1

Ahmet Lian Bosanski

ENIGMA JUGOSLAVIZMA

Nezavisno autorsko izdanje

MOJIM NAJMILIJIM: JASNI, ALBIJANI I JASMINU

Rije zahvalnosti Pisanje jednog obimnog djela kao to je ovaj roman zahtijevalo je dugogodinji iscrpljujui mentalni rad. Ne bih u tom radu mogao uspjeti sm, naravno velika zahvalnost pripada mojoj supruzi Sandrine koja me je sav taj dugi niz godina poesto zamjenjivala u mojim obiteljskim obavezama. Bio bih nepravedan, gledao u tamnu mrlju svoje savjesti ako joj se ne bih zahvalio na potpori i strpljenju.

PRVI DIO

Glava I

Na pisti, sa svih strana omeenoj bijelim zgradama, deurni ocir, poto je postrojio vojsku koju je te nedjelje sljedovao izlazak u grad, poe s pregledanjem. Pregledao je, po pravilu slube, sve do posljednjeg vojnika u stroju. Tvrdoa piste prelivene katranom i neprestano izloene suncu popustila je pa je stajanje na njoj izazivalo lijepljenje onova i davalo osjeaj da se noge veu za beton. Ta uobiajena ceremonija pri svakom grupnom izlasku u grad, vojnicima je bila dosadna. Bili su uznemireni i alili su za svakom minutom koja im je prolazila u stroju na pisti. Tek poto pregleda i posljednjeg vojnika da li je propisno obuen za izlazak u grad, ocir izda nareenje staisti da glasno proita popis mjesta u gradu koja su vojnicima bila zabranjena. Poto je proitao tekst, staista je pogledao ocira iekujui sljedeu zapovijest. Svi razumeli?! veoma glasno upita ocir obraajui se stroju. Oima je prelazio du stroja strogim pogledom kao da je bio siguran da e neki vojnik prekriti zabrane. Jesmo! Jesmo! pomijeae se glasovi. Ako neko ne razumije neka poe za mnom da proita koju kaznu moe zasluiti! Niko se nije javio. - Sve spremno? upita. Zatim rukom dade znak da mogu krenuti. I ne ekajui njihov odlazak, brzim i otrim korakom je odlazio sa piste u pravcu zgrade gdje je bila kancelarija. Vojnicima iz stroja koji su morali proi kroz kapiju, i tih stotinjak metara je bilo puno, pa su se nervozno pourivali. Ve poslije desetak metara iza kapije rasprili su se na sve strane kao uplaeno stado ovaca. urno su odlazili. Dva ocira, jedan nasuprot drugom, sjedili su za stolom. Zategnuti, u uniformama, dobro izbrijanog lica, s pravim crtama frizure, izgledali su preozbiljno. Kosa im je bila iste duine kao da su se zadnji put iali u istom danu. Jedan je bio plav, zelenih oiju iz kojih je izbijala mrnja prema uniformi koju je nosio. Nije je osjeao svojom. apku je sasvim neozbiljno drao na koljenu. Bio je to kapetan Hrvoljub Heri. Drugi je bio sme s tankim, lijepo ureenim brkovima nad usnama. Na njihovim licima nije bilo osmijeha. Bili su zabrinuti i oigledno mrzili jedan drugoga. Ovaj drugi je sa zadovoljstvom nosio uniformu. Zvao se Krivi Srboljub, takoe kapetan po inu.
7

U isti mah nagnue ae, kao po naredbi. Nakon to pokvasie grlo, Krivi izvadi cigarete iz depa i poasti kolegu. Zapalie. Tek poneku rije bi prozborili. Dvije tri u pet minuta. Najvie su utali, onako bez veze, bez ikakvih razmiljanja. Ve odavno im je bilo jasno zato nee jo dugo moi biti zajedno. ekali su dan razlaza, ponekad se pitajui, svaki za sebe, koliko e biti teak taj rastanak... U aama obojeno pie. Boja coca-cole, ali u svakoj ai po dva deci viskija. Njihov zadatak da etaju gradom i vrebaju vojsku, gledaju gdje svraaju i kako se ponaaju, izgledao im je besmislen. Posebno to nije elio Heri. Grupisanje vojske na nacionalnoj osnovi bilo je lako uoljivo i nezaustavljivo. Sve je ovo glupo... Odvajanje je nemogue zaustaviti... Zbog toga, kaem ti, pustimo to, te gluposti. Bolje nam je ovdje... Neka vojska radi po svojoj volji iznese Heri u prekidima svoje miljenje, kao da se dvoumio da li da ga otvoreno iskae. Kasnije emo morati proetati. Eto, samo tako, nek nas primijete smireno, vie diplomatski, ree Krivi, dajui Heriu do znanja da se ne slae s njegovim miljenjem. Potom duboko uzdahnu, pa opet nagnu au, a njegove crne oi zaigrae ispod obrva koje su se podizale. Pogledao je u plafon kao da je neto traio. elio je na taj nain smiriti ivce, da ne bi neto otro rekao kolegi Heriu. U sebi je slutio da Heriu grupisanje odgovora. Borio se da ostane ipak smiren, kao i Heri. Nasta utnja koja potraja nekoliko minuta. Iz kafane nisu urili iako su u njoj trpjeli jedan drugog. Iz dosade su bacali poglede po kafani. Sve je bilo u crvenoj boji: pod, zidovi, stolnjaci, samo su vrata i plafon odudarali bjelinom. Lijevo od ulaznih vrata bila su tri stola. Jednu stepenicu vie nalazio se drugi dio. Na njemu etiri stola, sa svake strane po dva. Taj dio obino zauzimaju vojnici, kuckaju au o au i veoma glasno, gotovo uz krike, izgovaraju cifre. Trei dio kafane je bio zasebniji. Visoke kone fotelje skrivale su od pogleda s vrata one koji na njima sjede. U taj dio se ulazilo sputanjem niz tri stepenice, bio je polutaman i zbog toga je mamio zaljubljene parove. U kafani je bio jo jedan sto. Nalazio se uz vrata, pored anka. Taj dio se, na prvi pogled, nije izdvajao posebnou. Upravo za njim su sjedili Krivi i Heri. Svojim prisustvom su odbijali vojnike, pa ih i nije bilo u kafani. Vlasnik se nervozno etkao iza anka i zbog toga prieljkivao njihov odlazak. Grupisanje! klimnu glavom Krivi. udio se tom virusu. Svojim glasom iznenadi Heria koji kao da je tonuo u san, jer su dugo utali gledajui u ae. I kruha e nestati... I gore... nastavi on. Puno gore i stranije!

Opet nasta utanje ba zbog toga to su se dobro razumjeli poznavajui se. Bilo im je dosadnije priati nego utati. No, to im nije smetalo da porue jo jednu turu pia. Poele su kruiti prie o ludim namjerama Slovenaca. Rjee su pominjani Hrvati. Prie su se pojavljivale po gradu, pa su prenoene i u kasarnu. Javno, u novinama, se masovno pisalo samo o Albancima kao separatistima. I Bosna i Bosanci su esto pominjani, ali, zaudo, svi su duboko uzdisali pri pomisli na Bosnu. Iskazivali su, opet svi redom, kako je puno vole. inilo se kako su jedino Bosanci ispravni, pa ih zato svi potuju i vole, da su jedino Bosanci za bratstvo. Zaudo, bilo je sve manje onih koji su pominjali bosanstvo kao naciju. Teko je bilo sve to pustiti kraju, jer je bilo sve vie prisutno i u ivotu najobinijih ljudi. O nacionalizmu se sve vie prialo. Zrak se zgunjavao klicama nacionalizma, a time i sve otvorenije mrnje. Kapetani Krivi i Heri rijeie da iziu iz kafane. Zaudo, dogovorie se. Zastadoe ispred kafane na trotoaru, na samo korak od ceste. Iznad njihovih glava titrao je u crvenom naziv kafane iz koje su izili: Stari drug. utali su stojei jedan pored drugog. Razmiljali su, svaki za sebe, u kojem pravcu da krenu u tu besmislenu etnju. Gledali su u prolaznike ispred sebe. Mogli su zapaziti da ulice postaju ispunjenije tim mladim svijetom kojem se glave pune da nisu Jugoslaveni iako su se u Jugoslaviji rodili. Za veoma kratko vrijeme ulice postadoe pune svijeta i mnogo ivlje, kao suha korita poslije jakog pljuska. Svijet u ulicama oko centra nalikovao je na bujice vode koje zahuae i oivjee po dotad umrtvljenim koritima. U gomili se lako uoavao i veliki broj vojnika. Isticali su se svojim zelenomaslinastim uniformama u toj masi sve zbunjenijeg svijeta. Ociri, i jedan i drugi visoki, razvijenih grudi, zaista su lijepo izgledali ispod svojih ocirskih apki. Rijetko su se pogledali. U podsvijesti im se javljao osjeaj da su jedan drugom skrivili, da nee jo dugo moi zajedno. Prolo je ve vie od deset minuta od kad stoje na trotoaru s namjerom da krenu, ali jo nijedan nije predloio u kom pravcu. Kao da su se nadurivali koji e prvi progovoriti. Iz dosade Krivi izvue cigarete iz depa, ali Heri svojom rukom uhvati njegovu i vrati mu cigarete nazad. Zatim ga ponudi iz svoje kutije koja mu se nae u drugoj ruci. Kao da je u istom trenu i on bio izvukao svoje. Zapalie, te bez ijedne rijei krenue niz ulicu koja se lagano sputala nanie. Razumjeli su se. To je bila najira i najdua ulica u Poljanici, krcata kafanama i raznim duanima s obje strane. Obojica su mogla primijetiti da se kafane ubrzano pune. Na neimatinu kao da se zaboravljalo. Pijani su to objanjavali sa:

Nekako mora biti!, to je bilo potpuno tano, samo je u svijesti ipak, kopkalo pitanje kako e se sve to rijeiti. Otkucavalo je pet sati. Ociri rijeie da preu cestu, opet bez rijei. Jednostavno, Krivi je slijedio Heria. Heri je to uinio da bi skratili put i da bi se sklonili sa sunca jer su ulazili u park koji je odisao zelenilom. U tom trenutku na pamet mu padoe neke kolege koje su oelavile, te nakon vie od pola sata progovori: Ovako se ostaje bez kose, pod ovim apkama. Kad se kosa izgubi tad se kapa zavoli. nasmijei se Krivi. Poslije nekoliko koraka, arajui oima po parku, Heri dodade: Ima armija u kojima se kapa smije skinuti. Osjeali su svjeinu pod zelenim granjem. Krivi ne ree nita, samo pomisli: Da je samo to problem, lako bismo mi... Stigoe na jedno mjesto na kojem je mirisalo lijepo njegovano cvijee. Park nije bio veliki, s tog mjesta sav se mogao vidjeti. Na debelim, ostarjelim stablima ukazivale su se pukotine. Nekoliko osoba u parku. Crvenko, kako su ga nadimkom zvali ak i u familiji, sjedio je nepomino na jednoj od drvenih klupa. Stari ovjek. Od svoje dvadeset i pete komunista. Ostao je vjeran toj ideologiji i u svojoj sedamdeset i treoj godini. Dugo godina se borio da komunisti u cijelom svijetu dou na vlast, da bi se uspostavila pravda. U to je on bio duboko uvjeren. itavog ivota je itao obrazujui se sam, jer je imao samo etiri razreda osnovne kole. Penzioniran, ubijao je svoje vrijeme u parku. Zadubljen, itao je novine. Povremeno je namjetao naoare i nadlanicom milovao sijedu kosu zaeljanu nazad, zalizujui je uz glavu. Golo elo mu je sijalo otkrivajui zabrinutost. itao je lanke o sve dubljoj krizi. Sve ovo dolazi sa Zapada... Rue nas... Znao sam ja to. Oduvijek su nas se plaili. I oduvijek nam bili neprijatelji govorio je sebi Crvenko, bez rijei, mislima. Jedan mladi par, od dvadeset i jedne dvije godine najvie, doe i sjede na drvenu klupu, desetak metara od Crvenka. Mladi se esto podizao sa klupe i stezao djevojku da bi joj u grudi, izmeu dojki, ubacio zguvane komadie novina koje su zajedno itali. Ona je vritala uz glasno smijanje, ali dok bi on sjeo i poeo itati, ona bi ga nastavljala tipkati po kakljivim mjestima. Crvenko ih je pogledao s prezirom, pokuavajui ih prepoznati. Meutim, nije poznavao ni mladia ni djevojku. Poto je ve proitao novine, podignu se sa klupe i krenu kui. Razmiljao je o tome da li e primati penziju do kraja ivota ili e je pozobati kriza...
10

Dva djeaia od osam devet godina, hodali su parkom i skupljali sitne granice. Trudili su se da naprave gnijezdo uz jedno hrastovo stablo. Zaneseni igrom, radili su bez svae, lijepo i slono, gotovo neujno. Kapetani su upravo prolazili pored trgovine odjeom. Opet su bili na suncu koje je jo jako prilo. Unutra ugledae vojnika koji je probao koulju. Usporie korak. Vojnik ih nije primijetio. Kao da je probanjem civilne odjee osjeao da je odsluio, da se nalazi na civilnoj slobodi. Kapetani se ne zaustavie. Polako prooe. Prije samo dvije godine ovaj posao su obavljali staisti ovdje u Poljanici. A danas kapetani! Moda e za godinu dvije ovdje to raditi potpukovnici! Dokle e to ii? Krivi ga samo pogleda, ali na tome se i zavri. To je zbog takvih kao to si ti!, pomisli, ali ostade smiren. Htio je razmisliti o tome ta je Heri time rekao. Ulazei u kuu, Crvenko rijei da ue u kuhinju i popije kafu. U grlu je osjeao gorinu, u grudima ga je neto stezalo. Kao da je tu nosio neki teret, njemu nerazumljiv, neobjanjiv. Znao je da je to od napisa u novinama koje je jo nosio u rukama u namjeri da ih da eni. Sve gora situacija dolazi. Nita dobro da se vidi i proita izgovori on glasno prolazei kroz hodnik. Iako nije vidio enu, vjerovao je da je tu negdje i da ga je ula. Nije pogrijeio njegova ena se podie sa fotelje u dnevnom boravku i stade na vrata uvi ga. On zapovijedi kafu. I to gorku, naglasio je. Kafe jo imamo dovoljno, ali ako ovako nastave sa poskupljenjem piemo je rjee. On stade pored nje, zamiljeno gledajui u aluminijsku erpu na ijem dnu su se stvarali sitni mjehurii, uveavali i izbijali na povrinu. Bio je zabrinut. Miris kafe koji ispuni odaju kao da opusti njegove stegnute vilice. ena, i sama zabrinuta, utke je iznosila eer, male kaiice, tacne. Rijei i ona da popije jednu olju, u drutvu s njim. Sve je gore! Nita dobro! Samo gore od goreg... Uguie nas ovi kapitalisti sa Zapada. Nemaju duu. Jo e ispasti da nas spaavaju od nas samih. Hranie nas jer neemo imati ta jesti... Oni da imaju duu!? Kad su, boga ti, oni imali duu? Zautae. Vrela kafa se isparavala ispred oborenih noseva. Crvenko poe da sre, pazei da se ne opri. ena je, zabrinuto utei, ekala da se jo malo ohladi. On srknu jo jednom, poslije nekoliko trenutaka jo jednom, pa spusti olju na sto. Oborenih oiju gledajui negdje neodreeno dolje po stolu, ne diui glavu, uzdahnu i izgovori: Novac! ta se radi narodu s tim narodnim novcem?!
11

Opet zauta. ena mirno podie olju i primaknu je usnama, ali saeka jo nekoliko trenutaka pa onda srknu. Bili su sami. U stanu je vladala duboka tiina. Mirni staraki pokreti nezapaeno su utanjali u nju. Crvenkova ena se brinula za djecu i unuad. Zbog sebe se nije plaila. Moje je prolo!, ponavljala je esto svojim drhtavim glasom napaene ene. Vi komunisti ste priali protiv Boga, smijali se vjernicima. Za vas su oni koji se mole Bogu bili naivni, ludi. Ali... Tu zastade. Bila je umorna i da pria. Usne i brada su joj podrhtavali. Htjede jo da kae muu: Vi ste htjeli sruiti njih, ali su oni bili bri., meutim, predomisli se i ne ree nita. Znala je da bi ga time samo iznervirala. Mi smo se borili za jednakost! Za ovjeka! A oni se bore za novac, a ne za ovjeka. Hm...hm..., mole se Bogu! zamisli se Crvenko jo dublje, naglas se udei da im je takvima Bog dao da pobijede. Ne znam...Ostarjela sam, a nita ne znam...

Glava II

Neki Salkini drugovi se zaudie kad ga ugledae. Stajao je iza prve tri ekaonice na autobusnoj stanici i stojei ljubio djevojku koju je od pogleda skrivao svojim tijelom stisnuvi je uza zid. ekaonice su bile ozidane velikim betonskim blokovima koji su se jasno ocrtavali jer nije bilo fasade. Nekoliko desetina metara iza ekaonica, na uzbrdici, uzdizalo se gusto naselje velikih kua. Kroz naselje se provlaila pjeana staza i skraivala put do centralnog trga u gradu. Upravo s te strane su neki vojnici ugledali Salku. Nedaleko od ekaonica, s prozora oblinje kue, jedna plava gospoa mirno je gledala u vojnika i nepoznatu djevojku dok su se stiskali uz goli zid. ta bi ta naivna djevojka mogla oekivati od vojnika? Da je uzme sa sobom i odvede negdje na sjever zemlje gdje je situacija, misli ona, bolja i sigurnija? - razmiljala je plava gospoa znajui da mnoge Poljanke ele otii iz Poljanice na sjeverozapad zemlje.Vojnika je mogla vidjeti do glave. Kako ih je gledala s visine, vojnikova glava joj je bila skrivena nadstrenicom krova ekaonice. Djevojci se ponekad ukazivala raupana kosa iza vojnikovih ramena dok joj lice nije nikako izvirivalo.
12

Vojnici, Salkini drugovi, zadivljeno su ga gledali. Svaki mu je zavidio, ali mu se iz potovanja nisu htjeli javiti, mislei da bi zastiena djevojka mogla tada otii. Salko joj je skrivao vidik svojim tijelom ne isputajui je iz naruja. Zanesen ljubavnim arom, nesvjesno ju je snano pritiskivao uza zid, pa je ona duboko i ubrzano disala. Ne ovde!... Ne ovde!... Jesi li svestan ta radi?... Vidi li gde smo? ponavljala je opirui se. Njena torba je bila pod njegovim nogama, ve sva upraena od njegovog potkopavanja, jer ga je ona gurala od sebe. Nije uspijevala odlijepiti ga. Potkopavao je kao dvogodinji drijebac, dobro uhranjen i silan. Navaljivao je kao lud, kao da je izgubio razum. Kao ivotinja, pun energije, nije imao stida niti straha. Plava gospoa je jo uvijek bila na svom prozoru i gledala strastveno muenje djevojke i vojnika. Mogla je imati najvie trideset pet godina. Vojnikovo strastveno srljanje je i nju zagrijavalo, te je postala ljubomorna na nepoznatu djevojku. Ponekad bi na nekoliko trenutaka bacila pogled po raji na stanici s onu stranu ekaonice, pa opet nastavljala gledati isto mjesto. Njen prozor je bio gore, visoko iznad, i mogla je sve lijepo vidjeti kao na dlanu. Vojnikovo ljubljenje joj se inilo razliito od ljubljenja civila koje je imala priliku gledati. Salkina djevojka pomisli na svoju torbicu. Pokuavala ju je dohvatiti, ali je bila nemona. Poludjeli vojnik je izgubio i razum i osjeaj. Vojnici sa staze su otili. Nisu htjeli dugo gledati, da ne bi izgledali kao klinci koji prvi put to vide... Salko je mislio da je to mudrije. Izdvajao se od drugova i najee etao sam. Na poetku je tako poeo raditi da bi jeftinije prolazio za vrijeme izlaska u grad, jer kad bi iziao sa grupicom, kao to je ranije inio, po povratku u kasarnu nije vie nalazio ni paricu u depu. Dok bi svaki platio po turu pia, ve bi bili pijani, a onda ide samo od sebe. Na kraju se svravalo sa problemima u kasarni... etajui sam sve je lake zapaao. Tako je zapazio da ima djevojaka koje etaju same. Obino u sumrak, zapazio je, odlazile su na stanicu i ekale autobus da bi se odvezle natrag, kuama u selo. Tako je zapazio i svoju veeranju djevojku. Bila je sama pa se nije ustruavao da joj prie. Rekla mu je da ivi na selu, da radi prljave seoske poslove koji su joj dosadili, jer od njih nema novca. Ima sasvim malo slobodnog vremena... Upoznali su se. Rekla je da se zove Ana, da je to staro makedonsko ime. Salko ju je ubjeivao da ime nita ne znai. Da mu znai ona, njen karakter. Da li bi ga mogla voljeti, pitao ju je. Obeavao je da e je odvesti sa sela u grad, u svoju veliku kuu u kojoj e lijepo ivjeti kad on odslui vojni rok...

13

Kapetan Heri se jo prije pola sata odvojio od svog kolege Krivia. Sam na autobusnoj stanici, ubijao je svoje vrijeme, zapaajui da vojnici odlaze sa stanice im su primijetili da je i on tu. Besciljno je razgledao i lijeno se neodreeno kretao. Sasvim sluajno pogled mu uhvati vojnika iza ekaonice. On se prikrade i zaustavi iza lea vojnika. Stajao je uz oak ekaonice i mirno promatrao. Isto tako, sasvim sluajno, ugleda na prozoru plavu gospou, sa osmijehom na licu. Prijala su joj vojnikova neprekidna navaljivanja, njegova istrajnost, te joj se javila jaka elja... Bila je sama u kui. Ana je, izgnjeena, bila izmorena, ali se osjeala prijatno. Oima je prevrtala zbog toga to ne moe uiniti ono to eli... Salko se odlijepi. Pomirio se s realnou da e morati ekati drugu priliku. Ni jedno ni drugo jo nisu ugledali kapetana koji je bio strpljiv. Salko jo jednom poljubi djevojku i pogleda na sat na ruci. Drugi put! ree Ana. Da. Sad nee biti vremena! mirno ree kapetan. Salko se tre. Na zvuk mukog glasa prvo mu se zacrni u svijesti. Pomisli na njenog oca, ali ugledavi kapetana stade mirno. Postade mu lake, no imao je osjeaj da mu je unutra sve mrtvo. Osjeao je samo jo srce kako snano lupa, kao da e iskoiti iz grudnog koa. Zbunjen, nije znao izustiti nijednu rije, niti napraviti ijedan pokret. Iz kapetana je navirao smijeh, ali se uzdravao. Izgledao je sasvim ozbiljno, ak kao i zabrinut zbog toga to vidi. Salki nije padalo na um da on nije nita skrivio. Jedino to to nije na skrivenom mjestu i rui ugled vojnika. Ipak se malo opusti. Zavue koulju u hlae i zategnu se. Kapetan je jo drao pogled na njemu. Strijeljao ga njime. Ana, uplaena i iznenaena, pobjee otresajui prainu sa svoje torbice koju ipak nije zaboravila. Sve je u redu! sasvim mirno ree kapetan. Samo sam te htio upozoriti. Trebao si ve krenuti, kasnit e. A nije ni mjesto za nau duu priu! Salki laknu, pa opet pomisli na Anu. Da ode a da je ne vidi!? Kuda? Vie je nikad nee vidjeti! Jo mu nije bilo jasno ta mu se dogodilo toga pslijepodneva. Pogleda oko sebe. Tek tada shvati gdje se nalazi. Malo prije nita drugo osim nje nije ni vidio ni zapaao. Rijei da je pronae na stanici. Stajala je u uglu jedne od ekaonica. Iako je u dui bila uznemirena, izgledala je sasvim mirno. Autobus je trebao da krene za nekoliko minuta. Stajao je tu, pred oima, ali su sva vrata jo bila zatvorena. I ona je pokuavala razumjeti ta joj se to dogodilo. Prvi put vidi mladia i tako ju je izljubio i istiskao da je bilo nevjerovatno. A svaka pomisao na Salku bila je pomisao na Bosnu. Liilo je na ivotinjski, ali njoj se dopadalo. Niko je nije gledao, to joj je prijalo, jer se toga plaila.
14

Salko je iao kroz narod, traei je pogledom. Ugledao je autobus u kojeg su putnici ulazili. Moda je njen!? Gurajui se kroz narod kojeg je bilo dosta na stanici, brzo se priblii putnicima koji su ulazili jedan po jedan u autobus. Imao je pravo. I Ana je bila u redu. Dotaknu rukom njeno rame, a potom je iz reda povue k sebi. Ona se prijatno iznenadi i s osmjehom na usnama stade uz njega... Brzo su se dogovorili za sljedei sastanak. On je snano stegnu u naruje i poljubi... Morala je u autobus, a njemu je jedino preostalo da i on pouri da ne bi zakasnio u kasarnu. Iako ljutit, Krivi se lijeno pribliavao kapiji broj dva. Devet sati je bilo otkucalo i on je kasnio. Pitao se da li je Heri ve stigao u kasarnu i to mu je trebalo da ga slae i ne pojavi se na mjestu odakle su se zajedno trebali vratiti u kasarnu. Zbog njega je i zakasnio. Pomiljao je da je moda i opravdano. ta ako je negdje morao intervenirati? Pa ipak, sumnjao je u njega zbog buenja uspavanog nacionalizma. U zraku se osjeala svjeina poslije teke dnevne sparine. I lagani vjetri se povremeno javljao. Nekoliko zvijezda koje su se ukazale na potamnjelom nebu govorile su da bi mogla biti lijepa no. Neki vojnici su jo ulazili u kasarnu. Niko ih nita nije pitao iako su kasnili, ve ih je kapija pourivao da bre prolaze. Zahvaljujui Salkinim ivotinjskim napadima, kapetan Heri se naao kod plave gospoe. Ona mu je osmijehom i irenjem ruku dala do znanja da moe, ako eli da doe, da je sama u kui. U njenom ponaanju vidio je udnju. Pomislio je da joj se svidio, i ne imajui ni na kraj pameti ko ju je tako upalio. U njenim krupnim zelenim oima neprestano je izbijao neki plamen. Ona ih je povremeno zatvarala da bi prikrila neodoljivu elju... Heri je sjedio u udobnoj konoj fotelji. Oekivao je kafu. Prelazio je oima po skupocjenim ukrasima u prostoriji i vrtio glavom pitajui se ko joj je mu. Istovremeno je imao u glavi onu njenu sliku dok ju je spolja gledao kako se podigla s prozora i okrenula na prstima kao balerina. To mu je bila potvda da je sama, da eli njega, da je on okrene... Zadovoljstvo na njegovom licu. Opet se pitao ko li je taj koji ima ovako zgodnu enu i ovako skupocjene stvari. Pomisli na sebe i svoj izgled. ta je to ona na njemu posebno zapazila? Pomalo zbunjen pokuao je dokuiti ta se s njom deavalo, zato ga je pozvala. elio je otkriti njenu situaciju, njen razlog, a nije prelazio na stvar. Njeno ljupko lice bilo je veselo. esti osmjesi i ni najmanji znak straha, ohrabrie Heria da se mirnije osjea u udobnoj fotelji. Pri svakom svom odlaenju da iz kuhinje donese neku stvar, nosila je na svojoj pozadini Heriev pogled. Prinese i posljednju stvar i stavi na stoli, a onda ne sjede, ve uzdahnu.
15

 Ah, jesam li sve donela? mazno progovori. Nije eljela sjesti na drugu fotelju nasuprot njemu. No, on to nije razumio pa ju je samo zadovoljno posmatrao. Ona ipak sjede, jer bilo joj je glupo da stoji pored stolia na kojem je sve bilo servirano. Ili bih mu trebala jo rei svoju elju , pomisli. Ah, kako mirno odoleva mom telu. Znala je da je zgodna i privlana, i zbog toga pomisli da li on sebe zamilja tako vanim dok nita ne poduzima. Isprui ruku da bi ga poastila cigaretom, ali je on zamoli da ih ostavi, da zapale iz njegove kutije. Dim se poe iriti po prostoriji. Ipak, moram pitati! ree Heri, te gledajui u nju nastavi nastojei da je svu obuhvati pogledom. Doista je sve imala lijepo, najljepe. Kako to da ste sami? ta je s ... i ne dovri pitanje. Znam na ta misli. Duga pria. Ne ba tako duga, ali... Kao da oblaci tuge uoe u njene vesele oi i ona se najednom zamisli, pa poslije izvjesnog vremena dodade: Moda u ti jednom prilikom ispriati. Poeli prei na drugu temu, pa pogleda njegovu kapu koja je stajala na jednom od uglova stolia. Lepe su vam ove kape. Tako mi se sviaju. Heri dotaknu svoju kapu. Kaiprstom desne ruke prelazio je po krakovima zvjezdice. Gledajui u nju, na tren je opet bio duboko u budunosti: Ovo je poelo ve odavno da propada. Da gubi u itavom svetu. Priao je jednako srpski, ekavicom, kao i gospoa. Ona nije ni pomislila da on nije Srbin, zbog neeg uvjerena da su iste nacionalnosti. I nenamjerno su otili na politiku, mada su as prije eljeli neto sasvim drugo, a u tom drugom se puno ne pria ni o emu. Razlog tome je bio to je Heri mislio da i svi drugi oko njega to osjeaju. To ga je sputavalo da se sasvim oslobodi u drutvu gospoe, jer je ona ponaanjem i govorom oznaavala svoju nacionalnost i svoju opredijeljenost, a on se pretvarao u neto to ipak nije on. Meutim, ona nije proitala razlog njegove mirnoe. Poto ju nije odmah odnio u krevet, kako je oekivala i eljela, mislila je da glumi opreznog mukarca. Hm, pomisli ona, vojna navika . Nije problem promeniti znak. Ali sve ostalo je problem ree ona ne slutei svoju kratkovidost. Heri je sve razumio, i u istom momentu osjeti ogromnu teinu u grudima. utao je vie iz straha, a ona s negodovanjem pomisli: Samo uti! Vojna navika. Otkrit u mu da se zna za to sam. Znam da i on to dri u sebi. Moj mu je Hrvat. Visoko vojno lice. Ne slaemo se. Zato sam sama. Nije jo sasvim gotovo, ali slutim da neemo dugo.
16

 A ko te na to nagovori? Mislim da se uzmete? Niko! Sama! Svesna sam srpskog cilja i rizikovala sam da se to i ostvari, jer ova zajednica koja se zove Jugoslavija je put do Velike Srbije. Jel? Uvek sam dosad verovala da sam bila u pravu. A on? Osea li? On? Ne znam jo. Kae da mu je preteko. Svestan je svega kao i ja. Opredeljuje se. Moda i glumi da se opredeljuje a da se ve opredelio. Ja sam opredeljena. Rekla sam mu. Heri se teko osmjehnu. Ti si potenija ree, iako je mislio suprotno. Zatim poee srkati kafu na koju kao da su u trenucima razgovora bili zaboravili. Iz elje da zaborave temu i preu na drugu stvar, lijepa dama se podignu iz fotelje, prie muzikoj liniji i pusti tihu muziku. Ja sam Dunja. Dali su mi to ime, jer je moja mama bila pod dunjom kad ju je zabolelo da me rodi. Prekrasno ime. Uivao je u njenom tijelu samo gledajui je. Smijeio se. Ona prinese kolae i voe, ali on nastavi mirno sjediti, ne probajui nita od toga. Moda si za viski? Uh, ne, ne! Upravo moram ii. Sluba iznad i prije svega. Stii u u zadnji trenutak. Ostala je razoarana kad je on otiao. Pitala se zato je nitkov i dolazio. Moda bi bilo bolje da mu nije rekla da joj je mu Hrvat, pomisli. Moda je otiao zbog toga?!

Glava III

U hotelu Ohrid, nedaleko od centra grada odsjeli su roditelji jednog vojnika iz Dubrovnika. I on, njihov sin Stipe, bio je s njima. Bilo je gotovo jedanaest sati pa je mogao ostati jo nepun sat vremena. Izili su na malu terasu da bi im Stipe pokuao objasniti gdje se nalazi kasarna u odnosu na hotel. Upravo tada na nebu se ukaza mjesec, dotada skriven
17

iza gustih crnih oblaka, kao da je znao nijhove elje. Stipin otac prvo pogleda u nebo, pokazujui prstom odakle bi mogla doi kia. Taj dio neba bio je najtamniji. Stipin otac i Stipe stadoe na balkoni. Za majku nije bilo mjesta, pa ostade naslonjena na dovratak. Bili su iznad svih zgrada u tom dijelu grada, pa je Stipe, pogledom nenaviknutim na takav prizor, prepoznavao zgrade u kasarni. One su, pak, bile udaljene i kilometar zrane linije i nisu se jasno prepoznavale zbog none tame. Stipe je bio siguran da ih je pronaao. Objanjavao je ocu raspored u kasarni, svako malo napominjui koliko su desetari odvratni. Veina Srbi! Veina Srbi!, naglaavao je. Priao je ocu kako je pista ogromna, ali kad se svi vojnici na nju postroje da sva bude zauzeta, a komandant odozgo sa bine, visoko iznad svih, prsi se i pokazuje da je vei od Boga. Uglavnom pria o nacionalizmu i strogo prijeti podiui kaiprst desne ruke visoko iznad glave, istovremeno pravei grimase kako bi nacionalisti, glavna tema njegovih govora, mogli odustati od bolesnih namjera . Prijeti li, prijeti! gotovo saaljivo nad samim sobom je priao Stipe svojim jo djejim glasom. I desetari ga sve vie imitiraju. Stipe uuta. Izgledalo je kao da je jo neto htio rei, pa zaboravio, a sad se pokuavao prisjetiti. Majka je tunim pogledom netremince gledala svog najmlaeg sina. Bila je zabrinuta i ogorena na Srbe. U sebi je molila Boga da se eksplozija jo ne dogodi, dok Stipe ne doe kui. Svi su vjerovali da je rat neizbjean. Eksplodirae jednog dana. Mora. Ta njen Stipe je jo imao djeiji glas, njean i slabunjav. Ponaao se djetinjasto i prilino naivno za svoje godine. Neprestano se alio kako se nadao da e njegove tekoe mjesto njega podnijeti drugi... Ostalo je jo desetak minuta i Stipe je morao krenuti. Uoe s balkona u sobu. Na majinu elju, Stipe sjede pored nje, a otac na drvenu staru stolicu nasuprot njima. Sijalica, negdje nasred plafona, bila je sputena otprilike jedan metar i oni su osjeali njenu toplotu iznad svojih glava. Napolju se opet zamraivalo. To su se opet crni oblaci namicali na mjesec. Kad je ovako moe udariti kia, a moe proi i bez nje ree otac. Svoju crnu zaglaenu kosu Stipe zagladi jo vie, potom stavi kapu. Morao je krenuti. Podignu se, a majka povue svoju ruku sa njegovog koljena. U sobi se udvostrui tuga. Stipine utuene kafene oi ugasie se kada ugleda suze u majinim oima... Ona nije govorila nita, znala je da nema druge, da njen sin mora ii. Stipe je u svojim pokratkim vojnikim hlaama koje nisu dosezale da cipela, izgledao jo jadniji. U svom vojnikom ormariu nikad nije imao lijepu uniformu i svi su znali da tu nije opasno zavui ruku i ukrasti. alio se desetarima i uvijek uo isti odgovor: Ko e uvati strau ispred tvog ormaria? On
18

sam nije imao hrabrosti rei nijednu rije onima na kojima bi prepoznavao svoju uniformu. Proi e, sine! Proi e! ree majka. Glas joj se sjeckao jer je jecala. Osjeala je veliku nepravdu koja joj je parala srce. Nisu ti dali prenoite, ali dae Bog, odsluit e ti tu njihovu vojsku i doi kui. Otac se podignu sa stolice. Primaknu se sinu da mu vre stegne ruku i ohrabri ga. Imao je prkosni osmijeh na licu, iako je u prsima osjeao ogromnu teinu. Stipe je morao krenuti. Sobom zaumie teki uzdisaji. U njoj se osjeala teina tuge, ali i prkosa. Napokon, poto su se oprostili i Stipe otiao, majka ugleda suze u oima svog mua. Dok se prkosno smijao, hrabrei sina da nije toliko teko i opasno, oi su mu se punile suzama. Stipe ih nije vidio. On je ve bio na ulici, vraao se u kasarnu. I ocu i majci soba postade pusta i prazna. Osjeali su svoja ledena tijela koja su im se samima ponekad inila kao hladna stijena. Majka nije mogla izdrati, a da se ne rasplae, prisjeajui se njegovog djeijeg glasa dok je izlazio iz sobe s rijeima: Spavajte dobro! Otac je utao kao hladni kamen. Zamiljen. On nije znao kad e rat otpoeti, ali je bio siguran da mora do njega doi. Bilo je pitanje vremena koliko dugo e jo ostati mir. Ipak, najvea mu je elja bila da Stipe doe kui, da bar bude u hrvatskoj vojsci za hrvatsku dravu. Utien, ugasi cigaretu i ue u kupatilo. Majka je ugasila sijalicu, pa je kiljila mala stolna lampa. Sluala je umorenje vode u kupatilu. To se njen mu kupao. Stipe se vraao u kasarnu. Prvi put se nalazio u gradu tako kasno i jo bio je sam. Nenaviknut da se ovdje kree tako kasno, u tim nonim satima, bio je oprezan, pun nepovjerenja. inilo mu se da se i na njemu primjeuje ta misli i ta osjea u tim trenucima, da se na njemu moe primijetiti o emu je priao s roditeljima. Grupice mladih koje je primjeivao s obje strane ulice samo je kradom gledao u elji da pored njih proe neopaeno. Prepoznae da sam Hrvat!, mislio je i u tom strahu je ak i zaboravio na roditelje... Osjeti traak sree kad izbi na kapiju, a da ga niko od te pijane omladine nije ni zaustavio ni maltretirao. Svi oni odreda su bili za njega loi i opasni jer nisu bili iste vjere. Obradova ga kad ugleda Omera na kapiji. Prui mu dizvolu. - Znam da si ispravan. Poznajem te dobro ree Omer osmjehujui se. Govorio je iskreno. Uvijek si pun straha! dodade nakon kratke pauze poto je saekao da Stipe vrati u dep dozvolu. Nema zato razloga. Ovdje smo svi kao jedan. Svi braa. Zar nije tako?
19

Stipe prvo obori glavu, a nakon kraeg vremena sa zanimanjem pogleda u Omerove oi. Koliko mu je bilo teko to Omer nita ne razumije, toliko mu je bilo i drago. Omeru je njegov pogled bio nejasan, ali je slutio da Stipe krije neku tajnu. Plaljiv si, Stipe! Zato te desetari maltretiraju! Stipe zakljui da je bolje da nita ne objanjava. Kako bi to Bosancu objasnio?, pomisli. Najbolje je da i ne pokuavam. Dobro ti je kad moe biti u dui i svijesti miran! zakljui Stipe. Zbog ega ne bi mogao biti! Nisam komandant da razbijam glavu. Ha, ha, ha... smijao se Omer. Stipe malo zastade, a zatim dodade: Ne trai bolje! Poto je vidio znake umora na Omerovom licu nakon to je opet zastao, Stipe krenu rekavi: Laku no! Ode Stipe, Omer ostade sam. Sjede na stolicu, siguran da nikog vie nee biti u to doba noi. Pola noi je bilo otkucalo kad je Stipe otvorio vrata spavaonice. Mislio je da svi spavaju. Na vrhu prstiju lagano se prikradao svom krevetu. U mranoj odaji raspoznavao je sjenke predmeta. Poe se raspremati. Prvo skide koulju i smota je, a zatim hlae. Paljivo ih stavi na ormari kao da bi se mogle slomiti. Skidao se sasvim neujno. Pognu se da svue arape i zau apat. Prepoznade Marijanov glas. Marijan Peri je na svom krevetu, zavuen pod ebe, puio cigaretu. Nije mu se spavalo. Stipe se uspravi. Oekivao je jo jedan poziv. Marijan ga je ciljao pogledom izmeu kreveta. Poziv se ponovi. Stipe nije oblaio pidamu, nego se u gaicama priulja na vrhovima prstiju do Marijana, na drugom kraju spavaonice. Postalo mu je jasno da Marijan eli saznati novosti iz kraja. Njih dvojica su u Dubrovniku bili udaljeni samo nekoliko kilometara. Oko njih, u gluhoj tiini, oglaavali su se drugovi u dubokom snu. Poe aptanje. Nisu mogli tie. Ipak, Marijan upozori Stipu da iznad njega spava Seid Kaui, a za Albance se zna da nisu nacionalno blesavi, ve da su svjesni da nemaju mogunosti doi do cilja i u sebi trpe koliko mogu. Oni su lukavi i skriveni. Oni sve razumiju, nisu kao nesvjesni i blesavi bosanski muslimani. Svjestan sam. Sad me je na kapiji Omer uvjerio jo jednom koliki su oni ovnovi. Ispriao je maloprijanju priu, pa se Marijan ismija.
20

 A ovoga gore iznad nas je danas Jovanovi maltretirao ko magarca! Odnosilo se to na Kauija. I Stipe se, pored sve muke nasmija. Zatim nastavie priu o novostima u regiji. Kao to je i oekivao, Marijan je uo mnogo toga, ali nita dobro. Zabrinut i zamiljen, nalazio se tamo daleko, u rodnom mjestu. Osjeti da ga jo vie stee u prsima i ree: Neka. Nek bude ve jednom i rat. Nek se jednom i pitanje Bosne rijei. Da vidimo kome e. Ipak, bilo je teko u najljepim godinama prihvatiti jednu takvu realnost kao to je ii ratovati.

Glava IV

Iako se inilo da vrijeme ne ide, ipak je brzo prolazilo. Primicao se mjesec juni. Temperatura u gradu se poveavala i u poslijepodnevnim satima postajala gotovo nepodnoljiva. Svi, osim djece, eljeli su barem jedan pljusak da osvjei napaenu zemlju i sve to se oima moe vidjeti. U zadnje tri sedmice itava kasarna je ak dva puta bila na pisti. Komandant je dva puta kanjavao tako da se jo pet vojnika nalo u vojnom zatvoru. Opet se komandant gore na bini iznad svih prsio kao poludjeli Bog. Neki su ga doivljavali kao crnog avola od kojeg se moralo dobro paziti. Drugima je bio poten i u pravu, ali ga nisu voljeli samo zbog toga to je pretjerivao sa tom svojom strogoom. Trei su u njemu vidjeli spas i poslije svakog njegovog govora, konstatirali: Mora on biti onakav! Nije njemu lako! Vidi ti ta je nas! Ima nas svakakvih!.. Ti zna ta je u tvojoj glavi, ja znam ta je u mojoj, a on mora znati ta ima u glavama svih nas! I opet su jedni tu misao razumjeli, Bosanci nisu, i nije im se ni pokuavalo objanjavati. Smatralo se da ne vrijedi, jer upravo zbog njihove nacionalne neosvijetenosti i dolazi do borbe za njih. Sve u svemu, nemogue je bilo procijeniti da li postaje opasnije biti vojnik ili civil, graanin u bilo kojem dijelu drave. Komandant je imao etrdeset i pet godina. Svako mu je davao desetak vie zbog njegove velike namrgoene glave, na kojoj je imao jo neto malo kose oko uiju i na potiljku. Valjda zbog neprekidne namrgoenosti kojom je htio djelovati
21

autoritativnije, ubrzano je stario. Bio je namrgoen, sa skupljenim debelim obrvama ispod kojih je neprestano vrebao pogled, esto prijetei iz njegovih sivih, nesretnih oiju. Poetak juna je protekao mirno. Obavljali su se planirani poslovi. Poslije nekoliko kanjavanja koje je komandant odluno provodio, mnogi su vjerovali da nee biti potrebe da to opet uini. Ipak, tenzije su rasle. Druenje meu vojnicima iste nacionalnosti je bilo sve vidljivije. Sasvim loginoniko ne moe narediti nikome s kim e se druiti. Zbog toga su Srbi sve ee birali drutvo onih koji nisu bili Srbi. Mahom su svi sebi stavili takvu, reklo bi se, obavezu, ali je to spolja djelovalo sasvim prirodno. titili su komandanta i poredak zastupljenosti u komandi i vlasti, i esto su obini vojnici Srbi glumili meusobnu netrpeljivost. Govorili bi da se ne slau njihovi karakteri. Bila je to politika odravanja dominacije u zajednici. Pripadnici ostalih nacionalnosti, da bi se oslobodili podreenosti, morali su se povlaiti u sebe, to je nuno vodilo do promjena, a time i reakcija. I nebo je varalo. Ponekad bi se zacrnjelo, izgledalo da e osvjeiti zagaeni, presuhi vazduh, da bi se najednom na istom mjestu ukazalo veselo plavetnilo. Jedino su parkovi u kasarni bili privilegirani natapani su umjetnom kiom. Pored same ice koja je omeivala zemljite kasarne, Trei vod Prve ete Drugog bataljona, sasvim izloen suncu, izvodio je nastavu. Stajali su u stroju i sluali teoriju koju je iznosio njihov komandir. U prvom redu, trei slijeva, stajao je Salko. esto su ga misli odnosile Ani, pa najee nije imao pojma dokle je komandir doao u izlaganju. Ovaj ga je dva puta primijetio i opomenuo, ali nije odagnao Anu iz Salkinih misli. Samo, sada je sjeckao misli: odlazio bi u njima Ani i vraao se komandiru. Strahovao je da ga ona ne ostavi. Zbog neprekidnih pria o nacionalizmu koje je sluao u kasarni, pitao se da li je tako i van kasarne, u gradu. Ako jeste onda i Ana slua iste takve prie. Zbog toga moe rijeiti da ga zaboravi. Zateen takvim razmiljanjima postao bi zbunjen. Gdje se on tu nalazi? Nije mogao nai odreeno mjesto naciji koja mu pripada. Nacionalno ime Musliman gdje je svrstavan inilo mu se nepotpuno, sasvim neodreeno. Musliman! U redu je to. Ali, to ne odreuje jednom narodu da zna ko je. U svijesti mu se javi ideja da za njegov narod nema preciznog odreenja. Sasvim neeljeno, gotovo prisilno, doao je do takvog razmiljanja, ali nije stvar mogao razotkriti do kraja, ostajala bi mu nejasna. Razmiljanje ga je zamaralo i na kraju bi svaki put ostao bez rezultata. I svaki put, poto bi prisilno krenuo tom stazom razmiljanja, odustajao bi i ostajao zbunjen. I upravo zbog te zbunjenosti kopkalo ga je pitanje nacije i

22

prisiljavalo na ponovno razmiljanje... Opet se u mislima vrati Ani. Priala je da esto radi na njivi dok sunce najee pee... Iza njihovih lea prostirao se veliki park. U stvari, bila je to prorijeena uma koju su vojnici lijepo ureivali. Na zemljitu kasarne bilo je to najpogodnije mjesto za obuku. Izmeu krupnih, visokih stabala, vojnici iz nekoliko jedinica istovremeno su se kretali izvodei razliite vjebe. Iznad njihovih glava ukrteno granje, prebogato zelenim liem, inilo je jednu cjelinu. Izgledalo je kao da ih pokriva zeleni, gusti oblak kojeg debela stabla dre da ne padne na zemlju. Zveket oruja pojaavao je buku i inio je neprijatnijom. Desno od Salkine jedinice zatresla se mrea, to izazva smijeh u jedinici. S druge strane ice stajala je Ciganka. Mogla je imati vie od dvadeset godina. Vojnicima je bilo smijeno to to se ona tu nala, jer iza nje do prvih kua bilo je kilometar prostora pustih njiva. Kako se toliko uspjela pribliiti, a da je niko ne primijeti? I ta je tu traila? Ona je mirno stajala, prstima lijeve ruke drala se za mreu i gledala u njih kao da ne primjeuje da se oni ba njoj smiju. Malo joj se ukazivalo lijevo uho ispod duge crne kose zabaene na lea. Zlatna minua na njemu blistala je i odudarala od njenog garavog lica. Imala je izraajne crne obrve ispod kojih su tamne oi upijajue gledale postrojene vojnike. Poslije smijeha vojnika, posljednji se okrenuo komandir i vidio Ciganku. Tamnoputa i onako garava, izgledala je jadno. Komandir ne ree nita nakon to mirno odmjeri djevojku. Okrenu se vojnicima i kaiprst desne ruke stavi pod nos. Svi su to razumjeli moraju prestati gledati u nju i usmjeriti panju na njega. Nastavio je predavati, ostavljajui Ciganku na miru, jer je bila s onu stranu mree. U sebi je pomislio da e se ona sama udaljiti. Znatielja ju je donijela da izbliza vidi vojsku i dio kasarne, ali valjda je svjesna i razumjet e da tu nema nita posebno vidjet, mislio je. Iza nje su se prostirale njive obrasle zrelom travom, pune korova i na pojedinim mjestima sa izraslim gustim trnjem. Izgledale su jadne i tune i dobro se razlikovale od zemljita u kasarni u kojoj je sve to je raslo izgledalo veselo, ivo. Komandir je leima bio okrenut Ciganki. Izgledalo je kao da za nju ne zna, kao da je zaboravio na njeno prisustvo. Unio se u predavanje. To je potrajalo pet est minuta, dok komandir nije primijetio podsmjehivanje vojnika i njihovo gurkanje laktovima. Centar njihove panje bila je Ciganka. On se okrenu prema njoj i u sebi joj postavi pitanje: Zar jo nisi otila? ta ovdje trai?... Gledao ju je sasvim nesimpatino. Na vratu mu se ukazae vene. Sad je bio ljut na nju, a ne na vojnike. Ona je i dalje ispod raupane kose udno gledala vojnike. Njihovog starjeinu nije ni pogledala. Izgledalo je kao da ih je sviju njen pogled obuhvatio
23

i trenutno neto s njima radi u iluziji. Komandir je smirenim glasom zamoli da se udalji. Ona isprui jezik, ne znajui kako bi mu se drugaije osvetila i krenu prema njivama. Vojnici su utali vidjevi da se komandir ne ali. Jedan od njih, zadravi pogled na pustim njivama, upita: Moete li nam objasniti zato su one njive razdijeljene trnjem? To je zaista bilo veoma uoljivo. Komandir se trenutak zamisli. Spremao se za najbolji odgovor. To je ljudska svest. Uvek su se ljudi svaali za komad zemlje. Uvek se nau dvije suprotnosti: jedni otimaju, a drugi brane. Zato mi i jesmo vojnici ove drave. U tom trenutku Salki po prvi put postade krivo kad se sjeti sviju koji nisu iz Bosne kad su mu govorili: Naa lijepa Bosna. Bilo je to zemljite razdijeljeno na mnogo parcela bodljikavom ivicom koja je na nekim njivama bila iroka i do jedan metar. Isto tako mogla je imati i tu visinu. Unutar tih mea zamirale su naputene, neobraene njive. I komandir okrenut jedinici licem, zamisli se. Dobro pitanje!, pomisli. Zamiljen traio je pravi odgovor za cijelu jedinicu, elei da obrati panju i na nacionalnu strukturu jedinice. Salko usmjeri panju na njega. Doista je elio uti njegov odgovor, jer je bilo oito da je starjeina sasvim ozbiljno shvatio pitanje. Salko se okrenu i pogleda svog najboljeg druga. Znate jo nespreman da nastavi komandir. Jo je sreivao misli i mogue odgovore. Oduvijek su se ljudi svaali i tukli za zemlju. Zbog toga je svaka njiva ubiljeena i upisana u optini. Zbog toga postoji i sudstvo. Ponekad ni ono nije asno... E, zbog toga ljudi prave takve mee koje ne izgledaju lepe niti njihovi vlasnici pametni. Na alost, na tom nivou svesti ljudi su i u ovom veku... Opet se zamisli, pa nastavi: Znate, ima jo i gore. Svi vojnici usmjerie veu panju na njegov odgovor: Zbog toga svaka drava ima vojsku, da brani svoju zemlju. Tako i naa drava, iako sve to skupo kota. Jaa vojska uzima zemlju slabije vojske. Znate, na tom nivou je mnogo tee i opasnije, i na tom nivou nema nikakva sudstva. Pogotovo ne pravednog. Eto, to moemo nazvati realnost ivota. Jo neki vojnici poee postavljati pitanja. Komandir odlui da ne nastavlja diskusiju, jer bi ona neminovno odvela na nacionalne probleme. Naime, komandant je esto govorio vojnicima kasarne o separaciji Kosova. Salko se po prvi put nae nesrean. Mnogi drugovi koji nisu iz Bosne esto su sa simpatijama govorili: Naa Bosna ponosna. U tim trenucima se osjeao i voljen i srean, ali sad zbog tog postade zabrinut. I zamiljen. Pomisli da to ispria svome zemljaku, pa ipak zakljui da je bolje da zadri za sebe. I njemu, njegovom zemljaku, isto
24

tako govore: Naa Bosna!, i Salko je siguran da je zemljak zbog toga srean. Moda?!.. Vjerovatno nije jo razumio, pa mu nije sumnjivo?!.. Komandir je nastavio po planu obuke. Salkine misli su opet otile u Poparevo, selo u kojem ivi Ana. Poparevo je pet kilometara jugoistono od Poljanice. U selu se oduvijek ivjelo uglavnom od poljoprivrede, a najvie je uzgajana lubenica. Svud naokolo seoska su polja vapila za kiom. Polugole poutjele njive, mjestimino pokrivene poutjelom travom koja je patila kao i sve drugo to je ivjelo na tim prostorima. Sve je tu trpjelo i podnosilo kaznu od Boga. Mrave krave sa izraenim rebrima i uleknutim bokovima gazile su po nekim njivama birkajui poneku ukusnu travku. Na svakog prolaznika koji bi prolazio pored njih dizale su glavu kao da su traile pomo, ali pomo je mogla doi samo od Boga... U selo se dolazilo kamenim putem... Salko zaustavi svoje misli nasred sela. Tu e se sresti sa Anom. Imao je, po njenoj prii, sliku sela. Posred sela proticao je potok i Salko je zamislio sebe kako stoji na drvenom mostu. Kao da je gledao selo s jedne i druge strane potoka i uo tiho uborenje vode koja je proticala. Preko tog mosta svakih osam dana prelazio je veliki kamion koji je dostavljao robu u seosku zadrugu. Zadruga je bila vlasnitvo drave i izbor u njoj nije bio poseban. Radnici zadruge su govorili: ta e nam vie robe da nam ovdje stoji? Nema dovoljno para ni za ovo to nudimo! Njegove misli se zaustavie na Mitri Popevskom, ovjeku kojeg nikad nije vidio, ali je imao njegov lik i njegov karakter u svojoj viziji. Ana mu je jednom priala kako se mnogo ljudi jednom prilikom u zadruzi svaalo. Mitro radi na Zapadu, napravio je veliku kuu s velikim poslovnim prostorom. Odavno je htio otvoriti zadrugu u kojoj bi bilo svega i po niim cijenema. Vlast mu nije dozvoljavala! Ne smije se dozvoliti bogaenje pojedinaca, posebno ljudi iz inostranstva. Oko toga se u zadruzi vodila diskusija. Jedni su bili za Mitru, a drugi protiv. U momentu kad je Salko sebi postavio pitanje zato je Ana to njemu priala, komandir je komandovao deset minuta odmora i prekinuo mu misli. Sjeao se samo Aninog izgleda u toku prianja. eljela je uti njegovo miljenje, na ijoj je on strani. Sjeti se da nita nije rekao, da se osjeao malo zbunjen dok mu je to priala. Nakon to je uo zveket puaka koje su bile istovremeno sputane na zemlju, vojnici su ve bili rasuti. Pobacali su se po zelenoj travi, po grupicama, onako kako je ko htio i s kim je htio provesti tih deset minuta. Salko se polako spustio na travu. Leao je na leima i naslonio glavu uz stablo debelog hrasta. Odmah mu se pridrui i Ante uki. Zapalie iz Antine kutije. Ante ree kako
25

mu je nastava dosadna. U istom trenutku pogledae u komandirova lea. On je leao na desnom boku uz nasip na kojem je bila ica, mea kasarne. Bio je sam i puei cigaretu, gledao je u svoju svesku uz pomo koje dri nastavu. Da nije imao inove na ramenima, po uniformi se ne bi razlikovao od ostalih vojnika. Jedino je bio malo puniji i s ozbiljnijim izrazom lica. Nekoliko dana ranije Salko je Anti ispriao sve o Ani. Vjerovao je u njegovo prijateljstvo kao u samoga sebe. Ante mu se divio. Bio je srean to je to tako. Dobra prilika da ti ovo dana to je ostalo do kraja, lijepo i brzo prou, rekao mu je tada. Sada su bili nekoliko metara udaljeni od ostalih vojnika. Mogli su razgovarati da ih niko ne uje. Okrenue se licem jedan prema drugom, i Ante nasloni svoju glavu uz stablo. Isputali su dim iz usta jedan drugom u lice, jer su im glave bile blizu. Osjeali su tvrdou drveta pod glavama. Ante upita: ta je? ta ima sa Anom? Gdje ste? Dokle ste doli? Jesi li jo s njom ili te nee jer si vojnik? Kao da je urio da to vie dozna, jer su za nekoliko minuta opet morali u stroj. Salko nije premiljao. Odmah je, u nekoliko reenica, ispriao sve. Poee razgovarati o nabavci civilne odjee za Salku, da bi on nezapaeno mogao odlaziti u selo kod nje. Brzo se dogovorie. Ante obea da moe i hoe pomoi. Za odijelo nema da bude frke ree on obradovanom drugu i dodade: Nae drugarstvo se nee zavriti odlaskom iz vojske. Jo bolji drugovi emo postati poslije. Samo, pazi! Moram te upozoriti s nae muke strane... Moda te Ana prevari da zauvijek ostane ovdje, u ovoj bijedi. Ne smije nikad zaboraviti na svoju Bosnu i na svoje muslimanstvo. Ne samo ti, i ja isto tako sa moje strane! Uzbuen od sree, Salko se nasmija. Rastegne usne i oi su mu sijale od zadovoljstva. Ante mu pokua objasniti da je zabrinut, da se boji za njega a ne za sebe. U to se oglasi komanda za povratak u stroj. Brzo ustadoe i prije nego to krenue, Salko nadlanicom desne ruke tapnu Antu po ramenu: Ne brini ti za mene! Znam ta radim! Zna li ti onu ena ne vidi dalje od nosa dodade brzo. Vie nisu imali vremena priati. Morali su brzo stati na svoja mjesta. I morali su zaboraviti na ugodni osjeaj u hladovini, oputanje pod velikim hrastom. Nakon sedam dana civilna odjea je bila nabavljena. Ante je obavijestio Salku da trebaju otii u grad da je uzmu. Nalazila se kod jednog prijatelja u kau. Odjeu je Anti ustvari dao kapetan Heri. Bile su to stvari koje je namjeravao baciti, ali mogle su se jo nositi. Odmah, iste sedmice, u petak, njih dvojica izioe u grad da je uzmu.

