vrijeme prolazi sve je tee pobrojati ta je sve u naem ivotu virtuelno, i gdje su granice virtuelnog i zikog. Nekad je to pozicija, broj poena u On-lajn igri na mrei, drugi put su to Fejsbuk prijatelji koje nikad nismo sreli uivo. Ali sve je to samo vrh ledenog brijega, neznatni dio svega onoga to utiena na nas, formirajui naa osjeanja, stavove. Na internet mrei, kao na nekom ogromnom trgu, okupljaju se grupe istomiljenika, ljudi koji ele neku poruku, neki zahtjev uiniti glasnijim, demonstrirajui snagu svoje brojnosti. Mnotvo ljudi naivno je vjerovalo da ta brojnost nevana, da je taj uticaj benigan, upravo radi nemogunosti da se virtuelne grupe realizuju kroz okupljanje konkretnih ljudi na konkretnom mjestu. A onda se desilo okupljanje ljudi, na nain koji je jako opipljiv, konkretan. Paljivo stvarane i animirane virtuelne grupe, podrane konkretnim aktivnostima u gradovima, bile su pozvane preko Twiter-a, Fejsbuka na stvarne demonstracije.48
Virtuelna realnost nije misterija ni lozoja, nego digitalizovana imaginacija. To je imaginacija generisana u slici, tonu, dodiru, ukusu, mirisu i to na daleko viem nivou od zamiljene, napisane, lmovane ili bilo koje druge imaginacije.49

Masovna komunikacija je postala metod koji koriste Ribari ljudskih dua.50 Hriani se moraju odluiti hoe li prihvatiti novootvoreni front, i ubrzano uiti kako pobjeivati, ili prepustiti drugim silama i idejama da neometano djeluju.
Mi se ne mirimo sa istim virtuelnim svetom. Mi eznemo da prodremo kroz taj stakleni zid... ka akciji, natrag ka kategorijama tela i duha, ka svemu to je ljudsko, to nas vee za stvarnost. Ali i sam prostor je samo scena u scenariju medija.51
48 Demonstracije u Siriji, Egipatu..., 2011. godine. 49 Novak A. Popovi, Virtuelne komunikacije, Beograd: Institut za politike studije, 1998., str.106. 50 Istoimena knjiga ure unjia. Beograd: igoja tampa, 1995. 51 an Bodrijar, Rat kao spektakl, Novinarstvo 1, Beograd: Jugoslovenski institut za novinarstvo, l99l., str. 19.

50

MASOVNA KOMUNIKACIJA

Ljudi polako prihvataju ideju da je sve pod kontrolom, da sve prati budno oko Velikog brata. Priajui o moi dravnih institucija, tajnih organizacija, maje, pojavi destruktivnih sekti, gubimo iz vida ono iskonsko: Jer dva zla uini moj narod: ostavie mene, izvor ive vode, i iskopae sebi studence, studence isprovaljivane, koji ne mogu da dre vode.52 ovjek je sa svih strana obasut informacijama koje mu neto nude, objanjavaju ta je za njega dobro, dok on sam ostaje beznadeno edan i eljan stvarnih saznanja, koja mu mogu donijeti mir i utoliti njegovu e. Gost bijah, i ne primiste me; go bijah, i ne odjenuste me; bolestan i u tamnici bijah, i ne obioste me.53 Moe li ovo biti i naa realnost? Moe li ovjek biti edan informacije, iako ga one nametljivo zapljuskuju sa svih strana? Ili direktno postavljeno pitanje: Da li je ovjek dananjice duhovno edan? Napaja li ga neko i ime? Ako zaista postoji informativna zasienost, zato mladi ljudi noima surfaju internetom, zato uvijek iznova ele nove video sadraje za svoj mobilni aparat? Zato mnotvo televiziskih programa imaju svoje gledaoce? Odgovor lei u ljudskoj ei koja ostaje u prkos svemu onome to upijamo, troimo. Odgovori isus i ree joj: Svaki koji pije od ove vode opet e oedneti; A koji pije od vode koju u mu ja dati nee oedneti doveka.54Sveto pismo nagovjetava da hriani nee prepoznati potrebe ljudi koji ih okruuju. Kad bi se to odnosilo samo na nedostatak socijalne solidarnosti bilo bi runo i tuno, ali ako se tu moe prepoznati neispunjena misija, nepropovjedanje Radosne vijesti, onda je stvarno tragino. Vjernici raznih denominacija esto misle da je dovoljno to imaju istinu. Smatraju da sve to je logino njima treba biti logino i svima ostalim ljudima. Kada ljudi prihvate hrianstvo oni ga nesvjesno oboje osobinama svoje rase i kulture.
Ako Indija i Kina postanu hrianske zemlje, onda e one stvoriti novi tip Hrianstva, koji e se razlikovati od istonog pravoslavlja, i od zapadnog katolicizma i protestantizma. Neete
52 Jeremija:2, 13. 53 Jevan. po Mateju:25, 43. 54 Jevan. po Jovanu:4, 13-14.

51

CENZURISANI ISUS

ubediti Induse i Kineze koji postanu hriani da je antika grko - rimska kultura s Platonom, Aristotelom i stoicima neophodan sastavni deo hrianskog otkrovenja.55

Kada djeci na vjeronauci spremimo slike Hrista i apostola, oni vjerovatno nee liiti na Jevrejina, ve na pripadnike naeg naroda. Kada ljudi odbijaju evangelizaciona nastojanja, to ne znai da odbijaju Hrista. Moda odbijaju nau interpretaciju, jer je vijest suvie obojena naom kulturom, naom konfesionalnou, koja je njima strana. Da bi istina bila primljena, moramo razmiljati kako je razumiju i doivljavaju sluaoci iz njihove perspektive. Ljudski um ima svoje jasne mehanizme razumjevanja i donoenja odluka. Ne voditi rauna o tome, znai uiniti svoj trud neekasnim, i u dobroj mjeri zaludnim. I vie od toga. To podrazumjeva grijeh narcisoidnosti upravo nas hriana. Nas koji bi trebali svima biti prilagoeni i svakom izai u susret. Slabima bio sam kao slab, da slabe pridobijem; svima sam bio sve, da kakogod spasem koga.56 Koliki se procenat populacije identikuje sa hrianstvom? Uporedimo to sa procentom multimedijalnih sadrajana (na WEB-u, GSM telefoniji) koji se mogu prepoznati kao pokuaj da se ljudima govori o Bogu, dobroti, saosjeanju, ljubavi, iskrenosti? Mnotvo hriana, a malo hristocentrinih sadraja. Znai li to i decit hrianskog poriva? Ako krenemo od pretpostavke da su hriani ravnopravni korisnici digitalnih tehnologije, to je nesumljiva istina, onda dolazimo do poraznog zakljuka da su ova sredstva nedovoljno iskoritena u cilju promocije hrianske ideje. Statistika57 o zastupljenosti interneta neumitno priziva zakljuak da je ova metoda komunikacije nedovoljno iskoritena u evangelizaciji. Ljudski resursi u religioznoj grupi moraju biti animirani i edukovani u zajednikom poduhvatu dosezanja ljudske svijesti. Naravno postoje i pozitivni primjeri, spomenuu npr. Fejsbuk stranicu: Pravoslavni
55 Nikolaj Berajev, Vaseljenskosi i konfesionalizam, http://www.verujem.org/ekumenski_dijalog/berdjajev_konfesionalizma.htm dostupno. 23.1. 2010. 56 Prva Korinanima: 9,22. 57 Vidi svjetsku statistiku o koritenju interneta za 2011. god: http://www.internetworldstats.com/stats.htm, dostupno: januara 2012.

52

MASOVNA KOMUNIKACIJA

motivacioni posteri. Smiljenom kombinacijom interesantnih fotograja, svetopisamskih stihova, simbola koje mladi ljudi koriste, vri se suptilan, nenametljiv vjerski uticaj. Uspjena masovna komunikacijona mora zadovoljiti osnovne uslove: - Postojanje kompetentnog poiljaoca koji je sposoban kodirati informaciju primjereno datom mediju i potencionalnom primaocu (konzumentu). - Postojanje emisionog ureaja (odailjaa) koji informaciju moe prenijeti velikom broju ljudi. - Postojanje komunikacionog kanala od emitera do prijemnika; - Postojanje prijemnog ureaja koji moe primiti informaciju, bez njenog znaajnog gubitka . - Postojanje primaoca informacije koji je zainteresovan i sposoban razumjeti informaciju; - Mogunost povratne informacije od strane primaoca, i mogunost stalne dorade informacija od strane poiljaoca. Primalac akceptira informaciju i izgrauje miljenje o toj ideji, ali i o poiljaocu informacije (emiteru). Ukoliko se slualacprimalac slae sa informacijom, dolazi do pozitivne identikacije sa njom. Kada se komunikacija razvija, poveava se broj dodirnih taaka, ili ideja sa kojim se primalac identikuje, onda moemo govoriti o osjeaju pripadnosti. Jednom stvoren osjeaj pripadnosti podstie djelovanje u kome moj stav proizilazi i stvara se iz naeg stava. Emiter postaje realni kreator stavova, moguih ponaanja primaoca (grupe). Emitovanje grupi moe biti: - Obraanje grupi koja se identikuje sa emiterom (unutranja grupa) - Obraanje primaocu koji je potencionalno zainterosovan za sadraj informacije (nalazi se van matine grupe).

53

CENZURISANI ISUS

Obraanje naima
Kod obraanja unutranjoj grupi posebno treba voditi rauna o specinom kodu grupe, neverbalnim znacima, njihovim simbolima, o tome koliko koritene slike mogu biti eksplicitne tj. da li odgovaraju dominirajuim normama. Pod pojmom slika misli se na podrazumijevani nivo drutveno prihvatljivog u opisu ili prikazivanju ljudi i onog to se meu ljudima deava. Motivi emitera su presudni u stvaranju programskog koncepta. Naalost, kad govorimo o vjerskoj komunikaciji, motiv je esto sveden na elju za pukim prisustvom u nekom mediju. Vodea elita u vjerskoj zajednici eli obavijestiti svoje lanstvo, i svoje donatore o trenutnim aktivnostima, planovima i ciljevima, i dobiti podrku za ubudue. Ovaj pristup nije stvaralaki, a ako se radi o hrianskom mediju on nema ulogu re-evangeliziranja. Koliina samokritinosti nam govori o ciljevima i dometima emitera. Ako je stvarni cilj razvoj zajednice, onda se obavezno pokreu sporne i aktuelne teme, dotiu problemi i neeljene pojave u grupi. Temeljne ideje se zbog toga sigurno ne gube, ve dobijaju novu snagu kontekstualizacijom u novom vremenu, vremenu koje donosi svoje specino breme. Ovakav odnos stvara ivo okruenje koje postaje aktivno i djelotvorno u uticaju na one izvan grupe. Naalost identitet grupe (politike grupe su tipian reprezent ove pojave) se stvara ne samo na onom to mi jesmo, nego i na onome to drugi nisu. Kreativna, reevangelizirajua informacija daje ono to ljudima treba, a ne ono to bi oni ponekad eljeli uti. Ljudi ele uti da su (da smo) bolji zbog same pripadnosti kolektivitetu, da smo zbog toga posebno u Boijoj milosti.

54

MASOVNA KOMUNIKACIJA

Obraanje onima vani

Postoji miljenje meu teolozima da je crkva zdrava dok pred oima ima misiju evangeliziranja. Svaka zaokupljenost sobom znai staviti sebe u centar panje, znai izgubiti Hrista kao orijentir i cilj. Zbog ovoga jos vie iznenauje da je najvei broj hrianskih programa na radiju i internetu okrenut prema unutra, prema sopstvenoj grupi. Najei sadraj i svrha informacije koje su usmjerene prema van je: - informacije o grupi (organizacija, struktura); - informacije o uenju (doktrina); - stavovi prema pitanjima realnog ivota i izazovima koje on donosi, prepoznavanje i tretiranje ljudskih problema i njihovih potreba; - sadraji koji odgovaraju ljudskim potrebama za oputanje, odmorom, rekreacijom i zabavom; - pitanja kvaliteta ivota i ivotnog stila, kao to je ishrana; - stavovi prema globalnim drutvenim deavanjima (globalizacija, ekologija, druvena pravda, globalno zagrijavanje i sl.); - pitanja koja optereuju porodicu i pojedince (otuenje unutar porodice, nasilje, pitanje ovisnosti, poremeaja tjelesne teine...); - informacije o predavanjima i organizovanom druenju za ljude sa posebnim interesima i potrebama. Da bi nas stvarno uli, moramo ih navesti da nas sasluaju. Prilikom obaraanja ljudima izvan grupe ne smijemo izgubiti iz vida: - Komunikacioni kanal postoji (efektivan je) samo dok je za informaciju zainteresovan slualac. - Znaenja i konotacije koje se podrazumijevaju unutar grupe mogu biti posve nerazumljive licima izvan grupe; -Maksimalno istraiti i iskoristiti saznanja koje daju povratne informacije, stalnom spremnou da informaciju uinimo jo razumljivijom; - Mora postojati ravnotea izmeu onoga to elimo rei (svjedoiti) i onoga to sluaoci osjeaju kao svoj problem; 55

CENZURISANI ISUS

- Odailja informacije postaje prepoznatljiv (armie se) kada svoje napore i resurse udrui sa drugima, na opte dobro. - Apologetski pristup vjerskim pitanjima ima svoje mjesto u akademskim krugovima i teolokoj literaturi, ali je jako upitan kao metod evangeliziranja. Koliko god vjerovali u snagu argumenata, oni najvise oduevljavaju pripadnike sopstvene grupe, a posebno one koji su vei sljedbenici organizacije nego Hrista. Hijerajhiske strukture cijene pojedince koji su vatreni zagovornici specinih stavova grupe i posebnosti njenog poslanja. Granice crkve su za njih granice Kraljevstva nebeskog. Ovo su elementi sektakog mentaliteta i ne predstavljaju dobru predispoziciju za rad izvan matine grupe. Ovdje ne mislimo na sektatvo kao pripadnosti odvojenoj, perifernoj grupi, nego na stanje uma. Nasuprot ovome su rijei apostola Pavla: Slabima bio sam kao slab, da slabe pridobijem; svima sam bio sve, da kakogod spasem koga.58 Gotovo je pravilo da se vjerske zajednice preutno zadovoljavaju nominalnom pripadnou svojih vjernika. Ovi vjernici imaju tradiciju pripadnosti i njihov identitet uglavnom postoji, ne zbog vatrenih ideja, ve po inerciji ivljenja. Ovo podrazumijeva i periodinu materijalnu pomo crkvi i njenim programima, to im obezbjeuje znaajan respekt od strane klera i drugih vjernika. Meutim, ako se suoimo sa Isusovom izjavom: A znaci onima koji vjeruju bie ovi ...59 , pitamo se da li ti kriteriji raspoznavanja vrijede i danas? Ako je odgovor potvrdan, moramo se zapitati koliki procenat deklarisanih hriana moe da prepozna sebe u ovom opisu? Ako proroka Hristova izjava vrijedi i danas, onda postoji vapijua potreba za oboenjem ili re-evangeliziranjem onih koji sebe vole nazivati Hristovim uenicima. Nije li osjeaj snane denominacijske pripadnosti, denisanje crkve kroz njene granice, a ne kroz njen centar (Hrista), upravo najvei problem dananjih hriana i konica njihovog duhovnog rasta u zajednitvu. Slijedimo li Hristov primjer u naroitoj brizi i panji za one koje doivljavamo kao izgubljene i dezorjentisane?
58 1. Korinanima:9, 22. 59 Jevan. po Marku:16, 17.

56

MASOVNA KOMUNIKACIJA

IV. SREDSTVA MASOVNE KOMUNIKACIJE

Pretpostavke uspjene prezentacije Radio emisije Internet Televizija Izazov ekranizacije Svetog pisma Prostor za prezentaciju Internet mrea Forum Umreavanje metoda

Pretpostavke uspjene prezentacije

rajanje u vremenu podrazumijeva kontinuirano slanje i prijem novih informacija. Ove informacije permanentno oblikuju ivotno iskustvo i stav (pogled) na ivot i vjeru. Naravno ovo podrazumijeva neophodnost da sve ono to je od sudbonosnog, ivotnog znaaja, bude stalno dostupno na svim komunikacionim kanalima koje ljudi koriste. Dostupnost informacija je proporcionalna mogunostima prijema i meusobnoj povezanosti komunikacionih kanala. Ideja koju pojedinac primi iz vie razliitih izvora, doivljava se kao potvrena u svojoj istinitosti i snanije utie na formiranje stava. Osoba ili grupa redeniu svoje stavove, kada kritini kvantitet informacija stvori potrebu, neophodnost te promjene. 57

CENZURISANI ISUS

Sredstva komunikacije omoguuju prezentaciju eljene poruke velikom broju ljudi na velikim prostornim udaljenostima. Da bi prezentacija ideje bila uspjena moraju se zadovoljiti uslovi, koje moemo podijeliti u dvije grupe: 1. Jasno denisana slika o sopstvenom identitetu grupe (crkve), o trenutnom i eljenom imidu, o predrasudama i stavovima javnosti, o drutvenom kontekstu trenutka. Dakle vie je nego jasno da ovo podrazumijeva svestranu analizu i planiranje uticaja na due vrijeme. 2. Poznavanje mogunosti i ogranienja tehnikih sredstava. Neophodno je posjedovanje tehnikih ureaja kao i ljudskih resursa koji su kompetentni za kreiranje i distribuciju poruke, na nain koji je prilagoen specinom maniru komunikacionog sredstva. Svaki oblik masovne komunikacije ima svoj formalni ili neformalni normativ oekivanog i prihvatljivog. Desetine stranica kucanog teksta su svakako oekivane u nekom strunom lanku ili poglavlju knjige, ali su posve neobina pojava na fejsbuk statusu npr. Neophondost kompleksnog pristupa jasno izraava oran Zdravko u slici metalnog novca koji uvijek ima dvije strane:
Odnos sa javnou moemo uporediti sa metalnim novcem. Jedna strana novca predstavlja odluku o pravilniku, imid organizacije, istraivanjima eljene slike. Druga strana predstavlja komunkaciske medije tehniku, znanje ili vetinu korienja tehnologije, distribucije. Ako zanemarimo ili uklonimo bilo koju stranu ovog novia, njega vie nee biti nee biti ni odnosa sa javnou, planskog informisanja, nastojanje da se dobije eljeno razumevanje i akcije.60

Informacije se primaju itav ivot, kroz sve dostupne kanale. Primalac sam bira izmeu njemu dostupnih kanala, koristei ih prema svojim mogunostima, sklonostima ili jednostavno po principu konformizma. U praksi to znai da ideju treba promovisati koritenjem svih raspoloivih sredstava komunikacije. Usmeno u interpersonalnom kontaktu i obraanjem grupi kroz organizovana predavanja,
60 oran Zdravko, Vetina odnosa sa javnou, Beograd: Teoloki institut, 1993., str., 10.

58

SREDSTVA MASOVNE KOMUNIKACIJE

seminare i sl., pisanom rijeju kroz traktate, knjige, preko novina i asopisa, koritenjem zato predvienih radioamaterskih ili dodjeljenih radio frekvencija tj. kroz iznaljivanje ili otvaranje sopstvenih radio i TV stanica.. Posebnu oblast predstavlja izuavanje i koritenje internet tehnologije. Religiozne grupe nedovoljno koriste mogunost uticaja kroz stvaranje promotivnih slika, animacija i video klipova za mobilnu telefoniju (GSM), koja je popularna kod mladih.

Radio emisije
Poetak koritenja radio aparata61 se datira izmeu 1926. i 1928. godine. Gotovo od samog poetka je koriten za emitovanje religioznih radio programa. Njegovom pojavom omogueno je obraanju velikom broju ljudi na ogromnim udaljenostima. Za razliku od pisane rijei ili televizije, radio ne zahtjeva prostornu pozicioniranost ispred izvora informacije. ovjek da bi itao, gledao TV, mora ostvariti optiki kontakt s medijem. italac, gledalac obino sjedi ispred knjige, TV aparata. Potreba da ustane ili obavi neki posao rezultuje diskonekcijom, ili prekidom u prijemu informacije. Istina kod knjige je mogue naknadno nastaviti itanje, od zabiljeenog mjesta, a kod TV-a dolazi do propusta u kontinuiranom prijemu informacija. Radio odailje audio informaciju koja se registruje ulom sluha. Primalac informacije je u prilici da se kree, obavlja poslove koji su uglavnom rutinski (npr. da vozi auto, slae odjeu i sl.). Radio zahtjeva neuporedivo jeftiniju opremu i laku obuku tehnikog osoblja. Osnovni nedostatak radio i TV programa je raspored emitovanja. Ono to nas najvie interesuje je esto u terminu kada slualac nema slobodan termin, ili se mora odluiti izmeu dva konkurentska programa. Iznajmljeno vrijeme na radio stanicama je esto koriteno za promociju religioznih sadraja. Vjerske zajednice ili pojedinci su otvarali specijalizovane radio stanice sa programskom emom koja je bila dominantno religiozna. Rezultat ovoga je bio da je sve manji broj radio propovjednika postajao sve
61 Tome Gruevski, Odnosi so javnosta, Skoplje, Studiorum, 2007. str.257.

59

CENZURISANI ISUS

poznatiji i popularniji. Paraleleno sa njihovom armacijom raste interes s javnosti za ove mediske zvijezde, za njihov privatni ivot. Ponekad bi ove karijere zavravale aferama, jer su njihove stvarni ili isfabrikovani poroci izali u javnost. Nezavisno od sadraja poruke, nezavisno od toga to je angaman podrazumijevao religiozni cilj, ulazak u svijet medijskih zvijezda nosi teret ivota javne linosti.

Televizija
Televizija kao najmonije sredstvo u sebi objedinjuje radio, lm i tampani mediji. Ogromna TV produkcija, zajedno sa ekranizacijom lmske industrije62 imaju ogroman indirektni uticaj na vjersko okruenje. Eksplicitna religiozna poruka se najee svodi na prenos religioznih svetkovina, sveanih slubi (liturgije, mise). Emisije TV propovjednika su najee u stilu radioprogram preko TV-a. Problem je u injenici da je teko osigurati vizualnu atraktivnost ovakvih emisija. U pokuaju da prebrode izazov TV propovjednici su stavili akcenat na neverbalne metode. Rezultat je da su ovi propovjednici vie asocirali na oumena nego na svetenika. Znaajno bolji odziv kod gledalaca imaju emisije u kojima se iznose kreacionistiki stavovi zbog mnotva slika i video materijala koji ove programe ine dokumentaristikim. Kontakt emisije i emisije uivo, gdje se suoavaju nosioci razliitih ideja, ili odgovaraju na pitanje gledaoca uivo, prihvaene su i rado gledane. Reklo bi se da na TV bolje kotiraju emisije koje stvaraju optu promociju religioznih vrijednosti, od onih koji iznose doktrinarne stavove. TV produkcija je rezultat velike industrije zabave. Ostvareni, postignuti standardi su teko ostvarljivi za religijozne grupe. TV se prvenstveno doivljava vizuelno i samim tim djeluje na ula, dok se evaneoska spoznaja doivljava u duhu ovjeka.
62 Sran Sremac i Sergej Beuk: ta ima zajedniko Holivud sa Jerusalimom?

Film, teologija i religijsko iskustvo. str.197-209; U Religijska imaginacija i savremeni mediji, Novi Sad: CEIR, 2010.

60

SREDSTVA MASOVNE KOMUNIKACIJE

Izazov ekranizacije Svetog pisma

Evaneoski izvetaji u Bibliji nam daju telegrafske injenice o deavanju i izvlae pouke iz istih. Kada neki dogaaj treba ekranizovati, autor se nalazi pred neugodnom odlukom. Ako se zadri na opisu iz jevanelja i rijetkim citatima, lmska pria e djelovati ogoljelo. Uoljivi nedostatak detalja koji bi se ugradili u priu i sa kojima bi se gledalac identikovao. Sa druge strane ako se iskoristi umjetnika sloboda, da bi se tema uinila vie lmskom, onda smo u situaciji da je sporna autentinost iz perspektive Svetoga pisma. Dolazimo do zakljuka da bi autentina ekralizacija bila ogoljela u izrazu i razumljiva uglavnom onima koji ve Hrista doivljavaju kao svog spasitelja. Ostali ljudi, ili oni kojima je takav lm najvie namijenjen morali bi uloiti trud da takvo djelo proive na pravi nain. Za razliku od lma, spomenute zabavne-kontakt emisije daju mogunost gostima da prenesu neto od onog ime je ispunjeno njihovo srce da daju jasan primjer hrianske ljubavi i saosjeanja, naroito u odbrani prava onih koji to ne mogu sami. Naalost, najvei dio onog to hriani govore na TV-u je posveen njihovoj religioznoj praksi, izgraenim hramovima i prolosti. Na naim balkanskim prostorima religijozne grupe se armiu i nesreom koji su im nanijeli oni drugi, i to uvjek niim izazvani. Vjere i vjernika ima i na TV-u. Vjerske institucije su prisutne i legitimno iznose svoj stav o aktuelnom trenutku. Ipak teko se oteti utisku da je veina nastupa rezervisana za zatitu i promociju svog kolektiviteta, a ne proslavljanje Bojeg imena i uzdizanje univerzalnih hrianskih vrijednosti. Postoji ogranienje u broju ljudi koji su sposobni da jezikom medija, posebno jezikom lma, progovore o Hristu. Rijetki su ljudi koji uz poznavanje jezika lma, posjeduju i kompetenciju da predstave i Gospoda. Jo je manji broj onih koji uz dar propovjedanja jevanelja, mogu tu vijest kvalitetno kodirati jezikom lma. Sekularni umovi e profanisati biograju svetih, voeni eljom da koncizni izvjetaj jevanelja dograde pekulativnom matom, i tako dobiju djelo vee gledanosti, vee komercijalne vrijednosti. 61

CENZURISANI ISUS

Najvei broj ostvarenja se suoio sa ovim izazovom stvarajui interesantna lmska djela kojima nedostaje autentinost, ili su na ivici prihvatljivog za konzervativnog vjernika . Drugi put se insistiralo na autentinosti i rezultat je bila koncizna pria, nedovoljno privlana onima koji Hrista ne poznaju dovoljno, nedovoljno stimulativna da pokrene misli i osjeanja gledaoca. Ipak postoji put koji daje rezultate. ...idi kui svojoj k svojima i kai im ta ti Gospod uini...63 Jezik lma e biti najbolje shvaen, donijee najvee rezultate, ako govori o ljudima kakvi oni jesu, ali i o tome kako se Bog proslavio u njihovim ivotima. U ovom sluaju se Boanski uticaj pojavljuje kao jedan inilac ovjekovog iskustva tj. njegove biograje. Projekat moe sebi dozvoliti da bude dovoljno lmski a da ne upadne u zamku pogrenog predstavljanja Boga, u zamku svetogra. Gospod se predstavlja kroz lino iskustvo, kroz linu percepciju lmskog lika. Ovo ne samo da dozvoljava, nego predpostavlja postepeno duhovno sazrijevanje te osobe, i njen put ka svjetlu. Kad gledamo reakcije ovjeka koji je na poetku puta vjerske zrelosti, kad gledamo reakcije koje su pogrene, mi gledamo ivot kakav on jeste i u naem iskustvu, bez opasnosti da se Boga pogreno predstavi. Filmska industrija je stvorila ogroman broj dijela koja slikaju ljudsku destrukciju, deformaciju linosti do nivoa demonske opsjednutosti, uz nedovoljno jasan odgovor na pitanje: Koji je smisao, emu to slui? Nije li zadatak hriana da podre projekte u kojima se predstavlja realno iskustvo ovjeka sa Bogom? Zar i to nije ispunjenje Hristovog naloga: Kai ta ti Gospod uini? Duboki doivljaj Hrista, inspirisan lmom, imao sam gledajui Ben Hur. Film ne pokazuje Hristovo lice, on na lmu ne izgovara ni jednu rije. Vidi se ruka koja prinosi vodu nakon slike ei i patnje koja prelazi u agoniju. Kada u kritinom trenutku iscure zadnji miligrami snage, popusti otpor i nestane samokontrole, itavo bie zavapi prema Nevidljivom traei pomo. I pomo je tu, u liku neznanca koji ga napaja vodom, i ije mu oi vraaju mir i nadu. Vidi se da nisu napojena samo edna i ispucala usta, ve i srce dotaknuto
63 Jevan. po Marku:5, 19.

62

SREDSTVA MASOVNE KOMUNIKACIJE

ljubavlju. Vidi se i lice rimskoga kapetana, osobe dugo i uspjeno trenirane da u sebi spoji inteligenciju ovjeku i bezosjeajnost ivotinje. Kapetan sree pogled neznanca i ostaje paralisan susretom sa svjetlou, i onim to je to svjetlo osvjetlilo u njemu samom. Film je denitivno mono sredstvo, instrument koji proizvodi sve tonove sinfonije, ali samo kada na njemu muzicira mnotvo virtouza.

Internet, novi prostor za prezentaciju

Ljudi su oduvijek imali preutno dogovorena mjesta okupljanja. Nekad su to bili gradski trgovi ili pijace na njima. U ruralnim sredinama su to bili susreti povezani sa ubiranjem i spremanjem plodova zemlje ili sa veernjim okupljanjima, prelima, na kojima se druilo uz pjesmu i razgovor. U urbanoj i seoskoj sredini ljudi su se okupljali ispred crkve i u krmama. Na balkanskim prostorima kultno je mjesto okupljanja mukaraca kod brijaa. Sva ova mjesta su sluila da ljudi vide i da budu vieni, da uju lokalna dogaanja i vijesti iz daleka. Zvanina saoptenja dobijali bi preko plakata zalijepljenih na zgradu optine ili bi ih uli na glavnom trgu iz usta telala, doboara. Zvuk zvona ili klepala je pozivao seljane da se okupe ili u zla vremena da pokupe neja i stoku te spas potrae u umi. Posebnost komunikacije u tom vremenu je to je svaki uesnik imao jasno denisan lini status, na osnovu kojeg je bila i vrednovana njegova poruka. Prolo vrijeme je puno jednostavnije za izuavanje komunikacije sa stanovita dostupnosti i monopola na vijest, od vremena u kom ivimo. Prije otkria tampe postojao je jasan monopol crkve nad znanjem i moguim kanalima irenja tog znanja. Ovo je razumljivo jer su manastiri bili mjesta gdje su uvane knjige, ali i opismenjavani ljudi koji su ih mogli prepisivati i na taj nain umnoavati i iriti. Naravno da ovo podrazumijeva ne samo ogranienje u broju knjiga, nosaa podatka, ve i ograniava dostupnost ovim knjigama samo na povlatenu sveteniku kastu. tamparski stroj je nagovijestio i jo potpunije donio ogromne promjene omoguivi znaajan uticaj svjetovnih struktura na religiju i svijet masa. Crkva je ove 63

CENZURISANI ISUS

promjene identikovala kao opasnost i usprotivila se gubitku monopola, ali sa ogranienim uspjehom. Sveti spisi su postali pristupani neuporedivo veem broju ljudi, otvarajui mogunost slobodne misli sa svim posljedicama koje ona donosi. Monopol e opstati ali e biti podijeljen izmeu crkve i aristokratije koja je tvorila dravnu vlast. Zavisno od interesa, kao i od rasporeda moi, ova dva autoriteta e se nadopunjavati ili e biti u suprotnim taborima. U nekim zemljama gdje su postojali opreni, neusaglaeni interesi svjetovne i duhovne vlasti, reformacija e dobiti podrku i zatitu knezova i opstati kao znaajan i samostojei religiozni entitet. U sajber prostoru nema nedostatka informacija. tavie, problem proizilazi iz njihovog preobilja. Hiperprodukcija sadraja daje pojmu dostupnosti potpuno novu dimenziju i novo znaenje. Sadraji su dostupni svima koji znaju ta trae ili gdje se to nalazi. Ipak traenje ima esto za rezultat ponudu nevjerovatnog broja lokacija koje su neodgovarajue po svom sadraju ili po nivou strunog pristupa pojmu. Traenje esto lii na potragu za iglom u plastu sijena, tj. tu je negdje, samo treba pronai. Postoji vie servisa koji nude uslugu pretraivanja, meu kojima je Google trenutno neprikosnoven. U pokuaju da objavljeni sadraj uinimo dostupnim velikom broju posjetilaca, moramo posjedovati osnovna saznanja o nainu na koji pretraivai funkcioniu. Ovo svakako znai da stranica sa promovisanim sadrajem mora imati i precizno lociran opis stranice kao i kljune rijei koje e posluiti kao meta pretraivaima. Sa stanovita osobe koja trai relevantni sadraj, postoji nadanje da se na stranicama nalaze i kodovi koji e ih uiniti vidljivijim za pretraiva. Na sreu postoji velika vjerovatnoa da emo pristupanjem web stranici, koja zadovoljava nae kriterijume, pronai i neki link ka prijateljskom sajtu koji nudi sadraje koje oekujemo. Ovdje poinje arm i iskuenje surfanja. ar je u nevjerovatnim i neoekivanim otkriima a iskuenje u pronalasku super sadraja koji nam u ovom trenutku ne trebaju. Potrebna je snaga samokontrole da se ove stranice memoriu u Favorite i ostave, za neko drugo vrijeme. Ponekad se zgrozimo nad sobom ako shvatimo da smo otili na drugu ili druge teme.

64

SREDSTVA MASOVNE KOMUNIKACIJE

Kod naunog istraivanja je nedovoljno samo snimiti, memorisati sadraj stranice jer na ovaj nain obino ne memoriemo neophodne podatke o URL adresi i tanom vremenu, datumu dostupnosti stranice. Razvojem sredstava masovne komunikacije otvara se novo poglavlje dostupnosti sadraja. Sredstva koriste oni koji sa njima raspolau i mogu medijski kodirati eljeni sadraj. U podrujima u kojima je postojala monolitna ideoloka ili vjerska veina, uglavnom je postojao i podrazumjevani monopol obrazloen potrebama veine. Sredine koje su sadravale pluralizam nacionalnih, vjerskih grupa bile su pogodnije za suivot u razliitosti. Prepoznavanje razliitosti kao realne okolnosti uslovilo je i mogunost da se uje glas manjine. Internet mrea donosi posve novu situaciju sa teko predvidivim smjerom i dosegom promjena. U novonastalim okolnostima svjedoci smo fenomena da individualno dobija prostor za svoj stav. Ovaj stav ne mora biti obavezno ukalupljen u odreene formalne ideoloke, religiozne okvire. Mogunost izraavanja stava kroz tekst, audio ili video sadraj je sve vie dostupan prosjenom ovjeku, osrednjeg tehnikog predznanja. Ovo je svakako posve nova mogunost, nova realnost, toliko razliita od one u prolosti. Ranije su ljudi djelovali u unapred zadanim okvirima, sugerisanim, denisanim od grupe koja im je davala legitimitet i dovodila ih u poziciju da mogu javno djelovati. Pomjeranje unapred zadanih okvira je bila privilegija pjesnika, donekle slikara i ostalih umjetnika. Rezultat stvaralatva je esto bio podvrgnut superviziji koja ga je okvalikovala, svrstavala kao djelo sakralne ili svjetovne vrijednosti. Ova novonastala situacija u kojoj se sadraj stvara kao odraz linog, a ne obavezno kolektivnog stava pokree mnotvo pitanja i nedoumica, a daje odgovore tak na neka. U susretu sa stavom plasiranim preko internet mree esto nismo sigurni da li je to autentini stav pojedinca, ideja koja je u ekspanziji i koja jo nije povezana sa nekom formalnom grupom, ili se radi o pojedincu koji je formalno predstavnik ideje, organizacije. Na ovaj nain internet postaje ne samo neizrecivo kompleksna mrea sa ogromnom bazom podataka, informacija i znanja, nego sve vie i produeni udovi kolektivnih 65

CENZURISANI ISUS

stavova, osjeanja i trenutnog raspoloenja najirih masa. Iznoenje stava se deava uz osjeaj privatnosti i nedodirljivosti koja moe biti i stvaran ali i prividan. Vjerujemo da smo zatieni privatnou samo u sluaju kad su nai stavovi benigni i utopljeni u nebrojeno mnotvo slinih. Svaka posebnost zbog ekstremnih, drutveno neprihvatljivih sadraja ili zbog vanosti neije pozicije unutar relevantne strukture, dovoljan su razlog da se u privatnost pojedinca na internetu posumnja. Internet je postao zamjena za etnju po gradskom trgu, seosko prelo, igranku u seoskom domu ili disko klubu. Tu se ljudi viaju, razmjenjuju stavove, poklanjaju kredite za jaanje pozicije onog drugog u masovnoj On-line igrici ili ak ostvaruju audio-video kontakt. U virtuelnom prostoru se ljudi ujedinjuju u grupe voeni zajednikom idejom, simbolom. Nerijetko ovde moemo prisustvovati masovnom linu i ponienju koji odslikava strahovitu netrpeljivost i netoleranciju. Pored ekstremnih politikih grupa sreemo i ekstremno vjersko revnovanje. Netolerancija64 nije okrenuta samo protiv onih drugih koji su zalueni ili prodane due, nego i protiv pripadnika svog kolektiviteta koji nisu dovoljno revnosi u okraju sa dumanima. Internet mrea otvara ogroman broj razliitih mogunosti djelovanja kroz kreiranje i redovno odravanje web stranica, portala, besplatnih blogova, koritenjem usluga raznih servisa koji su besplatni i pomou kojih se moe ponuditi gotovo neogranien broj audio ili video sadraja. Ovi sadraji se mogu sluati-pregledati, ali i snimiti i razmjenjivati meu ljudima. Posebnu mogunost pruaju komunikacioni programi koji uspostavljaju kontakt dvije osobe (ili vie osoba - konferencija) preko chat_a ili kroz audio ili video kanal. U kombinaciji radia (internet radia) i WEB stranice mogue je kvalitetne emisije snimiti u arhivu i uiniti dostupnim sluaocu kada on to zaeli. Zainteresovana osoba u WEB arhivi bira eljeni sadraj, bilo da ga slua uivo (ON-LINE), ili ga skine (DOWNLOAD) i preslua kasnije (OFF-LINE). Internet lokacije nam donose vijesti i druge zanimljivosti sa INFO-podruja, lokalne zajed64 Ratko T. Kuburi, Uloga mas-medija u formiranju stava javnog mnjenja o vjerskoj toleranciji, Novi Sad: Teoloki fakultet. 2007. str. 17-27.

66

SREDSTVA MASOVNE KOMUNIKACIJE

nice, regiona ili svijeta. Takoe tu je interes za oblasti sporta, nauke, biznisa, umjetnosti, medija, zabave. Internet u funkciji uenja, kako onog neformalnog koje zadovoljava nau znatielju i sklonosti, tako i onog formalnog koje nam pribavlja potrebna saznanja ali i legitimne diplome.

Forum
Forumi65 su posebne lokacije (internet adrese) za ljude sa jasno prolisanim interesom za odreenu oblast. Dakle ovo podrazumjeva da postoji ponuda sa mnogo specijalizovanih tema. Ovu raznovrsnost je gotovo nemogue pobrojati. Sadraji su u opsegu tekstova, slika i linkova ka drugim multimedijalnim sadrajima. Teme su organizovane zavisno od namjene foruma i intesne grupe kojoj se obraa. U nekim sluajevima je forum namjenjen stanovnicima nekog grada i raznim aspektima ivota u njemu. Drugi put su to specijalizovani forumi koji se obraaju grupi sa specinim interesima. Najee se nove teme otvaraju u formi pitanja, nedoumice. Pitanja se kreu od osnovnih poetnikih saznanja, pa do odgovora na pitanja koja zahtjevaju visoku strunost i poznavanje konkretne problematike. Fascinira podatak da najvei broj postavljenih pitanja dobije kakav takav odgovor. Onome ko eljno oekuje rjeenje neke zagonetke je svejedno da li je odgovor doao iz ovjekoljublja ili iz puke elje da se promovie ime ili web stranica uesnika u forumu. Sama komunikacija na forumu ima svoje posebnosti. Diskusija se odvija po logici otvorenih tema. Broj postova direktno zavisi od aktuelnosti pitanja, o intrigantnosti izreene izjave. U odnosu na socijalne mree kao to su facebook ovde su postovi sistematizovani po oblastima i temama. U sluajevima kad se trai odgovor na konkretno pitanje, prijavljeni uesnici mogu koristiti pretraiva unutar foruma. Druga prednost foruma je to teme ostaju mnogo due dostupne za pregled nego na socijalnim mreama. Rekli bi da je forum dobro mjesto za prikupljanje informacija o ljudima i njihovim stavovima, o nainima kako oni rjeavaju svoje tehnike i
65 Nikola Kneevi i Tatjana Radi: Uticaj Interneta na armaciju religiozne svesti: na primeru forumske interakcije i misiije. str.239-255; U Religijska imaginacija i savremeni mediji, Novi Sad: CEIR, 2010.

67

CENZURISANI ISUS

ivotne probleme. Sa stanovita ovog razmiljanja je poraavajua injenica da je najvea koncentracija netolerantnih ljudi i stavova na forumima koji se bave politikom i religijom. Neki forumi su koncipirani kao mjesto virtuelnog okupljanja i povezivanja predstavnika jedne konfesije. Na ovim lokacijama su prepoznatljive jezike, kulturne i vjerske specinosti zajednice kao i programi i aktuelna deavanja unutar konfesije. Na nekom forumu se obino okupljaju ljudi slinog religioznog svjetonazora, ljudi koji dominantno pripadaju jednoj konfesiji. Njihov razgovor se uglavnom svodi na ponavljanje dominantnog stava grupe, na izjanjavanje o podrci i pripadnosti dominantnoj zajednici. Kad se na forumu oglasi neko ko ima drugaije miljenje, onda se uvijek nae neki pravovjerni foruma koji ne birajui metode nastoji da prosvijetli pridolicu. Ovo se doivljava kao prilika da se pokae superiornost svoje vjere, svog teolokog pristupa, nimalo ne vodei rauna o integritetu onog drugog. esto se umjesto objanjavanja svojih stavova ulazi u tumaenje misli i motiva onih sa druge strane. Ve i letimini pogled bi mogao navesti ovjeka na zakljuak da su oni drugi denitivno smetnja jednom normalnom i lijepom ivotu na zemlji, i da bi bilo najbolje kad bi oni nestali. Administratori foruma obino pokuavaju diskusiju zadrati u civilizacijskim okvirima ali to nee sprijeiti veinu da pridolicu zgaze i pokau mu gdje mu je mjesto. Predstavnik manjinskog stava e napustiti forum, a duina njegovog ostanka zavisi najee od njegove zrelosti, a ponekad i od fanatiziranosti kojom je i sam proet. Tako se nastavlja skladni ivot na jednomislenom forumu, do sljedeeg incidenta sa provokatorom ili zalutalom osobom. Netolerantnost se ne oituje samo od strane veine. este su pojave namjernog dolaska uskoka koji e pokazati krajnju netoleranciju prema veini i u svom oekivanom postradanju vidjeti svoju rtvu za Gospoda. Obrazac je gotovo identian: Mi predstavljamo Gospoda i Njegovu crkvu, a oni drugi su sektai ili otpadnici od izvorne vjere, zavisno od take gledanja. Obe ove grupe se meusobno pothranjuju, i jedni u drugim nalaze razlog i neophodnost revnovanja. Najvea potreba postoji za forumima koji bi okupili slobodne 68

SREDSTVA MASOVNE KOMUNIKACIJE

i misaone ljude koji svoj vjerski identitet osjeaju prvenstveno kroz pripadnost Spasitelju i koji su edni razmjene autentinih iskustava sa drugima i drugaijim.

Umreavanje metoda
Ako je interpersonalna komunikacija jedini oblik apsolutne komunikacije, onda razmiljamo o drugim oblicima komunikacije sa stanovita njihove prednosti u dosezanju veeg broja primalaca, ali svakako smanjene mogunosti uticaja. Poveavanjem broja komunikativnih kanala, dolazimo do zakljuka da postoji neophodnost da se razliite metode poveu, umree. U tom sluaju bi primalac informacije imao mogunost da odabere, i po svom izboru pree na drugi kanal komunikacije zavisno o svojih sklonost, interesa, i komunikacionih mogunosti (uslova). Da bi to u praksi bilo mogue, potrebno je da se poruka kodira primjereno komunikacionom metodu i mogunostima percepcije primaoca. Krajnji cilj je uvijek ostvarenje interpersonalne komunikacije na nivou odnosa ovjek prema ovjeku i svakako ovjek prema Bogu. Primjer Filipa koji izlazi na put i tamo sree carskog vlastelina iz Etiopije dok ita Svete spise. Pisana rije je u ovom sluaju bila dovoljna da izazove interes, znatielju, ali ne i dovoljna za potpunije razumijevanje. Sam vlastelin eli da ga neko uputi, dakle prieljkuje direktnu komunikaciju. Pisana rije, iako u ovom sluaju nedovoljna, nikako nije nepotrebna i suvina. ta vie ona se namee kao sudbonosni preduslov, priprema obraenja, prihvatanja Hristovih principa kao principa linog ivota, koje je personalna komunikacija uinila moguim dopunjavajui dosadanja saznanja. U stvari u ovom sluaju vidimo da je proces konverzije66 na krajnjem stupnju, da Filip voen Duhom Boijim pomae nalizaciju tog procesa u umu Etiopljana.

66 Pravoslavni pojam preumnjenje, protestantski obraenje. Detaljno analiziran u knjizi Srana Sremca, Fenomenologija konverzije, Novi Sad, CEIR i Teoloki fakultet, 2007,

69

CENZURISANI ISUS

V. RELIGIJA KAO KOMUNIKACIONA BARIJERA

Poznaete istinu Osjeaj pripadnosti Jevanelje u dijaspori Otpor prema novome Identikacija aktuelnog Izmeu forme i sadraja Bogoslubeni sastanci Dogma kao komunikacijski izazov Netolerancija Ogranienja meureligioznog dijaloga Logika i neloginost podijela Ugled crkve Duhovni ivot ateista Podjele unutar zajednice

P
70

ominjane odreene problematike vezane za neku vjersku zajednicu, nikako ne znai i pokuaj da se nekome kae ta bi on trebao da radi. Naprotiv, to je samo promiljanje o izazovu koji nastaje u konkretnom organizacionaom i istorijskom trenutku, o problemima koji uvijek nastaju u tvorevinama koje ljudi kreiraju, ili koje nastoje dograditi. Postoji stalna potreba da se jedinstveni i nepromjenjivi Bog, uvijek iznova, ivo i snano predstavi ljudima koji su u stalnoj

SREDSTVA MASOVNE KOMUNIKACIJE

promjeni kao i vrijeme za koje su vezani. To iskustvo trai snagu za stalno dovoenje u pitanje dostignutog, stalno promiljanje o dometu i efektu nae rijei, stalnu elju da se napreduje. Naravno postoji i stalna potreba za strahom Gospodnjim za odgovornou i vapajem: Boe daj da bude za napredak. Poetak je mudrosti strah Gospodnji, i znanje je svetijeh stvari razum..67 Preuzimajui odgovornost, mi preuzimamo i rizik skretanja i greki. Sa druge strane, ako odbijemo rizik redenicije, promjena, onda je posve sigurno da e nai savremenici doivjeti hrianstvo kao veliku ideju prolosti, ideju sa kojom ne znaju ta da urade u sadanjem realnom ivotu. Sukobljavanje meu samoivim, destruktivnim umovima se podrazumijeva, ali moramo biti svjesni da se to deava i onim koji trae puteve Gospodnje. Svjetlo obasja ovjekovo srce, i probudi u njemu ljubav prema Bogu i ovjeku, ali njegov razum je produkt znanja, iskustva ... i samim tim sagledava stvarnost iz konkretne (svoje) pozicije, to njegov doivljaj stvarnosti ini drugaijim od percepcije koju ima druga individua, koja je takoe na putu svjetla.
Jer neto znamo i neto prorokujemo; A kad doe savreno, onda e prestati to je neto. Kad ja bijah malo dijete kao dijete govorah, kao dijete miljah, kao dijete razmiljavah; a kad postadoh ovjek, odbacih djetinjstvo. Tako sad vidimo kao kroz staklo u zagonetki, a onda emo licem k licu; sad poznajem neto, a onda u poznati kao to sam poznat.68

67 Knjiga Propovjednika:9, 10. 68 1. Korinanima posl:13, 9-12.

71

CENZURISANI ISUS

Poznaete istinu
I poznaete istinu, i istina e vas izbaviti.69 Vjekovima hriani itaju ove svetopisamske rijei u postojanoj elji da njihovo znaenje primjene na svoje konfesije. I uvijek je spasonosna istina neto to svakako mi posjedujemo, zbog ega trebamo biti sretni, ali imamo obavezu da to zatititimo i uvamo. Nekad priznajemo da i drugi imaju elemente istine ili crkvenosti ali svakako ne u potrebnoj mjeri. Oni drugi su, ili nedovoljno crkva, ili su se kao crkva deformisali, izgubili smisao pa im neodlono treba reforma. Nedostaci se primjeuju, analiziraju, ali po pravilu kod drugih kolektiviteta. Na ovaj nain otvaramo prostor za armaciju onih pojedinaca meu nama koji svakako nisu najbolje to imamo. Apologete koje se bave problemima u tuoj kui samo prividno jaaju temelje svoje zajednice. Oni najee trae svoju linu armaciju, a zajednicu izoluju i udaljuju od drugih i drugaijih. ta je smisao ovih rijei, ta su te Istine koje nas izbavljaju? Misli li se ovdje na ispravno tumaenje doktrina? Moe li ta istina biti iznad naeg razumijevanja nekog uenja, iznad nae elje da zatvorimo, u rije obuemo apstraktne pojmove dobrote, vjernosti, sluenja Bogu? Napokon, misao da evanelista Jovan cilja na osnovna, najvanija vjerska uenja, stavila bi nas pred zadatak da odredimo, jasno deniemo taj sudbonosni Vjeruju Credo, normativ za postizanje spasenja.. Vjerujem da nas to vodi prema krivom putu. Svako izdvajanje najvanijeg je na tetu svega drugog, naruava fascinantnu irinu biblijskog uenja. Zar upravo to nije zamka sektatva, predimenzioniranje jednog segmenta otkrivenje, zbog nemoi da se doivi i razumije velika slika, irina i punina hrianskog puta.
Za fanatika ne postoji raznolikost sveta. To je ovek opsednut jednim. Odnosi se okrutno i bespotedno prema svemu i svaemu osim prema jednom. Fanatizam je psiholoki povezan sa idejom spasenja ili propasti. Upravo ta ideja fanatizuje duu. Postoji jedno koje spasava, sve ostalo ubija. Stoga se treba u
69 Jevan. po Jovanu:8, 32.

72

RELIGIJA KAO KOMUNIKACIONA BARIJERA

celini predati tom jednom i nemilosrdno tamaniti sve ostalo, ceo mnogoliki svet koji preti propau.70

Na ta je mislio apostol Jovan? Moe li nam pomoi ono to pie Pavle? U Rimljanima poslanici, on pravi poreenje o razliitosti duhovnog iskustva izmeu onih kojima su darovane pisane objave preko proroka, koji su upoznati sa odredbama Zakona Boijeg, dakle Jevreja i neznaboaca sa druge strane. Teko je iz pozicije naeg vremena procijeniti koliko je intelektualne, i svake druge hrabrosti, trebalo da se neko usudi glasno iznositi poreenje jevrejskog religioznog sistema sa vjerom okolnih naroda. Ovaj nesumljivi kulturni ok, vjerovatno i sablazan za Jevreje, bili su pojaani Pavlovom prolou, njegovanom pripadnou elitnoj klasi onih koji su odrastali kod nogu Gamaila velikog jevrejskog teolokog autoriteta.
Ja sam ovjek Jevrejin, koji sam roen u Tarsu Kilikijskome, i odgajen u ovome gradu kod nogu Gamaliilovijeh, nauen upravo otakom zakonu, i bijah revnitelj Boij kao to ste vi svi danas.71

Pavlove rijei su svakako okantne za ljude njegovog vremena.

ta emo dakle rei? Da neznaboci koji ne traie pravde dokuie pravdu, ali pravdu od vjere. A Izrailj traei zakon pravde ne dokui zakona pravde. Zato? Jer ne trai iz vjere nego iz djela zakona; jer se spotakoe na kamen spoticanja.72

Sv. apostol Pavle promaaj jevrejskog pristupa, vjerovatno i nas hriana, vidi u ljudskoj potrebi da kroz razumijemjevanje Boijih zahtjeva, kroz ispunjavanje normi Njegovog zakona, doivimo sebe kao partnere u Projektu spasenja. U pokuaju ljudskog iskoraka u
70 Nikolja Berdjajev, O fanatizmu, ortodoksiji i istini http://www.verujem.org/losoja/savremena/berdjajev_fanatizam.htm, 23.10. 2010. 71 Djela sv. Apostola:22, 3. 72 Rimljanima:9, 30-32.

73

CENZURISANI ISUS

susret spasenju, mi sugeriemo sebi i drugima, uslove koje treba ispuniti, zakone koje treba drati, obrede koje treba upranjavati. Tako ovjek nesvjesno poinje trgovati sa Bogom, po sistemu: ja tebi ti meni. U ovakvim uslovima mi procjenjujemo dokle smo stigli u ispunjavanju standarda, a nerijetko i olakavamo svoju savjest, kroz poreenje sa drugima koji su navodno gori, greniji od nas. Tako sav na trud pada u vodu, postaje bezvrijedan, uzaludan. Nae spasenje nije dominantno Boije, a djelomino nae djelo. Ono je u potpunosti, bez izuzetka, djelo milosti koja se nezaslueno izliva na nas. Neznaboci Pavlovog vremena, kao i ateista u naem vremenu, nemaju pred sobom visoke standarde Dekaloga, ve spontani susret sa svojom savjeu, sa tihim svjedoenjem Duha Boijeg u svom srcu. to je jo vanije, oni nemaju optereenje standardizacije, dodatnih interpretacija koja uvijek nose peet konteksta, odraz su vremena i kulture podneblja. Isus kae: A on ree: teko i vama zakonicima to tovarite na ljude bremena preteka za noenje, a vi jednijem prstom svojijem neete da ih prihvatite.73 Za neznaboce, Pavle kae da dokuie, da spoznae ono to nije uspjelo onima od kojih bi to bilo logino oekivati. Neznaboci dakle primie pravdu od vjere, pravdu koja se esto naziva i Hristovom pravdom, jer Boijem projektu spasenja nisu suprotstavili svoj udio, svoj status odabranog naroda, svoju gordu samodovoljnost izabranih i autentinih. U emu je tajna? Zato oni koji su pozvani da budu narod osobit, svet narod, ne ispunjavaju svoju ulogu? ta se to isprijeilo izmeu odabranog kolektiviteta i Boijeg poziva? Vjerujem da ih Bog nije pozvao na uee u nemoguoj misiji, nije im dodijelio da biju duhovnu bitku koja je unaprijed izgubljena! Apostol Pavle sugerie da rjeenje ove enigme traimo u razumjevanju zakona, o koji se jedni spotakoe, a drugi ne imajui ga, pronaoe opravdanje oslukujui svjedoenje Duha Boijeg. ovjek koji eli da prihvati norme Boijeg zakona, razmilja ta to znai u praksi, kako se ispravno primjenjuje u svakodnevnom ivotu. Vjerska zajednica dodatno osmiljava sadraj i formu ispunjavanja zakona, svakodnevnog ivota vjernika. Svaki vjernik
73 Jevan. po Luci:11 ,46.

74

RELIGIJA KAO KOMUNIKACIONA BARIJERA

pojedinano stvara svoj spisak standarda koje treba zadovoljiti u ostvarenju svog vjerskog puta. Crkve takoe formulie kolektivne standarde, minimum potrebnog to nekog ini lojalnim lanom zajednice, kao i precizne granice onog to se moe ili smije tolerisati kod vjernika. Podrazumjevam da svaka zajednica ima pravo da denie pravilnik ponaanja za svoje lanove. Napokon, standarde ponaanja postavljaju i udruenja koji se formiraju po nekom jedinstvenom zajednikom interesu, politike stranke, udruenja graana, sportski kolektivi... itd. U emu je bila poetna prednost neznaboaca, ili u emu je njihov problem, zamka njihovog puta, bila manja od one sa kojom su se suoili pripadnici jevrejskog vjerskog koncepta? Imaju li hriani takav izazov u doivljavanju i interpretaciji svoje religioznosti? Za razliku od izuzetno razraenog sistema kojim su Jevreji denisali ogroman broj pojedinosti u praktinom ivotu, obraeni neznaboci su ivjeli spontano. Sutinski, sudbonosni proces je otvaranje ili zatvaranje srca pred Boijim unutranjim pozivom, a ne dranje propisanih procedura, za koje se trudimo vjerovati da su ispravne i da donose spasonosne rezultate. Jevrejin je provodio dan u neprestanom oprezu, elei da sve uini kako je propisano. Kad ovom bremenu ispunjavanja procedura dodamo i negativnu zainteresovanst za druge, opominjanje i podsjeanje onih nedovoljno nauenih, ili nedovoljno revnih, oito da se komplikuje ivot svih njih. Zlu nikada kraja. Ispravno revnovanje vjernika u Isusovom vremenu, i ne samo tada, povezano je sa njihovim drutvenim statusom, njihovim legitimitetom kao primjernih lana zajednice. Dakle umjeani su i motivi socijalne armacije koji su naravno posve ovozemaljski, strani linom odnosu pojedinca i Boga. Isus pogaa u sam centar njihove frustracije kad kae:Teko vama fariseji i carinici to...74, i onda slijedi nabrajanje nagomilanih promaaja. Traite prva mjesta po sinagogama, a poslednja na svadbama i slavljima.., izraavate lanu skromnost. Molite se po trgovima i raskrima..., tj. vai postupci su sraunati na efekte pred drugim ljudima, vi traite od njih potvrdu i armaciju. Lano se molite Bogu dugo...., vae molitve su radi ljudi koje elite impresionirati. Va grijeh je kudika74 Vidi: Jevanelje po Mateju:23, 13-16. 23. 35.

75

CENZURISANI ISUS

mo vei jer zaboravljate da vrijeate Boga svojim lanim stavom... Svaki razumski pokuaj da se dovede u pitanje smisaonost umnoavanja formi se odbacuje sa rezignacijom. Lakonski se kae: Bog je dostojan svakog pregalatva, svakog odricanja i podviga..., i to jeste istina, ali trud mora ostati smisaon, ne smije se zloupotrebiti. Isus e rei: No zaludu me potuju uei naukama i zapovijestima ljudskima.75 Prorok Isaija kae: Zato ree Gospod: to se ovaj narod pribliuje ustima svojima i usnama svojim potuje me, a srce im daleko stoji od mene, i strah kojim me se boje zapovijest je ljudska kojoj su naueni.76 Interpretacija se eli predstaviti kao izvorna Boija istina, eli u poduavanju drugih zauzeti mjesto izvorne poruke, i tako imamo problem. Specine sudbine pojedinca, posebnosti onog to on jeste i onog to on nije, autentinost njegovog ivotnog puta i okolnosti koje su ga pratile, ine njegov ivot jedinstvenim. Tako dolazimo do zakljuka da je besmisleno suditi o neijem ivotu, o njegovoj intimnoj vjeri na osnovu obiaja kolektiva, na osnovu neeg to ne predstavlja veu vrijednost od saglasnosti grupe. Valjani sud moe donijeti samo Bog, koji sudi mislima i pomislima sranim77 ovjek gleda ta je na oi, a Gospod gleda ta je u srcu.78 Neznaboac je u prednosti jer nije optereen potrebom vanjske manifestacije i drutvene potvrde svoje vjere. On nema drugi motiv osim onog unutranjeg, poriva da se divi Boijoj veliini, da slavi spasitelja koji je umro i za njega nedostojnog. Upoznaje Hrista koji saosjea, koji ne podrava etnike barijere, iji iscjeljujui dodir vai za sve. On je uo vijest o Uitelju koji je nagovijestio vjenost, fasciniran je vaskrsenjem kojim je vjenost potvrena. Spoznaje svjetlo, i slijedei njegove zrake transformie svoj ivot, postojano pratei svoje unutranje osvjedoenje o ispravnom. Takav preispituje svoja osjeanja, procjenjuje svoje motive, umjesto da troi dragocjenu energiju svoga uma na propisane forme i procedure, na besmislenu armaciju svoje duhovnosti unutar kolektiviteta.
75 76 77 78 Jevan. po Mateju:15, 9. Isaija:29, 13. Jevrejima:4, 12. 1. Samuilova:16, 7.

76

RELIGIJA KAO KOMUNIKACIONA BARIJERA

Osjeaj pripadnosti
Izgraeni osjeaji religiozne pripadnosti proizilazi iz sadraja koji su prihvaeni na nivou svjesnog i (ili) nesvjesnog, racionalnog i iracionalnog, osjeanja, simbola i znakova karakteristinih za neku grupu. Svi ovi sadraji odreuju, ali i limitiraju komunikaciju prema osobi sa drugaijom denominacijskom pripadnou. Komunikaciona ogranienja postoje i prema pojedincu iz iste konfesije, ali sa razliitim nivoom obrazovanja, religiozne spoznaje ili mjesto u hijararhiji organizacije. Na balkanskom prostoru postoji izraena pojava povezivanja nacionalnog identiteta i konfesionalne pripadnosti79. Samim tim ovjek, raajui se u nekom nacionalnom kolektivitetu, dobija i prihvata konfesionalni identitet. On ga prihvata najee bez ambicije da to razlono razumije, da identikuje sutinsko znaenje ideje. Vjernik smatra sebe pripadnikom, tj. ima osjeaj pripadnosti crkvi ak i u onim sluajevima kad tu crkvu ne ivi u smislu zajednice, liturgijskog jedinstva, ne nastoji slijediti Hrista. Ovo esto podrazumijeva da nema svijesti o potrebi za naknadnim stremljenjem, za istraivanjem i spoznajom, bilo na teolokom ili iskustvenom nivou. Vjerska praksa se najee identikuje kao sistem obiajnih navika, koji se predstavlja ne samo kao poeljni, nego i dovoljni stupanj vjerskog angamana. Upravo ovde prepoznajemo barijeru u spoznaji evaneoske poruke. Ovaj, po mnogo emu kolektivni stav, je prepreka u oboenju, u reevangelizaciji naroda. Svaka dublja zainteresovanst za Sveto pismo se doivljava kao neobina pojava, kao mogunost zastranjenja od zvanine, dominantne konfesije unutar nacije. Prisustvo drugih konfesija, drugaije religiozne prakse, se gotovo nikad ne doivljava kao motiv, inspiracija za razvoj ve radije kao granica koja jasno razdvaja njih i nas. Slika sopstvenog identiteta je daleko ira od pukog predstavljanja doktrinarnih stavova. Zajednica se najee identikuje kroz ime koje implicira pripadnost irem globalnom zajednitvu (katolianstvo, pravoslavlje, protestantizam). Unutar globalne pri79 Ivan Cvitkovi, Socioloki pogledi na naciju i religiju II, Sarajevo: Ceir, 2012. str: 93-145.