26

I jedan i drugi bili su bez dozvole. Kapetan Heri je rekao Anti da mu odmah javi ako bi bili uhvaeni, da bi on imao vremena skloniti prijavu prije nego to bi dola do komandanta, jer bi tada bilo sve prekasno. Salko, presrean i uzbuen to e imati odjeu, nije se puno brinuo da li e biti uhvaen. Ante mu postade jo drai, jer mnogo rizikuje za njega: Zabrinut sam zbog tebe. Bilo bi mi teko da te kazne zbog mene. Nemoj se brinuti! Za tebe mi nita nije teko! odgovori Ante, ali nije mu sve rekao ta mu je kapetan Heri rekao za sluaj da budu uhvaeni. Hitali su sigurno, kao da ih je komandant poslao znajui da drugog Boga iznad njega nema. Osjeali su se lagano kao dva vrapca putena iz kaveza. Njima dvojici je grad bio beskrajno velik, uivanje u slobodi. U kasarni su bili naviknuti na ogranienje, jer u kom god pravcu da krenu za pet minuta nali bi se ispred ice. Ili su jednom irom ulicom, gdje su se svako dvije tri zgrade, na lijevu i desnu stranu odvajale manje ulice. Nisu imali jo puno do samog centra gdje se nalazio ka u kom je ekala odjea. Na stotinjak metara ispred njih, pred samo raskre u centru, ulica kojom su ili se proirivala njima s desne strane. Tu se s njom spajala druga ulica koja se zatim odvajala i nekoliko stotina metara ila paralelno. Poslije se odvajala sve vie i odvodila negdje u, njima dvojici, nepoznatom pravcu. Sa oka gdje se poinju odvajati, obje ulice su podsjeale na dva gradska hodnika okolo oiviena zgradama, a iznad nebesima. Njih dvojica skrenue lijevo u jednu malu ulicu. Salko ree da tu ima jedan ka pun cura. Rijeie u njemu popiti po jedno pivo, a onda e u centar po odjeu. Tamo e popiti po jo jedno pivo i bie za taj put dosta. Salko plaa oba puta. Ti si sa mnom zbog mene! Nema ta da se troi! I kad neto hoe! Tamo, podaleko ispred njih, na poetku ulice, sa suprotne strane u istu ulicu skrenu jedan ocir. Taman kad su u toj uliici postali sigurniji ugledae ocira! Ne obazirui se ni na to, svojim stilom otrim korakom, ocir nastavi se pribliavati prema njima. Na njihovu sreu, oni su bili zali u ulicu samo pet est metara i nije im bilo daleko da se vrate. Brzo, gotovo trkom, vratie se nazad. Iza oka zgrade izbacie glave i bacie pogled ka mjestu odakle su maloprije pobjegli. Ba u tom momentu ocir je otvarao ulazna vrata zgrade u kojoj je izgleda stanovao. Odmah sam pomislio da u toj zgradi stanuje ree Salko. I ja sam! Uzbueni poslije kraeg tranja, ubrzanije su disali. Osjetie da su sreni, jer da su bili zali dublje, morali bi nastaviti prema njemu. Sigurno bi ih ugledao,
27

a moda i pitao za dozvolu. Ipak, rijeie da odu u ka prema kojem su se bili uputili, ali ne s te strane. Moda nas ugleda s prozora?! Salko e. Domiljat si. Proi emo naokolo i ui u ulicu sa istu stranu odakle je doao i ocir. Ka je odmah na poetku ulice s onu stranu i ocir je proao ispred neemo morati proi ispred njegove zgrade. Nisu znali ni na kojem je spratu. Moda odmah na prvom?! Krenue nastavljajui istom ulicom kojom su ili prije skretanja. Na sljedeoj e skrenuti lijevo. Nisu imali puno, sve u svemu, do kaa pet est minuta vie. Tek to su nastavili kojih stotinjak metara dalje, opet ugledae jednog ocira. Bio je pedesetak metara udaljen od njih, na drugoj strani ulice. Iao je trotoarom, ba dijelom ulice koja je bila proirena, iz pravca centra grada. Izgledalo je kao da njih dvojicu nije ni primijetio. Salko i Ante su pogledali niza se da li su uredni. Bili su ozbiljni i priali su, ne okreui se. Ipak, pogled nisu sputali s ocira. Sve dobro proe. Ocir zamae. Njih dvojica poskoie od velike radosti. - Reko sam ti da se ne smije plaiti. Mora ii kao da si sasvim ispravan! - I izgledati ozbiljan dodade Ante, slaui se s njim. Smijali su se obojica. Bilo je oko devet sati kad su izali iz kaa s kesom u ruci u kojoj je bila odjea. Osjeala se lagana svjeina i zrak je poeo mirisati na mrak. Za njih dvojicu je postajalo jo opasnije biti u gradu, ali jo nisu obavili sve. Krenuli su iz centra niz ulicu pored parka u pravcu autobusne stanice. U tim satima su ipak imali malu prednost u odnosu na mnogo veu opasnost da se nalaze u gradu. Centar i oblinje ulice su bile preplavljene narodom. Uglavnom omladinom. Ante je predloio da u podrumu jedne stare zgrade ostave dobijenu odjeu. Tu e biti sigurna i moi e se tu i persvui kad bude odlazio objasni Ante. I kad se budem vraao! dodade Salko. Salko pogleda u kesu, pipkajui prstima po odjei: - Odakle ti sve ovo? - Od jednog prijatelja, ovdje iz grada. Poznajem puno ljudi ovdje. S nekima sam dosta dobar. Salko se osmjehnu, ali mu istovremeno neto postade nejasno. Zato mu je Ante ponekad priao rune stvari o ovdanjim ljudima, a ima tako dobrih prijatelja meu njima? Prestao je razmiljati o tome i nastavili su u pravcu stare zgrade. To mu je sinulo samo kao misao, jer se u prvi mah naao iznenaen. Salko je rekao da ima veliku elju ostati u gradu da gleda lijepe djevojke, a Ante da njega ba ne zanimaju. I to je Salki bilo udno i nejasno.
28

Tog petka uvee Salko se opruio na svoj vojniki krevet mislei kakve e sutra biti sree. Da li e neprimijeen doi do upe stare zgrade? Nee valjda imati takvu nesresu da ga uhvate, ohrabrivao se uz pomisao da mu nee na elu pisati da nema dozvolu. I nije to sve. Pet kilometara ima do Popareva. Zamiljao je sliku sela po Aninoj prii i kako e se tamo snai. Pitao se ta ona sada radi. Misli li o sastanku kao i on? ta e rei roditeljima? Bilo ga je pomalo strah kako e sve to proi. Bilo je mnogo toga to bi ga moglo omesti da je ne vidi. Poslije izvjesnog vremena shvati da ne vrijedi razmiljati i odlui da ne misli nita. Ii e, pa kako mu bude. Okrenu se da promijeni poloaj na krevetu. Stavi lijevu ruku pod lijevo uho i u tom poloaju poe sanjariti. Utanjao je u san nesvjesno, sa slutnjom da e sve biti dorbo. U subotu ujutro s milju da tog jutra mora ii, iznenada se probudio sam prije ostalih vojnika, prije naredbe: Ustaj, vojsko! Prvo je pogledao ka prozoru. Iako je kroz zavjese primjeivao sunevu svjetlost, ipak gotovo poskoi iz kreveta i prie prozoru da bolje vidi kakvo je vrijeme. Svjetlost ga pljusnu po licu. Zatvori oi, pa ih prvo kiljei poe polako otvarati, postepeno ih privikavajui na svjetlost. Zadovoljan, vrati se i sjede na krevet. Tek tad se sjeti da je neto sanjao, ali san je bio izblijedio i nijedne se pojedinosti nije mogao sjetiti. Ostade neko vrijeme onako pokupljen na krevetu. U svijesti mu je bila vesela svjetlost dana i nepoznati put iji izgled je zamiljao... Svud oko njega, po spavaonici, spavali su njegovi vojniki drugovi u polutami koju su stvarale zavjese na prozorima. On poe zatezati svoj krevet, oekujui zvuk trube za buenje. Van spavaonice, na hodnicima, ula se kripa izama deurnih desetara koji su se pripremali za svakodnevne jutarnje zadatke: buenje vojske i odlazak na doruak. Prije sat vremena zapoeo je novi vojniki dan u kasarni 15 /30. Zadnje jedinice su se sa doruka vraale u spavaonice. Salko je bio spreman da krene. U zadnjim trenucima prije polaska odlui da se ipak javi svom desetaru koji je bio deurni u jedinici tog jutra. S Jovom nije imao problema. Dozvolio mu je da izae bez pitanja gdje ide i kad se vraa. Nakon toga, Salko je bio puno sigurniji u svojoj nakani. Te subote, u dvanaest sati, dunost deurnog kasarne je preuzeo kapetan Heri. To je znailo da je on tog dana najvei autoritet u kasarni. Kad bi izlazio iz kancelarije uzimao je kapu sa stola, ali je, zbog osjetne topline, nije stavljao na glavu. Drao bi je u ruci. Na plavom nebu uivali su veseli bjeliasti oblaci. Ponegdje su oni poprimili sivu boju podsjeajui na razrijeeni dim. Lebdjeli su gotovo nepomini, kao da se osjeaju ugodno na svojim mjestima.
29

Bilo je vrijeme ruka. Ante je otezao sa svojim tanjirom. ekao je da se razie vojska iz trpezarije, da bi priao Heriu i ispriao mu. Vojnici su pojedinano i grupno izlazili iz prostorije napunjenih stomaka. Koliko je sve to kapetan Heri pratio zbog svoje dunosti, toliko je pratio i Ante da bi procijenio najpovoljniji trenutak za pribliavanje. U svakoj od tri prostorije, od ulaznih vrata pa cijelom duinom do kazana, bila je postavljena zelena eljezna ograda, od zida odmaknuta oko pola metra. To je zbog toga da bi se vojnici jedan po jedan mogli usluiti, a tako se i jednostavno nadzirao red i odravala disciplina u toku podjele tacni... Heri je bio naslonjen na ogradu, u sali broj jedan. Zapalio je cigaretu oekujui da vojnici napuste salu, a on e jesti poslije. Bio se zamislio i gledao je na ploicama ispred svojih stopala u neodreenu taku. U toj sali, u drugom redu stolova od kazana, sjedio je Ante. Bio je sam u redu i jo je lijeno grabio iz tanjira. Heri ga je uoio, ali nije obraao panju na njega, iako je oekivao da mu ovaj ima novosti za saoptiti. Razumio je odmah zato otee s rukom. Uoivi pravi trenutak, Ante je ustao sa stolice i priao Heriu. Brzo mu je sve ispriao, a u toku prie Heri je arao pogledom po kuharima koji su ve bili poeli brisati ploice izmeu velikih kazana. Izgledao je kao da slua dosadni pla razmaenog vojnika koji mu iznosi svoje jade. Nije u Antu ni pogledao, neprekidno je nastavio arati oima po prostoriji. Sluajui pokuavao se sjetiti Salkinog izgleda i uspio je zahvaljujui onom danu kad ga je vidio na autobuskoj stanici, pa potom pomisli i na svoj odlazak kod plave gospoe. Odmah potom Ante je krenuo ka spavaonici. Znao je zasigurno da niko iz njegove jedinice nije vidio da pria s Heriem, a to mu je bilo vano, jer moda bi se jednog dana neko mogao dosjetiti i rei Salki. Znao je kad se Salko bude naao u problemima, da e se oko njega voditi rasprava. Ako Salko ne bi otkrio, moda bi otkrio netko drugi, moda bi se mogao dosjetiti smisla tih razgovora s Heriem, jer kako su Hrvati svjesni srpskog posla oko Bosanaca, isto su tako i Srbi svjesni hrvatskoga posla... Kad je uao u spavaonicu, gotovo svi su bili unutra. Jedni su leali oputeni na svojim krevetima, drugi izvodili ale i bezazleno ometali mir svima koji su bili unutra. Sunce je bilo prelo iznad zgrade na zapadnu stranu, pa je u spavaonici bila ugodna hladovina. Kroz prozore se vidjela pista ispred zgrade, a sjenke drvea oko piste padale su na jugoistonu stranu, neuoljivo se poveavajui. Ante odmah zapoe priu o tome kako nije fer da se nekima od vojnika gleda kroz prste. Svi pogledae u njega, u njegovo uto lice iarano pjegicama. Posebno upeatljiva su bila njegova dva prednja zuba koja su strala napolje i podizala gornju usnu, pa mu je njuka izgledala ispupena. Nije nikog imenovao, ali je namjerno i upadno prolazio
30

pored Salkinog kreveta. Izgledao je iznerviran zbog nepravde i kao nesvjestan svojih pokreta. elio je skrenuti panju drugova na Salkin prazan krevet, da bi se sjetili da ga nema i da bi se poeli raspitivati ta je s njim, jer dotad nitko nije ni primjeivao da Salke nema. Ali nitko od prisutnih Antu nije odmah skuio. ta se to s njim desilo? Nikad dosad nije izgledao takav. S posebnom panjom su ga zagledali neki Albanci. Bili su zbunjeni. Tako im je lijepo odgovarala njegova pria. Slagali su se s njegovim miljenjem, ali nijedan nije otvarao usta. Bojali su se uplitanja i toga da to nije moda zamka namijenjena njima. Ante, bijesno ljutit, glumio je totalnu izgubljenost, pa sjede na Salkin krevet poto se kao sluajno naao pored njega. Ali odmah skoi: Ah, izguvah ovjeku krevet! uzviknu i poskoi pa se kratko zagleda na izguvano mjesto. Neka mi oprosti! ponovio je dva puta i glumio da ne zna iji je to krevet. Bio je dobro zategnut. dodade neto mirnije i poe ga ponovo zatezati. - ovjek mi nije nita kriv ponovio je vie puta. Bilo mu je udno to nitko jo nije upitao niti primjeivao da nema Salke, iako je to silno elio. Zatee krevet, pa se jo pognut utia i utljivo uspravi mislei da mora biti onih koji su se ipak, sjetili. Svi ute. Zaueni su to me vide ljutog i to se ovako derem! zakljui Ante u sebi, pa glumei razoaranost zbog nemoi da ispravi nepravdu, lagano ode do svog kreveta. Salko stie do prve table na putu otkako se udaljio iz grada. Pisalo je Poparevo. Osjeti u sebi neko olakanje. Bio je zadovoljan to je na pravom putu u to je vie puta tokom pjeaenja posumnjao. Uinilo mu se ak da je dosta brzo stigao. Ali iza table je slijedila okuka na desnu stranu, a put je prolazio uz samu umu koja se postepeno uzdizala. Vladala je mukla tiina, samo su njegove cipele, udarajui o golo kamenje, stvarale buku. U vruim ljetnim danima kad bi nailo nevrijeme, voda i vjetar bi odnijeli posuti pijesak sa puta i uvijek bi ostajalo samo golo kamenje, dobrim dijelom utisnuto u zemlju. I nekoliko stotina metara poslije table, jo se nijedna kua nije nazirala. Iao je lijevom stranom puta oivienim umom. Da bar hoe prestati uma!, poeli. Na lijevoj strani, dva tri kilometra iznad njega, uzdizala se polugola zemlja pogurana buldoerima koji su nekada prosijecali put... Iao bi i po stotinjak metara gledajui u vrhove svojih cipela i pazei kako staje po kamenju. Jo desetak minuta tako i olakanje. Pojavila se prva kua. Bila je na kraju ili na poetku sela. Usamljena. Sad je prolazio pored potoka. Okrenu se iza sebe i vidje brdo obraslo umom. S jedne strane ume bio je put
31

kojim je doao, a s druge potok pored koga se sad nalazio. Na kraju ume, a prije ulaska u selo, potok se spajao s putem. Salko nastavi dalje. Vjerovao je da do mosta nema jo puno, a most je centar sela, rekla mu je. Nenadano se u njemu pojavi strah, nepovjerenje u Anu. ta ako ga bude slagala, a on ve rizikovao sve i doao? Nastavio je dalje, ali sporijim korakom. Imao je jo dovoljno vremena da ne zakasni. Nakon jo petnaestak minuta stizao je i na most, centar sela. Kad je bio na mostu pogleda da vidi vrijeme. Jo pun sat vremena. Poe razgledati okolo, elei se izmaknuti iz centra. Utom ugleda prodavnicu. Sagnu se i otrese prainu nakupljenu na nogavicama dugim pjeaenjem pranjavim putem. Zastade pred zadrunim vratima. Udarajui nogama po ploniku da bi otresao prainu s cipela, gledao je u natpis iznad vrata: Prodavnica meovite robe. Zakljui da e mu biti ljepe i pametnije da tu eka. Gurnu vrata i promoli glavu. Unutra su bila dva ovjeka srednjih godina. Pili su pivo iz velikih zelenih aa koje su stajale na stolu izmeu njih dvojice. Odjea na njima prljava kao da su svratili sa seljakog rada iz njive. Salko jo gurnu vrata ispred sebe i ue. Ona dvojica otkako su okrenula glave ka njemu onda kad je pomaljao glavu, nisu ga prestajali gledati. Nepoznat ovjek i stranac. Nije bilo uobiajeno vidjeti stranca tu u selu, a nisu se sjeali da bi to mogao biti vojnik iako su tek pridolom gledali frizuru. Salko, onako plav i visok, razlikovao se od veine ljudi iz njihovog kraja koji su bili nii rastom i nabijenije konstrukcije. Ovdje veina ima valovitu crnu kosu, a Salko, izrazito plav, imao je izgled ovjeka sa sjevera zemlje. Vojnik maskiran u civilno pozdravi se sa: Dobar dan! i proe pored njih do anka s namjerom da uzme sok. Ljepukasta djevojka se pojavi iza ugla. Nosila je prijatan i gostoljubiv osmijeh na licu. Njena crna kosa bila je zategnuta i svezana nazad, a lice joj je bilo bijelo kao da nikad nije bilo izloeno suncu. Salko pogleda njene vesele crne oi koje su zraile djevojakom sreom i optimizmom. Skrivala je svoj pogled od njegovog, a Salko se upravo pitao za svoje odijelo, jer u njemu nije ba lijepo izgledao. Mislio se kako e se svi pitati kako je sebi runo odijelo izabrao. Vrati sitni novac u dep i sa sokom u ruci povue se nazad, uza zid, da bude odmah prvi do vrata. On i prodavaica nekoliko puta sa simpatijama se osmjehnue, kad je jedan od one dvojice pozva da im prie. Neto joj je apnuo, na ta ona samo slegnu ramenima. Salko uhvati njegov pogled na sebi. Pomisli da ju je pitao poznaje li ga. Pet minuta prije dogovorenog vremena, Salko izie iz prodavnice i ode na most. Spojio je ruke na prsima i naslonjen na njih previo se preko ograde. Gledao je u potok sa puno sitnih riba, ali kao da ih nije vidio. Mislio je samo na Anu i pitao se kako e se njih dvoje iskrasti iz sela, a da ne budu primijeeni. Dva puta
32

je pomislio i na onu dvojicu iz prodavnice. Moda i sad gledaju u njega, jer se most iz prodavnice vidio?!

Glava V

Ipak, sve se dobro zavrilo. Ana je prola i ne zaustavljajui se nastavila dalje. Dok je prolazila pored Salke tiho mu je rekla i ne pogledavi u njega da jo saeka, pa kad malo odmakne da on onda krene za njom. Salki je sve bilo jasno, te ni on na nju nije ni pogledao. I dalje je gledao u potok nagnut na ogradi... Onda je krenuo i on. Ona je bila pedesetak metara na putu kojim je on doao iz grada. Drali su isto rastojanje prolazei selom. U meuvremenu su ona dvojica iz zadruge bili poslali dva djeaka da Salku provociraju, vjerujui da je on u selu zbog prodavaice. Djeaci su stajali desetak metara udaljeni od mosta, smijali se i uzvikivali: Ti nisi na! Ti nisi odavde! Salko nije obraao panju na njih, a onda se bila Ana pojavila. U kancelariji deurnih ocira u tim momentima je sjedio kapetan Heri. Bio je sam. Sjedio je iza crnog stola, a na stolu je bilo nekoliko uredno sloenih knjiga i puno bijelih listova, odtampanih, takoe uredno sloenih. Bile su i jedne novine na kraju stola. Isrpred kapetana je bila otvorena velika sveska zelenih korica. Na Antin upad podignuo je pogled sa sveske i sa veselom radoznalou pogledao u njega. Ante se okrenu jo jednom da vidi kako je zatvorio vrata. U cijeloj toj zgradici bili su sami. Heriev kurir se nalazio u gradu. Bio je poslan po novine. U susjednoj kancelariji, komandi kapijaa, nije bilo komandira. Nalazio se u obilasku kapija. Nekoliko stolica izvuenih ispod stola ostavljalo je utisak kao da se nedavno s njih podignulo nekoliko osoba. Samo trenutak ree Heri. Malo podignu desnu ruku dajui Anti do znanja da ne mogu odmah poeti razgovor. Kaiprstom lijeve ruke oznaio je mjesto u tekstu dokle je bio stigao. Nije mu bilo preostalo jo puno, te je htio prvo zavriti zapoeti posao, a onda rijeiti stvar s Antom. Ante izrazom lica odobri Heriu. Kad su bili sami za njih nije vrijedilo pravilo kapetan vojnik. Ponaali su se kao dva dobra prijatelja razliitih generacija. Ovdje ih je zbliavao isti cilj nezavisnost Hrvatske i dobijanje Bosne. Antina nervoza je bila uveana upravo zbog toga, jer je bio iz
33

Bosne, koju je i Srbija istom estinom upisala u svoju kartu. Jo je stajao s drugu stranu stola, a kapetan kao da je na njega u trenu bio zaboravio. Neprimjetno se naginjao nad tekst da vidi ta kapetan ita, ali poto nita nije mogao uhvatiti, pogledom proara po prostoriji. Sve ga je ovdje podsjealo na Srbijansku vlast i taj komunistiki sistem. Nekoliko slika i natpisi na zidu, knjige na stolu, pa ak i zrak koji su udisali i ono to bi u dui osjeali sve mu je bilo to... Taman kad mu poe postajati nesnoljivo dosadno i kad se poeo pitati, hoe li netko upasti i pokvariti sve, kapetan Heri podie glavu i ree: Eto, gotov sam! Izvadi nalivpero i potpisa se ispod proitanog teksta. Taj potpis kao da u ivac dirnu Antu, ali nemade hrabrosti rei neto. Pomislio je da se i tom tekstu govori o istoj stvari i da kapetanov potpis govori da i on to prihvata. ta je novo? kapetan e poto stavi potpis. Otio je onaj. To znam. Reko si mi jo u kuhinji...Drugo? Tihi glas kapetana kao da mu uli dodatnu snagu i povrati prijateljstvo. Siguran sam da je samo meni povjerio sve nastavio je opisivati ambijent i sve ostalo u detalje, kao da eli ubijediti Heria da stvar mora uspjeti, da on ve ima prijedlog. Lako se dogovorie. Ante e ispriati Jovi gdje je Salko bio: da se nalazio s jednom Hrvaticom, ba iz Zagreba, u kui nekog Turina... Jovo je znao da na tim prostorima ima pravih Turaka ostalih jo od osmanlijske vladavine... Dok je svaki pojedinac obavljao line poslove i zajednike obaveze kolektiva, Ante je smiljao kako da upotpuni i izvede priu pred Jovom. Ba u to vrijeme, sasvim sluajno, Jovo se nalazio na povjerljivom sastanku na kom je bilo rijei o ouvanju Jugoslavije, a analizirani su i problemi u sistemu. Za sastanak je znalo samo nekoliko povjerljivih i odabranih osoba. Iz vrha drave sve se prenosilo strogo povjerljivim vojnim i civilnim strukturama. Poslije izvjesnog vremena Jovo se pojavi u spavaonici. Ante ga nije primijetio kad je uao i koliko vremena je ve tu. No, poto ga je ugledao, pozva ga da doe do Salkinog kreveta pa sa cininim osmjehom, gledajui dobro zategnute ivice dueka, ree: Glegaj kako je mudar! Ostavio je sliku dobrog vojnika, a sad je sa jednom Zagrepankom kod nekog Turina deset kilometara odavde? A zna da mi glumi prijateljstvo! Nastavio je dalje, a njegovi izbaeni zubi su jo vie dolazili do izraaja. Jovo ga sasvim mirno saslua. Imao je blag osmijeh, kojim kao da se podsmjehi34

vao Salkinoj naivnosti. Njegove tamne oi upie Antinu priu i on namignu na kobajagi ljutog Antu. Ree mu da nema puno vremena sada, ali da e kasnije o tome popriati, pa obori glavu i izie u hodnik. Bio je zbunjen. Samo to se vratio sa sjednice na kojoj je bilo govora o tim stvarima i odmah ba taj problem! Da li je moda onaj glupan koji je vodio sjednicu znao za to? Najednom se prepade i ta ga misao okupira. udio se tome od Salke jer ga je mogao vidjeti sa drugovima svih nacija. Je li mogue da Salko zna da ini takve stvari? Osjeao se kao da ga je Salko izigrao. Ali valjda jo nije kasno da se stvar ispravi... Poslije izvjesnog vremena provedenog u razmiljanju odlui da ide kod porunika apia. On je bio Heriev zamjenik te subote. Ba maloprije, na sastanku, bio je i api. I ba je on govorio. Tu je i saznao da je api roen u centralnoj Srbiji. Bio je otar prema ideji raspada Jugoslavije, govorei o mudroj spremnosti svih Srba. Prije nego to je iziao iz spavaonice poto se u nju bio povratio, Jovo zastade pored Salkinog kreveta i obrati mu se kao da je Salko tu: Zna li i ti biti podmukao? provue kroz zube da ne uju oni koji su bili u blizini. Potom se uputi u zgradu Komande u kojoj je bila mala kafe kuhinja, samo za ocire. Ispred zgrade se, cijelom njenom duinom, prostirao lijep park, ograen lako uoljivom zelenom mreom. Mrea je postojala zbog paunova koji su se ponekad epurili irei svoje prekrasno perje, pravi Boji dar. Paunovi su bili komandantovi miljenici. Poesto je znao stati ispred ulaznih vrata zgrade i zaljubljeno ih posmatrati. Tad bi vojnici koji bi se zatekli tu, na njemu vidjeli mekano lice. im bi smaknuo pogled s paunova, ono je ponovo bilo strogo i tvrdo, a oi ljute. Jovo je ba prolazio pored parka i bacao poglede na paunove. Oni, onako lijepi, pasli su u istom i urednom parku koji je podsjeao na lijepo ureenu sobu prostrtu zelenim ilimima, sa puno saksija iz kojih raste cvijee. I Jovi se neki lijep osjeaj useli u srce i potpuno ga smiri, pa nastavi dalje. Znao je da e apia nai u kuhinji kako uz kafu ita novine. Pred Jovu se pojavie betonske sive stepenice koje su vodile do ulaznih vrata u zgradu. Dok je gurao teka masivna vrata, Jovo se sjeti da je u toj zgradi komandantova kancelarija, da je on, komandant, tu Bog u obliku ovjeka. Da on tu manifestuje svoju mo. Ispred Jove se ukaza raskrsnica hodnika i stepenice koje su vodile navie. On se u nekoliko koraka nae na raskrsnici. U poreenju sa zidovima u nekim drugim zgradama, ovi zidovi su mu bljetali bjelinom i istoom. To ga je neprestano podsjealo na neoprostivu strogost komandanta. Iako je znao za stepenite koje je vodilo u podrum, ono ga iznenadi i on ne razmiljajui i ne ekajui nita stra dolje. Na prvim vratima stajao je natpis Kuhinja. Taj natpis koji je ukazi35

vao na svrhu prostorije jednostavno je odudarao od prostora okolia sa tamnim hodnicima i jedva primjetnim mjestima gdje su stajala vrata. Sve je liilo na mala skrivena skladita... Kuhinja u zgradi komande bila je mala odaja. Mogla je biti iroka tri, a duga pet metara. Par stolova sa stolicama bilo je stisnuto uz lijevu stranu zida. Odatle je bilo malo slobodnog prostora za manevrisanje oko plinskog tednjaka i sudopera koji je bio odmah pored. Sasvim gore iznad, uz samu ivicu plafona, prodirao je ist vazduh i osvjeavao odaju kroz dva prozoria. Svjetlost dana strijeljala je zidove i pomagala sijalici da kuhinja bude osvijetljena. Jovo zatee kuhara samog, ba u momentu dok je provrelu kafu podizao sa plinskog plamena. Vojnika nije poznavao. Lijep miris! ree Jovo sa svojim bosanskim akcentom koji ga je odavao odakle je. Iza sebe je ostavio otvorena vrata jer nije vidio apia, ali se ne odlui odmah vratiti nazad i zatvoriti ih. Kuhar ga je ispitivaki gledao svojim smeim oima drei dezvu u ruci. Ispred njegovog lica vijugavo se izdizala para i pretvarala u vazduh negdje iznad njegove glave. Ima li moda porunika apia? upita Jovo, vrati se korak nazad i prisloni na dovratak. Sa bijelom keceljom oko struka vojnik mu je vie liio na civilnog radnika nego na vojnika. Bio sam siguran da u ga ovdje nai dodade Jovo smirenije i tie. Eno ti kapetana Heria! arogantno odgovori kuhar i nastavi postavljati na sto ostalo to ide uz kafu. Jovo bi malo iznenaen takvim ponaanjem kuhara. Upita se da li je moda u neem pogrijeio. Moda mu se trebao obratiti kao nekom ociru?! Zbunjeno i neodreeno gledao je po zidovima razmiljajui da li da se vrati ili da jo eka tu ne bi li porunik api odnekud izbio. Ne zna sigurno gde se nalazi kancelarija deurnih ocira? bocnu opet kuhar. Jovo je priao bosanskim jezikom, a kuhar srpskim sa beogradskim naglaskom i u tim momentima toga se nije sjetio. Meni treba porunik api. Razumije li sad? otrim glasom ree Jovo pokazujui bijes. Nisam valjda toliko glup da ne znam zato sam ovdje i ko mi treba! Kuhar kao da se malo lecnu. S glave skide kuharsku kapu i proe prstima kroz slijepljenu crnu kosu. Sad e stii. Evo, ovo je kafa ba za njega ree.
36

Jo neko vrijeme Jovo je ostao naslonjen na dovratak vrata koja su jo uvijek bila otvorena iza njegovih lea. Vladala je tiina. Samo su se uli pokreti kuhara i tihi udarci predmeta koje je uzimao i stavljao na sto. Jovo ga je s dosadom gledao, jer nije znao ta bi mogao raditi, a kuharu kao da je bilo krivo to nije sam, te je nastojao da bude Jovi okrenut leima. Kao u inat kuharu, Jovo ue unutra i sjede za jedan sto ne upitavi da li je slobodno. Moe l jedna gorka za mene?... Ako imam pravo dodade nakon kratke pauze. Kao da je traio i najmanji razlog da izudara kuhara. Nije uobiajeno da pravim vojsci, ali moe. Vidi moja ramena. Nisam obini ree Jovo. Sjedei, liio je vie nekom nekulturnom prostaku nego vojniku. Na takvo ponaanje ponukala ga je prepotentnost kuhara kojeg je u tim trenucima tako silno elio izmlatiti. Sjedio je kao naduven. I kuhar je to primijetio pa se trudio da bude bolji... Ubrzo se pojavi i porunik api. Bio je srednjeg rasta, irok u ramenima koja je nakosio ulazei na vrata. Izgledao je silan. Glasno je srknuo prvi gutljaj kafe. Pravi drugu, ova se ve ohladila. Okrenuvi se prema kuharu dok je govorio, zapazi Jovu. Odmah se sjeti da ga je vidio na jutronjem sastanku kojeg su nazvali sastanak opreznosti. Razvue novine po stolu, te se nagnu nad njih kako bi bolje vidio itati. Zau se vrenje vode na plinskom tednjaku. Desetar Jovo se primaknu do porunikova stola i porunik ga, unosei mu se u lice, upita zbog ega je doao. Ostali su due vremena u tihoj prii, a kuhar je morao, po porunikovu nareenju, pristaviti jo jednu kafu za desetara Jovu. Gledajui njih dvojicu u povjerljivom razgovoru, kuhar se uplaio zbog svog maloprijanjeg ponaanja. Ustaka posla! najednom zazvoni porunikov glas. U odaji i zrak kao da zavibrira u istom ritmu. Iz znatielje u trenu se i kuhar primaknu njihovom stolu. ta se to desilo? upita i sjede na stolicu. Mile. I on je na! Samo s onu stranu Drine. Razume valjda zato je bila osnovana organizacija Mlada Bosna?! I, razume valjda, zbog ega je organizovan atentat 1914!? Jasno ti je breee, uz pomo kojih drava se uspeo tad pripremiti Sarajevski atentat!? I, iz kojih razloga su neke jake drave bile uz nas?! Jasno vam je da su se Francuzi i Englezi plaili Nemake zbog svojih kolonija. A Nemaka se plaila njih i mislila da e i nju progutati jednog dana. Tu se objanjava Nemaki uspon u izumiteljstvu, jer je od straha. Bili su nervozni to su im ovi spreavali
37

da porastu. Turci su ostavili narod u Bosni nacionalno neosvijeen a to je bio onaj vakuum koji je uvukao sve strane upravo tu da je nedostajala samo iskra... Dobro je to bilo prostudirano od strane Srbije. U suprotnom, da li bi mala i slaba Srbija usudila se na tako neto! Kad su pravoslavci Bosne shvatili zato mijenjaju nacionalno ime, stvar ve kao da je bila reena, postajali su i oni preko Drine Srbi, jednako kao i mi. To to ne priamo jo potpuno jednako, pa ga nisi prepoznao, je dokaz da posao jo nije zavren. A to je posao kulture bio da uini. Nita drugo. Sad preti da se proces zaustavi. Onima gore, mora biti jasno da formula Jugoslavija za nas Srbe vie ne radi i treba se, dok nije prekasno, otvoreno politiki boriti za Veliku Srbiju. Kulturu odsad silom nametnuti. Da se jednom vidi dokle je nae. Eto. Svaki normalan Srbin mora toga biti svestan! Jesam li jasan?! upita kao da je bio razljuen a kuhar postade siguran da mu se Jovo poalio zbog onog maloprijanjeg ponaanja. Kuhar poe da se izvinjava Jovi traei oprost. - Prepoznao sam tvoj beogradski naglasak! ree Jovo. - I ja sam tebe da si iz Bosne. Ali ta sam znao ko si! to se nisi otkrio, breee, ovee! Porunik nagnu olju i posrka iz nje kafu. Zatim se podigoe na noge. Pooe iz kuhinje. Porunik je desnu ruku drao prebaenu preko desetarovih lea, dok ih je kuhar ispraao zauenim pogledom. Stigli su do liste rasporeda deurstva ocira. Tu zastadoe. Imam dobru ideju! zamiljeno se osmjehnu porunik pa nastavi: Mislim da je Jaari. Albanac. Razume me? Sutra je on deurni ocir... Razume stvar? prelazio je prstom po ispisanim datumima. Da, evo on je. Razume? Tu rije je stalno ponavljao. Natimat emo da ga on prijavi komandantu. Razume?... Jaari e to morati, jer zbog separatista uvek komandantu dokazuje da je on za Jugoslaviju. Jovine oi su sijale od zadovoljstva, a istovremeno je osjeao neku tugu zbog Salke. ta ako nije istina ono to mi je Ante priao... Jedino e se Ante radovati... Osjeati kao pobjednik. Pa opet poto e jedino Salko biti rtva sukoba, on zaboravi da ga ali. Osta selo iza Salke i Ane. Salko ni slutio nije ta se za to vrijeme u kasarni za njega priprema. Mislio je samo na to kako e mu biti lijepo dok budu vodili ljubav. Zaobilazili su ovei brijeg dobro udaljen od sela, ali su jo uvijek ili jedno za drugim u sluaju da neko poznat naie putem i prepozna Anu... Odjednom zavlada gluhi mir. Salko zastade pored puta uz stablo ostarjele usamljene kruke
38

skrivajui se iza njega. ekao je da Ana zamakne u umicu. Ona je, poto je skrenula s puta, ila poutjelom golom njivom. On u sebi osjeti neku sigurnost i smirenost. Sve je uinila kao to je bila obeala. A hvala Bogu, i uspjelo je. Meutim, nije sputao pogled s nje sve dok nije zamakla iza prvih lijeski na poetku ume. Vrebao je pogledom i put i svud uokolo. Sreom, niko se nigdje nije vidio ak ni u prolazu. Kao da su svi ekali da sunce malo oslabi pa da krenu na njive, jer je ono prosto ubijalo odozgo s nebeskog plavetnila. Ana se, poto nekoliko metara zae u umicu, umiri i poe oslukivati da li se moda netko tu u blizini ve ne nalazi, jer je, po nesrei, mogue da je i tu netko prepozna. Samo to se uvjeri da je sama, jer nita nije ula u blizini, zau Salkine korake. Lupao je o suhu zemlju. Primicao se. Prepoznala je po ritmu udaraca njegovih stopala da tri. Brzo se unu, skloni iza buna gusto izraslih mladih lijeski. Umiri se kao lisica i poe da ga vreba pogledom kroz upljine izmeu granja i lia. Htjela ga je plaiti tih nekoliko trenutaka da bi vidjela kako e reagovati kad utri u umu i nigdje je ne ugleda. Odmah na poetku on stvarno zastade zauen. Prvo je pomislio da li je moda utrao na pogrenom mjestu i to ga je zbunilo. Uini mu se to nemoguim i pogledajui svud oko sebe rijei da ne ulazi dublje. Pomislio je onda na ono najgore. Sve ono povjerenja koje je stekla kod njega izgubila je u tom malom djeliu vremena. Misli su se tako brzo smjenjivale u njegovoj glavi, a sve skupa nije prolo vie od pet sekundi. Opasnost! Opasnost! u svijesti je imao samo tu rije. Izii e na istinu, na njivu, da bi imao pregled oko sebe, a onda e ve moi smirenije razmisliti. Uvlai li me u klopku? Krenu... uanj po kojem je gazio bio je pun sitnih granica, lomile su se pod njegovim stopalima i sad mu je isuvie buno sve to utalo, a kad je maloas prije ulazio u umu taj um nije ni osjetio ni uo. Neoekivano, Ana se nasmija i iskoi pred njim ba u trenu dok je prolazio pored nje. Bio je zaao dublje od nje i proao pored nje a da je nije primijetio... Bie sve!... Bie sve!... ona se otimala iz njegovih ruku jer ju je on tu, odmah na poetku, poeo skidati. Smirivala ga je da se ne uri. Njena plava koulja je ve bila izguvana i dva dugmeta otkopana. I on svoju koulju lijeno uvue u hlae. Zato si me uplaila? Ne znam. Pronicljiv si. Dokui sam. Da provjeri moju hrabrost? Jel to? Moda. Ne znam. Odgonetaj.

39

On se zamisli, a ona mu se spusti na grudi i opasa ga svojim rukama. Pokuavao je otkriti. Da li te volim? Ako nije to, onda nemam ideju otegnu on zadnju rije. Ne samo to! Ve i tvoju mudrost. I da li sam mudar? Da. I te kako. Znao bi se izvui. Zna uvati svoju glavu, i to mi se svia. Ta tvoja opreznost. Stajali su priljubljeni jedno uz drugo. Ona pokaza rukom u kom pravcu da krenu i lagano krenue. Prva ona, on za njom. Nismo toliko ludi da ostanemo na poetku ume dodade mu. Bila je Makedonka, ali s njim je priala bosanskim jezikom. Zbog toga mu je njen izgovor bio simpatian, pa ju je bilo slatko sluati kad pria. Slaem se potvrdi koraajui za njom i uvajui oi i lice od grana lijeski koje je ona zatezala prva provlaei se. Negdje u dubini sebe kao da je znao dokle e s njim u dubinu. Moda stotinjak metara kad su zali ona zastade. Nita nije govorila. Gledala je u njega i pitala se znatieljno primjeuje li zbog ega su se ba tu zaustavili. Nije nita posebno primjeivao. Pokuavao je udahnuti njene misli i tako otkriti. utala je i dalje kao da se njoj nije urilo za one slatke stvari. Izgled joj je bio krajnje ljubazan i simpatian. Ali utala je. Oi kao da nije smjela usmjeriti ispred svojih stopala. Stajala je ispred skrovita spletenog od ljeskovog granja. Uini mu se da ve dugo ute nepomini i ta neizvjesnost kao da mu je irila svijest do nekih granica koje su prevazilazile cijelu umu. ta bi moglo biti kad se nita ne vidi?!, pitao se u mislima i udio koliko je uporna. ta emo?... Ne moemo ostati ovdje i stajati! strpljenje je izmicalo. Ona se glasno osmjehnu. Zatim se izmae korak lijevo, u stranu. Ukaza mu se bolje otvor u koji se bio vie puta zagledao, tek toliko velik da se mogu uvui ramena. Pomisli, moda se sad tuda trebaju provui za nastaviti dalje. Izgledalo mu je kao neto sluajno, prirodni vez granja. Zar nije mogla okrenuti drugom stazom?!, pitao je u mislima samog sebe ne elei prepirku sad kad treba da otponu ono zbog ega najvie i jesu doli tu. Moda hoe da se provuem ja prvi pa ako uspijem, onda e i ti, pa da nastavimo ne znam kud i dokle? Neee otegnu ona i tiho se nasmija. Poto jo uvijek nije uoavao skrovite isprepleteno od mladih lijeski, ona odlui da mu ga pokae. Vitke lijeske gusto izrasle iz zemlje na tom mjestu bile su iznutra isjeene u preniku od oko dva metra ravno sa zemljom. Vanjski krug lijeski, savijenih i isprepletenih vrhova, inio je poluloptu kao krov. Dva debela
40

stabla sa dvije strane pored, drala su sputene grane po skrovitu i inile ga neprimjetnim. Auuu! Je li mogue? ... Oooo, nemogue je da je ovo samo od sebe!!! Iznutra je bio debeli sloj unja. Pravi zaklon u sluaju nevremena... Matovito! divio se on. Radosni, smijali su se... Polako! ona ga opet odgurnu od sebe, jer ju je bio privukao sebi i steui ljubio kao umorni putnik kad se doepa hladnog izvora i njegove pitke vode. On je poslua. Oekivao je da e od nje jo neto novo otkriti. Prvo da se ispriamo odluno e ona. Plaljivo je gledao u nju ne mrdajui ni prstom, da se ne bi razljutila i ostavila ga kad je ve sve gotovo... -uri se. eli me za jedan put. -Ma ne. Samo ti se ini... Vjeruj mi! Svia mi se, tako te elim isprui on svoju ruku da je ona prihvati. Mnogo sam rizikovao da bismo se vidjeli. Sreom, imam prave drugove, pa sam mogo doi... Razumije li?... polako je poeo prelaziti prstima preko vlasi njene duge crne kose. Borio se sa sobom da ostane smiren, da se ne podigne i ne svue je za tren oka. Kako si uspio? ispitivala je samo da bi produila priu, jer je na njemu primjeivala da trpi to je ve nije zgrabio i raupao. Pravi smo jarani, nas nekoliko. I sve se moe kad ima prijateljstva. Kad ima dogovora, zna. Ja sa svima mogu. Sviju volim, pa eto onda pravde i mene vole. Eto, to je sve... Da ba ne priam u detaljie... A ovdje u selu? Paaa, malo sam se plaio kako u se snai. Za sluaj sa djecom na mostu nije htio priati. Ipak, nije vie mogao izdrati, a da se ne primakne i pone sa igrom koju je ona tog trena isto tako eljno prihvatila... Poslije prvog zadovoljstva ostali su leati na debelom sloju unja. Bilo im je lijepo, mekano. Oputali su se. um lia i cvrkut ptica u dubokom umskom miru prijao im je. Nikad se nisu tako romantino osjeali. Gusto granje umjetniki izuvezano rukama matovite prirode podsjealo je na zavjese koje ih tite od svjetlosti sunca. U trenu, otkrivi da su potpuno nagi, zastidjee se jedno drugog, te se pokrie nekim ebetom koje je lealo pored njih, zguvano i neiskoriteno. On provue svoju lijevu ruku ispod njenog vrata, pa ona svoju glavu njeno spusti na njegovo rame. Bili su oprueni jedno uz drugo.

41

On je milovao njene dojke zapinjui prstom za nabrekle bradavice i kruei prstom oko njih po nekoliko puta. Izgledao je zamiljen, mada je tonuo u san. Otimao se snu milujui njene grudi da bi se osnaio, ali je postepeno usporavao, pa u prekidima nastavljao. Ona je priala o svom ivotu. O tome da je oduvijek slutila da e sresti mukarca koji nije iz njenog kraja. Da e doi negdje izdaleka. I da joj se ini kao da ga je znala i ponekad u dubini sebe osjeala njegovo prisustvo i vidjela bi ponekad kako izgleda. Liio je ba na tebe. To si ti... Znam zamiljeno zauta, pa nakon nekoliko trenutaka dodade: Ima stvarno neto u nama a koje zna sve o nama, bolje od nas samih samo nee svaki put da nam kae. On ju je sluao, ali njegov mozak je bio toliko umoran da nije o njenoj prii mogao razmiljati niti neto rei. Nisi vidio nau kuu zapoe ona drugu temu. Skrivena je od puta velikom strievom kuom. On je u Njemakoj. Napravio je veliku kuu, ali je prazna. Oni su svi tamo. Svojim prianjem pomagala mu je uranjanje u san. Predloila je da kada se smrkne odu u kuu njenog strica, da tu prespavaju. Ne!... Sigurnije nam je ovdje!... Ovdje je i ljepe. Tako slatko je uranjao u san da ga je njen govor poeo nervirati. I ona je to osjetila, pa se podignu da bi ga ostavila na miru. Izvue se van. Imala je bocu sa vodom pa se malo opra, ali ostavi vode i za njega. Kad se osuila, primaknu se otvoru i spusti na koljena. On je spavao na lijevom boku s nadlanicom lijeve ruke pod lijevim uhom. Pokupljen, nije se ni trznuo dok je ulazila i kupila svu odjeu. Njegovu ubaci u kesu i izbaci napolje. Rijeila je da ode kui i da njegovu odjeu sakrije, da on, ako se probudi, ne bi mogao otii. Izie vani da bi se na komotnijem obukla. Paljivo i obazrivo bojei se da je neko ne gleda, izila je iz ume, a onda se brzim korakom spustila preko gole poluute njive i ba pored stare kruke izila na put. urila je kui, u selo. Svi njeni su bili na njivi. Radili su. Ne oklijevajui, ona se kod kue propra jo jednom, ovaj put sapunom, pa poprska svojim mirisom. Osjeti glad i ue u kuhinju urei da napusti kuu dok neko nije stigao. Pitao bi je i zato se namirisala?! To se na selu ne ini ako se ne namjerava odlaziti u grad. Zaviri na mjesto gdje je obino stajala gotova hrana, ali ne nae neto gotovo. Sjeti se da u bati ima paradajza. Na brzinu bih mogla napraviti salatu i vratiti se u umu, zakljui.

42

Razmiljala je o tome kako se Salko nikad nee sjetiti da mu je odjea odmah tu, uz njega, niti bi shvatio zato ju je sakrila... Ostavi iza sebe sve onako kako je nala i krenu natrag. Sunce je bilo na zapadnoj strani i pripremalo se za poinak. Bilo je veliko i kao da se smijeilo okrueno prekrasnim rumenilom. Poslije velike vruine osjeala se prijatna svjeina. U to doba dana seljaci su sa zadovoljstvom radili. Zamiljala je Salku zabrinutog. Vjerovatno je urlao kad je primijetio da nema ni mene ni odjee... Sigurno se pitao ta mi je to trebalo?, razmiljala je urei. Kad je bila nadomak ume uhvati je strah od njega, ali nastavi dalje bez dvoumljenja. Sigurno je gladan. Oprostit e mi kad mu pokaem hranu. No, Salko je od sinonje uzbuenosti i razmiljanja o tome da li e je vidjeti ili nee, i zbog drugih stvari o kojima je razmiljao, bio jako umoran. Jo je vrsto spavao, kao da je sve nadoknaivao. Dok se pribliavala skrovitu, Ana je pomiljala da e je on odnekle, iza nekog zaklona, udariti da bi se osvetio, pa se prijatno iznenadi kad zaviri kroz otvor i vidje da je on jo unutra. Uini joj se da ni prstom nije maknuo. Moda sino nije ni spavao, pomisli. Sjeti se njegove prie da je veliki rizik pobjei kao to je on pobjegao. To je za nju bila potvrda da je zaista voli. Rijei da ga odmah ne budi. Kesu s hranom ostavi unutra, a onda poe do njegove odjee. Odjednom zastade. Sjeti se neega. Ba je prava prilika sad dok on spava! Ona je ve odavno vjebala koncentraciju misli i emocionalno uivljavanje u psihike slike koje je sama stvarala po svojoj elji za svoju budunost. Posebno je shvatila znaaj emocija pri takvim operacijama, kao i posjedovanje neke stvari koja pripada osobi s kojom eli zamiljati budunost i sreu. Taj predmet bi joj pomagao emocionalno uivljavanje u eljenu situaciju. Poto nije znala ta bi radila dok se on ne probudi uinie to. Brzo se udaljila nekoliko metara i na malom prostoru postavila odjeu po zemlji, onako kako bi bila poredana da je na njemu. Rukave je okrenula prema sebi, kao da on prua svoje ruke prema njoj da je privue sebi u zagrljaj. Zamiljala je kako je on privlai i strastveno ljubi kunui se da bi za nju sve dao i zbog nje sve uinio, ama ba sve i sve bez razmiljanja i aljenja. U njenim mislima se kleo u ljubav. Gledala ga je kako je strastveno voli, kako bez nje ne moe zamisliti svoj ivot. Emocionalno je to doivljavala. Salko, oputen, u dubokom snu, primao je njene informacije svojom podsvijeu i poeo da je trai. Pruao je ruke da bi je privukao uza se. Osjeti ogromnu ljubav prema njoj i poeli da je ljubi. Osjeao je da se ona udaljuje, da hoe da izbjegne njegov zagrljaj, ali ne to ona to eli, nego to to tako mora.
43

Jurnu za njom, ali pomjerivi se, dotaknu lijeske i prenu se. Shvati da je sam i da je sanjao. Otvori oi... Brzo se razbudi uplaen to je sam. Gdje je?, upita sam sebe. Jednim trzajem zbaci sa sebe ebe i nag skoi na noge. Htjede se obui i nestati. Bojao se svake sekunde ostati tu, vjerujui u ozbiljnu opasnost da e biti uhvaen i izmlaen. U nekoliko sekundi pretresao je skrovite. Kad otkri hranu, zbunjen se na tren zamisli, no ostavi je gdje je i bila i poe se znojiti jer mu nije bilo odjee. Nita od odjee! Ba nita!, mrmljao je i najednom, jer nije imao drugog izbora, skupi hrabrost: Anaaaa!!! kao da mu se iz grla ote, ali ljutito i hrabro je dreknuo i poelio da mu se makar i njen otac javi... Opet nita ... Sve je utalo ... Ve na njegov prvi poziv Ana je brzo bila ubacila njegovu odjeu u kesu i krenula prema njemu, ali kad ju je pozvao drugi put onim zvjerskim tonom, ona se uplaila i pet - est metara od skrovita, stala uz stablo debele bukve. Kesu s njegovom odjeom ispustila je iz ruku. eljela je da je on ugleda, da se obue i da ode. Toliko se uplaila da mu se nije smjela javiti. I on je prestao da zove! Predao se samom sebi ... alila je to mu je to uinila. Zato je otila da mi se ne javi?... Zar sam morao zaspati? Htio sam samo desetak minuta opustiti mozak!... Kako je mogla otii da se ne javi?... I da me kazni, odnijeti odjeu! Zbog ega da me kazni?... Eto, ta je ensko! Htjela je da sam na njoj cijelo vrijeme to je! Bilo joj je dosadno pored pospanka. Zato je otila. Bile su mu to misli. Nesiguran sve neprekidno je sebi ponavljao: Moda? Moda? Ipak rijei. Izvue se iz skrovita. uo je samo tiinu koja mu je zujala u uima i samoga sebe, svoje korake po unju i imao je osjeaj ogromne udaljenosti od svijeta. Opet se uvue u skrovite poto je bio iziao vani i odstojao nekoliko trenutaka da bi, ako bi ustrebalo, naao se na slobodnom prostoru. Prestao je i misliti na dozivanje, samo mu je lice mijenjalo grimase od razmiljanja ta bi mogao i ta bi bilo najbolje da uini... Ana ga je cijelo vrijeme, udaljena samo nekoliko metara od njega, promatrala vrebajui pogledima iza stabla bukve... Smislio je i kako da se izvue: kapija broj tri nalazila se kojih trista metara od velikog gradskog parka Poljanice i on e umotan u ebe kasno noas otii do grada, a zatim oko grada, pa u veliki gradski park. Tu je ulica gdje su s jedne strane samo privatne kue a s druge ica kasarne. To je najskriveniji put i tu bi ga najmanje svijeta moglo vidjeti. U nonom mraku bi moda proao i nezapaen. Vjerovao je da na kapiji ne bi imao problema, da bi mu drugovi vojnici ve brzo nabavili neku uniformu...
44

U umi se hvatao mrak. Nije mu ostalo puno vremena da se umota i uvee u ebe. Tek kad ponovo pogleda u hranu sjeti se da cio dan nije jeo. Osjeao je neku gorinu zbog toga to je uinio. Mislio je na svoje drugove. Kako bi sad s njima bilo lijepo biti u spavaonici i leati na vojnikim krevetima! Sad su oni bili na slobodi, u divnoj atmosferi. Vojnike ale i igre! A on, koji je pobjegao da bi bio slobodan, osjeao se najmanje slobodnim u svom ivotu! Sjeti se Ante i kako mu je njegova odjea bila nesrena. Nije oklijevao sa oblaenjem. Za nekoliko trenutaka je bio umotan i traio je vitku granu da se omota oko struka kako bi mu ruke bile slobodne. Anu je iza stabla bukve obuzimala nestrpljivost. eljela je da mu se javi. Posmatrala ga je kako sad potpuno smiren izlazi iz bezizlazne situacije umotan u ebe. Zamiljen. Podsjeao ju je na popa. Postao je za nju jo vei i mudriji. Tako je snalaljiv, a neprilike su u ivotu tako este i neizbjene! Postade joj jo drai, jer nije govorio nita runo. Javie mu se, pa makar je i izmlatio kao pokvarenu kuju! Zasluila je i gore. On je mirno stajao ispred skrovita. ekao je da se mrak zgusne pa da krene. Bio je zamiljen. Odjednom mu se u pamet vrati onaj san: sanjao je upravo nju. Lebdjeli su. Bila mu je neuhvatljiva, izmicala se iako ga je mnogo eljela. Sjeti se da je osjeao strah da je ne izgubi. Postade mu jasno da je pruajui se za njom, dotakao zid od lijeski i prenuo se. udno!... Eto, istina je. San mi je rekao da sam je izgubio i ako me ona eli. Da li me stvarno eli? Hou li doznati tu istinu i razlog ovom svemu to nam se desilo... Tek tad srauna koliko dugo je spavao. Istovremeno je mislio o tome da e mu zauvijek ostati tajna zato je otila a da mu se ne javi. Za salatu je pomislio da ju je bila prije donijela, moda jo jutros... Od elje,...ne sjea se da je na bilo ta drugo tad mislio. Morao je krenuti. Odlui da se jo neko vrijeme zadri na rubu ume, a onda mrklim mrakom i tihim korakom do slobode u omeeni krug kasarne. Tama je najvea sloboda i sigurnost. Krenu... Napravi nekoliko koraka s mislima kako je ivot ponekad udan i nepredvidiv. Salko! cijuknu njen piskavi glas pun boli. Samo to izgovori njegovo ime, oi joj se napunie suzama, a u grlu je neto stegnu. Krenu za njim. On prepozna glas i zastade. Okrenu se. Bio je smiren i tih. Kao da ga nije iznenadila, kao da je to oekivao. Obazrivo se okrenu naokolo, a ona mu se ve bacila na prsa i vrsto ga stezala kao da joj je on sve to ima u ivotu i od ega ivot zavisi. On uini korak - dva nazad, kao da je htio da se odvoji od nje, ali je nije gurao od sebe.
45

 Ma, ekaj! Jesi li sama? tiho je pitao jer ga spopade nepovjerenje. Sama sam. S kim bih bila?... Evo, s tobom. Samo s tobom podizala se na vrhove prstiju da bi ga ljubila, ali on u tim trenucima nije mogao prihvatiti njene usne. Ipak, bila je uporna i on prihvati njenu elju... U njenom grlu popusti. Bilo joj je lake. Kud si krenuo? Kud sam krenuo? nijekao je glavom. Bilo mu je smijeno to pitanje. Ona ga poe moliti da se ne ljuti... Tog ranog nedjeljnog poslijepodneva Ante je sjedio na prozoru spavaonice i gledao dokle god je pogled sezao. Na velikom satu ispred piste otkucavalo je petnaest sati. Sunce je prelazilo iznad zgrade i njena sjenka neprimjetno je gmizala preko trotoara i puta ka pisti donosei na nju svoj hlad. Ante je pogledom najee prelazio preko piste, ponekad ga zadravajui ispred susjednih zgrada koje su takoer okruivale pistu. Bilo mu je to interesantno i izuzetno vano, jer su se sve vane stvari deavale na pisti kao centru ivota kasarne, pa je tako na neki nain on bio dobro informisan sa tog svog mjesta. Svud oko piste, na drvenim klupama ispod kroanja osrednjih lipa, mogao je vidjeti vojnike u manjim grupama. Neki su sjedili, a neki stajali sluajui srpsku muziku odailjanu iz skromnog studija . Primjeivao je vojnike koji su se, uivajui u toj muzici, pribliavali zvunicima da bi bolje uli. Takoe je primjeivao da se kod nekih grupica povlai iz aa koje su, nakon to siu s usta, stavljane pod bluze. Prepoznavao je vojnike uoavajui dobar postotak Bosanaca. Bili su veseli i izgledalo je kao da uivaju u tom ambijentu u kojem je dominirala srpska muzika. Znao je ksirati pogled na nekom pojedincu u grupi koji bi ukraavao svoju priu pokretima tijela elei je uiniti zanimljivijom i zapaenijom. Odmah je pretpostavljao da bi taj mogao biti Srbin. koluje i privlai Bosance. To je Anti donosilo nove ideje i raalo novu upornost... Sve je izgledalo mirno. Ante okrenu glavu na lijevu stranu, pa se namjesti da bi mu bilo ugodnije posmatrati ta se zbiva s te strane. Mogao je vidjeti i manji dio ulice koja je vodila uz icu samog ruba kasarne. Velika kapija broj dva tek mu se jednim krajem ukazivala. Na rastojanju od pedesetak metara s oka zgrade na ijem prozoru je sjedio, pa do male zgrade u kojoj je bila pota, bilo mu je zadovoljstvo gledati grupe samih Albanaca. ivo su priali unosei se jedan drugome u lice. Uoavala se otra i iznuena pria koja je davala dojam odlunosti. Otri odsjeci ruka-

46

ma znaili su kraj jednog izlaganja. Oni su paljivo sluali jedni druge i uvijek odobravali izloeno zapaanje... Ante spazi i desetara Jovu. Jovo je prolazio pored Albanaca vraajui se s kapije broj dva. Gledao je pravo ispred sebe, ali ih je strijeljao mislima punim mrnje. Nakratko se zadrao kod kapijaa Matia. Opisao mu je Salku i rekao da pripazi hoe li ga dopratiti kakva djevojka. Pokuaj po govoru otkriti odakle je djevojka ako se priblie sasvim blizu. Brate, ispriat u ti kasnije sve detalje, a sada urim rekao mu je Jovo prije nego to su se rastali. Otvorila su se velika vrata spavaonice. Uao je Jovo. Izgledao je umoran i zabrinut. Ante je ve bio nasvom krevetu i gledao u vojnike novine kao da ih ita. Jovo gurnu za sobom vrata i ona lupie zatvorivi se. Otpuhnu, kao da izbacuje iz sebe umor. Problemima nije vidio kraja. Zamisli se pokuavajui se sjetiti da nije ta zaboravio, pa poto se nieg ne sjeti, prie svom krevetu. Izbaci noge uvis i s visine se baci. Zaue se opruge njegovog kreveta ije se zvuno vibriranje lagano utiavalo. Ispruen, zatvorenih oiju, razmiljao je sve dok u spavaonicu nije uao vojnik s vijeu da ga poziva kapetan Risti, komandir ete, da doe u njegovu kancelariju. Jovo pomisli da je to moda zbog Salke, pa se zamisli ta da kae...

Glava VI

Odmah nakon komandantovog povratka u kasarnu poslije trodnevnog boravka u Komandi Armije, po kasarni se rairi glas da je unaprijeen. Da je postao general. Nagaalo se, iako ni poslije nekoliko dana komandanta niko od vojnika nije vidio, da e on sad biti jo gori. Vidjeete zlata na njegovim ramenima!... Nema pravo staviti inove za godinu dana. Tako je po pravilu slube. Niko nije uo javnu informaciju niti vidio onog ko ju je izrekao, ali se s ozbiljnou prialo i paljivo slualo s novom dozom opreznosti i novom dozom straha. Morat e se jo vie voditi rauna o ponaanju, o budnosti, o boljoj obuenosti. Jo vie voljeti zajedniku republiku. Uranjao je takav ambijent u due vojnika negdje odozgo, iz neodreenog mjesta. Odsvakud. To je jednostavno bilo tako jer je komandant u svakom svom javnom nastupu tako govorio. Neprekidno isto ponavljao...
47

U glavama nekih vojnika komandant je postao vei. U glavama drugih mrskiji i opasniji... Bivi komandant, pukovnik Popov, mirno je posmatrao haos u kasarni. Bilo je onih koji su u povjerenju tvrdili da je to zbog toga jer je Makedonac i onih koji su govorili da je takav zbog starosti. Zato su s vrha poslali sposobna ovjeka, velikog patriotu,privrenog jugoslavenstvu koji moe i eli srediti stanje, koji zna koliko se mora ulagati u Jugoslaviju da bi se imala. I na kraju svi bi se sloili s tim. Ta, ko ne bi volio da je stanje bolje?! Postajalo je sve tee biti pametan. Treba sve to odbaciti. Ni o emu ne razmiljati. Ali kako? Kako, kad stee, rovari po glavi? Samo nekoliko dana poslije, proirie se nove glasine. Komandant je na skupu izjavio da sve uspijeva, osim zaustaviti grupisanje Albanaca. Postavljao je pitanje ta da poduzme. Opet nastae nagaanja zbog ega ih je tako mnogo na jednom mjestu?... Politika s vrha dolazi. Poto tee Albaniji blizu su, lake bi se mogli protjerati da se ne uznemirava cijela dravna teritorija. Komandant je prvi put vien nakon sedmicu dana, dok je izlazio iz auta i odlazio u zgradu komande. Herao je kao da hoda na bolesnim nogama. Pogledi znatieljnika su ga slijedili sve dok nije zamakao iza ulaznih vrata... Krupni ovjek, kuhar Huso, morao se maknuti sa staze i u oku parka priekati dok komandant ne ue u komandu, a zatim nastavi istom stazom. U spavaonici 7/11 zatee samo Redu Bosnia koji je spavao. Nije ga probudio ni svojim ulaskom niti kad je zalupio vratima. Sjede na krevet pored njega i poe ga tiho zvati da bi ga probudio. Huso je imao svijetlu kosu i tamnozelene oi, a lice mu je bilo iroko. Obrazi naduveni. Njegove krupne kosti lako su nosile njegovih stotinjak kilograma. Imao je krupne ake koje su odavale pravog mukarca, pa ga drugovi kuhari prozvae Strah i Trepet. Zahvaljujui svojoj snazi, u spavaonici je uspijevao zavesti red i mir kad god je to htio. Nakon nekoliko tihih poziva Huso povisi ton i Redo se poea po kosi, a potom po nosu kao da ga je zasvrbio. Jo jedan poziv i Redo progleda i pogledom potrai mjesto odakle mu se inilo da uje glas. Oh, to si ti, Strah i Trepet podignu se i sjede. Lice mu je bilo puno bubuljica kao da se nalazio u pubertetu. Huso ga je gledao utei i ekajui da se Redo malo bolje razbudi. Odakle ti? Sad iz kuhinje. Dijelio sam doruak. Uplai me eneral aljivo e Huso. Umalo ne izbi pred njega sa rukama u depovima kad sam poovamo. Redo izie iz spavaonice do umivaonika da se umije...