77

CENZURISANI ISUS

padnosti dodatno se denie pripadnost narodu ili dijelu crkve organizovanom na prostoru konkretne drave.80 Daljnja specikacija se esto odnosi na pripadnost nekom monakom redu ili zajednici unutar protestantskog pokreta. Identitet zajednice je dodatno denisan osnivaima ili markantnim pojedincima koji su izborili specinu poziciju zajednice tokim istorije, svjetovne ili duhovne.81 Uz forme religiozne prakse svojstvene npr. globalnom katolicizmu, crkva na odreenoj teritoriji preuzima elemente etno naslea tog naroda. Ovo predstavlja znaajan iskorak prema konkretnom etno kolektivitetu i olakava percepciju vjere kao neeg prirodnog, neeg to je nae od starih vremena. Uobiajen primjer je ukraavanje svetenike odore sa autentinim motivima narodnog veza, svojstvenim narodu tog podneblja. Naravno, u sluaju da se crkveni velikodostojnik sa ovakvom odorom pojavi meu vjernicima crkve koji pripadaju drugom narodu, ovi etno elementi bi postali kontraproduktivni. U praksi to znai da bi bili prepoznati kao strani, kao mogunost ili pokuaj asimilacije, i svakako kao neeljeni uticaj.

Jevanelje i u dijaspori
Posebnu oblast predstavlja izuavanje religioznog identiteta zajednice koja ivi van matine drave. Prve generacije doseljenika pokuavaju u najveoj moguoj mjeri kopirati religioznu praksu iz svoje domovine u novu sredinu. Maternji jezik je kohezioni elemenat koji se preplie i nadopunjuje sa religioznim identitetom. Ovo je svakako ispunjenju snane potrebe za pripadanjem, koja je reakcija na nesnalaenje i otuenost u novoj kulturnoj sredini . Maternji jezik u slijedeoj generaciji se koristi unutar porodice i u nacionalnim klubovima, a u treoj generaciji sve rjee i tamo. Ovo najvie zavisi od uestalosti posjeivanja nacionalnih crkava i klubova, kao i posjeta porodice zemlji porijekla. Od ogromnog su znaaja i enidbene veze novih generacija. Djeca koja rastu u porodicama gdje suprunici pripadaju razliitim kulturama ili denominacijama, izabrae svoj put identikujui se sa
80 Srpska Pravoslavna crkva, Katolika crkva u hrvata i sl. 81 Npr. Sveti Sava i autokefalnost SPC.

78

RELIGIJA KAO KOMUNIKACIONA BARIJERA

jednim roditeljem ili traei svoj alternativni put. U postmodernom svijetu moemo oekivati sve uestalije stavove relativizacije, tj. pripadanje svima i nikome posebno. Jezik i obiaji su svakoj slijedeoj generaciji sve slabiji argument za izbor i formiranje identiteta. Nacionalno porijeklo i iz njega proizala vjerska pripadnost ne mogu se vie podrazumjevati sami po sebi. Svetenici u dijaspori su prinueni da uz kulturno etnoloke elemente, akcenat stave na sutinsku duhovnost i zdrave socijalne odnose. Oni su ne samo tolerantniji prema razliitostima od svoje matine crkve, nego i spremniji da ue od drugih zajednica, analizirajui i primjenjujui kompatabilne module. Samim tim su bolje prilagode novim, razliitim uslovima ivota i objavljivanja evaneoske vijseti. Neke crkve u dijaspori su aktivnije i ekasnije u stvaranju duhovne atmosfere od svojih matinih crkava. Stvarajui ivu crkvu, oni izlaze iz svog nacionalnog habitusa i dobijaju sljedbenike meu pripadnicima naroda sa kojima crkva nije imala kontakta u svojoj ranijoj istoriji. Zavisno od naina organizacije zajednice mogue su i oekivane napetosti izmeu onih koji nose odgovornost za crkvu u dijaspori i predstavnika crkve iz zemlje porijekla. Matina crkva moe uivati povlastice koje je de fakto stavljaju u poziciju privilegovane dravne crkve. Vostvo crkve u zemlji moe sebi dozvoliti oekivanje da svaki roeni pripadnik etnike zajednice bude vjernik crkve makar na nivou nominalnog. Pripadanje nekoj drugoj zajednici je izuzetak i postaju predmet estokih kritika i zgraavanja. Incident alternativnog izbora u praksi obino donosi odreenu dozu drutvenog neprihvatanja i izolacije. Svetenik u dijaspori postaje svjestan ne samo neumitnosti religioznog pluralizma, nego i nemogunosti da na njega reaguje na prethodno opisani nain. Nepriznavanje prava ljudima da slobodno biraju i izaberu svoj denominacijski identitet, bi u datim okolnostima drutveno izolovao samu zajednicu i opteretio neeljenim imidom u novoj sredini. Pojam inovjerni se transformie po principu: Ko nije protiv nas, sa nama je, umjesto uobiajenog stava u zemlji porijekla: Ko nije sa nama, protiv nas je. Ova transformacija e svakako doprinijeti opstanku i razvoju lokalne crkve u dijaspori, ali vjerovatno i izazvati podozrenje autoritativnih posjetilaca iz otadbine. 79

CENZURISANI ISUS

Ovdje se sukobljavaju autoritet, koji ne moe ili ne eli da sagleda drugaije uslove i odnose u kojima ivi crkva, nasuprot osvjeene dijaspore sa prirodnim nagonom za ivljenjem i trajanjem.

Otpor prema novom

Meu hrianima, i ne samo meu njima, je uvijek postojao otpor prema novome kao moguem izvoru sumnje, nevjerstva, hereze. Nova mogunost se esto doivljava kao otvaranje prostora za nekog drugog, kao prostor koji moe biti iskoriten protiv Bojeg djela na zemlji. Ideje koje osporavaju ili dovode u pitanje prihvaeni sistem vrijednosti iskoristiti e novi komunikacioni kanal ukoliko je on pristupaan njenim nosiocima. U tome mogu imati znaajan uspjeh samo ako predstavnici dominantne grupe ne pokazuju interes za novu mogunost promocije, ako kasne u usvajanju i koritenju novih komunikololih mogunosti. Svaka organizacija ima jedan dio pripadnika koje nazivamo desnim ili ak fundamentalistikim. Oni su uvijek za ouvanje postojeih vrijednosti, ali isto tako za zadravanje postojeeg naina, forme u ispoljavanju zajednike ideje, uenja. Oni sebe vide zao zatitnike neeg to je dobro, to je izvorno i autentino. Takoe po pravilu vjeruju da su njihove vrijednosti napadnute, da se dovode u pitanje temeljne ideje (organizacije) pa je propast izvjesna ako se oni ne suprostave pogubnim tendencijama. U praksi su gotovo uvijek vezani za vrh organizacije, za onog ili one koji imaju legitimitet i mo. Ova veza je obostrana jer je ovaj dio lanstva, ee nego drugi, svoje simpatije spreman izraziti materijalnim sredstima. I vie od toga. Oni su spremni da se eksponiraju i javno lobiraju za one koje vjeruju da e podrati pobjedu njihove struje, i usmjeriti organizaciju u smijeru koji oni vide kao ispravan. Gotovo je nezamislivo da bi se bilo koja pozicija, odrekla ove grupe ljudi i njihovih usluga. Oni su ne samo postojan izvor materijalnih sredstava, nego i galasaka baza dok god se moe osigurati njihove simpatije i podrka. Problem nastaje kad samokritini dio zajednice shvati da postoje problemi, da se gubi inercija razvoja i irenja grupe, da postojea interpretacija i forma ne zadovoljava sve vei procenat 80

RELIGIJA KAO KOMUNIKACIONA BARIJERA

lanstva. Potenim samosuoavanjem se konstatuje da se poveava procenat nominalnih lanova, na tetu aktivnih nosilaca i promotera ideje. U odreenom trenutku, obino neto kasnije, javie se i nezadovoljni sa desnog krila traei krivce za nastalu situaciju. Naravno da oni nee traiti redeniciju forme, nee traiti kontekstualizaciju uenja i njegovu prilagoenost percepciji njihovih savremenika, oni e obino traiti krivca, ili jo bolje rtvu. Oni smatraju da se svi odgovori i problemi nalaze u modernizaciji (sekularizaciji kod religioznih grupa) te su skloni proiavanju prvo vostva, a po potrebi i lanstva. Fascinira injenica da ono to oni zovu izvornim uenjem, temeljima hrianstva, najee je samo forma koja je nastala kao kontekstualizacija u prolosti, kao odgovor na konkretnu potrebu i izazov tog vremena. Oni grozniavo uvaju ono protiv ega se njihova vrsta grozniavo borila u vrijeme nastanka te forme ili izraza.
Teko vama knjievnici i fariseji, licemjeri, to zidate grobove prorocima i krasite rake pravednika, I govorite: da smo mi bili u vrijeme svojijeh otaca, ne bismo s njima pristali u krv proroka. Tijem samo svjedoite za sebe da ste sinovi onijeh koji su pobili proroke.82

Napokon postoje i oni koji u spoznaji o nefunkcionalnosti i neitljivosti prevazienih formi dovode u pitanje autoritet i temeljne ideje. Kao i desna struja, oni ne trae novi izraz temeljnih aksioma, ve pozivaju na ruenje starog, najee bez jasne strategije i alternativnih rjeenja. U prolosti stvoren izraz ili forma, esto plaena rtvom, zavrila je svoju misiju. Ona nije vie dovoljno itljiva, ne prenosi svu puninu Vijesti. Kao i sve drugo to ovjek stvara, ima svoj rok trajanja. Kroz vijekove se razlijee vapaj ovjeka da stvori trajne vrijednost, da denie aksiome i najbolje forme, ali uzalud. Ono to jednoj ideji, civilizaciji, omogui upis u knjigu istorijskog uspjeha, postane kasnije uzrok i poetak njene propasti. Hrianstvo ne opstaje na hiljadugodinjoj tradiciji, na jednom zauvijek denisa82 Jevan. po Mateju:23, 29-31.

81

CENZURISANI ISUS

nom izrazu ili obrascu, nego na prisustvu Duha Boijeg na zemlji. Onaj koji omoguava valjanu kontekstalizaciju, koji uvijek iznova progovori ljudima, jezikom razumljivim u tom vremenu.

Identikacija aktuelnog
Svetenik bilo koje denominacije doivljava svoju poziciju kao samu po sebi razumljivu. Pozicija koju zauzima ga stavlja u ulogu izvora (odailjaa) informacija, a crkveni prostor mu otvara komunikacioni kanal. Prisutni u crkvi su u ulozi dobrovoljnih primaoca informacije (poruke). Reklo bi se da su zadovoljeni svi uslovi za uspjenu komunikaciju, pa ipak nije tako. Teolog e rado demonstrirati svoje znanje u analizi nekog pounog dogaaja iz Svetog pisma. Moda e izvriti temeljnu egzegezu grkog originala, opisati sporenje i nedoumice jezikih strunjaka? Vjerovatno e objasniti teinu dogaaja u kontekstu stavova koji su preovladavali u tom vremenu. Da bi zadovoljio emotivne potrebe sluaoca on e esto likove biblijskih junaka doraditi dajui im osobine svojih savremenika. Pretpostavljeni dar i nauena retorika vjetina e stvoriti atmosferu da se govori - deava, neto znaajno, ali reakcija prisutnih moe biti zbunjujua Jedan dio slualaca proivljava emocije koje su teko spojive sa izreenim. Dobija se utisak da je propovijed bila okida koji je aktivirao emocije sa kojima je osoba dola u crkvu. Npr. dok slua o kamenovanj akon Stefana, nije jasno plae li zbog prvomuenika, prerano izgubljenog sina, nepravde ili jednostavno zbog prolaznosti ivota. Druga lica su zamiljena i odsutna, optereena nekim svojim posve drugim problemima. Njih optereuje rata kredita, moda pojava nasilja i droge u koli ili jednostavno hormonski debalans zbog prelaska u novo ivotno doba (koje god da je). Iznesena problematika i ona koja optereuje sluaoce su esto dijametralno suprotne. Poslana informacija ne pogaa cilj, nema eljeni efekat, jer je sluaoci uglavnom ne doivljavaju kao odgovor na aktuelni program. Informacija biva nesvjesno ocijenjena i na listi prioriteta je daleko od vrha. Samim tim biva povrno sasluana i analizirana, to podrazumijeva skromne efekte izgovorenog. 82

RELIGIJA KAO KOMUNIKACIONA BARIJERA

Propovijed koja je dobra za neko drugo vrijeme i neku drugu publiku, za veinu je odletjela u vjetar. Sa njom se sluaoci nisu mogli identikovati. Nisu je prepoznali kao odgovor na svoje potrebe.

Izmeu forme i sadraja

Stanje svijesti, stavovi, osjeanja, se kroz simbole otjelovljuju u poruku, u formi rijei, neverbalnog znaka, dodira. U svakodnevnom ivotu mi neprekidno aljemo i primamo te poruke. Kad smo u ulozi primaoca, mi dekodiramo poruku prvenstveno vodei rauna o tome ko je alje, kojim tonom, u kojoj situaciji. Procjenjujemo ciljeve, mogue skriveno znaenje, nastojimo dovesti u korelaciju poruku i nae dosadanje saznanje. U razgovoru sa malom djecom smijeimo se rijeima koje bi smo doivjeli kao uvredu, provokaciju, kad bi to bilo kazano iz usta odrasle osobe. Zato? Svjesni smo da dijete esto nema svijest o znaenju rijei, a pogotovo da nije svjesno moguih konotacija na dogaaje, na neko nae ugodno ili frustrirajue iskustvo. Mi se tad ne ljutimo, ne moramo da pratamo, mi nismo tu poruku uzeli za zlo. Kaemo da su to neprimjerene rijei, ali one nemaju lo, neprimjeren sadraj. Sazrevajui naa djeca postaju svjesna i sve rjee nam prezentuju te dvosmislene, ali sutinski benigne poruke. Za njih bez sumnje moemo primjeniti rijei da: Blago ovjeku kome Gospod ne prima grijeha.83 Sazrijevajui kao linosti mijenjaju se i nai kriterijumi o poeljnom, prihvatljivom komuniciranju. Umjesto lijepih rijei ponekad elimo lijep gest, znak koji e iskazati ljubav, panju ili respekt. Vjerujemo da nas je iskustvo uinilo delikatnijim uesnicima u nevjerovatnoj slojevitosti komunikacije. Pretpostavljam da nikom ne pada na um da umjenost i ljepotu komunikacije, u konkretnim ivotnim okolnostima, oblikuje u gotove fraze i da zahtjeva, od djece razliitog uzrasta, da ih primjenjuju u unapred zadatim okolnostima. Da li bi smo eljeli da tim uglaenim i odmjerenim frazama komunicira i nae dijete sa nama? Naravno, odgovor je veliko NE! I sam pokuaj da zamislimo takvu
83 Rimlj. posl:4, 8.

83

CENZURISANI ISUS

situaciju pokree vie tuna nego smijena osjeanja. Rizikovaemo da nam trogodinjak uputi psovku koju je uo na ulici, radije nego da moje dijete funkcionie kao programirani stroj. Vjerujemo da se oko ovih rijei moe postii saglasnost, da bez napora razlikujemo prirodno i normalno, od bolesne elje da programiramo svijet. Upravo ono to odbacujemo kao neprihvatljivo u komunikaciji sa ovjekom, isuvie esto primjenjujemo u komunikaciji sa Bogom. Ovaj promaaj nije neto to inimo samo po inerciji nae povrnosti, nego nam se to esto sugerie od drugih, kao prihvatljiva praksa. Religiozne grupe propisuju pravila religioznog ivota, odreujui kako, kada i koliko puta da se molimo. Propisuju se prigodne molitve i tampaju se molitvenici. Na taj nain ojeamo da pripadamo zajednici i nadamo se da pripadamo i Bogu. Apsurd je da elimo da se preporuimo Bogu na nain koji je neprimjeren u pribliavanju ovjeku. Zamislimo samo situaciju da elimo osvojiti srce neke ene i zbog toga, tri puta na dan, dolazimo pred nju i recitujemo joj uvijek istu pjesmu. Kako bi izgledalo da naa nastojanja pojaamo tako da pri svakom susretu recitaciju ponovimo deset puta? Kad se ovako ponaamo prema suprotnom polu, onda nai e se neko da nas ismije, da nam pokae da je to smijeno i neprihvatljivo. Da li se ispravno ponaamo prema Tvorcu zemlje i neba, kreatoru radosti i ljepote, kad mu se obraamo ponavljajui unaprijed pripremljene molitve? Govori li o ovom Sveto pismo:
Zato ree Gospod: to se ovaj narod pribliuje ustima svojima i usnama svojim potuje me, a srce im daleko stoji od mene, i strah kojim me se boje zapovijest je ljudska kojoj su naueni...?84

ovjek je pozvan da otvori um i srce, da takav kakav jeste doe pred Tvorca, da vapajem priziva Njegovo prisustvo i svoju obnovu. Kad je sve golo i otkriveno pred Njegovim oima, onda izgleda i jeste ludo varati sebe formom koja nea zamjeniti istinski kontakt i otvaranje pred Gospodom. I nema tvari nepoznate pred njim, nego je sve golo i otkriveno pred oima onoga kojemu govorimo. 85
84 Isaija:29, 139. 85 Jevrejima posl:4, 13.

84

RELIGIJA KAO KOMUNIKACIONA BARIJERA

Ipak spontanost nije garancija autentinog religioznog doivljaja. Ponekad se u crkvama koje batine protestantske tradicije uju hladne, stereotipne molitve koje jako asociraju na molitve iz jako loeg molitvenika (Jasmin Mili). Da li je propisana forma i sadraj molitve ipak motivisana drugim razlozima? Da li je smisao nedovoljno razumljiv onima koji ne praktikuju upotrebu molitvenika, slobodnim crkvama npr.? Mi smo u pristupu soteriologiji86 i duhovnom ivotu uopte, spremni postaviti pitanje o svom udijelu u procesu spasenja. ovjek jednostavno pita: A ta ja treba da radim? Na ovako postavljeno pitanje uvijek postoji gotovo neogranien broj propisa i formi kao odgovor. Neke forme su obrazloene tako da pratimo njihov nastanak i transformaciju kroz vrijeme, da precizno pratimo njihovu simboliku ili praktini znaaj u prolosti. Drugi put dobijamo samo sugestiju da to tako treba ili tako se radi u naoj crkvi. ovjek svjestan svog kratkog trajanja u odnosu na postojanje crkve, slegne ramenima i pomirljivo pomisli da ne treba da razbija glavu, jer su to ve analizirale mudre glave kroz vijekove. Rezultat je da esto radimo stvari koje u naem umu nemaju smisaono znaenje, ve su ritual koji asocira na prolost i tajnu. Sigurno je da tako hranimo na osjeaj pripadnosti narodu i kulturi, ali je do kraja upitno, ima li to veze sa traenjem i proslavljanjem Gospoda. Razmotrimo jo jedan mogui pristup problemu. ovjek ponavlja misao za koju eli da postane dio njegovog bia, da ga prome, da bude putokaz njegovom ivotu. Koliko je ljudi kroz istoriju ponavljalo Gospodnju molitvu Oe na koji si na nebesima...? Vjerujemo da nije svetogre ako pitamo: Ali sa kojim ciljem i iz kog razloga? ivot donosi alost, tugu, strah, ali i trenutke ushienja nastale zbog ovozemaljske sree, ispunjenja snova ili svete radosti zbog otkrivenja, spoznaju i fasciniranost Boijom veliinom. Pored nevjetih rijei molioca, zbunjenog snanim osjeanjima, nametnue se i molitva Oe na kao prikladna i uravnoteena reakcija. Malo je primjera koji tako snano proslavljaju Gospoda kao to su situacije u kojoj ljudska rjeitost presahne, a Ja se izgubi kroz ponavljanje Isusove molitve.
86 Soteriologija je grana teologije koja se bavi spasenjem, naroito spasenjem kroz Isusa Hrista.

85

CENZURISANI ISUS

Nasuprot ovom je mnotvo izgubljenih ljudi koji milosti ne primaju i ne daju. Oni iznova i iznova ponavljaju molitvu doivljavajui je kao sredstvo plaanja, nadoknade ili kao propisanu mistinu proceduru, koja e svojim kvantitetom promijeniti njihov status pred Bogom. Zavisno od denominacijske pripadnosti, ispotovae se precizne procedure o pripremi, molitvi i tihovanju poslije molitve. esto e biti angaovana profesionalna usluga i na taj nain se trudimo da sve bude po protokolu. Kad se obred zavri, vraamo se ivotu kakav je bio prije, do sljedee prilike kad emo odvojiti vrijeme za periodini servis naeg religioznog ivota. Religija je prisutna i ovakvim inom ispotovana, ali nema vjere ni koliko je zrno goruice. Autentini doivljaj susreta sa Gospodom je dragocijenost koju treba vrednovati, ne gledajui unutar koje religiozne forme je nastao. Duh pue gdje hoe, glas njegov uje i ne zna kuda ide i otkud dolazi....87 Ako se na Gospod otkrio ovjeku, ako mu je omekao srce i upalio sjaj u oima, onda nije najvanije da li se on krsti sa tri ili pet prstiju, ili priziva Utjeitelja uopte ne koristei praksu osjenjivanja krstom. Kriterijum za prepoznavanje Isusovih uenika ne moe biti forma koju smo mi usvojili dogovorom, nego vidljivo prisustvo obnoviteljske ljubavi u ovjeku. Inferiornost forme i njena nefunkcionalnost, u sluajevima kad nije podrana stvarnim sadrajem, snano je oslikana u svetopisamskoj izjavi: Jer ono nije Jevrejin koji je spolja Jevrejin, niti je ono obrezanje koje je spolja, na telu; Nego je ono Jevrejin koji je iznutra i obrezanje srca duhom a ne slovima, to je obrezanje.88 estinu ove izjave moemo shvatit tek u kontekstu saznanja da je forma obrezanja eksplicitno zapovjeena89 kao obiljeje i obaveza za sve muke Izraelce. Sa kojim pravom onda mi stavljamo kao kriterijum pripadnosti Gospodu forme koje su nastale vjekovima poslije Isusa. Da predupredimo nerazumijevanje: forma je legitimno sredstvo stvaranja identiteta i pripadnosti religioznoj grupi. Legitiman je i zahtjev crkve da njeni lanovi potuju dogovorene simbole i forme, ali je kraj87 Jevan. po Jovanu:3, 8. 88 Rimljanima posl.:2, 28-29. 89 Vidi: 1. Mojsijeva:17, 14.

86

RELIGIJA KAO KOMUNIKACIONA BARIJERA

nje nerazumno postavljati to kao univerzalni kriterijum pripadanja ili nepripadanja Gospodu. Sa koliko netolerancije zvoni pokli na Youtube: Nema krsta bez tri prsta ili podrugljivi izraz drugog, koji e tog ovjeka nazvati: trofazni. Nemojmo zaboraviti da ovo nije natpjevavanje dva sela, u kojima najpismeniji ima etiri razreda kole , nego je ovo sukob individua koji podrazumjeva sposobnost upotrebe interneta. Svakako da ne elim polemiku o tri-pet prstiju, jer je oboje stvar legitimnog izbora, a ne Boije zapovijesti. ak i kad bi mogli dokazati da je neki pristup od Boga zapovijeen, to bi na primjeru obrezanja ostalo na nivou vanjske forme koja mora biti dopunjena sutinskim duhovnim sadrajem. Svjesni smo da je i pojam sutinski sadraj jako irok i da ostavlja isuvie prostora za neslaganje i sukob. Na sreu Isus nam je pomogao i ostavio esencijalnu poruku: Imate ljubav meu sobom.90 i naveo to kao pouzdan kriterijum uenitva. Znae li Isusove rijei da pravoslavni treba da imaju ljubav prema pravoslavnima, katolici prema katolicima, protestant prema drugim protestantima i zajednice koje batine protestantske tradicije, da obaspu ljubavlju jedni druge? Denitivno ne, ovo nema veze sa Isusovim uenjem. Na pitanje apostola: Ko je moj blinji? Kao odgovor je dola evaneoska pria o milostivom samarjanu. Tvoj blinji je onaj u ijem oku vidi samilost i saosjeanje prema tvom bolu i strahu. Onaj koji samo prolazi pored tebe ne reagujui na tvoju bol, vjerovatno je nominalni lan tvoje vjerske zajednice. Nauilo smo ljude drugaije nego to Isus ui. Nauili smo ih da je blinji onaj koji pripada naoj crkvi i na taj nain smo pripremili teren za zbunjenost i sablazan. ovjek se pita ta moe oekivati od drugih, od protivnika ako zlo doivljava od svojih. Isus nije elio sablazan ljudima, i rekao je uenicima da je crkva tamo gdje su dva ili tri sabrana u Njegovo ime. Rekao je da je blinji onaj koji prepozna ovjekovu bol i i saosjea sa njom. Moj blinji je i ovjek koji u trenutku mog preseljenja (etniko ienje u naem vremenu) osjeti nelagodu zbog straha u oima moje djece. Onaj koji e uiniti neto da taj trenutak olaka, da sauva malo vjere u ljudsku dobrotu i Boije oblije u nama. Ne
90 Jevan. po Jovanu:13, 34.

87

CENZURISANI ISUS

treba oekivati da taj ovjek baci puku, kapu i obiljeja svog kolektiviteta, jer tako ne pomae nikome. Isusovi uenici nisu u poziciji da mijenjaju okolnosti u kojima ljudi ive, ali mogu te okolnosti uiniti podnoljivijim. Da li bi indler91 bio koristan da je zapalio fabriku, da je skinuo inove sa svojih ramena? Sigurno ne, posredno su to priznali i oni koji su ga sudili tj. oslobodili krivice. Hristos nije rekao da su njegovi uenici duni reorganizovati svijet, silom dovesti princip Njegovog carstva na zemlju. Naprotiv, Gospod kae da e On to sam uiniti silom svojega dolaska. Moe li se desiti da inimo ono to On (Gospod) nikad nije od nas traio, a propustimo da djelujemo u smjeru koji je on eksplicitno zapovjedio? Naalost, odgovor je potvrdan. To je konstanta kroz istoriju religije koja nikog ne amnestira i u kojoj se svi mogu prepoznati. Ako je neka institucija napravila manje nepravde i promaaja, to vjerovatno znai da je krae trajala, i imala manje prilike da grijei, i obrnuto. Zajednice koje svoj identitet grade na kritici i negaciji drugih, obino uspiju za neuporedivo krae vrijeme ponoviti dobar dio onog to osuuju kod drugih. Neuporedivo je komfornije zastranjenje u religiji povezati sa odreenom zajednicom, nego ga posmatrati kao princip od kojeg niko i nigdje nije siguran. Stavljajui znak jednakosti izmeu vjerskog otpada i tue zajednice, mi se moemo odmarati u ljuljaci samodovoljnosti. Kad upoznamo dobrog ovjeka, koji naalost, pripada pogrenoj crkvi mi se udimo kako to da on ne vidi oite (itaj: nae istine). Istina, ponekad smo svjesni da tom dobrom i mudrom ovjeku nije lako osigurati dobrodolicu, zbog gomile loih ljudi u pravoj crkvi (itaj: naoj crkvi). Ova zbunjenost nae svijesti ima svoje uzroke u u unaprijed zadatim okvirima koje smo sebi postavili. Problem proizilazi iz dominantnog shvatanja da crkvu predstavlja institucija. U tradicionalnim zajednicama se to dokazuje istorijskim kontinuitetom koji izvire iz apostolskog preimustva. Kod protestantskih zajednica se sigurnost i autetentinost prepoznaje u dosljednosti izvornom svetopisamskom uenju. Naravno da i jedno i drugo ima svoju teinu, ali se moe i kritiki razmatrati.
91 Oskar indler (28 april 1908. 9 octobar 1974.) je njemaki industrijalac koji je spasio 1100 Jevreja u vrijeme holokusta. Inspiracija za lm indlerova lista u reiji Stivena Spilberga.

88

RELIGIJA KAO KOMUNIKACIONA BARIJERA

Bogoslubeni sastanci
Svaka vjerska grupacija ima prirodnu potrebu da jasno denie ne samo svoje doktrinarne stavove, stavove prema vanjskom svijetu i pojavama u njemu, ve i bogoslubenu praksu. Jasno je da su prvi hriani imali svoje sastanke (esto u ilegali) i oni su se sastojali od itanja svetih spisa (propovijedi), slavljenja (duhovne pjesme) i zajednikog obroka (lomljenja hljeba). Vremenom su se mijenjali uslovi, podizane su bogomolje kao posebna mjesta za sakralnu upotrebu i bogoslubeni sastanci su postepeno dobijali svoju formu. Forma bogosluenja je ustanovljena u najboljoj namjeri da se Radosna vijest predoi ljudima na razumljiv nain, primjereno njihovoj obrazovanju, linom i kolektivnom iskustvu. Vidi se jasna namjera da se kroz crkveno pojanje, propovijed, kroz slike i miris tamjana i misteriju zaokruene liturgije, promu sva ovjekova ula i doivi predukus vjenog. Iz reenog proizilazi da je liturgija u stvari Evaneoske vijest, mistino sjedinjenje sa Hristom. Starost bogoslubene forme se u veini vjerskih zajednica uzima kao krunski dokaz autentinosti i vrijednosti samog ina. Komunikoloki gledano ne treba sumnjati da je ta forma zaista i bila to u trenutku nastanka, da je to prepoznato kao najbolji nain kodiranja svetopisamske poruke. Ovim mislimo da je forma bila najpodesniji, najefektniji metod enkodiranje, prilagoen veinskom dijelu primaoca poruke. Meutim, vrijeme prolazi, ljudi i njihov doivljaj svijeta i stvarnosti se uveliko promijenio, a jednom kodirana informacija, je ostale ista! Da li ovjek dananjice na isti nain vidi i doivljava formu stvorenu u davnom vremenu? Da li na isti nain shvata i proivljava spasonosnu Hristovu poruku, izreenu na istovjetan nain? Poruka je bez sumnje sveta i nepromjenjiva, ali da li je to i forma? Postoji li potreba da se jedinstvena i nepromijenjiva Rije predstavi ljudima na nain koji e oni moi bolje da je shvate, doive i proive? Naravno da ovde ne mislimo o svetim tajnama (sakramenti) koji su nam dati u jasno denisanoj formi, ali smo svjesni da su ak i oni (npr. krtenje) doivjeli svoju redeniciju poslije Hrista. Razliitost obreda u pravoslavlju, katolianstvu i meu protestantima govori da je izvorni smisao pretoen u razliite 89

CENZURISANI ISUS

forme, kao izraz razlika u doktrini, civilizaciji i kulturi podneblja, gdje je crkva ivjela. Moderan ovjek je fasciniran vibracijama autentine prolosti, uplaen i nepovjerljiv prema konceptu izraaja stvorenom u modernom vremenu. Postoji stvaran (da li i opravdan?) strah od nekontrolisanog procesa, u kome bi duh vremena nadvladao duh jevanelja. Takoe svaka organizacija ima svoj okotani konzervativni dio koji je uvijek protiv promjena pa ak i kad sve injenice govore da stvari ba ne stoje dobro. Sve ovo je dovoljan povod da vjerujemo da je ovo segment u kojem treba oekivati najmanje spremnosti za prilagoavanjem, ak i ako postoji bolja perspektiva reevangeliziranja ljudi u zajednici i izvan nje.