48

Pooe napolje. U cijeloj zgradi je bilo pusto. Mukla tiina. Dok su ili hodnicima vidjeli su samo vojnika koji je obavljao deurstvo. Sjedio je na stolici i itao neki tanji ljubavni roman. Ni ispred zgrade nisu vidjeli nita to hoda. Zastadoe pitajui se gdje bi. Gdje da ubiju vrijeme? Ni u kom sluaju nee ii pravcem koji bi ih vodio pored zgrade komande. Na kraju, preoe preko piste nasuprot, s onu stranu, i skrie se u spavaonici kuhara. Tu je bilo jo desetak vojnika. Ovdje smo sigurni ree Huso pokazujui mu na koji e krevet sjesti. Odmah im se prikljui i Ivan Tomi rijeima da mu je najdrae s Bosancima. Oni ga veselo prihvatie. Redo Ivana nije poznavao, a Huso se ve odavno ustruavao pitati Ivana da li je Srbin ili Hrvat. inilo mu se da je i glupo da to pita. Ta, svi smo isti! Iznad svega Jugosloveni! I onda bi odmah pomislio: Kad za njega nije bitna nacionalnost, zato bi meni bila? Moe ovjek pomisliti da sam ja taj koji gleda nacionalnost, razgovarao je Huso sam sa sobom. Nikad mu nije palo na pamet da to otkrije na neki drugi nain, a Ivan je volio biti u njegovom drutvu. Huso nije znao zbog ega. Ponekad se inilo da mu je simpatian, ponekad pak da je to zbog njegove snage gdje se Ivan osjeao siguran. Ivanova nedavno skraena kosa strila je kao kod jea, pa ju je esto dlanovima njenih ruku gladio da mu legne kako bi on elio. Promatrali su se krae vrijeme nita ne govorei, kad Ivan prekinu tiinu: Priajte neto! Strah i Trepet, upoznaj me s drugom. ini mi se da ga ne vidim prvi put! Redo Bosni, kapija. Aaaaa, sjeam se! Radi na ovoj velikoj kapiji broj dva. Tuda uvijek izlazim u grad i ulazim kad se vraam ili kad pretravam u kupovinu u onu malu trgovinu nadignu se i prui ruku Redi Tomi. Ako nije Strah i Trepet tu, javi se meni slobodno. Dobie koliko hoe i ta eli, ta je najbolje iz kuhinje! Nastavie priu nuenja usluga jedan drugome, svima na zadovoljstvo a i da im bre i udobnije proe preostalih nekoliko mjeseci. Kroz alu Huso pomenu kako je izbjegao susret s komandantom. Opasan je, kao da nije ovjek! primijeti Ivan. Ne misli on na to kako je nama! On misli na inove dopuni Redo. Potom Ivan htjede da nametne priu o politici, ali poto Huso i Redo zautae zauta i on. Tog jutra iz zgrade komande niko bez slubene potrebe nije izlazio vani, ak ni da se proeta hodnikom do susjedne kancelarije kao to je bio obiaj. Svi su
49

znali da je komandant tu i da prima izvjetaje o vanim dogaajima koji su se desili za njegova odsustva. Hodnicima je samo s vremena na vrijeme prolazio kurir. Kad je otkucalo devet sati, kurir se pope uz stepenice do komandantovog kabineta i pokuca. Oslukivao je ispred vrata, no poto nije uo odziv, ohrabri se, otvori vrata i zaviri. Ugledao je komandanta samog kako zamiljen gleda duboko ispred sebe u hrpu papira na stolu. Izgledalo je kao da nije ni primijetio da su se vrata otvorila. I kuriru se uini nesvakidanji. Zagledao se u onu njegovu elu na krupnoj glavi, vidjevi ga moda drugi put bez apke. Sad irom otvori vrata i ue. Stao je pred njega, zauen, a komandant ga mirno pogleda i opet nastavi razmiljati o onom to je proitao u papirima. Drue pukovnie, jeste li za kavu ili neto drugo? Moe, moe. Kurir je razumio da moe kafa, te brzo izie i ode po kafu. Kad se vratio s kafom u ruci, komandant je drao slualicu na uhu. Oprezno se pribliavao stolu, onda neujno postavi kafu na sto i tiho, bez rijei, udaljavao se do vrata i napusti kabinet. Komandantovo lice mu je izgledalo napeto i zabrinuto. Ni poslije sedmicu dana Salko se nije prestao uditi tome kako je nestala njegova vojnika uniforma iz upe stare zgrade. Ante, koji ju je iste nedjelje uzeo tek koji sat vremena prije nego se on vratio iz sela Popareva, nije mu bio sumnjiv. Nije htio sebi da prizna da bi on to mogao. Pokuavao se prisjetiti da nije moda Ani rekao gdje ju je ostavio, no jedino ta je zasigurno znao bilo je to da Ante zna. U pojedinim trenucima ak je u sebi traio razlog zato bi mu on to uradio, ali nije nalazio odgovora. Jedino dobro razumijevanje stanja u Jugoslaviji, tj. poznavanje formule koja je nacije prisilno jo objedinjavala u zajednicu pod tim imenom, mogla je biti realna osnova za ispravno razmiljanje koje bi Salki moglo donijeti i ispravnu pretpostavku za njegov sluaj, i jedino na toj osnovi se moglo donositi prave zakljuke. Vjerovao je Salko naivno da Ante nema za takvo neto nikakvog interesa, osim ako je ljubomoran zbog cure. Uostalom, zato bi mu onda pomogao.?! Tokom cijele sedmice Ante je prilazio Salki pitajui ga kako je, ali je uvijek negdje urio. Uvijek su se brzo rastajali, uz Antino obeanje da e nai vremena da se ispriaju. U stvari, Ante je htio otkriti koliko je Salko smiren, koliko ga uniforma mui, da li je doznao da bi mogao biti kanjen jer je bio upoznat da se otkrilo njegovo bjekstvo prolog vikenda. Takvo Antino ponaanje u Salki je stvaralo jo vee prijateljstvo i vee povjerenje u njega. Bio je uvjeren da jedino kod njega moe potraiti utjehu i savjet ako mu kad bude teko.

50

U hodniku zgrade, odmah nasuprot spavaonice, stajao je Jovo oslonjen na okvir velikog prozora. Te nedjelje je bio slobodan to se tie obaveza, ali je sam sebi stvarao obaveze iz brige za svoju sreniju budunost. U svakom trenu mislio je na svoju sreu, a ona je za njega bila mogua jedino ako se bude nalazila u okviru iste drave cijela srpska nacija. Hoe li se ostvareno razvaliti?! Bio je esto zabrinut do granica ogorenosti. Bio je siguran da tako razmilja velika veina Srba. U drugom sluaju, da nisu svjesni, ne bi mogli imati nadreen poloaj u ovoj prisilnoj zajednici, zahvaljujui vakuumu koji potie od nacionalne neosvijetenosti muslimana Bosne, jer su nesvjesni da bez bosanstva narod ne moe ni imati Bosansku svijest niti svoju bosansku dravu. Meutim, to je takoer i stalna napetost. Uili su ga da bi nacionalna jednakost ve mogla biti i mnogo nesigurna. Bio je usamljen. Tek bi s vremena na vrijeme poneki vojnik brzo proao hodnikom. Jovo je kroz prozor gledao dolje iza zgrade i vidio je s lijeve strane kuhinju, a s desne strane sportske terene. Pogledom je pratio put izmeu lijeve i desne strane, i zaustavljao ga tamo na kraju kasarne, u zgradi u kojoj je bilo skladite vojnih uniformi. Preko krova kuhinje, odmah iza, mogao je vidjeti krov zgrade za skladitenje prehrambenih artikala i svud naokolo mnogo lijepo ureenih zelenih terena. Jovo zaustavi pogled na Anti i Salki. Sjedili su usamljeni na drvenoj klupi uz park, nedaleko od zgrade deurnih ocira i komande. Neometani, veselo su avrljali. To je Jovo zakljuivao po njihovom uzajamnom povremenom stavljanju nadlanice na ramena, te po tapkanju po koljenu. Oajan od muke to ih vidi zajedno, nesvjesno je noktima grebao bijelu boju s okvira prozora. Nije primjeivao bijelu prainu na vrhovima cipela, niti da okvir prozora ostaje aren. Stara pria... Ponavlja se... nesvjesno Jovo iscijedi rijei kroz zube. Tek tada vrsto odlui da se stavi protiv Salke zbog njegovog bijega onog vikenda... Jovo se odlijepi od prozora i gotovo ukoen od zamiljenosti krenu prema spavaonici. Kako je ona bila prazna, on mirno otvori Salkin ormari i pokupi njegovu civilnu odjeu. Bila je na dnu ormaria, pretrpana vojnom uniformom. Sve to stavi u obinu kesu i iznese iz spavaonice. Uputi se ka zgradi komande. Upravo u tim trenucima Ante i Salko su se rastajali, jer je Salko morao krenuti u grad na sastanak sa Anom. Ve ranije je odluio da civilku ponese u kesi, da se u gradu negdje presvue kako bi se Ana s njim osjeala slobodnije. Moda sretne nekog poznatog, a za nju ne bi bilo dobro da je vide s vojnikom. S tim mislima Salko je brzo uao u zgradu i penjao se stepenicama prema svom

51

spratu do spavaonice. Na brzinu malo zagladi kosu, namjesti koulju i hlae, te s kesom u ruci otvori ormari. Odmah vidje promjenu u ormariu. Nema civilke cijuknu i u se krik kojeg je morao ispustiti iako je bio sam. Nije ni pokuao prevrtati po ormariu. Znao je da je ukradena. ta bi mu sad ovjek mogao uraditi?! zagledao se u plafon dok je to izgovarao, kao da se obraao Bogu. Pomisli da ju je neko ukrao vie iz ljubomore nego za svoje potrebe. Nekoliko minuta se okretao pored kreveta. Znojio se od muke i brektao ne znajui vie ta izgovoriti i kome kad je sam. Meutim, vrijeme je isticalo, a nita nije mogao silom. Trebalo je da krene. Bie Ana s njim i kad je u vojnoj uniformi! Krenu... Tog istog dana, u samo predveerje, Ante je stajao ispred zgrade skladita odjee na desetak metara od ulaznih vrata. Sakrio se iza jednog mladog bora, malo vie od njega. Stajao je na travi koji korak udaljen od ivice betonskog parkinga. S tog mjesta je vrebao kad e se kapetan Heri pojaviti na vratima. Mlak vjetar pirio je s juga i lizao ga po oguljenom vratu. Dva dana ranije bio je na ianju. Sad je stajao pognute glave i puio. Gledao je ispred sebe valove na travi koje je vjetar gonio ispred njega. Podsjeali su ga na valove u vodi kad se u nju spusti kameni... Bio je sjetno zamiljen ... Kako e njegov narod biti srean kad se oslobodi! A s druge strane sve je to tako krupno i alosno i teko da e se ostvariti. Ko e ostati iv i imati sreu da doivi veselje na slobodi? Staza kojom bi trebao proi kapetan Heri vodila je pored njega i ne bi nikako mogao promai a da ga on ne vidi. Stajao je ve vie od pola sata. ta li kapetan dosad radi? Trebalo je da je zavrilo njegovo radno vrijeme. Ve se poeo hvatati mrak i odlui da pree preko staze na suprotnu stranu. unuo je pod ve velike i postarije borove. I tu je bio gotovo neprimjetljiv. Poeo je osjeati miris kore borovog stabla. Nervozan to se kapetan inati i ne izlazi, izvadi jo jednu cigaretu i zapali. Odmah potom se zau da brava kljocnu. Pogled mu uhvati kapetan koji gurnu vrata i ukaza se itavim tijelom. Pri izlasku se s nekim pozdravi rijeima: To emo sutra! pa gurnu vrata da se zatvore i hitro krenu, jer se ionako sasvim nepredvieno na poslu zadrao due. Ante iskoi ispod bora i u nekoliko koraka se nae ispred kapetana. Uinio je to tako nespretno i naivno, da se kapetan bio malo kao i uplaio, a svakako je bio iznenaen njegovom pojavom. U istom trenu postade mu jasno da e uti novost, ali sitnu novost i sama ta pomisao ga razbjesni. Saekuje me kako mu
52

je i kad mu je volja, ne razmiljajui o mjestu i nainu susreta! Kako je to samo neinteligentno! Nastavio je bez zastajanja, a grimasom koju je napravio htio je rei Anti da se ukloni, da nije mjesto niti vrijeme. Lako je uoljivo, i zbog ega me uopte saekuje tako kasno?, mislio je u sebi. Korak dva dalje ve mu se saalilo, jer mu je odmah u glavu dola ideja kako je nastala Jugoslavija, i da su katolici zbog straha od Srbije i srpstva sad u Bosni obuzeti hrvatstvom toliko snano da je mnogima teko shvatiti da ipak postoji izmeu njih i Hrvatske granica. Jo kad se tome doda nacionalna neosvijeenost muslimana, a veina su takvi, onda je razumljivo odakle u Anti tolika napetost izazvana strahom da ne zaglave pod Velikom Srbijom, zbog ega vjerovatno i ispada ponekad toliko naivan, da bi se pomislilo da mu nita nije jasno i da ne zna razmisliti. Ante, kao da mu je htio rei da je siguran da u blizini nema nikog ivog. Bio je potpuni mrak, samo su svjetla kasarne djelimino osvjetljavala dio prostora. Ako bi ovdje neko i proao pored njih, teko da bi uoio razliku izmeu uniformi. Jedino to je Heri imao ocirsku apku na glavi. No, da ih je ko sreo sigurno bi se upitao zato stoje u mraku. Pretpostavljeni bi ih mogao i pozvati da vidi ko su. Samo minutu! tiho ree Ante. Heri je nastavio istom brzinom, ali su mu duh i uho bili uz Antu. Ne znam ta u s onom uniformom? nastavi Ante. Kapetan je odlazio i izgledalo je da nita nije uo. Napokon, Ante zastade. Zamisli se. Plaio se drati Salkinu uniformu u svom ormariu. Mogao ju je neko vidjeti, prepoznati, rei Salki. Mogao bi je i Salko sam vidjeti. Bio je siguran da bi ga Salko tada ziki napao i sve bi bilo razotkriveno, jer bi Salko ispriao i ta je htio i ta je bio prinuen uraditi. S desne strane prostora kojim je mogao doi do zgrade spavaonice prostirala se njiva. Za udo, bila je gola, a da nesrea bude vea bila je djelimino osvijetljena. To je tek sada primijetio. Ipak, rijei da ide preko nje. Boljeg izbora nije ni imao.

53

Glava VII

Prie koje su nekoliko dana kruile kasarnom, sada su utihnule. Kao da su svi odjednom shvatili da su one vie opasne nego korisne. Tokom sedmice komandant je s pratnjom dva puta obiao krug kasarne, razgledajui urednost i istou. Zadnji put je to uinio iz auta kojeg je ofer sporo vozio. Kao da su ili pjeice. Kad je prvi put bio u obilasku, svi su ga vidjeli. Nosio je inove pukovnika, pa su mnogi posumnjali u istinitost onih pria. I zbog ega? Bez sumnje, mnogima je i to bilo jasno. Bilo je oigledno da se nakon boravka u Komandi Armije komandant promijenio. Nije se vie onako prsio obilazei krug. Nije vie mlatarao rukama prijetei njima ocirima, niti se derao na njih kao to je to esto inio, naroito pred postrojenom vojskom. Ali izgledao je jo odluniji, zamiljeniji, opasniji. Nekako zagonetniji. Manje je priao... Salko je bio pozvan u kancelariju svog komandira ete, Kapetana Ristia. Simpatisao je svog komandira, jer nije kanjavao vojnike. Najvea kazna koju je izricao bila je da se izdere vojniku ispred nosa, a potom ode od njega nastavljajui prijetnje i vulgarne rijei. Oni koji ga nisu poznavali plaili su ga se, ali je bio dobar. Nije imao srca da kazni pritvaranjem. Tako su za njega rekli svi stari vojnici. No, lukav je bio kapetan Risto, kako bi ga vojnici od milja esto zvali. Znao je s vojskom. Uvijek je njegova eta bila najbolja. Ba zbog toga je Salko osjeao ponienost i sramotu to se morao javiti. Zbog potovanja kapetanu Ristiu, nisam trebao bjeati. I njegov autoritet ruim, alio ga je Salko dok se primicao, slutei da ga zove u vezi s bijegom iako je bio gotovo siguran da za njegov boravak u selu tokom vikenda zna samo Ante Zei, kako ga je iz milja zvao zbog njegovih izbaenih prednjih zuba. Stajao je pred kapetanom ve pola sata, a da nije uo nijednu rije. Jo nije znao zato je pozvan. Svaki as je oekivao da e mu kapetan skoiti na nos, a potom ga istjerati iz kancelarije kao bezobrazno pseto. Ali nije ilo tako. Kapetan ga jo nije ni pogledao. Mirno je pisao drei ruke na stolu. Ispred njega je bilo mnogo papira. Salko je esto zadravao pogled na lijevoj kapetanovoj ruci, gdje mu je kaiprst do polovine bio odsjeen. Pitao se ta mu je bilo ruci. Moda pri rukovanju orujem?... ekanje mu postade dosadno, papomisli da upita moe li ii, ali ne bi bilo dobro ni poteno, zakljui isti as. Kapetan je imao guste brkove ispod kukastog nosa i svojim ponaanjem je odavao dobrog ljubavnika.
54

Moda je zato nalazio razumijevanje za vojnike koji su bjeali zbog djevojaka. Neki su tvrdili da on ak i simpatie takve vojnike. Salko poe gledati kroz prozor, na pistu. Vidio je da se vojnici kreu slobodno, kao na kakvom zboru. Svi su bili tu, sve jedinice. Kao da tog dana nije bilo nikakvih drugih obaveza. Kapetan podignu glavu i uhvati Salku kako radoznalo gleda kroz prozor. Tako! progovori. Salko se tre i vrati pogled stolu. Kapetan mu je izgledao kao da se prenuo iz dubokog razmiljanja. To je kapetana dobro naljutilo, ta Salkina hladnokrvnost do naivnosti, ali normalno progovori: Nisam ja zaspo! Ne spavam nikad ovde... Nikad... uvjerio se da Salko ne shvata ozbiljno stvar. Zagledao se u Salku. Suvino je bilo ita rei kad je znao da mu je puno toga namjeteno. Salko je stajao pokorno, bez rijei. Tek tad osjeti da neto nije u redu. Ve sat vremena je stajao u kancelariji. Nije to bez veze, pomisli. To je zbog bjeanja onog vikenda! Otkrili su da nisam bio tu... Eto, to je to! Tu se neto krije! I ako nije mislio samo na to, ocir progovori: Ta muka stvar?!... Je lto? kao da je zavirio u Salkine misli, uzvienim tonom upita kapetan. Salko nije odmah shvatio kao da je postao izgubljen, ali ubrzo poveza stvari, te se malo nasmijei, pomislivi da e to proi tako samo na zastiivanju. Prstima proe kroz kosu. Zbog tog? Bolja, dua... gledao ga je kapetan i trudio se da ga ne ali. Utom, jednog momenta pozvoni telefon. A, ha... U redu... U redu...Dobro je. Onda, tako... samo je izgovorio to i spusti slualicu. Ostali su jo neko vrijeme u kancelariji, a kasnije je Salko iziao iz kancelarije srean, vjerujui da se s tim sve zavrilo. Nije znao da su vojnici na pisti ekali upravo njega. Bilo je nareeno da mu se iita kazna pred postrojenom vojskom, a onda, zatim, po nareenju komandanta, trebali su da nastaviti po planu obuke. Trebalo je da se i komandant obrati vojsci i ocirima, kao i uvijek u takvim sluajevima, kad bi drao govore o kanjavanjima. Ovaj put u trenu je sve to bilo odgoeno za sljedeu sedmicu. U isto vrijeme, dok je Salko bio u kancelariji svog komandira, prvi ovjek bezbjednosti nalazio se sam u komandantovom kabinetu. Iekivao je svaki as komandanta tu, jer se tako neto i smio usuditi samo on major Kosta. U zadnje
55

vrijeme je postao nervozan, uvijek s jednom rukom u depu, dok je u drugoj drao cigaretu. I tako naizmjenino. etao se od radnog stola do jednog pa drugog prozora. Nakratko je zadravao pogled napolju gledajui kroz prozor i nestrpljivo ekao. Na radnom stolu su bile Salkine civilne hlae izvrnutih nogavica. Trebalo je da general vidi ono ta je pisalo na nogavicama: Povijesna prigoda koja se nikada vie ne moe ponoviti. Bez ekanja, odluni i jedinstveni. Parola je bila jasna. Jedino se trebalo ustanoviti otkad su te hlae u Salke i otkad je lan pokreta preko koga se ulanio. Da li je on to ispisao?! Upravo je to majoru bila najvea zagonetka koja mu je najvie optereivala glavu! Da li je mogue da je on to znao sam napisati?! ta bi to onda, tek trebalo da govori?!... Bezbjednjak Kosta nije znao da je to napisao desetar Jovo, isto smiljeno iz osvete i svojih linih pretpostavki i to tek nakon onog susreta sa porunikom apiem i onog dana kada je odjeu predao u Komandu. Majora Kostu nije poznavalo mnogo vojnika, ali su za njega svi uli. Odprije je izgledao uvijek smiren, zagonetna pogleda, i teko je bilo ustanoviti kad je bio raspoloen a kad nije. esto je o sasvim ozbiljnim stvarima priao sa velikom dozom humora... Ali, ovo sad je bilo neto iznad svega toga. Moda na mnogo viem nivou za rjeavanje. U njemu se odjednom pojavi osjeaj da se neosjetno uzdrmavala stezana zajednica. I pored budnosti govorio je sebi da je iznenaen da to moe istiha toliko obuzimati one, zahvaljujui ijoj se neosvijetenosti i odravala nekako na okupu. A to su bosanski muslimani. Narod bez zvaninog nacionalnog imena, bez ega se ne mogu nikad ni osvjestiti. Major se prihvati slualice i narui kafu iz podrumske kuhinje, poto se komandant nije pojavljivao: Gorku i duu napomenu. Poto spusti slualicu, duboko uzdahnu i njenim prstima proe kroz svoju istu rastresenu crnu kosu, koja mu je padala po elu i kakljala obrve. Zelene oi zraile su nekom starom tugom, a mozak, napregnut. Raunao je... Prezadovoljan, jer je dobro proao u kancelariji, Salko je gotovo istrao iz zgrade meu drugove koji su stajali na pisti skupa s ostalom vojskom, ne znajui ta ekaju. Vjerovao je da je sve gotovo: Dobro sam proao. Sada u morati bolje paziti ta radim, rekao je samom sebi odmah po izlasku iz kancelarije. Neki od drugova su ga pitali gdje je bio. Jovu je zaudila Salkina raspoloenost, jer je oekivao da e ga vidjeti nasmrt tunog, a Ante se pretvarao da ga nije ni primijetio. O neem je ivo razgovarao sa nekim vojnikom iz druge jedinice...

56

I pored buke i raznih umova, na pisti su se ule komande. Neke jedinice su odlazile s piste postrojene udarajui prvih nekoliko metara strojevi korak. I kapetan Risto se pojavi na pisti. Prilazio je svojoj jedinici kroz masu vojnika koji su jo kruili od grupe do grupe kao na narodnom skupu. Odmah izda nareenje da se eta postroji na uobiajenom i za njih odreenom mjestu. Bezbjednjak Kosta i komandant su razgovarali o paroli na Salkinim hlaama, slaui se, nakon duge diskusije, u pretpostavci da Salko napisano moda nije ni vidio, a i da jest da on to ne bi mogao razumjeti. Zbog toga rijeie da pozovu desetara Jovu koji je predao odjeu. Nakon dugog razgovora s njima, Jovo je priznao da je on to napisao. Objasnio je zato je to uinio i bilo mu je oproteno uz niz savjeta. Poslije dva dana Salko i Kosta su razgovarali u etiri oka. Na kraju je sve bilo jasno, osim toga odakle odjea kod Salke. Salko je rekao da mu je dao drug iz grada kojeg dobro i ne poznaje, da mu ak ne zna ni ime ni prezime, nego da su se ponekad sretali u gradu, i, poto mu je Salko rekao da ima djevojku koju je strah da se via s njim u vojnikoj uniformi, on mu je zbog toga dao odjeu. Rekao je da je i on bio vojnik i da je slino inio. Da me razumije. A zato da i ti ne bude makedonski zet, pitao me je dao je svoju verziju dogaaja Salko. Poslije sedam dana Salki je na bini ispred postrojenih vojnika proitana kazna. Uz komandanta su stajali svi njegovi suradnici. S lijeve strane komandantu stajao je major Kosta. Komandant prvi put po izricanju kazne nije odrao govor. Priao je deurnom ociru i priao s njim nekoliko minuta, nakon ega je ovaj preko razglasa izdao nareenje starjeinama da nastave po planu i programu. Starjeine su silazile sa bine. Ispred svih je iao Salko u pratnji dva vojnika. Izrekli su mu sedam dana pritvora, a potom e u vojniki zatvor na izdravanje kazne. Iao je bez opasaa, bez kaia na hlaama, razvezanih cipela. Na njemu je sve bilo iroko i labavo, a on utuen kao da su mu svi njegovi pomrli. Rastuivao je svojim izgledom pa su i vojnici koji su mu bili pratnja izgledali tuno. Sva trojica su bili nijemi. Pistom se poee mijeati i sudarati povici starjeina koji su preuzimali komande nad svojim jedinicama. Salko s pratnjom skrenu lijevo. Poee se spustati niz jednu stranicu, stotinjak metara daleko od pritvora. Kanjenome je sve izgubilo boju koju je imalo. Uini mu se da je sve ovo dosad bilo lako sluiti, a prije toga je uvijek mislio kako je teko. Tek sad mu je bilo jasno da nita nije znao. Osjeao se udno, u sebi je nosio neto tee i crnje od kazne koju je morao izdrati. Pokuavao je razumjeti vlastite unutranje prijetnje upuene njemu sa-

57

mom. udno! To nije razumio. Takva kazna mu nije proitana, ali kao da nikad vie nee biti ni radosti ni sree, obznanjivalo mu se... Dooe do vrata. Jedan od pratilaca ih otkljua i gurnu. Salku zastrai tama i pusto. Poto se oi priviknue na tamu, pojavie se i kreveti boje tame. Strani kreveti! Goli zidovi zaudarali su na vlagu. Traio je svjetlo ali ga nije bilo. Pratioci mu rekoe da moe otvoriti kapak malog prozora ako eli vie svjetlosti. Stajali su jo malo na vratima i posmatrali ga. On sjede na krevet da bi ga dotakao, upoznao se s njim i zbliio dok su oni jo tu. Jo mu je izgledao straan. Eh, sad moramo ii! ree jedan od pratilaca. Ne jo, molim vas!... Jo pet minuta... Ne ostavljajte me ovdje samog... Jo malo... Vi ete me zakljuati!? primijeti uasnut. Da... Ali sutra e ve imati klju. I ne brini, kad bude vreme za klopu, neko e doi... Salko pogleda zidove i uzdahnu duboko. Traio je u sebi novu snagu i novu hrabrost za vrijeme kad oni vie ne budu tu. Podignu se. Gledao je u kapak prozora. Otvorit u ga ree. Moe. Stade na krevet da pogleda kako se otvara. Bio je prilino visoko, uz samu ivicu plafona. Povue ga. Bi mu lake. Iz polutame je mogao gledati u bijeli otvor koji je ubacivao malo svjetlosti. Samo mu je to i trebalo... za prvo vrijeme. Eh, da sam zasluio ovoliku kaznu bilo bi mi lake Ali... Idemo! ree jedan od pratilaca. Dobro, momci! Ne zaboravite me dodade tie. Ne brini! Salkin pogled osta prikovan na vratima iako ih je jedva uoavao u tami. uo je klju u kljuaonici. Kao da je vidio kad se okrenu. Ostade sam. Spoznade da predstoji nova faza njegova ivota... Sjeti se kue, roditelja, Bosne... Razmisli. Mora im se javiti. Oni oekuju da e on doi. A ta da im napie? ta?... Nije razumijevao zato je dobio tako dugu i tako strogu kaznu. Za istu greku kao to je njegova, a i teu, drugi bi dobili upola manju. Ipak, mora se dalje, zakljui. Kui se mora javiti. Pismom. Napisat e istinu o razlogu kazne, i to da mu nije razumljiva. Napisae svoje pretpostavke. Pitat e moe li dobiti olovku i papira ako ima pravo pisati pismo. Prva no u pritvoru protee mirno. U ranu zoru, tek to otvori oi, pogleda u mali otvor na koji skoro da i nije prodirala svjetlost. Shvati da je suvie rano. Sjeti se i da nema svjetla, napipa upalja da vidi koliko je sati. Tek to je prolo
58

etiri. Pokuavao je jo malo spavati, ali mu se nije dalo. Uznemiravala ga je situacija u kojoj se naao. Pomiljao je da je izgubio sve. Sad mu je i krug kasarne izgledao kao ogromno prostranstvo, a pored svih obaveza bilo je i toliko slobode. Morao je zaboraviti i Anu koja se sigurno pitala ta je s njim. I opet ono najgore ta napisati roditeljima? Kako se opravdati? Oni nikad nee razumjeti ovo to se desilo. Kad ne razumijem ja, kako e oni?, pitao se. Bez prestanka mu je neto kopkalo po savjesti ta se to deava? Zbog ega se primjeuje nervoza na svakom nivou? Sjeti se da je pod istim optereenjem sino zarano uronio u san. Izgleda da mozak vie nije izdrao napor razmiljanja, ali Salko i dalje nita nije razumijevao. Nije znao koliko dugo je tako leao, kad ga iznenadi lupanje na vratima. Neko je snano zadrmao vrata vjerujui da je Salku zatekao u dubokom snu. Salko se pridignu na laktove i upita: Ko je? Mislio je da je jedan od ona dva vojnika koje je juer prvi put vidio. Samo je uoio da imaju crnogorski dijalekat. Ja sam. Ante odgovori glas sa druge strane. A, ti si, Zeiu!? nazva Antu nadimkom koji mu je dao. Otvori mi. Kako? Nemam kljua, a zakljuan sam. Zar su toliko bezobrazni? Nemogue je... izgledalo je kao da se svojim brektanjem pred zakljuanim vratima zgraa zbog toga a ustvari, je pumpao da bi u Salki jo vie pojaao mrnju. Salko nije na to nita rekao. Po prvi put je posumnjao u Antu pomislivi da se moda jo neko nalazi s njim. Prijatelju! ponovo se oglasi Ante Ne mogu ovdje ostati dugo. Bojim se da e me ko vidjeti. Doao sam da te vidim i da te pitam treba li neto da ti pomognem? Trebam samo papira i olovku. Napisao bih kui pismo, jer kad me prebace u zatvor Bog zna kako e mi biti. Ma, nabaviu ti to. Samo pazi! Ne spominji moje ime u vezi sa odjeom. Bilo bi mi drago da ti roditelji znaju ko ti je prijatelj, ali ta ako bi ovi proitali pismo. To, prijatelju, pazi... Zna! Ne brini za to... A otkud ti u ova doba? Prolo je pet, a moji su na tranju. Sad i ja idem na umivanje i pravljenje kreveta s njima. Dobro, dobro. Hvala ti to si doo!
59

 Idem, prijatelju. Normalno je to. Hej, eno moji protrae prema zgradi. uli su se njegovi koraci koji se udaljuju. Salko opet ostade sam. Znao je da e uskoro neko doi da mu otvori da ide na doruak. Poe ponovo razmiljati o tome ta da napie roditeljima. Jo je neko vrijeme uo odjeke Antinih koraka koji su se udaljavali od njega. Kao da ga je gledao kako odlazi. Vidio mu je stopala i lea i to mu bi udno. Nije osjeao strah zbog usamljenosti i tame. Ipak, za njega nije vie bilo sna. Osta leei na krevetu jer nije imao ta raditi. Nije imao kud. Samo je sada, zarobljen u svojoj situaciji, osjeao kako je njima lijepo, tim njegovim drugovima u jedinici, i da sve ono to oni sad ine, poevi od zatezanja kreveta preko ienja spavaonice do pripreme za smotru, uopte nije teko, ali, zasigurno nijedan od njih to ne zna...On sam nije imao nikakve obaveze. Mogao je da spava jer ga niko nije ometao, a kad je bio u jedinici tako esto je upravo to poelio kad su ih ujutro budili i tjerali na jutarnju skulturu, pa na ostale obaveze. Sad sve to za njega nije postojalo, ali ni on nije imao onaj nekadanji unutranji mir. Zabrinuto je disao, sklopljenih oiju i opruen na krevetu, ali nije bio oputen. Bilo je to njegovo prvo jutro u pritvoru, a on je ve odbrojao drugi dan od ukupno sedam, koliko je bilo predvieno. Sljedea tri dana Salki u pritvor niko nije dolazio. ak ni Ante. Jedino su ga uvari posjeivali u vrijeme doruka, ruka i veere, a dok bi objedovao nijednom nije vidio nijednog od vojnika iz jedinice, jer raspored je bio takav da oni ve zavre kad Salko doe. Tih dana dok se nisu viali, Ante mu je nabavio sve potrebno da napie pismo svojima kod kue. Ujedno, Ante je nastojao da zna plan i program nastave u jedinici, kako bi mogao skoknuti do pritvora. Jako ga je interesovalo ta e uti od Salke koji je tri dana proveo u potpunoj samoi. Pretpostavljao je da bi mogao uti neka nova razmiljanja. Posebno o onome to ga je zadesilo. Moda e Salko i shvatiti kako je dolo do toga da bude tako strogo kanjen... Tek estog dana u mranu odaju koja je mirisala na vlagu, Ante kroz prozori uz plafon ubaci list papira, olovku i kovertu. Ni tog jutra se nisu vidjeli, samo su nakratko popriali, Ante izvana, a Salko sa svog kreveta. Prije nego to e ga napustiti, Ante ga jo jednom upozori da se sluajno ne prevari i u pismu pomene njegovo ime, i da u sluaju da ga pitaju ko mu je dostavio papir, olovku i pismo nipoto ne oda da je to bio on, Ante. Salko mu je to vrsto garantovao. Bila je nedjelja tog sedmog i za Salku predzadnjeg dana u pritvoru. U svojoj svetoj i odlunoj borbi, sa njemu potpuno jasnim ciljem, Ante je te nedjelje, koja je polovila mjesec juni, smatrao da mu je sad najvanije to ee posjeivati Salku i ostaviti kod njega to bolji utisak. Zbog toga ga je obiao vie puta u toku
60

dana. Svaki put je ostajao desetak minuta. Plaio se da ga tu ne bi zatekao neko od uvara, jer je za njih vjerovao da su Srbi ili ako su koje druge nacionalnosti, da su odani srpskom jugoslavenstvu, odnosno toj ideologiji. Antu je zaudilo to od Salke tog dana nije nita posebno niti ita novo uo. To ga je uvjerilo da mu jo nita nije bilo jasno. Svaki put ga je zaticao mirnog i nekako tuno zamiljenog. inilo mu se da je Salko sebe uvjerio da je zaista kriv i da je kazna korektna. Jo udnije mu je bilo da nijednom nije spomenuo Anu. Nijednom rijeju u sve ove dane, a jedini mu je problem bio kako e se opravdati kod roditelja za gaenje asti i potenja prema dravi i zajednikoj vojsci, narodnoj. Ante je jo otkrio da je Salko alostan to e kasniti kui, posebno zbog djevojke koja ga je ekala u Sarajevu. Odranije je Ante znao da je s njom ve dosta dugo. Odmah izjutra, dok su jo bili u kuhinji na doruku, Salki su uvari dali klju od pritvora. Rekli su mu da e sutradan ujutro, odmah poslije doruka, ii u Skoplje. Tamo je, rekli su, pravi vojniki zatvor sa vrlo strogim osobljem. Salko nije znao da je i to bio test, planiran u komandi kasarne. Vjerovali su da e ga, ako se odlui na bjeanje, lako uhvatiti, a moda i jo neto otkriti. Osim toga, bilo je i sumnji da je to sa Salkom namjetaljka i ukoliko bi se Salko odluio na bjeanje, ispitivanjem bi se vjerovatno vie ustanovilo koliko je on sam svjestan ta ga je zadesilo. Zato je tog dana bio pod neprekidnim tajnim nadzorom, i tog dana je registrovan svaki Antin dolazak to je samo za sebe stavljalo jo vie tereta na nedunog Salku. Meutim, to ni Ante ni Salko nisu primijetili. Jedino im je obojici bilo udno to je Salko kod sebe imao klju, a tokom cijele sedmice je bio zakljuan iako su mu na poetku rekli da nee biti zakljuan. Ipak, povezali su to sa nedjeljom, a na pojaani nadzor nisu ni pomiljali. Navee, oko dvadeset i jedan sat, Ante je otvorio vrata male pritvorske sobe. Unutra je bilo mrano, pa ih je ostavio napola odkrinuta. Od kasarnske vanjske rasvjete imali su toliko osvjetljenja da su mogli vidjeti i razaznati predmete u mranoj odaji. U njoj ionako nije bilo nita do kreveta na sprat, sa posteljinom i Salkinih razvezanih cipela koje su bile ispred njih, desno od vrata. I jedan i drugi, poto Ante ue, pretpostavie da bi to moglo biti njihovo zadnje vienje. Prvi to izree Ante, a Salko potvrdi da i on to osjea u sebi. Neto u njemu je slutilo na crno. Nakon uvodnog razgovora, Salko ispod jastuka izvue pismo i prui ga Anti. Ne sekiraj se... Bie im prije poslano ree Ante i zavue pismo u njedra, ispod maslinastozelene koulje.

61

S jedne strane, bojao se da neko od uvara ne ue u pritvor, a s druge je htio dati Salki do znanja da je pismo kod njega na sigurnom. Nakon nekoliko minuta, kad se pismo ve grijalo u Antinim njedrima, Salko ree: Eto... Poalji im ga, molim te. Neka makar znaju ta je sa mnom. Drugo nita nisam ni napiso. A i ta bi im reko, moj Zeiu! Malo se zamisli, a iz te zamiljenosti izroni neki neeljeni osmijeh kao kad od neke udne i nejasne muke na povrinu koe izrone sitne kapi znoja. Taj osmijeh je odavao ne samo koliko se on svemu tome udio, nego kako su smijene i lude pojedine stvari iz ivota. Potom, nakon pauze u kojoj se vie udio nego to je razmiljao ta jo da kae, nastavi: Brate moj! Kad meni nije jasno ta mi se desilo, kako bi bilo njima kad nisu bili ovdje? Zato im nisam ni pokuavao objasniti... A ne moe nita protiv toga... Davno su ljudi rekli da ut ne moe protiv rogatoga... Ante ga je promatrao onako ozbiljnog i u momentima mu je bio smijean zbog svoje naivnosti, ali mu ni u jednom od njih nije htio dati nikakvu nadu, nijednu ohrabrujuu rije kojom bi ga pomilovao i unio u njega osjeaj da pravednost i ljudska humanost moraju pobijediti. U tren Ante pomisli da bi i pismo koje dri u svojim njedrima moglo biti posljednji kontakt izmeu Salke i njegove porodice, jer rat mora izbiti, a kad e do njega doi to zna samo Bog na nebesima. Neki e pasti, a nee ga ni doekati. Ipak, Salkine rijei potaknue u njemu neto emu nije mogao razaznati poetak... inilo mu se kao da Salko neto zna. Pa ipak, da postoji samo jedna vjera sve ovo ne bi bilo potrebno, a samo Bosanci ive u iluziji i gledaju svakog ovjeka samo kao ljudsko bie. Ti naivci su toliko utopistiki napredni i ponaaju se kao da do rata ne moe nikad doi. Eto, ta neka snaga je drala i Salku ali mu i ujedno vraala nadu, razmiljao je Ante. Dotle je Salko u mislima bio kod svojih roditelja i pitao se kako e oni sve to primiti. Napiso sam istinu. Da sam bjeo curi i da su me tako uhvatili. Da sam imo civilku na sebi. Al napiso sam samo da je ovako stroga kazna ipak previe. Tebe nisam pominjo. Ne sekiraj se, Zeiu moj! izgovori Salko nakon krae zamiljenosti i razmiljanja o roditeljima, pa nije bio ni primijetio da je i Ante zamiljen. Ante je gledajui Salku pokuavao spoznati tajne bosanske due, ali se tre: Ne sekiram se ja! Vjerujem u tebe isto kao i u samog sebe. Razumije li? Kao u nekog svog ko mi je najdrai i najblii podignu Ante glavu i upri pogled u plafon, kao da je gore traio Boga, pa nastavi: Zar se zaista moramo rastati?
62

Kao da se tim rijeima obraao Bogu, ali ih je rekao dovoljno glasno da ga i Salko uje. Salko se rastui. Vjerovao mu je i nije na to nita imao rei. Zautae opet. Bila su dvadeset i dva sata kad se Ante podignu s kreveta iz poluleeeg poloaja. Krevet ostade prazan. Idem... Moram... Poveerje je. Moram biti na prebrojavanju govorio je Ante u prekidima, pripremajui se da krene i oekujui da i Salko ustane s kreveta, da ga isprati. Salko nije govorio nita. Kao da je svojim nemicanjem nastojao zadrati Antu, mada je znao da ovaj mora otii. Dugo se usudio i zadrati. Napokon se podignu, privue svoje cipele i nazu ih. Nije mu to bilo teko, jer u sebi nisu imale pertle. Zbog toga su izgledale bijedno i odbaeno, kao da nisu vie za upotrebu. Mogu i cipele biti tune... Na vratima stadoe jedan pored drugog, a vanjska rasvjeta kroz poluotvorena vrata padala im je po gornjim polovinama tijela. Gledali su se bez rijei, licem u lice. Ruke kao da im se same podigoe i njih dvojica se zagrlie i stegnue... Ostadoe tako dvadesetak sekundi, vrsto stegnuti u zagrljaju, a svojim nadlanicama su jedan drugog tapkali po pleima. Nevjernici e izgubiti! Ne daj svoje muslimanstvo i ne stidi ga se! ree Ante kad su se odvajali iz zagrljaja. Te rijei zaudie Salku. Nije ih imao vremena analizirati, ali one uronie u njega i ostavie nakakav udan trag. Zapamti ih i ponovi jo jednom u sebi. Nije se snaao, nije nita rekao, samo je klimnuo glavom dva tri puta, kao nekakav nejasan i nesiguran odgovor da prihvata taj savjet. Rastadoe se uz poljupce, kao kad se rastaju dva iskrena prijatelja. Salko je pratio Antu pogledom dok je odlazio i osta nepomian. Samo je oborio glavu kao da se pokorava pravdi koja ga je stigla. Opet ga preplavi osjeaj tuge i usamljenosti. Opet osjeti teret u grudima. Duboko uzdahnu u tamnu i duboku no koja je umila u njegovim uima. Kao da je bio jedino ivo stvorenje u cijeloj kasarni. Tim uzdahom unese u sebe novu snagu... I Ante je odlazio zamiljen, ali i odluan da ne popusti do ostvarenja konanog cilja. Odobravao je svoje postupke i bio spreman na sve samo da ostavari cilj. Po njemu drugaije, to jest bez grijeha, nije moglo... Stie do vrata spavaonice. Brzo ue i pripremi se za prebrojavanje. Imao je sree, jer su te veeri s prebrojavanjem malo kasnili... Salko se ponovo nae na krevetu. I u tami je odlino razaznavao stvari oko sebe. U misli mu se vratie Antina upozorenja, i dalje udna i nejasna. Pitao se kako ga je to ovih dana jedino Ante posjeivao, a nije niko od njegovih niti iz okoline Sarajeva. I za njih sam zloinac i lopov zato to sam ovo uinio!
63

Nakon toga je razmiljao i u prazno, i o svemu i svaemu. Dugo nije mogao zaspati. Kad ga ujutro probudie, glava mu je bila teka. inilo mu se da nikako nije ni spavao, ve da je svu no razmiljao. Kao i juer, dola su ista ona dvojica da ga vode na doruak. Nisu nita priali stazom do kuhinje. Salko je iao izmeu njih dvojice i nosio svoju glavu teku kao olovo. U utanju proe i vrijeme doruka i nazad do pritvora. Tek kad ga upustie u malu, tamnu odaju, jedan od uvara ree: Ne sekiraj se! Salko im je bio okrenut leima, pa nije vidio koji mu je to rekao. A nije bilo ni vano. Uskoro e stii po tebe. Nee dugo ostati sam nastavio je isti glas, zatvarujui vrata za Salkom. Salko jo samo u klju koji se okrenuo u kljuaonici. Opet kao da ga je vidio. Nije im nita odgovorio niti ita pitao. Samo ga oinu jo jedna misao i on sebi ree: Daleko je smrt! Oprui se na krevet i nasloni na zid. Nije htio zbaciti cipele s nogu iako je noge digao na krevet. Osta sjetan, a za velike misli i teku brigu nije vie imao snage. Bilo je osam sati kad su Salki tog ponedjeljka po drugi put otkljuavali vrata. Bila su to neka druga dvojica koji su doli po njega i s kojima e putovati u Skoplje. Trei s njima je bio jedan od one dvojice jutros. Upravo on je otkljuao vrata i kljuem pokazao Salki njih dvojicu: S njima dvojicom e dalje! Salko nije nita rekao, samo je gledao ispod oka u dvojicu pratilaca koji su stajali jedan uz drugog. Ustade i poe. Jutros nisi dugo ostao sam! ree opet onaj s kljuem u ruci, pritvori vrata naslonivi se na njih, pa ih zakljua izvana. U tami male pritvorske sobe ostadoe samo kreveti. Salko je stajao uz njih. Odjednom osjeti neku hrabrost i odlunost. U trenu dobi osjeaj da je on od njih etvorice najpoteniji i najistiji. I postade mu lako i jednostavno napustiti kasarnu. Gotovo da je bio ravnoduan. Negdje krajikom svijesti razmiljao je o svojima u Bosni. A onaj to zakljua vrata izgovarajui nepotrebne rijei, uini mu se tako neobino malen i bijedan. U njemu Salko vidje ogromni teret. Kao da mu je dua prodana. Salkine oi veselo zaigrae. Osjeao se laganim, kao da ga je ta sedmica provedena u pritvoru oslobodila svih grijehova. Ni sam sebi nije mogao objasniti kud se iselio sav onaj teret koji je jo jutros bio

64

tu. Kao da je preao na tog uvara, pa e ga sada podijeliti s komandom kasarne. Najvei dio e pripasti komandantu. Na velikoj kapiji e saekati! ree taj s kljuem, pa se obrati onoj dvojici: Ma dovoljno je da jedan od vas ide sa mnom, a ti zna gdje je kapija broj jedan obrati se on Salki pa gore ekajte! Odatle se do kapije penjalo malom uzbrdicom, na kojoj se rastadoe. Salko i njegov uvar nastavie utei. Kad su prolazili pored piste, Salki se ote pogled po njoj. Pogleda u zgradu gdje se nalazila njegova spavaonica... U to doba nikog nije bilo vani. Svi su bili na redovnim vojnikim zadacima. Vladala je blaga tiina. Ante je sino Salkino pismo podvukao ispod ostalih stvari u svom ormariu. Ve je prolo sedam dana kako mu ga je Salko dao, a on ga, zbog obuke i nastave, nije ni pipnuo. Tek je te nedjelje paljivo izvukao pismo da niko ne primijeti. Imao je osjeaj da ga neko gleda da bi odmah znao da to nije njegovo pismo i da bi znali ta u njemu pie. S pismom je otiao u park iza kantine. Otvorio ga je i proitao. Nije smio vjerovati Salki i elio se uvjeriti da ga Salko nije pomenuo u vezi civilke, a zanimalo ga je i ta je napisao svojima. Nikada on Salki nije potpuno vjerovao, jer kad je nacionalno neosvijeen, onda s njim moe jednako tako manipulirati i netko drugi. Za Antu je to bilo mnogo sumnjivo i morao je da bude oprezan, kao i sa svima drugima Bosancima u tom otimanju za Bosnu, kad su bili tog otimanja nesvjesni i svemu tome podloni... To bi automatski moglo znaiti da se moda za puno toga u komandi zna, ali da se moda uti i prikuplja jo vie. Nemogue je biti siguran u ljude koji nemaju nacionalno ime i kad ne osjeaju sebe nacionalno i kad onda i ne mogu nikako ni nacionalno razmiljati, pa otuda ne mogu nikako ni razumjeti ovu formulu koegzistencije, odnosno ovu situaciju, razmiljao je Ante o tome istome po ko zna koji put i projektovao to isto na Salki po ko zna koji put. Poto je proitao pismo i uvjerio se u Salkinu iskrenost, zakljui da Salko stvarno nita nije razumio, da je jo uvijek neusmjeren i da se za njega treba nastaviti boriti. Usmjeriti ga u eljenom smjeru ili e to s njim prije uraditi Srbi!... to je jo za njega bilo vanije, uvjerio se da je nemogue da su u komandi na putu da uhvate trag... Smota pismo onako kako je i bilo i ubaci ga u drugu kovertu. Radio je to brzo kao da je svakog trena mogao biti uhvaen. Brzo je prepisao adresu. Pomislio je i na to kako e njegovi moda obratiti panju i primijetiti da rukopis adrese na koverti nije ispisan Salkinom rukom, ali brzo odbaci tu brigu: Ionako e im proitaju pismo, sve to zajedno u korpu za smee. Vanije je da je unutra ispisano njegovom vlastitom rukom! Pismo je ubacio u sandue kasarnske pote tek nakon jo dva dana. Pri tom je pomislio kako je ono ve davno trebalo biti kod Salkinih, u Sarajevu.
65

DRUGI DIO

67

Glava I

Poslije Salkinog odlaska iz jedinice, ambijent se promijenio. Kao da je bila vea opreznost meu drugovima, cjelovitost se jo vie raspadala, kao ispucala betonska ploa koja se lagano tresla na stubovima koji je dre. Isparavala se harmoninost cjeline uvrivanjem nekoliko manjih grupica vojnika izmeu kojih su postali hladniji odnosi. Svaka grupica je imala svoje teme koje su ih okupljale i svoje vienje sluaja sa Salkom, a pred drugom grupicom se o tom nije prialo. Zbog Salkine utnje o tome ta je uradio, mali broj ih je ita znao, pa su njegovo kanjavanje doivjeli nejasno i zbog toga postali zabrinuti. Zbog sveukupne monotonosti koja je vladala u vojnikom ivotu, Osvit Pravni gubio je vrstinu i strpljenje. Odjednom mu na um pade da potrai u svom ormariu vojniki kalendar koji mu je jo na poetku sluenja roka dao jedan vojnik koji se upravo skidao. Dok je sada prevrtao po ormaru, na um mu dooe njegove rijei: Uzmi, uzmi! Poeljet e kasnije. Rekao mu je jer je Osvit odbijao uzeti kalendar, tvrdei da on nikad nee precrtati nijedan odslueni dan. Kad se danas prisjeao toga dana, on mu je bio dalek, kao da se desio prije nekoliko godina. Pitao se gdje li je taj ovjek sada, jer o njemu nita nije znao. Moda globalno svi vojnici na isti nain proivljavaju vojni rok. - pomisli. Nakon tog prvog dana, zapaao je druge vojnike koji su brojali dane i precrtavali ih u svojim kalendarima i inilo mu se to bez veze. ak se i podsmjhivao tome... Napokon pronae kalendar. Bio je siguran da ga od kad je stavljen u ormari, nije nikad vie uzeo u ruke. Povue se u jedan oak da bi bio miran od ostalih. Prebrojavao je i precrtavao dane. Sto sedamdeset i pet odsluenih, zajedno sa dananjim. Uini mu se da je ostalo jo previe za odsluiti. Ali, mora se, zakljui, i o tome vie nije razmiljao. Stavi kalendar u dep koulje s namjerom da ga od sada uvijek nosi sa sobom. Osvit Pravni je bio vesela osoba, a kad mu je bilo teko, odvajao se od ostalih i u samoi i svom miru odtugovao bi i vraao se meu drugove. Bio je omiljen meu njima, jer je uvijek znao sluati, a nikad nije jadikovao. Uglavnom mu je osmijeh bio utisnut na licu, a oi igrale kao u srenog i naivnog djeteta. U proteklih nekoliko dana, od kada nema Salke meu njima, vie puta se znao zamisliti o tome ta se sa Salkom dogodilo. Na trenutke je postajao zabrinut, ali je na kraju uvijek dolazio do zakljuka da kasarnski vrh ne bi bez razloga kaznio i ako u tome svemu nije razumio zato je ipak osjeao neku mrlju i neistou.
69

U jedinici 5/30, kako se oznaavala, a da se on nikad nije upitao zato se tako zove, potajno se prialo da e za nekoliko dana doi do smjenjivanja vojnika na kapijama jedan, dva i tri. Osvit je to otkrio. Izbor novih vojnika e biti ba iz bataljona u kom je on. Da li bi i on bio te sree da tu nae zanimanje za sebe? Spasio bi se od obuke i pjeaenja po drugi put pod punom ratnom opremom. Nije mogao ni zamisliti da opet kopa rovove i tri nepreglednim prostranstvima bez ikakve potrebe... Bio je potpuno zaokupljen tim mislima, u stalnoj strepnji da e se radna mjesta popuniti brzo i bez njega. Kome se povjeriti, pitao se i da li e imati sreu da naie na pravu osobu koja bi mu mogla i htjela pomoi... Crni oblaci su se upravo poeli nagomilavati na zapadu. Od tamo je uvijek dolazilo nevrijeme. Izgledalo je da negdje blizu pljuti i lomi. Sve uestalije munje su parale nebom, a Boje plamene varnice zasljepljivale su oi. Prijetei vjetar zanjiha grane. Za samo nekoliko minuta iznad kasarne je zacrnjelo. Odjednom se smrailo, postalo strano. Vjetar je huao u uima. Zviduci iznad zgrada i drvea, koili su poneki pogled uinjen u trku. Po cijelom krugu kao da su se utrkivale jedinice da to prije umaknu u svoje zgrade. Bilo je ipak povika komandira da su koliko toliko u stroju, po pravilima slube... Dva vojnika Srbina survae se na Stipu. Prijetili su mu i govorili da je mlitav kao drolja, jer nije brzo sklopio svoje oruje. Zbog njega je cijelu jedinicu uhvatio pljusak. Nisu uspjeli doi do zgrade prije pljuska. Govorili su mu da e mu polomiti njegove mekane prste koji su toliko nejaki da nisu sposobni izvaditi ni onu stvar iz gaa. Stipe, iako utuen, ipak im se suprotstavio. Ti mi ga vadi? ponovi vie puta. I nema ga. Haj da vidimo! nasmijae mu se u lice glasno i provocirajui. Moda ima neku slamku za pianje!? Eh, eh! Ti e mi rei branio se Stipe. Ante, udaljen nekoliko metara od njih, s mrnjom je sve to posmatrao. Nije se usudio nita rei u Stipinu zatitu. I Marijan Peri je bio u blizini i jo se ljutio na Stipu zbog toga to je izgledao zaista kao slabi, jer im se suprotstavljao kao da je od njih mlai deset godina, a ne godinu dvije. Po njemu, Stipe se ponaao kao dijete. I bio plaljiv kao dijete. Veina drugih vojnika nije ni obraala panju na takvo njegovo ponaanje, jer je ono postalo uobiajeno.Svakodnevnica. Osvit im se priblii, briui pokislu kosu. Zastade pored njih i poe ih promatrati sa zanimanjem. Nije mu odmah bilo jasno oko ega se prepiru. Jo je drao runik na glavi i brisao njime svoju svijetlu, plavu kosu. No, i on se bez reakcije vrati svom krevetu. Nije se htio mijeati, iako mu je bilo ao Stipe. Neto

70

mu se nije dalo. U sebi se pitao kako ona dvojica mogu imati takvu duu i maltretirati ga. No, sve se ubrzo dobro svri. Razioe se. Na prozorska stakla zalijetale su se krupne kapi kie i inile curnice. Neki su, uz same prozore, gledali vani u Bojem strahu, osjeajui to kao prijetnju, jer kia zna i lijepo padati... Bilo je toliko mrano da se prva zgrada s onu stranu piste nije apsolutno vidjela kao da nije ni postojala, a nije bila udaljena ni tristo metara. Nebo kao da se sputalo na zemlju. Osvit, opruen na svom krevetu, dotjerivao je kosu mislei o kapijama. Onda se prisjeti da u kalendaru nije precrtao dva dana. Jue je zaboravio, a ni danas nije... Poslije kratkog vremena oluja je jenjala i kia naglo prestala, kao da je Bog odjednom ispravio posudu iz koje je sipao. Brzo se razvedrilo i ukazalo brdo iznad kasarne. Vjetar je stresao grane pokislog drvea i bivao sve slabiji. Neko otvori prozor i spavaonicom prostruja novi, osvjeavajui zrak. Otkucavalo je pet sati i obuka za danas zasigurno nee biti nastavljena. Nekoliko pospanih vojnika se oglasi sa svojih kreveta da se zatvori prozor. Kome je toplo neka ide napolje! ulo se. Prozor je odmah zatvoren. Osvit navue na sebe koulju i hlae. Namjerio je do kapije broj jedan, gdje je u to vrijeme radio Redo. Mislio je da bi od Rede mogao neto vie saznati o smjenama straa. Polako je siao niz stepenice, ali ispred zgrade zastade. Nekoliko trenutaka razgledao je po krugu, gledajui ima li tragova nevremena koje je tek otilo. Sa zapada, odakle je nevrijeme dolo, stidno se ukazivalo sunce. Osvit nastavi prema kapiji. Nee odmah otkriti razlog svoga dolaska, odluio je. Jo idui primijeti da se Redo eta gore - dolje i da kraj njega nema nikoga. Vjerovatno mu je bilo dosadno i hladno. Kad mu prie, pozdravie se i Osvit osjeti studen desne Redine ake. Gdje vas je uhvatila? prvi progovori Redo, mislei na kiu. Koa na obrazima mu je bila odebljala od hladnoe, a usne plave. Ipak mu je na licu bio osmijeh. Dobro smo mi proli ree Osvit i ispria mu gdje ih je uhvatila i kako su trali do spavaonice, utoplili se i suili. Stajali su, priali i esto pogledali da nee naii netko od visokih ocira, jer s kapijaima se nije smjelo dugo zadravati u razgovoru. Redo je bio vani za vrijeme nevremena i priao je o tome kako je stajao u kuici za strau, ali kako nije bilo vrata, a vjetar je bio promjenjivog smjera, nanosilo je unutra.

71

 Toliko snano je puhalo da nisam smio pretrati u zgradu zanesen Redo je objanjavao pokazujui na ulazna vrata duge zgrade koja je bila udaljena najvie trideset koraka. Na gradskoj ulici koja je poinjala od same kapije, pojavie se prvi pjeaci. Kapiji je prilazio jedan vojnik. Bila je to zamjena Redi. Evo, sad sam slobodan. Samo da potpiemo primopredaju ree Redo i otvori svesku koja je stajala u samom vrhu unutar straarske kuice. Krenuli su od kapije u pravcu spavaonice, kad zaue huanje vode ispod kroz kanalizaciju. Skrenuli su u pravcu huanja. Dok su prilazili mjestu gdje je voda izlazila iz podzemne kanalizacije, a odatle koritom odlazila dalje, Redo ree Osvitu: Onaj vojnik za tri sedmice odlazi. Odsluio je svoje. Osvit samo pogleda u njegove plave, pitome oi. Odlazi njih jedanaest nastavi Redo, primijetivi da Osvita to interesuje, iako mu nita nije rekao. Zaboravie na huanje vode. Slijedio je Redu u koraku iako je htio zastati. elio ga je pitati ko to bira nove na kapiju, ali se uzdra ne bi li Redo to sam rekao. Samo smo nas dvojica od novih. Jedan nije koristio redovni dopust, pa je odsluio, a ovaj drugi je napravio greku. Kakvu greku? Otio je s curom sa kapije. Sa curom?... zaueno e Osvit ne iskazavi misao do kraja. Moe se ovdje, na kapiji, upoznati cura. Kau ako ne lau, da samo zato dolaze. Kriju se od graana da ne budu prepoznate. Ne znam. Samo sam tako uo. Neki moda i lau, jer koji to vojnik onda ne bi imao curu. A Salko je upravo zato bio izvikan. To znai da sve prie nisu istinite. Je li tako? Osvit potvrdi i njemu je bilo logino. U to stigoe do mjesta gdje je voda izbijala iz cijevi i onako mutna kuljala koritom dalje. To je voda s onog brda. Jo gore poinju podzemni odvodi, jer je prije plivala po ovom zemljitu gdje je kasarna. Sve od gore dovde su postavljene cijevi objanjavao je Redo. Mjerili su duinu pogledom. Ima odvoda koji se tu ulijevaju i iz kasarne. Ima, ima potvrdi Redo. Bio je veliki pljusak. Vidi koliko je te vode, a zemlja je bila suha. Nije ona imala vremena ni upiti se. Kuljae ona jo ...
72

Napustie mjesto i krenue prema spavaonici. Poslije nekoliko koraka Osvit upita: Ko je taj to bira nove na kapiju? Normalno bezbjednjak Kosta. Ali on to nikad ne radi. To e izabrati vojnik iz prijavnice, na komandir. Osvit se zamisli. Pitao se da li da i dalje pita ili da ostavi za kasnije, da ne bude dosadan. Dobar je ree Redo poslije due stanke, aludirajui na komandira. Ti ga poznaje?! kao da se iznenadi Osvit. Po Osvitovom miljenju Redo je bio izuzetno srean. Biti na kapiji! Uzdahnuo bi Osvit. Redo kao da je shvatio o emu Osvit razmilja, osmjehnu se. Ve su bili na stepenicama, ulazili su u zgradu. Hodnicima su prolazili vojnici, izlazei na pistu radi postrojavanja za veeru. Poneki bi ih u prolazu okrznuo, to je ometalo razgovor. Mi pijemo navee u spavaonici. esto i ve dugo... Ne znam koliko sam tad bio odsluio kad sam prvi put poeo s njima. Osvit je paljivo sluao i istovremeno se udio kako to da dok on spava, drugi ustaju i skupljaju se oko ae. I kako ujutro mogu ustati?! I kako da ih nitko ne prijavi?! Ulazili su u spavaonicu i prestali priati. I oni su morali pouriti na pistu, na postrojavanje. Dogovorie se da e o tome nastaviti kasnije, poslije veere. Sa jo trojicom drugova vratili su se iz kuhinje. U krugu se upalila rasvjeta zbog dolaska mraka. Njih dvojica poeljee ostati vani da bi nastavili razgovor o prijemu novih kapijaa. Meutim, odjednom odnekud s lea, prie im Ante, te ih omete. Sva trojica se popee u zgradu. Te zbog toga te veeri razgovor nije ni nastavljen. Jedinice su bile postrojene na pisti. Nakon dizanja zastave, obavljale su se pripreme i davale upute za planiranu dnevnu obuku. Kapetan Risto je vojnike iz svoje jedinice upozoravao da budu disciplinirani da ne bi doivjeli ono to je doivio Salko. Pred cijelom jedinicom je rekao da je posjetio Salku, te da je on plakao i ljubio mu cipele, molei ga da ga izvue ako moe, da od njega nee biti boljeg i poslunijeg vojnika. Vojnici su ga gledali i sluali uplaeni, a bilo je i onih koji su se podsmjehivali... Osvit obori glavu. Poeli jo jednom i ko zna po koji put da se spasi od ponovne obuke. Ko e se strpiti, sve izdrati i ne napraviti nijednu greku? Mislio je i o tome kako se u tim trenucima Redo nalazio u spavaonici i mogao je slobodno spavati ili raditi neto drugo to je elio. To je za Osvita znailo sreu otii na kapiju, osloboditi se nareenja... Na pisti zalupae vojnike izme. To je jedinica po jedinica strojevim korakom odlazila na izvravanje dnevnih zadataka.
73

Tog jutra kapetan je bio neto raspoloeniji. Rekao je i nekoliko dosjetki, za ta je inae imao talenta, te su se vojnici nekoliko puta i slatko nasmijali. Postrojena na pisti jedinica je polazila na obuku u veliki park, a kapetan Risti iz jedinice izdvoji Osvita Pravnia. Pogleda u vojnika i ree mu: Poi za mnom. Krenue u pravcu zgrade, a jedinica je kao i obino pri polasku sa piste tukla strojevim korakom. Osvit je pratio kapetana oborene glave, ne smiui pogleda sa peta kapetanovih izama i mjerei duinu njegovih koraka. Radije bi otiao s jedinicom zbog neslatkih slutnji o razlogu tog poziva na razgovor. Zbog namjetanja za odlazak na kapiju, slutio je da mu se ta prilika izmie i nije uspijevao odagnati nezadovoljstvo i rastuenost. Pitao se zbog ega ga je izdvojio, a u sebi kao da je znao. Dok su se penjali uz stepenice, mogli su uti samo kripu vlastitih izama. Dolazei na sprat bili su odmah ispred kancelarije. Uoe. Osvit kroz prozor baci jedan pogled dolje na pistu na kojoj se vie nije vidio ni jedan jedini vojnik. Samo su zbog vjetra plesale sjenke drvea koje je bilo posaeno posred ivinjaka gotovo cijelom duinom piste. Vjetar je esto mijenjao pravac, pa su i sjenke drvea tako plesale. Jutro je bilo veselo, a sa istoka je jezdilo ve povisoko dignuto sunce. Kapetan proe iza svog stola, skide apku i stavi je sa strane svog radnog stola. Na njegovoj crnoj glavi jasno se ocrtao obru apke. Nije se urio da popravi kosu, niti da Osvitu kae razlog sastanka. U svijesti vojnika je to kopkalo, a u dubini svog duha je istraivao kao da je pokuavao pronai ispisane listove svoje sudbine skrivene u sopstvenoj dubini. Izgledao je napetih ivaca. Eh, Pravniu, moemo kapetan progovori i osloni se na naslonja stolice pomno promatrajui Pravnia od glave do vrha njegovih izama. Vojniku se to bilo dobro oduilo, a od kapetana tad zbog straha i crnih slutnji ije ispisane listove programa u sebi nije uspio proitati, nije elio ni doznati razlog zbog kojeg je tu. Kapetan je zautao neto realizujui i prije Osvitova odgovora. Osvit je isto utao, jer sve drugo, osim da bude kapija nije elio. Tih trenutaka mu se inilo da mu se rui srea, da izmie kapija. Kad neto hoe, sino mu je Redo rekao da za njega ima dobrog izgleda. Due nisu mogli priati zbog prisustva ostalih. Tvoji drugovi su te predloili za in desetara. Koji drugovi? Najbolji... I neki stari desetari. Da ih nasledi. Sigurno, desetar Jovo? Svi su za to.
74

Osvit bi najradije nestao s tog mjesta, kad zna da ne smije rei: Ne!, jer bi cijena odbijanja mogla biti ogromna. Pored toga, znao je da bi to u kapetanu izazvalo sumnju, moda i osvetniko raspoloenje. utao je. Kao zaliven. Kapetan iznenaen poeo je gubiti strpljenje. Situacija u dravi u njemu je inila svoje, pa se ak pitao je li mogue da neto takvo osjea i Osvit, pa je zbog toga takav, a u ta je bilo vrlo teko povjerovati kad bi bilo upueno na jednu duboku, iroku, i moda dugotrajnu istragu. Otkud bi to da postaju osvjieeni!? Pomisli i na sluaj sa Salkom. Ili je to virus koji se iri i obuzima njihove due, a da su nesvjesni zbog emocionalnog irenja slovenskih i hrvatskih elja i namjera i njihovih pobornika sa Zapada. Bio se zamislio kapetan Risti. Odbaci tu ideju, jer bi to znailo da povede Osvita odmah u pitvor i izloi vojnoj istrazi, ali ivci su ga izdavali. Nisi na to ponosan?... Pa to je ast! uprkos nervozi, bio je blag, jer je pokuavao razumjeti Osvita. in desetara je velika odgovornost, velika obaveza. Iziskuje autoritet, sklonost za komandovanje. Drue kapetane! Ne osjeam se sposobnim da komandujem! Kapetan se zamisli, osjeti se iznova pogoenim. Oekivao je na poetku od Osvita suprotan odgovor. Odmah prihvaen. Opet se zbog stanja u zemlji, koje je vodilo u nacionalni sukob i otimanje za Bosnu, nametnu sumnja zbog Osvitova izbjegavanja da dobije in desetara. U stvari, u Osvitovu odgovoru i nije bilo neko veliko zlo, ali u politikim i nacionalnim prepiranjima u Jugoslaviji koja su postajala sve oiglednija sumnjati se moralo. Osvit je osjeao da u kapetanovom obraanju postoji neto mnogo znaajnije, nego to mu je moglo biti jasno, pa ree: Ponos je. I ast je, drue kapetane! ponizno e Osvit i slijegnu utuen ramenima. No opet zauta, kao da je alio to nije sposoban za in. Ali, ja ti nareujem!... Kapetan Risto hoe isto, a to kod tebe, drue vojnie, nije! Kapetan se iznervirao, a Osvit je stajao mirno i ponizno. Bez rijei. Nakon izvjesnog vremena kapetan ree: Slobodan si, nesposobnjakoviu! Javi se u jedinicu! Osvit neujno izie iz kancelarije. Ostao je zabrinut. Kad je iziao iz zgrade, stavio je kapu na glavu i pourio se u pravcu velikog parka. Tamo negdje je bila jedinica. Potrait e ih. Mislio je bez prestanka na razgovor. Strah da e ga kapetan prisilno odrediti za desetara je ostao. Zagonetan je kapetan Risti, razmiljao je. Utuen. Ali, rijei koje je kapetan na kraju izrekao Slobodan si, nesposobnjakoviu! - vratie mu malo nade da kapija moda i nije izgubljena.

75

Od tog dana Osvit je jo intenzivnije radio na tome da bude prebaen na kapiju. Pri svakom susretu s kapetanom bio je kritikovan, a kapetan ga je od tada nazivao nesposobnjakoviem. To je za kapetana Ristia postalo Osvitovo novo prezime... Poslije dvije sedmice na kurs za desetara, umjesto Osvita, otiao je visoki Slovenac Zakraiek Bojan. Bio je snana izgleda, dugakih i krupnih mukih ruku, no za tako krupna ovjeka nije imao otar glas. Imao je dugaak nos i debele usne, to je ostavljalo dojam strogosti i autoritativnosti, ali im bi progovorio, gubio je oboje. Ravna plava kosa iznad smeih oiju, inila je njegov izgled tunijim nego to je bio. Krajem tree sedmice po razgovoru s kapetanom, Osvit Pravni je razduivao svoje oruje, veliki crni pukomitraljez od 12,5 kilograma. Ve idueg ponedjeljka poinjao je raditi na kapiji broj jedan. Smjenjivao je upravo Redu.

Glava II

Erik Ljupaj utra u kuu. Bio je uzbuen. U desnoj ruci je drao poziv za vojsku. Kovertu nije bio ni otvorio, niti u nju pogledao. Potar mu je rekao: Evo ti, u vojsku e!, i on je odmah, bez ijedne rijei, potrao kui. Poznavao se s potarom, a poziv je dobio na ulici, sasvim sluajno, dok je potar raznosiopotu i ubacivao je u sanduie. Brzo je proao hodnikom do dnevnog boravka, gdje je oekivao da e zatei sestre. Tu ih je maloprije ostavio. No, ne nae nikog i poe da ih trai. Ima li koga? viknu. Uzbuen, brzo je disao. Niko se nije javljao. Ima li koga? ponavljao je dok je zavirivao po sobama, ostavljajui vrata na njima otvorena. Poziv ga je iznenadio. Otac Marko je ve nekoliko puta mitom odgaao njegov odlazak, jer se situacija u zemlji pogoravala. Nije elio da njegov sin slui srpsku vojsku, kako su, kad nitko od stranaca ne slua, u obitelji nazivali zajedniki Jugoslovensku armiju. Znao je da se radi na podjeli Bosne bez ega se, vjerovalo se, Jugoslavija ne moe raspasti. Bilo je sumnji da se u Bosni muslimani nee znati boriti za Bosansku dravu poto nisu zvanino bili obuzeti bosanstvom, ve da bi mogli postati ili Srbi ili Hrvati.
76

Erik se vrati u dnevni boravak, za veliki sto. Otpuhnu. Negdje su izile, vratit e se, pomisli jer je kuna vrata naao otkljuana. Baci kovertu na sto ispred sebe i sjede. Otac i mati su bili na slubenom putovanju, pa Erik izvadi cigarete i slobodno zapali. Kovertu bi najradije bacio u vatru da izgori. Neotvorenu. No, nije se smio usuditi. Povue je sebi. Da je otvori. Prstima proe kroz svoju utu kosu. Tuan, gledao je u svoj nos i vidio mu pjegavi vrh... Tekim pokretom ruke ipak podignu kovertu i otvori je. U tom trenu na ulaznim vratima se pojavie sestre. On zguva kovertu i baci je kroz otvor u kuhinju. Dok su jo ile hodnikom sestre su primijetile da je ljut. Pogledom su uhvatile njegovu ruku kad je zamahnuo. Prvo mu se primaknu Rina, starija sestra, a onda i njoj i njemu s lea prie mlaa od nje, Dita. Bile su zauene to se on tako brzo vratio, jer je rekao da nee doi do uvee. On je utao i gledao ispred sebe u neodreenu taku na stolu. ta je? ta si se vratio? upita Rina. ta ti je? ta se desilo, Erik? ne ekajui odmah za Rinom upita i Dita. Zar ne vidite?! Niste slijepe?! gledao je on u bijeli komadi papira ispred sebe kojeg one nisu bile primijetile jer je i stolnjak bio bijel. Osim toga, gledale su u njega, a ne po stolu. Za Armiju! ree on prije nego to se Rina nagnu da uzme papir. Moda e negdje blizu? upita Dita znajui da u optini svi poznaju njihovog oca koji ih povremeno obilazi i miti ih . Petnaestog jula! Ide u Poljanicu! uzviknu Rina prije nego to je iitala papir do kraja. Oima ga je doitavala. Erik je ljutito utao, ali sluh mu je bio kod Rininih usta. Gledao je dolje pognute glave. Gdje je to? Gdje je Poljanica? pitala je Dita, poluglasno. Rina je prebirala po svojoj glavi da li je njoj poznato ime grada: Da nije u Vojvodini? Moda je to ime nekog grada po poljima? U pizdi materinoj je! skoi Erik sa stolice, pa se zamiljeno, poluukoenim koracima udalji do prozora kroz koji se moglo vidjeti naselje niz padinu i put kroz naselje to je vodio do obale mora. Zastade nekoliko trenutaka pored prozora, ali iako je gledao vani, nije vidio nita. Sestre su jo stajale na svojim mjestima. Izgledale su izgubljeno. Ni one od velikog iznenaenja nisu jo dole sebi.

77

Erik se vrati stolu, uze drugu cigaretu i zapali. Otac je bio negdje daleko, pa Erik cigarete nije ni vratio u dep. Baci kutiju na stol. Nita nije govorio, samo je brektao. Dita i Rina su se, svaka za sebe, pitale gdje je taj grad. Otac bi morao znati gdje je. On je svuda putovao. Ne znam vie gdje nije bio bojaljivo je izgovarala Dita, strepei da li e je Erik, onako ljut, prekoriti. Gledajui ga, itala je na njemu da je ljut na oca. Naime, Erik je jo prije godinu dana, dok je jo izgledalo mnogo sigurnije, elio ii na odsluenje vojnog roka, ali su ga svi zaustavljali, posebno otac koji je elio izbjei da mu sin slui srpsku armiju. Rina je bila sigurna da je negdje ula ime tog mjesta. Ona je, inae, uvijek htjela da zna sve, vie i bolje od drugih. Nju bi uvijek pitali za miljenje kada bi se u kui vodila neka rasprava. ak ju je i otac pitao za miljenje, jer joj je sve uvijek ilo od ruke. Svi ste pametni! izdera se Erik. Vas sluati!!! Od sad sluam samo sebe!... Nema tog Boga kojeg u pitati! Dita obori glavu. Nakon nekoliko trenutaka se dosjeti geografska karta! Rina je utala i alila brata. Razumjela ga je, njegovu ljutnju i njegovu strepnju. I ona se osjeala sukrivcem zbog njegove sudbine. Iako Dita nita nije rekla kad se udaljila, Erik je bio siguran da je otila traiti kartu. Daba sad trai! Neka idem u pizdu materinu! U Sibir! Moda je najbolje da me tamo nestane! prvi put od kad se zamomio u drutvu sa sestrama, govorio je albanski. Bio je ogoren. Uvijek do tada je sa sestrama priao na hrvatskom jeziku, iako su zbog toga sve troje od roditelja esto bili prekorijevani. I Rina mu je po prvi put bila pokorna. Nije se usudila nita rei, niti napraviti bilo kakav gest. Znala je da on osjea da su svi krivi zbog poziva koji je dobio. ekala je da se on malo smiri. Stavila je nadlanice na zategnute obraze svog umiljatog lica, a njene, bijele prste naikane zlatnim prstenjem, zavukla u svijetloplavu kosu koja je bila ravna, ali bujna. Svi su se divili njenoj ljepoti i ljupkosti. Ponekad su joj znali rei da je Bog u njoj sastavio ljepotu, ljupkost, vitko i zanosno tijelo, inteligenciji i uz sve to bogatstvo. Jednostavno imala je sve... Bijele bujne grudi namjetala je na neki poseban nain. Bile su tvrde i uvijek nadignute. uvala ih je za svog vjenanog... Dita se ipak vrati stolu sa velikom geografskom kartom na koju Erik nije ni pogledao. Osjeao se nesretnikom, osuenim da ispata samo zato to je mukarac. Prvi put mu je bilo tee nego sestrama. Dotad je, zato to je muko, u
78

ivotu imao sve prednosti. Mogao je izlaziti i vraao se kasno. Nije se skrivao kad je izlazio s djevojkama. To i jo kojeta sestrama je bilo strogo zabranjeno. utali su sve troje. Rina i Dita su bile jo zabrinutije. One nisu dosad bile ljubomorne na njega zbog toga to je imao mnogo vie slobode od njih dvije. Uostalom, mukarac je. Mukarci sebi mogu mnogo vie dozvoliti. Tee okaljaju obraz... S tim su one odrastale... Svako je bilo u svojim mislima, kad Erik ponovo progovori, opet na albanskom jeziku: Ko zna koliko su mu novaca izvukli! A nizato!... Sad je jo gore to to im je nosio! Sad je sve otkriveno! Rina i Data pogledae u njega. Objema im je bilo udno takvo njegovo ozbiljno razmiljanje i jo udnije to to je priao na albanskom jeziku. Postade im i sasvim ozbiljno i opravdano to to je rekao. Siguran sam da moj otac ne zna ko je tamo Hrvat, a ko Srbin! ree Erik i opet zauta. Dita i Rina se meusobno zgledae kao da se pitaju da li je mogue da to on tako razmilja. Do sad jo nije nikad bio tako ozbiljan. O, kako je sve to teko i komplikovano!?, mislili su sve troje. U odaji, toj najveoj prostoriji u cijeloj kui, bilo je tiho. Televizijski aparat je bio ugaen, jer su sestre, kad je Erik uao u kuu, bile u podrumu i slagale ulje. Samo se javljao veliki zidni sat koji je svojim klatnom odbrojavao sekunde. Sestre nisu znale koliko ima ulja, pa su brojale dok su slagale kartonske kutije. Vjerovale su da im ga za tri godine nee zafaliti. U istoj prostoriji brano je ve bilo sloeno. To su prije dvije sedmice sloili Marko i Erik, jer su vree bile od pedeset kilograma. Sloili su ga gotovo do plafona u visinu, ali vree nigdje nisu dodirivale zid da ne bi povukle vlagu. O branu nisu komentarisale dokle e ga biti, jer je otac rekao da e kupiti jo. Znale su da ga zasad ima tri tone. Idue sedmice je planirana kupovina pia... Erik je jo utao. Polako se mirio sa sudbinom. Zamiljao je vojnike i sebe meu njima. Teko je neto uiniti kad su na svim odgovornim mjestima Srbi tiho je rekla Dita, gledajui u brata i strepei da e se on opet izderati na nju. No, on je preutao. Shvatao je da mu ele samo dobro. Da su mu svi htjeli najbolje. Rina je oima prelazila po razastrtoj karti nasumice traei ime grada. Odjednom e: Poljanica je negdje u Makedoniji!
79

I poe traiti po Makedoiji. Sigurno je negdje uz Kosovo ili Albaniju ovog puta mirno ree Erik. Iako je njima dvjema bilo jasno zato je to rekao, on ipak objasni: Da bi Albance lake i bre protjerali u Albaniju! Sad je bio smiren. Zakljuio je da je bez veze nervirati se. Treba se snalaziti i boriti za bolje u situaciji kakva je. Dotle je Rina pretraila kartu, ali Poljanicu nije nala. Kad ve ima kasarnu, morao bi grad biti znaajan!... Vei... Nemogue je da je neoznaen!... govorila je Dita i opet se zamislila. Moda je kasarna u nekim planinama? iznese Erik svoju pretpostavku. Svi se uplaie od te pomisli. Rina i Dita su priale hrvatskim jezikom jer im je tako bilo lake. Tako su navikle, a Erik, iako smiren, jo je priao albanskim. Prestao je biti ljut na sestre, ali su mu Hrvati postali mrskiji. Sad ni njima nije vjerovao... Opet zavlada tiina, a kroz nekoliko minuta Rinin kaiprst se zaustavi na karti: Evo, uz samu Grku! A i Bugarska je blizu! Erik i Dita pogledae istovremeno. Vidjeli su mali krui uz naziv grada na karti. Znala sam da je malo mjesto Dita e. Malo prije si rekla da bi morao biti vei centar! Ona slegnu ramenima. Mjerili su i raunali kolika bi mogla biti udaljenost grada od Grke i od Bugarske. Tu u biti sam od naih! opet e Erik na albanskom. Procijenili su da je od njihovog mjesta, Tilpsa, do Poljanice najmanje hiljadu i po kilometara. Erik je zabrinuto klimao glavom, a u mislima bio tamo negdje daleko, u zamiljenom makedonskom gradu... Uglavnom, gradovi koji su okruivali Poljanicu bili su im poznati. Gledali su jo neko vrijeme, a onda Rina zakljui da nemaju vie ta gledati i misliti, pa predloi da ona i Dita idu u podrum dovriti posao oko slaganja ulja i ienja. Trebalo je i druge prostorije pripremiti za stvari koje e tek biti kupljene. Erik na prijedlog ne ree nita, a Dita pokretom tijela pokaza da bi trebale ii. Dok su one jo bile tu, Erik, nita ne govorei, prie velikom drvenom regalu, i diui se na prste, zavue ruku u jednu od pregrada. Iako njih dvije nisu od otvorenih vrata vidjele njegovu ruku, znale su ta je uzeo, jer je tu stajao novac za kune potreptine koji su roditelji ostavljali kad bi poli na put. Nijedna ne ree nita, samo se pogledae. Pomislile su na isto. Erik bez rijei proe pored njih i ode hodnikom.
80

 Zaboravio si cigarete! doviknu za njim Dita i on se povrati da ih uzme i ponese. Otac bi se mogao vratiti! Samo bi nam to trebalo! Da ih tu nae! On sa stola uze cigarete. Kao da se razlikovao od onog prijanjeg Erika. Nekako ih tuno pogleda i mahnu rukom. Brzo je iziao. Valjda da stigne tamo kamo je maloprije bio poao. Rina i Dita ostadoe same. Rina uze poziv i stavi ga u ladicu radnog stola. On veeras nee znati za sebe ree Dita aludirajui pri tom na to da e se brat od razoarenja napiti u gradu i vratiti se pijan. Rina, utuena, saslua sestru. U dnevnom boravku osta zidni sat kucajui. Odbrojavao je sekunde, a njih dvije su u podrumu nastavile sa zapoetim poslom. Otprilike, poslije dva sata, one zavrie posao. Osta samo jo da uklone i sloe alat kojim su radile. To Rina ostavi mlaoj sestri, rekavi joj da e je saekati vani. eljela je ispuiti cigaretu, ali ne unutra jer bi ostao miris dima ako bi roditelji ubrzo stigli kao to su oekivale. Dita nije puila pa joj je bilo svejedno, a znala je da je Rina za to ostavlja. Rina se sagnu i ispod palete na kojoj je u vreama bilo sloeno brano izvue kutiju crvenog Marlbora. Tu ga je stavila za sluaj da roditelji iznenada bahnu u podrum. S te strane kue, kojih pet est metara od zida bila je mea, a du mee zid visok metar. Iza zida se nalazila padina i kua prvog susjeda, vlasnika te zemlje, udaljena pedesetak metara. Rina preko zida pogleda dolje, na susjedovu kuu, ali je mogla vidjeti samo krov, jer je s gornje strane susjedova kua bila ukopana u zemlju. Svud je bilo mirno, nita se nije ulo. Po nebeskom plavetnilu etali su se bjeliasti oblaci, nikud ne urei. Kretali su se tek toliko da nisu mirovali, kao iz dosade. Otac je nabavio drva i ona su u trupcima bila istovarena uza zid zauzimajui sav prostor osim uske staze uz sami zid kue. Da iscijepa i sloi drva za zimu, to je bilo rezervisano za Erika. Rina stazom uza zid doe do oka kue i pogleda je. Bila je tiina. Zatim pogled upravi prema gore, na brdo koje se nedaleko odatle uzdizalo visoko iznad naselja. Brdo je bilo obraslo umom. Rina ugleda i sunce skriveno granjem drvea na vrhu brda. Znala je da je prolo pet sati. Brzo se vrati i sjede na jedan trupac. Tek tad zapali, a Marlboro iz ruke ispusti u krilo. Lagano uvue prvi dim, zadra ga jedan tren u pluima pa onda polako ispusti. U misli joj se vrati Erik. Kao da ga je vidjela kako polupijan grli svoje drugove i tjera ih da piju s njim. Na sebi je imala dugu be haljinu, a preko nje raskopanu crvenu koulju. Sjedila je pokupljenih nogu s laktom lijeve ruke na povijenom koljenu. I ako je bila sama, haljina joj je bila sasvim sputena i
81

mela je po betonu skrivajui bijele kune papue na njenim nogama. Zamiljena, puila je cigaretu unosei je u usta i ponovo preuzimajui iz usta prstima desne ruke. Na vratu su joj sijala dva zlatna lania. Kad je bila negdje na polovini cigarete, pred nju izie Dita i osta stojei, ekajui da ispui. Ne znam kako e otac iscijepati ovolika drva, a znam da nee dozvoliti nikom da ovdje ulazi. Mislila je pri tom na strane osobe, a zbog smjetene hrane. A stvarno!... Dobro si se sjetila? Erika nee biti, a to je bio posao rezervisan za njega. Rina je povlaila vie i ee da bi bre dovrila s puenjem cigarete. Ah, gore nismo otvorile pozor da se izrai. Zna da je Erik puio sjeti se Dita, jer su svaki as oekivale dolazak roditelja. Rina ugasi preostali dio cigarete i skoi na noge. Opuak je ponijela u ruci da ga baci u smee. Brzo prooe oko kue do ulaznih vrata i odmah u dnevnoj sobi pootvarae prozore. Roditelji su ve kasnili, pa su se one poele pitati da im se nije ta desilo. Sigurno imaju razlog, jer obino nisu kasnili. Veera je bila gotovo pripremljena i sve sreeno. Dita osta u dnevnom boravku. Sjede na fotelju i upali televizor koji je dotad bio ugaen. Rina je sjedila na stepenicama ispred kunih vrata i opet puila. Gledala je po dvoritu i u susjedovu kuu koja se nalazila desno za otprilike dva dunuma zemlje i isto toliko iznad. Gore, iznad susjedova dvorita, vodio je put kroz naselje navie, na vrh samoga brda. Rinin pogled se esto podizao uz debelo kestenovo stablo i uz grane sve do vrha kestena sa kojeg je do njenih uiju dopirao um lia. S lijeve strane stabla sputao se njihov puti koji se iznad kestena spajao s glavnim putem. Svaki tren je oekivala da zvuk motora oevog crvenog mercedesa pokrije um kestenovog lia... Stablo je bilo staro i samo Bog zna koliko dugo ve dri na sebi veliku kronju s koje se snani ogranci ire i drvo ine ogromnim. Ona je bila spremna u svakom trenutku ubaciti nedopuenu cigaretu u au dopola napunjenu vodom koju je donijela za sluaj da se iznenada pojavi otac. Bilo joj je udno i to niko ne prolazi putem gore iznad. inilo joj se da ni u susjedovoj kui nema nikoga, da ni oni nisu stigli. I oni se u zadnje vrijeme kasno vraaju kui, primijetila je. Susjed Ivica, iako puno mlai, dobro se pazio s njenim ocem. esto su ostajali zajedno u dugom razgovoru. Ivica je bio Hrvat, pa je Marko s njim priao hrvatski, ponekad se muei da pronae rije kako bi mu objasnio ono to eli. Ivica bi paljivo i sasvim ozbiljno sluao starijeg Marka, a kad Marko ne bi bio
82

tu, ponekad je imitirao njegov albanski akcent kojim je izgovarao hrvatske rijei. Bilo mu je to smijeno, a ta ala je ponekad Rini bila i neprijatna jer je alila svoga oca i u isti mah osjeala da je to i isticanje nacionalne razlike. Ipak, smatrala je to uvijek samo alom. Ivica je bio mrav i visok. Iako je imao visoko, inteligentno elo, njegovo ponaanje je esto bilo suprotno tome. Plava ravna kosa padala mu je po elu, pa ju je esto smicao zadijevajui je za uho, a smee oi, uvijek spremne na smijeh, inile su ga moguim prevarantom... Iviina ena eljka bila je oprezno ozbiljna prema njegovim alama i esto mu je u drutvu prebacivala da nisu svi kao on i da svi ne razumiju alu. Ona je imala kosu svjetliju od muevljeve, ali prirodno valovitu i bujnu. Bila joj je preko ramena. Oi su joj bile sjajnozelene i u kombinaciji sa crtama lica, odavale su utisak kao da je uvijek ljuta. Dok je sad gledala prema njihovoj kui, Rina kao da je vidjela njih dvoje kako se prepiru pred svijetom zbog Iviine neozbiljnosti. U tren pomisli da zovne eljku da sie kod nje, ali ba tada iznad Iviine kue se pojavi oev mercedes. Savijao se pored kestena nanie kad je ona skoila i utrala u kuu sa aom u ruci u kojoj je plivao opuak maloas dopuene cigarete. Popi malo vode da bi ublaila miris duhana, pa ree Diti da se digne sa fotelje, da su roditelji stigli. Ona poe da otvori kapiju. Uvijek su, po tradiciji, ponizno i spremno doekivali roditelje, posebno oca, glavu kue. Svakom djetetu koje ga bude potovalo i slualo, otac je obeao da e ga vrsto staviti na pravi put. On je to zaista i mogao i namjeravao. No, i bez toga, Rina je osjeala strah od Boga ako bi kojim sluajem otac bio njom nezadovoljan ili zbog bilo ega ljut. U samom centru grada, prema obali mora, nedaleko od velike crkve Sveti Otac nalazio se bogato ureen ka Miris mora. Iz jednog njegovog ugla vidjela se luka udaljena oko kilometar. esto bi gosti odabrali taj kutak i pijuckajui pie, uz laganu priu, gledali brodove koji bi uplovljavali ili isplovljavali. Bio je to lijep pogled, a uz obalu je svijet uvijek gmizao. Tog dana u kau Miris mora u poslijepodnevnim satima nije bilo puno gostiju. Najvie petnaestak, razbacanih po svim dijelovima kaa. Kako je Miris mora bio na uglu velike stambene zgrade, njegova unutranjost je imala oblik slova L i pogled na dvije strane grada. S druge strane bila je slijepljena uska ulica koja je polazila od crkve Sveti Otac, pa pored kaa i zgrade pote, nakon dvije zgrade spajala se s drugom ulicom. Izmeu dvije zgrade s te strane vidio se djeli mora i dio vanog magistralnog puta koji je vodio prema Erikovom naselju, a tamo preko mora, u daljini, vidjele su se zgrade koje su pripadale sasvim drugom
83

dijelu grada. Iz kaa je izgledalo kao da je taj dio grada izdignut na poluostrvu, mada je i to bio dio grada Tilpsa. Za jednim stolom u dijelu kaa uz usku ulicu, sjedio je Erik sa djevojkom i tri druga. Poslije dva sata naginjanja punih aa ali i aa, jer su se s vremena na vrijeme utrkivali ko e vie, svi osim Erikove djevojke Luize, imali su mutan pogled. Priali su o vojsci, o Erikovom odlasku, mjestu gdje odlazi, a povremeno znali pogledati i u Luizu koja je bila veoma tuna. S vremena na vrijeme oi su joj bile suzne. Svoju ruku nije smicala sa Erikova tijela. esto je traila njegovu ruku, ali je nije uspijevala nai zbog njegove preokupacije cigaretama, aama i aama. Ponekad je dizao ruke navie i pjevuio: Svi u istom stroju - svak za domovinu svoju! Za sto doe jo jedna tura pia, mada je jedna ve stajala u aama netaknuta, a ae su bile pune. Sto postade tijesan za toliki broj aa i aa. Tu porudbu je donio vlasnik kaa i zadrao se pored stola. Ve pola sata on je s panjom gledao goste za tim stolom, jer su bili jako nemirni, a ponekad grohotali kao luaci, uznemirujui druge goste. Zbog toga je odluio da im on lino servira. Samo mirno! ree posmatrajui ih kao nestanu djecu, pa to ponovi vie puta. Oni su ga gledali i vie puta pozvali da im se pridrui, to je on ljubazno odbijao. Na osnovu njihovog razgovora zakljuio je da neki od njih etvorice odlazi u vojsku i da zbog toga piju. Radi rastanka na dui period. Koji postaje vojnik? najzad upita. Svi pogledae u Erika, a on opet podignu ruke iznad glave i zapjeva: Svi u istom stroju - svak za domovinu svoju! Vlasnik se osmjehnu Eriku i stihovima i tako im stavi do znanja da mu se dopadaju. Proe oko stola i doe do Erika, nagnu mu se u lice, pa s osmijehom vie puta pomilova Erikovu utu, raupanu kosu, a onda ga potapka po ramenu elei mu rei da i on, vlasnik, ima smisla za stihove: Sluaj ovo!: Skoro e se uti, skoro e se znati / ta to jesu jedinstveni Hrvati! tiho je odrecitovao da ga uju samo oni za stolom, a kad zavri prisutni uskliknue. Ali ne to pjevati! dodade vlasnik aljivo. To ja onako dodajem na tvoje simpatine stihove. Erik ga htjede zagrliti, ali se vlasnik izmae i uspravi. Erikove ruke su bile mokre od piva, a bilo je na njima i tragova od pepela, jer dok je puio, Erik je mlatarao rukama i gestikulirao rasipajui pepeo svud oko sebe i po sebi. Vlasnik
84

se, s osmijehom na licu, udalji od stola pa zastade nekoliko trenutaka iza anka da jo jednom provjeri je li u lokalu sve u redu, a onda ode u svoju radnu sobu. Erik i drugovi ga ispratie pogledom. Na vratima iza kojih je nestao pisalo je Prive. Erik je popio najvie i glava mu je padala ka dolje, ali ju je silom podizao i nastojao drati u normalnom poloaju. Digao je au desnom rukom i poeo je pomjerati lijevo desno, unosei je drugovima u lice. Davao im je do znanja da je trenutak da ponovo nazdrave i popiju uz kucanje aa, jer samo Bog zna kad e to opet moi uiniti i hoe li uopte. Sve je zavisilo od toga kako e se situacija dalje odvijati... Dok je drao au, pogled mu skrenu napolje, kroz staklo. Vidio je jednu gospou s ijim sinom se ranije druio, a koji je trenutno bio na odsluenju vojnog roka. Izlazila je iz pote i dok je silazila niz stepenice, otvarala je pismo. Kao da nije imala strpljenja da doeka da doe kui. Pratei je pogledom Erik zakljui da mora da je neto vano. Ostali su mislili da ih Erik slua i nisu ni primijetili ime je on zaokupiran. Erik spusti au i zadra pogled na gospoi ni sam ne znajui zato. Neto mu je govorilo da je to pismo od njenog sina vojnika. Gospoa je upravo prolazila preko puta kaa, s druge strane uske ulice, zanijeta pismom. Maramicom je brisala suzne oi, paljivo ih tapkajui da ne bi razmazala minku. Zastajkivala je kao da se napree da proita manje jasne rijei ili da obrie suze od kojih su joj se slova zamagljivala. Erik nemade strpljenja vie sjediti. Pogled na gospou kao da ga otrijezni, dok je drutvo mutnih pogleda i oborenih noseva ponavljalo ve ispriano. Neto ga povue vani, ka gospoi koju nije poznavao dobro kao njenog sina i koju odavno nije ni vidio. Bila je nekoliko metara mimoila ka. S jedne njene strane nalazio se prljavi zid stare zgrade, a s druge strane ceste irio se trg. Bila je potpuno zastala doitavajui pismo. Bilo je to oito, jer se list pisma presavio preko njenih enskih prstiju to su podrhtavali tresui list koji je visio nadolje. Doitavala je zadnje rijei gusto pisanog pisma kad se Erik, ne rekavi nita, s lakoom die sa stolice i krenu. Drutvo pomisli da e on u WC i ne obratie panju. Luiza pogleda za njim, ali i ona vrati pogled na drutvo za stolom. Opet su priali o njemu. O tome kako je pravi drug i kao da je i sam Hrvat kao i oni. Njoj se to dopade. Pomisli da bi bilo bolje da je ila s njim jer je pripit, ali se sjeti da bi joj on rekao da je to bilo potrebno. Nisu ni vidjeli kad je iziao napolje. Erik bez ustezanja prie gospoi koja se iznenadi. Svojim pristupom odavao je ovjeka koji je ali, iako nije izgovorio jo nijednu rije. Ona spusti ruku s pismom i pogleda u mladia pokuavajui se sjetiti da li ga poznaje. Primjeivala je da je poprilino popio. Maramicom nastavi tapkati ispod oiju. Je li od Vaeg sina iz vojske? upita Erik, oima pokazujui na pismo.
85

Gospou kao da pomilova trun sree. Ne nasmijei se, ali joj oi zablistae. Kao da progledae. Mora da slui sa mojim sinom, pa me poznaje sa slika!, sinu joj misao kroz glavou. Erik je stajao uspravno ali je osjeao da gubi snagu. Vi ste na odsustvu? upita gospoa, oekujui da bi mogla uti vie novosti o svom sinu. Ne, ja tek postajem vojnik. Petnaestog jula... Znam da je opasno, pa sam zbog toga... Ti nas poznaje? prekinu ga gospoa. Sa Zrinkom sam dobar drug... Vidim da ste me zaboravili. Gospoa se opet pokuavala sjetiti. Uzalud. Vi ste mladi. Rastete, mijenjate se. Znam da je Zrinko negdje u Srbiji, i... Erik zastade i zamisli se. Svugdje su oni! Svugdje je opasno! dodade. Gospoi se uini da je glupo to pria sa nepoznatom osobom i oima koje opet poprimie tuni izraz, kao da prezre Erika. No, njegova skruenost je ne udalji odmah od njega. U kojem dijelu vi ivite? upita. Erik objasni gospoi gdje je kua njegovog oca i podsjeti je na dogaaj kada je bio kod njih s njenim sinom. Ah, sad znam. Ti si zlatarov sin! tek sad postade jasno gospoi s kim pria. Evo, gledaj ta pie! Erik se nagnu nad pismo koje ona nije isputala iz svojih ruku. Zbog popijenog alkohola, slova su mu se maglila, ali ga je bilo stid da to kae gospoi. Njoj se urilo, a nije ni eljela da ga on svega proita, pa smaknu pismo ispred njega. Pismo je od njegovog, kako se nazva, najboljeg druga objasni. Moj sin je u zatvoru, a pravi razlog ne zna ni taj to pie. Kako e znati kad je pismo od jednog Muslimana iz Bosne? Moda su mu preko njega i namjestili, a da nije bio ni svjestan. Eh, za Boga miloga! dodade mislei na sinovu naivnost. Eriku bi malo jasnije, a gospoin glas se utopi u plau. On je htjede iz saaljenja pomilovati kao svoju majku, ali to ne uini iz pristojnosti. Ipak, nije je toliko poznavao. Preporueno je. Nisam bila u kui kad je potar dolazio, pa sam sad dola podii s mukom izgovori gospoa, oaloena i uplaena. Vidjela je na igu da je pismo poslano iz gradske pote a ne iz kasarne. Jo mnogo toga ju je brinulo.

86

Erik je utao, oborene glave. Osim to je bio zabrinut za sebe nije znao ta bi pametno rekao. Odlui da je nita vie ne pita, smatrajui da e je jo vie rasplakati. Ona pogleda na sat i krenu bez rijei. Dotle se drutvo za stolom pitalo ta je s Erikom tako dugo. Bili su ga i zaboravili. Luiza se podignu sa stolice. Opet pomisli da je odmah trebala s njim krenuti, da mu je sigurno pozlilo. Odgurnu stolicu i krenu, kad ga ugleda. Ulazio je izvana. Ah, evo ga! Pa gdje je on to iao? upita, a istovremeno joj laknu. Mislila je da je pijan vie nego to jeste i na nogama doeka njegov prilazak stolu. Erik svojim povratkom unese novu atmosferu u drutvo. Podignu au, nazdravie i ispie. Oni ga saletjee pitanjima gdje je bio, gdje se bio iskrao. No, on se nije osjeao sposobnim da im ispria, i jo vie poeli da pije i da pjeva nacionalistike pjesme, pa die ruke i zapjeva one svoje iste stihove. Drugovi primijetie da je ve dosadan s njima, pa i oni poee izmiljati. Prestadoe ga i pitati gdje je bio. Kako je koji od njih smiljao stihove, odmah ih je i pjevao, pozivajui i druge da mu se pridrue. Nisu bili toliko buni da bi se uli u cijelom kau, ali do prvih nekoliko stolova oko njih sigurno su se jasno uli. Iza anka se pojavio i vlasnik kaa. Prvo ih je sluao i ne gledajui u njih. Razgledao je po kau da moda nema meu gostima onih za koje njemu ne bi bilo svejedno da uju ovakvo sklapanje rijei u pjesmu. Bilo ih je osim Erikova drutva jo petnaestak. Konstatovao je da ih sviju poznaje i da su svi Hrvati i da moe mladie ostaviti na miru. Uostalom, moda e mu lokal biti posjeeniji, jer je nacionalizam bujao. Osim toga, tog dana Erik i drugovi bili su mu najisplativiji gosti. Vlasnik pogleda na sat na svojoj ruci. Bilo je pet sati, vrijeme kad je obino ukljuivao video, jer su to sati kad najvie dolaze gosti, uglavnom mladi ljubavni parovi koji ostaju satima. Na vratima se pojavi jedan od stanovnika Tilpsa, porijeklom iz Bosne. Bio je sportski obuen. Na sebi je imao izblijedjele dins hlae, a na nogama patike marke puma. Bile su mu jo nesvezane, jer je stanovao u blizini, pa ih je tek tako nazuo. Proe do anka i nasloni se na njega. Odmah se nadvio nad ank kao da je namjeravao neto dohvatiti s druge strane anka. On i vlasnik su se poznavali ve nekoliko godina. Prolo je ve petnaestak godina otkako se nastanio u Tilpsu i osjeao se domaim. Nakon to ga je dva tri puta pogledao, vlasnik mu prie s druge strane anka, nasuprot njemu. Nije ga odmah prepoznao, jer ga dugo nije bilo. Znao ga je sa duom tamnokestenjastom kosom, a sad je bio oian na centimetar. Iznad
87

uiju su mu se dobro primjeivale sijede vlasi koje su izbijale i osvajale. Pozdravie se sa bok! i istovremeno jedan drugome vrsto stegnue desnice. Kao da su se pozdravljala dva dobra i iskrena prijatelja. Jedva te prepozna! ree vlasnik, dok su se gledali u oi i iroko osmjehivali jedan drugom. Nema te, koliko ve dugo? Ne pamtim kad sam te zadnji put vidio! govorio je vlasnik srdano, kao da se bezgranino raduje to ga opet vidi. Bosanac se odmah otvori. Ispria mu da je sa preduzeem bio u Libiji i da su se vratili prije mjesec i po dana, iako mu nije jasno zato su tamo prekinuli posao, kad nisu zavrili. A i dobro se zaraivalo... Vlasnik ga paljivo saslua. To je za njega bila jo jedna novost i pretpostavljao je razlog prekida posla. Na trenutak prekinue priu dok se gazda sagnuo po pivo koje je stavio pred njega. Ve je imao plan s njim. Vano je bilo otkriti ga. Uzmi i ti neto ponudi Bosanac, Rahman, to vlasnik odbi uz rijei zahvale, pa se i sam nadvi nad ank. Bili su nagnuti jedan drugom, kao zaljubljen par. Samo je jo falilo da ponu jedan drugog milovati po prstima aka. Stajali su pored samog oka anka, na dijelu prema trgu. Inae, gazda je Rahmanovo ime najee izgovarao pogreno, pretvarajui se da mu ga je teko izgovoriti. Erik je sa drutvom bio udaljen kojih desetak metara. Odjednom do njih poee dopirati rijei nacionalistikih pjesama, onako isjeckane jer su se pjevai jedan drugom uplitali u stihove. Gazda i Rahman, koji nije ni poeo piti svoje pivo, dobro su ih uli. Ramadane, mogli smo se tamo staviti? predloi gazda pokazujui rukom na sto od kojeg je pucao pogled na luku. elio je s njim popriati na miru, a tamo trenutno nije bilo nikoga. Pretpostavljao je i bio gotovo siguran da Rahman ima problema oko isplate, pa je to htio ispitati. I ne samo to, nego i da vidi Rahmanovo miljenje o tome koliko je svjestan zbog ega se naao zateen u takvoj situaciji i koliko on uopte razumije stvari u Jugoslaviji. Rahman je jo stajao na istom mjestu. Saekao je da gazda doe do njega s druge strane anka, a onda mu ozbiljno ree: Ti meni opet pogrijei ime! Gazda to ovaj put ozbiljnije prihvati nego ranije kad bi ga Rahman opominjao. Pomisli na situaciju i rast nacionalizma. Krenue i sjedoe za sto. Dok mu se usput izvinjavao, gazda je mislio o tome zbog kakvih okolnosti je stvorena Jugoslavija i na osnovu toga kako u ovim okolnostima svaki pojedinac iz Bosne moe biti vaan dravi Hrvatskoj i da nije dobro da se naljuti ni na jednog Hrvata, odnosno Hrvatsku. Svaki pojedinac moe sa sobom povui jo nekoliko drugih. Zbog toga ponizno ree Rahmanu:
88

 Podsjeti me, molim te! Rahman je to razumio kao da ovaj zaista nije zlonamjerno pogrijeio, pa se osmjehnu iako mu nita nije bilo smijeno, ve da bi pokazao gazdi da e, eto, i ovaj put imati razumijevanja. Bio je ak zaustio da mu kae koliko ga udi kako mu nije mogao upamtiti ime za ovoliko dugo vremena. Kao da su mu toliko mrska muslimanska imena!?, pomisli. Potom se u njemu javio osjeaj da je i pomalo zloban, jer opomenu ovjeka za neto tako beznaajno, kao da ime stvarno i nije vano. Istovremano gazdu kaa je ljutilo, a skrivao je tu svoju ljutnju opet iz interesa. On je na stvari drukije gledao, govorei sebi da je islamizacija jedino izbrisala bosanska slavenska imena i instalirala turska i arapska, a to je izgovor da se piu kao Muslimani, mada su samo svojim imenima povezani za njih... Dok efekta nije praktino gotovo ostalo ni u em drugom.Samo ih je to udaljilo od Bosne i napravilo od njih samih nacionalne budale, ali eto, i nama drugima donijelo problema, iz kojih nikad ne izlazimo. Kao da je bilo obavezno uzeti arapsko ime da bi te vie volio Bog! Ili, kao da se drukije, navodno nije moglo biti vjernik!? Ali, ko to moe istjerati? Ko bi to ne samo ondanjim, nego i sadanjim Bonjanima smio objanjavati? To je bila borba za kulturu?! Ako eli biti musliman, onda prvo ti je da uzme arapsko ime! A na ta to lii, nego na borbu za kulturu, vie nego za neko znanje koje islam propovijeda! Barem zasad Islam nije donio niti kod njih ostavio gotovo nita vie od toga! Znai, nije donijeto vee znanje, ali su ostavljeni moda samo vei problemi. Da se borimo za kulturu. Rahman izgovori svoje ime da bi gazdu jo jednom podsjetio na korektno izgovaranje. Eh, komplikovano mi je, ali u ga ovaj put upamtiti ree gazda i jo jednom ponovi: Rahman! posebno naglasivi glas h. Rahmanu samom se uini glupo i bez veze da sada raspravljaju o njegovom imenu. Haj, neemo sad o tome ree, pa nastavie o zapoetoj temi. Dobro, ne ispria ti meni ta bi s tobom dalje. Nije valjda da si ostao bez posla izgledao je gazda zabrinut za Rahmana i Rahman nastavi priu vjerujui da razgovara s prijateljem. Rekao mu je da ne zna da li je ostao bez posla, ali da ima i gore od toga, odnosno da mu preduzee duguje njegovu uteevinu od zadnjih devet mjeseci. Vie od pola plate za svaki mjesec. To je od zadnjeg boravka na terenu, a od onog ranije duguju mu za jedan mjesec. Ispriao mu je i da su ih na svakom okupljanju

89

radnika uvjeravali da je sve u redu, da oni samo trebaju raditi. Oekivao je taj novac odmah po povratku u zemlju, meutim, ve mjesec i po dana nita. Samo me alju od jednih do drugih dodade zamiljeno Rahman nakon krae pauze. Nemogue, Rahmane! gazda kao da se nije mogao nauditi tom bezobrazluku. Ovog puta je lijepo izgovarao Rahmanovo ime, to je Rahman odmah zapazio, pa mu Ivan, kako se zvao vlasnik kaa, postade jo drai. - ta su ti rekli? ta kau? kobajagi ogoren na tamo neke u preduzeu, priupita Ivan. Jedni u upravi mi kau da nisu plaeni od Libije. A trebali su to prije rei ako je istina. Drugi mi kau da je novac blokiran ak iz vrha drave. Trei opet sa izrazom: Pitaj one u Beogradu! Tu se Rahman malo zamislio, a Ivan je utao i gledao iroko otvorenih oiju. Nije ni pokuavao nita rei da ne bi skrenuo Rahmanove misli na neto drugo. Po Rahmanovu izrazu lica slutio je da ima jo neto rei, to ovaj i uini neto kasnije: Ne razumijem kakve veze bi oni u Beogradu mogli imati s tim. Ivan za dlaku ne upade u rije Rahmnu, ali se brzo sabra i suzdra, pamtei ta je htio rei, a Rahman nastavi: A mi radnici, zna kako je. Svak neto pria. Jedni brane upravu rme; jedni brane, kako oni to tamo zovu, vrh, to jest Beograd. A ja, brate moj dragi, ne znam koga bi krivio. Na kraju kaem da sam kriv ja, da me izgledi su Bog kanjava. Mora da sam negdje zgrijeio. Ne znam... dovri Rahman, nekako prazno gledajui u sto ispred sebe. Dok je Rahman priao Ivan ga je dosta paljivo sluao, ali je istovremeno u mislima sebi govorio: Oni to brane upravu rme to su Hrvati, a oni to brane Beograd su Srbi, samo to ih ti, moj Rahmane, ne zna razdvojiti. Ali, ta u ti ja? Sad si me napao, za ime, a to ti je zato, jer Turci su ti dali ime da voli Tursku i misli na njih, a ne na svoju Bosnu. Ti se o tome nisi nikad ni zamislio. Sad ti nita nije jasno. Pa, ta bih ti ja? Upravo tako, Rahmane! Za sve je kriv Beograd izree Ivan misao koju je od maloas zadrao u sebi. Pri tom se unosio u Rahmanovo izgubljeno lice, a polusijedi brkovi iznad njegovih usana kao da su se prsili znajui da su u pravu i da su zbog toga neustraivi.

90

 Oni o svemu odluuju! nastavio je s ciljem da pokua izazvati kod Rahmana ljutnju na Srbiju. Zato nam je, eto, tako. I po meni, iskreno da ti kaem, to bi mogla biti prava istina! Rahman kao da je bio tek zastao u svom izlaganju, gotovo otvorenih usta saslua Ivana, starijeg od sebe. Ivan zauta da bi se skoncentrisao, jer moralo se u to vrijeme dobro paziti ta e se rei. Izgledalo je da Rahmana gleda sa saaljenjem, kao da ni on ne razumije zbog ega se to deava. Pomisli da su u preduzeu vjerovatno otkrili da radi za Jugoslaviju, da su ga Srbi okrenuli, pa njima tei. Kako je Rahman i dalje utao, on ga, u elji da zna Rahmanov stav za sluaj da bude trebao ta dojaviti upravi preduzea, upita: Pa ta e sad? Tjerat u. Moraju oni to meni dati. I nastavi Rahman sa svojom ispovijedi, pitajui ta e sa enom i djecom. I kua u Bosni eka, nedozidani zidovi propadaju. Ako ga ne isplate nee moi staviti krov, a dolazi zima. Mislio je do tada sve zavriti, a ovako sruie se i ono ozidanih zidova. Ivan je, sluajui ga, podboio svoju bradu nadlanicom lijeve ruke. Pogled mu zastade na nivou ae Rahmanovog piva, a bilo je pri dnu. Narui jo jedno pivo naglasivi da je to na njegov raun. Rahman je odbijao, ali na Ivanovo navaljivanje prihvati. Do njih su dopirali dijelovi razgovora ostalih gostiju. U meuvremenu je dolo jo nekoliko novih, a Erikovo drutvo je postajalo sve glasnije. Bili su prestali pjevati i razgovarali su sa gostima to su sjedili za stolom do njihova. Jedan od njih se pridie iza stola i zovnu neki ljubavni par koji je sjedio nekoliko stolova dalje da im se pridrui. Gazda Ivan je tjeio Rahmana da je jo mlad, da mu jo nije kasno da sve u ivoti postigne. alio ga je i glasno konstatovao da kako se oni gore na vrhu guvaju moda e se i vlast promijeniti. Doi e neki drugi, rekao je. A ako ni tako, Boe moj neka svako za sebe! Kako gore, na vrhu, nije bio imenovan problem izmeu nacija, to je Rahmanu bilo sasvim nejasno o emu Ivan pria. Sam sebi postavi pitanje na koje to druge Ivan misli da bi mogli doi na vlast kad postoji samo jedna vlast i samo jedna partija. Moda misli na druge ljude iz iste partije, ta bi to promijenilo? Nita! Bili bi isti, ako ne i gori. Trebalo bi i oni da se nagrabe!, mislio je Rahman ali je drao svoje misli za sebe. Bio je podobro posijedio, i opet mu je malo ta bilo jasno. Uini mu se da je Ivan naivan i da se u politiku ne razumije niti koliko on, iako je stariji i bogatiji ovjek od njega. Neto ga taknue Ivanove rijei: Neka svak za sebe!.

91

 Ne razumijem kako to misli svak za sebe? upita ga sa blagim smijehom jo uvijek mislei da je Ivan naivan. Misli, Ivane, da oni gore svak za sebe? Suzdravao se da ne prasne u glasan smijeh, no Ivan je bio ozbiljan i Rahman zakljui da je s njim bolje ne priati. Dotle je Ivan gubio strpljenje. Sam sebi je izgledao kao uitelj koji djeci ponavlja jednostavnu stvar. Podignu ruke i rairi ih: Ako ti i ja ne moemo zajedno, neemo se neprestano svaadi i tui i obojica ii samo dolje! Brate! Rastaemo se pa neka svako sebi radi kako hoe! Dok je priao Ivan je jako gestikulirao. Vidi mi smo ovdje pokazivao je jednu taku na stolu. S jednu nau stranu su bogati, a s drugu bijeda. Tu zastade. Ne dovri misao, nego dodade: Treba vidjeti kako pametni rade! Onda nastavi priati o potenju, o radu, o pametnom uvanju. Sve to je uo Rahman je pokuavao razumjeti, ali mu i dalje ostade nejasno. Poe ga to nervirati, pa zamoli gazdu da o tome vie ne priaju. Eksplodirat e mu glava! Ako oni gore ne mogu i ne znaju na koju bi stranu, a raunaju se pametni, kako emo onda ti i ja koji smo obini ljudi?! upita Rahman mislei pri tom na saradnju u poslu i potenje pri poslovanju. Ni na kraj pameti mu nije bila nacionalna razlika. O tome on nije nikad puno ni razmiljao, pa se sad nije sjetio da bi Ivan moda mogao govoriti o odnosima Hrvata i Srba i njihovom otimanju za Bosnu. Ti i ja moemo! naglasi Rahman rijeen da zavre razgovor na tu temu. Ivan je znaajno klimao glavom. Njemu je sve bilo jasno. Znao je kud stvari idu. On je ljutito, a Rahman zamiljeno utao. Rahmanu se inilo da mu se od razmiljanja zamagljuje i zacrnjuje u svijesti... Tog dana u Tilpsu, u poslijepodnevnim satima, dogodile su se dvije nesree. Sreom, bez ljudskih rtava. Sve se zavrilo sa manjim povredama, a obje su se dogodile pri ulasku na magistralni put koji je prolazio pored Erikova naselja i nastavljao dalje juno, obalom mora. Dogodile su se u pet minuta razlike, na razdaljini od oko jedan kilometar i obje na izlasku iz grada. Zbog toga policijska i bolnika vozila koja su jurila prema mjestu nesree sa ukljuenim sirenama i upaljenim rotacionim svjetlima, skrenue panju sviju, pa i posjetilaca kafe bara Miris mora. Neki su se samo pridigli sa svojih stolica i gledali napolje, drugi su prili staklima iza stolova i stojei gledali, a bilo ih je par koji su izili napolje da bi jo bolje vidjeli i moda od nekog i uli ta se uistinu desilo. Zbog nesree kolona auta je bivala sve dua i jeevom brzinom se pomjerala naprijed. Kako se iz
92

kaa vidio mali dio toga puta, a gotovo svi posjetioci bili na istom mjestu da bi bolje vidjeli, Erik koji zbog pripitosti nije imao vie snage da se bori za komadi svoga vidika, povue Luizu nazad i njih dvoje sjedoe na svoja mjesta. Odmah za njima, iz istog razloga, za sto se vratie i ostali drugovi. Kome je sueno da ide, neka ide! ree jedan od njih. Dogaaj koji su vizualizirali u svojim glavama, onako pripiti, unese jo vie pesimizma meu njih. Govorili su da ovaj ivot i nije nita drugo, osim boravak na ovom svijetu kako bi se otplatili neki grijesi. Svi osim Luize istovremeno nagnue da iskape, kao da su tada potpuno isto osjeali i potpuno isto pomislili. Luiza vie nije traila Erikovu ruku, niti je svojim njenim prstima stiskala miie na njegovim butinama. Sad je on vie bio oslonjen na nju nego na naslonja svoje stolice. Pritiskivao ju je svojom pijanom teinom i gurao sa stolice, to je ona sa smijkom podnosila. Svi posjetioci su uskoro bili na svojim mjestima. I Rahman se vratio za sto. Sjedio je sam i pio tree pivo. Opet iz ae. ekao je Ivana koji je obeao da e se vratiti brzo, im neto zavri i gledao luku i svakodnevni prizor tako puno svijeta! Obino su gmizali u dva pravca. Prema luci i od luke. Vidio je i nekoliko usidrenih brodova. Ljuljali su se na morskoj vodi, kao da su eljeli svojim kljunovima kljucnuti obalu koja im se sa distance smjekala. U ka ue ovjek u arenoj koulji kratkih rukava. Gornji dio koulje bio je prilino raskopan, pa mu se vidio dobar dio dlakavih prsa. Na njima se sijao debili zlatni lanac. Bio je srednjih godina. Zastao je na dva tri metra od stola Erikova drutva i poeo da pria ta se desilo. Jedna nesrea se desila zbog neke starice. Prelazila je na pjeakom prelazu. U stvari, naznai pridolica tu rije pokretima ruku kao da je to trebalo prvo da kae, ona je imala prvenstvo, ali poto je auto iao odovud, pokazivao je i to rukama i mladi u njemu vozio prebrzo, nije imao vremena da se zaustavi i izbjegne staricu. Smotao je vie desno i udario u oak zgrade. Tu se auto odbio i kliui otiao na magistralni put. Sreom, tamo se i zaustavio. Rekao je jo da je starica bila iznenaena i uplaena, da se trgla nazad, pala i tako ostala leati nekoliko minuta dok prolaznici nisu pritekli u pomo i podigli je. Bila je netaknuta, a mladii iz auta su imali sree da ih niko nije pokupio na magistrali. Dvojica su sjedila u autu ne znajui za sebe. Dodao je jo da su bili pijani, jer jedan od njih odlazi u vojsku. Nali su mu poziv u depu, a svi su doli svijesti na licu mjesta uz pomo radnika Hitne slube. Pridolica se obraao gostima u kau kao da ih je poznavao. A ona druga nesrea? ta je tamo bilo? upita netko.
93

Sve oi su bile uprte u pridolicu iako ga niko nije poznavao. Ne znam. Tamo ne znam ta je bilo. Ovo mi je ispriao moj drug policajac. Za drugu je znao samo da je na magistrali, moda kilometar dalje, tamo na izlazu. Tek tad ovjek stade uz ank i narui pie. Erikovi drugovi se pogledae jer su uli da je uzrok nesree regrut. Bio je to i Erik. Luiza tada prvi put zamoli Erika da idu. Da prestane piti... Rahman se okrenu svom pivu i prizoru u luci. Njemu se osladilo. Ispi tree i narui etvrto pivo... Erik se sjeti svojih roditelja. Znao je da su se u to vrijeme trebali vraati kui pa pomisli da su i oni moda u koloni auta, ako nisu uspjeli umai prije nesrea. Da bi se moda njima neto moglo desiti, nije ni pomislio... Vlasnik je bio od rijei. Doao je s kafom na tacni koju je stavio pred sebe i sjeo kod Rahmana. Nije rekao ni rijei. Primijeti da Rahman pije novo pivo i posumnja da Rahman ima para da plati... Poe srkati svoju kafu. Danas su se dijelili pozivi ree Erik svome drutvu. Izgledao je zamiljen, mada nita posebno nije mogao misliti u tom stanju. Ivan je oekivao da Rahman prvi zapone razgovor. elio je otkriti o emu bi on elio priati, jer mu je djelovao zabrinuto. A Rahman je jo imao zamagljenje u svojoj svijesti od prethodnog razgovora. Njemu se nisu raale nikakve ideje o kojima bi njih dvojica mogli priati... Erika i njegove drugove preuzimao je alkohol. Kao kad se iz budnog stanja postepeno pada u san. Stavili su ruke jedni drugima na ramena i zagrljeni pjevali ustake pjesme. Gazda Ivan namignu na Rahmana uz rijei: Vrijeme je da ih idem ugasiti!... Doi e jo svijeta! dodade. Napolju, na trgu, bilo je dosta mladih. Kao na kakvom skupu. Ivan je znao da e neki od njih sigurno zavriti kod njega. Alkohol je osvajao i Rahmana. U njegovim oima je trnuo sjaj i nestajala ivost. Pokazivale su znakove umora. Kao radniku pri kraju smjene. Ispijao je svoje peto pivo, a pjesme koje su dopirale do njega u njemu nisu izazivale nikakve reakcije. Razumio je samo da se pjeva, da je veselo. Gazda se dignu sa stolice s namjerom da krene ka stolu Erikova drutva. Rahman ga je pratio poluugaenim pogledom. U tom trenutku na vratima se razmijenie Ninko Rudi, Srbin, koji je kao i Rahman doselio u Tilps, i ovjek u arenoj koulji. ovjek u arenoj koulji je izlazio, a Ninko ulazio u ka. Na ulaznim vratima su se samo pogledali kao dva ovjeka koji se ne poznaju. Ninko je radio u istom preduzeu u kome i Rahman. Dugo godina su se poznavali i esto druili.
94

Tog predveerja Ninko je bio odjeven u crnu koulju i crne dins hlae, a na nogama su mu bile crne picaste cipele s viom petom. Bio je dotjeran kao za vaniji izlazak. Iako je imao problema oko isplate kao i Rahman, on je to od Rahmana skrivao. Volio je da slua Rahmana kako kuka i bjesni nad tolikim bezobrazlukom. Dok je gazda Ivan iao prema Erikovom stolu, pjesma je odjekivala. Rahman se okrenu za gazdom pratei ga pogledom i u tom trenutku ugleda Ninka koji je izlazio napolje. Ba tada je otvarao vrata da izie. Rahman podie ruku, ali ga Ninko nije vidio. Ponovo mahnu i viknu ga po imenu. Meutim, bilo je kasno. Ninko je iziao brzo kao da je bjeao od vatre i kao da nije uo poziv. Jo dok je ulazio unutra Ninko je primijetio Rahmana kako sjedi s gazdom. Htio mu se javiti ali kad je uo rijei pjesme, zapita se gdje se to Rahman nalazi i s kim sjedi. Stegnulo ga u grlu i odluio se da odmah izie. Rahman se podie nosei teinu alkohola i koliko je bre mogao krenu ka vratima za Ninkom. No, kasno. Vidio mu je samo lea. Odlazio je i gubio se u skupu omladine na trgu. Bio je ve toliko udaljen da nije bilo normalno dozivati ga. Odma ode! Samo to je uao, izie promrmlja Rahman sam sebi vraajui se svojoj stolici pognute glave. Poto gazda Ivan prie njihovom stolu, Erikovo drutvo prestade s pjesmom. Poslije nekoliko minuta gazda se vrati i sjede nasuprot Rahmana. Opet nita nije govorio, ali mu je lice imalo neki udan i zagonetan smijeak. Oekivao je od Rahmana da opet prvi progovori. Maloprije, nema ni pet minuta, ue Ninko Rudi i ne znam zbog ega se istom brzinom vratio ree Rahman. Zbog piva koje je popio malo je otezao dok je govorio, Ivan je zbog utanja vie bio okrenut prema vani gledajui napolje, pa kad Rahman progovori, okrenu se ka njemu. Rahmanu je to bilo dovoljno da zakljui kako ga Ivan slua iako mu nita nije odgovorio, pa nastavi. Priao je kako Ninka poznaje dugo vremena, da je dobar kolega, da dugo rade u istom kolektivu. Ivanu ta pria bi malo udna, pa se upita zato mu Rahman pria o ovjeku koji je, sudei po reakciji koju je nainio, morao biti Srbin. Na tren pomisli da je Rahmanu moda otkriveno sve to se priprema, pa ipak mu se to uini nevjerovatnim. Dotle je Rahman vjerovao da se Ninko i Ivan tokoe dobro poznaju, pa mu Ivanova utnja i zaueni pogled postadoe sumnjivi i zagonetni. Pozna li ti Ninka Rudia? napokon upita Rahman, vjerujui da je jo uvijek svjestan ta pria, a sam u sebi pomisli: Nisam valjda prepio!