Dogma kao komunikacijski izazov

Polazna taka hrianskog uenja je vjera u jednog, svemogueg stvoritelja neba i zemlje. On koji je apsolutni suveren je na nebu, a njegovi sledbenici na zemlji, ulau svoje najbolje napore da spoznaju Njegovu volju i da je prenesu drugima. Iako ovo djeluje kao aksiom, polazna taka doktrine, kroz istoriju je bilo povod dramatinih dogaanja. Misao o jednom Bogu sugerie i misao o jednoj Istini. Naravno da svaki vjerni sledbenik vidi svoju zajednicu kao autentinog tumaa, promotera i uvara te apsolutne istine. Povod ovakvom stavu je specini istorijski i psiholoki kontekst, ali ne samo to. Lino duhovno iskustvo, usvajanje specinog religioznog vjerovanja i religiozne prakse, doivljava se i ostvaruje obino u okviru konkretne religiozne grupe. Ova svijest je dodatno ojaana istorijskim trajanjem crkve, takoe velikanima koji su znaajno doprinijeli razvoju crkve i drave. Postojanjem mnogih muenika za vjeru i naposletku apostolskim nasljeem. Svoj legitimitet vjerske zajednice izvode iz neprekinutog kontinuiteta trajanja crkvene organizacije ili iz kontinuiteta izvornog uenja. Bez obzira na mnotvo vjerskih grupa, svi oni polaze od pretpostavke o svojoj autentinosti ili posebnoj misiji. Prenoenje pojma apsolutne istine na nivo ovjeka ima dramatine posljedice. Ako je istina 90

RELIGIJA KAO KOMUNIKACIONA BARIJERA

jedna onda je i samo jedan entitet moe posjedovati, a svi ostali su zabludjeli, krivovjernici i jeretici. Krivovjernik (sekta) se u istoriji ne doivljava kao neija pasivna nedovrenost, nenauenost, kao pogrena percepcija istine, ve gotovo uvijek kao in protivljenja Bogu i njegovom djelu (Tijelu) na zemlji. Krivovjernik obino nije neupueni brat, ve aktivno sotonsko orue koje unosi smutnju i zbunjenost meu vjerni Boiji narod. Sam Isus prorokim govorom nagovjetava: Izgonie vas iz zbornica; a doi e vrijeme kad e svaki koji vas ubije misliti da Bogu slubu ini.92 Borba protiv krivovjerstva lako se pretvarala u izolaciju ili neutralizaciju izvora zaraze. Ovo je ve vieno u Vartolomejskoj noi93, u progonima tokom srednjeg vijeka i netolerancijom prema manjinskim vjerskim grupama tokom itave istorije. Mogunost od recidiva crne prolosti zahtjeva stalnu borbu i oprez na dva fronta. Prvo je borba za zakone koji e sutinski onemoguiti sankcije prema ljudima zbog njihovog miljenja ili vjerovanja. Sa druge strane je imperativ bogoslovske borba za vjerski stav po kome e konane istine biti otkrivene tek na sudu bojemu. Apsolutna istina je iskljuivo boje preimutstvo.
Nemogue je odrei se od istine u koju veruje, i nita se ne sme u njoj poputati. Konkretna integralna istina je nedeljiva. Ali ne smemo sebe ve smatrati nosiocima te istine. Niko ne moe da pretenduje na to, da je on ili njegova verska zajednica u potpunosti aktualizovala punou vaseljenske istine.94

Apostol Pavle kae: Jer neto znamo i neto prorokujemo; A kad doe savreno, onda e prestati to je neto.95 Veliki apostol i sam relativizuje nau percepciju istine. Boja egzistencija je iznad kategorija vremena i prostora. Istina preslikana na nivo ovjeka, na ravan odreenu vremenom i prostorom, prestaje biti apsolutna.
92 Jevan. po Jovanu:16, 2. 93 Vartolomejska no je naziv za pokolj nekoliko hiljada hugenota, izvren u noi uoi praznika sv. Vartolomeja, izmeu 23. i 24. avgusta 1572. u Parizu. 94 Nikolaj Berajev, Vaseljenskosi i konfesionalizam http://www.verujem.org/ekumenski_dijalog/berdjajev_konfesionalizma.htm 23.1. 2010. 95 Prva Korinanima:13, 9 -10.

91

CENZURISANI ISUS

Koliko je kome dano, toliko e se od njega i traiti. Apsolutna istina ostaje kod Boga, a ovijek kao bie moe posjedovati vie ili manje ogranienu percepciju apsolutne istine. Ako kao pojedinci imamo ogranieno poimanje koje je nesavreno, onda svi zajedno udrueni ne moemo dokuiti nepogreivost. Samo onaj koji sve zna (Bog) moe osuditi za zabludu, a nikako onaj koji je i sam ogranien u spoznaji. Lijek protiv ove zablude je fasciniranost Bojom veliinom i skromnost u strahu Boijem. Ovo nas navodi na potpunu poslunost prema onome to nam je otkriveno, ali i puna tolerancije prema onome ko vjeruje drugaije. Ko si ti koji sudi tuemu sluzi? On svojemu gospodaru stoji ili pada.96

Netolerancija
Politika na niskom populistikom nivou generie stavove koji se meusobno iskljuuju tj. po principu Ja jesam, dakle ti nisi. Rekli bi smo da je to donekle oekivano, jer odslikava ljude onakvim kakvi oni jesu. Ostaje ogroman izazov da se razumije problem izraene netolerancije unutar hrianskog korpusa. Namee se ogroman broj pitanja o genezi i upornom opstanku te netolerancije. Uporni opstanak netolerancije je injenica koja prkosi svim velikih rijei o razvoju demokratije, i evidentnom napretku u razvoju nauke i tehnologije. Da li je meusobna netolerancija hriana generisana unutar porodice, konfesije ili ona nastaje kao sekundarna posljedica bezobzirnog politikog pragmatizma? Naravno da ozbiljan pristup pretpostavlja razmiljanje o meusobnom proimanju porodice, crkve i drutvenopolitike realnosti. Suptilana analiza ovih interakcija dovela bi nas pred neophodnost najire mogue multidisciplinarne opservacije. To podrazumjeva rad timova nezavisnih strunjaka. Naravno da bi okupljanje i motivacija jednog takvog tima pretpostavljalo snanuo angaovanje neke institucije. Naalost, moemo predpostaviti da bi pristrasnost u predpostavljenoj instituciji, iako znaajno redukovana, ipak opstala tj. ouvao bi se privid nezavisnog
96 Rimljanima posl.:14, 4.

92

RELIGIJA KAO KOMUNIKACIONA BARIJERA

naunog pristupa. Mogue izvore netolerancije Berajeva pronalazi u fanatizmu koji se generie iz ljudskog straha:
Afekt strha je duboko povezan sa fanatizmom i netolerantnou. Izleenje od straha bilo bi i izleenje od fanatizma i netolerantnosti. Fanatiku se avo uvek ini stranim i monim, on veruje vie u njega nego u Boga. Fanatizam ima religijske izvore ali on lako prelazi na nacionalnu i politiku sferu.97

Sigurno je da je netolerancija razvojna faza na putu mrnje i diskriminacije i odgovorni za nju e biti procesuirani, ako ne prije a ono na Sudu Boijem. Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovom, da primimo svaki ta je koji u telu inio, ili dobro ili zlo.98 Duhovna odgovornost svetenika za javnu rije je nesporna, ali postoje velike nedoreenosti u njenom sankcionisanju u drutvu. Na nedolinu izjavu obino reaguju oni drugi pa se itav dogaaj shvata kao odbrana naeg duhovnika. Ova nezasluena podrka najee dolazi od porodica stradalih u prolosti, ili od politiara koji njihovu bol ele instrumentalizovati za svoju politiku armaciju. U situaciji kad su odnosi sa drugima nedenisani, kad problemi nisu rijeeni, kad je nemir i strah od eskalacije problema i dalje prisutan, veina e utati ne elei rizik od izolacije u svom narodu ili u svojoj crkvi. Destruktivni uticaj od strane duhovnih zvaninika ima mnogo vie anse da proe bez sankcija, upravo zbog rizika da preispitivanje odgovornosti bude protumaeno kao napad na crkvu i vjerski identitet veine. Teoretski mogao bi se napraviti sud asti koji bi svojim akademskim i moralnim autoritetom predlagao dravnom i crkvenom sudu kvalikaciju inkriminisane radnje, vodei rauna o razliitim nadlenostima crkve i drave. Ipak u praksi je vea vjerovatnoa da e reakcija pravnih institucija, ako do nje i doe, uslediti u briljivo odabranom politikom trenutku. Najvei gubitnik
97 Nikolaj Berajev, O fanatizmu, ortodoksiji i istini, http://www.verujem.org/losoja/savremena/berdjajev_fanatizam.htm, 23.10. 2010. 98 Druga Korinanima:5, 10.

93

CENZURISANI ISUS

je crkva i njena moralna mo da konstruktivno doprinese blagoslovu naroda kome slui i u iju dobrobit se zaklinje. U onoj mjeri u kojoj se prepozna svjetovna mo i povezanost svetenstva sa politikom, umanjie se njihov duhovni uticaj i mo predstavljanja i svjedoenja za Hrista. Dijalog je dodatno otean stavom o nerijeenim pitanjima prolosti, traumatizovanom sjeanju na dogaaje i vjerske odore koje su bile dio te prie. Ponuda za stabilizaciju odnosa je najee u formi predloga da oni drugi treba da priznaju i da se poklone naim rtvama. Ali rtava ima dokle god dosee nae sjeanje, one se spominju u naim najranijim pisanim dokumentima. Apsurd je da ponekad govorimo i o rtvama koje smo mi izazvali, ali samo u sluajevima kad druga strana vie ne postoji, kad je nestala sa istorijske pozornice. Primjer nalazimo u istorijskim izvjetajima o borbi protiv bogumila (crkva bosanska).

Ogranienja meureligioznog dijaloga

Dijalog se odvija na zvaninom i nezvaninom nivou. Zvanini dijalog je rezervisan za svetenike elite, i obino je motivisan pragmatinim politikim ciljevima. Na nezvaninom nivou nastaje kao proces prepoznavanja optih ljudskih vrijednosti u interpersonalnom kontaktu pripadnika razliitih grupa. U negativnom smislu to je ispoljavanje komunikacione nesposobnosti kroz demonstraciju iroke lepeze predrasuda. Vjerska literatura je jasno podijeljena na nau i tuu. Ponekad je to krajnje eksplicitno sugerisano kroz crkvenu zapovijest jednih, jeretike knjige ne itati, a kod drugih vie ili manje podrazumijevano. Drugaiji religiozni stav se u praksi prouava da bi se zauzelo odbrambeni gard, sauvali pripadnici domaeg stada, a rijetko u cilju razumijevanja istorijskog, kulturnog kontesta koji je uslovio razliitosti. Izbjegava se svaka mogunost da pojedinac analizira razliitosti i donosi zakljuke. Umjesto da o drugima sudimo kroz kontakt sa njima samima, domai teolog e sve prilagoditi naim potrebama i servirati nam u lako prihvatljivoj formi. Terminologija koja e biti koritena u opisu tuih doktrinarnih zastranjenja obino 94

RELIGIJA KAO KOMUNIKACIONA BARIJERA

zavisi iskljuivo od moguih politikih repekusija unutar zemlje ili prema susjedima. Pretpostavljene religiozne zablude se opisuju umjerenim (hrianskim) jezikom, samo ako iza tih zabluda postoji realna politiko-ekonomska mo. Na balkanskom prostoru meukonfesionalni dijalog je odreen uglavnom: - Pragmatinim potrebama ire zajednice ili banalno: politikim trenutkom. - Prethodnim iskustvom u deavanjima meu vjerskim grupama. Ovo je prisutno optereenje negativnog istorijskog pamenja svega to su jedni drugima govorili i inili u ime Boga i istine. - Potrebom da kontakt (makar bio i na akademskom nivou) ne poalje neeljenu poruku bazi da smo svi braa ili da nema sudbonosnih razlika. U realnom svijetu u kome se ljudi najlake homogenizuju na platformi za i protiv, Radosna vijest postaje kolateralna teta zbog ovozemaljskih interesa politike i vjerskih zajednica.

Logika i neloginost podjela

Vjerske grupe su esto i same pod uticajem profanog svijeta i njegovih materijalnih i politikih interesa. Svjetovna vlast uvijek nalazi naina da vjersko djelovanje modulira u smijeru ostvarenja svog ovozemaljskog interesa. Vjerske grupe dobijaju neophodna materijalna sredstava, ne samo od vijernika direktno, nego i dio sredstava sa kojima raspolae svjetovna vlast. Ova simbioza (dvoglavost) je u obostranom interesu i predstavlja znaajnu prednost u trenucima kad se crkva i drava nalaze u procesu obnove i izgradnje poslije perioda drutvenih previranja ili ratova. Problem nastaje kad svjetovna vlast vodi zemlju u pravcu materijalnog osiromaenja ili smanjenja socjanih prava stanovnitva. Ovo je kritini trenutak u kome se drutveni sukobi produbljuju, a vjerske elite nastavljaju da promoviu interes vladajue klase. Ustvari, u ovom sluaju se identikuje vjernost vladaru sa vjernou Bogu, a grupe udaljene od vlasti osjeaju da se njihova vjerska osjeanja 95

CENZURISANI ISUS

koriste protiv njih. Ovakva situacija rezultuje ukljuivanjem u alternativne religiozne grupe, ateizacijom ili ak podrkom drugaijem konceptu drutvenog ureenja. Vjernik moe u specinom trenutku postati sljedbenik npr. komunistikih ideja prepoznavajui u njima aspekt socijalne pravde ili se protiviti vjerskim organizacijama doivljavajui ih kao mehanizme otuene od hrianskih korjena. Gledano sa vremenske distance, mnoge razlike meu vjerskim grupama djeluju kozmetike i neprihvatljive kao povod ili uzrok vjerske fragmentacije. Ustvari esto su doktrinarne razlike bile samo izgovor, opravdanje kojim se pokrivaju drugi, posve ovozemaljski razlozi. Ovo je posebno vidljivo kad se objanjavaju neke razlike meu velikim, tradicionalnim crkvama. Nepomirljivi stavovi se ogledaju u doktrinarnim takama na koje je nemogue do kraja objasniti, koje su u kategoriji pojmova koji nam nisu data da znamo. to je tajno ono je Gospoda Boga naega, a javno je nae i sinova naih dovijeka, da bismo izvrivali sve rijei ovoga zakona.99 Istu pojavu nalazimo i kod protestantskih zajednica. Onaj ko istorijsku pojavu protestantizma, doivljava kao sutinski drugaiji religiozni koncept, ipak ne moe opravdata njegovu daljnju, neshvatljivu fragmentaciju. Razliitosti se posebno paljivo njeguju i naglaavaju po svaku cijenu, to ne daje opravdanje i duhovni smisao razdvojenosti. Dolazimo do apsurdnog i bolnog zakljuka. Bog, bar vidljivo, ne nastoji da nas uvjeri ili natjera da mislimo isto. Sa druge strane mi esto pomaemo Bogu tako to pokuavamo navesti druge da misle ispravno (itaj kao mi), to nas ponovo dijeli i usitnjava, a to je ono to Gospod sigurno ne eli. Do neba se uje vapaj bogobojaznih ljudi: Brao hriani prestanite pomagati Bogu i ponite pomagati blinjemu, a posebno onom koga vidite kao izgubljenog i zalutalog. Jedan Bog, jedna Istina je nepobitna injenica, koja kad je transponovana u ljudsku ravan, vjerovatno je odvratila vie ljudi od ljubavi Boije od svih ateistikih ideja zajedno. Ovaj doslovni ili fundamentalistiki pristup religiji, stvara pragmatinu potrebu svoje negacije, stvara liberalno pristup vjeri i ivotu uopte. Ekstremne forme ova dva principa se u isto vrijeme i
99 Peta knj. Mojsijeva:29, 29.

96

RELIGIJA KAO KOMUNIKACIONA BARIJERA

negiraju i meusobno hrane. Sa druge strane pojava ogromne dezorjentisanosti, nastale kao rezultat apsolutne relativizacije svih normi, i nepostojanja makar osnovnih repera za razlikovanje dobra i zla, priziva iznova vrijeme u kojem je sve bilo, ne samo normirano, ve i kontrolisano postaje limit ljudskoj slobodi. U onoj mjeri koliko je ta sloboda dovedena u pitanje, jaa i potreba za ideologijom u kojoj je ovjek centar i kriterijum svega, jaa nagon ka ateistikoj misli. Navedimo primjer tretiranja drugaije seksualne orjentacije. U starozavjetnom sistemu ova je pojava javno osuena, i mogla se ostvarivati samo u zaklonu privatnosti, to je vjerovatno i smisao biblijskih stavova. Ipak uvari poretka e se osjeati pozvanima da sprijee i osude, ne samo javnu demonstraciju nepoeljnog ponaanja, ve da ga otkriju i kazne i onda kad je to u dubokoj privatnosti. Kad ovjek straari nad ovjekom u ime Boga i njegove pravde, onda je to loe vrijeme za Radosnu vijest. Sutinsko pitanje je da li ovjek moe provoditi Boiju volju, a da je svojom grenou ne oskrnavi i kompromituje? Da li nam je ikad bilo dato da tu volju sprovodimo, bilo gdje osim u svojim ivotima?
Crkva apsolutno nije pozvana da ureuje spoljanju stranu ivota, da spolja i nasiljem pobedi zlo. Ona se uvek nada u unutranji, duhovni preporod na osnovu zajednikog delovanja ovekove slobode i Boanske milosti. Hrianstvo, po svojoj sutini, ne moe putem nasilja da korenito istrebi zlo u ljudskoj prirodi upravo zato to priznaje ovekovu slobodu. Drava moe spolja, i nasiljem, odreivati granicu manifestacije (i ona je pozvana da to uini), ali se na takav nain ne moe pobediti unutranje zlo i greh.100

Jasno denisan Boiji princip nas poziva na njegovo potpuno prihvatanjem, ali nikako na instrumentalizaciju tog principa u odnosu na druge ljude. A kad ga jednako pitahu, ispravi se i ree im: koji je meu vama bez grijeha neka najprije baci kamen na nju.101 Malo
100 Nikolaj Berajev, O savrenstvu hrianstva i nesavrenstvu hriana, http://www.verujem.org/teologija/berdjajev_o_savrsenstvu_hriscanstva.htm Dostupno: 20.7.2011.g. 101 Jevanelje po Jovanu:8, 7.

97

CENZURISANI ISUS

je moralnih sudova koje ovjek moe donijeti, a da sam ne zgrijei. ak i u situaciji kad je prestup jasan i nedvosmisleno dokazan, samo Bog moe razumjeti kontekst i genezu njegovog nastanka (da li je uzrok u frustrirajuoj boli ili u obinom ponosu i obijesti). Suvereni vladar jedini vidi ta je u srcu ovjeka, i jedini koji ispravno sudi i propisuje terapiju. Nasuprot tome je sigurno da svako sauee prema zlu u ovjeku, istovremeno i pomo njegovoj daljnjoj samodestrukciji. Potovati slobodnu volju ovjeka ne iskljuuje upozorenje da prirodni zakoni djeluju (donose posljedice) bez obzira da li u njih vjerujemo ili ne. Zakon zemljine tee se moe ismijavati i negirati, ali on e donijeti svoje posljedice proporcionalno visini, od take negiranja do take osvjedoenja (prizemljenja). Bog i njegova istina su apsolutni, jedinstveni i nepromjenjivi. Ipak ta apsolutna istina je takva samo dok je kod Boga. Kad doe u ljudsku ravan, ona je odsjaj, slika, ona je neto.
Primjer: Fotograja je vijeran odraz originala, ali svedena u dvije dimenzije i odreena takom percepcije (fotograsanja). Moemo mijenjati udaljenost, uoavati nove detalje, a ipak e sav taj napredak ostati u zadanom dvodimenzionalnom svijetu.

Radost i takve ograniene spoznaje ushiuje pregaoca, ali on mora zadrati skromnost u strahu Boijem, ekajui otkrivenje stvarnosti kakvu e donijeti samo vjenost. Nego kao to je pisano: to oko ne vidje, i uho ne u, i u srce ovjeku ne doe, ono ugotovi Bog onima, koji ga ljube.102

102 Prva Korinanima:2, 9.

98

RELIGIJA KAO KOMUNIKACIONA BARIJERA

Ugled crkve
esto se meu hrianima korist izraz sjeme Avramovo, crkva Gospodnja, nevjesta Gospodnja. Prvi izraz je tipian za jevrejstvo, a ostali za hriane. Posebno izraz nevjesta asocira na potrebu zatite, na status nedodirljivosti. Kad se u tom tijelu, meu ljudima koji su reprezent crkve, deavaju pojave koje nemaju veze sa Hristom i duhovnou, kad se deava korupcija, onda svaki razgovor na tu temu, svaka mogunost da se to objelodani u irim krugovima, predstavlja razlog uzbune, vanrednog stanja. U ljude se uvlai iracionalni strah, uju se izjave upozorenja: To su slabosti pojedinaca, teko onom ko naudi tijelu Gospodnjem na zemlji, teko onom ko sramoti nevjestu gospodnju! Naravno, uvijek se tijelo Hristovo identikuje sa konkretnom denominacijom. Pod tim uslovima je gotovo nemogue odrediti granice onog to se moe ili smije deavati, i kad je trenutak da se progovori. Prerano pokretanje ili razotkrivanje ove problematike, obino znai estok obraun i ekskomunikaciju onih koji su poranili sa svojom priom. Da li je zaista tako? Koliko pojedinaca, koliko prostodunih za koje je Hristos umro, treba da se pokolebaju u vjeri, da dobiju prokletstvo sablazni, radi ouvanja privida istote i nepovrjedivosti? Da li su due nae brae popratne rtve vjerskog sistema? A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenini o vratu njegovu, i da potone u dubinu morsku.103 Ovaj problem rtvovanja dua radi kojih Hrist umrije je oekivana posljedica sistema koji smo stvorili. Berajev bez kompleksa primjeuje:

103 Jevan. po Mateju:18, 6.

99

CENZURISANI ISUS

Jer najbolja primedba protiv hrianstva - jesu sami hriani. Naime, hriani sablanjavaju one koji hoe da se priklone hrianskoj istini. Protiv Hrista i njegove Crkve ustaje - sila ada, i ta adska sila dejstvuje ne toliko izvan Crkve i hrianstva koliko unutar Crkve i hrianstva, jer hoe Crkvu da razdeli i izopai hrianstvo.104

Moe li se teologija izabranog naroda,, koritena u Starom zavjetu za Jevreje, prenijeti i novozavjetno vrijeme i doslovno primjeniti na neku denominaciju? Bog je svoj narod u starozavjetno vrijeme slao u ropstvo i patnju da bi ga opomenuo, da bi ga motivisao na pokajanje i spasenje. ta Bog danas ini sa crkvom kad ona izgubi kompas, kad postane sistem koji slui sebi umjesto Njemu? Moda dozvoljava bolni raskol? Donekle je razumljivo kad se poistovjeuje tijelo Gospodnje i neka od velikih, vjekovima prisutnih konfesija. One dugo traju i pored svega to se desilo imaju i itavu plejadu velikih umova, heroja vjere i muenike. Reklo bi se da oni na neki nain kompenziraju i pokrivaju nesretne trenutke u istoriji naroda i crkve. Ipak teko je razumjeti teologiju ostatka u kojoj se sa tijelom ne identikuju samo konfesije unutar podjeljenog protestantizma, nego i razne minorne frakcije proizile iz tih pokreta. Reformcija je smogla snage da progovori, da igoe mnogo onoga to je u crkvi bilo loe, ali po cijenu raskola i cijepanja. Protestanti bi danas rado preutali neke bolne injenice. Prva je u tome da se duh raskola nije zaustavio izlaskom iz velike, u tom trenutku netolerantne zajednice, ve je za posljedicu imao daljnje, teko razumljive podjele. Drugo je injenica da su elementi reformacije postojali i opstali u crkvi iako nisu proizveli odvajanje. Naravno, moe se diskutovati kako o dometima reformacije unutar crkve, tako i o cijeni raskola i podjela. Namee se zakljuak da tijelo Hristovo (crkvu) moemo shvatiti kao zajednicu onih koji su povezani sa Glavom, I on je glava tijelu crkve, koji je poetak i prvoroeni iz mrtvijeh, da bude on u svemu prvi,105 onih koji su utemeljeni na
104 Nikolaj Berajev, O savrenstvu hrianstva i nesavrenstvu hriana, http://www.verujem.org/teologija/berdjajev_o_savrsenstvu_hriscanstva.htm Dostupno: 20.7.2011.g. 105 Koloanima: 1,18.

100

RELIGIJA KAO KOMUNIKACIONA BARIJERA

okotu Ja sam okot a vi loze, i koji bude u meni i ja u njemu on e roditi mnogi rod, jer bez mene ne moete initi nita.106 Dakle oni koje Hristos prepoznaje i zove svojima, ispunjavaju kriterijum pripadnosti tijelu Crkve . U realnom ivotu to znai da su tijelocrkvu ine pravoslavac, katolik i protestant koji su u Hristu, i istovremeno da su potencionalno duhovno distancirani od nominalnog vjernika svoje zajednice.

Duhovni ivot ateista

Izraz neznaboac u Pavlovo vrijeme ne pretpostavlja nevjernika, nego radije osobu koja nema specina saznanja o Gospodu koji se javljae ocima i prorocima. Ipak neki momenti u ovim biblijskim stihovima su primjenjivi za razumijevanje pretpostavljenog duhovnog ivota ateista, koji su u nae vrijeme mnogo brojniji. Ako su danas brojniji, ostaje pitanje: zato? Kao to postoje deklarativni vjernici, koji svoju vjeru ive na nivou folklora, identikuju se sa vjerskim kolektivitetom, upranjavaju tradicionalne religiozne obiaje, bez transcedentnog sadraja vjerujemo da ateizam moe biti samo deklarativan. Kao i deklarativna religioznost, i ateizam se esto denie na racionalnom nivou svijesti. Kroz ideoloke obrasce, osoba posmatra i tumai realnost. Reklo bi se da razum funkcionie u unaprijed zadanim, limitiranim okvirima miljenja. Kaemo limitiranim, jer je svijet sveden na ono to je mjerljivo i nauno dokazivo. Deklarativno hrianstvo ne podrazumjeva istinsku pripadnost, jer ostaje univerzalno primjenjiv princip:nije Izraelac onaj koji je spolja obrezan, nego je obrezanje koje je iznutra...107 Na isti nain moemo dovestu u pitanje i ateizam, zavisno od segmenta ljudskog bia iz kojeg proizilazi. Ateizam na racionalnom nivou ne mora obavezno negirati oblike duhovnog ivota. On moe imati unutranje porive koji su u skladu sa Boijom voljom. Moe preciznije slijediti duhovne principe jevanelja od vjernika koji redovno odlazi u crkvu, i ritmiki ispunjava propisana pravila i
106 Jevan. po Jovan:15, 5. 107 Rimljanima posl.:2, 28-29.

101

CENZURISANI ISUS

obrede svoje crkve, iako on (nevjernik) svojim racionalnim stavom odrie Boije postojanje. Kad u nevjerniku vidimo ispunjenje pozitivnim, kad vidimo da on proslavlja ivot, ljepotu, slobodu, onda se sjeamo biblijskog stiha koji kae da je svaki dobar dar odozgo, od oca svjetlosti. Svaki dobri dar i svaki poklon savreni odozgo je, dolazi od oca svjetlosti, u kojega nema promjenjivanja ni mijenjanja vidjela i mraka.108 Tako i ateista, koji svoju ivotnu lozoju denie kao ateistiku, mentalno funkcionie kao dobar vjernik. Iako se tako ne opisuje, on je naviknut da u svakodnevnom ivotu oslukuje i slijedi ono to hriani zovu djelovanje Duha Boijeg. Takav ovjek principijelno staje na stranu dobra. On zastupa stavove koji su istiniti, on nastoji da zatiti ono to je ispravno i istinito makar zbog toga ostao u manjini. On e nastojati za sauva lijepo, da donese mir u koniktu, da realizuje ciljeve identine ciljevima hriana. Istina, ateista e svojim djelima dati drugo ime. On e to nazvati humanizmom, ovjekoljubljem. Rei e da su to vrijednosti opteljudske civilizacije. On u nainu svog reagovanja, u svojim stavovima ne vidi Boga kao uzrok ili inspiraciju, ali i dalje ostaje pitanje: Da li je to i najvanije?. Ako nevjernik svojim ivotom promovie Boanske principe, onda je njegov uticaj pozitivan. Na Boanskoj promisli je kad e njegov razum biti osvedoen, kad e biti prizvan bogoosvjedoenju. Postavimo pitanje: Da li je na duhovnoj ravni, u boljoj poziciji onaj koji svojim razumom odrie vjeru, a u svakodnevnom ivotu armie njene vrijednosti, ili onaj koji formalno ispovijeda hriansku pripadnost, a u praksi pokazuje svoju samoivost, koja tu vjeru negira? Papa Benedikt XVI kae:
Agnostici, koji zbog pitanja oko Boga ne nalaze mir, ...i imaju potrebu za istim srcem, blii su Kraljevstvu Bojem od onih vjernika koji su to po rutini koji u Crkvi vide samo aparat bez da njihovo srce biva dirnuto vjerom.109
108 Jakovljeva posl.: 1,17. 109 Web portal: Kri ivota, Papa: Agnostici bolji od rutinskih vjernika! http://www.kriz-zivota.com/zoom/6460/papa_agnostici_bolji_od_rutinskih_ vjernika/, Dostupno: 10.10.2011.