95

 Ninka? Kojeg Ninka? razrogaenih oiju koje su odavale uenje, gledao je Ivan u Rahmana. A ko je taj Ninko? Da... htjede upitati da nije Srbin, ali zastade. ta ja znam ko je. Radnik ko i ja odgovori Rahman. Bi mu udno da se njih dvojica ne poznaju. ovjek... Dobar ovjek... He! Eto, ko je! dodade Rahman. Odakle je? upita Ivan. Rahman se zamisli. Pokuavao se prisjetiti. Negdje iz june Srbije, ini mu se. Jednom, davno ve, pozivao ga je Ninko da ide s njim da vidi njegov rodni kraj, da vidi kako su tamo seljaci bogati i kako se dobro jede, govorio mu je. I da ga upozna sa svojom porodicom za koju je govorio da je bogata i ugledna. Rahman upilji pogled u Ivana: Iz Srbije je... Dobro mi se ini. To je Srbin?! Iako je bio siguran, izrekao je to upitno. E, to nisam siguran. Ovdje ivimo ve dugo. Ne sjeam se da mi je rekao, a nisam ga ni pitao, vjeruj mi ree Rahman i zamisli se. A moda i jeste... Mogao bi biti. Eto, nismo nikad o tome priali. Ispria Ivanu kako ga je Ninko zvao da ide s njim vidjeti njegov rodni kraj, pa zavri: Ti me natjera na razmiljanje! Na tren razmisli o svom ivotu od vojske pa naovamo i zakljui da se druio s puno Srba i Hrvata i ne pomiljajui na naciju. Ivan je bio smiren, mada ga je golicalo to to je Ninko iziao iz lokala, pa upita: Nije te vidio? Ne znam. Kad sam ja vidio njega, on je ve hvatao za bravu na vratima. I ode... Nek ide. Ja neu do fajronta! Potom porui jo jedno pivo. esto. Peta boca je ve nekoliko minuta stajala ispred njega prazna... Ivan je jo neko vrijeme bio zamiljen. Razmiljao je o Ninku, ali Rahmanu nita nije rekao. ula se zvonjava telefona. Telefonski poziv je bio za Ivana koga tad pozvae da se odazove pozivu. Vrati se nakon desetak minuta i sjede na isto mjesto. Rahmanova svijest je tonula u dubine, slino kao kad mrak osvaja svjetlost i sve polako crni, mrai se . Najvie su utali. Izgovorili bi tek poneku rije. Ivan je povremeno sa svoga mjesta pogledao po lokalu, onoliko koliko mu je pogled mogao dohvatiti. Vie je gledao napolje, po omladini koja je na trgu traila svoje vrijeme. Izgleda da im je jo bilo ljepe biti vani pod vedrim nebom koje je
96

zbog odlaska dana poelo gubiti sjaj, nego da se zatvaraju u kafane ispod ve upaljenih plafonskih lampi. Poneki pogled bi mu skoknuo i do luke, gdje je nalazio uobiajeni prizor. Samo se poveavao broj brodova koji su doplovljavali u pristanite na poinak, a smanjivao broj ljudi u luci. Rahmanu se odavno sve dublje maglilo u svijesti, a ispijeno esto pivo dovede i do zamagljenja pred oima. Od svih stvari najjasnije je vidio nivo piva u gotovo praznoj ai. Moe pivo? upita. Ovo vie nema ta. Gledao je u au koju je naginjao desnom rukom i pokazivao je Ivanu. Bie ti previe! ree Ivan kao odgovor, ponovo se pitajui hoe li Rahman imati novaca da plati. Rahman kao da je shvatio njegovu sumnju, jer iako se ne razumije u politiku i nacije smatrajui to bezobrazlukom i nepotenjem, znao je ta je glavna misao gazda. Evo, plaam odmah! ree i zavue ruku u dep iz kog izvue sav novac koji je imao i stavi na sto. Mora biti... Brojao je novanice. I ostati! dodao je. Ravnao je zguvane novanice da izgledaju ljepe. Mora biti uvijek vie nego to popijem... Znam ja... Ivan je utei gledao u novac i prije Rahmana ga ve izbrojao. Sa ovim to e sad doi bie sedam naglas je raunao Ivan. Ti plaa jednu, sjea li se? upita ga Rahman i prui novac za est piva, a ostatak vrati u dep. Poto Ivan nije odmah uzeo novac, jer mu je bilo neprijatno zbog neopravdane sumnje, novac osta nekoliko trenutaka ispred njega na stolu, a zatim ga uze i stavi u dep koulje. Razmiljao je o telefonskom razgovoru koji je imao. Danas omladina kao da sve ini da ne ode sluiti vojsku kaza Ivan i zauta. elio je testirati Rahmana u vezi sa tom temom. No, pripiti Rahman tek je polovino mislio o onom to mu je Ivan govorio. To mu i nije neto posebno znailo da bi skrenuo misli u tom pravcu, ali je bio siguran da to nije sve to mu je Ivan imao rei. Vidio je to po njegovom izgledu, iako kroz polumaglu. Rizikuju i svoj ivot, samo da ne odu sluiti nastavi Ivan sa zagonetnim izrazom lica, a poto je Rahman i dalje utao, upitno ree: Mlade godine? Kao da je pitao Rahmana da li i on misli isto, a Rahmanu je sve to to je uo bilo malo da bi reagovao. Gledao je Ivana ivlje i upadljivije. Dok je govorio Ivan je prekidao, da bi dao priliku Rahmanu da doe do rijei. Zbog stanja u
97

kome se Rahman nalazio oekivao je njegovo iskreno miljenje. Meutim, poto je to za Rahmana bila stvar samo rijetkih neasnih pojedinaca, nije imao ta posebno rei. Moda su u pravu? opet e Ivan. I opet se zamisli nakon toga, pa nastavi: U ovoj situaciji... Zabrinuto je klimao glavom. Uvidio je da je Rahmanu potrebno gotovo sve ili sve rei da bi neto razumio. A Rahmanu je sva ta pria bila obina, pa se poeo uditi zato Ivan na njoj toliko insistira, jer ima ljudi potenih i nepotenih, asnih i neasnih. ta ima tu da se pria? To je tako i gotovo!, mislio je Rahman i umalo upita Ivana zato to njega toliko udi, kad Ivan opet ree: Moda bih i ja da sam mlad kao oni sad i da sam na njihovom mjestu! Ne znam zato? ta hoe rei? najzad upita Rahman shvatajui da Ivan oekuje od njega da neto kae. Ima li kod vas u Bosni toga? Dok je to pitao Ivan je mislio o tome kako bi bilo teko Rahmanu objasniti ono to bi on imao da mu kae, i utoliko je bolje ta on i ne razumije sve to. Ne znam na ta misli? Rahman svojim odgovorom i ujedno pitanjem kao da ga pomete u njegovom trenutnom razmiljanju. Mislim na to da omladina sad izbjegava otii sluiti. Rekao je to tako kao da se i on pita da li stvarno izbjegavaju, pa nastavi: Oduvijek je bilo takvih, ali rijetki su. U moje vrijeme to je bio ponos i ast... A jo je... Mislim. Izmeu smijeka i ozbiljnosti zraio je Ivanov pogled. Zbog velike opasnosti kojoj su bili izloeni ti mladi ljudi, on je suosjeao s njima, a opet bilo mu je smijeno to Rahman nita ne kui, pa mu je povremeno na obraze navirao smijeh. Ta naivna Rahmanova dobrota bila mu je draga i podsjeala ga je na posebnost Muslimana iz Bosne. Oni ne znaju da dijele ljude drukije, nego samo na loe i dobre i poto situaciju ne razumiju ne mogu ni znati sad u ovom stanju razdvojiti koji su to dobri a koji su loi. Eh, a kad bi svijet mogao samo tako da se podijeli. Na dobre i na loe. I kad e biti tako? Nikad!, pitao se i odgovarao Ivan. Muslimana u Bosni e moda i nestati, a oni se nikad nee sjetiti da je to idealnost koja se nikada nee ostvariti i da bi bilo pametnije da se okrenu sebi, to jest Bosni i bosanstvu! Meutim, po njihovoj vjeri, to je grijeh poto svi muslimani svijeta trebaju samo gajiti svij arapski osjeaj. Tako ih u vjeri najee ue, a ignoriu vlastitu naciju. A zbog ega me to pita? upita ozbiljno Rahman.
98

Onda mu Ivan ispria da su jo jednu saobraajnu nesreu izazvala dva regruta i to na istom magistralnom putu, na izlasku iz grada. Ree mu i da je to saznao od svog roaka koji se autom naao na licu mjesta. Kako su proli? upita Rahman zabrinuto, mislei na uesnike u nesrei. Dobro je. Valjda niko nije zadran u bolnici. Nadati se, jer nije bio veliki udar. To je vano ree Rahman pa nagnu svoje sedmo pivo. Tama u prostoru se zgunjavala i najednom se poelo initi kao da se ubrzanije pretvara u mrak. Kafe bar Miris mor bio je sve puniji . Iako su neki odlazili, vie ih je dolazilo. Napolju, na trgu i svud uokolo, bila je upaljena gradska rasvjeta. Na magistralnom putu vie nije bilo kolone auta. Sve je bilo raieno i saobraaj se odvijao sasvim normalno. Napolju, na ulicama grada, bila su samo ona lica koja su izila da se malo zabave. Dok se to jo moe. Sva tri Erikova druga su bili Hrvati, a Luiza Hrvatica. Luizi nije smetalo to je ljepa od Erika, niti to to je on Albanac. Bilo joj je najvanije da je Erik katolik kao i ona i to je njegov otac Marko bogat i poznat zlatar. Sasvim normalno u Hrvatskoj su, pa e uvijek priati samo hrvatskim, a da Erik jednog dana ne bi promijenio ud, ona je povremeno, kao sasvim sluajno, pominjala da nikad ne bi mogla nauiti albanski jezik. Govorila mu je da joj je isuvie teak i da joj se od tog albanskog jezika smuti u glavi... Svi u drutvu, osim Luize, bili su toliko popili da im se pivo prolijevalo iz usta. Nije htjelo niz grlo. Balili su od piva kao mala djeca kad im izbijaju zubii. Luiza je bila trijezna i jedino je ona od sveg drutva pametno razmiljala. Molila je Erika da idu, da prestane piti. Bojala se za sve, a najvie za Erika.Strahovala je da bi to vee mogao zbog alkohola zavriti u bolnici. Kako mu je ostalo jo malo do polaska u vojsku, eljela je to vie preostalog vremena podijeliti s njim u ljubavi... U lijepim izlascima... Dok su promatrali Luizu kako ljubi Erika i moli ga da idu, drugovima je to poelo smetati. Jedna Hrvatica da voli Albanca?! Nisu mogli otvoreno negodovati, pa poee priati o Rini, njegovoj sestri. Pitali su ga kako to da Rina jo nema momka. Znali su da je bila poela izlaziti s jednim Hrvatom, ali ve nakon dva-tri sastanka mu je rekla da njih dvoje nisu jedno za drugo. Ne skrivajui od Erika, pitali su se, kao izmeu sebe, da li joj njeni u kui brane ili nee sama od sebe. Erik nije mogao otutati to se pred njim i na njegove ui pria o njegovoj sestri i rekao im je da je to samo Rinin problem. Da on nee svojoj sestri traiti momka. A otac? upita jedan od njih, a druga dvojica ga podrae.

99

 Ja ree Erik i upre kaiprst u svoja prsa elei im dati do znanja da je vrijeme da prekinu razgovor o njegovoj sestri i moj otac nismo isti. On se i sa mnom svaa... Iako je bio pijan, nije dovrio svoju misao. No i time to je rekao, rekao je mnogo. U tom trenutku je pomislio na Luizu koja je takoe Hrvatica. Ona se, kao da je htjela na taj nain da smiri uskomeane drugove, udalji od Erika. Mirno je sjedila na svojoj stolici, naslonjena na naslonja. Prekrstila je ruke na krilu, odajui na taj nain svoju nemonost i dajui im do znanja da se ne osjea dobro. Posmatrala ih je i eljela da prestanu. utala je i u svoju memoriju biljeila sve to bi Erik rekao. Dvije djevojke koje su radile u kau, stajale su iza anka sa gazdom Ivanom. Pravili su raun za Erikovo drutvo, jer su sve troje sluili. Poto se usaglasie, Ivan ree djevojci koja je trebala naplatiti da se ne prepire ako ne budu imali novaca, da e on naplatiti od Marka. Da se oni dobro poznaju i da je Marko poten ovjek. To joj je rekao jer je Erik, svaki put kad bi ih posluili, glasno govorio da e on sve platiti. Kako se nastavilo priati o Rini, Erik se sve vie ljutio na drugove. Govorio im je da je ostave na miru, da ne priaju o njoj jer ona nije tu. Postajalo je sve napetije... Luiza je prila gazda Ivanu i zamolila ga da on neto uini kako bi se drutvo mirno razilo. Niti Erik, niti itko od drugova nije primijetio kad je Luiza priala s njim. Bilo je to u trenucima dok je Erik plaao raun. Kad se ona vraala, djevojka koja je naplaivala je odlazila. Luiza sjede, ali sa eljom da se odmah pokupe i krenu. Uto je i gazda Ivan priao stolu i njih etvorica nisu imali vremena nastaviti razgovor o Rini. Prestali su kad je plaan raun. Tako je to Luiza i bila zamislila. Gazda ih je ispratio i desetak metara na trg, kamo su odluili da pou. Rastadoe se s pozdravom: Bok! Ne odmah, ve nakon upornog navaljivanja, Luiza je uspjela nagovoriti Erika da uzmu taksi. Kako on nije htio sam ui u auto, ula je i ona u dogovoru sa taksistom da se odmah s njim i vrati natrag i da je ostavi na istom tom mjestu. Rina taman izbi na prag kunih vrata, kad i otac zaustavi mercedes ispred kapije da bi je otvorio. Ve se bio spustio putiem niz malu stranicu to se odvajala od kestena i sputala nanie u njihovo dvorite, a taman toliko vremena je trebalo Rini da utri u dnevni boravak, prolije iz ae vodu sa opukom, obavijesti Ditu da su roditelji stigli i vrati se do ulaznih vrata. Toliko vremena je trebalo i ocu da se s glavnog puta spusti do kapije. Marko otvori vrata auta, nagnu

100

se napolje, pa se vrati unutra, jer je Rina ve bila stigla do kapije i otvarala je. Iz auta je vidjee dva mala brata i zavritae: Rini! Rini! Obojica su poletjela na vrata auta. Nisu je vidjeli nekoliko dana i bili su je poelili. Rina otvori kapiju i ugleda njih dvojicu, pa se spusti na koljena, rairi ruke i doeka ih sa velikim osmijehom. Taj prizor su gledali roditelji iz auta i smijeili se ozareni. Ah, krasni su! Marija ree Marku, svom muu, pa dodade: Pa da! Normalno je. Ona je okupirana vie njima dvojicom nego ja. Lice joj je zrailo od sree. Rina izljubi malu brau, pa se podignu drei Samsona u svom naruju, dok je Brunu, starijeg, drala za ruicu. Samson joj odmah poe priati svoja zapaanja za vrijeme odsustva od kue. Sve ono to joj je nejasnim djejim rjenikom priao Samson, godinu i po dana stariji Bruno je objanjavao. Samson je imao etiri i po godine, a Bruno est. Rina je s njima dvojicom ila dvoritem prema ulaznim vratima. Kad stigoe do ulaza, Rina ih paljivo zagleda. Roditelji su uli u dvorite autom. Uto stie i Dita. Izljubie se s roditeljima, pa Dita nastavi sa djecom, milujui ih po kosi uz poljupce. Ispitivala ih je o tome ta su doivjeli. Marko je otvarao vrata auta da bi Dita i Rina mogle poeti unositi stvari, a ujedno su im objasnili da su kasnili zato to su se vie od sat vremena zadrali u koloni auta na izlasku iz Tilpsa. Izgleda da je uzrok bila saobraajna nesrea koju je izazvao neki regrut. Dita i Rina se kradom pogledae i pogledom dogovorie da ne govore roditeljima za Erikov poziv. U istom trenu su obje pomislile na njega, ali se sjetie da nije otiao u grad autom i da nije samo on dobio poziv za vojsku. Zato nijedna ne ree nita, a Rina odlui da im kae kad budu svi uli u kuu. Znala je da e otac odmah traiti kafu, pa e im uz kafu i rei. A u tih pola sata moda i Erik izbije!, nadala se Rina. Otac ih upita da li su ta radile u podrumu, pa na potvrdan odgovor ode ipak da vidi kako to izgleda. Rina i Dita poee same unositi i slagati stvari. Marija je otila u kupatilo da se osvjei nakom puta, a Samson i Bruno su trkarali oko njih dviju, od auta do soba i nazad. Poeljeli su se sestara. Kad Rina i Dita unesoe sve stvari, s braom uoe u kuu, u dnevni boravak. Mati je jo bila u kupatilu, a otac u podrumu. Hoemo li rei za Erikov poziv ili da jo malo saekamo? Moda i stigne? upita Dita Rinu, na ta ova samo slegnu ramenima. Vidjet emo! ree. Ti nemoj govoriti nita... Ja u, ako vidim da ga jo nema.
101

Bruno se naao pored njih i poe raspitivati kakav poziv i kome poziv. One ga smirie rijeima da nema nikakvog poziva, da su htjele oca pozivati u kuu. A svaka za sebe je mislila o tome da se nije, ne daj Boe, Eriku ta desilo, pa se sada nalazi u bolnici. I za obje bi bilo loe to im nisu odmah rekle. Rasporedile su se koja e ta raditi. Rina je pravila kafu, a Dita dovravala poslove oko veere. U dnevni boravak ue Marija. Presvukla se i izgledala je svjeije. Uini joj se da je sve sreeno i zadovoljna ode do fotelje na kojoj je, prije nego to su oni stigli, sjedila Dita. im sjede, Marija pozva obje kerke da joj priu. Htjela ih je vidjeti i prije nego to Marko ue uti novosti, kad on ve nije bio tu. Doite pet minuta, pa onda nastavite ree. Ako se neto vano desilo bolje je da ja saznam prije Marka, mislila je u sebi. Svoje debele noge koje su jo izazivale divljenje kod mukaraca, ona podignu na stolicu kako bi joj krv bolje cirkulisala. Osjeala je kako joj se vene u njima nadimaju. Ukazae se bijele butine povisoko iznad koljena i ona osjeti stid pred kerkama, pa brzo prebaci preko nogu svoju dugu haljinu koja nije bila do kraja skopana. Dita i Rina prioe i sjedoe, jedna s jedne druga s druge Marijine strane. Bruno i Samson su se ve bili zaigrali. Sjedili su na debelom ilimu i slagali neke sliice. Bili su mirni. Marija kerke prvo upita za Erika. Dita je utala, preputajui Rini da kae kako misli da je najbolje. Rina ree da nije teko pogoditi gdje bi mogao biti u to doba. Gotovo je. No je ree jedna od njih i sve tri vratie pogled s prozora, gdje se kroz bijele zavjese slutila crna pomrina. Poee priati o stvarima koje su se deavale za vrijeme u kome se nisu vidjeli. Marko je jo bio u podrumu. Bio je zadovoljan uraenim poslom. Sve je pregledao i posebno obratio panju da sloene vree brana moda negdje ne dodiruju zid, jer bi mogle povui vlagu, pa se sve pokvariti prije nego to se primijeti. Stajao je jo unutra i razmiljao ta bi sad bilo najbolje prvo nabaviti i u koji dio podruma to smjestiti. Poto tu vie nije imao posla, izie napolje, zaustavljajui se na izlazu iz podruma pored nesloenih trupaca drva koji su tako razbacani zauzimali mnogo prostora. Primijetio je da su ve dugo nesloena i da ih Erik nee nikad ni sloiti dok ga on ne potjera. Da je to bio posao Rine i Dite, ona bi ve davno bila i iscijepana i sloena, konstatova sam za sebe. Prelazei pogledom preko velike hrpe, odlui da Erik ve sutra zapone sa cijepanjem. Ionako je bez obaveza. Trebao je jo ugasiti svjetlo i otii oko kue, na gornju stranu, do ulaznih vrata, ali od mraka nee vidjeti. Mogao bi zapeti za
102

koji trupac, pomisli Marko, pa one trupce koji su smetali prolasku plonikom poe bacati na hrpu. Bilo ih je desetak. Dotle se Marija malo ispriala s kerkama. Kako se otac jo nije pojavljivao, Rina i Dita posumnjae da neto nisu dobro uradile u podrumu, to je bio razlog vie da nijedna od njih ne izie vani i ne potrai ga. Poto su jo bile same, Marija e: Nali smo drugog momka za Rinu, kad onog nije htjela! Izgovarala je to kao da se obraa objema, a gledala je u Rinu.Oekivala je da e, obraajui se objema, ublaiti u Rini mogui bijes, pa je rijei izgovarala sa dozom nesigurnosti, kao da je osjeala strah od Rine zbog izgovorenog. Dita zadra pogled na Rini. Obje su bile iznenaene, a Rinu pogodi nepravda koja je izbijala iz tih majinih rijei. Osjetila ju je duboko u sebi. Isto to, ali slabijeg intenziteta, osjetila je i Dita, koju takoe obuze nezadovoljstvo. Pomisli da to isto eka i nju, da joj uine nepravdu! I to vlastiti roditelji! Rina, iako duboko dirnuta, osta krae vrijeme smirena. Kao da ju je smirivala neka uzviena boanska sila pravde i razumnog trpljenja. Kao daroviti pjesnik pod jakim utiscima, bila je puna rijei, no sve to je imala rei samo joj proe kroz glavu. Shvati da ne moe izmijeniti svijest svojih roditelja. Oni ne mogu shvatiti da time ranjavaju, da ubijaju njenu savjest i njenu duu, njeno srce. Ubijaju sve ono to znai ivot. Ona, Rina, upravo zbog toga, zbog roditeljskih nasrtaja da je usree na svoj nain, osjetila je u dubini sebe ono to mnogi nisu, a to je da bogatstvo ne znai gotovo nita ako su u njemu srce i dua ranjeni, ako je ranjeno ono to je sutina ivota ljubav i srea. Od nepravde koju joj ine i gorine koju je osjeala, negdje u njenoj dubini neto se izlijevalo i razlijevalo po itavom organizmu, poput toplote vodene pare, pa izbi na povrinu tijela. Na njenoj koi se pojavie bobice znoja zbog nekakve mune borbe s roditeljima i dolazee neizvjesne budunosti. Shvati da mora rijeiti problem svoje udaje. Tek tada joj bi jasno da roditelji vie razmiljaju o tome nego ona sama. Ona je eljela prirodno ivjeti, pa kad se pojavi pravi ovjek za nju, ona e to osjetiti i dati mu se... Marija je vidjela znoj na Rininom elu. Rina ga obrisa samo se ela i lica, mada ga je osjeala po itavom tijelu. Kerkina munina pree i na majku, kao kad sa jedne lopte usijanog eljeza toplota prelazi na drugu loptu koja je pored nje. Lijep je momak! ree Marija poto su obje kerke bile bez rijei. Priale su na albanskom, kao to je bilo uobiajeno kad razgovaraju s roditeljima. Na tome je naroito insistirao otac, jer je time elio spasiti svoj nacionalni identitet i svoj jezik od umiranja. Osjeao je na djeci da su sve vie Hrvati, pa je upotrebu albanskog jezika vidio kao jedini nain ouvanja korijena. Iz istog
103

razloga, i najvie zbog njega, elio je kerke udati za Albance koji su svjesni svoje nacije i koji na drugom jeziku ne znaju ni priati. Nee Rinu niko udavati! Udae se Rina i sama, bez tue pomoi! ree Rina majci jednostavno i polako, kao to je i mislila da se to treba rei. Osjeala se slomljeno. U tom trenu prokle cijeli svoj ivot. Nije imala ni toliko snage da nastavi zapoeti posao oko kafe. Sad, ovog puta, keri moja, morat e! Otac ti je rijeio. Vidite li emu vodi ova situacija? Mladi ljudi e prvi imati priliku... Nije dovrila misao, jer joj se pomuti u glavi od pomisli ta bi se sve moglo deavati. U tim trenucima Dita je dijelom misli bila uz sestru, a drugim dijelom uz brata Erika, jer on je u najboljim godinama za sve... I Rina i Dita su samo utale. Iako je zbog kazanog htjela otii od majke, da ne slua vie nita o tome, Rina je jo bila uz nju, nesvjesna ni kako ni zbog ega. Vidjet e sliku! Deko je zaista lijep. I djeluje pametno tiho, ali uvjerljivo nastavi Marija, jer je svaki put ranije kad bi razgovarali o tome, Rina vritala od bijesa. Marija je mislila kako bi je ovoga puta s malo vie upornosti i mogli nagovoriti da prihvati. A momak, mu, se vremenom zavoli. Treba da s njim prespava nekoliko puta, a dalje e ii samo od sebe. Rina za drugog ovjeka ne zna i nee ni znati. Bit e srena, iako sad misli da nee jer ne poznaje ivot, razmiljala je Marija. Eh, boe! uzdahnu Rina. Zbog ovog to ujem, alim to sam iva. alim to sam Albanka. Voljela bih i da sam ona bijedna crna Ciganka, a da sama sebi sreu biram zamislila se jo dublje Rina. Marija i Dita nisu bile iznenaene njenim rijeima, jer je i ranije Rina uvijek naglaavala da nije sve u bogatstvu, te da ona mata o naruju princa u kojem bi sreno lebdjela, bila mu u potpunosti predana. Ako bi bio lijep, zgodan i pametan, bila bih srena da mu se predam. Takav bi trebao biti mukarac, a ena da se u njega duhom utopi! Eto, to je srea i ovog i budueg ivota... To je iz nje govorila njena njena enska priroda, pa nastavi: Zar da se dam onom koga ne volim?! Da mi on uzme ivot?! Da mi uzme duu?! Da mi onaj koga ne volim uzme srce?! Rina to izvede teatralno kao da glumi u pozoritu, a ne samo da bi iskazala suprotstavljanje majci. Jednostavno, tako su govorili njeni osjeaji. Njene plavozelene oi se ispunie tekim suzama. Osjeti se sasvim zarobljena u svom ivotu, neslobodna, ali i kao viak u porodici. Toliko toga je imala rei protiv takvih vjenanja i takvih sklapanja brakova, da joj se inilo da o tome moe ispisati de104

belu knjigu. Zato nije mogla nita ni zapoeti. Dva puta je pola da neto kae, ali svaki put joj rijei zastadoe neizgovorene, jer je svaki put zakljuivala da je bolje da nita i ne poinje. Opet je bila odluna da se suprotstavi svima, pa i ocu. Udat u se za onoga s kim osjetim da u biti srena! ree napokon. To jo vie rastui Ditu, jer je slutila gotovo sigurne probleme. Majka Marija je poela dublje disati. Bila je zabrinuta. Bolje mi roditelji znamo ta je srea nego ti! tiho ree majka. Inae su priale jako tiho, vie iz tog razloga da Marko ne bi naiao hodnikom i uo diskusiju, nego to su se uvale svae, dok je svaka svoje stavove branila. Za mene? upitno e Rina majci. Ne samo za tebe! Za vas sviju! mislila je Marija na svu svoju djecu. Marija je bila tuna, ali je prikrivala tugu i pokazivala je samo ljutnju zbog Rinine neposlunosti. Ve odavno znam ta je za mene najbolje! ree Rina i ustade, odluna da prekine razgovor o tome. Ni ona nije eljela da ih otac zatekne u toj prii, ba kao da je osjetila oev ulazak. Doista, u se otvaranje ulaznih vrata. Ulazio je Marko. Rina je namjeravala da ode do kupatila, umije suzne oi i opere curnice od suza. Mislila je i da se tamo zakljua neko vrijeme, da odboluje, ali je ve bilo kasno. Da se ne bi srela s ocem na hodniku uplakanih oiju i sa suzama na licu, ona ne krenu u kupatilo, ve se povue u kuhinju. Stade ispred sudopera, pusti vodu i pljusnu se po uplakanom licu. Otac je polako iao ka dnevnom boravku, razgledajui kao i svaki ovjek koji je nekoliko dana bio odsutan. Marija se podigla iz fotelje i ostala stajati na mjestu, pratei pogledom gdje e mu sjesti, a Dita je skoila i doekala ga na vratima odaje. Marko primijeti da, ga kao i obino nije doekala Rina s rijeima dobrodolice i pitanjem: Kako si? Ali, poto u grgljanje vode u sudoperu, pomisli da je zauzeta poslom, pa nastavi dalje. Bacao je poglede po Mariji, Diti, Brunu i Samsonu i po zidovima odaje. Proe ispred Marije i sjede na fotelju ispred koje je ona stajala. Marija je malo saekala sa sjedanjem, ekajui da se on prvi spusti. On otpuhnu, kao da eli dati do znanja da je njegov radni dan zavren. Rina, koja se nekoliko puta pljusnula po licu, sada se brisala, pokuavajui zaboraviti sve kako otac na njoj nita ne bi primijetio. Mogao ju je svaki as pozvati preda se i pitati kako je, kao to je esto znao initi. Jesi li za kafu? upita Dita, obraajui se ocu, ali to je podrazumijevalo da e i majka piti s njim.

105

Rina je oklijevala u kuhinji. Nije joj se izlazilo pred oca. Jo je otpuhivala kao da iz sebe izbacuje neku energiju koja ju je tjerala da ide posvaati se sa roditeljima. Borila se sa osjeanjima koja su joj optereivala svijest i istovremeno pokuavala sve razumjeti, ubjeujui sebe da je normalno to to doivljava od svojih roditelja. Oni su odrasli u takvim uslovima. Pod istim uslovima su se oni, njeni roditelji, uzeli, pa otud nose takvu svijest. Prije nego je s ocem o tome i priala i prije nego je i vidjela sliku, Rina je bila sigurna da nee prihvatiti taj oev zahtjev. Razmisli, pa odlui da e ipak pogledati sliku. Uzet e je i kobajagi razmiljati nekoliko dana, pokuavajui da u srcu neto osjeti prema tom mladiu i onda e je vratiti i rei da ne ide, da ne moe. Pokuat e lijepo sa ocem, bez svae. Pokuat e mu objasniti da je vie ne ubija s tim. Sjeala se dva takva pokuaja koja je imala u zadnje dvije godine. Dva puta su neki roditelji dolazili da je prose... U njenoj dui sinu iskra svjetlosti i nade da e uspjeti. To joj je podsvijest obznanjivala sluenu istinu. Od tolikih emocija podsvijest je probudila neto u njoj. To neto je znalo sve o njenoj prolosti i njenoj budunosti, ali ona toga nije bila svjesna. No, iskra nade koju je spoznala, oraspoloi je. Jednostavno, posta ispunjena nadom i nekom sreom. Cijelo vrijeme je u kuhinji pravila neke pokrete, da bi izgledalo kao da neto radi. Majka je pred ocem utala o malopreanjem razgovoru, a Marko je zapalio cigaretu i gledao u umjetnike slike okaene po zidovima. Na televiziji su upravo bile zadnje minute centralne informativne emisije Dnevnik, pa se Markova panja zbog teke politike situacije u zemlji, usmjeri na to. Nije nita ni govorio. Dita donese kafu za sto. Bila je vrela i puila se, pa se njena para podizala paralelno s dimom Markove cigarete stavljene na pepeljaru, dok je on zasukivao rukave koulje kako bi lake popio kafu. Informacije koje je uo opet ga vratie na nesreu zbog koje su kasnili, te u svojim mislima poveza taj sluaj sa politikom situacijom i sve veom krizom koja je bila rezultat politike odnosno borbe za kulturu. Iako je svima u porodici to bilo jasno, Marko otkri svoja trenutna razmiljanja: Treba razumjeti ovu omladinu! Taj to je izazvao nesreu pri tom Marko pogleda u svoju enu kao da ju je pogledom pitao ini li se i njoj tako ako je regrut, kako smo uli da jest, razumljivo je... Dita koja je sjedila ispred roditelja i sipala im kafu, problijedi zbog tih oevih rijei, ali oni to ne primijetie jer joj je kosa bila rastresena i padala preko lica. Sjetila se Erikovog poziva, pa opet poe razmiljati o njemu. Bila ga je po106

tisnula pria o Rininoj udaji. I kako to da njega jo nema, pomisli. Tek tada je obuze strah od pomisli kako e se otac osjeati kad sazna da je Erik dobio poziv. Nisu vie smjele ekati da ne kau, pa je Rinu i nju isto muilo zato ga nema kui? Bilo bi mnogo lake svima da je on tu, da je prisutan. Rina, im saslua oeve rijei, pozva Ditu da doe k njoj u kuhinju. Poto se ja jo slabo osjeam apnu ona Diti na uho idi ti i uzmi poziv iz ladice radnog stola i reci im! Dita osjeti da joj se na tren dlanovi oznojie i postadoe mokri. inilo joj se da se sva trese od neizvjesnosti. Ipak ree da e to uraditi. Ja u se malo kasnije ukljuiti ree Rina Diti i ova krenu. Bilo je krajnje vrijeme da kau da bi sa sebe zbacile odgovornost, jer ih je obje muila misao da se ba Erik ne nalazi u bolnici. Kako bi se onda opravdale roditeljima zato to im odmah nisu rekle? Dita je prilazila stolu gdje se nalazio poziv. Radni sto je bio malo sakriven, jer se na njemu uvijek nalazilo zlata za obradu i zlatnog nakita, pa je roditelji nisu vidjeli sa mjesta na kom su sjedili. Ona uze poziv i krenu prema njima. Rina ju je pogledom ispratila iz kuhinje i vidjela kad je prola sredinom odaje. U istom trenu Marko iz depa izvue fotograju mladia za kojeg je odluio da mu bude zet. Ostanite smireni! drhtavim glasom, gotovo plano, poe Dita, oekujui reakciju roditelja. Ovo je naem Eriku poziv za vojsku! Prui majci poziv, jer je ona bolje od oca razumjela hrvatski jezik. Roditelji su gledali u nju ukoenih pogleda i razrogaenih oiju. Ni Dita vie nita nije znala rei. Nije mogla. Kao da je ona tome bila kriva. Majka se nije snalazila i nije uzimala prueni list papira, pa Dita nekoliko puta isprui svoju ruku prema njenoj i ponovo je povue k sebi. Poziv!!! tiho i muno izgovori Marija, kao da joj se glas otimao iz grla. Sabra se i prihvati poziv iz Ditine ispruene ruke. Dita je izgovorila samo jednu rije prije oca, jer je on ve s fotograjom u ruci bio spreman da zovne Rinu da mu prie. Poslije svega ovoga fotograja mu sama iskliznu iz ruke, dok je on kao skamenjen gledao poziv u Marijinim rukama. Fotograja je pala pored prazne olje za kafu, licem okrenutim gore. Lijevo od njih Bruno i Samson, koji su se do maloas gotovo neujno igrali, kao da neto naslutie, poee zuriti u Ditu i roditelje, bez ikakvih pitanja. Impresionirao ih je izgled roditelja i gotovo plaan Ditin izraz lica. U tom drutvu jedino se mladi sa fotograje koja je leala na stolu, sreno smijao, otkrivi lijepo sloene bijele zube... U njih je lijepa Rina trebala da se zaljubi i za njega je trebala da se odlui.

107

Otac se u mislima nalazio u optini. Analizirao je stvarnost. Marija se nagnula prema muu i itala tekst poziva. S vremena na vrijeme je prekidala itanje i objanjavala mu na albanskom, mada je i on, kao i ona, sve dobro razumio. Rina prie. Mislila je i o Eriku i o svojoj udaji, ali joj se pogled prilijepi na fotograju mladia koji se, izgledalo je, smijei ba njoj. Znala je da je fotograja za nju. U tom trenutku zaboravi Erikov poziv koji su roditelji jo razgledali iako su ga bili proitali. Izgledalo je kao da su mu se udili. Rinine misli opet odoe na udaju i to vie nije eljela gledati fotograju, pogled joj je sve vie letio ka njoj. Bio je jai od nje i lijepio se na mladia sa fotograje. Pobueni osjeaji iz glave joj istisnue pitanje upueno njemu sa fotograje:Tjeraju li tebe tvoji kao i mene moji? Pomisli da su moda i njeni roditelji odnijeli neku njenu fotograju njemu i njegovim roditeljima. ta ako su?... ta se on sada pita?... Sve te misli proletjee joj kroz glavu za nekoliko sekundi i ona je nakon nekoliko pokuaja uspjela odlijepiti pogled od fotograje. Gledala je u roditelje, ali su joj misli bile na vjenanju. Otac je na fotograju zaboravio. Razmiljao je o Erikovom odlasku u vojsku i svemu onom to je bilo vezano za to: politika, kriza, poloaj Albanaca u svemu tome, njihov porodini poloaj... A gdje je on sad? upita podiui se sa fotelje. Dita i Rina gotovo uglas rekoe da je u Tilpsu sa djevojkom. Marko nije nita govorio. etao je po odaji, od kuhinje do prozora. Istog onog prozora ispred kojeg je i Erik stajao. Izgledalo je da e prsnuti od muke. Svima je bilo teko ali su to nekako smirenije i lake podnosili, dok Marko nije uspijevao da se smiri. etao je kao sama ovca u toru koja gleda druge da na njivi pasu. Svi su ga gledali, ak su i Bruno i Samson prestali da se igraju. Nekoliko minuta niko nije rekao nijednu rije. Pored televizijskog aparata na koji niko nije obraao panju, ulo se samo Markovo brektanje i to svaki put kad bi se okretao ispred kuhinje ili ispred prozora. Nije alio novaca koje je dao u optinu, ve mu je muka bila vea pri pomisli da bi to ak moglo biti opasnije po njegovog sina. Poto ih je bilo vie koje je podmiivao, sad se pitao da nije neko od njih Srbin ili moda i Hrvat, ali izdajnik. Ili moda je i Hrvat a nije izdajnik, nego je elio da njegova, Markova porodica, nestane iz tog bogatog naselja, jer su bili jedini Albanci. Na prozor su bile navuene zavjese, a on ih nije ni pokuavao smaknuti da bi pogledao napolje, znajui da nita nee vidjeti od mraka. Zaustavio se pored prozora gledajui u prazno. Bio je svima okrenut leima. Izgledalo je da se smiruje. Pitao se da li da ide u grad traiti sina ili ne. Grad je veliki i gdje bi ga traio? S druge strane, nije imao strpljenja da ga eka u kui. Rijei da prvo ode
108

u najveu bolnicu, a onda e ve vidjeti... Okrenu se i tad ugleda sve poglede uprte u sebe. A zna li on za poziv? upita. Ako ne zna, moda ne bi mogao biti u udesu!, pomisli, a Rina kao da mu proita misli, ree: Ne! Ne zna! Erik jo ne zna za poziv! Dita je zaueno pogleda, ali u istom trenu je razumjela zato je Rina tako odgovorila. Marku laknu. Prie vjealici na kojoj nije bilo nita, osim njegovog tankog ljetnog kaputa. Navue ga na sebe. Ipak e u grad. Nikom nita ne govorei vrati se do stolia na kojem je maloas pio kafu, i nagnu se da uzme kljueve mercedesa. U tom asu se oglasi zvonce. Svi su odmah pomislili da je Erik, ali i upitali ako je on zato bi zvonio. Do vrata je prva stigla Rina i otvorila ih. Iza nje su bili i svi ostali. Kao mala djeca nagrnue na vrata. Ispred njih je stajao nepoznati ovjek i pridravao Erika koji nije ni bio svjestan da se nalazi pred kuom. Pozdravie neznanca i prihvatie Erika. Neznanac ree da je taksista i pokaza na auto. Luiza se nije pojavljivala iz auta. Promatrala je sa sjedita. Erik je bio toliko pijan da su ga odmah smjestili u krevet. Marko je nekoliko minuta ostao s taksistom na stepenitu. Malo su popriali i Marko mu je platio vonju. Svima u kui je bilo lake, a Marija se naginjala nad uspavanim Erikom da provjeri kako die... Bilo je ve dosta kasno. Prola je pono i sa jo desetak gostiju u kafe baruMiris mora nalazio se i Rahman. Nije vie znao koje pivo po redu pije. Samo je kvasio usne i jezik i vraao au na sto. Nije vie ilo, a u njemu je bila samo elja da naginje i naginje, jer nije znao ta bi drugo radio. Na nekoliko stolova su bile podignute stolice. Bio je to svima vie nego jasan znak ne prihvataju se novi gosti. Ukoliko bi netko i navratio, bio je pijan jer je dolazio iz druge kafane koja se upravo zatvorila, a takve gazda Ivan nije elio. im bi neko ustao iza stola i iziao, Ivanove radnice su istile sto i na njega podizale stolice. Malo zbog Rahmanovog pijanstva, a malo zbog ispraanja gostiju, Ivan je tek povremeno dolazio i sjedao na stolicu nasuprot Rahmanovoj. Ostajao bi koji minut, pa se opet dizio i odlazio. Rahman ga je zamarao svojom priom, pa je Ivan nekad bio odsutan iako je mogao sjediti s njim. Rahman je ponavljao ve satima kako je u njegovom preduzeu bezobrazluk. Nemogue je da niko ne zna pravi razlog zato nema para. I gdje su pare? postavljao je on pijan Ivanu pitanje po ko zna koji put, a Ivan mu je nekoliko

109

puta odgovorio da mu je ve rekao o tome ta misli ko je i gdje je krivac, da bi na Rahmanova ponavljanja utao i slijegao ramenima. Ako ti ne zna ta se radi u tvojoj rmi, kako bih mogao znati ja posljednji put mu je odsjekao Ivan, pomalo glumei ljutnju, a od tada je Rahman upozoravao kako ima Boga i kako e on jednog dana kazniti pokvarene... Ivan ga je molio da ide kui, da je vrijeme. Pitao ga je zna li koliko je sati, a Rahman mu je govorio o svom potenju, o tome da nikom nije duan, pa da nee ostati duan ni njemu. Vadio je izguvani novac iz depa, jo uvijek svjestan njegovog znaenja, pa ga opet vraao u dep, sve dok sam ne odlui da se podigne i krene. To vee posljednji gost koji je napustio kafe - bar Miris mora bio je Rahman. Nekoliko minuta prije polaska, izuo je jednu patiku da bi pokazao kako moe i u jednoj otii kui i ostati iv, pa e tako ostati iv i bez onih linih dohodaka koje mu duguje preduzee. Kako nikako nije htio obuti tu patiku, Ivan mu iznese nekakav crni kaput koji je visio u podrumu iznad sanduka rezervnog pia. Uspio je prevariti Rahmana da je njegov, te mu ga je obukao a u jedan od depova stavio je Rahmanovu patiku. Tako je Rahman te veeri u dugom crnom kaputu koji se osjeao na vlagu i s lijevom patikom u depu iziao iz kaa sa rijeima: Bog e imati velikog posla, ali moe on to sve bez iije pomoi zavriti! Na svu sreu, nije stanovao daleko. Svega petsto - esto metara dalje. Nakon sat vremena ljuljanja stigao je u svoju samaku sobu, uspio sa sebe svui kaput i izuti onu desnu patiku, te se onako u hlaama prevalio preko kreveta. Crni kaput, koji mu je spao s lea pored kreveta, gurnuo je mrmljajui sasvim pod krevet. Jo je malo mrmljao prije nego to je zaspao. Uglavnom, vrata njegovog stana su bila sasvim dobro zatvorena.

Glava III

Negdje poetkom jula Sarajevom su poele kruiti prie o nekom nervnom pritisku koji izaziva osjeaj nadimanja, ali i neopravdan osjeaj straha. Takve prie nisu potekle iz usta lijenika, ve iz naroda. Narod je priao o svojim zapaanjima, o onome to ih je muilo. Priali su da se to osjea u zraku... Strah se neosjetno uvlaio u narod kao to se mrak useljava u domove, samo to je svako novo jutro odnosilo mrak, a strah se udomaivao i ostajao.
110

Od toga se pojaavao pesimizam i crne slutnje, no nije jednako djelovalo na sve graane. Bilo je i onih kojima je sve bilo razumljivo i oekivano, jer su takvu klimu upravo oni i stvarali. Kao da su za to bili dugo pripremani i obuavani... Veinski narod je sve vie liio na stado ovaca koje jo ne vidi vukove iz okolnih uma, ali ih osjea, pa u kom god pravcu da krenu eka ih ista sudbina. U zraku je visjela uznemirenost. Osvitao je etvrtak. Bio je poetak mjeseca jula. Kad su Salkini roditelji ustali da se pripremaju za posao, sunce je ve bilo povisoko iznad i jedino je ono ulijevalo toplinu. Selmu, svoju kerku, nisu budili. Tog dana ona nije ila nigdje. Sulejman, otac, kao i obino, prvo je na posao odvezao svoju enu, a onda se i sam odvezao. Selma se probudila oko osam sati. ekalo ju je mnogo posla. Odluila je oistiti i malo preurediti kuu. Napravila je sebi kafu, popila je u kuhinji i odmah se dala na posao. Cijelo jutro nije izila ni u dvorite. Sav dodir s okolinom bio je kad je otvarala prozore da izrai prostorije ili otrese arafe i prekrivae. urila je, a da bi sve zavrila, nije se odmarala ni minuta. Imala je sedamnaest i po godina. Od Salke je bila mlaa dvije godine i dva mjeseca. Svojom tamnom i bujnom kosom liila je na oca. U stvari, u svemu je vie liila na oca, a Salko na majku. Dok je radila, Selma je, ni sama ne znajui zato, razmiljala o Salki. Navikla je da se esto uju, a on se odavno nije javljao. Neto je prestao da se javlja. Pomisli da je moda na terenu. Znala je da se obuka izvodi daleko od kasarne, daleko od grada i da se to zove teren. No, kao da je ula njegov glas. Kao da je ula njegov zov... Postade sigurna da je to zato to ga se puno poeljela... Iza podne, sama u kuhinji, malo je prezalogajila. Opet se bacila na posao. Kad je sve zavrila, sjede na stolicu za velikim stolom u trpezariji. Tu se objedovalo jedino kad su imali goste. Razmiljala je ta bi jo mogla uraditi, kad zidni sat otkuca petnaest sati. Obino je u to vrijeme potar raznosio potu po naselju, pa pomisli da prvo ode pogledati u potansko sandue, da vidi ima li pote, a onda bi moda mogla otii do svoje prijateljice u susjedstvu. I ona bi trebala biti kod kue. Ipak joj se ne dade ustati sa stolice i otii u dvorite do sandueta. Osta sjediti sjetno zamiljena, kao kad se dijele dva vremena, kao kad ovjek zapoinje novi ivot, a starog se prisjea, pa mu se u dui javljaju osjeaji koji analiziraju prolost i pitaju za budunost koja se vremenom sama obznanjuje. esto je tako znala razmiljati, a da toga nije ni bila svjesna. Zavrila je srednju kolu i upisala pravo. No, to i nisu bile neke novine, jer je svako njeno

111

razmiljanje o budunosti bilo usko vezano sa prolou, kao da su prolost i budunost slijepljene, pa ne mogu jedna bez druge... Misli joj preplavie neke slike. Strane i nejasne. Teke. Tune. Bez boje. Imala je dojam da ih je sanjala, pa da su tokom dana izblijedjele... I nikako nije mogla sebe vidjeti kao redovnog studenta pravnog fakulteta. Svaka njena pomisao na to bivala je zamjenjivana nekim drugim nejasnim mislima. Sjetila se i Salkine djevojke Sonite. Nema je ve desetak dana. Bi joj i to neobino. Voljela ih je oboje i eljela ih vidjeti u optini, na vjenanju. To je silno eljela, ali svaki put je i ta slika bratovog vjenanja bila bljea iako je elja uvijek bila ista... Iz zamiljenosti u koju je uronila, tre je zvuk kunog zvonca. Ona skoi i pree brzo hodnik nastojei da bude neujna. Bila je sama kod kue, pa prvo pogleda na pijunku. Vidje potara Zdravka, njihovog susjeda i otvori vrata. Mislila je da je on ve bio proao naseljem, pa ree: Malo kasni... Mislila sam da si ti ve proao. Zdravko se dobro drao s njenim ocem i najee se javljao kad je imao poiljke za njih, koristei priliku da se raspita za novosti. Zadra me Beo svojim problemima. Moro sam i dvije rakije popiti. Ne da biciklo. Kae jedna je rakija za jednu nogu, pa tako ja morado dvije. Zdravko je znao da Selma poznaje Beu. Bili su susjedi. Beo je vie puta dolazio do njenog oca da priupita ta on misli kako e se ova situacija zavriti i ta e donijeti. Selma je na sebi imala dins hlae koje su dobro ocrtavale obline njenih dugih nogu. Bujne grudi su joj nadigle koulju, pa je ona ispod njih labavo padala po ulegnutom stomaku sve do kukova. Tridesetogodinji Zdravko potar sve to zapazi gledajui je i prijatno se osmjehujui. Bio je od nje dvije stepenice nie, pa ju je mjerio pogledom ispod svoje apke to je prekrivala veliki dio ela. Dok ju je gledao oi mu bljesnue. Kao da u njima sinu svjetlost groma. Ah, tako mlada! Netaknuta!, pomisli u sebi pogledavi u njene naivno-nevine oi. One su otkrivale duu, a skrivala ih je bujna valovita kosa koju je pokuavala zadjenuti za ui. No, osim ljubaznog osmijeha, nije se usuivao uiniti nita vie ime bi joj dao do znanja da mu se dopada, iako mu se javila velika elja. Jesi li sama?... Kako su ti starci? upita. Polako je traio pismo, samo da bi se due zadrao s njom. Na poslu su odgovori Selma. Oi su joj bile uprte u njegovu veliku potarsku torbu u kojoj je bilo jo mnogo pisama.
112

 Nervozni su ovih dana. Zbog posla nastavi Selma, gledajui njegove prste kako prebiru po uspravno sloenim kovertama u torbi. Ah, evo! Znam da je tu negdje. Bio sam prelistao ree on, izvue kovertu i prui joj je, gledajui je sa simpatijama. Oca sam ti prije ee viao. U zadnje vrijeme ga ne vidim. Gotovo uvijek je na poslu. Ve odavno radi due. ree ona i gotovo dodade: Boji se otkaza s posla, pa zato!, ali preuta. Ne mora on sve znati, pomisli. Posla ima. Samo para... ne dovri potar svoju misao nego stisnu usne i slegnu ramenima. Ba tako kau i oni. Ne razumiju... Ne znam... Ne znam...Ni ja... slijegao je Zdravko ramenima kao da ni on nita ne razumije. Jo nisam ula da iko zna! Neka, neka radi. Ko radi on se i nada obori Zdravko pogled kao da zaali u tom trenu to i ona ne razumije. Ipak, ne bi ona to ni mogla shvatiti, zakljui, pa dodade: Najtee je sauvati ovo to imamo! smislio je tu reenicu zbog elje da se ouva Jugoslavija. Selma ga je gledala s uenjem dok se pitala na ta on to misli i ta je time htio rei, pa on shvati da to nije trebao rei. Onda poeli da on krene. Dugo se ve zadrao. Moda je neko gleda iz susjedne kue, a na narod odmah na svata pomisli. Pogled joj poe lutati po komijskim avlijama. Jedna od njih bila je i potarova. Ah, u ova vremena! zajahivao je on na svoje biciklo, mahnuo Selmi rukom i odgurnuo se iz dvorita uz misao:Znam ja, mala, kako u te imati! Odlui se tad na psiho-magijske meditacije. Dobro je znao kako e to obavljati i dodade sebi da nije prvi koji se slui time. Selma zatvori kuna vrata u trenutku kad i on ode iz dvorita. Vrati se na isto mjesto, nestrpljivo otvori kovertu s jedne strane i ne primijetivi da adresa nije napisana Salkinim rukopisom. Kovertu stavi na sto, a pismo razmota. Prvo, kao i obino, pogleda u datum i iznenadi se. Pisano je prije dvadeset dana. Potom joj se pogled prikova na sintagmu pored datuma Pritvor u Poljanici. Nita nije shvatala. Osta zauena i zbunjena. Primijeti da pismo u njenim prstima drhti. Kao da sam znala! izgovori nekim drugaijim glasom.

113

U tim trenucima joj se stvarno i inilo kao da je znala. Brzo poe itati pismo, a kad dovri spusti ga ispred sebe na sto. Prvo je pomislila na Sonitu, a onda i na tu djevojku iz Poljanice. A Salko?! Kako mu je? Zato nije odmah poslao pismo? Kako e to roditelji prihvatiti?... Pored svega, sada i ovo s njim. Roditelji se pitaju ta emo jesti, a on ... Ma, da... Ne moe on to shvatiti. On u vojsci ima sve... Ne zna on kako je ovdje... Vidjee kad doe... Nekako joj je opet bilo najvie ao Sonite. Ukazae joj se njegove plave oi, kao nebo plave. Te oi Sonita esto sanja. Sama joj je rekla. Ugleda i nju na njegovim irokim grudima. Oi su joj zatvorene, a svoje tanke prste provlai kroz njegovu svijetlu kosu matajui o svojoj budunosti s njim... Selma se nala u Sonitinoj koi i od velike tuge zaplaka. U mislima se vrati dvije-tri godine unazad kad su za nju predstavljali par iz ljubavnih lmova. Od tada do danas pomisao na brata je bila i pomisao na Sonitu i obratno. Voljela ih je jednako, a sad... Rui li se to njen ideal ljubavi? Od tog pitanja se u njenoj dui stvorio bol. Nije mogla da zamisli da nisu zajedno. Za nju su bili najljepi ljubavni par... Plakala je... Suze kao da su ublaavale bol. Kad se smirila zamoli Boga da Sonita za to nikad ne sazna, ali osta osjeaj da je to nepravedno. Da li da joj kae ili ne kae? Nije mogla da odlui, samo oni za nju nisu vie bili ono to su bili do tada. Njihova ljubav u njoj je izgubila svoj prijanji sjaj i nestae i onog osjeaja. Otila je u kupatilo da sapere suze i opet se vratila stolu. Uzela je pismo i ponovo ga proitala. Ipak, neto tu nije u redu. Dok je gledala u napisana slova, kao da je gledala brata. Kao da je bio tu. Opet pomisli na djevojku zbog koje je bjeao iz kasarne. Pokuavala ju je zamisliti. Da vidi kako izgleda... Opet proita pismo i dok ga je drala u ruci, pogled se spusti na kovertu, na ispisanu adresu. Vidje da nije Salkin rukopis i to je jo vie zabrinu. Pogleda na peat i vidje da je pismo poslano tek prije tri dana. Gdje je bilo do sada?, zapita se i jako se uplai. Osjeti da joj srce ubrzano lupa. Zato mi je u mislima cijelo jutro! Znala sam da neto nije u redu! Preplavie je najcrnje misli. Kao da je prelistavala knjigu sa stranim slikama zla... Nepun sat nakon toga, na kunim vratima se pojavi majka, Devada. Dok se izuvala oglasi se uzdahom koji je odavao umor i koji Selma u u dnevnom boravku. Podigla se i krenula majci u susret. Sretoe se negdje na polovini hodnika. Sve mirie! Posredila si, duice moja! ree majka. Eh, maloprije sam... Taman sam sjela. Bile su nasred odaje. Selma nije pitala majku za uzdahe. Znala je da su od problema na poslu, to je jo vie rastui. I majka primijeti njenu tugu, pa poe

114

paljivije razgledati odaju. Pomisli da je moda Selma pri sreivanju slomila neku vrijednu stvar ili neto slino, ali nita nije primjeivala. Sve je bilo kao i ranije. Danas se meu radnicima prialo da bi se rma za dva-tri mjeseca mogla zatvoriti, da emo svi biti otputeni. Ovi iz uprave nita ne govore, ali nisu veseli poe Devada o poslu, a u grudima osjeti dodatni nemir. Kradom je pogledala u kerku i nastojala da uoi eventualne razlike. Pomiljala je da se sa Selmom neto desilo, jer obino nije bila takva, a Selma se, zbog majinih uzdaha, suzdravala da joj kae za pismo. eljela je da se majka malo smiri, pa da joj onda saopti. Dok se vidno umorna sputala na stolicu, Devada je skidala torbicu s ramena. Stavi je na sto, ispred sebe, pa obje ruke stavi na nju, kao da se u velikoj guvi nala u autobusu okruena nepoznatim svijetom. No, nije bila svjesna svoga postupka. Selma je iz kuhinje upita da li bi neto popila ili e prezalogajiti do veere. Samo bih au vode iscrpljenim glasom ree Devada. Da malo odahnem. Razmiljala je o Selmi. Znala je da se ne vara, da se s njom neto dogodilo. Inae, Salko je po svemu liio na nju, majku. Imao je njene plave oi i svijetlu kosu. Zbog toga je esto aljivo prkosila muu da je on samo njen sin. Ponosila se njegovom ljepotom. Njene misli odoe njemu... Selma je au do vrha napunila vodom pa ju je paljivo nosila da ne prospe. Razmiljala je: Nema se ta ekati. Mama e biti smirena kad situacija u dravi bude bolja, a kad e to biti, samo Bog zna. ula sam da su jo troje otpustili progovori Devada kad se Selma nala nasuprot njoj. Selmina ruka zadrhta i prosu malo vode po stolnjaku. Kako u joj sada rei? upita se, no majka je preduhitri: S tobom neto nije u redu? Nisi dobro? Selmi se razbistri mozak i odlui da joj kae. Trudila se da ostane mirna. Zato mi to kae? upita majku, glumei zauenost. Vidim... Ima neto... Saekaj malo! ree Selma i ode u svoju sobu, pa se vrati s pismom u ruci. Od Salke je. Bolje da sama proita nego da ti ja priam ree pruajui joj pismo. Bilo je to dovoljno da Devada shvati da je u pitanju neto runo. Zadrhtala je i iako ju je bilo strah i dodirnuti pismo, uze ga. Papir se tresao u njenim prstima. To je to... Znala sam da neto skriva... poluglasno izgovori pa poe itati.