102

RELIGIJA KAO KOMUNIKACIONA BARIJERA

Sam Isus ne ostavlja prostor za nedoumicu, bar kad se radi o formalnom pripadanju vjeri. No zaludu me potuju uei naukama i zapovijestima ljudskima.110 Ta beznadenost je ponovljena rijeima: Strah kojim me se boje, zapovijest je ljudska kojoj su naueni.111 Dakle, pojedinac se predstavlja kao vjernik. On sebe tako vidi, tako se opredjeljuje na nekom dravnom popisu. Meutim on nije Hristov uenik. On nema lini odnos sa Bogom. On se samo pridrava vjerskih formi kolektiviteta kojem pripada. Vjerujemo da ogroman broj ljudi ivi u tom bipolarnom svijetu, u kome njihov razumski dio funkionie u skladu sa jednim, dok se njihova psiha upravlja po drugom principu. To sam ljudski ivot, a posebno vjersko prosvjetljenje drugih ljudi, ini komplikovanim i tekim procesom. Hrianin e u susretu sa plemenitim ateistom vidjeti provienje, vidjeti Boiju ruku koja smekava i nevjernikovo srce i zbog toga e slaviti Boiju mo. U susretu sa deklarisanim vjernikom, koji ini zlo, korektan vjernik e ostati zbunjen, a nevjernik iznova nai razlog za svoj stav, da je po njemu vjera la, izvor manipulacije i metod iskoritavanja ovjeka. Nedosljedni, deklarativni hriani, koji priznaju Gospoda rijeima i usnama, a srce im stoji daleko od njega, su snanija inspiracija ateizma od cjelokupne ateistike lozoje. Vjerujemo da je to u veoj mjeri projekat destruktivne sile na zemlji, nego neuspjeh svjetla. U vezi sa tim Isus govori priu o itu i kukolju.112 U ljudskim tvorevinama, dobro i zlo je uvijek izmjeano, i ostae tako do trenutka kad se ito odvoji od kukolja. Onaj koji Gospoda doivljava kao oca, trai svoju brau. Nai e ih u raznim konfesijama, nai e ih i meu onima koji ozbiljno misle kad kau: Ja sam sa religijom raistio. Oni koji prolaze kroz iskuenje sablazni, (a grijeh i sablazan su ustvari reprogramiranje naeg uma) doivjee to iskuenje ispred oltara, ispred propovjedaonice, daleko ee nego ispred kafanskog anka.

110 Jevan. po Mateju:15, 9. 111 Isaija:29, 13. 112 Jevan. po Mateju:13, 24-30.

103

CENZURISANI ISUS

Podjele unutar zajednice

Postoje situacije u kojima pojedinani autoritet izgubi podrku i pravo predstavljanja organizacije. Ovo su svakako situacije koje generiu velike napetosti i razotkrivaju pravu prirodu pojedinca i itavog sistema. Kad jaki ovjek izgubi poziciju unutar organizacije, on ostavlja upranjeno mjesto za koje uvijek postoji dovoljan broj zainteresovanih. Nasljednici su u prilici da prepoznaju sve ari i mogunosti koje donosi pozicija, ali pred izazovom da previde sva iskuenja i napore koji dolaze u paketu sa novim ovlatenjima. Proces tranzicije poloaja uvijek razotkrije stanje u organizaciji upravo kroz svoj odnos prema bivima. Snana organizacija e se, kad god je to mogue, osloboditi bivih kadrova na dostojanstven nain, naglaavajui kontinuitet jedinstva, ideje i djelovanja. Nasuprot ovom, situacija u kojoj novi voa ili vodei tim, snano naglaavaju zaokret, potpuno nove odnose i metode unutar organizacije, svjedoe o prisutnoj krizi u sistemu. Brzina i glasnost sa kojom se obavlja estitanje i pokazivanje lojalnosti, novoj poziciji razotkriva mnogo o unutranjim odnosima u organizaciji. Respekt, i posebno denisan specijalni status za bive vodee ljude, je u krajnjoj liniji izraavanje respekta prema samoj instituciji. Promjene koje sadre elemente revolucionarnog nisu primjerene organizacijama kao to je crkva, i nikad ne donose prijeko potrebnu stabilnost sistema. Ponaanje pojedinca, osobe koja je izgubila svoj poloajni autoritet, razotkriva njegovu pravu prirodu, njegove motive, a potencijalno i prethodne meupersonalne odnose. U kontekstu crkve, pojedinac se bori za svoja prava imajui uvijek na umu interes cjeline. Hoe li uspjeti dokazati svoju ispravnost, a da ne stvori osjeaj razdora, nepovjerenja, loih odnosa u crkvi? Da li e okraj velikih, imati za posljedicu sablazan malih i neutvrenih? Da li e personalna neslaganja biti prenesena na dogmatsko podruje, izazivajui tako nesluene posljedice razdora, pa ak i raskola? U svijetu politike mi prepoznajemo tenju pojedinca za rangiranjem na to viu poziciju, koja donosi dodatnu mogunost raspolaganja materijalnim i ljudskim resursima. Politiko pozicioniranje 104

RELIGIJA KAO KOMUNIKACIONA BARIJERA

podrazumijeva pouzdane saradnike na nioj instanci, i dobre odnose prema onom ko je hijerarhijski iznad. U praksi govorimo o ljudima koji imaju snanu podrku iz baze, dakle sa nie instance i o onima koji imaju zaleinu tj. snane zatitnike iznad. Tehnologija opstanka u hijerarhiji podrazumijeva veliku vjetinu i prilagodljivost. Tako se stvaraju itavi slojevi ljudi koji ne troe energiju u stvaranje novih duhovnih i materijalnih vrijednosti, nego gotovo iskljuivo su zauzeti igrom pozicioniranja, jaanjem statusa moi u odnosu na one ispod, i pribavljanjem simpatija i povjerenja od onih iznad. Crkva ivi uvijek u zadanim okvirima drutvene realnosti. Svi vjetrovi sekularnih zbivanja zapljuskuju i ljude u crkvi. Zapravo, lanovi crkve su esto i akteri zbivanja sa svim posljedicama koje ona donose, od osjeja trijumfa do frustracije. Zaokupiranost politikim aspektom u crkvi ili drutvu, donosi otuenje od osnovnih ciljeva i poslanja crkve.

105

CENZURISANI ISUS

VI. SEKULARNO OKRUENJE

Knez ovog svijeta Uticaj drutvenih odnosa na religioznu spoznaju Car umjesto proroka Vrijeme monarha Vjera u vremenu nastanka kapitalizma Vjerovati uprkos demokratiji Postmoderna i fundamentalisti ovijek kao mjerilo stvari Moderno doba Drutvena solidarnost? Religizacija politike ili politizacija religije? Politika apstinencija? rvanj svjetovne realnosti Cilj i sredstvo Izazov manipulacije

Knez ovog svijeta

P
106

ojam Knez ovog svijeta implicira da se radi o nekom ko predstavlja vlast, ko na odreen nain postavlja pravila igre. Isus u Getsimaniji govori svojim uenicima: Ide knez ovog svijeta.... Da li je zaista personicirano zlo u liku kneza ovog svijeta,113 u prilici da kreira i titi pravila igre na zemlji?
113 Jevan. po Jovanu:14,30. Misli se na Lucifera (Sotonu).

SEKULARNO OKRUENJE

Prosjean ovjek iz naroda e nam to potvrditi iz svog ikustva. Ipak izraz knez sugerie ogranienu vlast, unaprijed zadane okvire u kojima se odvija ivotna bitka svakog od nas. ovjeanstvo, tavie, postaje sam centar sukoba Boije suverene carske vlasti i ograniene, ali realno prisutne, vlasti odmetnutog kneza ovog svijeta. U ovom kontekstu misao o odrastanju i sazrijevanju ovjeka dobija znaenja koja uznemiruju. Spoznaja realnosti je spoznaja tog nesavrenog, grjenog svijeta, pravila igre koje je postavio i knez ovog svijeta. Realno je i oekivati da pojedinac instiktivno nastoji da kroz ivot proe sa to manje udaraca, boli i oiljaka. Znai, oekujemo da ta zemaljska pravila budu dio i njegove linosti, ili da postanu njegova uslovna reakcija. Zrelost i spoznaja realnog svijeta mogu znaiti i zrelost u zlu. Tu dualnost i podjeljenost konstatuju mislioci od poetka pisane rijei, a na sebi svojstven nain konstatuje i Sveto pismo, jer je duh sran ali je tijelo slabo. Straite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh sran ali je tijelo slabo.114 I vie od toga, Hrist daje upute za ponaanja uenika, ini se ak i kriterijum potrebnih osobina misionara: Budite dakle mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi.115 Ovo svakako nije opis djeije naivnost, ve prije ivotne zrelosti koja je voena svjesnim principom nepristajanja na zlo kao metod. Cilj ne opravdava sredstvo, jer pogreno sredstvo ne promovovie Carstvo Boije i principe na kome se ono uspostavlja. Kad Isus kae da ide knez ovog svijeta, on daje jo jednu za nas fascinirajuu izjavu: ..i u meni nema nita.116 Od tih pravila igre, od tih principa, od tog sistema (rekao bi moderan ovjek) u Hristu nema nita. On ih ne prihvata, on je anahronizam te realnosti i te civilizacije. Hrist odbija da ivi po njima i spreman je platiti cijenu tog odbijanja. Hrist nije samo kritika i negacija postojeeg, on otvara horizonte nove realnosti i jasno je objavljuje pred svojim protivnicima. I ree im: vi ste od niih, ja sam od viih; vi ste od ovoga svijeta, ja nijesam od ovoga svijeta.117 On prepoznaje ponuenu logiku, ali
114 115 116 117 Jevan. po Marku:14, 38. Jevan. po Mateju:10, 16. Jevan. po Jovanu:14, 30. Jevan. po Jovanu 8, 23.

107

CENZURISANI ISUS

ne pristaje na njen diktat, bilo da stoji pred Pilatom, bilo da je kuan u pustinji. Isus odgovori: carstvo moje nije od ovoga svijeta; kad bi bilo od ovoga svijeta carstvo moje, onda bi sluge moje branile da ne bih bio predan Jevrejima; ali carstvo moje nije odavde.118 A on odgovori i ree: pisano je: ne ivi ovjek o samom hljebu, no o svakoj rijei koja izlazi iz usta Boijih.119Hristos ta pravila prepoznaje, vidi u kojoj mjeri ona tragino gospodare ivotima ljudi njegovog vremena. Pred iskuenjem on ne govori u formi negacije, nego sugerie da je princip opstanka ivota meu ljudima jednostrano formulisan, nedovren i samim tim navodi na pogrean zakljuke i odluke. ak i u situaciji kad se nekoj elji ne moe prigovoriti po zemaljskoj logici, Isus daje primjer iskazujui svoju elju i istovremeno pristajui da se odluka o njegovoj budunosti donese na osnovu vrijednosti koji su u vioj realnosti, koji su nevidljive: I otiavi malo pade na lice svoje molei se i govorei: oe moj! ako je mogue da me mimoie aa ova; ali opet ne kako ja hou nego kako ti.120

Uticaj drutvenih odnosa na religioznu spoznaju

Piui o konfesionalnosti kao kolektivnom izrazu religioznozne svijesti, Berajev govori o dva faktora koji odreuju, deniu sadraj vjerovanja. Prvi faktor je svakako uticaj nepromjenjive sile Boije i njegove apsolutne mudrosti, a drugi faktor je ljudski. Taj drugi, ljudski faktor je odreen, uslovljen vremenom u kome ivi, sposobnou razumijevanja i interpretacije, dominanim lozofskim pravcem, predznanjem svake jedinke pojedinano i napokon nedovrenou ili grenou ovjeka i njegove prirode. Religija u svakom vremenu priziva autentinost, ponovljeni izazov da se razumljivo interpretira, pravilno razumije i primijeni u svakodnevnom ivotu. Kako se mijenjala organizacija ljudskog drutva, mijenjali su se i socijalni odnosi, koji su vrili ogroman uticaj na razumjevanje religije. Mijenjalo se i razumjevanje samog Boanskog bia i njego118 Jevan. po Jovanu:18, 36. 119 Jevan. po Mateju:4, 4. 120 Jevan. po Mateju:26, 39.

108

SEKULARNO OKRUENJE

vog odnosa prema ovjeku. Ovaj ljudski faktor dominantno djeluje na razum veine ljudi. Samo manjina je u prilici da shvati opta pravila, da primi poruke koje prevazilaze zadano vrijeme i prostor. Postoji zakonitost da nain na koje je organizovano sekularno drutvo, vri ogroman uticaj na odnose unutar vjerske zajednice. ak i u okolnostima kad postoji episkopalno121 crkveno ureenje unutar vjerske zajednice, kad ona ivi i radi unutar drutva u kojem su poljuljani kriteriji autoriteta, kad su vrijednosti relativizovane, neslaganja i suprotnosti uvijek e nai put da se artikuliu. Pronai e nain da se autoriteti dovodu u pitanje. Na isti nain, kad je vjer-ska zajednica kongregaciono122 ureena, a ivi u sredini koja naginje jednomislenosti i nekom obliku totalitarnosti, kolektivno miljenje e ustuknuti pred stavovima istaknutog, monog pojedinca ili porodice. Sistem je napravljen da u njemu odluuje kolektivno miljenje, da se izbjegne bilo kakva premo otuenih profesionalaca. Meutim u praksi e stado dobiti alfa mujaka koji e ga voditi i predstavljati pred drugima po svom nahoenju. U oba sluaja ire drutvene tendencije uspjeno se preslikavaju u vjersku zajednicu, bez obzira na nain kako je organizovana. Iako su vjerske zajednice najee formalno nezavisne, one ne ostaju imune na uticaj irih drutvenih zbivanja. Svijet ideja je kao sistem spojenih posuda. Svaka promjena utie na one pored, bili oni slini ili razliiti.

121 Episkopalno ureenje se odlikuje vrstom strukturom ogranizacije, jerarhije. Na elu se nalazi episkom (vladika, biskup). Ovakvu organizaciju imaju tradicionalne crkve. 122 Kongregacija je nain organizacije gdje vlast dominantno pripada lokalnoj crkvi. Ovakvo ureenje prepoznajemo npr. kod baptista.

109

CENZURISANI ISUS

Car umjesto proroka

Jevrejski narod ima svoje posebnosti. Razlike koje ga ine drugaijim od bilo kog drugog naroda, odnose se prvenstveno na njihovo specino religiozno iskustvo. Izlazak iz egipatskog ropstva je Bog ostvario preko proroka. Preko proroka Jevreji su voeni kroz pustinju. Posljedice ovog iskustva je bila dugogodinja spremnost naroda da oekuje Boiji znak, signal koji bi odredio pravi put na sudbonosnim raskrima u istoriji tog naroda. Jevreji su esto dobijali poruke koje bi odreivale pravi trenutak, pogodno vrijeme za poetak neke aktivnosti. Upravo je odnos prema intituciji proroka odreivao sudbinu naroda, jer je predstavljao odnos prema Bogu. Poslunost je odreivala je da li e nastupiti vrijeme stabilizacije, mira i progresa. Bahatost i gordost ih je uvodila u vrijeme krize i nacionalnog stradanja. U vremenu nakon izlaska iz Egipta i zaposjedanja Hanana, zabiljeen je poseban period u istoriji ovog naroda. To je bilo vrijeme sudija. Prema svetopisamskom izvjetaju, Bog je podizao i pozivao ljude specinih osobina i sposobnosti, primjerenih potrebama tog trenutka. esto su to bili, kao u primjeru Samsona, ljudi obdareni natprirodnom snagom i karizmom, dovoljno sposobni da podignu posrnulu volju i elju naroda za slobodom i autentinom vjerom. ak i u prilikama kad je viegodinje robovanje, okolnim monim narodima, formiralo podaniki, maloduni mentalitat, ovi ljudi su bili snaan dokaz da je Gospod posredi nas , da pohodi i podrava narod. Starozavjetni izvjetaj je ciklina istorija uspona i padova, pobjeda i poraza. Kad god bi jevrejski narod odbio da poslua i slijedi upozorenje proroka, Gospod im je due vrijeme uskratio proroko vostvo. To su bili periodi gladi, ropstva ili ak progonstva sa dodjeljene im Obeane zemlje. Sve se deavalo njih radi, da bi shvatili pouke, da bi bili narod blagosloven mimo sve narode, da bi njihov napredak bio svjedoanstvo i putokaz drugima da slijede jednog, stvarnog Boga. Neophodno je jasno uoiti sutinsku razliku: izmeu voenje zemlje preko proroka, ili preko carske institucije, kakvu su imali okolni narodi. Proroki autoritet nije predstavljao 110

SEKULARNO OKRUENJE

funkciju, nego prvenstveno pozvanje od Boga. On nije bio odraz line sposobnosti proroka, nego je stalno zavisio od Boije naklonosti. Prorok nije uloga koja se moe zadrati unutar porodice, ne moe se ostaviti u nasledstvo. Prorok nije mogao, po svom nahoenju, izvriti inicijaciju svog nasljednika. On je mogao samo ekati upute od Gospoda. Karakteristian primjer imamo u Prvoj knjizi Samuilovoj, gdje starjeine Izrailjeve dolaze pred Samuila sa posebnim zahtjevom: ... evo ti si ostario, a sinovi tvoji ne hode tvojim putevima; zato postavi nam cara da nam sudi, kao to je u svijeh naroda.123 Oito da si Samuilovi sinovi imali drutvenu poziciju koja se temeljila iskljuivo na ugledu njihovog oca. Takoe je jasno da je njihova samozvana pozicija neodriva, bez obzira na Samuilove zasluge. Iako izvjetaj Samuilovu slubu predstavlja kao kontinuiranu vjernost Bogu i predanost narodnim interesima, njegovi sinovi to nee moi dugo koristiti. Za njih se kae da su svoj poloaj u pravnom sistemu Izraela koristili za uveanje svoje dobiti. Reeno jezikom naeg vremena, oni su bili korumpirani. Fascinira da starjeine ne dolaze da se poale na gubitak kontinuiteta, ne trae da prorok djeluje u smislu zavoenja reda. Oni su doli sa pripremljenim rjeenjem, u maniru predstavnika legitimne volje naroda i trae da im Samuilo postavi cara. Vidim u ovom tekstu i nastojanje da se argumenti zahtjeva dodatno ojaaju izrazom: Kao to je u svih naroda. Biblijski izvjetaj kae da je ovaj zahtjev pogodio Samuila, ali da ga je on proslijedio pred Boga traei savjet. Boiji odgovor je sudbonosan za tadanji Izrael, ali i nepresuni izvor nadahnua za nas danas, kad promiljamo o drutvenim pitanjima i realnosti. A Gospod ree Samuilu: posluaj glas narodni u svemu to ti govore; jer ne odbacie tebe nego mene odbacie da ne carujem nad njima. Zato sad posluaj glas njihov, ali im dobro zasvjedoi i kai im nain na koji e car carovati nad njima124 Interesantno, u potpuno jasnoj situaciji kad predstavnici naroda zahtjevaju neto to nee izai na dobro, Gospod ohrabruje proroka da udovolji njihovim zahtjevima i da ih unapred upozori o onom to e doi u budunosti.
123 1. Samuilova:8, 5. 124 1. Samuilova:8, 7.9.

111

CENZURISANI ISUS

Mi koji ivimo u dvadesetprvom vijeku, u situaciji smo da poredimo razliite oblike ureenja ljudske zajednice, da razmiljamo ta se to krupno desilo u spomenutom dogaaju? U emu je sutinska razlika izmeu koncepta u kojem Gospod vodi narod preko proroka i onog u kojem narod zahtjeva da bude voen preko cara, kojega bi prorok prepoznao i preporuio? Car koji je prepoznat od strane proroka, takoe je izabran po Boijoj volji. Ovaj obrazac e vjekovima biti koriten prilikom ustolienja vladara, gdje e uz njihovo ime i titulu dodavati: Po volji Boijoj. Naravno, nikome nije smetalo to je u takvim prilikama presuivao odnos politikih snaga i interesa, bez proroka, bez jasne nedvosmisleno izreene Boije volje. Istorijski je kompenzacija pronaena u predaji krune iz ruke patrijarha, biskupa. Prvi izraelski car je bio izvrilac koncepta koji Gospod nije ohrabrio, ali ga je na zahtjev naroda dopustio. Meutim, samo personalno rjeenje, izbor Saula je bio u potpunosti pod kontrolom proroka Samuela, dakle pod kontrolom Boijom. Saula e naslijediti David, pisac mnogih Psalama, takoe na legitiman nain, pomazan od strane proroka. okantno, ali ve u Davidovo vrijeme dolazi do neuspjelog pokuaja da se do prestola doe nasilnim putem. Davidov sin Avesalom shvatio i pokuao je upotrijebiti metod koji je bio uobiajen izvan Izraela, dolazak na vlast dravnim prevratom. Vratimo se na razlike ova dva koncepta. U emu je zahtjev jevrejskih voa greka? U emu se sastoji njihovo odbacivanje Boga? ta e im donijeti ta promjena? ta e izgubiti, a ta dobiti kao posledicu svog zahtjeva? Proroka funkcija se ne nasljeuje, jer ona predstavlja dar suverene Boije volje. Steena drutvena pozicija, ugled i autoritet ne mogu se ostaviti kao naslee potomcima. Bog bira po svom nahoenju. On ne oslukujui glas naroda i ne konsultuje narodne knezove. esto ne obraa panu ni na tenje osobe koju bira, kad je poziva u slubu. Proroka sluba nije uspjeno savladana vjetina. To nije sposobnost, nije inicijcija dobijena zbog pripadnosti odabranoj elitnoj grupi. Pojam proroka podrazumijeva ovjeka u permanentnom statusu sluaoca. Onoga iji je um i srce otvoreno, koji pita Boga i koji je dovoljno senzibilan da uje i prenese poruku Boiju. Za trenutak bi smo rekli da je to potreba kao to je disanje, posto112

SEKULARNO OKRUENJE

janje, meutim ipak nije tako. Prorok prima poruku i pritom ne die. Njegovo bie je dovedeno na nivo koji podrazumijeva drugaiji, potpuno neshvatljiv metabolizam ljudskog bia. Jer od ovog asa u meni nesta snage i ni dihanje ne osta u meni.125 Nasuprot proroku, carska pak funkcija podrazumijeva ogromnu koncentraciju ovlatenja, autoriteta, faktike moi i materijalnog bogatstva. Car sve to moe prenijeti, ostaviti u naslijee. Meutim, krajnje je neizvjesno da li e car i njegovi nasljednici u svom vremenu postajati bolji ili gori. Neko je rekao da vlast uvijek kvari ljude, a da apsolutna vlast apsolutno kvari. To najbolje vidimo u primjeru samog Saula, prvog cara u Izraelu, koji je u poetku svog carovanja stajao rame uz rame sa prorocima, a zavrio kao dezorjentisana osoba od koje je Gospod zaklonio svoje lice. Pred kraj njegovog ivota Saul ima sve karakteristike ovjeka iji integritet naruavaju demoni. Naravno i prorok je mogao pasti, izgubiti vjeru, postati ohol ili neposluan. Bog u takvom sluaju rjeava problem, On sklanja dezorjentisanog proroka. Cara bira ovjek. Okruuju ga laskavci koji mu podilaze, elei bolju poziciju za sebe. Mali broj savjetnika je pozicioniran oko cara. Oni mu mogu sugerisati stavove, mogu da budu iskreni ili neiskreni. Ovaj drugi krug monika e imati svoje laskavce, i tako sve dalje, do dna drutvene ljestvice. Dakle, itav sistem je obezboen. Svi slue nekome iznad i gotovo svi pokuavaju kontrolisati one ispod. Umjesto da oekuju Boiju blagonaklonost, da se nadaju milosti sa neba, svi nestrpljivo oekuju priznanje drugog ovjeka, nekog ko je na malo viem nivou hijerarhije. Bog bira i opoziva proroka. Careve biraju ljudi i tako im stavljaju na raspolaganje sredstva koji onemoguavaju njihov opoziv. Ovaj dogaaj, traenja cara je ulazak u rizik promjene drutvenog sistema. To je drugaija, neuporedivo neizvjesnija perspektiva odabranog naroda.
I kaza Samuilo sve rijei Gospodnje narodu koji iskae od njega cara; I ree: ovo e biti nain kojim e car carovati nad vama: sinove vae uzimae i metati ih na kola svoja i meu konjike svoje, i oni e trati pred kolima njegovijem; I postavie

125 Knj. proroka Danila:10, 17.

113

CENZURISANI ISUS

ih da su mu tisunici i pedesetnici, i da mu oru njive i nju ljetinu, i da mu grade ratne sprave i to treba za kola njegova. Uzimae i keri vae da mu grade mirisne masti i da mu budu kuharice i hljebarice. I njive vae i vinograde vae i maslinike vae najbolje uzimae i razdavati slugama svojim. Uzimae desetak od usjeva vaih i od vinograda vaih, i davae dvoranima svojim i slugama svojim. I sluge vae i slukinje vae i mladie vae najljepe i magarce vae uzimae, i obrtati na svoje poslove. Stada e vaa desetkovati i vi ete mu biti robovi. Pa ete onda vikati, radi cara svojega, kojega izabraste sebi; ali vas Gospod nee onda usliiti. 126

Iako je Samuilo upozorio da e ih ispunjenje njihove elje imati svoju cijenu, da e kotati, oni koji su bili eljni promjena, ostali su pri svojim stavovima. Dakle, iako su upozoreni, oni beskompromisno ostaju pri svom stavu. Upozorenja koje je uputio prorok Samuilo, kao i poruke koje e slati vizionari kroz ljudsku istoriju, esto nee naii na plodno tlo, upozorenja e biti odbaena i prije nego to budu razmotrena. Gledajui sa obronaka Maslinske gore, Isus plae nad Jerusalimom: Jerusalime, Jerusalime, koji ubija proroke i zasipa kamenjem poslane k sebi! Koliko puta htjeh da skupim eda tvoja kao to koko skuplja pilie svoje pod krila i ne htjeste! .127 Bog je mnogo puta pozivao ovjeanstvo, slao mu svoje poslanike. esto su ljudi svoj stav i svoju sudbinu ovjeravali ubijajui proroke, zasipajui kamenjem one poslane njima. Bilo je neuporedivo lake skliznuti u otpad, jer su se pobunjeni protiv Gospoda mogli pravdati svjetovnom vlau i njenim nevjerstvom. Narod je elio voe i poredak koji bi odgovarao njihovim egoistikim ambicijama i tako su prizivali svoje prokletstvo.

126 1. Samuelova:8, 10-18. 127 Jevan. po Mateju:23, 37.

114

SEKULARNO OKRUENJE

Vrijeme monarha
U vremenu monarhistikog ureenja postojala su dva neprikosnovena autoriteta koji su uticali na formiranje svijesti ljudi. Autoritet Boga na nebu i cara na zemlji. Oba autoriteta su bili neprikosnovena. Oba su donosila odluke koje bi znaile ivot ili smrt za obinog ovjeka. Ljudi su stoga svjesno ili nesvjesno povlaili paralele, traili slinosti izmeu ta dva autoriteta. Osobine nepogreivosti nebeskog suverna i njegova bezgranina mo, esto su upuivale na osobine ovozemaljskih sekularnih i duhovnih voa. Nedostatak milosti i ljudskog sauea kod zemaljskih autoriteta biva povod da se identine osobine pripiu i Bogu, koji je tu i takvu vlast dozvolio. Ovaj spoznajni paralelizam je zbunjivao. Donosio je sablazan upravo zbog toga to je esto sugerisan i od strane vjerskih uitelja tog vremena. Napokon i svetenici su bili dio tih odnosa. I oni su hrianstvo interpretirali polazei od drutvene realnosti u kojoj su ivjeli. Pozicioniranje u crkvenoj hijerarhiji tada je, kao i u vremenu poslije, zavisilo od sklonosti i podrke svjetovne vlasti. Svaka crkvena ustanova (manastir, samostan) prirodno je oekivala da njeno vostvo bude i veza sa monima izvana. Da se kroz taj kontakt osigura uticaj, ali i sopstvena ekonomska i zika sigurnost. Nedostatak diplomatskog pristupa mogao bi stvarati probleme ne samo u odnosima sa lokalnim vlastodrcem, ve i sa nadreenima u crkvenoj hijerarhiji. U ovakvim uslovima teko je oekivati da duhovno poduavanje ukljui bilo kakvu kritiku postojeih odnosa, a jo manje osudu konkretne nepravde i izrabljivanja nemonih i obespravljenih. Postojao je dakle ogroman pritisak na ljudski um, da status koji se dobije roenjem (pripadnost socijalnoj grupi ili kasti) protumai kao Boija volja za pojedinca. Kao njegova sudbina. Pojednostavljeno: Neko je roen da vlada, a drugi da slui i trpi nepravdu. Svaka pobuna se moe tumaiti kao pobuna protiv Boijeg poretka. Obian ovjek se raao, ivio i umirao na ogranienom, malom prostoru, koji je najee oznaavao i granice posjeda njegovog gospodara. Stoga takav pojedinac nije poredio civilizacije, politike i ekonomske sisteme, nego je usmenom predajom uvao 115

CENZURISANI ISUS

sjeanje na one vladare koji su bili bolji ili gori od oekivanog. Npr: Za vrijeme Kulina bana i dobrijeh dana. Ova nemo vjernika da hrianske vrijednosti nametnu kao kriterijum drutvenih odnosa, fokusirala je teoloki akcenat na uenje koja ostvarenje pravednosti vidi tek na nebu, u Carstvu gospodnjem. Religiozni uitelj je u dilemi, kako da tumai pravednost odnosa pred ljudima. Moe izbrati da bude tihi opozicioner sistema, iji je i crkva dio, kroz sauee sa jadnim i nemonim ljudima, rizikujui da bude izolovan, osumnjien, izloen pritiscima. Druga mogunost je da opravdava drutvenu nepravdu potencijalno prikazujui Boga u pogrenom svjetlu. Takoe je oekivano da se sve patnje tumae kao posljedica grenosti upravo onih koji trpe zlo. Uz sve nedae njihovog jadnog ivota, oni se dodatno optereuju griom savjesti. Ako mentalni pritisak nadvlada ljudsko trpljenje, ako se jadnik pretvori u hajduka koji je odluio da orujem brani svoje bogomdano dotojanstvo, instrumentalizovani vjerski slubenik e vjerovatno izraziti svoje zgraanje inom bezakonja i opravdati njegovo hvatanje i osudu. Ovo odobravanje sveteniku svakako donosi simpatije vladajuih, i dobru poziciju u raspodjeli moi unutar crkvene hijerarhije. ivjeti Hristovo jevanelje, u svakom je vremenu podvig vrijedan divljenja. Kad razmiljamo o ljudima u vremenu careva, moramo ostati svjesni da oni nisu bili u prilici da svoju drutvenu realnost porede sa drugim oblicima ureenja drave. Razliiti sistemi, drugaija drutvena ureenja, e se ostvariti tek u buduem vremenu. Nisu imali ponuene alternative, osim strane alternative bezvlaa. Takav pristup, takvo vienje realnosti, se neminovno mora odraziti i na doivljaj vjerskih istina, na formiranje crkvenog uenja. Javlja se prirodna potreba da se sve precizira, da se zakljuci deniu kao apsolutne nepromjenjive istine. Stvaraju se denicije pojmova koje pretenduju da budu vjeite istine. Crkveni sabori ili koncili, daju svoj stav o sve veem broju pitanja. Ovi zakljuci, iako u krajnjoj instanci predstavljaju samo interpretaciju apsolutnih istina, postaju nadgradnja svetopisamskog nauavanja, predstavljaju crkvenu predaju.

116

SEKULARNO OKRUENJE

Pojednostavljeno, u ovom vremenu imamo mentalitet koji proizilazi iz stava: Jedan Bog, jedan car, jedna istina. Ovakva svijest iskljuuje sve drugo, svaku razliitost koja bi bila prihvatljiva. Iskljuivost vjerske svijesti je konstanta do danas. Svaka razlika se tumai kao promaaj onog drugog. Odrie mu se utemeljenost na zajednikom korijenu. Locira se takav na suprotstavljenu stranu, kao predstavnika sila mraka i destrukcije. Monoteizam je stvorio kontekst u kome trijumfuje iskljuivost, jednomislenost. Ljudska priroda je i u samom Boijem otkrivenju pronala inspiraciju za zlo i donijela destruktivne plodove. Ipak, pravi uzrok je u ljudskoj nemoi da svoje vienje apsolutnih istina, vrsto slijedi u aktuelnom vremenu, umjesto nastojanja da tu svoju interpretaciju proglaava izvornom, apsolutnom istinom. Takva svijest je oduvijek izvor ne samo intelektualnog neslaganja, sukoba miljenja, nego i opravdanje za drugaiju vrstu sukoba u kojima padaju ljudske glave u Hristovo ime. Umjesto priznanja Boije apsolutne istine, mi apsolutizujemo nae vienje iste. Umjesto da sa ljudima podijelimo nau spoznaju Istine i uputimo ih na Onog koji sve nas osvjedoava i poduava, mi elimo da drugi slijede nas ili nae kolektivitete. Sekularni kontekst ivota u vrijeme autokratije, nije donosio samo iskuenju zablude, kroz poreenja nebeske i zemaljske vlasti. Rijetki, prosvijetljeni pojedinci su inspirisani ivom vjerom djelovali u zadanim sekularnim uslovima. Hriansko uenje donosilo je u ljudski um svijest o moguem postojanju boljih, humanijih odnosa meu ljudima. ovjek razmilja o hrianskom uenju o boljem svijetu, u kome su relacije meu ljudima odreene ljubavlju i zainteresovanou za ovjeka, a ne samo njihovom snagom i moi. Iako hrianstvo nije bilo koncipirano da bude pokreta revolucionarnih promjena, ono je kod snanih i slobodnih umova ostavljalo nadu da je bolji svijet mogu, da e jednog dana postati stvarnost. Jedni su to vidjeli kroz ostvarenje drave Boije a drugi kroz njeno postepeno odumiranje.

117

CENZURISANI ISUS

Vjera u vremenu nastanka kapitalizma

Tokom rane faze kaitalizma, pored bogatog plemstva i visokog svetenstva, jaa i uticaj onih koji su vlasnici prvih oblika masovne proizvodnje ili se bave krupnom trgovinom. Dakle imamo drutvenu klasu u nastajanja, koja trai novu model odnosa koji bi zatitila njihova materijalna sredstva. Postoji potreba za zakonima koji bi na iroj teritoriji denisali jedinstvena pravila trgovine. Mijenja se i oblik zavisnosti obinih ljudi prema njihovim nadreenim gospodarima. Feudalni vladar je uzimao dio proizvoda od seljaka (kmetova) i dobijao njihov besplatni rad na svom posjedu. Na prvi pogled ini se da buroazija otvara nove horizonte slobode. Radnik je slobodan prihvatiti posao i napustiti ga, ali njegovi prihodi za odravanje egzistencije su takvi da je on prisiljen na dugi i iscrpljujui rad u radionicama, a kasnije u fabrikama. Neizvjesnost njegovog opstanka nije povezana samo sa prirodnim nepogodama, gladnom ili rodnom godinom, nego i saznanjem da moe ostati bez posla i sredstava za ivot. Crkva je po tradiciji njegovala svoje odnose sa plemstvom, sa onima koji koji imaju dugu tradiciju upravljanja i iz ijih redova se regrutuju vladari. U evropskim zemljama se sve vie stvara paralelizam crkvene i graanske vlasti. Bilo je samo pitanje vremena kad e rezliiti interesi dovesti do sukoba razliitih autoriteta, kad e se traiti nova raspodjela prava i ovlatenja. Buroazija koja se sve vie bogati postepeno poinje samostalno osiguravati bezbjednost svojih trgovakih puteva, nansirati pohode koji e im obezbijedili sirovine i uticaj. Ove nove drutvene realnosti napravile su irok prostor za slobodu misli, pa i za slobodu teolokog promiljanja. Bogati gradovi, koji su imali svoje univerzitete, bili su domaini i pokrovitelji protesta protiv nagomilanih drutvenih tenzija. Nova klasa je teila ka veoj nezavisnosti od crkve. Bila je ponekad spremna da tu nezavisnost ostvaruje i kroz religioznu distancu sa zvaninim crkvenim autoritetima. Napetosti unutar crkve su se napokon mogle manifestovati, kad su obe strane imale materijalni oblik podrke. Kad se ovim okolnostima doda mogunost lakeg posjedovanja knji118

SEKULARNO OKRUENJE

ga, a posebno Svetog pisma, jasno je da je ovo vrijeme u kojem je neminovan pluarizam interesa i ideja. esto se analizira meusobni uticaj protestantizma i ranog kapitalizma. Rekli bi smo da je ljudski um pred mogunou izbora, da se otvaraju nove dimenzije slobode. Da li je tako? Ranije prisutne napetosti su jasno artikulisane. One su sad i institucionalizovane, a netrpeljivost je poveana. Teko je sauvati svoj integritet u sredini gdje je dominantan drugaiji pristup vjeri. Gdje taj pristup pokazuje svoje militantno lice. Iako prepoznajemo nove mogunosti razvoja ljudskih odnosa, moramo uoiti da su ipak dovedeni u pitanje vjekovima stvarani odnosi i da je prodrman ustaljeni poredak autoriteta i moi. Ponovo je spoznaja Spasitelja stavljena pred izazov. Promjenjena je vrsta iskuenja. Zamke su drugaije, ali ponovo se svaki ovjek koji voli Boga i ljude osjea kao gost i doljak na zemlji.128 Vjersko opredjeljenje nije znailo samo odluku za. Ono esto podrazumijeva i potrebu snanog i netolerantnog izraavanja i djelovanja protiv druge ideje, drugaije interpretacija religije. Nasuprot pojave militantnog protestantizma, u okviru katolike crkve stvara se protureformacija sa zadatkom da se suprotstavi prodoru ovih, po njene interese, destruktivnih pojava. U sukobu vjerskih opcija, ukrtena su otra pera i britki maevi. Manipulisalo se tuim interesima i grijesima. Kolaterarna teta su bili mali ljudi i njihova spoznaja Boije ljubavi i njegovog projekta spasenja ovjeanstva. U borbama se gubi glava, ali je jo traginije to se gubi i dua, to za cijelu vjenost propadaju oni za koje je Isus umro i vaskrsao. Na alost, to nije kraj postavljanju balvana izmeu nas i Hrista. Ovaj novi svijet, koji uurbano stvara nove maine, pravi sve kvalitetnije proizvode, treba sve vie sirovina, sve vie energenata. Ropstvo, kao iskuenje starog svijeta, jo nije u potpunosti prestalo, a pojavile su se nove sablazni, novi povodi da se na Isusovo uenje gleda sa sumljienjem, da se duevna e pokua utoliti na drugim izvorima. Hrianske zemlje, koje trae blagoslov Boiji za svoj ustav, za svoje brodove, za svoje vladare, odlaze na tue podruje, sjeku tuu umu,
128 Psalam:39, 12.

119

CENZURISANI ISUS

kopaju tuu rudu, nameu svoje zakone i obiaje. U Ameriku stie hrianska civilizacija, uzimajui tuu zemlju, a starosjediocima velikoduno ustupa rezervate. alju im i burad sa mesom, jer nema dovoljno bizona koje bi ovi sami lovili. I opet su hriani tihi, a njihovo utanje alje poruku da je sve uredu da se ne deava nita loe. Koliko puta je u istoriji hrianske civilizacije podignut krst da blagoslovi i isprati kaznenu ekspediciju koja e pobijediti ne samo naoruanog neprijatelja, nego i njihovu neja i starce? Koliko puta smo popljuvali Isusovo raspee naim postupcima prema varvarima koji nisu bili prosveeni hrianskim uenjem?

Vjerovati uprkos demokratiji

Kako prolazi vrijeme i mijenja se ljudska zajednica, ini nam se da ima sve vie mogunosti da se izrazimo, sve vie sloboda. Posebno da mali ljudi svojim glasom doprinesu promjeni zajednice na bolje. Da li je to zaista tako? Ako postoji neki idol savremenog svijeta, koji je stavljen na takav pijadestal da prema njemu nije dozvoljeno nikakvo sumnjienje, nikakvo dovoenje u pitanje, onda se on krije iza pojma demokratije. Ovaj pojam u svakodnevnom jeziku oznaava vladavinu naroda, veine. To podrazumijeva da e veina imati uticaj na stvaranje takvih drutvenih odnosa, u kojima e njihov interes biti maksimalno zatien. Iz perspektive ovog razmiljanja, kljuno je pitanje kako ivot u ovakvim uslovima utie na nau spoznaju Boga, njegovih poruka. Berajev u svom lanku o demokratiji pie:
Demokratija nee da zna za radikalno zlo ovjeje prirode. Ona kao da ne predvia da se volja naroda moe upraviti na zlo, da veina moe stajati za nepravdu i la, dok istina i pravda moe ostati blago neznatne manjine. U demokratiji nema nikakvih garancija da e volja naroda biti upravljena na dobro, da e volja naroda poeljeti slobodu, a nee poeljeti unititi svaku slobodu bez ostatka . 129
129 Nikolaj Berajev, O demokratiji, http://www.verujem.org/teologija/berdjajev_demokratija.htm Dostupno: 4.4.2011.

120

SEKULARNO OKRUENJE

Demokratija ne polazi od pretpostavke da je ovjek grean. Meutim, Sveto pismo to jasno govori: Svi su ljudi pogreili i izgubili su slavu Boiju.130 Na drugom mjestu kae: Svi zastranie, svi se pokvarie, nema nikoga dobro da tvori, nema ni jednog.131 Iako Biblija ui da smo stvoreni po obliju Boijem132 , ona bez imalo diplomatskog uvijanja govori da je prava priroda ovjeka podlona zlu. Ni u sljedeem svetopisamskom stihu ne nalazimo previe povoda za optimizam, dok razmiljamo o dometima i posledicama primjene demokratije: irok je put koji vodi u propast i puno ih je koji po njemu idu. Kao to je uzak put koji vodi u ivot vjeni i malo ih je koji ga nalaze.133 Ove Isusove rijei znae, ak i pod pretpostavkom da vjerujemo u funkcionalnost demokratskog procesa, da odluke donosi upravo ona veina za koju On kae da idu putem propasti. Dakle, manjina onih koji pronalazi uzak, pravi put nije u situaciji da stvori zakonski i drugi milje, koji bi vodio materijalnom i duhovnom prosperitetu. Svjesna manjina bie stavljena u poziciju da se pridrava pravila igre za koja vidi da nisu optimalna, da ne vode ka optoj i pojedinanoj dobrobiti. Moramo se zapitati da li izgubljeni na irokom putu, zaista imaju mogunot da kreiraju demokratska drutva? U nastavku teksta Berajev spominje mogunost da se volja naroda, mase, moe usmjeravati, upravljati na zlo i da rezultat toga bude da e veina zastupati nepravdu i la, a manjina istinu i pravdu. Ovo je svakako tema o kojoj se esto govori, a kod problematizovanja ovog pitanja, esto se spominje ime Gebelsa, nacistikog ocira za propagandu. Pripisuje mu se poznati aksiom, da e hiljadu puta ponovljenu la, ljudi prihvatiti kao istinu. Ako je manipulacija masama bila realnost u vremenu Berajeva, pitamo se kakve mogunosti stoje na raspolaganju elitama koje kontroliu sredstva informisanja, masovnog komuniciranja? Je li mudro nadati se, da moni nee upotrebiti sredstva, koja im stoje na raspolaganju, da bi osigurali svoju poziciju? Mogunosti su sad daleko vee od onih u vrijeme
130 131 132 133 Psalm:53, 3. Rimljnima posl.:3, 23. 1. Jakovljeva:3, 9. Jevan. po Mateju:7, 13-14.

121

CENZURISANI ISUS

Gebelsa, i stoga danas prepoznajemo njihov gotovo zastraujui potencijal u pogledu indoktrinacije. Moe se djelovati na javnost raznim metodama, iz dana u dan, ozbiljno i kroz humor, kroz intervjue sa obinim ljudima i kroz stavove zvaninika. Mogu se sugerisati stavovi, mogu se odreenoj ideji, pojavi, grupi, pripisivati osobine, dovoditi je u odreeni pozitivan ili negativan kontekst. Rezultat takve kampanje je, da e veliki broj ljudi koji su korisnici tog sredstva informisanja, na pominjanje te ideje, pojave, grupe, osjetiti ponos i zatitniki nagon. Drugi e osjetiti nelagodu, strah, odbojnost. Najvei broj manipulisanih umova nee osjetiti potrebu da kroz vlastito iskustvo, potvrdi ili demantuje primljene sugestije. Veina ljudi vjeruje u mo reklamnih kampanja, u njihovu sposobnost da u najboljem svjetlu prikau neki proizvod. Mali broj ljudi razmilja o mogunosti da se tako kreira na ukus, da drugi odrede ono to mi identikujemo kao nae elje ili potrebe. Jesmo li uvijek sposobni da razlikujemo stvarne potrebe i one umiljene, sugerisane? Za ovo poglavlje kljuno je pitanje, koliko smo izloeni reprogramirnju u stvarima koje odreuju na odnos prema Bogu i ovjeku uopte. Kad neprestano dobijamo informacije koje ne moemo provjeriti, kad nam javne linosti sugeriu stavove o tome ta je dobro, savremeno, moderno, postoji vjerovatnoa da e sadraj onog to zovemo nae miljenje biti sinteza naeg iskustva i ogromnog broja sugestija koje smo nekritiki primili. U kakvom je odnosu princip demokratije i istine? Ako za trenutak iskljuimo pretpostavku da je narodna volja podlona modeliranju, ako stavove veine vidimo kao autentini odraz njihovih elja, potreba, ipak jo uvijek ostaje pitanje: ta emo dobiti kao rezultat demokratskog izjanjavanja? Da li e se prosperitet i rjeavanje nagomilanih problema osigurati kroz prosjena, esto i nekompetentna razmiljanje masa? U ve pomenutom tekstu Berajev kae:
Demokratija ne zna istine i zbog tog ona preputa veini glasova da rijee to je istina. Priznanje vlasti mnoine, metanisanje sveoptem pravu glasa, mogue je tek pri nevjerovanju u istinu i neznanju istine. Onaj koji vjeruje u istinu

122

SEKULARNO OKRUENJE

i koji zna istinu ne predaje je na rastrzavanje kvantitativnoj veini.134

Demokratija, sama po sebi, ne donosi nam garanciju da e nai odnosi biti plemenitiji, a naa spoznaja svetih poruka potpunija. Izvjesno je samo da su odnosi komplikovaniji, a due ljudi jo podmuklije izloene iskuenjima. Naravno da postoji potreba kritikog osvrta i na posljedice elitistikog pristupa. Problemi se mogu javiti prvenstveno iz otuenosti znalaca od stvarnog, svakodnevnog ivota masa i problema koje on donosi. Znalac i autoritet u nekoj oblasti morao bi imati mogunost da predoi svoje vienje nekog problema, mogue pravce razvoja i oekivane posljedice razliitih odluka. Moramo pretpostaviti da e razumni dio populacije, prosvijetljen potrebnim saznanjem, podrati i dati legitimitet predloenim odlukama. Da li to tako funkcionie u realnom svijetu? Da li su razumni ljudi upoznati sa moguim posljedicama upotrebe GMO sjemena (Genetski modikovani organizmi) u poljoprivredi npr.? Da li su se oni sloili, preuzeli rizik za zajedniku budunost? Manipulacija narodnom voljom je i svako uskraivanje ili polovino, selektivno predstavljanje informacija. Reeno je da narod ima onakvu vlast kakvu zasluuje. Vjerujemo da se to odnosi na kolektivitet koji je dugo vremena prihvatao principe, pravila igre, koja se tad bumerang vraaju istom tom narodu. Manipulacija je i uljepavanje realnosti u cilju pridobijanja podrke masa, glasakog tijela. Da li e narod podrati onog ko ga suoava sa istinom, sa realnom situacijom, ili e radije podrati one koji im priaju mile stvari, koji povlauju ponosu njihovog kolektiviteta? U Svetom pismu je zabiljeen dogaaj koji svjedoi o nama ljudima, o naoj zajednikoj prirodi. Svakako bi bila greka da se u ovom dogaaju, kao i u drugima slinim, analizira karakter samo jevrejskog naroda, umjesti zajednike osobina nae ljudske prirode.
134 Nikolaj Berajev, O demokratiji; http://www.verujem.org/teologija/berdjajev_demokratija.htm Dostupno: 4.4.2011.

123

CENZURISANI ISUS

Postmoderna i fundamentalisti
Citirau tekst koji sugerie jasnu polarizaciju u svijetu u kojem ivimo. Kako kae urik, postoji odsustvo cilja, posmatranje ivota kao igre i sluajnosti.
Postmoderna odbacuje uglavnom fundamentalizam i konzervativizam religija. U postmodernizmu nepoeljna je autoritarnost i normativnost. Bog kod postmodernista prestaje biti autoritetom, starozavetnim Bogom, Bogom razuma i straha. Sve vie postaje dobroudnim bogom (prema feministikoj teologiji ak i Majka). U postmodernom religijskom previranju odbacuje se institucionalizovana religioznost, a sve vei uticaj imaju elementi slobodne religioznosti poznate na Zapadu i Istoku: parapsihologija, New Age, on line crkve, i najmlaa Globalna religioznost kao sinkretizam kvazi-religijskih elemenata raznih kultura, religija, svetonazora, lozoje i nauke. Svedoci smo pojavljivanja i fundamentalistikih i militaristikih hrianskih sekti i parareligijskih grupa npr. neopaganizam...135

Nasuprot ovoj relativizaciji, imamo stvaranje fundamentalistikih grupa koje veoma lako mogu poprimiti elemente militantnog, ili su se ve kao takve prolisane. Svaka krajnost dijeli ljude i pojedince nepremostivim barijerama, stvarajui u individui raspoluenost linosti. Ovi suprotstavljeni, ekstermni stavovi, meusobno se hrane. Jedni u drugima trae uzroke i razloge svog postojanja i nepopustljivog stava. Uprkos meusobnom negiranju, krajnjoj iskljuivosti, oni su meusobno povezani, jer upaju religioznu misao iz meditativnog mira, iz traenja Gospoda i oslukivanja njegovog glasa, iz prepoznavanje Njegovih dijela u ljepoti stvorenog, u prirodi. Ovo ovjeka zaluuje. Oteava njegovo duhovno sazrijevanje, udaljava od njega trenutak u kome bi se pomirio sam sa sobom i sa Tvorcem. Sluamo rijei mudrog ovjeka, upuene njegovom sinu: Sine Tale, magare moje, pomiri se sa
135 Igor urik, Znaaj transcendentnosti u postmodernizmu u Religija i tolerancija, Novi Sad. Ceir, Vol. VI, No-9, 2008. str. 110-111.

124

SEKULARNO OKRUENJE

sobom pa e se pomiriti i sa Bogom i sa ljudima....136 Pomenuli smo neophodnost spoznaje, samospoznaje. Jedno kao fasciniranost Boijom kreacijom, ljepotom stvorenog svijeta, i prepoznavanje duha Boijeg u onom to je najbolje u nama. Slutnja onoga to to najbolje u nama dodatno nadilazi. U ekstremnim stavovima prema ivotu nema prijeko potrebne tiine, nema tihog sazrijevanja. Nema postepene spoznaje koja podsjea na izlazak sunca na horizontu, u kome stvari i odnosi meu njim postaju jasno vidljive. Napokon samo iskustvo, koje dolazi kao rezultat spontanog ivljenja, ini da razlikujemo stvari koje se mogu popraviti, promjeniti, od onog sa im se moramo pomiriti kao sa neumitnou ivota. Umjesto meditativne tiine. postoji buka, postoji vapaj i gr ivota. Posve je svejedno da li on dolazi od tragine dezorjentacije postmoderne, relativizacije svega i svaega, nepostojanja repera ivotnih vrijednosti, ili od fundamentalizma koji u svemu vidi neprijatelja, zavjeru i propast Boijeg svijeta.
Kao da u svetu vie nema onoga spokojnoga, smirenoga, radosnoga i slobodnoga stajanja pred Bogom, hoenja pred Bogom; kao da nigde vie nema onoga: Delajte Gospodu svome sa strahom i radujte Mu se sa trepetom. I, gle, raduje se svakom trenutku samoe, jesenjega sunca na zlatnome listu, potpune utianosti i anonimnosti ivota..137

U oba sluaja odzvanja krik napaene ljudske due koja vapi za smirajem i sigurnou. U oba sluaja nema vjere koja nastaje kad ujemo glas tih i tanak....138 Upravo sukob suprotnosti, kao da izvodi ovjeka iz ugodnog doivljaja ivota, prirodnog neusiljenog sazrijevanja. ovjek je esto u sitaciji da bira izmeu dvije krajnosti, dva nepomirljiva stava, da svrstava i denie sebe po cijenu odricanja od dijela i svoga sopstvenog bia.
136 Tale je televizijska serija u reiji Sulejmana Kupusovia iz 1978. godine snimljena po djelu Dervia Suia. 137 Aleksandar meman, Na ivot u Hristu, Hristov ivot zu nama, Pravoslavna misionarska kola; Beograd, 2007. godine. str. 336. 138 1. Carevima:19, 12.

125

CENZURISANI ISUS

Kuda ide, kuda srlja ovaj svijet? Berajev139 e rei da je ak i u vremenu inkvizicije bilo vie prostora za iskonsku duhovnost, nego u vremenu hladnog materijalistoikog sistema, u kome je sve podreeno protu. Navrilo se vie od jedan vijek od smrti hrianskog mislioca, a svijet se neprestano mjenjao. Pitamo se da li je to bilo na bolje ili na gore? Rezultat ovog vremena moe biti i ispunjenje rijei iz Biblije: Ko je svet neka se jo sveti, a ko je pogan neka se jo pogani ....140 Neki periodi istorije kao da ubrzavaju promjene u ljudima, djeluju da mnotvo ljudi izae iz sfere prosjenog, oekivanog, da ljudski ili Boanski lik u njima zasija puninom ili suprotno, da gotovo nestane. Postoji neto u ovom biblijskom stihu to je fascinirajue, neto bitno drugaije, neto to sugerie potpuno nove okolnosti. Rijei: ... neka se jo sveti, ...neka se jo pogani... nedvosmisleno sugrie da je isplaniran trenutak, prelomna, sudbonosna taka u vremenu, poslije koje ovjek vie ne moe da promijeni svoj smjer. Vrijeme u kome se ovjek mogao usmjeriti, biti za ili protiv Boga, tada je denitivno isteklo. Poslije tog prorokog trenutka, ljudi se i dalje mijenjaju, ubrzano klizei u zadanom smjeru sve dalje, sve dublje. Sveti tad postaju sve svetiji, pogani sve poganiji. Pred naim oima odigrava se raslojavanje ljudi, fenomen koji asocira na katoliko shvatanje istilita, samo ovaj put na zemlji, pred oima svih.

139 Nikolaj Berajev, (1874 - 1948) lozof, predstavnik egzistencionalizma, doktor teoligije i laureat za Nobelovu nagradu. 140 Otkrivenje Jovanovo:22, 11.

126

SEKULARNO OKRUENJE

ovjek kao mjerilo stvari

Puno uinjenog u boje ime poslalo je pogrenu informaciju u ljudske umove. Revnosno zastupljanje Boije istine, onako kako je mi doivljavamo, udaljilo je ljude od ljubavi prema Bogu. ovjek postaje mjerilo svih stvari. Svijest o ogranienosti ljudske spoznaje ini da se istina relativizuje ne samo na nivou ovjeka. Pojmovi kao: grijeh, sud boji, postaju metafore, jezike kovanice ili jednostavno izmiljeni pojmovi. ovjek, njegova radost ili patnja postaju centar, i mjerilo svega. Da bi se ta vizija ostvarilo, ovjeanstvu se nudi koncept evolucije, umjesto kreacionistikog koncepta stvaranja. Ali svijet nije postao bolje mijesto za ivot, ako se na ljudskom horizontu zamagli pojam jednoga Boga. ovjek e nastaviti da oboava materiju i/ili ideologiju. Stvara se ideal novog nad-ovjeka i ateistikog raja na zemlji. Naalost taj natovijek ima jasne karakteristike u pripadnosti rasi, naciji ili ideologiji. Opet se deava da u ime nadovjeka pate obini ljudi. Totalitarni sistemi, u ije je temelje ugraen ateizam, narasli su na nemoi da se komunicira sa Bogom i sa ovjekom. Danas sa puno samosvijesti analiziramo nedostatke prethodnih modela drutvenih odnosa.Teokratsko ureenje je donijelo problem poistovjeenja Boanskog i ljudskog autoriteta. Problem su generisali oni koji su Boija prava pripisivali sebi i tako sablaznili vjeru mnogih. Sekularni koncept je takoe imao svoja iskuenja. Ljudi su slijedili ideologije, htjeli su pravdu i raj na zemlji bez vjere u Boga. Ohrabreni tehnolokim napretkom, globalizacijom svijeta, uitelji naeg vremena najavljuju neto novo i funkcionalno. Religioznost se rastavlja na inioce koji se svaki posebno obrauje. - Svijest o relativnosti nae spoznaje (krhko je znanje) koristi se da bi se sloio mozaik uenja, u kome bi svako prepoznao neto svoje. - Trai se religiozna forma koja e biti zajedniki nazivnik raznih kultura. - Religiozno osjeanje se napaja pretpostavljenim jedinstvom i odsustvom razlika. 127

CENZURISANI ISUS

- Potreba za tajnim i mistinim se nadoknauje istraivanjem paranormalnim pojavama. Pokuavaju se nametnuti zakljuci: - Denominacijski sistem se pokazao kao izvor problema i samim tim nepraktian; - On navodno ne prua perspektivu skladnog razvoja civilizacije; - Umjesto podijeljenosti koja stvara sukob, treba se ujediniti na zajednikim (dodirnim) takama. Jasno je da ovaj koncept odgovara vienju svijeta kao globalnog sela (grada). Projekt neodoljivo asocira na funkcionisanje Orvelove ili neke druge farme. U mnogo emu argumentovana kritika prethodnih, ozbiljno, promaenih koncepata vrijednosti je izgovor za stvaranje ovog novog udovinog mutanta.
Interkonfesionalizam nije bogatiji i puniji od konfesije, on je siromaniji i tetniji od nje. To je ravnanje po minimumu. Interkonfesionalno hrianstvo je apstraktno hrianstvo, u njemu nema konkretne punoe ivota...141

U stvari dovoljno je postaviti samo jedno pitanje. Zato je po ovom konceptu Hrist morao umrijeti i vaskrsnuti? Moda je pred nama uspjean sistem koji objedinjuje ljude i njihove potrebe, ali ih ne ujedinjuje sa Bogom. Slian je i koncept zidanja Vavilonske kule koji je bio vanredno zamiljen, ali je propao Boijom intervencijom, kad su ljudima pomjeani jezici. Komunikacija je pojednostavljena. Kodovi su standardizovani. Umanjena je mogunost tenzija i sukoba. Reklo bi se da je sve nauno utemeljeno, a ipak je teoloki neprihvatljivo. Predivnu ravnoteu izmeu ideala jedinstva line i kolektivne odgovnosti nalazimo u rijeima Vladete Jerotia:

141 Nikolaj Berajev, Vaseljenskosi i konfesionalizam http://www.verujem.org/ekumenski_dijalog/berdjajev_konfesionalizma.htm, dostupno: 23.1. 2010.

128

SEKULARNO OKRUENJE

Kada je re o razlikama u hrianskom ispovedanju jednog Boga i jednog Bogooveka Hrista, odnosno Svete Trojice, meu rimokatolicima, protestantima i pravoslavnim ljudima i narodima, uzimajui u obzir sve istorijske i antropoloke neminovnosti razlika meu njima, ne izgleda mi nemogue i neizvodljivo njihovo meusobno pribliavanje i dopunjavanje. Odbacujui u potpunosti svaki sumnjivi sinkretizam, a pogotovo svaki besmisleni sintetiki koktel razliitih a specinih sastojaka pojedinanih uenja pomenutih veroispovesti, prihvatajui osobitost i posebnost pravoslavlja, rimokatolicizma i protestantizma, kao deo Boijeg Promisla u istoriji i stvaralaki izazov narodima u napredovanju njihove sopstvene individuacije, zastupam uverenje u mogunost, pa i neophodnost, upravo na kraju jednog milenijuma, uzrastanja sve tri hrianske veroispovesti do mere i rasta punoe Hristove.142

Razlike koje su neminovne meu ljudima kakvi oni jesu, nisu zlo same po sebi. Takoe je prihvatljivo da svaka religiozna grupa postavlja standarde u duhu svog razumijevanja crkve i slube Bogu. Prihvatljivo je i oekivano da se ti stavovi sprovode svim srcem svojim, i svom duom svojom i svom snagom svojom, ali je normalno pustiti druge da to rade u duhu svog doivljaja istine i dunosti. U stvari radost spasenja i jeste u dobrovoljnosti koju Gospod stvara u nama, a ne u nekom programiranju koje bi od nas stvorilo robotizovane sljedbenike. Umjesto globalne uniformnosti, Jeroti sugerie jedini mogui put unutar onog to je zdravo i prirodno. Sopstvene individuacije (pravoslavlja, rimokatolicizma i protestantizma) se mogu susresti, nai jedinstvo, jedino pojedinanim uzrastanjem do mere i rasta punoe Hristove. Sigurno je da uvijek, kad neka ideja postane iroko rairena, kad ostvari uticaj na znaajan procenat populacije na nekom prostoru, ona snano djeluje na duhovni ivot ljudi na koje vri uticaj. Konkretna religija stvara kontekst, obiljeava sredinu i snano djeluje na mogunost spoznaje Boanskog. Duhovna odgovornost crkvene organizacije je odreena mjerom njenog drutvenog uticaja.
142 Vladeta Jeroti, Vera i nacija, http://www.rastko.rs/losoja/jerotic/vjerotic-nacija_c.html, dostupno: 8.1.2012.