115

Selmu je obuzimao snaan strah. Bojala se za majku. Sva se najeila netremice je gledajui. Majina brada se skupljala, ali nije nita govorila. itala je pogledom. Nee izdrati da ne zaplae!, zakjui Selma. Samo da ne bude i gore! Kako je majin pogled iao po redovima slova, Selmi se inilo da zna i koje rijei ita. Gotovo je. Sad e se prevrnuti sa stolice! Vidjela je da majka nema snage ni za jednu rije. Njeno lice potamni i vie nije drhtala nego se tresla. Pismo joj ispade iz ruku, a lice postade potpuno mokro od suza. Nije pala, ali se Selmi uini da ona vie ne zna za sebe. Otri da joj donese tablete za smirenje. Neka, mama! iv je! tjeila je majku, pridravajui je. Vano je da mu nita nije! Podigla joj je glavu i drala dlanovima koje je skvasila vodom iz ae. Vojni zatvor je jo gori od ovog izusti Devada, ne mogavi se sjetiti koji je to ovaj zatvor. Nee mu nita biti pokuavala je Selma da je smiri. Popij tabletu, bie ti lake! Devada je popila tabletu. Uz Selminu pomo podigla se na noge, otila do konog trosjeda i samo se prevalila. Rukama se drala za glavu nadlanicama skrivajui oi. Muila se. Selma nije imala snage ita da uradi. Sjedila je pored nje, pogledala je i pitala se gdje li je Salko u tim trenucima, kako mu je i ta radi? Prolo je ve vie od pola sata. Selma nije znala da li je majka zaspala ili jo trpi svoju muku utei. Oi joj nije mogla vidjeti. U toj savrenoj tiini njih dvije su iekivale Sulejmana. Selminim mislima i pitanjima nije bilo kraja. I on e se vratiti s loim novostima s posla, jer svaki dan se dogodi neto runo. Opta drutvena situacija se svakodnevno pogoravala. I ne samo u Sarajevu. Nezadovoljstvo i panika su ulazili u narod poput zraka kojeg su udisali. Stariji su priali da sve manje ljudi vjeruje u Boga i da je to razlog. Devada je jo neko vrijeme ostala nepomina. Samo su joj se prsa irila i skupljala. Znak da je iva. Selma se premjestila na fotelju pored nje. Pomiljala je da upali televizor na kom je trenutno bila majina sjena. Informacije sa ekrana su bile kao droga. Bez njih se nije moglo. Otkucavalo je sedamnaest sati. Selma pritisnu dugme daljinskog upravljaa za televizor. Ekran se razvedri, a na njegovoj svijetloplavoj boji pisalo je Vijesti. U istom trenutku se i Devada, kao da se probudila iz sna, poe dizati. Selma pogleda u nju i pomisli da e i ona pogledati vijesti. To im je svima u posljednje vrijeme bila navika, ak i Selmi koju politika nije nimalo interesovala. Devada je izgledala izgubljeno. Duboko uzdahnu i nigdje ne gledajui, poe se dizati na noge, to Selmu iznenadi. Ve se nagnula

116

prema njoj i pola da je prihvati rukama. Morala je skoiti sa fotelje i nainiti dva-tri koraka, a majka bi pala prije nego bi stala na noge. Kuda e, mama? ta ti treba? prihvati je za ramena i vrati nazad. Devada se iznenadi. Ah, ti si tu! glas je odavao njenu slabost. Mislila sam da mogu! Zato meni ne kae? Nisam znala da si tu. Ah, draga mama, pa gdje bih bila? Nisam u dvoritu... Na Devadinom licu su se jasno ocrtavali tragovi njenih nadlanica, a na elu tragovi prstiju. Obrazi su na sebi zadrali osuene suze. au vode bih ree pokorno, kao da se stidi svog postupka... Uvodne informacije na televiziji nisu ule. Selma donese vodu. Srce mi trai vodu! To je od straha, pomisli Selma ali preuta. Dok je Devada pila, Selma je na noj primjeivala koliko je voda okrepljuje. Ba tada se kroz hodnik zau Sulejmanov hod. Nisu ga ule ni kad je autom doao u dvorite ni kada je otvarao ulazna vrata. Dok je iao hodnikom psovao je: Danas su sve sami lopovi u ovoj dravi! Njih dvije odmah razumjee zato psuje. Sigurno ni danas nisu dobili plau. Iako je tek sjela, Selma se podignu da bi oca doekala na nogama. On ue u dnevni boravak i zatvarajui vrata za sobom primijeti da su njih dvije utuene i da je Devada plakala. Zauen, zastade nasred odaje. Ne ree nita, samo poe zagledati as Devadu, as Selmu. Traio je razlog, a nijedna ni druga mu nisu nita govorile, i prvo to on upita Devadu bi: ta je? Da nisi izgubila poso? Glas mu se upravo vratio u grlo nakon prvotnog iznenaenja. Devada pognu glavu, kao u znak poniznosti pred Bogom zbog sudbine koja je snala. Selma je otila u svoju sobu po pismo koje je odnijela dok je majka leala. Selma e ti rei ree napokon Devada, pogleda oborenog dolje. Ona stvarno i nije vidjela nita. Gledala je u neku neodreenu taku. Pojavi se Selma sa pismom. Otac je jo stajao nasred odaje. to ne govorite ta je ljutito upita Sulejman kerku. Od Salke je. Pa ta je? Valjda nita opasno... U zatvoru je.
117

Njemu neto ne dade da odmah pone itati, ve osta zamiljen petnaestak sekundi s pismom u ruci, ne miui se s mjesta. Kao da unaprijed nije vjerovao u ono to e proitati, traio je sebe iz Salkinih godina da bi znao zbog ega je mogao biti kanjen. Dotle se Selma povukla do kuhinje i ostala naslonjena na ivicu zida, gledajui oca koji zakljui: Ako nije bjeao preko ice zbog cura, onda je tua! Onda poe itati pismo. Nakon kraeg vremena ree: Aha, znao sam! pa nastavi itati da bi nakon krae stanke dodao: Znao sam ta je dribac uradio. Odmah sam znao, ko da sam sve gledao! govorio je, a iz oiju mu je izbijao plamen. Njega komandant kaznio bez razloga. On misli da je njegov otac budala... Ja u vjerovati njemu vie nego jednom pukovniku ili generalu... oslovi Sulejman komandanta sasvim sluajno po inu, kao da je i on bio u kasarni i sluao sve one prie. Potom baci pismo iz ruku, ba onako kako bi najradije bacio i svog sina da je sad tu i da moe. Selma prie, sagnu se i uze pismo sa arenog ilima. Iz Sulejmana je izbijala neka vatra, arila mu lice i elo. utao je. Odluio je da nee galamiti na njih dvije onako utuene. Doe do Devade i sjede do nje. Nadimao se od muke, ali onaj koji je izazvao to sve sad nije bio tu. Stiskao je usne, pokazujui svoju zabrinutost i nervozu. inilo se kao da e utisnuti svoje usne izmeu sastavljenih vilica i zuba. Devada prie jednom prozoru i poe gledati napolje, kao da je htjela rastjerati dio briga. S te strane kue vidjela se najvea avenija u Sarajevu, ba ispod njihove kue, otprilike kilometar vazdune linije. Avenija je bila prepuna vozila u oba pravca. Na pravcu za prilazak centru grada, auta su se primicala u dvije kolone. Bila je to strana do njihove kue. Krajnjom kolonom auta su bre prolazila. Njen pogled je padao preko krovova kua koje su bile poredane poput redova vinove loze. Iznad njihove kue s te strane bio je samo jo jedan red od tri kue, a gore sasvim iznad, neto strmije, uzdizao se vrh koga su zvali arobna glava. Bio je obrastao umom koju su svi uvali zbog zelenila i mira. Prozori zgrade fabrike duhana privukoe Devadin pogled. Bila je to duga zgrada uz aveniju Bratstva i jedinstva. Gledala je u kretanja auta i inilo joj se da je i ivot takav. Bio je to ivot grada... Njen pogled se preselio dolje. Vidjela je sve kao na dlanu. Taj prizor kao da je malo oivi. Pokuavala je izbrojati prozore u najviem, treem redu na zgradi fabrike duhana, ali nije mogla. Gledala je fabriku iskosa, pa joj se ve od polovine inilo da su prozori sastavljeni i nije mogla uoiti razmak izmeu njih. Koliko tu ljudi svojoj djeci zarauje kruh?, upita se. Uoavala je i zelenkastu boju njenih zidova koji su bili uprljani ali i ostarjeli. Oko zgrade fabrike duhana, niz aveniju, nekoliko zgrada kao da se
118

takmiilo koja e biti via. Bile su novije gradnje. Tamo iza, uzdizalo se jo jedno brdo. Ono je svojim oima, kroz prozore tih divnih kua, gledalo na prizore koje je i Devada vidjela, prizore ivota njihovoga grada, grada koji je ivio u njihovim srcima i ije su se due sjedinjavale s duom grada, kao to se sjedinjuju sve rijeke i mora s okeanima i ine jedinstvenu vodu. Tamo daleko, mnogo dalje, gotovo u magli, nalazilo se jo jedno brdo. Devadin pogled, poput vozila na aveniji, stie do prvog nadvonjaka iznad avenije, i od njega dalje nije vidjela. Bilo je to toliko daleko da na nadvonjaku nije mogla due od petnaestak sekundi uoavati ivot saobraaja, a da joj se oi ne zamore i ne zamagle... Sulejman zovnu Selmu koja je bila u kuhinji da mu opet donese pismo. Njegov glas trgnu Devadu i okrenu se k njemu. On je htio pogledati je li Salko stavio adresu pritvora. Nije se mogao sjetiti da li ju je vidio. Nije bio ni primijetio da je pismo pisano dok je Salko jo bio u Poljanici. Selma se, dok je o tome razmiljala, uplai. Primijetie i datum kad je pismo pisano! Da ih, oca i majku, jo i ta muka mui... Ona je jo ranije razmiljala o tome da skupa sa Sonitom pokuaju uspostaviti vezu sa Salkom. Prui pismo ocu i vrati se prema kuhinji. Dotle Sulejman na brzinu preleti pogledom preko lista i primijeti da nema adrese. Nije magarac mogo ni adresu napisati! gotovo uzviknu i ponovo baci papir. Selma se okrenula i pogledom ispratila papir koji se jo dva-tri puta prevrnu prije nego pade na areni ilim. Njih dvije su znale da je i njemu teko, mada je kritikovao Salku. Moda dijete nije znalo adresu zatvora? branila ga je majka. Bilo je to prvi put da progovori nakon dugog vremena i Sulejman malo podie glavu. Ispod jako izraenih crnih obrva koje se takoe podigoe, ukazae se smee oi. Kad njima pogleda enu, one kao da se ugasie od njenog pogleda kao to bi se ugasila dva grumena ugljena kad bi se na njih prosula voda. Selma se lagano primaknu pismu i uze ga. Uzee ga, staviti u kovertu i uvati u svojoj sobi dok Salko ne doe da mu pokae rukopis kojim je pisana adresa. A neka vidi i datum na peatu kad je poslano... Sulejman se smirivao. Nije imao drugog izbora. Tek je sedmi mjesec otkako je Salko u vojsci, a toliko se toga ovdje promijenilo. Ovdje u Sarajevu, a i u cijeloj dravi, razmiljao je Sulejman. Salko to ne zna. Nije osjetio, nije vidio... Zbog toga je njemu do..., razmiljao je dalje Sulejman, potpuno smiren, sjedei na konom trosjedu. Poe gledati televizijski program. I njemu samom je u ovih nekoliko trenutaka postalo jasno koliko je toga drugaije za ovih nekoliko mjeseci... A Salki ni dvadeset godina nije. Jo je dijete... Raalostie ga ta razmiljanja o sinu jedincu. Vratie ga dvadeset godina u prolost. Vidio je sebe, sjetio se
119

kakav je bio u njegovim godinama kad su u pitanju bile ene. Dua mu se ispuni osjeajem mukosti, nekog posebnog mukog ponosa. Postade ponosan i na svoga sina. Emocije sree su bile toliko jake da se Sulejmanove oi orosie suzama ponosa. Devada ga je gledala i kao da je itala njegove misli. U trenutku kad mu zasuzie oi znala je da je bio daleko u prolosti. Primijeti i osmijeh na njegovom licu, kao kad joj je u ali prebacivao koliko je ona za njim ludovala kad su bili mlai. Taj osmijeh na licu trajao je i trenuci sjeanja i ponosa u kojima se nalazio. Devada je sve znala. Kao da je bila u njemu i ona prva progovori: Kako ima srca govoriti tako rune rijei o svome sinu? Prisjeti se kakav si bio ti kad si bio njegovih godina! Kako mu ree ba ono o emu je razmiljao, bi nekako nemoan da pokae muku silu, kao to je obino inio kad mu je ona proturijeila, pa uzvrati: Koliko ti muke nanese tvoj sin? Ti si bio gori! to se ne sjeti? htjela je nastaviti: sebe kad si za mnom tri brda pjeaio, ali se suzdra samo zbog Selme koja je u kuhinji mogla sve uti. Zbog Selme i ne nastavie prepirku, iako se i u jednom i u drugom javila elja da sada kau jedno drugom ko je za kim vie ludovao i kakvo je ensko, a kakvo muko kada su u pitanju one stvari... Smirie se. Niko nije nita govorio. Ostali su tako izvjesno vrijeme, a Selma je u kuhinji vie oslukivala ta njih dvoje priaju, nego to je neto radila. Oekivala je da joj kau ime da ih poslui. Majka opet prie prozoru da bi rasterala rune misli o Salki. U mukloj tiini se uo samo televizor, pa Selma iz kuhinje upita ime da ih poslui. Otac ree da bi najbolje sjela kafa, da nije gladan. Selma upita majku hoe li i ona kafu ili e neto drugo. Devada se vrati od prozora i sjede na trosjed pored mua, pa maznim glasom, da bi se izmirila s muem, jer je pretjerala, ree: Popiu, da pravim drutvo muu! Nije joj bilo do ale, ali je eljela razbiti brigu Sulejmanu, dok je on u svojim mislima sve vie kopao, sve dublje analizirao situaciju. inilo mu se kao da e neto iskopati. Neto otkriti. Ali nije ilo... Dua kao da je neto osjeala i nagovjetavala, ali to njegov razum nije nikako mogao razumjeti. Selmi postade lake kad je primijetila da su se i oni smirili. ta emo ako ostanemo bez posla? upita on. Devada nita ne odgovori, samo uzdahnu. udno!... udno!... Sve je ovo udno!... nabrajao je zamiljen.

120

 Ljudi se mijenjaju. ato se mijenjaju?... Ba oni ljudi koje godinama poznajem, zato se oni mijenjaju... Zatvaraju se. Boje se ita rei... Ne znam... Ne znam... To ti na njima uoava, mislila je Devada i zaueno ga gledala, kao iznenaena iako je i ona sama to isto primjeivala. Uini joj se da on o tim promjenama na ljudima pria prvi put, a znala je da se to odnosilo uglavnom na ljude pravoslavne vjere. Zato rme propadaju? Pa tolike krae? Mahom... Mahom... izgovori Devada glasno. Zato je teko izvui svoje zaraene pare. Moda emo sutra u novinama proitati da je i naa rma pokradena... Svak postao maja za sebe. Kao da nestaje jedinstvene vlasti i jedinstvenog sistema... Selma je donijela kafu. Sobom se rairio prijatan miris. Stavila je tacnu na sto i poela sipati u ldane, na ijem dnu su se sijali mjesec i zvijezda. Iz uguma i ldana puila se vrela kafa to Sulejmana asocira na fabrike dimnjake iz kojih se svakim danom sve tanje pui, dok se jednog dana sasvim ne pogase. Opet su nam odgodili plau izusti Sulejman. To je prvo i htio rei kad je doao s posla, pa Selmi i Devadi postade jasno zato je odmah s vrata psovao. Devada prva prinese ldan ustima. Ona je kafu voljela dok je vrela. Sjetno je gledala u ldan, oprezno srui iz njega da se ne opri. Ba ovih zadnjih nekoliko dana Nenad Peri me stalno pita za Salku. Kao da je slutio da emo dobiti runu vijest. Devadi to ime trenutno nije znailo nita: Koji je to? upita i u trenu joj pade na um da je ba taj ovjek bio kod njih kad je Salko odlazio u vojsku. To je onaj visoki brko. Moe li se sjetiti onog krupnog ovjeka? Prije etiri godine je iz Crne Gore doao za direktora proizvodnje. Vie puta smo se penjali na arobni vrh, slikali odozgo grad preko naselja. Voli puno kae posmatrati Sarajevo sa visine. I sve se neto razmilja a nita ne govori. Devada potvrdi da se sjetila i da ga se dobro sjea. Ali to je dobar ovjek. Uvijek je sa radnicima i s nama efovima pogona. Dolazio je on ovdje vie puta sa mnom. Ti si jednom, ini mi se, bila u bolnici, a jednom si bila na poslu. Selma je potvrivala ocu. Ona je oba puta bila kod kue kad je Nenad dolazio. I on pita za Salku? prijatno zauena upita Devada. Bilo joj je jako milo, pa nastavi:

121

 Lijepo od njega. Jo kad je Salko odlazio u vojsku, inilo mi se da je neki dobar ovjek. Izgleda skroman... ini mi se da voli alu? Jeste, mama! ree Selma. Nimalo se ne pravi vaan zbog svog poloaja. ta si mu reko? obrati se Devada muu, mislei na pitanje vezano za Salku. Nisam nita. ta u mu rei kad nisam ni znao. Sutra u mu rei. Bie mu ao. Vidjet e ree Devada upravo onako kako je mislio i njen mu. Ma bie nekako. Ne vrijedi se sikirati otpuhnu Devada. Sve troje se sloie da e biti bolje. Crna kafa i njen miris smirili su ih i unijeli nadu u ljepu budunost.

Glava IV

Bila je nedjelja na ponedjeljak. U etiri sata ujutro desetar Jovo je iziao iz kancelarije i iz dosade etao hodnikom. Na tom spratu zgrade na dugom hodniku bio je sam. Bio je deurni svoje jedinice, pet kroz trideset. Njegovo posljednje deurstvo u vojsci. Ostalo mu je jo samo pet dana. Kako se bliio kraj vojnog roka i on je postajao sve nervozniji kao i ostali kojima se bliio kraj sluenja. Sve ee je pogledao na svoj sat. U pet je trebalo da budi vojsku i pokuavao se oduprijeti sjeti koja ga je povremeno obuzimala. U mislima je na trenutke tonuo u prolost, a u drugima se pitao ta ga eka u budunosti. Nije imao mnogo izbora. Znao je da e biti teko. Bit e teko! Bit e teko!, ponavljao je u sebi. Dvije minute prije pet sati, Jovo ue u spavaonicu. Pred svoje nenaspavane oi namaknu lijevu ruku. Gledao je u kazaljku koja je odbrojavala sekunde. Baci nekoliko pogleda po krevetima spavaonice. Iz njih su dopirali ujedinjeni zvuci pitanja drugova to su spavali dubokim snom. Kad je sekundarica na satu bila na dvanaest, on povika veoma glasno: Ustaj, vojsko! Ustaj, vojsko! Ustaj, vojsko! Dok je to izgovarao drugi put, vani se oglasila vojnika truba za buenje. Du cijele spavaonice nalazila su se dva reda kreveta podignutih na sprat. On je etao izmeu njih i svojim tamnim oima mrko ibao po vojnicima, pourujui ih da se oblae i izlaze napolje, na jutarnju skulturu. Nasuprot vratima, na zidu na kom su bili veliki prozori odakle je pogled padao dolje na pistu, bile su gusto
122

nabrane tamnosmee zavjese. Sastav im se teko razaznavo, a od njih se napolju nije nita vidjelo. Bilo je vojnika koji su jo zijevali u svojim krevetima, kao da se nisu odmah mogli razbuditi, i kao da nisu imali snage da odmah iskoe iz kreveta i brzo stanu na noge onako kako je to Jovo elio. Neki su nerazumljivo mrmljali kao da jo spavaju i sanjaju. Zbog toga je Jovo etao od zida do zida du cijele spavaonice i pogledao lijevo-desno. Pourivao je vojsku i izgledao sasvim ozbiljno. Napolju se budio jo jedan vrui ljetni dan. Mjesec je blijedio, kao da se topio. Iako mu je to bilo posljednje deurstvo, Jovo nije poputao u svojoj uobiajenoj disciplini. Svi napolje! Svi napolje! pravio se strog. Ja posljednji izlazim iz spavaonice i silazim na pistu. Niko mu nita nije odgovarao. Bez koulja! Bez koulja! Goli do pasa! Goli! ponavljao im je kao maloj djeci, ne prestajui pogledati sat na svojoj ruci. Po planu za dorukovanje trebao je u est sati i pet minuta biti s postrojenom jedinicom ispred ulaza kuhinje - sala broj jedan, a tog jutra je bilo vie pospanih nego obino, pa kao da su i oni malo usporavali ostale. Goli! Goli! Goli! rekao sam. Osvit Pravni je bio spreman prije ostalih. Stajao je prislonjen uz krevet i posmatrao jo nerazbuenog Antu ukia koji je sjedei na krevetu vezivao svoje izme. Osvit nije htio prvi izii napolje, na pistu i dolje ekati ostale. Bilo mu je ljepe, onako golome do pasa, da eka tu, u spavaonici. Pitao se zato Ante izgleda toliko neispavan kad su sino istovremeno otili u krevete. A Ante je izgledao kao da itavu no nije spavao... Iznad Osvitovog kreveta bio je krevet Bojana Zakraieka, visokog Slovenca. Njega ve sedmicu dana nije bilo. Nalazio se na kursu za desetare i samo njegov krevet je bio prazan i jo uvijek dobro zategnutih ivica koje niko nije pokvario od kad ga je Bojan prije odlaska zategao. Osvit je simpatisao Bojana. Nije znao zato. Njemu nije smetalo to je esto od drugih vojnika sluao rune prie o Slovencima. Nikad se nije posebno pitao zato se to pria niti ko su ti to tako priaju. Bojan nije onakav kako oni gopvore za Slovence, govorio je Osvit poesto sebi. Desetar Jovo prie vratima. Pripremao se da naredi izlazak, poto vojnici nisu izlazili sami. Stajao je raskoraenih nogu i ljut. Izgledalo je kao da eka nekog da se s njim bije. Gledao je po cijeloj odaji po svima i skupljao snagu da se na njih izdere, da izlaze.

123

 Jo minut! prodera se Jovo, glasno upozoravajui da ga svi uju, jer je vidio da ima onih koji jo nisu spremni. Morao je tako glasno, jer su vojnici poeli priati izmeu sebe, pa je u spavaonici, gdje je spavalo stotinu i devetnaest ljudi, vladala velika buka. U jednom trenu njegov pogled pade na krevet Dragana Gligorijevia, kapijaa od prije samo pet dana. Ba u tom trenu Dragan je navlaio ebe na glavu da ne uje amor koji je bivao sve glasniji. Jovo je upravo htio izdati nareenje da izlaze napolje, ali vidjevi Dragana, on odustade. Bio je zaboravio da on radi na kapiji i krenu prema njegovom krevetu. A koji je ono! upita vidno razljuen. To je kapija! odgovori neko. Jovo se sjeti i vrati se nazad. Dragan je sve to uo ali se nije micao, jer je znao da ima pravo nastavirti spavati. Osvit je pogledao as u desetara koji se vraao vratima, as u Dragana koji se nije mrdao. Kao da ga je dirnula Draganova odvanost. A ispod ebeta je virio samo vrh glave i na njemu crna kosa. Do tog trenutka Osvit nije znao da je Dragan kapija. Zbog toga mu je to bilo jo udnije, jer je, po dogovoru, tog dana i on trebao poeti raditi na kapiji broj jedan. Ima ih koji su mnogo mudruiji od mene. Polako mute i ute. Dok je to govorio u sebi, mislio je na Dragana. Od kad je to Dragan kapija? Kad je to major Kosta boravio u jedinci i njega odabrao? Ta pitanja su se munjevito smjenjivala u Osvitovoj glavi. Po njemu, Dragan nije imao niti visinu niti izgled za takvo radno mjesto. Nije posjedovao ni ostale karakteristuike za koje je posljednijih dana uo da ih vojnici-kapijai moraju posjedovati. udno da je ba njega Kosta odabrao. Ako ga je on i odabrao?! I kako to da on ve radi? Ko to u jedinici zna, kad on ne zna, a drui se sa svim vojnicima iz jedinice, pa i dalje. Ni od kog to nije uo! Kako mu niko nije rekao? Ili niko nije znao? Ili o tome niko ne razmilja nego samo Osvit, pa to nikome i nije na umu? Pitanja nisu prestajala... U svijesti vrati lm nekoliko dana unazad. Prisjeao se da je sa Draganom tri puta nasamo priao. Dobro se sjeao sva tri susreta i zna da Dragan kapiju nije pomenuo nijednom rijeju. A sjetio se i da mu je izgledao aren, kao da mu je htio neto rei. I on je dva puta bio zaustio da pita Dragana ta mu to eli rei, i zbog ega se suzdrava. ta je to Dragan u sebi skrivao ako nije to da je postao kapija? Iz tog izleta u prolost, Osvit zakljui da je Dragan na to mjesto morao doi nekom vezom. Zato i uti! Neka! Pametan ovjek! A koji to ovjek ne voli samome sebi ugoditi?! U istom trenu i on sebi dade za pravo to o kapiji uti i krije od svih. Koliko li je samo onih koji bi na kapiji eljeli raditi, a imali bi prednost nad njim samo
124

zbog nacije? Moda sam i ja mogo sada nastaviti spavati, jer ja veeras radim?, pomisli u sebi. Ipak se strpio, jer iako je sve po Redinoj prii bilo sreeno, on jo u sve to nije bio siguran. Uzdao se u Redu Bosnia, ali kapetan Risti bi moda sve to mogao pokvariti. Poto se Jovo vratio i stao uz vrata, ne ekajui vie ni jdne sekunde izda nareenje da svi idu napolje. Vojnici jurnue na vrata kao ovce na ispau. Na hodniku se pomijeae sa vojnicima iz drugih jedinica, ali dolje na pisti, svaka jedinica zna svoje mjesto... Iz cijele zgrade kuljala je vojska napolje, kao to bi iz vjetakog jezera huknula voda pri podizanju brane. Tako i oni preplavie pistu. Za nekoliko minuta cijela zgrada je bila prazna. Deurni jedinica su postrojavali vojsku za tranje. Jedinica pet kroz tricdeset potra za Jovom stazom prema zgradi u kojoj je bilo skladite opreme. Prolazili su pored sportskih terena, obilazili zgradu i vraali se na pistu. Dok je trao skupa sa ostalima, Osvit je cijelo vrijeme razmiljao ta da radi. Odluio je da navrati kod Rede Bosnia, u njegovu spavaonicu. Znao je da e ga nai na spavanju. Kad je eta ulazila u zgradu, Osvit se, nikom nita ne govorei, izdvoji od drugova dok su jo ili hodnikom izmijeani sa vojnicima iz drugih eta i ode u Redinu spavaonicu. Niko od drugova nije primijetio da se izdvojio, jer su svi urili na umivanje i zatezanje kreveta. Bili su zadihani. Osvit je lagano otvorio vrata i promolio glavu unutra. Ta odaja je liila na odaju u kojoj je on s drugovima spavao. I ona je bila ispunjena krevetima, samo se vojnici jo nisu bili vratili sa skulture. Poto se Osvit napolju, radei skulturu, nadisao svjeeg zraka, zapahnu ga ustajali zrak spavaonice. Drugaije je smrdio nego u njegovoj spavaonici, inilo se Osvitu. U lijevom redu kreveta udaljeni od vrata, spavala su dva vojnika. Jedan od njih dvojice bi trebao biti Redo, pretpostavljao je nastojei da neujno zatvori vrata za sobom. Primicao se na vrhovima prstiju, a oni su spavali krevet do kreveta. Stade iznad njih. Stajao je nekoliko trenutaka posmatrajui obrise ispod ebadi. I jednom i drugom je vidio samo vrhove glava i obijica su imala crnu kosu. Bio je ubijeen da drugoga ne poznaje, pa se zbog toga ustruavao da skloni ebe s bilo kojeg. Ipak otkri prvog do sebe. Nije pogrijeio. Redo odmah progleda. Bio je tek poeo uranjati u san, nakon to ga je probudila truba i dernjava deurnog jedinice. Zbog buke koja je tada stvorena nije mogao odmah zaspati, nego je navukao ebe na glavu da bi je to manje uo. Zato, im Osvit dodirnu ebe, on die glavu i zaudi se to ga vidi bez koulje. Golog. Izvini, trebo sam te samo pet minuta trudio se Osvit da govori to tie.
125

Nije elio da se onaj drugi probudi, a Redo je trljao svoje oi, pokuavajui shvatiti ta se deava. ao mi je to sam te probudio, ali... nastavi Osvit tiho, sjedajui na susjedni krevet, na kom je plahta bila izvuena ispod madraca i izguvana, a pola ebeta na podu. Nita, nita progovori Redo. Ovi e ionako jo malo navaliti, a s njima sam namjeravao na doruak... A zato ti ne spava? to si go? Sa skulture sam. Moji se sad umivaju, pa urim... A to ne spava? Je l te deurni natjerao da ustane? zijevajui upita Redo i zbaci ebe sa sebe. Nekoliko dlaka se ukaza na njegovim prsima. Sjede na krevet. Osvit nije znao ta da mu odgovori. Nije ga deurni natjerao, ali nije ni znao kako bi se usudio jo spavati kad nije imao nikakav dokaz kod sebe da je rasporeen na kapiju. Hmmm... Nisam morao ustati, ali... poe on odgovarati pa se onda zamisli kao da se tek sada priprema za razgovor sa Redom. Petnaest do est je dodade tek da bi neto rekao, a kako bi se Redo bre razbudio. I ti io na tranje? i dalje se udio Redo. Jesam. Jesi li ti to eo? Pa ta u? zbunjeno odgovori Osvit. Niko u eti ne zna. Kako u rei da sam kapija kad nikakav papir na kom to pie nisam vidio. Sve je samo na prii. Redo se osmjehnu, ali ga bocnue Osvitove rijei, jer je do sada sve ilo preko njega. Njemu je Osvit uvijek izgledao naivan, a sad se i uvjerio u to, ali i iznenadio tome. U oku do zida leao je Makedonac Tode Vlahov. On je imao zavren ekonomski fakultet. Uvijek je bio smiren, sa blagim osmjehom na licu. Bio je nekoliko godina stariji od generacije s kojom je sluio i to se i primjeivalo po njegovom zrelijem ponaanju. Zbog kolovanja je sluio tek sada. I on se neto pod ebeton uznemirio, pa Osvit uuta. Mislio je da je zbog njihovog razgovora, no on se ubrzo smiri. Osvit pomisli da se namjetao i da e opet zaspati. Redo je bio leima okrenut krevetu na kojem je Vlahov spavao, ali je i on osjetio da se Vlahov mrda. A ta ti eka? glasno e Redo i okrenu se prema Vlahovu pa aljivo priprijeti: Hoe li da te voda iza vrata probudi? Volio je Redo tog Vlahova. Sad je bio siguran da ga je Vlahov uo i razmio, na ta se ovaj, leei na boku i okrenut njima leima, prevrnu na lea i zbaci ebe sa glave. Opet nije ni pogledao u Redu, a za Osvita nije znao da je tu.
126

Gledao je niza se. On i Redo se ve dugo poznaju i drue, pa je znao za te ale. Osvit ga je paljivo gledao. Na prvi pogled uini mu se da je Vlahov Ciganin. Lice mu je bilo izrazito tamno, a crna ravna kosa kratko oiana, trepavice duge, a oi okruene gustim crnim obrvama. Imao je ugojeno vojniko lice i debele usne ispod ravnog nosa normalne veliine. Iako je Vlahov bio jo snen, Osvitu se on uini kao ovjek koji je sve proao i u ivotu mu je sve ravno. Bez ikakvih briga. Zatim skide pogled s Vlahova, elei nastaviti razgovor sa Redom: Da te pitam. Tek tad Vlahov primijeti da on i Redo nisu sami, pa okrenu glavu i pogleda u Osvita. Nikad ga ranije nije vidio. Da li da idem ili da ne idem danas na nastavu nastavi Osvit. Kakvu nastavu? Ako si lud idi! To Osvita ohrabri. Bio je zadovoljan. Kad e se odmoriti? Dunost ti je ii na kapiju? i jo neto htjede rei, ali se suzdra. Ovaj to osjeti i zastidi se. Pomisli da se Redo u njega razoarao jer mu ne vjeruje. Ne bih ja ... Ne ide mi se, ali... ta ali? Spisak je kod majora Koste! U to budi siguran! A Kosta je, ovjee Boiji, ovdje zakon! Zna li kako on voli Krelu? pri tom je aludirao na komandira kapijaa koga su tako zvali, a da niko nije znao zato. On Krelu voli vie nego kapetana Ristia. Krela je bio Bosanac, musliman iz Travnika, i zbog toga je Osvitu sve to bilo nesgurno. Ni on sam nije znao objasniti zato je ba zbog toga sumnjao u njega, ali bilo je tako. Iako o tome nikad nije razmiljao, otkako je doao u vojsku Osvit nije navikao da se Bosanci neto pitaju. Zato je s nekom poniznou objanjavao Redi zato se cijele sedmice krio od kapetana Ristia, elei da ga ovaj ispusti s uma, da ga izgubi iz vida. Njih dvojica su priala glasno, ne krijui nita od Vlahova.. Eto, zato ne smijem nikom rei i nikom otkriti da postajem kapija dovrio je svoju priu Osvit. Redo, jo jednom iznenaen tom naivnou, udari se po elu nadlanicom desne ruke. Smijao se u udu i bio se zagledao u Vlahova koji je i dalje sjedio na svom krevetu, iza njih dvojice. Tamnoputom Makedoncu se Osvitova pria nije inila naivnom, ali to nije iskazao. Ipak, zbog Rede se malo nasmijei. Bio je ve dobro razbuen i zaigrae mu crne, vesele oi. Osvitu se uini kao da i one neto kriju.
127

 Pa ega se boji? upita napokon Redo, stiavajui smijh u sebi. Da e me skinuti sa spiska! Ko e te skinuti? Bojim se da e me skinuti kapetan Risti. Prio sam ti da sam izbjego in desetara. Od toga dana on meni prijeti terenom. Prijeti mi... htjede dodati da bi ga i major Kosta sigurno skinuo sa spiska da zna da je odbio in, ali se strpi. Vidio je da mu se Redo previe zbog svega udi, pa se uplai da ne bi i njega naljutio. On ne poznaje Ristia? obrati se Redo Vlahovu i okrenu se prema njemu. Risto uvijek prijeti. Je si li primijetio da on od poetka naeg vojnog roka uvijek samo prijeti? On je takav nastavio je Redo gledajui as Vlahova, as Osvita. Njegove rijei kao da ohrabrie Osvita. Osjeti da je pretjerao s nepovjerenjem i to i priznade Redi. Ama, ne brini se! Ne brini kad ti kaen nastavljao je Redo ozbiljno, Osvit se vrati unazad i sjeti se one veeri kad je otiao u kafanu kroz kapiju broj jedan i iz nje donio za Krelu i drutvo peenje i litar viskija. Ne znam da li ja poznajem toga ovjeka, toga majora Kostu? Osvit e, pokuavajui da meu likovima ocira koje nije poznavao po imenu pronae koji bi to bio on. E, njega ti je teko vidjeti. On rijetko izlazi iz komande, a rijetko je i u kasarni. On je najee na putovanju... Glava je on. Osvit nekoliko puta pree dlanovima preko glave. Bio je srean i ponovi to vie puta: Dobro je... Dobro je... Njegove oi su mijenjale boju. Od radosti su postale plavlje i svjetlije. Nije vie osjeao ni neprijatan miris u spavaonici. Odluio je da se poslije doruka, nikom ne govorei, izdvoji iz jedinice i nae Redu i Vlahova. Upoznajte se! najzad se sjeti Redo, a Osvit i Vlahov se nadvie iznad njegova kreveta i jedan drugom stegnue desnice. Redo nastavi ne prestajui da se ali: Ovo je Vlahov... Vidi, reko bi ovjek da je Cigan. Bilo je to na raun tamnoputog Makedonca, a Osvita predstavi Vlahovu: On je Pravni. Iz mog je kraja. Zato se borim za njega da nam se pridrui. Stojei iznad njih, Osvit ih je obojicu promatrao i elio to prije otii. Osjeao je tih prvih momenata neku odbojnost prema Vlahovu a nije znao zato. Dobro, onda idem ree i krenu, pa se sjeti Gligorijevia i vrati se korakdva nazad. A poznate l Gligorijevia?

128

 On radi na glavnoj kapiji. Dolje uz komandu. Jedino su on i na komandir Marinko Kaki bili na kursu za kapijaa jo prije tri sedmice. Osvit nastavi prema vratima i ode udei se, a sam za sebe protumai kako da jedino njih dvojica mogu biti komandiri. Samo to izie na vrata vojnici nahrupie unutra. Njih nekoliko se prepiralo. Bili su zadihani i iz njihovih rijei Osvit zakljui da su ostali due na skulturi jer njih nekoliko nije valjano obavilo vjebe. Posljednji ue deurni, a kad on ue grupa koja se prepirala, razie se, svak prema svom krevetu. Mnogi nisu uoili da je i ta svaa bila vie na nacionalnoj bazi, izmee Hrvata i Srba. Poto su dobrano kasnili, deurni ih je pourivao da bre zateu krevet. I Osvit se morao pouriti. U spavaonici nije naao nikog. Pogleda kroz prozor i vidje da je njegova jedinica na pisti. Jo nisu bili u stroju, nego su stajali u nekoliko grupa i ekali naredbu za postrojavanje. Osvit pouri...

Glava V

Tog ponedjeljka Redo je samo zbog Osvita promijenio svoju smjenu. Osvit mu je bio simpatian i inio mu se odan mladi. Uoavao je da nema nekog naroitog ivotnog iskustva, a uz to je bio i naivan, isuvie iskren. Samo je izaao iz kole, rekao bi Redo sebi. No, vrijeme je pred njim i nauit e.Od onih je to misle da je u praktinom ivotu sve onako kako je napisano u pravilima, i da se u ivotu ini kako su ga u koli uili i kako stoji u knjigama. Iako je bio Osvitovih godina nije se dugo kolovao, ve se jako mlad zaposlio u Hrvatskoj. ivio je potpuno samostalno nekoliko godina prije sluenja armije. Zbog toga je tako razmiljao o Osvitu Pravniu. Zbog ljubomore izmeu vojnika koju je izazivala elja za radom na kapiji odluio je da ga lino upozna sa svim to se tie rada na tom poslu. Poznavao je i Marinka. Znao je da je iz Bosne, ali da dri samo do Hrvatske i nekako ohol i istovremeno stidljiv, i inilo mu se da nee na pravi nain Osvita upoznati s onim to je njegova dunost i pravo. Redo nije shvatao da se iza te oholosti i stidljivosti krije prava realnost Marinkova mrnja prema zajednikoj armiji koju je bio prisiljen sluiti. To su mnogi vojnici drugih nacionalnosti razumjeli i o tome priali samo u svojim nacionalnim krugovima. Kako je onda postavljen za komandira?! Meutim, to je da bi u
129

njemu pokuali ublaiti mrnju prema zajednici, i ima tu i drugih razloga! Bilo je takvih razmiljanja nekih vojnika koja su ustvari bila potpuno i opravdana... Redo i Osvit su se otprije slabo poznavali i rijetko kontaktirali, ali razgovori u vezi sa radom na kapiji su ih zbliili. Iako je imao vie od pola sata do vremena za smjenjivanje, Osvit se poeo oblaiti i dotjerivati za svoj prvi odlazak na kapiju. Bio je srean i ponosan to mu je uspjelo. Negdje u stomaku osjeao je igru ivaca kao da se priprema za vaan ispit. Zbog toga nije bio oputen. im se poeo pripremati, nekoliko vojnika se okupi oko njega. Posmatrali su ga kao da se pripremao na neku vanu pozorinu predstavu u kojoj e igrati glavnu ulogu, a i Osvit se tako dotjerivao. elio je da izgleda to ljepe, utegnut u sivomaslinastoj uniformi na koju je uvijek jednako bio ponosan. To mu je bilo veoma vano. Posmatrai se nisu udaljavali. Gledali su ga bez prekida i bez rijei. U tim trenucima za njih je bio vana osoba. Pitali su se, svaki za sebe, kakav e Osvit biti. Hoe li biti dobar za njih, jer ponekad se dogodi da se okasni iz grada, da se vie popije. A ponekad e zatrebati prolazak do kafanice za kupovinu. Neki su se pokuavali prisjetiti da li se nisu dosad negdje moda zamjerili Osvitu. On je sad vojnik iz obezbjeenja! Ve su u njemu vidjeli vojnog policajca. Prie i Gligorijevi. Prije toga je spavao, jer je bio slobodan. On stade iza ostalih, ali on je stajao dok su drugi sjedili. Njegova crna kosa je jo bila raupana od prevrtanja po jastuku. Shvatio je zato se Osvit oblai i postade ljubomoran neznajui ko je Osvita postavio. Koliko puta se on ureivao za odlazak, a jo nijednom niko tome nije pridao nikakvu posebnu panju, iako uz to sve radi na glavnoj kapiji! Naslonio se ramenom na Bojanov krevet i posmatrao i on. Nije nita govorio. udio se da je Osvit znao skriti svoju borbu za mjesto na kapiji. Ni Osvit nita nije govorio dok se oblaio. Utezao se. Bio je vii od Gligorijevia za cijelu glavu, tankog, ali snanog struka. Trebalo je jo vremena da mu se tijelo popuni. Isticali su se dugi prsti dok je zatezao kai. Na kapiju? kao zaueno upita Gligorijevi. Progovorio je da bi bio primijeen. Da s nekom poniznou odgovori Osvit. Nisam za to dosad znao! ree Dragan svojim nikim akcentom koji Osvitu runo zazvua. U Draganovom pogledu vidio je uenje i samo ga pogleda. A ko je znao kad si ti sebi sredio kapiju, i na kakav nain si?, htjede da upita Osvit, ali se suzdra.

130

Kad je bio potpuno spreman, Osvit osjeti potrebu da se ogleda, ali poto ogledala nije bilo u blizini, samo zaliza kosu kao da mu je smetala, i stavi kapu. Namjetao je crvenu zvijezdu petokraku iznad visokog ela. Htio je da i nju to ljepe namjesti. Ona se crvenjela iznad njegovog ela odudarajui od sivomaslinaste kape. Osvit pogleda na sat. Bilo je jo vremena, ali on krenu. elio je tih nekoliko minuta provesti sa Redom Bosniem jer on mu je najvie pomogao. Gligorijevi, nepomino naslonjen na Bojanov krevet, prije nego Osvit izie, pa upita: Na kojoj si kapiji? Na velikoj. Onoj gore pored duge zgrade. Tamo gdje smo svi bili smjeteni prva dva dana vojske. Znam znam, bree! Tuj ulazi komandant! Poesto, poesto ree Dragan svojima specinim srpskim jezikom. Momci, vidimo se! ree Osvit okupljenim oko sebe, i krenu. U momentu kad je zatvarao vrata spavaonice i gubio se u hodniku, jedan od njih ree: Njemu stoji da radi na kapiji! Dragana to bocnu i on obori glavu, iako to nije reeno zbog njega i njegovog izgleda. Stoji, zaista dodade drugi. Ostali se pogledima sloie. Samo da jo vidimo kakav e biti za nas, drugove iz jedinice! dobaci jedan grupi koja se razilazila po spavaonici. Oekivali su deurnog ete da im naredi da silaze dolje na pistu, na postrojavanje za veeru... Osvit je siao niz stepenice i naao se na asfaltnom putu koji je sa svega nekoliko metara dijelio zgradu od velike piste. Put je na suprotnoj strani polazio od vojnike kantine i cijelom duinom dijelio zgradu Drugog bataljona od piste, te nastavljao pravo prema velikoj kapiji. Na kapiji se vezao sa gradskim ulicama na mjestu gdje su se spajale ulica Todora Peevskog i ulica Vase Miskina. Ulica Todora Peevskog je vodila sve do centra Poljanice. Zgrada Drugog bataljona bila je potinjena majoru Lazareviu. Osvit malo zastade ispred zgrade. Visoko podignuta zastava na jarbolu se lako vijorila na vjetriu kojeg Osvit nije ni osjeao. Negdje daleko, iza nevidljivih brda, sunce je iskosa jedva prebacivalo neto svjetlosti. Sjenke od drvea oko piste bile su mnogo duie od prirodne veliine. Instiktivno, Osvit pogleda u nebo da vidi kakvo e vrijeme biti te prve njegove radne veeri. Nekoliko ptica kruilo je nebom iznad piste. inile su mu
131

se vesele, a iznad njih je bilo svjetloplavo nebo s nekoliko bjeliastih oblaaka koji su potpuno mirovali. Stabilno vrijeme, pomisli Osvit i lagano krenu da ne bi ba mnogo ranije doao na kapiju. Redo e pomisliti da sam kao dijete... Radujem se kapiji kao dijete bombonama!, mislio je. Pedesetak metara ispred njega put se savijao na desno, pa je izgledalo kao da se pista svojim okom zabola u put. Nadalje od oka piste, put se irio da bi se uklopio u irinu kapije. Desno od kapije spajao se sa parkingom ispred duge zgrade koja se paralelno sa icom, meom, pruala prema brdu iznad kasarnskog kruga. Kad je Osvit doao na mali breuljak gdje se put irio, a pista mu gledala u lea, pogled mu nae Redu, uspravljenog uz bijela vrata kapije i naslonjenog laktom na njih. Bio je okrenut bono niz icu koja je omeavala kasarnski krug i pogledom je ciljao zgradu Komande. Kad se Osvit pribliio jo desetak koraka, Redo ga primijeti. Spustio je lakat sa ograde i napravio nekoliko koraka na mjestu, kao da mu je bilo dojadilo ekati pa se obradova dolasku smjene. Ne kasnim? aljivo e Osvit pribliavajui se i pruajui ruku za pozdrav. Osmjehivao se, a na obraze mu je navirala boja narande. Bio je radostan i srean. Njegove zelene oi su sijale kao u sretnog djeteta, a svjetloplava kosa poprimala boju sunca. Bio je pun ljubavi prema svemu to ga je okruivalo. I Redo je bio srean. Malo je nakrivio svoju vojniku kapu kao da bi pokazao da je ve stari, iskusni kapija. Uinio je to iz ale, samo za Osvita. Redo je u sebi osjetio neku toplinu, iako nije shvatao ba zato. To su se iznutra, iz Osvita irile emocije duboke zahvalnosti za pomo koju mu je Redo uinio i punile mu srce. Novopridoli je imao u mislima spas od jo jedne vojnike obuke i nepreglednih terena, a to je za vojnika predstavljalo ve neto... Redo onda izree nekoliko bezazlenih ala na raun Osvitove naivnosti, onog straha od kapetana Ristia i nepovjerenja koje ga je pratilo sve dok nije, evo konano, stao na kapiju da na njoj radi. Dodade jo kako e u ivotu biti potrebno znati snalaziti se sam. Od onog kako u pravilima pie da treba da se radi nema nita, ponavio je. Te savjete Osvit je prihvatao ozbiljno kao zaista dobronamjerne. Onda Redo pogleda na sat i pree na upute: Objasniu ti tvoje dunosti, al i neka prava koja je dobro za tebe da zna. Ovo zadnje za prava slatko naglasi. Krenue prema straarskoj kuici u koju su se kapijai sklanjali za vrijeme kie ili jakog vjetra. Otvor straarske kuice bio je s vanjske strane okrenut prema gradu i toliko uzak da se moralo malo ukositi ako se eljelo uvui unutra. Na njemu nije bilo vrata. Osvit je ostao uz stub na trotoaru, a Redo se uvukao u straarsku kuicu. Unutra se, na visini iznad njegovih ramena, nalazila polica u
132

kojoj su uvani dokumenti. Redo izvue jedan list i izae iz straarske kuice. Osvit pomisli da e mu odmah pokazati ta pie na papiru, no on nastavi drei papir u ruci: Gledaj! pokaza rukom i prstom uperenim niz ulicu Todora Peevskog. Ovu ulicu poznaje. Iao si njom u grad i vraao se njom iz grada stotinu puta dosad. Osvit je klimao glavom odobravajui. A ova druga ulica, nju moda ne poznaje? Osvit je pogledom pratio Redine rijei: Vidi! Ona vodi pored ice, i ide sve do onog velikog parka. Valjda si bio u njemu? Osvit klimnu glavom da jest, a u mislima mu je bio park, njegova visoka stabla, mnogobrojne isprepletene staze koje su posjetioci utabali, i rijetke drvene klupe. Izgledalo je da je sve bilo prirodno, bez odreenog rasporeda i uplitanja ljudi. Staze su bile prekrivene suhim liem i sitnim izlomljenim granicama. Kau da je dolje negdje Dom JNA. Ja ga nisam vidio. Nisam ni ja ree Osvit pitajui se gdje bi to Dom JNA mogao biti kad je ve obiao cijeli park, a takvo neto nikad nije primijetio. Imaju tri kapije nastavi Redo. Nie zgrade Komande je kapija broj dva. Zovemo je glavna kapija. Na nju trebaju ii sva lica. I svi ociri. Po tom znaaju se tako zove. Osvit je sluao bez rijei. Pogledom je pratio Redu i ono to je Redo pokazivao. Sa unutranje strane ice se moraju proi svi sportski tereni da bi se dolo na kapiju broj tri. Ovom ulicom izvana, uz icu, doe se na isto mjesto. Dolje nie su samo kue, s desne strane sve do parka... Ti si poznavao Salku. On je uvijek vraajui se iz grada, da ostane ne primijeen, ulazio na kapiju broj tri. Poznavao je sve kapije, a dolje nema rasvjete. I sve iz parka moe obavijen mrakom stii do kapije, pa krugom kasarne pazei nastaviti dalje. Jer, ipak u takvim sluajevima kad se ue u krug, sve je lake. Osvit se malo iznenadi pominjanju Salke. O njemu su svi iz kasarne uli. Prialo se da je imao curu. Poslije e ti to ve obii. Vidjet e... Okrenuli su se i gledali uz icu, kasarnsku meu. Odatle se teren lagano dizao. Osvitov pogled odmah ode na vrh brda, gore iznad kasarne, pa se vrati. Gledao je uz ulicu Vase Miskina to se, pratei icu, savijala blago nadesno i oznaavala i meu kasarne.
133

 Od nas pa na gore, ovom ulicom izaao bi u jedno naselje. Neko siromano selo. Odmah ispod onog brda. Brdo nije bilo mnogo visoko, a obraslo je bilo mladom umom. Ponegdje se vidjela zemlja jer je uma bila isjeena. Pazi! Ovdje je ica prema gore niska upozori Redo. To i Osvit primijeti i zaudi se. Na nekim mjestima je granje drvea padalo preko ice i skrivalo je. Nekad vojnici preskau icu i bjee u grad. Neki se tako vraaju iz grada. uli smo da je bilo pokuaja civila da preko ice uu u kasarnu. Redo je urio na veeru, ali je htio da to vie stvari kae Osvitu. Ovaj je razmiljao o tome kako je Redo dobar ovjek i koliko je ve mnogo uinio za njega. To e meni Marinko sve ponoviti ree Osvit. Teko da hoe. On puno ne pria. Zbog toga ti priam ja. A ko je to sve tebi rekao? Nisi ni ti ba odavno na kapiji! Stari komandir uz au odgovori Redo i obojica se nasmijae. Dobro je ponekad s ljudima popiti!, pomisli Osvit, dok je Redo nastavljao: U ovoj straarskoj kuici sam se sakrio za vrijeme onog nevremena. Tako me odjednom prevarilo da nisam uspio ui u zgradu. Znam. Priali smo podsjeti ga Osvit. Redo je leima bio naslonjen pored otvora na straarskoj kuici. Evo gledaj! podignuo je list koji je drao u ruci. Ovo ti je pravilo slube za ovo radno mjesto. Specijalno za ovu kapiju. Proitaj i dobro upamti. Osvit preuze list iz Redinih ruku i poe ga itati, a Redo ostade naslonjen na stub. Tu sve pie dodade Redo. Po izrazu Osvitovog lica znao je da se Osvit udi nekim od pravila. Pisalo je npr. da se svi ociri slue samo kapijom broj dva. Redo se pitao hoe li Osvit imati hrabrosti da nekom od njih kae da mora ii dolje, na glavnu kapiju. Ipak, to znai da je kapija dok je na kapiji neka vlast. Ali, ipak, i pored toga kako se ohrabriti i ociru neto narediti?! U stvari, ukoliko se pridravaju pravila do toga ne moe ni doi. Dosjeti se istog momenta ali neiskaza to. Ako se neki bude bunio, samo mu pokai taj list! upozori Redo. Onda e vidjeti ta im Kosta radi, ako to doe do njega! Vidjet e ko je on ovdje! Kad je Osvit doitao, Redo mu prui drugi list govorei: Pazi se komandanta! Vie puta me iznenadio svojim dolaskom autom. Ne obraa ovjek panju na auta koja prolaze, pa... Obojica se nadnesoe nad novi list. Bila je to stranica kao iz sveske.
134

 Ovo je naa knjiga za primopredaju. Ovdje potpisujemo. Redo se potpisa da je zavrio smjenu, a i Osvit stavi svoj prvi potpis u tu knjigu. Primio je dunost. Dok se potpisivao, Osvita preplavi osjeaj ljepote. Vidje kapetana Ristia koji mu je jednom prilikom prijetio obukom na terenu, kad ga je sreo u hodniku zgrade Drugog bataljona. Zato je sada, dok se potpisivao, osjeao slast pobjede. Kao da je nadmudrio kapetana. Vidio je kapetanove crne brkove ispod kukastog nosa koji kao da su mu do tog trenutka prkosili svojim poloajem. I kapetanove crne oi koje su veselo igrale, ali od tad Osvitu nisu bile simpatine, jer je u njima nalazio prijeteu lukavtinu. Najvie zbog toga ga taj potpis ispuni nekom neobjanjivom sigurnou. Eto! ree Redo samouvjereno, kao da mu je htio rei da se plaio bez ikakvog razloga kad mu je to vrsto obeao, kao da je trebalo njega dobro poznavati za tako malo vremena. To bi bilo za danas najvanije zavri Redo. Dobro je... Dobro je... ponizno e Osvit. Kao da se irio i dizao uvis od olakanja koje je liilo onom olakanju kad se doe do cilja i oslobodi tekog tereta. Koliko sam ga se plaio i od njega skrivao , mislio se Osvit o svom komandiru ete, kapetanu Ristiu. Dobro je... Dobro je... S vanjske strane kapije prooe kroz mala vrata unutra. Stajali su na tvrdom asfaltnom betonu koji se irio i spajao sa parkingom za auta tamo sve do duge zgrade. Parking je bio prazan pa se prostor inio velikim. Ne znajui ta bi vie mogao uiniti za Osvita na kapiji, a znajui da ga Vlahov eka da idu zajedno na veeru, Redo ode. Osvit ostade sam. Pogledom proe jo jednom svud oko sebe da bi se orijentisao. Redo je zamicao iza oka duge zgrade. Sunce je bilo zalo, a svjeina je opominjala da e uskoro i mrak. Kako je s te strane kasarna dodirivala grad, Osvit je mogao pratiti tim dijelom ivot u njemu. Dobi dojam da on i nije vie onaj isti vojnik od prije samo jedan dan. Kao da je poeo ivjeti. Civilni ivot je bio daleko od njega, ali je osjeao njegovu bliskost. Najblii prizor tog ivota bio je stotinjak metara od njega, s druge strane ulice, iza kafane, na velikom parkingu za kamione, gdje se okupila vea grupa djece. Imali su od desetak do petnaestak godina. Galamili su. Onda se podijelie u dvije grupe i poee skandirati. Po jedan iz svake grupe je drao psa na lancu. Navodili su ih da se tuku. Iz galame se razumjelo da je u pitanju opklada. Oglasi se i prvi lave zavaenih pasa. Sve je to bilo tako nehumano. Djeaci nisu vie mogli zadrati pse. Vidjevi ta e biti, Osvit je svom svojom snagom elio da se psi ne potuku. Grupa se rairi i napravi
135

krug oko pasa koji su se reei kao u bjesnilu, izuvijali jedan oko drugog. Ne zna se da li su bili glasniji oni ili poklici djece podijeljene u dva tabora. Svaki tabor je hrabrio svog psa. Stojei kao ukopan, sa kapije je ve vidio tragediju, jer su se psi toliko bili raestili da se sami od sebe ne bi razdvojili dok jedan od njih ne bi zinuo i leei izbacio jezik, kao znak predaje, odnosno kao znak da dua izlazi iz okova tijela. Na svu sreu izbi jedan sredovjean ovjek s dugim kocem u ruci. Jedva je rastavio pse, a djecu je psujui rastjerao. Taj prizor Osvitu prestade biti interesantan, jer nije vie bilo opasnosti po bilo iji ivot, makar i pasji. Sreom, nije bilo ni pobjednika to je oekivala ta nezrela omladina, jer nije razmiljala o moguim posljedicama. Bili su mladi da bi razumjeli da ni u jednoj borbi nema pobjednika!... Osvitov posao tog prvog radnog dana je bio da upozna prostor s drugu stranu kapije. Preko ulice koja je ila uz samu icu kasarne, nalazila se zgrada s etiri sprata. Imala je ravan krov i vjerovatno bila dua od tri stotine metara. Prozori su na njoj bili rijetki, ali zauujue veliki. Fasada je bila ostarjela, davno raena i dobro uprljana, no vidjelo se da je bila tamnosiva. Zbog rijetkih, a ogromnih prozora, pitao se emu je sluila. Imao je osjeaj da je naputena, moda i potpuno prazna. Nekad je morala imati veliki znaaj. Na prvom i drugom spratu nije bilo nijednog prozora. Za njen znaaj nije nikad nikog htio pitati. Nije ni shvatao zato mu je privlaila panju. Znao je jedino da u vojsci nije dobro mnogo pitati. Jedan njen oak poinjao je lijevo od kapije, i nekoliko metara padinom nanie pod pravim uglom spajao dvije velike ulice. Na tom oku bile su prikovane dvije limene table. Sa svake strane po jedna. Htejede proitati nazive ulica, ali su table bile previsoko, s kapije nije jasno vidio slova i sie tih desetak metara niz trotoar ulice, uz icu. Kad se naao nasuprot uglu zgrade, opet nije mogao jasno proitati ta pie na onoj drugoj tabli, pa pree ulicu. Vidje natpis Ulica Vase Miskina i poe na drugu stranu ulice. Proita Ulica Todora Peevskog . Sam od sebe pogled mu se prui ulicom Todora Peevskog. Valjda zbog toga to je njom esto prolazio. Gledao je dokle mu je pogled stizao. Njome sam i stigao u kasarnu, pomisli. Sjeao se svog dolaska i one prve veeri vojnikog ivota kad je njih trista i neto novaka spavalo na duecima u podrumu ba u toj dugoj zgradi koja je bila prva do kapije, i na kojoj je sad poeo raditi. No, slika svega toga je bila blijeda u njegovim sjeanjima. inilo mu se da je to bilo tako davno, mnogo prije tih nekoliko mjeseci. Zato je bio kriv vojniki ivot koji kao da je iz sjeanja izbrisao sve ono od prije. Kao da je to bio jedan drugi ivot kojeg se slabo sjea. Pokuavao se sjetiti kako je izgedao u dins jakni i hlaama i dubokim patikama, u emu je stigao. Sjeao se i svoje duge valovite svijetloplave kose koja
136

mu je padala po ramenima. Vojska je od mene napravila drugaijeg ovjeka. Jo nijednu curu nisan upoznao!, udio se. A ono vee prije nego sam proao kroz ovu kapiju neke cure su mi dobacivale da sam tako lijep... Poredile mi ljepotu sa ljepotom cura. I njih se sjeao i bi mu udno to poslije nikada nijednu od njih nije vidio, iako je esto izlazio i pokuavao da neku od njih prepozna u tom mladom i mnogobrojnom enskom svijetu. Sjetno, kao da se probudio iz lijepog sna, opet pree cestu i vrati se na kapiju. Zgrada mu se i dalje inila velika, jer se i jednom i drugom ulicom pruala tamo daleko. U Maloj kafanici je sjedilo nekoliko osoba. Na parkingu nije bilo nikog. Onaj ovjek je rastjerao djecu i vladala je tiina. Osvit nije mogao mirno stajati na kapiji dok ne upozna sav teren u neposrednoj blizini. Na kapiju niko nije dolazio, pa je imao vremena da se udalji. Krenuo je prema gore s vanjske strane mree uz blagu uzbrdicu i stigao do oka uskog parka. Park je bio irok desetak metara i prostirao se uz mreu. S tog mjesta mu nije mogao vidjeti kraj, ve je bio udaljen od kapije pedesetak metara, pa mu se inilo da e biti teko kontrolisati taj prostor uz mreu. Mlada trava se zelenila. Svuda je bila lijepo ureena i jednako visoka. Ve poodrasle omorike bile su uredne ba kao i vojnici. Druile su se sa nekoliko lipa to su nadvijale svoje grane iznad mree, jer su im stabla bila uz samu mreu, ali sa unutranje strane. Pripadale su kasarni. Naslonjen nadlakticom lijeve ruke na stablo prve lipe, dok mu je glava bila skrivena granjem, posmatrao je sav svoj prostor za nadgledanje. S gornje strane, negdje iznad duge zgrade, do njega su dopirali glasovi. Pretpostavljao je da je to vojska, da obavljaju neke zadatke. Bili su toliko udaljeni da ih nije mogao razumjeti, ali su bili jako glasni kao da s njima nije bilo starjeine. Osvit je uoavao razlike izmeu terena s vanjske i unutranje strane mree. I tu je bila vidna vojnika disciplina i strogost. Na tom dijelu mrea mu je stizala do kukova. Nije bila nita via. Pitao se zato zelena mrea koja je oznaavala granicu kruga kasarne nije bila svuda iste visine. Tamo iza velikog parka u kom se odvijala obuka bila je mnogo via od visine prosjenog ovjeka, dok je na nekim drugim mjestima bila njemu do ramena. udio se tome. Prvi put mu zape za oko razliita visina mree sad kad je poeo da razmilja o bezbjednosti. Ipak, nikog o tome nee nita pitati, jer u vojsci nije dobro puno pitati. No, misao o visini mree mu nije izlazila iz glave. Grane lipa bile su preko mree i ponegdje je dobro skrivale. Na takvim mjestima nije bilo teko preko ice, bilo unutra, bilo vani...

137

Primijeti da se tu zadrao dugo i uplai se da ga je netko mogao traiti na kapiji. Pogleda na sat. Bilo je dvadeset sati. Proveo je na kapiji vie od sat vremena. Tako brzo je prolo to vrijeme! Nije ni osjetio! Krenu ka kapiji. Lagano se sputao dodirujui prstima lijeve ruke najgornju icu zelene mree. Bijela vrata kapije utala su zatvorena. Nisu znala rei da li je neko dolazio u tih desetak minuta ili nije. Osvit se nasloni na njih. Zamislio se. Ah, bilo bi previe runo da je ovdje mrea puno visoka! Uz sam grad! Uini mu se da je to pravi odgovor bliskost gradskog ivota je bila prisutna i uz samu kasarnu! Mi, vojska u ovoj kasarni, isto smo narod koji se ne izdvaja od ovog civilnog naroda koji nas okruuje. Isti smo u odbrani drave... Zato komandant kae da smo mi od tog cjelokupnog naroda njegov ponos i njegov najljepi dio. A tamo uz veliki park mrea koja je omeavala kasarnu bila je visoka, jer je iza parka prostranstvo pustih i neobraenih njiva zaraslih u trnje i korov. Takvo objanjenje se jednostavno Osvitu nametalo samo od sebe i on je uranjao u kolektivnu svijest Jugoslovenskog naroda. Bilo je to kao kad bi se jedna ledenica meu milionima ledenica u vodi topila i osjeala svoje postojanje u cijelom tom beskonanom vodenom svijetu i postojanje cijelog tog vodenog beskonanog svijeta u sebi. Ree sebi: Svijest je beskonana i poetak stvaranja. A svijest jednog ovjeka mu je izgledala kao jedna iskra ili plamiak beskonanog plamena koji je ivo buktao od svog znanja. U tijelu jednog pojedinca predodreeno je da se probudi onoliko svijesti u ovisnosti od programa za koji je tijelo predodreeno da izvri. Ispisan individualni program mora biti u skladu sa Opim programom i to je duh koji je onda materijalizovan, to jest, nastalo je tijelo. Iza toga pomisli na puste neobraene njive sa onu stranu kasarne i na ono to je ispriao ocir kad je otila Ciganka. Bijedno je to zakljui i nije elio vie razmiljati o tome. Kao i dosada, htio je da u svemu vidi samo dobre strane. Pazie na bezbjednost kruga kasarne to bude bolje mogao, pa... Opet, mnogo je lake biti tu nego na obuci. Pomisli i na to kako je dobio ovaj posao uz pomo alkohola i peenja... S lijeve noge se premjesti na desnu, jer je ve dugo, dok je tonuo i uzdizao se stajao na lijevoj cijelom teinom, oslonjen na bijela metalna vrata. Iako je sve to bilo neobino i inio mu se glup nain na koji je doao ovdje, ipak je osjeao veliko zadovoljstvo. Vjeravao je da se na normalan nain, po pravilu slube, nikad ne bi oslobodio te dosadne obuke, iako ju je zavrio vrlo dobrim uspjehom. Barem tako su mu rekli. To to sistem kog hvale u praksi loe funkcionira, pa se mora dovijati na razne naine, njega ne interesuje. Postoje oni koji su plaeni da o tome razmiljaju. On moda nikad nee imati priliku da rjeava neke velike stvari. Ja ionako vidim da za svoje dobro moram planirati odlazak iz ove zeml138

je!, zakljui. Do tog dana nije nikad tako ozbiljno razmiljao. Nije imao moda ni vremena. Do tada je rijetko kad u vojsci bio sam, jer je svaki tren bio isplaniran. Zadacima nikad nije bilo kraja, a navee bi padao u krevet i u duboki san. Dok je razmiljao, tupo je gledao niz ulicu Todora Peevskog, a misli su izvirale i nametale se same, jedna za drugom. Nita oko sebe nije primjeivao. Na um mu pade i Dragan Gligorijevi, najstariji kapija iz njegove klase. Upita se ko je njega onakvog nikakvog odabrao i postavio na kapiju. Da li je taj neko vidio da Dragan ne umije sastaviti pet reenica a da se ne zapetlja?! I dok tih pet ispetlja, ovjek mu se mora dvaput nasmijati i na kraju mu i pomoi! Kako e se Dragan obratiti strankama kad mu dou na kapiju? Posebno onim uglednim? I ta e ljudi s one strane ice misliti o kasarni? Obuze ga misao da je ba Dragan jedini kapija koji je doao normalnim i po pravilu slube predvienim putem. Zato je to tako?! Zato?... Dok je razmiljao o njemu, pred oi mu izioe neki od visokih ocira. Utegnuti u uniformama, irokih ramena sa zlatnim zvjezdicama, hodali su otrim korakom, posve podignute glave. Vojnici su ih gledali s divljenjem, a zvjezdice su izazivale strahopotovanje. Na isturenim prsima bljetali su tragovi njihovih dobrih djela i sadanjeg ugleda. S lakoom su nosili svoje velike glave iako su izgledali kao da u njima nose ogromnu i vrlo teku pamet!Odjednom se zapita: Zato ja moram planirati odlazak iz ove zemlje? I ja je volim? Razmiljaju li oni o tome?... Razmiljaju li?... Marinko Kaki je bio iz Bosne. Razumio je da u srcu uva ljubav prema Hrvatskoj. Sve je to bilo radoznalo i istiha Osvita ponekad zabrinjavalo iako Marinka nije poznavao. Bio je iz Redine jedinice i o njemu je znao samo ono to mu je Redo rekao: da je Marinko njihov komandir i da je skupa s Draganom bio na redovnom kursu za kapijae. inilo mu se da ga nikad nije vidio. Moda je i bio nekad s njim u veem drutvu, ali ga nije zapamtio. Vjerovatno se Marinko povlai u svoje drutvo i svoj mir. Na osnovu onoga to mu je dosad Redo o njemu rekao, pokuavao je zamisliti tog svog prvog pretpostavljenog. Izmeu ostalog, Redo mu je rekao da je Marinko izuzetno dobar ovjek, da e oni, kapijai, s njim vrlo lako, da nije strog. I da je jako stidljiv, rekao mu je. U stvari, to nije bilo tano, ali Redo to nije razumio. Marinko je mrzio JNA. Smatrao je da je silom slui i nastojao izbjei sve ono to je mogao. Zato mu je dobro dola dunost komandira kapijaa. Tako su i Srbi, zbog dominantnog poloaja, glumili ljubav prema Jugoslaviji i zajednikoj vojsci. Kao, to im je bio ponos. U Draganu su vojnici, pa i neke starjeine, vidjele uzornog vojnika. Primjer drugima. Bilo je i onih koji su tu Marinkovu glumu o stidljivosti razumjeli. Stari koman139

dir kapijaa, Krela, kako su ga zvali, takoe to nije razumio. Vidio je u njemu povuenog i inteligentng momka, pa ga je zbog toga i odabrao za svog zamjenika i lino iao kod majora Koste i zamolio ga da usvoji njegov prijedlog. A Marinko je bio lukav. Zbog mrnje prema JNA i uniformi koju je nosio i zbog tenji za samostalnost Hrvatske, htio je da zavri vojni rok sa to manje muke. Iz pria vojnika u nonim pijanenjima u spavaonici, doznao je da major Kosta uvaava njegovo miljenje, da ga voli. Iako je Marinku sva ta pria bila logina, a razlog razumljiv i jasan, kad je u pitanju situacija u dravi takvoj kakva jest, i kada se priprema velika borba za Bosnu izmeu dvije susjedne republike budue samostalne drave, on je pribjegao svojim lukavstvima. Krela ga je jo vie zavolio, a Marinko to nije radio samo zbog kancelarije, ve je elio uticati i na Krelinu opredijeljenost u civilu kad bude odsluio vojsku. Zbog toga je Krela u pijanom stanju tjerao Marinka da s njima u drutvu iskapi bar jednu aicu i pred svima bi pijan govorio: Jedino on ima ansu da me zamijeni i da postane mali kralj u spavaonici. Dobar i pametan momak. Miran i povuen. Nije silovan. Nabrajao bi tako krupni Krela u pijanom stanju i pokazivao Marinka ostalim vojnicima, kad se ve Marinko u svojoj stidljivosti od njih povlaio i skrivao. Marinko bi se samo stidljivo i pokorno osmjehivao. Neki vojnici nisu podnosili te scene, ali su strpljivo trpjeli... U tom razmiljanju o kapijama, kapijaima, komandiru Marinku i drugu Redi od kojeg je uo sve to je dosad znao o tom poslu, Osvitu pade na pamet da mu je Redo o svima govorio kako su dobri ljudi. Pravi ovjek to je bila Redina uzreica, uvijek njegov krajnji zakljuak. Zato Osvit zakljui da e sam morati sve provjeriti. Znao je da e to moi i morati ii samo od sebe, vremenom i radom... Dan je tamnio. Svjetlost dana je neosjetno gubila svoju snagu, ba kao to i starenje ovjeku oduzima ivost i energiju. Niko od novih nije ulazio u kafanicu, niti je iz nje netko od onih koji su bili unutra izaao. Ve vie od dva sata niko nije pipnuo za kvaku ulaznih vrata. Nazirao je kroz prozore da svi sjede, kao da je sve isto, nepromijenjeno, od onog asa kad je on doao na kapiju. Ba tada neko unutra se podie i upali svjetlo. Smrailo im se, ree za sebe. Moda ne vide iz ega naginju. Nalazio se s unutranje strane kapije i na mala vrata izie van. Stade uz straarsku kuicu i nasloni se na zid ramenom. Lijevu ruku je zavukao u dep pantalona, a desnom uhvatio kvaku malih vrata. Bilo je mirno i u kasarni i na ulicama tog dijela grada. Niko se nije ni vidio ni uo, pa se kafanica sama od sebe nametala kao objekat posmatranja. Iako je i u njoj sve izgledalo mirno i
140

jednolino, jedino se tu neto zbivalo. Oni unutra su bili Makedonci. Meusobno su se dobro poznavali i otvoreno su priali o situaciji i nagaali o tome kako e se razrijeiti Jugoslovenska kriza. Osvit nije prestajao da posmatra tih nekoliko gostiju, kriom pogledajui u pravcu prozora. Na momente bacao bi pogled niz ulicu Todora Peevskog. Prolo je dosta vremena kad se gosti poee dizati sa stolica. Teko i sporo podizali su svoje pijane guzice kao da su im bile prikovane za stolice na kojima su sjedili. Vrijeme zatvaranja se primicalo. Prodavaica je bila u prostoriji gdje je bila smjetena rezervna roba. Vratila se i prije nego im naplati raun poe podizati stolice na stolove. Osvit je sve to gledao. Zakljuio je da je to uradila da se sluajno neki od njih ne bi vratio i ponovo sjeo. Inae, ako bi ponovo posjedali, tee bi podigli svoje pripite stranjice? Vjerovatno je ona imala i takvih iskustava sa pijanicama. Tek sad ju je bolje vidio. Imala je uvijenu crnu i kratko oianu kosu. Suknja joj je padala do koljena, a bijeli mantil preko nje. Bio je neto krai od suknje. Pokuavao ju je vidjeti sve do nogu. Uoi da ima dobre noge. Od limene letvice iroke petnaestak centimetara, uz koju su bila slijepljena stakla do poda, nije mogao vidjeti u kakvoj je obui. Nije mogao dobro raspoznati crte njenog lica, to zbog stakla, to zbog udaljenosti, pa je gledao u njene noge i silno je u tim trenutcima elio. Otkad nisam osjetio njeni enski dodir?! Sjeao se svojih kolskih dana. Kad je podigla sve stolice, konobarica proe s onu tamo stranu anka. Naplaivala je raun. Izgleda da su gosti rijeili da se rasipaju, a ona ih je pourivala s metlom u rukama. Ve je iza anka mela. Po pijanim pokretima ruku nekih od gostiju, Osvit zakljui da se obraaju njoj i trae jo koju bocu za put. U pijanim rukama drali su vjerovatno zguvan novac. Ona im je drskim i ljutitim pokretima ruku u kojima je drala dra metle i mela s prekidima, odgovarala da odlaze, da nema vie pia. Nastavila je s ienjem ne obraajui panju na njihove zahtjeve. Napokon i izioe. Ona za njima zakljua vrata i nastavi istiti onaj dio gdje su oni sjedili. Osvitu se inilo da se smrkava sve bre i bre. Na nebu su se poele ukazivati zvijezde, ali polako kao da su te veeri bile stidljive. Bile su rijetke, ali ih je primjeivao svuda. Pijana grupa se nije zadravala ispred kafane. Odmah su se razili. Valjda zato to su osjeali da ne bi mogli na nogama izdrati dugo stojanje. Prvo se dvojica izdvojie iz grupe i ulicom Todora Peevskog krenue u pravcu centra
141

grada. Kapijau posmatrau izgledalo je kao da se nisu ni oprostili sa ostalima iz grupe. Potom se iz grupe izdvoji jo jedan. Pozdravi ostale i ree im da ide. Zamaknu za kafanu i jedno vrijeme se nije vidio. Sigurno je piao, pomisli, a onda ga ponovo ugleda na parkingu za kamione, ba na onom mjestu gdje su se djeca bila okupila i zavadila pse. Gegao se dok je odlazio. Ostali se razioe istovremeno. Brzo su Osvitu nestali iz vida. Vidio je samo jo jednog. On je, izgleda bio najpijaniji i najsporije se udaljavao. Zastajkivao bi nakon svaka dva tri sitna, nabadajua koraka. Osvitu se inilo kao da taj pijani civil neto duboko i sasvim ozbiljno, reklo bi se ak zabrinuto razmilja i da zastajkuje vie iz tog razloga nego to je pijan. Moda tako ini svaki pijan ovjek zakljuio je Osvit. Posmatrajui ga, pitao se o tome ta bi mogao biti razlog tolike zabrinutosti pijanog ovjeka, no ubrzo odustade od toga: Ma, pusti pijanu budalu! Moda je toliko prepio pa se ne sjea gdje mu je kua?... Moda razmilja da li da ide kui ili u neku drugu kafanu? Moda mu se jo pije?... Gledaj ostao je sam. Moda bi natrag u kafanicu? Moda eli konobaricu? Zna da je ostala sama. Iako nije bio blizu kapije, kao da je vidio njegov zaleeni stakleni pogled. Konobarica je jo bila u kafani. Brisala je ank. Posmatrao ih je naizmjenino, konobaricu u kafani i pijanog civila na ulici Todora Peevskog. Svaki put kad bi pogledao prema kafani i konobarici, u Osvitu se javljala elja za njom i svaki put mu se pojavljivala slika njenih nogu. Sad je bila sama u kafanici, to je izazivalo veu udnju. Poslije toliko mjeseci osvjeila bi me... Eh, kad bi ona to samo znala? inilo mu se da bi mu se dua ponovo povratila iz crnih dubina samo kad bi je mogao ljubiti i milovati. Imao je osjeaj da bi je vrsto stegnuo i u onom slatkom aktu stopio sa sobom... Kad bi je samo imao u naruju... To je kao kad bi edan putnik koji je dugo pjeaio po vrelom suncu i pranjivom putu u svojim rukama drao au hladne vode, i samo gledajui u nju osjeao vraanje svoje due... A crna dubina za Osvitovu duu bila je vojska, dugo odsustvo od lijepih bosanskih cura koje je morao ostaviti... I nedostatak kue. Nije smio ni pomisliti na ono najljepe. Osjeao je da je i ovo dovoljno, jer drugovi iz jedinice nemaju prilike ni toliko gledati gradske ene. Eto kakav sam ja ovjek?! Jue mi je bio san ovdje raditi. A sad bih jo... To je prokletstvo! Osjeti da je nepravedan i nezahvalan i kritikova sam sebe. Pijani civil je nastavio teturati i razmiljati o diskusiji koju su vodili u kafani. Ni na ulici nije mogao prestati. Utuvilo mu se u glavu. Kao da mu se od toga jo vie mutilo u glavi. Najvie su raspravljali o Bosni. Ona zbog nepostojanja nacionalne bosanske svijesti nema ni svog bosanskog identiteta i stvara vakuum koji uvlai sve u igru i sve vee, nije pijanac prestajao zastajkivati svakih nekoliko
142

koraka. Borio se sa tijelom da ne padne na trotoar koji mu je zamagljeno treperio pred oima i ponekad izgledao divovski velik. ekao je da mu predveernji zrak razbije pomutnju u glavi koja kao da se zgunjavala i ponovo razrjeivala... I svaki put isto. Nakon svakog zastoja i staklenog pogleda u neodreenu taku na trotoaru ispred, nije uspijevao u mislima pronai odgovor na pitanje ta e se desiti s ovom dravom. Nastavljao bi dalje, ali kao da je stajao samo na nonim prstima. Bio je negdje na polovini puta izmeu kapije i Male kafanice. Osvit tad postade siguran da nije ekao na konobaricu, da na nju nije ni pomiljao. Bio je toliko prepio da drukije nije mogao hodati. Ipak, cijelo vrijeme se odravao na trotoaru. I to je ve za njega bio uspjeh. Na sebi je imao izblijedjele dins hlae i patike, a gore tanku crnu majicu dugih rukava koji su bili zasukani sve do lakata. Crna kosa mu je bila uredno podiana. Kako se pribliavao kapiji, Osvit je jasnije uoavao crte njegovog lica. Procijenio je da nema vie od etrdeset. Sve vrijeme pratio je i konobaricu, pa ga udnja za njom poe i nervirati, jer je to njemu, vojniku, mogao biti samo san. udio se kako to da ona ne zatvara i ne odlazi. Dva puta bila mu se izgubila iz vidokruga i on je svaki put pomiljao da se neko kod nje skrivao dok su ovi sjedili i pili i da su njih dvoje sad zauzeti tim lijepim stvarima. No, oba puta ona se brzo pojavila. Uvjeravao se da je sama jer vrijeme za koje je nije vidio bilo je prekratko za prave ljubavne uitke. Civil se sasvim pribliio kapiji, pa se Osvit zapita kud namjerava. Nije se dosjeao za ono naselje privatnih kua, dolje na poetku ulice Vase Miskina, odmah od velikog gradskog parka u pravcu kasarne, niti za ono selo iznad kasarne, ispod brda, s lijeve strane. Tu se negdje i zavravala ulica Vase Miskina rekao mu je Redo na primopredaji smjene. A poto se dosjeti naselja ispod brda, upita se zato ovaj pijano nije sebi poprijeio put i krenuo preko parkinga za kamione? Bilo bi mu znatno krae ali nedokaznu pijanu glavu noge nose ulicom sve naokolo! Nije se jadnik dosjetio da ne mora sve naokolo, ako nije zamislio meni na kapiju. Pijanac je bio sve blie. Osvit ga je alio, cijelo vrijeme stojei nasljonjen na straarskoj kuici. Straarska kuica nije bila mnogo via od njega. Zbog sline boje kuice i uniforme, ostao je slabo uoljiv. Posmatrao je civila. Vidje da ima velike podonjake, bore na elu i malu rupicu na bradi. Ipak, bilo je jasno da je to mlad ovjek. Jo uvijek mu nije davao vie od etrdeset godina. Zbog dolaska noi zrak je postao svjeiji i trijeznio pijanog. Meutim, kad se bude naao na domak kasarne, njegovim sitnim koracima trebae jo dugo da doe do prvih kua u bilo kom pravcu da okrene. Prilazio je oku ogromne sive zgrade na kojem su se spajale ulice Todora Peevskog i Vase Miskina. Sve do ugla prostirao se i parking za kamione, samo
143

ga je od zgrade djelila ulica. Konobarica je jo bila u kafanici, s onu stranu anka, pored kase. Neto je otkucavala. Na sebi nije imala bijelog mantila. Nee se jo dugo zadrati. Svodi raun, pa e krenuti, zakljui Osvit. Pijani se dotetura do kraja ulice, pa kao da se iznenadi gdje je stigao i shvati da mora mijenjati smjer. Izgledalo je kao da se zapitao kako e sada i kao da nije bio siguran u svoj put. Zastao je na samom uglu odravajui se na nogama. Glava pognuta. Odluivao se. Kapija poe nagaati koju e ulicu prei. Ako pree Vase Miskina, onda nema kud, eto ga pravo meni na kapiju!? ta u s njim onakvim? Povjerova da moda mu i nije tako uoljiv zbog slinosti boja i da ga pijanac moda nije ni vidio. Moda hoe da ue u kasarnu?! Pijana budala! Nikad nije bio pijan i na svata je pomiljao. Odgonetao je ta bi se moglo deavati u pijanoj glavi. Svaki pijani ovjek za njega je postao luak. Uini mu se da ovaj sad upravo ispod oka ica na kapiju i pita se ima li koga da je uva. Sumnjivo je postalo to njegovo dugo stajanje. Kao da se za neto odluivao. Zbog toga rijei i odvoji se od straarske kuice. Rasvjeta u kasarni je bila upaljena od prije nekoliko minuta, ali jo dovoljno neuoljiva zbog svjetlosti dana. Upali se i gradska rasvjeta. Osvitov pogled na sekundu dvije sie sa pijanog i kao da isprati paljenje lampi du ulice Todora Peevskog. Istovremeno naini nekoliko koraka uz bijela vrata. elio je da ga pijani jasno vidi i da shvati da kapija nije sama. Zastade nasred kapije i stranjicom se osloni na vrata, raskrilivi ruke po njima da bi dao do znanja da je tu. Nije bio ljut niti iznerviran. Cijelo vrijeme se smjekao, a oi su mu sa znatieljom gledale pijanca. Nije mu se inio zao, ve naivan i jadan. No, civil se nije pomjerao. Sve na njemu je bilo mirno, osim oiju i usana. Neto je apatom priao. Sam sebi. Siguran je bio da je od civila praen pogledom, ali zbog osjeaja da zakon stoji iza njega jer on uva kasarnu, pijanevi pogledi ga apsolutno nisu uznemiravali, niti ga se imalo plaio u sluaju najgoreg. Kud li e taj ovjek?, nastavi se pitati, onako raskriljen na vratima. Bio je zaboravio na konobaricu. Ako pree ulicu Todora Peevskog znam kud e. Ili do onih dolje kua niz ulicu Vase Miskina, ili e gore u ono selo ispod brda. Nema vie kuda, jedino da je odmah ispred kafane krenuo prema centru grada, to je jo i mogue... to ve ne kree? Kao da se ne moe orijentisati? On izgleda da ne zna ni gdje se nalazi niti ta hoe? Napokon pogled pijanog civila se podie. Sad je vidljivo gledao u kasarnu, a potom u kapijaa. Vidio je visokog vojnika, tankog ali snanog struka. Nije micao pogled s njega, ega Osvit postade svjestan zasigurno tek sada. Pijanac se dugo uvjeravao dok je postao siguran da je kapija novi, da ga nikad prije nije vidio.

144

Osvitu pijanevi pogledi i nisu smetali. Pijana budala! Pa nije on jedini ovjek za kojeg sam se uvjerio da je lud kad prepije, hrabrio se. Civil je svaki dan tim putiem od kue do kafanice iao i po nekoliko puta, i najee je prolazio upravo pored kapije, tako da je sve kapijae poznavao iz vienja i u svakom je pokuavao otkriti koje je nacionalnosti. Da bi bio siguran u svoje pretpostavke, neke od njih je morao uti kako priaju. Kad bi doznao nacionalnost, njemu je mnogo govorilo, jer je posao kapijaa posao bezbjednosti i povjerljiv posao. Alkohol bi mu otklanjao stid i otrinu uma, pa nije skidao pogled sa kapijaa. Kada su bili u pitanju vojnici iz Bosne, za njega je bilo najvie problema, jer su svi oni priali ipak tim bosanskim jezikom kojeg zvanino nije smjelo biti kako bi izumrla u narodu svijest o bosanstvu i denitivno nestao bosanski identitet, te na kraju i Bosna, to je i bio uzrok stvaranja formule nacionalne koegzistencije pod imenom Jugoslavija. Prvo su moje ime otklonili da bi me potopili na dno bezdunici i neprijatelji Bosne, jo poodavno. Potopili su me, a potom vodu mutili da se ne bi vidjelo kako plivam i iv se guim, i borim se sa smru. Upravo moje ime im je smetalo. Jedino ime... Nita drugo... Zbog... Pijani civil je na kapijaevom veselom licu, u njegovim sretnim oima vidio i zelenu travu i bosanske zelene vode kako se sretno ljuljaju. Prepoznavao je duu bosansku. U tim oima je pronalazio onu naivnu bosansku svijest kojoj je lijepo, koja je sretna jer jo nita ne kui. Zakljui da to mora biti Bosanac, Musliman. Napokon krenu. Kao da nije mogao krenuti dok nije odgonetnuo da bi se pripremao za novi susret. Imalo je zanimljivih tema za dijalog. Bio je svjestan toga da je prepio i paljivo se spusti sa trotoara. Ba lijep momak! Ne znam jesam li ljepeg vojnika vidio! I da mu onako lijepo stoji vojnika uniforma!, priao je sam sa sobom dok je prelazio ulicu Todora Peevskog i izbijao na oak uprljane fasade sive zgrade. Ponosan i presretan u uniformi moe biti samo Bosanac. Pun ljubavi prema svemu. Siguran sam da je Bosanac, Musliman. On voli sve, ne uoava mrnju i opasnost koja iz nje prijeti, pa je zbog toga sretan. Misle da svi vole i osjeaju kao i oni. Malo se osloni na oak zgrade, kao da se htio odrati da ne padne. Okrenu cijelo tijelo prema kapiji. Pogleda u kapijaa koji je sada etao, ali ne zadra dugo pogled na njemu, nego se odvoji od zida zgrade i nastavi. Bilo je jo tee ii, jer je dolazila nizbrdica od nekoliko procenata, a pijana glava vukla jo vie ka dolje. Odlazio je sitnim nabadajuim koracima. Pored svega to se spremalo i to se moe oekivati, blago se njemu, nastavljao je razgovor sa sobom, mislei na Osvita. Sretan je jer voli cijeli svet. Moda e brzo umrijeti, a nee ni znati zato je umro!? A i mene smrt eka! Meni e se moda i oduljiti njen dolazak!
145

Osvit je jo malo ispraao odlazak pijanog civila, gledajui mu u lea. Vidio je da mu pjeaenje sve tee pada, pa se poe tjeiti milju da civil nije stajao na uglu iz onog razloga o kome je on razmiljao. Iako pijan, jo je bio svjestan. Znao je gdje ide. Samo, kako e onako pijan stii do kue? I to niz ulicu koja ima pad!... Zato se toliko napio? ta li ga toliko mui? U kafani se uglasilo svjetlo i konobarica otvori vrata i izae napolje. Na ramenu je nosila crnu torbicu. Zakljua vrata i poe brzo. Nije dugo ila ulicom Todora Peevskog. Skrenula je lijevo, na uglu bijele zgradice, i nestala Osvitu iz vida. Vee je bilo mirno i inilo se da nee imati vie prizora koji bi mu prekratili vrijeme. Ve je pokasno, mislio je. Ovo do kraja bie mi malo dosadno. U blizini nema nita to radi, osim one kafane. A ni ona sad ne radi! Poslije vrelog dana kao da ga je blag vjetri milovalo po licu. Njegov pogled je kruio svud oko kapije i probijao pomrainu razaznajui obrise u njoj. Nikog nije vidio ni uo. inilo mu se da sve osim njega uranja u san. Podigao bi pogled ka nebu i divio se nebeskom prostranstvu. Ako bi due zadrao pogled, inilo mu se kao da i sam odlazi gore. Taj osjeaj izazva strah u njemu, pa bi obarao glavu. Odjednom se sjetio Marinka komandira. Kako to da nije dolazio u obilazak? Izgleda da Redo nije grijeio kad je rekao da e se s njim lako. Kraj smjene te prve veeri rada na kapiji je doekao etajui uz bijela vrata. U krugu kapije bio je osvijetljen kao komiar sam na podijumu u pozoritu, svud okruen mrakom nonog mira. Ipak, bilo mu je lijepo. Smijenio ga je Vlahov. Kad je otiao s kapije, uronio je u krevet i za svega nekoliko minuta bio u dubokom snu. Sanjao je da jae bijelog konja i da na njemu odlazi na neku rijeku kojoj nije znao ime. Divio se njenoj ljepoti. S obje strane rijeke uzdizala se gusta uma. Vidio je svoju stazu, uo ubor vode i osjeao snoljiv strah.

Glava VI

Nakon to je one zadnje subotnje veeri taksi dovezao Erika kui potpuno izgubljenog od alkohola, svim ukuanima je bilo mnogo lake. Doao je iv i bez vanjskih ozlijeda to je za njih bilo najvanije. Ipak, te veeri svi su bili utueni i tunih pogleda. Meusobno su malo razgovarali. Te subotnje veeri, prije sedam

146

dana, svi su kasno otili lei. Dok su bili onako zajedno u dnevnom boravku, svima im je bilo nekako lake. Pored svojih misli svako je na elu itao misli ostalih... I tih nekoliko dana ilo je... Bili su se nekako pomirili sa sudbinom da Erik mora otii sluiti. Pa vidjee se dokle. Tome su se pokorili. ak je i Erik izgledao tako kao da je njemu najlake. Svi su mu ugaali kako bi mu bilo to bolje i ljepe s njima jo tu koju sedmicu dok su skupa. Svi, osim Erika su se nekako osjeali odgovornim to on jo prije godinu dana nije otiao sluiti. Do sada je ve mogao i odsluiti i to za vrijeme mira i mnogo vee stabilnosti. A ba on je jedini i htio da bude tako, ali nitko od ostalih se nije s tim slagao. Svi su bili uvjereni da Erik nee trebati sluiti tu vojsku koja je njima bila tua a koja je nazivana zajednikom. Vjerovali su da e se to pitanje podjele rijeiti, pa na bilo kakav nain. Posebno je Marko, Erikov otac, bio protiv njegovog odlaska. Vjerovao je da e do svoje smrti biti ponosan to mu sin nije sluio tu srpsku armiju, kad ju je ve morao odsluiti on sam. I sve je s Erikom nekako i ilo dok opet nije dola subota, dan izlaska. Niko ga nije mogao zaustaviti da ne ode u grad sa drutvom. Predlagali su mu da i neko od njih, ukuana, ide s njim. Rina, naprimjer, ali on nije dozvolio iako je govorio da nju najvie voli. Bili su uvjereni da e se ponovo oduzeti od alkohola i zato su strahovali, jer pijan moe napraviti mnogo loih stvari! Kad u takvom psihiom stanju popije, bit e spreman svata napraviti. Bit e spreman na razne gluposti. Svi su o tome mislili... Bilo je ve pokasno, a nitko nije odlazio spavati. Oekivali su da se Erik pojavi na vratima, i slutili da je negdje pijan kao i prole subote. I dvojica malih, Bruno i Samson, bili su nervozni. Bruno je i mogao neto razumjeti, a Samson nije nita, ali su se uznervozili gledajui ostale. Kao da se i u njih upio strah. Marko je sjedio ispred televizora, ali tek tako, iz navike. Bilo je uobiajeno da tu sjedi kad nita ne radi. Puio je cigaretu za cigaretom, i ve sat vremena Marija je uporno pokuavala podii zabrinutog mua sa fotelje da upali auto i ide u grad traiti sina. Na njene pozive Marko nije odmah obraao panju. Nije progovarao ni rijei, a od njegove utnje Mariji je bivalo jo tee. Kuda da poem?, pitao se Marko. I ko bi ga sad mogao pronai? Meutim, svojoj eni, iako mu je bila dosadna nije mogao nita rei. Znao je da je i njoj teko. Majka je. ta da joj kae, kada je i sam bio u kui kad je Erik odlazio. Najmanje ga je ba on zaustavljao. I tad je najmanje priao. Uvjeravao je samog sebe da se i ta tekoa mora izdrati. Smatrao je da je Erika nemogue zaustaviti i kameno je utao. I kamenio se. Postajao bljei i nemoniji. elio je
147

sve da bude kako je najbolje, ali neto se okrenulo, pa sve gore od goreg. inilo mu se zbog toga da gubi autoritet koji je imao. Vie nije znao ni ta bi ni kako bi s njima. Ve odavno ena mu se poela penjati na glavu zbog njegove upornosti da sauva nacionalnu tradiciju. Zahtjevima djece Marija je uvijek prva popustala i djeci udovoljavala. Vremenom je i ona sve vie na to prisiljavala i svog mua. Poesto je bila posrednik izmeu djece i oca. Pri svakom udisaju zraka Marku se inilo da je sve puniji nekakve gorke muke. Osjeao je sve veu teinu u svojim prsima. Kao da mu se unutra stvarao kamen. Teak i tvrd. Nacionalni ponos velik je kao svemir i kad mu se on ruio cijeli svemir mu se ruio. Tolike godine uloene u djecu sad su mu izgledale kao da su isparile, jer nije postigao oekivani rezultat. Erik je morao otii sluiti vojsku i to u tako opasno vrijeme! Pomiljao je i na ono najgore ta ako se zarati dok Erik bude u vojsci, pa mu se prvi sin ne vrati kui. S druge strane, Rina se nije htjela udati za Albanca! Ve osam dana je fotograja kod nje i da hoe tog momka sigurno bi dosad rekla. Svojim utanjem, sve mu je govorila. A kakav ivot Rina eli? Kakva e ona biti ena? Hoe li ikad imati mua, jer previe je ponosna! Pitao se ta e sve ta njegova djeca doivjeti?!... Bilo mu je preteko od tih misli. Jo je sjedio u fotelji, utun. Rina i Dita takoer su utale. U nekakvoj neizvjesnosti, pune straha, pogledima su pratile roditelje. Od dana kad je Erik dobio poziv za vojsku njima dvjema kua je izgledala kao ludnica. Najzad se Marko podie iz fotelje. Diui se u prsima je podizao teak kamen. U ustima je drao cigaretu od koje mu se dim vraao u oi pa su suzile, ali cigaretu nije isputao iz usta. Nije vie mogao izdrati da tu sjedi i eka. Neto zbog crnih misli, a neto zbog neprestanog nabrajanja njegove ene da ide. Ba kao i zadnje subote, rijeio je da poe u grad traiti Erika. Mlad je. Mora se razumjeti i mora mu se pomoi... Pazi se! Na cesti se pazi! Ima pijanih budala za volanom. Ima svata na cestama opet ena nastavi sa nabrajanjem, ali sad se plaila njega. Izgledalo je kao da ga sad zaustavlja. Zbog toga se, iako su bile utuene, Rina i Dita pogledae i nekako osmjehnue jedna drugoj. Prestani svirati, eno! ree Marko i izie na hodnik. Dok je otvarao kuna vrata, pogled mu se prvo pope na nebo sve do zvjezdica koje su prodirale kroz nonu tamu. inilo mu se da e Erik svaki as stii. Ba u tim trenucima pijani Erik je bio u taksiju na putu kui. Marko krenu dvoritem prema garai pitajui se kuda prvo da poe, a neto u njemu je govorilo: Izbie! Izbie! Pomisli da je to od njegove velike elje. Rina mu je sa kunih vrata govorila gdje misli da bi Erik mogao biti i sve tri su stajale na kunom ula148

zu. Kesten im je izgledao poput njegove sjenke, ali su ule um lia jer je no bila mirna. Dok je prolazio iza kue, Marku se grad inio tri puta veim nego do sada, a one su jo stajale na ulaznim vratima kako bi ispratile auto gore na cestu iznad kestena. Zabruji motor mercedesa. Izvirio je iza oka s desnu stranu kue i ode za Stipinu kuu. Marija uzdahnu i ree: Udarie! U uima je jo ula zvuk motora njihovog auta i ve ga vidjela dolje, na poetku naselja, kako skree desno i velikom brzinom ulazi na glavni put Tilps Stari Grad. Od njihove kue do tog magistralnog puta bilo je otprilike jedan kilometar. Zamiljena, Marija kao da je vidjela auspuh mercedesa kako se dimi na tom magistralnom putu, odlazei velikom brzinom. Istovremeno je vidjela i zabrinutog Marka koji nita ne vidi od svojih misli. Sve to vrijeme njen pogled je bio prikovan na Stipinoj kui, na mjestu gdje je auto zamakao. U to se ukazae svjetla auta koje je dolazilo odozdo, uz naselje. Njegova svjetla su obasjavala cestu iznad Stipine kue i debelo kestenovo stablo. Svjetlost je dalje probijala mrak u pravcu brda, iji se vrh nije vidio, ali se gore povisoko uzdizao. Sve tri se naivno upitae ko bi to mogao biti, jer naselje je bilo veliko, Tilps blizu i toliko je bilo mogunosti da neko dolazi u taj dio grada. Auto izbi iznad Stipine kue i zaustavi se na cesti pored kestenova stabla. Nije bio ugaen pa je motor brujao, a na krovu se svijetlila tabla s natpisom Taxsi. U autu se taksista pitao da li je to mjesto gdje treba skrenuti, jer zbog mraka nije mogao pratiti kune brojeve. Na zadnjem sjeditu je spavao Erik koga je alkohol u autu jo vie svladao, pa nije nita znao za sebe. Spavao je pridravan od svog druga. Ni taj Erikov drug nije znao nita rei. Nije u tom naselju bio nikad ranije. Taksista odlui skrenuti. Morao se spustiti manjom nizbrdicom. Na desnu stranu nalazio se manji breuljak i previjao poput polulopte. Marijine oi kao i Rinine i Ditine bez prekida su bile uprte gore u auto. ekale su da krene i prieljkivale da doe njima u dvorite. Ah! To je sigurno on najzad ree Dita, mislei na brata. Nema ko drugi biti! dodade Rina. Kad je auto ve bio krenulo ka dolje i oborilo svoja svjetla prema njihovom dvoritu, Marija uplaeno pomisli na Marka. Umae im, a ni jedan minut nije proao! Lutae nizata. I jo moe udes napraviti!? Kud krenu, zaboga! izree i Marija svoje misli. Mimoili su se na naoj cesti. Nije bre mogao biti na velikom putu. Sjetit e se! smireno e Dita.

149

 Vidio je valjada tablu Taxi? sloila se Rina sa sestrom i nadopunila njene misli. Marija se kajala to je uopte govorila muu da ide. Sama sebi se udila zato je toliko navaljivala. U tako velikom gradu kao to je Tilps pronai nekog mora biti samo sluajnost. Nikad ne valja paniiti. alila je. Na uskoj cesti kroz naselje, samo nekoliko stotina metara dalje od njihove kue, Marko se u svom mercedesu mimoiao sa taksijem na jednoj krivini. Zbog krivine pojavio mu se iznenada, te nije imao vremena zaustaviti taksistu. Ipak, vidio je gore na krovu tablu sa natpisom Taxi. Odmah je pomislio da bi u taksiju mogao biti njegov sin. Bio je u to gotovo siguran, no na toj uskoj cesti nije imao prostora da okrene svoj veliki auto. A bio je i mrak, pa je odluio da nastavi dalje, do magistralnog puta. Tamo je cesta bila mnogo ira i bila je osvijetljena. Nije imao jo mnogo. Taxi stade ispred kapije. Njegova svjetla tukla su prednju stranu kue, a motor se dobro uo zbog nonog mira. Kad je ugledao Mariju, Rinu i Ditu da izlaze iz kue onako uplaene, shvatio je da ukuani s nestrpljenjem oekuju mladiev dolazak kui. Usput je od njegovog druga ve doznao da Erik odlazi u vojsku i da se zbog toga napio. Taksista izie iz auta, a Marija je s kerkama kroz dvorite prilazila kapiji. Vie nije bilo sumnje da je to Erik. Dobro vee! pozdravi taksista. Po njegovom izgledu vidjelo se da Eriku nije nita. Dobro vee! uzvrati Marija, otvarajui mala vrata kapije. Rina i Dita su zastale da Marija otvori vrata. Gledale su u auto oekujui da se iz auta pomoli Erik. Proavi prva kroz kapiju, Marija prui ruku taksisti da se s njim rukuje srena to joj je dovezao sina. U sebi je osjeala neku veliku radosnu uznemirenost, mada je jo izgledala uplaena. Prije dva minuta njegov otac vam umae ree ona u trenutku rukovanja. Ah! Nedaleko odavde, niz naselje, mimoili smo se. To je sigurno bio on. Na vaoj cesti sreo sam samo jedan auto ree taksista. Erikov drug je na zadnja vrata iznosio Erika. Rina i Dita ga prihvatie s njim. Samo to su sa Erikom zamakli u kuu, izbi i Marko mercedesom i stade iza taksija. Marija i taksista stajali su u dvoritu pred ulaznim stepenicama. Marija odahnu. Svi su na broju. im Marko doe, Marija ostavi njega i taksistu i ue u Erikovu sobu gdje su Erika ve bili smjestili na krevet. Erikov drug je iziao iz kue. Vidjevi Rinu, iznenadi se da Erik ima tako lijepu sestru, a da ih nikad

150

nije vidio skupa. Poeli da joj se udvara ako bude imao priliku. U autu je ekao vozaa koji je jo razgovarao s Markom... Ne ulazei u Erikovu sobu, Marko iz dvorita proe hodnikom i ode u dnevni boravak. U toj odaji nije naao nikoga. Svi su bili u Erikovoj sobi, pored kreveta na kom je Erik spavao. Marko, kao bez svoje glave, proe i sjede na jednu stolicu za veliki sto koji je sluio samo za objedovanje. Licem je bio okrenut prema kuhinji, a iza lea mu je bio prozor. Niko nije veerao. U panici za Erikom, na sve drugo su zaboravili. Ba zbog toga se veera pripremala kasno. Marko je nekako intuitivno, bez razmiljanja, otiao i sjeo za taj sto, a ne kao to bi inae uinio, ispred televizora. Onako sam, on presavi ruke u laktovima i osloni se na sto. Utueno blijedo lice, kao mrtvo, spusti na nadlanice. Brinuo se hoe li ikako njegov sin moi nai snage i odsluiti tu tuu armiju, ak iako se ne zarati izmeu nacija. Znao je koliko mu je odvratno nositi na elu crvenu petokraku, simbol pod kojim su Srbi toliko puta progonili Albance. Kako e, kad je znao koliko je u sina utopio mrnje prema toj uniformi koju e uskoro morati obui. Hoe li znati glumiti zajednitvo?! Pripremao ga je da se bori protiv te uniforme, a sad e je obui kao svoju! Zato pije! Savlaivati se protiv vlastitih emocija, teko e biti! Ako ne izdri i jednog dana eksplodira?! ta e se s njim desiti?!... U Markovu tugu se nije uklapao veliki zlatni prsten koji je svjetlucao na jednom od prstiju. Nasred stola stajalo je cvijee i mirisalo, ali on taj miris nije osjeao. Bio je nepomian, kao zaliven na toj stolici nekoliko minuta. Kako biti pametan? Moe li se uopte biti pametan, pitao se. Ispalo je tako da je ba Erik bio najpametniji od svih ukuana kad je htio odmah ii u vojsku, jo prije godinu dana, na prvi poziv koji je bio dobio. Moda je predosjeao, pokuavao se oteti patnji koja mu je propisana, ali nije mu se dalo. Zbog toga se toliko puta ljutio na sve nas. I opet se sad Marko udio onim Erikovim navaljivanjima da ide to prije u vojsku i rijei se toga... On je slutio!... Uvijek nam je tvrdio da je bolje to prije da ode..., sad se sjeao Marko. Marija, Dita i Rina su sjedile pored Erikovog kreveta. Mariji su oi suzile, i ona ih je brisala. Gledajui u Erika, u mislima je proklinjala trku za novcem: Da smo ga imali manje sad bi nam bilo bolje. Marko ne bi podmiivao optinare. Erik je bio sav u znoju. To je alkohol izlazio iz njega. Erikova uta kosa bila je mokra, a po licu se vidjelo nekoliko utih pjega. Kapi znoja su izvirale iz njega. Rina je svaki as brisala znoj s njegova lica. To je iz njega izlazila ona muka zbog koje je pio, mislila se Marija. Gledajui u njega unosila je kisik na emocionalnu eravicu negdje u dubini sebe same, pa je plamtila ta eravica za Erikom, i nagonila joj suze na oi. Nita nije mogla priati. Ponavljala je samo jedno te
151

isto. Gospodaru! ta emo s njim doivjeti?! Minute su odmicale i na Eriku se uoavalo da mu je bolje. Manje se znojio i mirnije je disao. Spavanje je sve vie liilo na normalni san. Marija izie u kupatilo da se umje. U toj munoj atmosferi u kojoj je Erik bio centralna gura obitelji a kriza u zemlji svima u prsima, Rina je u sklopu toga svega strahovala za sebe zbog onog momka iju je fotograju imala u svojoj sobi. Isticalo je vrijeme da ocu iznese svoje miljenje a to je prijetilo sukobu, i da u kui postane nemogue ivjeti. Vrijeme je da se uda, ali zbog krize izmeu nacija da li da se uda silom za Albanca i da tuguje cjeli svoj ivot! Meutim, roditeljski zahtijevi su u takvoj situaciji bili argumentovani i govorili su da su uglavnom u pravu! Oiglednost problema oko kojeg se nacionalni odnosi zateu, uvjeravali su je da lako nee biti, kad su muslimani u Bosni obuzeti ili srpstvom ili hrvatstvom. Kako onda to rijeiti? Srbi tvrde da su blii njima, Hrvati nee da vijeruju i tvrde suprotno. Logino! Nadmetanje traje predugo, a muslimani upravo zaslijepljeni vijerskim imenom, ne dosjeaju se da je jedini spas za njih bosanstvo, da bi imali Bosnu. Politiari upravo zbog njih lau da su problemi u osnovama ekonomskog sistema, to je samo djelimino bilo tano. Nisu smjeli javno istinu isticati. Rina se ak nije puno ni osjeala Albankom da bi joj brak s Albancem predstavljao sreu. Odrasla je u Hrvatskoj. Rastuie je sve te misli i suze joj navree na oi, te ona poskoi i utra u svoju sobu da se isplae. Za koga se udati? Gdje ivjeti? Uvijek je vijerovala da e nai mladia koji e joj se toliko sviati da e se u njega duhovno, snagom ljubavi pretopiti i zaboraviti na sve razlike. Opet, silno je to sebi poeljela da se izgubila u nekom transu. Nije ni osjeala tijelo, samo emocije! Uini joj se da je ve vidjela sebe presretnu u naruju jednog takvog princa koji odgovara njenim eljama... Eriku je bilo bolje. Marija ustade da vidi gdje je Marko i ta radi kad ne ulazi kod njih. Bez rijei izie i ue u dnevni boravak. Ugleda Marka oborene glave, lica zagnjurenog u nadlanice. Bilo joj je neobino vidjeti ga da sjedi sam u tami za velikim stolom za objedovanje. ak i na njen prolazak odajom ostao je potpuno nepomian iako ju je morao uti. Marija pomisli da on sluajno ne plae. Stidi se od nas svojih mukih suza! Zaudi se da ne pui jer je bio strastveni pua. Posebno cigaretu nije gasio kad mu je bilo teko. Marija polako prie stolu, lagano se spusti i sjede na stolicu odmah uz njega. On je i dalje nepomino sjedio, blijed, kao skamenjen, kao da mu se bilo ao probuditi iz tih tekih misli. Ona je ula otkucavanje kazaljki na velikom zidnom satu u odaji. Televizor nije niko gledao iako je bio upaljen. Od njega je dopirao nerazumljiv um, jer je bio tih. Neto svjetlosti od televizora neprestano je mijenjalo svoju jainu i boju.
152

Ni u dijelu odaje gdje su sjedili Marko i Marija nije bilo upaljeno svjetlo, pa je prostor bio osvijetljen toliko koliko je dopiralo svjetlosti iz hodnika. Marko je bio miran. inilo se da ne die. U Marijinim oima je bilo jo malo crvenila od plakanja okruenog nateenim kapcima. Njeno dotaknu mua, kao da joj ga je bilo ao probuditi iz sna. I poslije njenog dodira ostao je nepomian, pa onda teko podignu glavu. Bila mu je jo tea nego odmah kad je tu sjeo. Oi su mu izgledale kao da se nalazi u stranom, nemirnom snu. U njima je bila muka. Ko da je prijetei prkosila. Marija se nije usuivala bilo ta rei. Ti si progovori on prvi, slomljenim glasom. Zbog tekih misli i mraka kao da je nije odmah prepoznao, mada je bio siguran da je ona. Prepoznao je dah njenog tijela i njen dodir. Donesi mi cigarete. Cigarete su bile na stoliu ispred televizora. Marijini koraci bili su teki. Puni brige. Donese mu cigarete. Marko zadimi. Kao da u dimu cigarete vidje ivot. To ga malo razbudi. Ona je pogledom punim bola ispratila njegovo pripaljivanje cigarete i prvo uvlaenje dima u njegova ulegnuta i osuena prsa. Onda opet poe da sjedne ali ne na istu stolicu, ve na drugu, udaljeniju od one na kojoj je on sjedio. Tako je duboko uvlaio dim cigarete u sebe, da joj se inilo da ga izbacujujui, vraa iz nonih prstiju. Na vrhu cigarete eravica se dugo svijetlila pri njegovom povlaenju. inilo joj se da e se pretvoriti u plamen. Ipak nije sjela. Samo je objema rukama dotakla naslon stolice na koju je htjela sjesti. Pet zlatnih prstenova ukraavalo je njene prste koji su bili oporavljeni otkada su je Rina i Dita poele u svemu zamjenjivati. A to traje ve nekoliko godina. Nismo veerali. Bar malo da si jeo saaljiv glas pomilova Markove ui. Neto kasnije njih etvoro su utke i veoma slabo veerali. Bliilo se podne. Rina je postavljala tanjure i ostalo na stol za ruak. Marija je stajala u kuhinji pomaui neto. Tamo, u onom zavuenom dijelu, sjedili su za stolom Erik i Dita. istili su neko staro zlato. Svi su poneto radili, osim Marka. On je hodao od prozora do prozora sa cigaretom u ustima i zamiljeno pogledao napolje. Ponekad bi se nakratko nadvio nad Erika i Ditu. Erik je tiho, da ne uju ostali, priao Diti kako se nieg ne sjea. Zna samo da je jo rano otjerao Luizu od sebe, jer mu je dosadila molei ga da idu negdje sami. Vie je volio nastaviti piti sa drugovima nego se negdje osamiti s njom. Dita se tome nije posebno ni udila. Na stolu se puila hrana. Marko ih sve okupi oko sebe. elio je u nekoliko minuta da im ukae na nekoliko stvari, dok se hrana na stolu malo ne ohladi. Nije nita ekao, ve odmah zapoe:
153

 Stvari stoje kako stoje!... Kratko zastade mislei na situaciju u cijeloj dravi, te na sudbinu svoje obitelji u ovakvoj situaciji. Ali da sve pria bilo bi previe dugo. On nije bio dobar govornik, a nije ni imao vremena dugo priati. U stvari politiki problem u zemlji svima je bio dovoljno jasan. On, kao starjeina kue, elio je samo ojaati moral u obitelji, podsjeajui na neke stvari iz njihove porodine prolosti. Nije dobro, ali... opet se zamisli i zauta nekoliko trenutaka. Glavom kroz zid ne moemo, mislio je rei, ali tu misao ne izgovori. Na licu su mu bili tragovi neprospavane noi. Razmiljao je i o svojim starima koji su pomrli. Razmiljao je o tome kako su njegova ena i on radili i na koji nain su se bogatili. I o otimanju za zlato koje je njegova majka ipak prigrabila, a kasnije ga je on naslijedio od nje. Misli i brige o tome su ga iscrpljivale. Nije tu bilo ista posla, pa se sad moda grijesi otplauju?! Ipak, ona je to uinila zbog njega... Vidjevi ostale da su se okupili, primakoe se Bruno i Samson, a Marko sve te misli preskoi i rijei, kako bi bio to krai, da ukae samo na dvije stvari i na smjernice za koje smatra da se njima trebaju sluiti: Nije prvi put da nam je teko. I ovog puta zavrit e se dobro. Pobijedit emo nevolje govorio je, mada mu se u dubini due inilo da nee ba ii tako. Zbog toga se muio da kae ono to mu je bilo u mislima, jer je elio sve njih ohrabriti. Pourivao se zbog postavljenog ruka. Kad me je one godine za stan izradio naivnog onaj neisti Hrvat, bilo je teko i znam, bili su vam odvratni svi Hrvati. Izgubili smo i stan i novac. Naivno sam mu vjerovao na rije jer sam Albanac. U ono vrijeme tako se radilo esto. Na dogovorenu rije. Toga ovdje, eto, kod svih nije bilo... mislima se vraao u prolost kad su Rina i Dita bile male djevojice i kad su sve to bili uspjeno izreirali on i njegova ena kako bi curicama bila odbojna ta slavenska sredina, jer se albanska kultura u njima dvjema osjetila kao vakuum; i onda, mislili su da e sebi olakali posao upijnja albanstva u due svojih djevojica. Nije ni to bilo lijepo ni poteno, ali nisu nalazili drugo rjeenje a nalazili su se okrueni tim hrvatskim i slavenskim svijetom. Dolazio je period simpatija i zaljubljivanja i smatrali su tad da se neto moralo uiniti... Poslije, sa sazrijevanjem djevojica, lake su usaivali u njima dvjema ljubav prema naciji. Marko je uvjek bio ubijeen da je to u Rini ostavilo traga, pa nije, po njegovom znanju nikad imala momka Slavena. Meutim, njeno odbijanje da se uda za Albanca objanjavalo im je mnogo toga dodatno s te duhovne strane, shvatili su posljedice odrastanja u tuoj sredini. Nije bilo mogue ostvariti ono to mu je bilo toliko vano, pa je na kraju uslovljavao samo religiju. Poto se istovremeno svega toga prisjeao vjerujui
154

kako je to dobro ponavljati kao da je bila realnost, pravio je pauzu izmeu svake izgovarene rijei u toj svojoj prii. Sve se dobro zavrilo nastavio je. Strpio sam se zbog vas, djeco, da ne odem u zatvor razumjelo se na ta je mislio... Zatim je pomenuo i drugi, takoer izmiljeni sluaj, kad su mu na granici navodno Slovenci oduzeli nekoliko kilograma srebra. Sve je bilo izgubljeno, ubjeivao je djecu, ali na svu sreu, ponovi, imao je strpljivosti da ide dalje iz ljubavi prema njima i u nadi da e se sve nadoknaditi. Objasnio je zatim, da su to bila do sad za njega dva najtea sluaja. Eto! Tee mi je ovo sad da mi prvi sin slui srpsku vojsku, jo u ovo vrijeme nacionalizma... zautao je. Htio je da kae koliko Erika voli, ali samo stisnu usne i proguta svoje emocije. No, one su zraile iz njegovih oiju i cijelog tijela. To svi osjetie. Erik se zastidi zbog onog jueranjeg... Opet Marko preskoi mnogo misli i emocija i samo dodade: Rina i Dita danas poslije podne plove na otok. Pripremite svoje stvari. Veeras ete na brod obraao se nijma dvijema. Sutra do podne, nakit neka bude u izlogu. Poslije podne, zlatara otvorena zavri. Sjedoe ruati. Rina se obradova, jer cijelo vrijeme nju nije pomenuo, pa na trenutak je bila pomislila da na njenu udaju vie i ne misli. Svog naputanja kaa Miris mora one subotnje veeri, Rahman se nije mogao sjetiti. Znao je da je prepio i da je moralo biti jako kasno kad je uao u malu polupraznu sobu u kojoj je stanovao. Soba se nalazila na petom spratu u zgradi. Bila je na strani prema obali mora, prozor okrenut ba u pravcu luke. U sobi se nalazio stari drveni krevet. Rahman ga je kupio polovnog jo one prve godine kad je doao u Tilps. Bio je oteen, ali je bio jo dobar i vrst. Prvih godina boravka u Tilpsu, dok je Rahman bio mlai, upoznale su ga mnoge ene i isprobale njegovu vrstou. No, s godinama se kod Rahmana smanjivala elja za enama, stario je, a i situacija za te stvari prije je bila mnogo bolja. S desne stane vrata Rahman je uspravio jedan ormar kako bi imao gdje slagati svoju odjeu i presvlake za krevet. Nasuprot ormaru bio je mali sto i dvije stolice i to je bilo sve. Prostor u sredini odaje je bio prazan. Napolju, ispred zgrade u kojoj je stanovao, prije obale mora, bile su dvije uske i paralelne ulice i obje su na desnu stranu izlazile na trg preko kojeg se samo pjeice moglo prei do crkve Sveti otac. Kako su zgrade ispred bile puno nie, Rahman je preko njih mogao vidjeti dio luke. Bila

155

mu je lijevo. Vidio je obalu luke sve do crkve Sveti otac. Mogao je vidjeti i dio trga, neto malo od obale i ispred crkve. Osjeao je miris vlage u sobi, ali mu nije bilo jasno od ega bi mogao dolaziti. To ga je zbunjivalo kad bi uao u sobu, ali poto je pokasno dolazio a rano odlazio, nije mu se dalo traiti. Ranije tog smrada nije bilo... Od one veeri u Mirisu mora ostalo mu je nepoznato gdje je to izgubio lijevu patiku sa noge. Kako mu se to moglo desiti? Da se moda nije htio tui one veeri? Zbog toga se stidio tamo navratiti. No je bila toliko sparna da je Rahman spavao otvorenog prozora. Kad se prenuo, na njegovom satu je otkucavalo devet sati. Podignu se sa kreveta i poe se protezati zijevajui. Zatim prie prozoru da otvori drvene kapke koji su odaju drali u tami. Bila je nedjelja. Dok je otvarao kapke, odlui da e danas poistiti sobu. Valjda e i nai ono od ega se tako u sobi uje. To e uraditi prije podne. A poslije podne e otii negdje na plau. Svjetlost iza otvorenih kapaka mu zatvori oi pljusnuvi ga po licu. Sa veselog svijetloplavog neba sunce je estoko ibalo po Tilpsu. Rahmanov pogled se zaustavi na povrini morskog plavetnila. To plavetnilo bilo je mnogo plavlje od nebeskog na kojem su uivali razrijeeni bjeliasti oblaci. Sa prozora je gledao naokolo sve to se dalo vidjeti... Opet se spusti na krevet. Izvjesno vrijeme ostade tako, a zatim rijei da pone. Sagnu se pod krevet da dohvati metlu kako bi prvo pomeo sobu i ugleda dugi crni kaput! U isti as nije ni prepoznao da je to kaput, ve se uplaio njegovog crnila. Ve dugo je njegova dua kupila razne strahove kao bijela odjea prljavtinu. Od toga je u ivotu postajao sve zbunjeniji ne znajui otkud to upija niti ta je za njega najbolje. Presavijen preko Rahmanove ruke, visio je crni zimski kaput kad je on zakljuavao vrata sobe. Pogleda na svoj runi sat. etrnaest sati. Krenu... Silazio je niz stepenice pitajui se ta je to bilo da mu je Ivan dao taj zimski kaput?... Nae se na ulici. Iao je prvom ulicom prema trgu. Zbog prelijepog vremena skrivao je pod pazuhom kaput, urei da to prije stigne do kaa i elei da ga ne sretne niko od njemu poznatih. Gledao je samo preda se i oborenog pogleda urno iao... Na uglu jedne ute zgrade Rahman i Ninko izbie jedan pred drugog i iznenadie se obojica. Kao kad bi se srela dva slijepca. Rahman je zamiljeno iao ulicom pognute glave. Razmiljao je o crnom kaputu kojeg je nosio i zbog ega mu ga je Ivan dao. ta se to one veeri s njim desilo? Pourivao se. Ninko je takoe bio zanesen svojim mislima. Jue je bio u upravi preduzea za dugove koji nisu isplaeni. Dobro se tamo s njima posvaao. Oni u upravi su mu rekli da mu novac nikad nee biti isplaen. Da su Srbi mnogo vie njih Hrvate opljakali
156

i mnoga preduzea upropastili, a novac odnijeli u Srbiju! On se vraao iz luke. Imao je tamo posla. Iao je prema stanu s namjerom da se pripremi za naputanje Tilpsa i denitivan odlazak u Srbiju. I on je urio pognute glave. Ni Rahman, ni Ninko taj susret nisu eljeli. Rahman je pomislio da e ga Ninko pitati ta e mu zimski kaput i kud e s njim po tolikoj egi. A Ninko Rahmana nije mogao pogledati od one veeri kad ga je ugledao u Mirisu mora da s gazdom sjedi i mirno pije, a u kafani se pjevaju ustake pjesme. Rahman mu je od tog momenta postao odvratan i ak opasan. Namjeravao je otii, a da se Rahmanu ne javi. Ipak, nekako se osmjehnue jedan drugom. Rahman uoi na Ninku duboku zabrinutost i kao neku podmuklu odluku! Prvi mu prui svoju desnu ruku koju Ninko hladno i lijeno prihvati, te odmah nakon mlitavog pozdrava ispusti Rahmanovu aku. ta mu je?, upita se Rahman i prvi progovori: Ne vidim te! U trenu je zaboravio kaput pod mikom i znatieljno gledao Ninkovo elo. Ninko nita ne ree, ali u sebi pomisli: Dosta mi te je i u mislima, a kamo li te vidjeti ivog! Rahman upita: Navraa li u rmu? Stajali su tako da je sunce i jednom i drugom prilo u lice. Kakvoj rmi?! To je nekad bila rma, a sad bijeda! Pokrali su je oni to sad gledaju Tilps gore iz onih dvoraca. Rahman pomisli na brdo iznad grada. Odjednom, vidio je te ogromne kue skrivene u rajskom zelenilu. Jedva su mi bijednici jue izbrojali dug, kao da su mi ga poklonili. Stvorili su bijedu! A zato?... i zauta. Rahman sebi poe odgonetati: Ha! Svak voli pare! Ko ih ne voli! I ko ih ne bi povukao ako bi mogao? Od tih misli o krai u Rahmana se useli jo vea muka i on nekako sav klonu. Osjeti teinu kaputa pod pazuhom. Proe mu kroz glavu i misao koju je uo od Ivana: Sve je kriv Beograd. ta se tu iza krije? Postade mu sve mutno kao magla. Bolje o tome i ne razmiljati, zakljuio je. Ali on neto kao da osjeti na Ninku. Kao da Ninko zna ta su i o emu su to on i gazda Ivan one veeri razgovarali. Mogli su vidjeti vrh crkve Sveti otac i krst na vrhu. Ninko u onaj krst pogleda. Eno kue u kojoj se planiraju krae. Ona je povod ovom svemu. Rahman se zbog toga prvo uplai pa odmah i zaudi: Ispituje me mrzim li crkvu, pa pomisli na damiju i uplai se sukoba vjera. Blijed od iznenaenja

157

samo je utao... Ne bih ja o tome. Ne razumijem se puno u Boije stvari. No, ne ree to naglas. Hajmo ti i ja u Miris mora popiti po pivo ponudi Rahman. U tom momentu Ninko osjeti ono to je osjetio kad je one veeri uao u Miris mora i u svijesti pojavi se slika kad je ugledao Rahmana. urim, nemam vremena promuklim glasom odbi. Dobro, onda drugi dan. Ne vjerujem. Odlazim ja. Naputam... Ninku zadnje tri rijei iskliznue iz grla. Rahman, ukopan od iznenaenja, inio je samo pokrete oima. ta mu to ree? Odlazi, a ni da se pozdravi! I to zauvijek!? Napusta poso! uzviknu za njim zauenim glasom. ao je njima to ja odlazim, ali... slaga Ninko i slegnu nekoliko puta ramenima i produi. Rahman vie nije za njim gledao, ve sagnu pogled u beton ulice na kojoj je stajao. Jesam li ja toliko blesav? Znae li ovome ovjeku ita tolike godine koje smo ovdje zajedno proveli? inilo mu se da njegov ivot za Ninka nije nita znaio. A kako me je taj ovjek volio? Nita bez mene nije... Razmiljao je o proteklom druenju i na poslu i nakon posla. ao im je u rmi. Isplatili su ga. A mene ne isplauju, izgleda da bih ja otiao sam... Ninko je ve bio zamaknuo u drugu ulicu i Rahman ga nije vidio. On je jo stojao na oku ute zgrade. Krenu i on. Nastavi...udno!? udno!? Ne razumijem nita! Jo jedna udna stvar koju nije mogao razumjeti parala mu je mozak i na neto slutila. On nije mogao dokuiti na ta sluti? Hvala Bogu da mi nije oduzeo pamet u ovom udnom, sve luem svijetu... U kau Miris mora bile su samo dvije osobe. Od dosade gazda Ivan se nadvio na ank. Gledao je napolje po trgu kroz stakla. Neto je razmiljao kad mu Rahman neoekivano izbi s lijeve strane kaa. Njegova pojava na vratima izazva osmijeh na Ivanom licu, to Rahmana obradova i bi mu lake. Znak da one veeri nije bilo nita opasno loe. Rahman prebaci kaput preko anka. ta e mi? upita Ivan. ta e i meni? Priali su nekoliko minuta, kad Ivanu zazvoni telefon. U sobi u kojoj je stanovao, Ninko je pakovao svoje stvari i razmiljao o ratnoj uniformi koja ga je ve ekala kod kue. Ako zatreba!? Za Rahmana je mislio da nikud nee iz Tilpsa, da e ga tu Hrvati mobilizirati i da e to Rahma-

158

nu postati jasno tek kad mu bude prekasno i kad u ratnom stroju od komandira sazna za koga e se boriti. Poslije tri dana Rahmanu su u upravi preduzea rekli da zasigurno nee biti vie posla. Nisu mu dali otkaz, ve rekli da ide u Bosnu, na ekanje. Ako se stvari poboljaju javie mu. Za plate koje mu duguju, isto tako... Ja u u sobu. Idem se opustiti na krevetu ree Rina. Kako hoe. Nee mi biti teko ni samoj sloi se Dita. Sjedile su u kuhinji u njihovom stanu na otoku Pagu. Ispred njih na malom stolu za kojim su sjedile, bili su ostaci hrane u tanjurima. Bila su tu i dva mala noa, dvije viljuke, dvije kaiice i aa vode sa dvije ae, te komadi kruha kojeg nisu mogle dojesti. Rina se osjeala slomljenom i to sestri navede kao razlog zbog kojeg joj se ne ide u zlataru raditi. Nemam danas nizata volje dodade. Dita se podignu iza stola. Bilo je vrijeme da ide. Da bi ula u zlataru iz stana, trebala je samo izii iz kuhinje i na druga vrata proi sa drugu stranu iza zida pored kojeg su se nalazile. Samo je taj zid dijelio stan od zlatare. Ja u poistiti stol ree Rina koja je jo sjedila. Dobro ree Dita i izie. Nosila je kljueve od zlatare u ruci. Bila je elegantno obuena u jednom tankom svijetloplavom kompletu. Bio je etvrtak. etvrti dan od kad su Rina i Dita stigle na Pag. Odmah za Ditom koja je otila iza stola podignu se i Rina. Poistila je sto i odmah otila u sobu. Za sobom je zatvorila vrata sobe kako bi bila u miru iako je u stanu bila sama. Opruila se po krevetu. Sanjarila je o svojoj budunosti... Rinina prijateljica Ivana ivjela je sa svojim roditeljima i bakom, oevom majkom. Imali su hotel sa petnaest soba i ivjeli su od turizma. Uglavnom od iznajmljivanja soba. Tog etvrtka Ivana je izala u etnju sa malim psom. etala se obalom. Sama... Prije tri sedmice vratila se kui. Cijelu zimu je provela u Sarajevu. Uvijek je pamtila djedove rijei da mu je bilo ao napustiti Bosnu... i Sarajevo.... Morao je... Za njega nije bilo vie ivota tamo od bosanskih pravoslavaca koji postadoe Srbi kako otjerae Austro-ugarsku i koji su iza komunistike maske krili pravu istinu, Veliku Srbiju. Pravoslavlje iznad svega. Prvih godina poslije drugog svjetskog rata odselili su se iz Sarajeva i nastanili se na otoku Pagu. Tad je nastalo njihovo vrijeme... To je djed Ante poesto ponavljao. Prolazei pored zlatare Ivana je ugledala natpis Filigran. Taj natpis se iznad ulaznih vrata isticao utom bojom, slinoj boji zlata. Odmah prie. eljela je vidjeti Rinu ako bude tu. Ve odavno se nisu vidjele. Stade na vratima i pogleda Ditu. Htjela je
159

vidjeti da li e se obradovati to je vidi. Iza njenih peta zastao je i njen mali pas, nita vei od make. Dita je primijeti i rairi ruke vie glumei nego od radosti zbog susreta. Na sredini radnje se zagrlie. Oooo, kako sam te se poeljela mudro e Dita. Znala je da Ivana voli nakit i da svake godine tu od njih neto kupi. I ja sam tebe! Lijepa si mi u tom kompletu! Tako mi se svia! Izbirljiva si... upuivala je Ivana komplimente. Ona je bila u mini suknji i sijevale su gole butine njenih visokih nogu. Dita se zahvaljivala Ivani na komplimentima, prevrui oima, jer je bila sigurna da Ivana ne misli kako govori. Nisi valjda sama? upita Ivana. I Rina je tu odgovori Dita. Ivana ne upita gdje je i ta radi. Osjeala je da bi bilo previe. Ve tim je dala do znanja da bi je eljela vidjeti. ta ima jo novo? upita Ivana. Kako je ovdje bilo? Erik nam odlazi u vojsku. Bile smo uglavnom u Tilpsu. Tamo nema nita posebno novo. Ni ovdje, mislim... Ivana se na trenutak zamisli. Ne bih voljela biti na njegovom mjestu ipak izree svoju misao. Svako je znao da je teko i opasno izmeu nacija. Jesi li ti ila negdje ove zime? Bila sam u Bosni. U Sarajevu. Imam rodbinu tamo. Zatim je Diti ukratko ispriala kako joj se tamo sviaju sarajevska naselja po brdima i planine koje ga okruuju. Da je svugdje ila i kako je lijepo napraviti promjenu. Moj did se sjea da poslije rata nije doao komunizam, da bih se ja tamo rodila. Bosnu puno volim. Dita se uplai da e joj Ivana priati o svojim tamonjim avanturama sa momcima. Znala je da Ivana voli taj ivot, a Dita to nije podnosila. Zbog toga je preduhitri. Idem zovnuti Rinu ree i krenu. Gdje su vam roditelji? upita Ivana kad je Dita bila pri kraju zlatare. Dita se okrenu i pogleda u nju. Kod kue su. U Tilpsu. Pripremaju Erikov ispraaj. odgovori i zamaknu u stan. Ivana se sagnu i podignu psa. Oekivala je Rinin osmijeh od radosti zbog ponovnog susreta.
160

Dita neujno otvori vrata sobe u kojoj je znala zasigurno da se nalazi Rina. Ne bi joj nita jasno kad je ugleda uplakanu. Naini pokret i pomisli na njenu udaju. Problemi sa roditeljima. Fotograju nije odmah vidjela, poto ju je Rina bila ispustala i bila je pala s drugu stranu. Rina, niti se micala niti je pogledala ko joj prilazi. Nije nita ni govorila. U nje oi suzne, lice uplakano, pogled zadubljen u prazno. U mislima je vidjela svoju nesreu i stanje u Jugoslaviji. Dita sjede. Sve je ve bila razumjela i raalosti se. ta je s tobom? upita tiho kako Ivana ne bi mogla uti jer je ostavila iza sebe otvorena vrata, a moda se Ivana prikradala. ta ti je?...ta ti je? bila je uporna da Rina progovori neto. Nita, nita... Sve ti je jasno. Tuna sam... odgovarala je Rina s pauzama. Tiho je govorila i svaki put ostala zamiljena. Dita ugleda i fotograju. Shvatila je da ju je Rina ispustila iz ruke kad je ona ula. Dita se sjeti Ivane: Sramota! Pitat e se zato ne izlazimo? Sad u se vratiti ree Rini i izie iz sobe. Njen izlazak Rina nije pratila, ali se upita zato tako odjednom izie. Ivana je stajala na istom mjestu sa psom u rukama. Dita joj se priblii. Gledala ju je u oi i uvjerljivo lagala. Rina spava. Nije se osjeala dobro pa sam je pustila da ide spavati. Nee ti biti teko kasnije navratiti. Tu smo. Nemamo gdje. Dobro ree Ivana. Nije htjela pitati za razlog. Nije niuta posebno ni posumnjala. ao mi je probuditi je. Izvini... govorila je Dita ispraajui Ivanu do izlaznih vrata. Malo kasnije... okrenu se Ivana i mahnu rukom. Kuku! Kasnije... Dita odmah potra do sestre. Bila je Ivana! Htjela te je vidjeti sjedila je Dita na krevetu pored i prelazila nadlanicom preko Rininog koljena. Doi e kasnije... Ispriaj mi sad ta je tebi bilo? Kad sam se nadala da u biti sretna najtee mi je! Nikad mi nije bilo kao svima. Uvijek sam samo radila ili uila, uvijek bila ozbiljna i zrelije razmiljala od ostalih... ta sam sve zbog roditelja inila? Samo posao! Obaveza! Posao! I nikad kao ostali to izgovori, ali nekako neobino. Izgledalo je kao da je njena dua dobila glas i negdje iz dubine sebe govorila, pa je njen glas zvuao muninom i alou bez i jednog truna ponosa i prkosa. Te Rinine rijei dirnue Ditu i zasuzi. Ni ona nita nije mogla rei. utale su. Sve ovo, ova situacija! Rat! Ostae tako jo jedno izvijesno vrijeme...
161

Sunce se bilo zarumenilo i izgledalo vee. Nita ljepe od ruke u ruci i zaljubljeno etati pored obale posmatrajui njegov zalazak, jer tada je itav kosmos upijen u duh ljubavi i miris slatke neprolazne vjenosti prisutan u srcu. Ivana i Rina su dolazile starom i uskom ulicom a udaljavajui se od zlatare. Ulica je bila sva od kamena i sa obje strane oiviena zidom nejednake visine. Naoe se sa drugu stranu malog gradia i stupie na aveniju za etanje koja je bila puna zelenila i drvea. Uputile su se do kraja avenije gdje je poinjala jedna mala ali lijepo ureena plaa. Bile su zanesene Ivaninom priom o Bosni, doivljajima u Sarajevu, njenim zapaanjima. Rinu je to toliko bilo zainteresovalo da se bila utopila kao da se i sama tamo nala i sve doivljavala, kao da je sve vidjela. Sretale su mnogo poznatih osoba koje su im prekidale razgovor. Zato promijenie odluku i pourie da nau svoj mir u jednom restoranu. Terasa restorana bila je velika, a gostiju nije bilo mnogo. Ivana je nastavila priu: Jednog poslijepodneva sjedila sam sa jednim. Zvao se Mirsad. Neki su ga zvali Mirso, a neki Miro. On nije znao zato ga jedni tako zovu, a drugi onako. Bilo mu je, kae, isto. To je iz milja. Ozbiljan i pametan momak samo, kao i svi Bosanci, nacionalno neosvijeen, a ima duboke plave oi kao to nae more. Rekla sam mu da u ga zvati Miro. Lake mi je i ljepe. Priala sam mu o ljepotama naeg otoka, o ovom ovdje etalitu, plai... Terasa se polako punila i za nekih sat vremena bilo je malo slobodnih stolova. Konobar donese pie i stavi na sto. Ivana je pila coca-colu, a Rina sok od jabuke da bi bila smirenija za ljepi san. Kvrcnue au au u znak radosti zbog ponovnog susreta. Nagnue i jedna i druga i srknue prvi gutljaj. Rinu je uzbudila Ivanina pria. I ona je poeljela momka iz Bosne. Ivana nastavi: Onda za sto do naeg doe i sjede jedan par. Lijepo su izgledali. Ona je priala ekavicom. To me uini opreznom pa su mi ui bile tamo u razgovoru izmeu njih dvoje. Ona je priala onome i izgleda da je isto bila dola u Bosnu, zna... Rina pokaza da je razumijela na ta Ivana misli. Onaj njen bi ponekad otvarao usta. Bio je Musliman, zakjuila sam. Miro nije primjeivao nita, ni da oslukujem i ta mi odnosi misli. Njemu se samo ljubilo! Ah, takvi su tamo! Ne znaju na drugo misliti... A ona djevojka hvali, hvali Novi Sad. Nigdje na svijetu nije bilo ljepe nego u Novom Sadu, kako mu je slatko priala... Ivana nije slutila o emu je Rina razmiljala dok je sluala tu priu. Zbog tih naivnih muslimana u Bosni koji svojim oima nita ne vide, a svojim uima nita ne uju, samo zato to nemaju svoje nacionalne svijesti, pa ne znaju svoj identitet, ova situacija je ovakva kakva jest. Zbog njih je sve ovo ovako. Zbog
162

njih se i moj ivot rui. Zato nisu Bosanci?! Hoe li muslimani ikada progledati duhovnim okom bosanske svijesti? Hoe li oslukivati uhom i upijati ljubav prema bosanstvu? Ili iji e biti? A ta e do tada biti sa mojim ivotom? Zbog sopstvenog ivota koji joj je izgledao sve ugroeniji, Rini u tom trenutku Ivana postade odvratna samo zato to je Hrvatica koja se naslauje bosanskom naivnou. Ali nije smjela otkrivati svoje misli!... eljela sam namignuti onom momku, samo da ih posvaam i prekinem ono njegovo upijanje srpstva, ali nije mu se dalo pogledati me, zasigurno jer ni ja nisam bila sama. I ona bi isto uinila meni, znam, ali nije znala da sam Hrvatica. Na jezik i bosanski imaju vie slinosti. Priamo ijekavicu. Morali smo otii prije njih, a bilo mi je ao to mi nije uspjelo. I tako... Nad rijekom Bosnom sam prespavala s Mirom tu no. Bilo je nezaboravno. Kroz prozor smo sluali uborenje vode. A Miro kao da je neto slutio, te veeri me toliko ljubio da je zaista bio slatko lud... Rina se znojila. Osjetila je da su joj dlanovi mokri. Kakve e biti moje ljubavne noi?... S kim?...