129

CENZURISANI ISUS

Drutvena solidarnost hriana?

Postoji fenomen, gotovo zakonitost, prisutna u razliitim vremenima ljudske istorije. Velike hrianske zemlje su osnovali kolonije, sagradili mone brodove kojima su odlazili na crni kontinent, da bi nahvatali dovoljan broj robova koji e radili na njihovim farmama. Bijeli zemljoposjednici e pjevati pjesme o roenju malog Isusa sa svojom, njegovanom djecom. Katolici e govoriti o Blaenoj majci, a protestanti e imati poasna mjesta za svoje Biblije. Prepriavaju se Isusove prie, ponavlja se propovijed na Gori blagoslova, i uvijek iznova trai da se to primjeni u ivotu sa drugim ljudima, izuzev sa robovima. Koja crkva, koja znaajna vjerska zajednica je digla svoj glas protiv? Koji bi kojektivitet okien Isusovim imenom, doveo u pitanje svoju poziciju u drutvu pokreui ovako osjetljive teme? Rezultati hrianskog uenja su se vidjeli tek na rijetkim pojedincima, koji su zbog dubokog proivljavanja svoje vjere, inili djela koja su olakavala patnje obespravljenima. Tolstoj je zbog otputanja svojih kmetova, bio ne samo osporavan od svojih savremenika, nego i izloen realnom riziku. Njegov postupak je svakako predstavljao lo primjer koji bi i druge mogao navesti da tako ine ili oekuju. Ogromna veina hriana je prihvatala zadanu drutvenu realnost kao bogom danu i nepromjenjivu. Ovo hriansko licermjerje se na alost ne deava u ateistikom drutvu. Moda bi tada bilo shvatljivo. Ovo je vrijeme u kome crkva ima ogroman ugled i uticaj. Hristove poruke se obino ne primjenjuju (cenzuriu se) ako to znai manju zaradu, manji prilog u dravnu ili crkvenu blagajnu. Kroz potpunu kontrolu nad drugim ovjekom, kroz bezobzirnu eksploataciju ljudskog bia, poslana je poruka koja je brutalno negirala (deklarativno prihvaeno) Hristovo uenje. Nakon svega, mnogi se smatraju pozvani da u Hristovo ime sude sve one koji misle ili ine drugaije od javno proklamovanog morala nae hrianske civilizacije. U vremenu zamaha industrijalizacije osjetie se glad za sirovinama i energentima. Mone zemlje e ponovo krenuti u tue dvorite. Sad istina, ne love ljude, ne dovode ih u kavezima, ne proda130

SEKULARNO OKRUENJE

ju ih na pijacama odreujui im trinu cijenu po godinama, zikoj spremnosti, po broju zuba u ustima. Mnoge kolonije e izboriti svoju nezavisnost, ponosno e isticati svoju zastavu, slaviti svoje praznike. Ipak, stvorie se novi modaliteti izrabljivanja i otimanja. Bivi kolnijalisti e doi u novim okolnostima kao trgovci, bankari, ponudie svoju robu, tehnologiju ili jednostavno prodae demokratiju, a za uzvrat e uzeti rude, ume, naftu i izvore pitke vode. Kad poraste pritisak protiv vladavine stranaca, kad doe do pobuna i revolucija, mali ljudi e se nadati da je dolo vrijeme slobode i pravde. U stvari, samo izgleda da je to tako, a sutinski nije. Ako gospodarenje tuom zemljom postane nedovoljno konforno, najbolje je otii iz te zemlje. Uvijek postoji nain da tamo vlada neko domai, neko ko e imati smisla i interesa da ouva i unaprijedi dostignuti stepen saradnje. Bog je na zemlji stvorio dovoljno svega, da bude dovoljno za sve ljude. Nama je ostavio da to samo lijepo raspodijelimo.Koliko smo kao hrianska civilizacija doprinjeli da na svijetu ima manje pohlepe, otimanja i nasilja? Imperijalizam se jednako uspjeno razvijao na podrujima na kojima su dominirali katolici ili protestanti. Osuujui katolike za surovu i neprosvjeenu sekularnu vlast u srednjem vijeku, protestantske zemlje su bezduno i neljudski osvajale nove prostore i tue prirodna bogatstva. Hrianstvo u svom organizovanom obliku nije promijenilo drutvo. Najee se nije smoglo snage za osudu zla, distanciranje od njega. Mi hriani nismo poslali dovoljno snanu poruku da je nepravda suprotna Boijoj volji. Kada je neka zajednica postavila pitanje nepravednog dobitka, ako je on ponuen kao prilog za gradnu bogomolje? Dobra vlast se brine o razliitim potrebama svojih podanika, a u te potrebe svakako spadaju i one religiozne. Ipak, u stvarnom ivotu, svaka vlast se prvo brine o ouvanju svojih pozicija. Vladajua elita, pronalazi interes u pomaganju izgradnje sakralnih objekta. Oni koji pomau neku crkvu, nansiraju izgradnju prelijepih bogomolja, uobiajeno dobijaju poasna mjesta ispred oltara, a obini graani posmatraju i analiziraju ono to vide. Naravno da nije svejedno da li posmatraju osobu iz domainske kue, ljude iji su djedovi i roditelji pomagali crkvu ili dojueranjeg zagrienog nevjernika. Zbunjeni su kad vide novopeenog bogataa koji je 131

CENZURISANI ISUS

kroz sumnjivu privatizaciju kupio fabriku, a njih ostavio bez posla i egzistancije. Frustracija zbog socijalne pozicije se viestruko pojaava kad ljudi, koji su oduvijek praktikovali svoju religiju, a sad vide dojueranjeg ateistu kako sa svetenikom uestvuju u crkvenom obredu i lomljenju slavskog kolaa. Moe li taj zbunjen i potiteni ovjek, koji se bori da prehrani porodicu, doivjeti radost liturgije ili uestvovati u Svetoj misi? Sluati i shvatiti Svetopisamsku poruku? Moe li takav gledajui demonstraciju surove vlasti i mo novca, uzdii svoj pogled i doivjeti onu viu, duhovnu, nebesku realnost? Sigurno je to mogue, ali potpuno je jasno da postoji mnogo barijera koje to pokuavaju onemoguiti.

Religizacija politike ili politizacija religije?

Postoji ideja da se politika religizuje, da se odnosi meu ljudima uine plemenitijim. Meutim postoje razliiti pristupi ovom pitanju. Jedni kreu od pretpostavke da se radi o posve razliitim interesima koje meusobno ne treba mijeati. Tako jedni oekuje da svetenstvo treba apstinirati od politikih pitanja, posebno od onih koja su stranaka i dnevnopolitika. Takvi svetenici se doivljavaju kao osobe sa minornim politikim uticajem. meutim od njih se oekuje pomo u duhovnim pitanjima. Mentorstvo na ivotnim raskrsnicama, odgovor na pitanja o dobru i zlu, ispravnom i pogrenom. Produhovljena, oplemenjena osoba moe djelovati u drutvenim interakcijama sa svojim normama i izgraenim moralnim standardima ovjekoljublja. On u tom sluaju ne mora pozivati na autoritete crkve, (iako zastupa najvie hrianske standarde) zato to su oni postali sastavni dio njegovog vienja svijeta. Reklo bi se da ljudi oplemenjeni Hristovim idejama ovjekoljublja, djeluju u korist, u smijeru dobrog i plemenitog, bez naglaavanja sebe kao sledbenika Boijeg ili zastupnika crkvenih interesa. Skromni svetenik, koji ljude ui optim duhovnim vrijednostima, ima nesaglediv uticaj kroz mnovo onih koje je inspirisao i koji usvojene principe primjenjuju u dinamici drutvenog ivljenja. Drugi pristup polazi od pretpostavke da u drutvu ve postoje dominantno prihvaene norme koje moraju uvaavati svi kojima je stalo do ugleda pred javnou, 132

SEKULARNO OKRUENJE

dakle i politiari. Ove norme su pogodne kao mehanizam pritiska javnosti na vladajuu strukturu. U hijerarhijski koncipiranom svijetu politiari ele imati uz sebe crkvene velikodostojnike, jer je to pouzdan i brz nain da demonstriraju svoju lojalnost matinoj konfesiji. Ostaje pitanje o posledicama te bliskosti za samu crkvu. Da li periferne socijalne grupe takve pojave doivljavaju kao gubitak posljednje nezavisne instance, koja im treba pruati bar moralnu podrku. U viepartijskom sistemu postoji oekivanje da se stranaka pripadnost zamrzne u sluajevima kad pojedinac predstavlja instituciju, kad njegova funkcija podrazumijeva zatitu interesa razliitih vjerskih, nacionalnih i socijalnih grupa. Na balkanskim prostorima takva praksa je vie izuzetak nego pravilo. Politiar ne mora biti vjernik, ne mora privatno respektovati takav svjetonazor, ali mora voditi rauna o miljenju glasakog tijela. Zbog toga odlazi u sakralne objekte, uestvoje u obredima, jer shvata da se to oekuje od njega. Tako se uvodi princip neiskrenosti, princip licemjerstva, jer postaje vanije kako je neko predstavljen, kako ga doivljavaju drugi, nego kakvi su njegovi lini, istinski stavovi. Pokuaj religizacije politike obino zavri politizacijom religije. Sutinski problem nastaje zbog gubitka jasne granice izmeu ova dva djelovanja, politikog i vjerskog. Ova protuprirodna simbioza duhovnog i politikog obino porodi agnostiku ili ateistiku misao. Primjer nalazimo u lmu Cajtgajst143, (ili je to ve pokret) u kome su na istu ravan stavljeni svjetski monetarni sistem, vlada u sjenci, jedanesti septembar i hrianska tradicija. Kroz ironike opaske, sugerie se da je religija samo sosticirani oblik politike manipulacije. Odrie joj se svaka duhovna autentinost, Boansko porijeklo i smisao. Onaj koji je na putu religizacije politike, je u stalnom iskuenju da ciljeve posmatra kroz prizmu pragmatinog. Tada je dobro ono to je mogue (Politika je umjetnost mogueg), dobro je i ono to je djelimino dobro, ako je pomak u pravom smjeru. Kao dobro se doivljava ono to otvara perspektivu dobrog, ak i u sluaju da upotrebljene metode ne doivjavaju svi kao ugaanje, ako su one izale izvan dominantno prihvaenih etiki normi.
143 Cajtgajst (Zeitgeist), http://www.zeitgeistsrbija.org/, dostupno: 10.12.2011.

133

CENZURISANI ISUS

Drugo iskuenje vidimo u nestajanju jasne razlike izmeu sakralnog i profanog. Ovo brisanje granice e poveati zbunjenost i nedoumice o porijeklu onoga to ovjeku deava u ivotu. Nekad do bola odjekuje nedoumica, da li nas Bog prosvjetljuje ili ovjek manipulie. Postoji rizik da zbunjeni um, doveden u stanje nepovjerenja prema crkvi, sve vjerske pouke odbaci kao dio ovozemaljskog poretka stvari. Takva osoba e svetenika i crkvu vidjeti kao sosticirani dio sekularnog sisteme. U crkvenoj organizaciji nee vidjeti sredstvo koje ga privodi Bogu, nego mehanizam koji postoji da bi on kao pojedinac bio manipulisn i kontrolisan.

Politika apstinencija?
itajui rijei apostola Pavla, zakljuujemo da hrianstvo nije koncipirano da ostvari drastine, revolucionarne promjene politikog sistema. On poziva robove da slue svoje gospodare..., a gospodare da se brinu o svojim robovima. Iako ne upotrebljava ni jednu rije koja bi se mogla protumaiti kao poziv za promjenom drutvenih odnosa, njegove rijei imaju neuporedivo dublje znaenje. U njima nalazimo poziv da se prepozna i potuje Boiji lik u ljudima. Zato apostol apstinira od politikog rjenika, od osude modela drutvenih odnosa koji omoguava toliko zla? Zato to se zlo ne deava zbog sistema, nego zbog ljudskog zla i egoizma. Promjena unutranjeg koncepta, raanjem novog ovjeka po Duhu svetom, rezultuje pozitivnim stavom, plemenitim djelima u svakom moguem drutvenom poretku. Takoe, ne postoji drutveni sistem koji e moi zatititi ovjeka, ako je on okruen zlim ljudima. Fasciniraju Pavlove rijei: Jer koji je pozvan u Gospodu rob, slobodnjak je Gospodnji, tako i koji je pozvan slobodnjak, rob je Hristov.144 Ove rijei proroki nagovjetavaju neumitni sukob u ljudskoj svijesti. Kad prihvatamo zahtjeve ljudskog autoriteta, doi emo u situaciju kad se on protivi onome to Bog od nas oekuje. Vjekovima su hriani muili svoju i savjest drugih, zbog odluka koje su donosili pod pritiskom onih monih koji su mogli da ugroze njihove ivote. Moemo zamisliti situaciju u kojoj rob, ili suanj
144 Prva. Korinanima:7, 22.

134

SEKULARNO OKRUENJE

bilo koje vrste, eli da svetkuje vjerski praznik. Po njegovoj savijesti to je vjernost Boijem autoritetu. ije zahtjeve e vie uvaavati? Poslunost Bogu u takvom sluaju moe znaiti smrt vjerniku! Apostol svojim rijeima rastereuje savjest obespravljenih, rekavi da Bog prepoznaje i uvaava njihov poloaj, i da im nee uzeti za zlo neispunjavanje nekih religioznih formi, u situaciji kad oni nisu gospodari svog vremena, svoje volje i na kraju, ni svog ivota. U isto vrijeme Pavle stavlja ogromnu odgovornost na sve koji su u situaciji da slobodno donose odluke. tavie, on eksplicitno kae da su odgovornosti slobodnih ljudi pred Bogom, identine onoj koje rob ima pred svojim gospodarem. Izbor nainjen po svom nahoenju, onaj koji je slobodan, uvijek je test o prioritetima u ovjekovom ivotu. Ljudska civilizacija stvara osjeaj da se ciklino ponavljaju periodi buenja i guenja ideje ljudske slobode i dostojanstva. Krize stvaraju ideje crno-bijelog pogleda na svijet. Ljudi ele jednostavne koncepte o dobrom i loem, o onima koji pruaju nadu u preivljavanje, oporavak i onima koji to sprjeavaju. Masa pokazuje spremnost da nekritiki podri, glorikuje onog od koga oekuje izlaz iz krize. Takoe je spremna da se logikom rulje obrauna sa onim pojedincom ili grupom za koje im se ponudi kao mogui krivci ili izvor problema.

135

CENZURISANI ISUS

rvanj svjetovne realnosti

U kritinim trenucima istorije, kada brojka nesretnika postane prevelika, kada opasnost izliva nekontrolisanoga bijesa postane realna, sredstva propagande se iskoritavaju da se ljudim ponudi krivac. Neko na kome se nezadovoljstvo masa moe iskaliti. U istoriji je poznato da su to jednom bili hriani pred pomahnitalom svjetinom u Rimskoj areni. zadnji put u vrijeme faizma Jevreji. Hrist je rekao svojim uenicima: Vi ste so zemlji, ako so obljutavi ime e se osoliti? .145 Prisustvo hrianskog morala, kao korektora javnosti, moe sprijeiti tragina drutvena deavanja. Ako se zlo ipak dese, moe uiniti tragediju manjom. Naalost, istorija svjedoi da je u drutvenim sukobima i religija instrumentalizovana to se pravdaju postupci svoga kolektiviteta, najee na obe sukobljene strane. Kada se sukobi zavre politikim dogovorom, esto se deava da interes vjere ostane kao neka kolateralna teta. Isusova izjava: Ljubite svoje neprijatelje....146 ostaje nerazumljiva, jer je nespojiva sa prethodno proivljenim iskustvom. Takvo ljudsko ludilo postoji po itavom svijetu, ali je na Balkanu proeto strau, sadizmom i mazohizmom u istom trenutku. Pitamo se da li sa vie strasti slavimo pobjede ili poraze? Da li smo odluniji u borbi za istinu, ili za istorijsku la, ako ona donosi manje bola? Ilustrativan je primjer da se na istoj planini, na istu melodiju, pjeva o znaku na kapi popa vojvode i slovu na glavi poglavnika.147 Tako se identina melodija pretvara u bojni pokli sukobljenih. Udara krst na kri i kri na krst. Ljudi zaslijepljeni mrnjom i strahom ne vide zajedniki folklor i vjerske simbole. Vide samo ono to ih razdvaja. I dok sluamo o naoj prolosti, ini nam se da ljudi domaini namiruju stare raune. Kao da se namiruje neto je neko davno zasluio i ime nas je zaduio. Samo rijetki vide da to rade zloljudi i zlodusi zajedno. Na mjestu naeg masovnog stradanja, na grobu muenika podignuemo veliki krst-kri, da se to nikad vie ne dogodi (nama). Vjerovatno e
145 Jevan. po Mateju:5, 13. 146 Jevan. po Mateju:5, 44. 147 Uz melodiju ta se ono na Dinari sjaji se, uz malu promjenu teksta, pjeva i etnika i ustaka pjesma.

136

SEKULARNO OKRUENJE

taj spomenik posluiti da naa djeca ili unuci na njemu razapnu Hrista. Razapee ga inei drugima ono to su ovi uinili njihovim precima. Teko je ivjeti hriansku vjeru na podruju gdje dominiraju ideje krvi i tla. Za jevanelje je malo prostora, jer i samog Hrista hoe upregnuti u svoje projekte. ak kad se spominje Isus kao rodonaelnik svih muenika, uz njega se povezuju samo muenici svog kolektiviteta. Ne varajte se: Bog se ne da ruiti; jer ta ovjek posije ono e i ponjeti.148 Smijemo li zaboraviti da je on Gospod milostivi, koji pamti nevino stradale i nae i njihove i da ih sviju vidi kao svoje stradaoce. Starozavjetna istorija Izraela govori nam da je zbog grijeha i otpada dolazilo zlo na narod. Ipak Stari zavjet govori o udnim obrtima kad se Gospod zaustavi zlo da bi patnja prestala. Kad e Balkan doivjeti vrijeme mira, lijeenja rana i radost saradnje i stvaralatva? Moda je to trenutak u kome e hrianske konfesije traiti pravdu i milost ne samo za pripadnike svoje crkve i svoga naroda. Hrianstvo se ne moe ivjeti selektivnom primjenom njegovih principa. Ono ne trpi politiki pragmatizam i potrebu trenutka. Kako da ljudi prepoznaju Hrista ako je on u ivotu njegovih uenika potisnut sa jedinog loginog mjesta, sa prestola u njihovim srcima? Sveto pismo kae: Gadno je carevima initi nepravdu, jer se pravdom utvruje prijesto.149 Gospod blagosilja i umnoava narod, njegovu stoku, njegovo bogatstvo, da daje mir. Umnoiu u vama ljude i stoku, i namnoie se i naploditi, i naseliu vas kako bijaste prije.150 Realnost je drugaija. Narodi balkana nemaju mirne granice. Naa plemena se ne umnoavaju, a tuini vjekovima gospodare naim resursima. ak i nau, obino slavnu, istoriju dijelimo po periodima i imenima naroda koji su nama gospodarili. Kad bi patnja obinih i malih ljudi dostigla vrhunac, Bog bi davao periode slobode i domae vlasti. Naalost ne zadugo. Jer skloni smo da vladamo naim narodima na isti nain na koji su vladali strani monici. Pravda samo za nae nije pravda koja je Gospodu mila. Ovakva, selektivna pravda nee prizvati njegovu milost, nee pomoi da se oboimo niti umnoimo. Pravdu ne treba traiti za ideologiju, nego
148 Galatima:6, 7. 149 Propovjednik:16, 12, 150 Ezekijel:36, 11.

137

CENZURISANI ISUS

za malog ovjeka koji je uvijek rtva u nadmetanju velikih i monih. Taj mali, esto bezlini ovjek koji plae i tui, esto nije ni dobar ni nevin, ali njegov aneo stoji pred Prestolom na nebu, kao i aneo monih. Taj mali nevani pojedinac i njegova neuhranjena djeca su najvee iskuenje i proba monih. Upravo injenica da nemaju vidljivu ovozemaljsku zatitu, podstakne mone da demonstriraju svoju superiornost nad njima. Taj hendikep njihovog ivota, ta beskrajna inferiornost i nezatienost, priziva Svemogueg da, prije ili kasnije, podvue crtu i izravna raune. Mnogi monici su ostali bez naslednika, njihova ognjita su ugaena. Potpuno je nevano da li je nebeska pravda ostavila njihov dom bez naslednika kroz saobraajnu nesreu, bolest ovisnosti ili sukob sa drugim monikom. Mudri ljudi, bogati ivotnim iskustvom kau da je pravda spora, ali da uvijek stigne. Ovo je i Svetopisamsko uenje:to nema odmah osude za zlo djelo, zato srce sinova ljudskih kipi u njima da ine zlo.151

Cilj i sredstvo
Sjetimo se davno postavljenog principa: Cilj opravdava sredstvo.152 Obino mislimo na metode koje nisu etike, ali koje bi mogle donijeti neto pozitivno. Neki ljudi vjeruju da je jedino bitan motiv i ispravan cilj. Oni e traiti ekasne metode, ne optereujui svoju savjest koliko su ispravne. Na alost, pojmovi dobro i ispravno ljudi tumae na razne naine. Ovakav pristup navodi na zakljuak da su nepravda i nanoenje zla drugima legitimno i opravdano sredstvo, ako e dosegnuti cilj, donijeti planirane eljene rezultate. Ako postoji vrijeme kad taj princip dominira ljudskim mislima i postupcima, onda je to rat. U takvim situacijama je svako sredstvo poeljno ako e dosegnuti cilj i pobjedu nad protivnikom. Ipak najvei broj ljudi, koji su doivjeli rat i uestvovali u njemu, svjedoe da je to nespojivo, ne samo sa Hristovim principima, nego i prirodom ovjeka.
151 Propovjednik:8, 11. 152 Osnovni princip Makijavelizma, predstavljen u knjizi Vladalac, tampanoj u Firenci 1532. godine.

138

SEKULARNO OKRUENJE

Ponekad fasciniranost crkvom, rtvom Isusa Hrista, navode ljude na pomisao da nijedna rtva nije vrijedna spomena, ako e doprinijeti pobjedi carstva nebeskog. Tada su ljudi spremni ne samo da dobrovojno rtvuju sebe, ve da prinesu na rtvenik i druge ljude, bez njihove volje. I ne mislite da je nama bolje da jedan ovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne.153Moe li se ovaj princip primijeniti iz perspektive Hristovog uenja? Odgovor je sigurno mnogo kompleksniji od etikog pristupa. Osnovna teoloka pitanja su: U kojoj mjeri je carstvo Boije njegovo suvereno djelo, u kome mi dobijamo samo ast sauestvovanja? U kojoj mjeri ostvarenje zavisi od nas? Da li nosimo odgovornost za rezultate ili iskljuivo za metode koje koristimo? A on odgovori i ree mi govorei: to je rije Gospodnja Zorovavelju: ne silom ni krjepou nego duhom mojim, veli Gospod nad vojskama.154 Pasite stado Boije, koje vam je predato, i nadgledajte ga, ne silom, nego dragovoljno, i po Bogu, niti za nepravedne dobitke, nego iz dobra srca.155 Kad se spominje sila i krijepost svakako se ne misli samo na aparat prinude, koji po deniciji posjeduje drava, vlast, nego na svaku mogunost prinude i ucjene koja proizilazi iz organizacije, pa i iz one crkvene. Napokon svaka mo koja je manipulativna, koja se oslanja na frustracije, nesigurnost, strah, a ne na poduavanje i prirodno sazrijevanje, nije iz dobra srca. Pavlov stih, bez sumnje, postavlja limite djelovanja. Oito da se uticaj za Gospoda mora ograniiti na dobrovoljnost, poduavanje, obnovljenje uma. Iskustvo nam sugerie da se ovim metodama moe prigovoriti sa stanovita ekasnosti. Postoji mnotvo ivotnih situacija u kojima bismo takvo djelovanje (duhom mojim) identikovali kao sporo, neekasno i neizvjesno u pogledu rezulta.

153 Jevan. po Jovanu:11, 50. 154 Zaharije:4. 6. 155 Prva Petrova:5, 2.

139

CENZURISANI ISUS

Izazov manipulacije
ivot nam esto sugerie zakljuak da manipulativne metode imaju vie prednosti u odnosu na prosvetiteljsko nastojanje da se mijenja svijest ljudi. Manipulacija pretpostavlja koritenje ovjekovog neznanja, njegovih mana, strahova i frustracija. Primarne ovjekove potrebe prisutne su u svakom razvojnom periodu njegovog ivota. Nemogunost da se zadovolji neka od tih potreba stvara frustrirjui osjeaj nezadovoljenosti. Obeanje ili izglednost da pomenuta potreba nae svoje ispunjenje postaje moan motiv, presudan argument u donoenju odluka. Subjekt manipulacije sugerie da moe osigurati zadovoljenje ljudskih poriva: za hranom, seksom, za posjedovanjem moi i sigurnosti. Ovo je slikovito predstavljeno u lmu Trista156. Ejaltes, Spartanac sa tjelesnom nakaznosti ne uspijeva da postane dio borbene formacije svoga naroda. Njegovu frustraciju koristi protivnika strana nudei mu ispunjenje neostvarenih elja u zamjenu za izdaju. Nude mu jela sa carske trpeze koja njegovo nepce nije kualo, kao i probrane ene iz carskog harema. Ove ene nisu samo besprekornog izgleda, nego su roene ili obuene da prepoznaju i zadovolje sve potisnute porive svojih klijenata. Vie od spomenutog, dobija zadovoljtinu, lijek za svoju najdublju patnju, daju mu plat ratnikog dostojanstva. Ovo je bilo suvie veliko iskuenje za ovog jadnog ovjeka, i denitivno dovoljno da uini nezamislivo, da postane izdajnik. Kako se svijest kod pojedinca razvija mijenjaju se i manipulativne tehnike kojima se njegov duh iskuava. Zadovoljenje ljudskog JA se oblai u odoru ideolokog, religioznog. Vii ciljevi postaju opravdanje za demonstraciju moi, za nasilje nad nemonim ili razliitim. I ne mislite da je nama bolje da jedan ovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne,157 zakljuuju jevrejske voe pravdajui svoje planove da ubiju Isusa. Ovo je zvuilo toliko ubjedljivo da je etika ustuknula pred pragmatinom potrebom trenutka.
156 Film 300 je reirao Zack Snyder, raenom prema romanu kojeg je napisao Frank Miller. 157 Jevanelje po Jovanu:11, 50.

140

SEKULARNO OKRUENJE

ini se da Juda Iskariotski pokazuje brigu za siromane i alost zbog prosipanja mirisnog ulja na Isusove noge. ini se za trenutak da postoji moralna dilema, moda i primisao o nainu na koji je Magdalena dola do tog skupocjenog mirisa? ini se da je Juda upravu, da je ulje trebalo prodati i novac podjeliti siromanima. Ovo ne bi bio samo human gest, nego bi nekako proistilo i ovu materijalnu vrijednost steenu na upitan nain. ini se kao solomonsko rjeenje. Ali jevanelje ne ostavlja prostor za dileme, izjavljujui da Juda bjee lupe. Ovde nalazimo dobar primjer iskuenja koje je prilagoeno za sposobne i uspjene. ovjek koji je u situaciji da tumai kolektivni interes, nastojae da u njega ugradi i svoj lini. Narod e rei da oni koji vade med mogu da poliu prste, da oni koji loe vatru i sami se griju. Gdje je mjera toga? ivot govori da je to teko odrediti. ovjek koji sebinu motivaciju prepoznaje u svom ivotu, nastoji tu osobinu prepoznati i kod drugih ljudi, i tu injenicu iskoristiti za sopstvenu dobit. Ljudi bivaju manipulisani ne samo zbog svojih slabosti, nego i zbog straha da ta slabost ne postane otkrivena i da ne doivi javnu osudu i diskvalikaciju. Kraa jeste prekraj, ali ipak ona nema istu moralnu teinu kad je izvrena iz kafanske ili crkvene blagajne.Onaj ko manipulie sa ovjekom koristei njegovu sebinost i srebroljublje, nee propustiti priliku da poinioca podsjeti da grijeh ne prlja samo njega, ve i njegovu odoru, crkvu i tijelo Hristovo. Mane i nedostaci tad nisu slabost moga brata, sa kojim se usrdno molim za oprotaj i obnovu srca, ve njegova dobrodola osobina koja osigurava kontrolu nad takvom osobom i njenu bezrezervnu podrku u budunosti. Manipulativna logika dokazuje da je korisnije oko sebe imati mnotvo mediokriteta koje drimo u aci, nego iskrene i sposobne ljude koji nam u nekom trenutku mogu otkazati lojalnost. Kako je lako ljudskoj prirodi da prestane graditi crkvu, tijelo Hristovo, i pone graditi mehanizam koji je produena ruka nae izopaenosti. I opet, iznova smo svjesni da iskuenje nije samo sklonost prostih i neukih, nego i inteligentnih i sposobnih. Onih koji poznaju druge ljude, njihove slabosti i svoje znanje ele materijalizovati za sebe lino. 141

CENZURISANI ISUS

Dok Isus visi na krstu, u agoniji odvajanja od Oca, uje se podrugljivi smijeh zloduha koji mu ukazuje na nas, na nau borbu za svoje sebine interese. Govori mu o mnotvu onih malih, siromanih duhom i mogunostima, koji su zbunjeni i sablanjeni onim to vide u ivotu svojih svetenika. Kako porazno zvue Isusove rijei izreene duhovnim voama onog vremena: Ree im Isus: zaista vam kaem da e carinici i kurve prije vas ui u carstvo Boije.158 Napokon, postoji iskuenje manipulacije prilagoeno rijetkim, naroito obdarenim pojedincima, koji su prepoznati kao posebni i kao takvi su ve zauzeli mone pozicije. Takvi e prepoznati mogunosti koje nudi ivotna scena. Planirae dogaanja i na scenu dovesti lojalne ljude ije reakcije mogu predvidjeti ili kontrolisati. U pogodnom trenutku ambiciozna osoba e krenuti u osvajanje bolje pozicije za sebe. Nekad to podrazumjeva pomo u napredovanju drugih ljudi, uz jasnu obavezu da se usluga vrati. to je vea nekompetencija osobe koja dobija bolju poziciju, to je vea vjerovatnoa da e se revanirati svom dobrotvoru. injenje dobra drugim ljudima, bi trebalo biti ulaganje u sopstvenu budunost. Meutim, ljudi zaboravljaju dobra koja su im uinjena. Nekad postaju protivnici onih koji su im pomogli u ivotu. Tako se stvara demonska lozoja uspjeha. Ne podrava se napredak onih koji su sposobni, jer su takvi obino samostalni, ne trpe nekorektan pritisak. Nesposobni, korumpirani i ucijenjeni su pouzdani pomonici, jer osjeaju da mogu i sami postati gubitnici. Sutinski, ovdje ne govorimo o etici i iskuenju pojedinca, nego prvenstveno o uruavanju sistema. Moe li se ovo deavati u crkvenoj ustanovi? Ako se desi, koje su posljedice? Kaemo da je Hristos glava crkve. Meutim ako sistem slui nama, ako ga gradimo prvenstveno vodei brigu o sebi i sopstvenim interesima, ta je sa crkvom? Moemo li se nadati sa e posledice snositi samo direktni, svjesni uesnici u ovim dogaanjima? Po pravilu veliki broj ljudi analizira deavanja u kojima jedan napreduje, a drugi pada. Nasuprot gubitnikog tabora, oko pobjednika e se okupiti mnogi, u pokuaju novog linog repozicioniranja. Ova nastojanja su uglavnom kroz izjanjavanje verbalne lojalnosti. Nude se i povjerljive informacije o opoziciji, o nji158 Jevan. po Mateju: 21,31.

142

SEKULARNO OKRUENJE

hovim stvarnim ili izmiljenim planovima i skrivenim namjerama. Ova kolektivna psihoza je toliko snana da joj teko odolijevaju i pobjednici. Svijest o zakulisnim radnjama koje su sami poinili, ini da protivnike vide iza svakog ugla, bilo da su stvarni ili umiljeni. Nevjerovatne domete ove psihoze vidimo u Kosovskom mitu. Pria o izdaji dolazi u trenutku kad postoji ogromna spoljanja opasnost. Zgusnutost neumitnog dogaanja ne ostavlja prostora za traenje istine. Pravda e biti objelodanjena, iako veina zainteresovanih nee biti meu ivima. Promiljajui o traginoj istoriji Jude Iskariotskog mnogi misle da on nije oekivao hapenje i stradanje Isusovo, nego incident koji e se izroditi u masovnu pobunu i krunisanje uitelja. Juda procjenjuje trenutak, uzima srebrenjake da bi prikrio svoje namjere, i eka rasplet situacije. Hristos zna njihove namjere, ali ne pristaje na njihov scenario. Dogaaji kreu u pogrenom smjeru u onom trenutku kad je On spreman platiti cijenu sa kojom njegovi neprijatelji nisu raunali. Upravo na ovom primjeru vidimo osnovni, sudbonosni nedostatak manipultivnih metoda. Teorije zavjere koje su prisutne kroz itavu istoriju ovjeanstva, a kulminirale u vremenu globalizacije, nedovoljno su ubjedljive kao objanjenje istorijskih deavanja. Zar nam nije reeno: Jer je premudrost ovoga svijeta ludost pred Bogom, jer je pisano: hvata premudre u njihovu lukavstvu.159 Ne postoji intelektualna mo koja bi nas, sama po sebi, sauvala od situacije u kojoj postajemo protivnici Boije namjere, njegovog Projekta. Ne smijemo izgubiti iz vida da svojevremeni promaaj jevrejskih vjerskih voa ne nastaje zbog pogrene religiozne doktrine ili zbog gubitka istorijskog kontinuiteta, nego zbog odlunog suprotstavljanja Boijem projektu, njegovoj namjeri. U svakoj tekoj situaciji Bog sauva za sebe manjinu vjernih sledbenika. ...Ostavih sebi sedam hiljada ljudi koji ne preklonie koljena pred Valom160 Oni upozoravaju veinu na ozbiljnost i odgovornost trenutka. Ako li je od Boga, ne moete ga pokvariti, da se kako ne naete kao bogoborci,161 upozorava knez izbezumljeni narod.
159 1. Korinanima:3, 19. 160 Rimljanima posl.:11, 4. 161 Djela sv. apostola:5, 39.

143

CENZURISANI ISUS

Nema nita toliko nelogino, i ini se neproduktivno, kao ekanje da ljubav, i svijest ovjeka, uradi svoj dio posla u ljudskim srcima. Ipak, da li je ikad ita, stvarno, uinjeno osim na taj najlui i najmanje logian nain? Vjerujem da se sv. apostol Pavle nalazi upravo u ovakvim mislima kad izjavljuje za propovjednike jevanelja: Mi smo budale Hrista radi....162 Pavle je svjestan da jevanelje ne moe braniti logikom, da princip poputanja u sukobu, molitve za one koji nas mrze i ine nam zlo, suprotan uobiajenoj praksi i iskustvu ovjeka. Ipak biblijski tekst nije odraz pasivnog mazohizma, mirenja sa inferiornim poloajem pojedinca. To je radije svijest da sukob koji se deava danas, potpaljuje vatru sukoba koji e se desiti sutra, i tako u nedogled. Eliminacijom nosioca suprotnog stava, nikad ne nestaje taj nain miljenja. Najbolji nain unitenja neprijatelja, da on prestane biti na neprijatelj.

162 1. Korinanima:4, 10.

144

KONTEKSTUALIZACIJA

VII. KONTEKSTUALIZACIJA
Vrijeme za ili protiv promjena Kontekstualizacija kao izvor problema

stina se mora u svakom vremenskom periodu iznova interpretirati (dekodirati). Razlog je u tome to se u aktuenom vremenu, uvijek ponavlja ono to je ve reeno jezikom i znaenjem prolosti, i samim tim valorizuje kao manje aktuelno, primjenjivo i sudbonosno. A kad se navri vrijeme...,163 ili kad se veliki broj nepovezanih uslova spoji u pogodan trenutak). Vijest se iri uprkos svim oteavajuim okolnostima. U vrijeme Isusovog javnog rada, mnogi jevreji su vraajui se sa hodoaa iz Jerusalima donijeli vijest o njegovom uenju i udima. Vraajui se oni su prepriavali svoje iskustvo i tako na velikom prostranstvu pripremili teren za irenje hrianskog uenja. Ljudi koji su otvoreni za Radosnu vijest gotovo su uvijek ranije pripremljeni specinim ivotnim iskustvom i stavovima. Oni su primili neku informaciju koja nije imala vidljive posledice u njihovom ivotu, ali ih je pripremila da nova vijest bude segment koji zaokruuje, kompletira njihovu viziju svijeta. Iako se trenuta u kojem pojedinac prima vjeru (kao svoju linu spoznaju) doivljava kao preokret, dramatino iskustvo, on je uvijek pripremljen ranije brojnim malim koracima i utiscima.
163 Galatima poslanica:4,4.

145

CENZURISANI ISUS

Napredak i duhovno sazrijevanje koji slijede iza obraenja pojedinca, nisu samo istraivanje novih detalja plana spasenja, ve i esto prisjeanje na trenutke iz prolosti i ponovna analiza istih u svjetlu novoprepoznatih realiteta. Upravo ovo govori o znaaju malih dobroinstava koja ine anonimni heroji vjere, i koja ostaju trajno zabiljeena u sjeanju ljudi. Ova mala djela saosjeanja pamte, ne oni koji su ih uinili jer im oni nisu pridavali znaaj, ve od oni koji su ih primili, zateeni prostodunou davaoca. Hriani odlaze u okolne gradove, sve dalje od Jerusalima. Propovijedaju u jevrejskim hramovima koji jo nisu primili instrukcije iz Jerusalima o odbacivanju Isusovih uenika. Meutim, sve vie se suava prostor za djelovanje u sinagogama. Hriani koriste druge javne skupove na kojima je postojala mogunost iznoenja stavova. Ostvaruju kontakte sa ljudima za vrijeme putovanja, ali i u zatvorima u koje sve ee dospijevaju. Crkve koje su organizovane u veim lukama i na karavanskim putevima, razvijaju se i jasno se proliu svoje potrebe i probleme. Dobijaju poslanice od apostola. Pisma tretiraju aktuelne probleme, ali i uvijek iznova ponavljaju univerzalno Hristovo uenje. Unutar crkvene organizacije se vri jasna selekcija kadrova vodei rauna o njihovim specinim mogunostima (talentima) i potrebama crkve. Crkva jasno izdvaja akonsku slubu da bi rasteretila one koji pokazuju dar poduavanja i propovijedanja (sluba rijei). Ideju predstavlja onaj ko komunicira. Imati spoznaju istine, a ne ostvariti komunikaciju, znai paliti svijeu ispod suda. Samo posjedovanje svetih spisa podrazumijevalo je znaajni autoritet u tumaenju Hristovog uenja. Ovo posebno dolazi do izraaja u trenutku kad crkva izlazi iz katakombi i dobija znaajne materijalne mogunosti za svoj rad.

146

KONTEKSTUALIZACIJA

Vrijeme za ili protiv promjena

Mogunost tampanja pisane rijei donijela je dramatine drutvene promjene. tampaju se Sveti spisi, ali i djela grkih lozofa. Obrazovani ljudi u crkvi i izvan nje iznova analiziraju Hristove pouke, ali i djela klasika. U iu ovjekove panje ponovo dolaze ideje jednakosti i slobode meu ljudima.Vie nije postojalo pitanje hoe li se svijet promjeniti, ve u kojoj mjeri i uz koje posledice? Ljudi su esto ovakve trenutke nazivali sukobom starog i novog, retrogradnog i naprednog, onih koji su za ouvanje ili za ruenje ustaljenog poretka stvari i odnosa. U ime Boije ili u ime humanijeg ovjeanstva, sukobljavaju se uvari postojeih vrijednostio i oni koji vjeruju da je situacija neodriva, da su promjene neumitne. Pokuajmo i ovo komunikoloki promiljati! Ni jedna od ove dvije grupe nije homogena. U grupi protiv promjena esto su bogobojazni ljudi koji zaziru od sekularizacije crkve, od nekontrolisanih i zlonamjernih promjena. Oni bi eljeli da se problemi rijee sa vie molitve i bratske ljubavi, a bez riskantnih eksperimenata. Uvijek postoje i oni koji se promjenama protive zbog osjeaja ugroenosti vlastite pozicije u organizaciji. Ljudi su sami po sebi skloni stvaranju neformalnih grupa unutar kojih se meusobno podupiru i brane interese jedni drugih. Pozicije se u tom sluaju stiu prvenstveno lojalnou a ne sposobnou. Gledano sa strane, vidi se da su mnogi na pozicijama za koje su samo djelimino dorasli. To onda daje realne argumente kritiarima. U sluaju hrianske organizacije, stvara estok paradoks. Gubi se iz vida da Tijelo nije svrha samo sebi, da ono sa svim svojim razliitostima postoji radi Glave - Hrista. Meu reformatorima, unutar organizacije, takoe ne postoje jednostavni odnosi. Iskreni pozivi za promjenama proizilaze najee iz dva razloga. Jedan je zabrinutost za ekasnost, djelotvornost onog to se ini i tenja da se sutina uenja kontekstualizuje u cilju stvaranja nove, razumljivije forme. Drugi put je suoavanje sa spoznajom da je crkvena organizacija postala svrha samoj sebi, tj, da je njen prevashodni cilj samoodranje. Ljudsko iskuenje, problem naeg profanog, kao i duhovnog ivota, je ponavljanje iskuenja koje je imao Isus u pustinji. Mo147

CENZURISANI ISUS

daliteti i kulise su promjenjivi, ali se ponavlja vapaj za sigurnou hljeba, za udima koja bi bila u naoj moi, za jedinstvenim autoritetom pred kojim bi se svi poklonili. Naravno, Isus se odupro ovim iskuenjima, ali veina ljudi nee to uiniti. Umjesto slobode u Hristu, koje se tako bojimo, veina e izabrati da odgovornost svog spasenja prepusti u ruke institucije, sistema, ako e to donijeti olakanje savjesti. Tragediju ljudskog izbora prepoznaje Evdoklimov analizirajui proricanje velikog inkvizitora.163 Veliki inkvizitor govori o ponovnom odbacivanju Hrista meu hrianima. On (Hristos) se jednostavno vie ne uklapa u sistem koji smo stvorili u njegovo ime!
Mi emo im kazati da e svaki greh biti iskupljen ako bude uinjen sa naom dozvolom. I nee imati nikakvih tajni od nas: najmunije tajne njihove savesti, sve, sve e to pred nas iznositi, a mi emo o svemu odluiti i oni e poverovati naoj odluci sa radou, jer e ih ona izbaviti velike brige i stranih sadanjih muka linog i slobodnog odluivanja. 164

Naravno, ne vide svi u promjenama elju i put napretka, ve novu ansu za novo, bolje mjesto u hijerarhiji. Pitanje je samo vremena kad e ova vrsta ljudi preuzeti dominantnu ulogu. Kada e svojom brojnou reformisano i obnovljeno ponovo pretvoriti u staro, u sistem koji slui prevashodno sebi? Rekli bi smo da pogrena motivacija zastupljeno u obe grupe, kao i ona ispravna.

163 Istoimeno poglavlje u knjizi Braa Karamazovi, Fjodor Mihajlovi Dostojevski. 164 Pavle Nikolajevi Evdokimov Legenda o velikom inkvizitoru http://www.verujem.org/teologija/evdokimov_pavle_veliki_inkvizitor.htm, dostupno: 23.10.2010.g.

148

KONTEKSTUALIZACIJA

Kontekstualizacija kao izvor problema

Kontekstualizacija znai da je vijest na pravi nain prilagoena mentalnom sklopu, iskustvu, kulturi slualaca. Ukoliko se to ne desi, poruka nee biti na pravi nain shvaena, jo manje e biti iskustveno doivljena, potvrena. Dakle nee se ostvariti. Ako vijest nije utjelovljena u ljude, onda ona aktivno ne ivi u tom vremenu. Kaemo ne ivi, iako i dalje egzistiraju religiozni simboli i obredi, Dakle forme koje je ta vijest nekad davno indukovala. Poruka koja je ivo i kvalitetno kontekstualizovana u nekom vremenu, osigurava trajni autoritet tog pristupa, kao i autoritet markantnih linosti koje su bile nosioci te kontekstualizacije. Ipak, vrijeme e dokazati da je to samo jo jedna kontekstualizacija, prilagoena i razumljiva samo tom konkretnom vremenu.
U istoriji crkve dejstvuje ne samo Bog nego i ovek. I ovek unosi u ivot crkve kako svoju pozitivnu stvarateljsku delatnost, tako i negativnu, izvitoperenu aktivnost. ovek je dao svoj peat istoriji svih crkava i svih konfesija, i on je uvek sklon da svoj sopstveni peat smatra Boanskim peatom... ...Suvie esto su novom ljudskom stvaralatvu suprotstavljani ne samo Boansko otkrovenje, nego i okotali rezultati starog ljudskog stvaralatva. Ljudsko stvaralatvo i aktivnost prolosti su ponekad inercija, koja smeta ljudskom stvaralatvu i aktivnosti sadanjice. Mi to neprekidno moemo uoavati u istoriji hrianstva. Pretenzija da se ouva predanje otaca i dedova esto postaje nevernost ocima i dedovima, koji su u svoje vreme stvarali novo.165

Uvijek iznova se deava da jednom kodirana vijest, jednom uraena kvalitatna kontekstualizacija, zauzima u umovima ljudi mjesto izvorne poruke. Nakon odreenog vremena, upravo ta kontekstualizacija, koja je zasluna za opstanak i ivo djelovanje ideje u prolom vremenu, postaje problem u vremenu koje dolazi. Problem nastaje jer je vijest sve manje razumljiva, sve manje primje165 Nikolaj Berajev, Vaseljenskosi i konfesionalizam http://www.verujem.org/ekumenski_dijalog/berdjajev_konfesionalizma.htm, 23.1.2010.

149

CENZURISANI ISUS

njiva u novonastalim okolnostima. Nasuprot tome, autoritet forme (kontekstualizirane) i rezultati koji su postignuti zahvaljujui njoj u prolosti , ine da se vijest uporno dokazuje na taj nain, iako su rezultati sve siromaniji. Uporno se odbija ono to je neumitno i prirodno, da se izvorna vijest iznova dekodira (kontekstuaizuje). Upravo proputanje povoljna prilike, odlaganje ozdravljenja i revitalizacije, eli da bude vieno, prepoznato kao principijelnost i vjernost. Podvig svijesti i duhovnosti u prolosti, koji je osigurao ivotnost, irenje i autentinost izvorne istine, predugo opstaje kao samostojei autoritet. Tako se vremenom pretvara u barijeru razumijevanju i doivljaju izvorne istine. Zbog toga sve manji broj ljudi uspijeva ovu poruku dekodirati, povezati je sa iskustvenim, primjenjivim u svakodnevnom ivotu danas. Tako i samo hrianstvo postaje markantna ideja prolosti, umjesto princip koji se ivi danas. Ona kategorija ljudi koja se toj markantnoj kontekstualizaciji u prolosti najvie odupirala, u novonastalom vremenu postaje njen zatitnik i uvar. Autoriteti prolosti, podvinici duha, zasluni ljudi svog vremena, dobijaju razliite titule, zavisno od konfesionalnog svojatanja i postaju reformatori, crkveni oci ili sveci. Ljudi se pozivaju da prouavaju ne samo njihova uenja, ve se kao mjerilo vrijednosti nude i anegdote, navike i dosjetke autoriteta. Ukoliko im se pripisuju zasluge za narod ili dravu, onda nita ne stoji na putu idolatrije. I u ovom prokletstvu vremena, suoeni sa naim grenim sklonostima, ipak vidimo putokaz, smijer naeg nastojanja. Fascinirani autoritetima prolosti, ljudima koji su snagom svoga uma, prosvetljenou duhom Boijim, inili istinu ivom i aktuelnom u svom vremenu, moramo smoi snage da nihove rijei bar za trenutak zaboravimo. Moramo se okrenuti izvornom biblijskom uenju, i tu izvornu istinu, sa puno odgovornosti i straha Boijeg, kontekstualizovati u naem vrijemenu. Uiniti je razumljivom i primjenjivom naim savremenicima. Ukoliko to ne uradimo, mi emo biti sljedbenici nekog pokreta, nekih markantnih ljudi prologa vremena. Tako emo propustiti da inimo onako kako bi oni inili, da ive u naem vremenu. Jedni govore kao to je govorio na autoritet, neko ko je nastao u naoj sredini, neko po kome se moda i zovemo. Drugi 150

KONTEKSTUALIZACIJA

govore kako bi govorio na autoritet da danas ivi meu nama. Po prirodi stvari, vie podrke, vie slualaca e imati onaj koji govori ono to je govorio na voa. Svjesni smo stalne tenje ljudske prirode da stvori trajne vrijednosti, da zada okvire i parametre, da formulie pojmove. Ipak stabilne i okamenjene denicije, koje nee sutra postati barijere, mogue su samo na nivou odreenosti i neodreenosti kako to nalazimo u Svetom pismu. Sve drugo, kako god bilo markantno i mono uticajem u svom vremenu, treba doivjeti kao bljesak, kao indirektno svjetlo, kao odsjaj sa prijestola Boijeg. Vraajui se autoritetima prolosti, osloboeni idolopoklonike zavisnosti, poinjemo razumijevati i ljude i vrijeme u kom su ivjeli, ne padajui u iskuenje da ih sudimo ili oboavamo. Mi tad razumijemo ne samo uenje, ve i vrijeme i uslove u kojima je trebalo tako uiti i objanjavati. Tako koncipiran teoloki pristup postaje najbolji putokaz razumijevanju psiholokog, socjalnog, kulturnog sklopa ljudi u nekom vremenu. Dakle, upravo po nainu na koji su biblijske istine kodirane i prilagoene njima. Svakako da kontekstualizacija uvijek nosi znaajne rizike. Ona mora doivjeti realizaciju u pravom trenutku, tj. kad u kolektivnoj svijesti sazriju uslovi za prihvatanje ili poetak tog procesa. Najbolja preporuka je saglasnost plemenitih ljudi, strah Boiji i svijest o bespomonosti ljudskog faktora, ukoliko ga ne podri sila odozgo. Poseban izazov predstavlja trenutak kad je neophodan zaokret, reforma unutar organizacije. Mnogi grevito ponavljaju jednom kontekstualiziranu istinu, traei objanjenja za sve probleme u sekularizmu i grenosti vremena. Trae osudu onih koji promoviu to novo, greno vrijeme i njegove vrijednosti. Vjerovatnoa da ova frakcija preovlada, da dobije veinu, realna je i oekivana. Samim tim moemo oekivati da e oni koji nose stvarni teret za napredak jevanelja, biti identikovani kao oni koji unose nova uenja, kao liberali, novatorci i sl. Kolektiv e esto odgurnuti one koji ele reformu i ozdravljenje kolektiviteta. Ovo je dobra prilika za druge, koji e preuzeti ulogu vrstih voa, zatitnika naeg tradicionalnog nasljea. 151

CENZURISANI ISUS

Kako se na obe strane nalaze realni ljudi, podloni linim sujetama, javlja se i nova opasnost, raskolnitva. Okupljanje istomiljenika u razliitim, meusobno suprotstavljenim grupama. Iako e neumitnost vremena donijeti promjene u oba tabora, njihove razlike e biti vjetaki odravane i mogunost njihove reintegracije je malo vjerovatna, iako ne i nemogua. Kad razmiljamo o svetoj istoriji, priblienoj kroz Sveto pismo, uviamo da su neki heroji vjere povlaili poteze koji su ne samo bili nelogini, nego su u velikoj mjeri djelovali kao autodestrukcija. Ponekad su bili i samoubilaki po svojim posljedicama. Upravo ti dogaaji koji se ine gubitnikim, esto su bili okida koji je neodlune i neopredjeljene pretvarao u uenike Hristove. Ovi dogaaji nisu djelovali samo na njihove savremenike, nego na senzibilizirane pojedince koji su to proivljavali mnogo godina kasnije kroz svjedoanstvo usmene predaje ili pisane rijei. Unutar vjerskog iskustva mi potujemo logino i prirodno, ali smo svjesni da se realnost ne zavrava na tome. Pored svih podataka koje ovjek naeg vremena voljno ili nesvjesno pohranjuje u svoj um, to oblikuje njegovu percepciju svijeta (subjektivnu realnost), ostajemo svjesni narodne mudrosti: ovjek snuje, a Bog odreuje.
Opet vidjeh pod suncem da nije do brzih trka, ni rat do hrabrih, ni hljeb do mudrih, ni bogatstvo do razumnih, ni dobra volja do vjetih, nego da sve stoji do vremena i zgode.166

Bog je odgovoran za rezultate svog Projekta. Naa je prednost da u njemu uestvujemo, po pravilima koje je on suvereno postavio. Ipak Gospod ini da neto JEST, na njegovu rije neto postaje i opstaje. Hvala mu za svaki trenutak, svaki treptaj ivota, u kojem smo izbjegli iluziju, umiljenost samodovoljnosti, a bili dionici Njegovog projekta, ugradili sebe u ono to nastaje i ostaje za vjenost.

166 Knjiga propovjednika:9, 11.

152

BIBLIOGRAFIJA

Bibliograja:
- Baldini, Masimo (2003) Istorija komunikacije, Gimnazija, Smederevo. - Bartulovi-Karastojkovi, Ivana (2011) Pravoslavna crkva pred iskuenjima postmoderne, u Teoloki asopis broj. 10, Protestantski teoloki fakultet, Novi Sad. - Berdjajev, Nikolaj (2005) Smisao povjesti, Verbum, Split. - Berkovi, Danijel (2010) Od literalizma do interpretatizma: Kako ispravnije biblijski misliti? Kairos: Evaneoski teoloki asopis, Vol.4 No.2. - Biblija ili Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta (l995) preveli uro Danii i Vuk S. Karadi. Biblijsko drutvo, Beograd. - Bogdani, Aleksandar (1996). Komunikologija: Vodea paradigma. igoja tampa, Beograd. - Cvitkovi, Ivan (2012) Socioloki pogledi na naciju i reigiju II, CEIR, Sarajevo. - ovi, Larisa i ovi, Branimir, (2007).Osnovi komunikologije, Apeiron, Banja Luka. - Dela, Matej (2006) Moje shvatanje meureligioznog dijaloga, U Teoloki asopis, broj 5-6, Protestantski teoloki fakultet, Novi Sad. - Dnevnik oca Aleksandra memana 1973-1983, (2007) Eparhija Zahumskohercegovaka, Trebinje-Beograd. - Draganovi, Selvira. i Draganovi, Velid (2011) Psihosocijalni aspekti instrumentalizacije straha u svrhu politike manipulacije. u Diskursi, CEIR, Sarajevo, Godina 1/broj.2. - urik, Igor (2008) Znaaj transcendentnosti u postmodernizmu, U Religija i tolerancija, Vol. VI, No-9. CEIR, Novi Sad. - Gerbran, Alen i an evalije, (2010). Renik simbola, Novi Sad: Stylos Art. - Golubi, Mirko (1970) Istorija crkve, Via teoloka kola, Beograd.

153

CENZURISANI ISUS - Gruevski, Tome (2007). Odnosi so javnosta, Studiorum, Skoplje. - Illustrierte Geschichte des Christentums, (1983) Weltbild-Bcherdienst, Salzburg. - Ivanovi, Nada (2002). Muzika i znakovi, ZUNS, Beograd. - Jambrek, Stanko (2011) Sve ima svoje vrijeme, Evaneoski teoloki asopis, Vol.5 No.2, Kairos: Biblijski institut, Zagreb. - Jenssen, Hans-Hinrich. und Trebs, Herbert (1981) Theologishes Lexikon, Union Verlag, Berlin. - Kalezi, Dimitrije (1982) Upoznajmo religiju iz istorije i lozoje religije, Pravoslavlje, Beograd. - Kneevi, Nikola i Radi, Tatjana (2010). Uticaj Interneta na armaciju religiozne svesti: na primeru forumske interakcije i misiije. U Religijska imaginacija i savremeni mediji, CEIR, Novi Sad. - Kraljik, Dalibor (2009) Veera Gospodnja u misli Jeana Calvina , KAIROS, Zagreb. - Kuburi, Ratko T. (2007) Uloga mas-medija u formiranju stava javnog mnjenja o verskoj toleranciji, Teoloki fakultet, Novi Sad. - Kuburi, Zorica (2008) Religija, porodica i mladi. CEIR, Novi Sad. i igoja tampa, Beograd. . - Kuburi, Zorica (2002) Vera i sloboda, CEIR, Novi Sad. - Kuburi, Zorica (2010) Verske zajednice u Srbiji i verska distanca. CEIR. Novi Sad. - Kunczik, Michael i Zipfel, Astrid (2006). Uvod u znanost o medijima i komunikologiji. Zaklada Friedrich Ebert, Zagreb. - Linc, Huan i Stepan, Alfred (1998) Demokratska tranzicija i konsolidacija, Filip Vinji, Beograd. - Lonarevi, Ranko (2007). Menadment, Singidinum, Beograd. - Mihajlovski, V. (1934) Biblijsko-Bogoslovski renik, Ni.

154

BIBLIOGRAFIJA - Milin, Lazar (l993) Nauno opravdanje religije Apologetika, tom 5 Grafosrem, id. - Ori, Stjepan (1982) Priruna biblijska konkordancija, Dobra vest, Novi Sad. - Popadi, Dimitrije (2002) Svetosavski primer kontekstualizacije evanelja, MBM plas. Novi Sad. - Popovi, Novak A. (1998) Virtuelne komunikacije, Institut za politike studije, Beograd. - Popov, Zlatiborka (2005) Pravoslavlje i izazovi demokratizacije, multikulturalizma i tolerancije. U: Religija i tolerancija, br. 4. CEIR, Novi Sad. - Radovanovi, Milorad (1986) Sociolingvistika, Knjievna zajednica Novog Sada i Dnevnik - Novi Sad. - Radovanovi, Nevena; Kremer, Dragan; Pejovi, Nikola (2008). Osnove marketinga i tehnike prodaje, Irex /ProMedia II Serbia. Beograd. - Rot, Nikola (2004). Znakovi i znaenja. Plato, Beograd. - Sremac, Sran (2007) Fenomenologija konverzije, CEIR, Novi Sad. i Teoloki fakultet Novi Sad. - Sremac, Sran i Beuk. Sergej (2010). ta ima zajedniko Holivud sa Jerusalimom? Film, teologija i religijsko iskustvo. U Religijska imaginacija i savremeni mediji, CEIR, Novi Sad. - meman, Aleksandar (2007) Na ivot u Hristu, Hristov ivot zu nama, Pravoslavna misionarska kola; Beograd. - meman, Aleksandar (2008) Vodom i duhom, Manastir Hilandar, Sveta Gora Atonska, . - oran, Zdravko (1993) Vetina odnosa s javnou. Teoloki institut za obrazovanje, informacije i statistiku, Beograd. - unji, uro (1995) Cvetovi i tla. Beograd: igoja tampa. - unji, uro (2004) Granice tolerancije. u Religija i tolerancija, br. 1. CEIR, Novi Sad.

155

CENZURISANI ISUS - unji, uro (1995) Ribari ljudskih dua, igoja tampa, Beograd. - Tadi, Ljubomir (1988) Nauka o politici, RAD, Beograd. - Vlajki, Emil (l984) Igre drutvenih komunikacija, NIRO Mladost, Beograd. - Vujaklija, Milan (1980) Leksikon stranih rei i izraza, Prosveta, Beograd. - an, Bodrijar (l99l) Rat kao spektakl, Novinarstvo 1, Jugoslovenski institut za novinarstvo, Beograd.

156

BIBLIOGRAFIJA

Internet izvori:
- Avramovi, Sima. ta je retorika, ta je besjednitvo http://www.simaavramovic.org/sr/retorika-besednistvo.htm; - Berajev, Nikolaj. O savrenstvu hrianstva i nesavrenstvu hriana, http://www.verujem.org/teo-logija/berdjajev_o_savrsenstvu_hriscanstva.htm - Berajev, Nikolaj. Vaseljenskosi i konfesionalizam, http://www.verujem.org/ekumenski_dijalog/berdjajev_konfesionalizma.htm - Berajev, Nikolaj. O fanatizmu, ortodoksiji i istini, http://www.verujem.org/losoja/savremena/berdjajev_fanatizam.htm. - Berajev, Nikolaj. O demokratiji, http://www.verujem.org/teologija/berdjajev_demokratija.htm. - Evdokimov, Pavle, Nikolajevi. Legenda o velikom inkvizitoru, http://www.verujem.org/teologija/evdokimov_pavle_veliki_inkvizitor.htm - Internet World Stats, http://www.internetworldstats.com/stats.htm, - Jeroti,Vladeta. Vera i nacija, http://www.rastko.rs/losoja/jerotic/vjerotic-nacija_c.html, - Kri ivota, Papa: Agnostici bolji od rutinskih vjernika! http://www.kriz-zivota.com/zoom/6460/papa_agnostici_bolji_od_rutinskih_ vjernika/, - Kng, Hans. Crkva se mora vratiti Isusu, http://www.kriz-zivota.com/ interview/6312/hans_kung_crkva_se_mora_vratiti_isusu/ - Zeitgeist, http://www.zeitgeistsrbija.org, - http://onlinerjecnik.com/rjecnik/strane-rijeci, dostupno: 28.1.2011.

157

BILJEKE:

158

BILJEKE:

159

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2-184 VOKI, Zdravko Cenzurisani Isus / Zdravko Voki. - Sarajevo : Centar za empirijska istraivanja religije, CEIR, 012. - 160 str. ; 21 cm Bibliograja: str. 153-157 ; bibliografske i druge biljeke uz tekst. ISBN 978-9958-1981-1-3 COBISS.BH-ID 19686918