Glava VII

Jo jedno junsko jutro, veselo, kao da se sunce smjekalo pojavljujui se sa istoka. Jo jedno jutro nagovjetavalo je mnogo prijatnih novosti za njega. Puno dinamike. U jutru se nazirao novi vreli dan. Vojska se nalazila na pisti. Njihove obaveze su poele jo dok se dan dijelio od noi. Jutarnja svjeina ih je trijeznila od mladalakog bezbrinog sna. Nekoliko vrabaca je kruilo nebom iznad njih. Svojim cvrkutanjem dok su letjeli ili slijetali na drvee, pa ga naputali, pomagali su potpunom buenju svega. Komandiri poee postrojavati vojnike to jo othukivahu od jutarnje skulture. Inae je ujutro bilo najvie zadataka, pa su sve morali brzo raditi, najee pod nervoznim komandama. Ipak, izvravali su ih s pokornou i zbog toga su sami sebi nalikovali na mehanike strojeve. Ne na neke savremene, automatske, sposobne da samostalno obave bar nekoliko samostalnih operacija, ve su se osjeali kao maine zastarjele tehnologije za iji se svaki pokret mora ponovo pritisnuti dugme. Za razmiljanje i emocije uopte, nije bilo vremena. Uvijek u trku, pod kricima naizmjeninih komandi...
163

Tog petnaestog junskog dana deurni je bio kapetan Krivi. Otiao je u kuhinju prije vojske i stajao na vratima sale broj jedan. Stazom su pristizale postrojene jedinice. Kuhinjsko osoblje je uurbano radilo na pripremi podjele doruka. A posla je bilo dosta. Tri sale i petnaest stotina vojnika. Kapetan je na vratima ekao glas komandira kuhara. Njegov sat je otkucavao est sati, kad u: Spremni smo! Gledajui u plan podjele hrane jedinicama, Krivi dade znak jedinici Pet kroz trideset da mogu poeti ulaziti. Krenue jedan po jedan iz dvorednog stroja. Lijevi je stajao u red pred desnog. Otkad je postao kapija, Osvit Pravni nije bio u stroju sa jedinicom. Tog jutra jest. Sa starim drugovima, onima koje je upoznao prvih dana sluenja. Probudio se kad i oni i cijelo jutro proveo s njima na svim zadacima. Bio se poelio stroja, a elio im je i pokazati da ih nije ostavio, da se ne izdvaja i ne osjea viim od njih. U dugom redu, jedan po jedan, prolazili su vojnici pored kazana, podizali tacne i nosili do stolova. Na svakoj tacni loni vrelog aja, dva mala pakovanja meda i dva pakovanja dema od crnih kupina. I po etiri dvopeka. Sjedali su za spojene stolove i poinjali jesti... Tamo uz prozore, poput mravljeg, trajao je neprekidni red. Nikad mu kraja. Vojnici su pristizali i popunjavali nezauzete stolice. A njih je bilo sve manje i teko bi se pronalazile... Kapetan se nije micao daleko od ulaznih vrata. Onima koji su sjedili znaio je to siguran znak da ima jo jedinica koje pristiu. Kasarna je velika i puna kao ibica... Osvit je s grupom vojnika sjedio za jednim od prednjih stolova, nedaleko od kazana. elio je kuharu Husi ostati na oku. Bio je gotovo siguran da je Huso i to jutro za njega pripremio neki dodatak, no nije drutvu otkrivao svoja oekivanja. Zato su uruli svi, osim njega. Imali su tako malo vremena do sljedee aktivnosti, da bi otezali s dorukom. A on je to mogao. Polakao je namazao med i dem skupa po krikama dvopeka. Grickao je sitno i zalogaje topio u ustima ajem. Kuda uriti? ta bi radio do smjene? Drugovi su ga pitali kako mu je bilo na vjebama kojih se, vjerovatno, bio odvikao. On je, pak sve vrijeme otkako su uli u kuhinju, razmiljao o kapiji. Misli su mu bjeale tamo. Za tih nekoliko dana upoznalo ga je nekoliko desetina vojnika. Mahom su ga oslovljavali prezimenom. To mu se dopadalo i inilo ga sretnim. Dozvoljavao im je da idu u kupovinu. Naziv Mala kafanica prodavnici-kafani su dali vojnici i prenosili ga s generacije na generaciju. Bila je to prodavnica mjeovite robe sa nekoliko stolova za kojima su iz dana u dan sjedili isti ljudi i pili. Otud i naziv. Pravni je mislio o tome kako u kasarni slui hiljadu i petstotina vojnika i uskoro e me svi upoznati, jer nema onoga ko ne ide do Kafanice. Naas baci pogled ka kazanu

164

i vidje Husu podignute ruke. Huso kao da je ekao njegov pogled. ta li mi je jutros jo posebno pripremio?, pomisli Osvit diui se. Vraam se odmah! dobaci drugovima za stolom koji u njega upre pogled dok je ustajao. Ne moe ti vie s njim dobaci neko od nih. Poznaju ga kuhari, a kuhari koga poznaju blago njemu. ta ima vanije u vojsci? Eto, vidjet emo sad kolko to znai! dodade drugi. Koliko poznajem Pravnia, trebalo bi biti neto i za nas ree trei. Ostala im je jo koja minuta, ali su s nestrpljenjem oekivali da se Osvit vrati. Pravni prie redu i izmeu dva vojnika prihvati tacnu koju mu je Huso pruio. Rijei nisu bile potrebne. Namignue jedan drugom i sve je bilo jasno. Tacna je bila puna. Iz olja s ajem dizala se para, u aluminijskoj foliji su kolai, pretpostavljao je. I nekoliko pakovanja dema i meda. Meu njima i dem od ljiva. Nekoliko kriki dvopeka. Za sviju sam donio ree sputajui tacnu na sto. Bravooo! Bravooo!... Poznanstvo!... Ha ha ha! dobacivao je svak poneto. Tako je!... Nek ivi ko zna! Poto su urili, na brzinu razmotae aluminijsku foliju i razgrabie kolae. S tobom emo i sutra na doruak kao u ali zaprijeti kaiprstom jedan. Oni odoe, a Pravni, okruen vojnicima koje nije tako dobro poznavao, nastavi s dorukom, mislei na drugove koji ga upravo ostavie. A ja? Ja ovdje sjedim, ljenarim, sam sebi komandujem... Oni se sad maltretiraju na pisti. Dizanje zastave na jarbol... Zahvalan sam Redi i legendarnom Kreli. Nek su mi ivi i zdravi... Sala je i dalje bila puna. Na ulaznim vratima jo uvijek guva. Na jedna vrata sale su ulazili a na druga izlazili. Za razliku od ulaza, na izlazu nije bilo reda niti pravila... Poneko bi pozdravio kapijaa Pravnia. Usred svega toga je stajao kapetan Krivi kao saobraajni policajac. Lijepo obuen, Pravni se izdvajao od ostalih vojnika. Bio je uoljiv. Na njemu sve novo od glave do pete, utegnuto. Sam je jue naao uniformu u skladitu. Nova. Niko je dosad nije nosio... etvrt sata prije smjene ustade i poe. Na stepenicama ga srete jedan od starih vojnika koji se skidao. Znali su se iz vienja i ovaj mu ree da se sutra razduuje i da mu treba neto opreme. Doi, otvori moj ormari i nosi to nae ree Osvit. Nisi jedini kome treba dodade i ode dalje. Stari vojnik se vrati u stroj, a kapija nastavi stazom pored postrojenih jedinica. U misli mu doe Pravilnik kapije broj dva na kojoj je radio. Proitao ga
165

je jo prvog dana nekoliko puta kako bi znao nareenja i zabrane. Bio je svjestan toga da je dosad gotovo bezbroj puta prekrio pravila. Uostalom, zar bi mogao nekoga pustiti a nekoga ne pustiti? Jednima braniti a jedne putati!? Ne! to se njega tie, to ne bi bilo poteno. A da se uvijek dri Pravilnika i zabrane svima ta bi mu to znailo? Zamrzili bi ga vojnici iz cijele kasarne. Brzo bi se to razglasilo. Zakljui da je ipak najbolje da nastavi onako kako je i zapoeo. Da dozvoli svima, bez obzira zna li ih ili ne zna, ili kako se zovu. Dokle stignem stignem!... Prolazio je pored zgrade Komande i primijeti da se u parku ne vide komandantovi miljenici, paunovi. Bi mu to udno. Ostavljajui zgradu komande penjao se uzbrdicom. Lijevo od njega bila je zgrda pote. Kad je bio gotovo na vrhu, kod zgrade Drugog bataljona ugleda kapetana Heria. Iao je prema njemu i kad se sretoe, ocir zastade. Iako nije elio, zastade i on. Pomisli da nije moda zakasnio na smjenu. Treba mijenjati Redu. Stajali su licem u lice na oko metar razdaljine i Osvit je imao osjeaj da mu Heri eli neto rei, ali da se suzdraava. Hrvat sam!, pomisli Heri, a ovaj je musliman i sigurno je od koristi Srbima dok ga svi hvale. Pravni se istovremeno pitao zato se ovaj ocir zaustavio ispred njega. Zna da nije drao ruke u depovima, a od zbunjenosti se nije odmah sjetio pozdraviti. Zato je sad stajao mirno i drao ruku podignutu u znak pozdrava. Znao je da je utegnut i uredan. No ocir ga je i dalje gledao bez rijei, mjerei ga od glave do pete. I on je vidio da je na njemu sve novo. Zbog toga ga je i gledao. Bio je glavni u zgradi skladita opreme i bio je siguran da nema ni jednog vojnika u kasarni koji ga ne poznaje. A Osvita je poznao jer ga je jue kradom posmatrao dok je izbirao sebi dijelove uniforme. Sluao je razgovor vojnika magacionera i ovog ovdje. I magcioner je bio Bosanac... udio se da vojnik jo nije skuio razlog susreta. Trajalo je to sve minut dva, ali se obojici uini beskonano dugo. Gdje li se ti tako lijepo obue? gotovo prijateljskim tonom upita Heri. Osvit primijeti da je to rekao tako lijepo ijekavski, to se rijetko od starjeina u kasarni moglo uti. To kao da ga dirnu nekom njenou, kao da u tuini srete nekog svog. Pratio je zjenice kapetanovih oiju, kao to rtva prati oi napadaa. No, nije u njima vidio mrnju koju je Heri osjeao mislei: Bosanci se sad kupuju lijepim rijeima. S njima treba lijepo jer e nam tako pomoi... A Osvit nije znao ni ime ocira, a pogotovo ne njegovu nacionalnost. No, sjeti se da je ba jue bio u skladitu opreme i zastidje se. Pogled mu pade na beton. inilo mu se da ocir vidi njegove misli, pa se nastojao nasmijeiti, a osmijeh ga je guio. Razarao ga je osjeaj krivnje.
166

 Ovo hou, ovo neu s podrugljivim osmijehom dodade ocir Heri. Poto je mislio da je tim sve rekao, nakon krae stanke dodade: Znam, vrijeme ti je za kapiju. Idi! Nastavie svaki svojim pravcem. Nakon desetak koraka, na nizbrdici, kapetan se okrenu i viknu: Nije potrebno da me podizanjem ruke pozdravlja. Moemo biti prijatelji. Bie ljepe! Osvit je tad bio pored pote i vidio je kapetanu samo gornji dio tijela, no ono to mu je rakao ponovo ga obuze. Zainteresova ga mnogo vie koji je to ocir?! Maloas ga toliko zabrinuo i isprepadao, a sad mu nudi prijateljstvo. Nekoliko puta je sasluao glas kapetanovih rijei koje su vibrirale negdje u njemu. Jo je bila u sluhu boja tog glasa dok je gledao u ocirova lea koja zamicae. Prije nego ocirova lea sasvim umakoe iz vida, u Osvitovim oima koje se zamaglie pa razbistrie, pomaljala su se jedna druga lea, Salkina, iz onog dana kad ih je gledao sa piste iz stroja. Salku su tad nakon suenja odveli u pritvor. Tad ga je zadnji put vidio kako se tekim koracima sputa niz stranicu, na putu do pritvora... Potpuno je bio nesvjestan zbog ega su te emocije kojima je bio obuzet u njegovoj svijesti smjenjivale ta kapetanova lea i na njihovom mjestu se ukazivala lea kanjenog vojnika, kojeg nije toliko dugo vidio niti o njemu odavno mislio. Osvit nastavi dalje. Mislio je o kapetanu. Eh , da nam je jo takvih ocira kojima svakako pae, vojska bi nam bila ala, razmiljao je. Kako se primicao kapiji, misli mu odoe onom civilu, Makedoncu, to svako jutro proe pored kapije u kafanu, a u veernje sate se vraa pijan toliko da mu glava visi. Ili mu je sve ravno i nema briga ili je sasvim obrnuto. U svakom sluaju, iako pijanac, ivot je njegov i njegovo je pravo da ga troi kako hoe. Njemu je bio simpatian, ali vjerovatno za kratko. Moda bi mu bio dosadan da ga bolje zna. Moda i ne bi. Kau da pijanci nikom ne misle zlo... Ko zna?... Moda... Redu ugleda iza straarske kuice. Naslonio se s vanjske strane ograde i eka. Rukovae se, kao i svaki put. Je l Huso na podjeli? upita Redo. Jest. Redo gotovo odjuri. Vjerovatno je bio gladan. Sunce se inilo sve blie, mada je izgledalo manje i bilo iznad vie. Kafanica jo nije bila otvorena, iako je dosada svako jutro prodavaica otvarala prije njihove smjene. Tog jutra, petnaestog juna, kasnila je. A danas stiu regruti. Grad e ih biti pun ve u ranim poslijepodnevnim satima. Pogledao je niz ulicu da li e naii prodavaica i ugledao svakodnevnog gosta Kafanice.
167

Dolazio je ulicom Vase Miskina, uredno odjeven. Kao i svaki put do sada, nijemo su se posmatrali. Mada je po cijeli dan samo pio, uvijek je bio uredno odjeven. Danas u izblijedjelom dinsu. urio je trotoarom. Gonio ga je unutranji nemir i strah da bi mu moglo srce otkazati a on jo nita nije popio. To bi bilo najgore to bi mu se moglo desiti. inilo mu se kao da mu se dua iznutra sui. Prolazei pored kapije, pogledom je traio vojnika. Ni njemu nije bilo jasno zato ga ba taj vojnik privlai. elio se s njim uopoznati i to ne samo zbog toga to je bio gotovo siguran da je Bosanac, nego i zbog mladievog veselog i srenog gledanja. Reklo bi se da je znatieljan i drueljubiv iz ljubavi prema svijetu u kojem se nalazi. Sretnih oiju. No, svaki put je samo prolazio pored kapije do Kafanice. Izbi na sam oak zgrade i pogled na odredite ga naglo zaustavi. Kao da ugleda privienje kad vidje zatvorena staklena vrata. I ugaena svjetla! Kasni! Kuja! ree prilino glasno, tako da ga je i Osvit uo iako ih je ulica razdvajala. Makedonac se ovog puta nije dvoumio, ve pree ulicu i doe na kapiju. Osvitove oi su radoznalo arale po njemu. Neuobiajen susret. Neoekivan. No, nije kapijaa toliko ni iznenadio nakon toliko dugih pogleda svih ovih dana. Vidi, Bosanac, alkohol mi je postao lek! kao iz topovske cijevi izletjee njegove rijei jo u hodu, prije pozdrava. Ha ha ha! nasmija se Osvit i u sebi zapita po emu on to zna da sam iz Bosne, kako vidi. Prui mu ruku i rukovae se. Smeje se, a ja znam da si Bosanac. Ne varam se a niko mi nije reko. U oima ti vidim duu. Tu istu, naivnu i nevinu bosansku duu. Osvit je pogledao na sat. Otkucavalo je upravo sedam, a to je znailo da e i na ovu kapiju, mada po propisu ne bi trebali, poeti stizati neki od ocira. Zato je elio da civil to prije ode. Znam zato se smeje. Misli kako sam pijanac i odmah sam za tebe budala. Znam ja... Osvit se prestao smijati. Meni je alkohol lek nastavi cvil. Podie svoje drhtave ruke u kojima kao da nije bilo nijednog ivca i koje su ga inile jadnim i bolesnim. Starijim. Bolestan ovjek. Gotov je!, pomisli Pravni i umalo mu ne ree da ga plai. Moram popiti dve tri. Odmah e mi biti bolje. Smirim se priao je civil naas zabrinuto, valjda zbog svoje sudbine, no opet se nasmijei sjetivi se svojih greaka. Glas mu je krao, kao da su se izmijeale dvije tri radio stanice
168

na istoj frekvenciji. Grlo mu je bilo suho i da mu je bila makar i prazna boca, samo da je pomirie... Bilo bi mu ljepe. A kako to da ti alkohol posta lijek? naivno e Osvit. Stvarno je u tom asu alio tog ovjeka. I da se nije vidjelo to saaljenje, civil bi se naljutio. Naao bi se uvrijeen, to je i rekao. Mucao je, jer je govorio srpski pa mu je ponekad trebalo vremena da nae odgovarajuu rije. Eeeeh, kako sam!? otegnu on poput bolesnika i uzdahnu poput starca koji je pun iskustva u ivotu, zrelog razmiljanja. Pogled mu se zastakli. Ode u prolost. Ti si nenaet, ivot ne razume. Vojnik je bacio pogled niz ulicu Todora Peevskog gledajui da ne ide neko od ocira. Znao je da ga nee maiti ni ovog jutra. Posebno kapetan Risti. On je prolazio svako jutro u pola osam i njega se najvie i bojao i od njega uvao. Dotle je pridolica razmiljao kako cijelu priu treba skratiti, a ipak sve rei. Sve je poelo osamdesete zapoe on glavni razlog svog dolaska na kapiju Te godine kad je umro na sposobni predsednik. Jedino je on mogo i znao drati ovu dravu u redu. Kad je on otio sa scene sve je krenulo dolje. Nije dugo prolo, a u mom vlastitom braku, drugar moj, krenulo je po vrajem putu. Da ne priam sitnice, mada tu sitnica nije ni bilo, jer sve su krupne stvari bile izmeu mene i moje bive ene. Rastao sam se od nje. Na kraju da ti kaem ona je ostavila mene. Rekla je da ne moemo dalje zajedno. Eto, pocepala se celina. Ja vie nisam itav!... Tu napravi pauzu kao da razmilja, pa nastavi: Moja biva ena bila je s mora. Hrvatica. Nedaleko od Tilpsa. Od tamo su najgori... Eeeeh, eeeeeeh, moj Bosanac! Imali smo dvoje dece. I s njom su... okrenu glavu ka kafanici, oito uznemiren. Kuja jedna! Nema je jo! Pogledao je naokolo kao da bi se odnekud mogla pojaviti kakva makar i prazna boca. Bilo je to jae od njega. Jutarnja svjeina jo nije bila prestala, mada je sunce, ve povisoko dignuto, sijalo. Sunce, izvor ivahnosti, sijalo je vjeno mlado. Reklo bi se da se oduvijek iznova raa i bljeti njegov sjaj. Bilo je optimistino, puno nade, poput djeije rijei i djeijeg pogleda. Mada nije oekivao, pria koju je sasluao zainteresovala ga je. inila mu se neobina. udna. elio je da shvati zato pati taj u dui ranjeni ovjek. Kao da je i on sam bio u Tilpsu, na moru. Vidio je grad, njegove ulice, obalu, more. Vidio je ljude kako u njemu ive i osjetio sebe u svemu tome. I zbog pijaneve prie, ne bude mu ugodno u tom gradu. Nije razumio zato je imao takav utisak.
169

Trajalo je to samo mali djeli vremena, ali ostavi snaan utisak na njega kao da je bila stvarnost... Kapija se povrati stvarnosti i sadraju kazivanja. Iako nije ba sve razumio, vjerovao je u istinitost prie. Nisam te odmah razumio. Pokuavam shvatiti kakve veze imaju problemi u dravi sa problemima u tvom braku... Ozbiljno pitam dodade, jer vidje da ga pijanac zaueno gleda. Hm osta traak smijeka na licu Makedonca koji pomisli na onu da Bosanci uvijek kasno skue. Bio je zamiljen, a nadimao ga je smijeh, to je njegovim oima davalo zagonetan izgled. Iz Osvitovog pitanja je shvatio, a to ga nije ni iznenadilo, da mladi i nije upuen u politiku situaciju, u sukobe nacija, kao ni znaaj onog velikog predsjednika u svemu tome. Upravo tako je i oekivao od ovog sreka koji stoji pred njim i koji ga je zbog te svoje naivnosti i dobrote i privukao. Trebao mu je odgovoriti. Dok je ekao odgovor, Osvit se pitao zato bi mu ovjek lagao. Stvarno nije, po Osvitovom rezonovanju stvari, imalo nikakvog razloga. I bi mu neugodno zbog pitanja koje je postavio. Uostalom, zato on brine tue probleme. Ne mora mi ni rei, drag mi je. Sjeti se da mu je nekoliko puta rekao da je on, Makedonac, dobar ovjek. ta mu je to znailo i zato je to govorio... Dok mu je otkrivao svoj ivot, znailo je da mu vjeruje, rezonovao je vojnik i vjerovao da ga uzima za prijatelja, a prijateljstvo se nikad ne odbija. Moglo je biti sedam i petnaest. Jo nijedan ocir nije proao kroz kapiju. Valjda e i civil brzo otii, pomisli Osvit gledajui u njega elei da to prije ode, jer bi mogao kapetan Risti naii. Moda i komandant! Civil je utio ve minutdva. Smiljao je ta da odgovori i ve je bilo smijeno to ute tako dugo. Osvit nije znao da on trai odgovor. Znai, eni su pripala djeca ree Osvit tek da prekine tiinu. A ta bi mukarac sa decom? Pitalo se s kim e deci biti bolje! I ti si prepustio?! Prepustio nisam, ali... izgledalo je logino. Poslije krae pauze dodade: A ta je njoj zasmetalo da nastavi iveti zajedno sa mnom? Okrenuo je glavu i pogledao Kafanicu. Jo je nema! Hoe li danas i stii? Izgledalo je kao da e mu pozliti, kao da ga je guio neki unutranji strah. Pravni je osjeao da u njegovoj prii ima jo neto skriveno, no uporedo sa eljom da sazna ta je to, rastao je i strah da bi mogao naii komandant. Ve je
170

razmiljao o tome ta bi mu odgovorio za sluaj da naie kao to je ponekad znao autom nenadano stii. Makedonac je imao osjeaj da e mu ba tu, na kapiji, ovih trenutaka pui srce. A ovaj mladi je bez briga! Koliko on razumije opasnost? Ima li neto u emu bismo se nas dvojica mogli razumijeti i sloiti? Moda bi bilo bolje da ponem poizdalje? Albanci nisu Slaveni. Bolna su nam taka sa svojim namjerama. Posebno za nas Makedonce. Puno ih je i unose nervozu poe, pa poslije stanke nastavi Ljutim se i na vladu odozgo to ih tiskaju ovda oko nas. Pravniu proleti glavom misao da ih je u kasarni gotovo treina. Nije pri tom mislio o tome da ih je i u samoj Makedoniji veliki procenat. No, nije prokementarisao. Nije reagovao uopte, jer nije znao ta bi pametno mogao rei. To je za njega via politika, a od politike se uvijek ustezao i plaio se. Rastao je sa uvjerenjem da je pametnije da se ne uputa u politiku i kao da je politika samo za pripadnike drugih nacija. Mogu je rat nacija u ovoj dravi, a ta da mu kaem? Sigurno bi neto rekao. Ne bi mogao ostati ravnoduan i poeo bi valjda razmiljati kojoj to naciji on pripada. Vjerovatno bi pitao kakav rat i ko bi koga mogao napasti. I zato. Pa bi to otilo u nepovoljnom smjeru. Moda... Zamreno je sve to za objasniti... Da hoe ova iz trgovine stii... A da mu kaem da bi to bio rat vjera, moda bi onda razumio zato od svih republika jedino u Bosni nema zvanino nacije po imenu republike. Otkud to i otkad je to da nema nacionalnosti Bosanac? Kome je to uspjelo? Na koji nain se ostvarilo? Brzo bi to ilo, jer bi jedno otkrivalo drugo, a sve je povezano... Moda mi ne bi ni povjerovao. Mislio bi da haluciniram od alkohola... Ako ne bi ni pomislio da sam bolestan, moda bih ga ubio svojim razmiljanjem, jer se njegov mozak dosad nije zamarao tim stvarima.... On je sada tako srean, a ja bih ga naveo na drugaija razmiljanja. Osjeao bi se prevaren, ne bi vie imao srce koje voli nego bi mu srce postalo srce koje mrzi... Osvit ga je posmatrao i nije imao snage da mu se priblii, jer sva je snaga u znanju, osjeao je. Dao je jo bio tu i strah od nailaska ocira obuze Osvita posve. Kalio se i na to. Bilo je pola osam, a od ocira jo nikog. Ni kapetan Risti nije stizao! Onda ree sebi da nee na ono najgore ni misliti i nastavie priu. Po emu si prepoznao da sam Bosanac? upita, a unaprijed mu je bilo gotovo svejedno ta e ovaj odgovoriti, jer ljudi ionako za Bosance priaju svata. I ozbiljno i u ali. Kao da znaju da ih nema ko ispraviti. Lako sam prepozno! U tebi je nastanjena srea. A meni je jasno i zato... Vidi, tebe svi vole.
171

 Ima jo srenih. Nisam ja sam. Ima, ima... Uh, eno je! Stie! Eno je, ide od tamo!... Na kraju, moram ti znati ime. Druit emo se. Ja sam isti kao i ti. Osvit Pravni. Osvit Pravni ponovi Makedonac kao da mu neto postade nejasno. To i Osvit uoi. Moda mu nije jasno moje ime? Idem ree Makedonac, pa napravi tri etiri koraka i okrenu se. Hoe li ti jednu rakiju? Hvala! Neu! Ma doneu ti, nije mi teko! Osvit je gledao prodavaicu koja je otkljuavala ulazna vrata Kafanice. Zovu me Dao. Tako me i ti zovi. Dobar sam ovek dovri Makedonac. Osvit je pratio njegov odlazak bez rijei. Navratiu opet, mislio je Dao pitajui se da li je vojnik ita razumio. Krae vrijeme Dao i prodavaica su sami bili u kafani, a kasnije su poeli dolaziti i drugi. Oko Osvita je bilo mirno. Tek bi poneka glasnija komanda dola s piste gdje je vojska bila postrojena za smotru. Glasovi ocira. Oni ga nagnae da razmilja o periodu koji je ostao iza njega. Dugom periodu obuke... Kapetan Risto je za njega bio neto posebno. Ocir koga se plaio, koga se stidio i istovremeno od njega ustruavao. Volio ga i mrzio. Njegovi brkovi ispod kukastog nosa kao da su skrivali neko lukavstvo, a esto je znao zasmijati jedinicu. Bio je drag po tome to je volio priati o enama, a ponekad dati i dobre savjete. I svaki njegov prilazak, pribliavanje vojniku Pravniu, bio je zagonetan. Bilo je tu neeg tekog za razumijeti dvadesetogodinjaku iz Bosne. Pravni je primjeivao da Risto esto istie Bosnu, da o njoj pria sa posebnim arom. I pritom je gledao Osvita u oi, kao da je elio da neto u njima proita. Dao se jo nadao da e Armija sauvati dravanu zajednicu i upravo je o tome priao s prodavaicom u prekidima, jer su ih prekidali kupci koji su ulazili i izlazili. Rekao joj je i nekoliko rijei o Osvitu Pravniu. Kao da mu je taj djeak vratio neku nadu koju je bio izgubio. Izgledao mu je ist i sjajan kao sunce. Sav od same dobrote. Tako je priao prodavaici i nju to iznenadi. Znala je o kome Dao pria. I u njoj je izazvao simpatije. A i zgodan je deko, mislila je ona, ali nije rekla naglas. Mislim da e moja ena prije crknuti od muke ekajui ostvarenje svog cilja, nego to u ja crknuti od alkohola kao zakljuak dodade Dao, pa uze dvije boice rakije i poe van. Drugu je ponio Osvitu, da nazdravi s njim.
172

Osvit se iznenadi kad ga ugleda, a Dao mu je pribliavajui se, pokazivao boice. Popi, breee! Zagrij grlo! Mukarac si! navaljivao je Dao na Osvitovo nekanje i Osvit najzad prihvati boicu koja se gotovo mogla skriti u dlan jedne ruke. Iako je bio napet, odluio je da popije jedan gutljaj pa ta bude. Dao ga je posmatrao kao da stoji pred maioniarem koji e ovih trenutaka izvesti magini trik. Osvit nagnu. Zahvati dobar gutljaj i usta kao da mu zakazae u trenu kad je rakija krenula niz grlo. Tako, bree divio se Makedonac. Grimasa sa Osvitovog lica je nestajala i lice je poprimalo normalan, prirodan izgled. Ukaza se i osmijeh. Vidim da si iz zdrave porodice ree Dao. Nije mi ovo prvi put. Trei je moda, ali puno nisam popio nikad. To samo da nazdravim, ali ova je ljuta! Prepeenica! Ja bi i jau mogo! Ljudi smo, moramo se razlikovati od ena... A kako ti se zove otac? Ibrahim. Svaka mu ast. Lepo te je odgojio! Ispij! Osvit je odbio i vratio boicu u kojoj je ostalo neto malo vie od polovine. Dao ga zagrli, vrsto stegnu, pa pusti i ode natrag. Poinjao je jedan od onih perioda koji obino traje sedmicu dana. Tada vojnici kao da zaborave na vojniku disciplinu, kad starija klasa pria novopridoloj svoja iskustva... Ociri se obino zavuku u kancelarije, dovravaju zaostalo i nastoje ne biti dio tog nereda i haosa. U spavaonice je teko ui od razapetih atorskih krila i druge vojnike opreme. Redo Bosni i Tode Vlahov navratie desetak minuta kod Osvita na kapiju. Rekoe mu da u spavaonicama nema mira za odmor i da e tako biti cijelu sedmicu. Razumjeli su se. Izrazie zadovoljstvo zbog klase koja je dolazila. Sad e oni preuzeti vei dio obaveza, a njihovi drugovi iz klase imae vie slobodnog vremena. Sunce je urilo na poinak, a Pravni na svoju veernju smjenu. Dok sunce obori, gotovo je. Proe jo jedan dan. I on na kalendaru precrta jo jedan dan da ne bi zaboravio. Iako se nije ba ni odmorio zbog pijanog nereda u spavaonici, veselo je istrao iz zgrade napolje i stigao na kapiju. Du ulice Todora Peevskog! bilo je mnogo svijeta s obje strane. Zvuci automobila i piskavi krici djece mjeali su se, ali nisu dolazili sa istog mjesta. Osvit je pretpostavljao da se djeca nalaze nadomak sela, ispod brda koje je nadgledalo kasarnu. Sjena duge zgrade izila je van kruga kasarne i prostrla se preko ulice
173

Vase Miskina. U Kafanici se primjeivao Dao u drutvu s nekoliko drugih. Vjerovatno je tu proveo cijeli dan. I ostali su izgleda bili pripiti. Prepeenica ne da iz kafanice... Sluajno pogleda niz ogradu i ugleda vojnika s vanjske strane kruga. On se bezvoljno vukao, kao slomljen. No, kao da je bio slobodan, kao da ga se nije ticalo to je na njemu vojna uniforma. I kao da ga se nije ticalo to je s vanjske strane kruga. Jedna ruka mu je bila u depu na zadnjici, pa je izgledao zasukano, poput prebijenog zarobljenika iz lmova. Osvitu ni na kraj pameti nije bilo da je to komandir Marinko koji je poao da obie ba njega, Osvita. Inae, za Marinka je uo od Rede, ali se ne sjea da ga je ikad vidio. Osvit je bio napet. Trebalo je reagovati. Izgleda i svaati se. Bila bi mu to prva svaa, to je najmanje elio. Blag osmijeh na pridoliinom licu kao da je proimao stid i Osvit to uoi. Odjednom, kao svjetlost, sinu njegovom glavom da je to komandir, onaj o kome su mu govorili. krt na rijeima, sve govori samo zikim prisustvom, ne mnogo radoznalim. Da, to je on! Rekao mu je Redo da je stidljiv. Komandir prvi prui ruku. Rukovae se. Ima li kakvi novosti? upita Osvit ne skidajui osmijeh sa duguljastog lica. Osmijeh uvijek djeluje, vjerovao je Osvit, sem ako ovaj nije dobio dojavu da sam danas pustio prilian broj vojnika do Kafanice . Komandir je utao izvjesno vrijeme, to u Osvitu probudi mnoga pitanja i pretpostavke, pa tek onda kad se Osvit najmanje nadao upita.: Kako ide? Bez problema odgovori Osvit sa nekom strepnjom. Sigurno si uo da e poeti dolaziti novi. U to stigoe dva majstora u kombinezonima i bez ekanja poee montirati neke cijevi koje su u dijelovima dovukli na nekim kolicima. Marinko i Osvit se malo udaljie od njih. Ovih dana treba biti ozbiljan i oprezan. Bie svata, posebno alkohola... davao je Marinko upute. Majstori su brzo podizali i montirali metalne ipke na oba kraja kapije, gotovo neujno zveckajui. Komandir Marinko Kaki zastao je na nekoliko trenutaka. Iako je elio da to manje pria, sjeti se da i to mora rei Pravniu: Pazi se dobro! Pri tom ak izdvoji kaiprst i upravi ga ka Pravniu. Na tren je zaboravio na svoj stid mislei kako mu je lijepo dolje u kancelariji i kako ne eli da zbog neke gluposti bude smijenjen i ode na obuku po drugi put. Bilo je jo mnogo

174

dana do kraja sluenja vojnog roka i mnogo brojeva u vojnikom kalendaru koje je trebalo precrtati. Na tren je mislio o tome pa nastavi: Moda bude pokuaja da se netko nepozvan ubaci u krug, da izvia nae prostorije, koliko nas ima i slino. Pored ostalog, pazi se i pijanih. A moe biti tua na nacionalnoj osnovi... Eto, to bi otprilike bilo to, da ti sad ne bih itao ovaj list pokaza list koji je dotad drao iza lea. Shvatio je da je dosta rekao i nije se vie namjeravao zadravati. Osvitu je bilo udno to se tako hinjavo kree. Odlazio je poput utuenog radnika koji ide raditi jer nema drugog izbora, a svoj posao beskrajno mrzi, jer unaprijed zna da e dobiti mizernu plau. Ni on ne zna gdje mu je gore. Ovdje ili tamo gdje namjerava!, pomisli Osvit dok ga je pratio pogledom. Sunce je zamaklo, svud je bila hladovina, a sjene se pretopile u tu hladovinu. Blagost mediteranskog predverja ispunjavala je sve okolo. Osvit je razmiljao o regrutima, a mrak kao da je dolazio i u njegove misli kuckajui: Budi oprezniji! Budi oprezniji! Neu se zabaviti! Jo malo je razmiljao o tome, pa se priblii majstorima koji su zavravali posao. Zatezali su natpis ispisan na bijelom platnu krupnim crvenim slovima: Dobro nam doli, drugovi, mladi vojnici! Osvit pogledom isprati zavretak tog posla, pa kad sioe, prie jednom od njih. Kako da to niste ranije postavili? Majstor se glasno nasmija: A u koliko sati si se ti prijavio? Na to pitanje se i Osvit nasmijei i prisjeti svog dolaska one veeri kad se prijavio upravo na ovu istu kapiju. Bilo je to pred samu pono. Znamo mi iz iskustva kad je pravo vrijeme. Ne uri ovamo u kasarnu niko odgovori majstor sam sebi na svoje pitanje. Priblii im se i drugi majstor: Eto, slobodno ni ti ne uri jo. Moda se jedino neki koji je prepio prevari, pa se pouri ree drugi majstor, tapnu Osvita po ramenu, pa odoe skupljati svoj alat i bacati u kolica. Dok su odlazili, jedan dobaci: Bolje je, ipak, ne mrdaj daleko sa kapije!

175

Glava VIII

Drugog dana svog putovanja kui, Ninko Rudi stie u rodni kraj. Pri kraju, ta zadnja vonja autobusom, od glavnog grada bila mu je, i pored toga to je bio jako umoran i iscrpljen, uzbudljiva. U njegovo ve ranjeno srce, uvlaio se neki neobian osjeaj, jer se tim predjelima nije vozio od svoje mladosti. A sada je nekako drugaije. U cijeloj zemlji neka napeta situacija... Otiao je u godine unazad, u svoju prolost, ponovo proivljavao neke dogaaje iz djetinjstva. inilo mu se da je sada zreo ovjek. Valjda otud i toliko emocija, koje kao da su se prelivale iz njega, kao kad se aa prepuni vodom. I onda doe i to prazno razdoblje u njegovom ivotu. Kao da se sopstveni ivot bio negdje zagubio, tamo negdje i davno, kad je ostavio svoj rodni kraj i otiao u Tilps. To mu tada, onih godina, i u onoj situaciji, nije znailo nita posebno. Bila je ista drava. Navikavao se i navikao se... Nije prestao posmatrati krajolik. Mjesta gdje je rastao. Bio je pun sree i pun ivota. Pun djetinjstva. Misli koje su se u Tilpsu tek nazirale, sad su bile snane, izvirale su iz samog srca i imao je osjeaj da se njegov ivot tek sada nastavlja na onaj dio prije odlaska. Bilo je u tom neto neobino i udno. I toliko toga praznog, toliko toga neproivljenog... Ipak, zaali samo za jednim. Za godinama!... Zna da e sve moi nai, samo njih, nikad. Tih nekoliko godina koje kao da nije ni imao. Sad znam da su zauvek izgubljene. Postao je svjestan toga da se ovako stvari nisu odvijale u zemlji, da se moda nikad ne bi vratio iz Tilpsa, i nikad ne bi otkrio ovo to sad otkriva. udio se kako ovjek tako malo zna o ivotu i koliko je njegov ivot u rukama drugih ljudi... Zbog svega toga nije znao da li je vie tuan ili srean. Pokuavao je to odvagati, iako je znao da se to dvoje vjeno vae i nikad nije izmjereno. Zbog tih izgubljenih godina postade siguran da stanovnici njegovog mjesta nisu kao prije. Izmijenile su ih godine i situacija i vjerovatno su sad to neki drugi ljudi, a da toga nisu ni svjesni. I kad me budu sretali traie moj lik iz prolosti, uoavati promjene, kao i ja na njihovim licima. Pa mu se onda, sam od sebe, nametao nekakav zakljuak da je sve to bilo unaprijed odreeno... Hrvatsku osjeti kao sasvim tuu zemlju. Udaljila se. To je promjena na koju treba naviknuti, jer smo se dugo godina pogreno navikavali. Moda i nismo pogreno. Zavisi od toga ta e biti sada i ta e u ovom sukobu pobijediti... Njive... Vidje sebe na uzvenjima. Gledao je u vie svojih tijela. elio je opet proi istim stazama. Jednim pogledom obuhvati usamljenu trenju. Ispod
176

nje je jo uvijek bio usaen kamen iz Bog zna kojeg doba. Sav se najeio jer mu taj pogled vrati sjeanje na jedan straan doivljaj... Tog dana bio je sam. U trenutku pada bio je navrh trenje. Ni sam ne zna kako se na tren zaustavio na jednom od donjih ogranaka. U trenutku je vidio da e pasti glavom pravo na otricu kamena... Kad je siao s trenje i sjeo pored kamena, sjea se da je tad bio ostao dugo zamiljen dok se pitao ta mu se moglo desiti?!... U nogama nije imao snage. Od straha je jedva doao kui. Eh, bilo je to! Pogleda na sat. Autobusom jo dva sata vonje, a nije vidio jo nikog poznatog iako je putnika bilo dosta i stanica dosta. ario je nacionalni osjeaj u njegovom srcu i stvarao sve topliji i vei plamen koji nije mogao kontrolisati. Zrak koji je udisao jaao je taj plamen, jer ga je on nazivao srpskim. Slatko je udisao, osjeao to svoje srpstvo u krvi, neki posebni ponos. Ovde svi udiu i izdiu to i ja, a otkud meni sad odjednom ovolika hrabrost, ovolika snaga i energija? U autobusu je ve bio mrak, pa je kondukter upalio svjetlo. Ninku se potamnjeli predjeli napolju pretvorie u crnilo i on ugleda svoju glavu u dubini tamnog ogledala prozorskog stakla. Obori glavu i pogled zaustavi na koljenima. Kako li e pojdinci reagovati na moj povratak?... Osta tako zamiljen sve dok mu kondukter nije priao, lagano ga potapao po ramenu i rekao da uskoro stiu. Od tog dodira posta svjestan da je bio ipak poeo uranjati u lagahan san. Ustade i torbe ponese ka prednjim vratima autobusa. Okrenu se i ugleda da je i na zadnjim vratima neko spreman za izlazak. Neki mladi. Pogleda ga na brzinu i gotovo je bio siguran da ga ne poznaje. Moda on mene zna? Stariji sam. Izioe. Stanica je bila okruena uzvienjima i nigdje nije bilo ni traka svjetlosti ni u daljini. Svjetla autobusa i brujanje motora bili su jedini znaci civilizacije. Autobus ode ostavljajui iza sebe sve slabiji zvuk. Ninko je spustio torbe na zemlju i pokuavao pronai siluetu mladia. Poznajemo li se? upita Ninko bez ustruavanja. Oi su se polako navikavale na mrak i lik je postajao sve uoblieniji. Moda odgovori glas koji je odgovarao godinama za koje je putnik iz Tilpsa i pretpostavljao da ih mladi ima. Dvadesetak, otprilike. Ne plai se. I ja sam Srbin. Tamo sam ispod toga vrha ispred nas .Iz Vrhovina. Nastavili su se gledati i izgledalo je kao da se prepoznaju, to im je davalo osjeaj sigurnosti u toj divljini. Mrak je postajao gui i crnji. Vrh koji se uzdizao ispred njih dvojice bio je udaljen moda koji kilometar i krio je selo ba tamo, iza. Trebalo je makadamskim putem okolo... Ninko podignu rairene ruke pokazavi tri prsta. Znak pravoslavlja. Prvo da tri puta usrknem ovog srpskog zraka. Hranjljiv je.
177

Mladi se tome ne zaudi. Bio je to gest sve ei u zadnje vrijeme. Asfaltni put kojim je autobus otiao, nastavljao je pravo i bio gotovo pretopljen u tamu, a njihov makadamski bio je, zbog pijeska, svjetliji. Odvajao se udesno i donekle se jasno vidio, a onda se gubio, kao da se uvlaio u tunel sainjen od ogromne planine none tame. Pui li? Ninko je jo pripitomljavao mladia, kao uplaenu, domau ivotinju. Ne puim redovno. Skrivam od oca, pa tako... odgovori mladi. Ha ha ha! Jasno mi je sve!... I moji roditelji... U ono vreme... dok je priao premetao je po depovima, traei cigarete. Najzad prui kutiju s cigaretama prema mladiu: Samo ti zapali. No i vee tajne zna sakriti. A u mene moe imati poverenje. Obavijeni mrakom vidjeli su, ili bolje rei, nazirali jedan drugog, odnosno osjeali da su zajedno. Zapalie. I tiina im je zujala u uima i kao da je prodirala u njih sve dublje. Nametala im je drugaija razmiljanja. Ja ne dolazim iz Srbije pokuavao je Ninko da bude tajnovit pa u ti rei neto to ti moda ne osea. Mladi, u posljednje vrijeme navikao da slua neobine vijesti, napregnu ui. Zrak koji ovde udiemo ispunjen je srpstvom. Sad udahnem srpstvo, sad izdahnem srpstvo i ne oseam da ima granice koja me deli i odvaja od celog srpskog carstva. Svugde sam u tom okviru i sve u tom okviru u meni je. Kao jedno telo i jedna dua. I Bog Srbin nas dri u ivotu! Meni je duhovna hrana moja molitva srpskom Bogu za veliku Srbiju, jer drugog reenja ja ne vidim. Mladi se nije toliko iznenadio tome to je uo, ali mu se dopade stil. Nain na koji rijei izletjee iz Ninkovih usta koja nije vidio, nego im je samo nasluivao oblik. Uini mu se da te rijei koje je uo izletjee poput stihova iz usta kakvog darovitog pjesnika, kako je nekad uio u koli, poput zapovijedi iz usta bogoovjeka, kako govore popovi. Razlika je samo u tome to se to meni uinilo slinim. Moe li se to uporediti? Osta zamiljen nad svojim pitanjem... Puili su utke. Zamiljeni. Divili se jedan drugom to su Srbi u toj tekoj situaciji, punoj grijeha. Jer jedino su oni, od svih drugih naroda na tlu Jugoslavije, na potenom putu, vjerovali su. Pri kraju cigarete Ninko se sjeti da ne zna ni mladievo ime niti iji je. Osim toga, u imenu je nekad izreeno domoljublje. Kako se zove? Miroslav. Ja sam Ninko. Ne moemo svi imati tako lijepo ime kao ti dodade, jer mu se dopadalo vie nego njegovo.
178

Neugaeni opuak namjesti na vrh kaiprsta i skide ga silno i brzo okidaemplacem. Opuak odleti, a on ga je pratio pogledom. Sjaj uarenog opuka aludirao mu je na ispaljenu raketu. Miroslav svoj opuak zgazi nogom. Hoemo li? Hoemo. Odvojili su se od glavnog puta. Miroslav je ponio jednu torbu. Laku. Ili su utei, svaki u svojim mislima. Ninku u misli doe Rahman. Petnaest godina su se druili. Sjetio se kako je one veeri u kau Miris mora uao unutra i bio kao poliven vrelom vodom kad je uo ustake pjesme. Jo tei udarac osjetio je u svojim prsima. Kao da je koplje s usijanim vrhom prodrlo u njega kad je vidio Rahmana u tom ambijentu, napola pijanog. U tom trenu je bio posumnjao u sva srpska ostvarenja u koja je dotad bio siguran da su postigli kad su u pitanju Bosanci i njihova opredijeljenost. Neto mu je u prsima gorjelo.Tek poslije tu svoju muku je doivljavao tako kao da je muka od te bosanske naivnosti i pameti zbog koje se ponekad radovao da Srbiji donosi pobjedu. Neto mu ree da je takvu muku osjeao u prsima Hrvata koji su gledali svoju nacionalnu propast i premo Srba zahvaljujui toj bosanskoj naivnosti. Oh, koliko puta je prkosio Hrvatima da su poludjeli sjedei s Bosancima u drutvu...Gledali su u njima tvrde Srbe dok su ljubili Jugoslaviju. Onog trenutka u kau mu je Rahman postao mri i opasniji od bilo kog Hrvata. Gdje li e Rahman zavriti i u iju e korist zavriti njegova neusmjerena duhovna i zika enegija koju posjeduje... Uronjen u te misli, koraao je Ninko pored Miroslava, obavijen mrakom i vraao se u daleke godine unazad, godine prije prve Jugoslavije. Kraljevina! Pitao se o ondanjim mukama i svim tim razlozima nastanka organizacije Mlada Bosna. Razmiljao je i o istorijskoj vanosti Gavrila Principa. Bosanska naivnost ipak je izrodila jednu takvu organizaciju i tu poinje formula zajednitva ije plodove je slatko jeo, zakljui. Uvijek od nekog osvajani, s ove ili one strane svijeta, balkanski narodi vjekovima su trpjeli tuine, tuinsku rije i tuinsku izmu. Mi Srbi smo uspeli odrati nacionalnu svest i nastaviti je podizati, Bosanci nikada. Ako bi se prepustili islamu predali bi se onim odlikama koje ine arapski duh, uvjereni da su na Boijem putu i ne shvatajui da je i to bila borba prvenstveno da bi Arapi znali za sebe. Slino, kao to je Mojsije osveavao svoj narod da ne robuje drugima i opominjao druge da je Bog jedan i da to znai da su svi narodi konano jedno, kao i sva priroda koja im pripada. I dan danas Bosanci to najmanje razumiju upravo najvie zato to ne znaju svoju nacionalnu pripadnost. Poto nad njima mora neko gospodariti kako bi ih uio ivotu i ivljenju i voditi ih kroz taj isprepleteni ivot ispunjen raznoraznim civilizacijama i uenjima, zato onda
179

to ne bismo bili mi Srbi. Nama su najblii i najprei. Iako nije imao nekog visokog obrazovanja, Ninko je sluao da su to prilike i glavna zadaa zbog koje je osnovana Mlada Bosna, a Gavrilo Princip svjestan svega, razumio je ta mora uiniti i to je uinio... Prebacivao je teku torbu iz ruke u ruku i tako stalno bio povijen na jednu stranu, zavisno od toga u kojoj ruci je bila torba. Ipak, njima je onda uspjelo. Mislio je na onu generaciju u vremenu organizacije Mlada Bosna. Tako je stvorena Kraljevina, zajednica drava i nacija, ukljuujui i bosansku zemlju i bosanski narod, ali bez bosanskog nacionalnog identiteta. To je to, to je i bio cilj koji je nas Srbe zbliavao s Hrvatima i Slovencima. I zbliavao i odvajao. Mi smo jai, mnogobrojniji, verovao sam ja, divio se tome i bio ubeen da je glavno uraeno. Naa generacija krajem veka treba zavriti ono to je ona na poetku veka zapoela...Zaduili su nas... To zapoeto, koliko je za nas Srbe dobro, jednako toliko moe biti i loe. Danas moda i mnogo loije. Sve ovisi od ravnotee. Mislio je na ravnoteu izmeu Istoka i Zapada i u svojoj svijesti je vidio vagu koja vae. Na tasove je stavljao argumenete as jednima as drugima. Argumente koji su imali svoju teinu... I u svemu tome odluivala je bosanska naivna svijest. Upravo ta svijest uini mu se da je najvei teret u njegovoj glavi... Na pamet mu pade i drugi dogaaj. Tad se, sjea se, toliko ponosio upravo tom uspjelom politikom nad Bosnom, da je lebdio iznad bjeliastih oblaaka na svijetloplavom nebu. Bilo je to prije dvanaest godina. Tad su se nalazili na jednom gradilitu u Libiji. Neki od radnika su oponaali islamsku molitvu i smijali se. To je izazvalo reakciju Libijaca koji su ih vidjeli. I upravo se Rahman tada ispravio ispred svojih kolega. Bio je spreman i na tuu, a na nagovaranje svojih kolega, zapoeo je molitvu, to je Libijce iznenadilo i oni su se povukli. Kasnije su oni, Jugosloveni, priznali da su bili pogrijeili i bespotrebno izazvali Libijce, a u znak zahvalnosti to se sve dobro svrilo, uvee su Rahmana nalili alkoholom. Tri dana se lijeio i tri dana nije radio. Zbog toga je morao kod direktora. Rahman je osjeao da mu je uinjena nepravda i pitao se je li pogrijeio. S jednom torbom je lake prekinu Miroslav tiinu, to Ninka vrati u sadanjost. Oh, puno lake! Puno, puno! Ne znam kako bi sam! snae se Ninko na brzinu. Upravo su stizali na prvu raskrsnicu. Ninko nije znao kamo e Miroslav, a on je imao jo dosta, pa ga upita: Gde ti je kua? Trea od kavane.

180

U selu je bila samo jedna kafana otkad zna za sebe. Dosjeti se da bi Miroslav mogao biti onaj djeak to je imo petest godina kad je Ninko otiao u Tilps. Sin milicajca. Ti si Radenkov. Jesam. Ispria mu Ninko da su on i Radenko bili dobri drugovi. Radenko je, ree Miroslav, trenutno glavni u miliciji za cijeli kraj. Eh, lepa novost koju nisam znao! Odskora je, nisi ni mogao znati. Na raskrsnici stadoe. Spustie torbe, pa zadihani unue. Mrak je bio gust, pa su vie slutili ta se nalazi oko njih nego to su mogli uoiti svojim oima. Zapalie jo po jednu. Miroslav je govorio o nekim novostima u selu ne pominjui svoj skori odlazak u Armiju, kao ni ispraaj kod Ratka Jovanovia te iste veeri. Pitao se ko je taj Ninko. Iz koje familije. Bio je siguran da bi on trebao poznavati Ratka Jovanovia kod kojeg e on sada nastaviti. On i Ratko e istog dana u istu kasarnu. U neku Poljanicu. I bi Miroslavu malo udno da njegov saputnik nita o tome ne zna i nita o tome ne pria. Ninko je dotle razmiljao kako e dalje sa dvije torbe. Bi mu udno to se mladi odjednom toliko raspriao. Tamo u daljini nazirala su se svjetla prvih kua. I ona kao da su nepovjerljivo izvirivala iza zavjesa crnog mraka. Bili su negdje na oko pola cigarete, kad Ninko ustade, osjeajui da je skupio snage za noenje obje torbe: Ispuimo do kraja, pa poslije svak na svoju stranu. Ja idem tamo! i rukom pokaza pravac kojim e. Nekoliko trenutaka buduem vojniku je trebalo da shvati da ovjek nije iz njegovog dijela sela. Kao da je o ovom ovjeku sluao od starijih. I ja idem tamo! ree brzo. Tim rijeima iznenadi i razveseli Ninka. Oi su mu graknule, ali se odmah upita zbog ega mladi u to doba ide tamo... Svejedno, pomisli, ponijee mi torbu. Dvoumio se da li da ga pita zato ide tamo, kad Miroslav ree: Siguran sam da ne zna i ove novosti... pa ga upozna i sa razlogom odlaska i pozivom za vojsku. U vojsku! gotovo uzviknu Ninko, pa se zamisli. Sjetio se da je Ratko ve iao jednom sluiti. Moda prije etiri godine, ali da je otputen zbog neprestanih nasrtaja na Albance. Zato im je potreban sada, dolje u Poljanici, gdje su ih natiskali nedaleko od njihove granice. To Ninko prvo pomisli i to ga zabrinu, iako su njegove misli sve vrijeme bile tu negdje, na nacionalnim problemima. Osjeti bliskost rata kao nerjeivu formulu problema
181

izmeu nacija, to ga brzo zanese i odnese posvuda po Jugoslaviji ali misli mu se zaustavie na Bosni. Tu je formula na kojoj se treba skoncentrisati. Iskustvo iz Tilpsa isto upuuje na Bosnu. U svijesti ugleda Rahmana u kau Miris mora i osjeti ambijent onih pjesama koje su ga lupile po elu da je odmah izaao napolje. Sve e ii mnogo bre nego to je zamiljao i mora se biti spreman! Ispuie i nastavie. Opet utke. Ninko se zamislio o Ratkovom, a Miroslav o svom odlasku. Ninku se inilo da je taj Ratko uvijek bio za neka rjeenja po kratkom postupku, za neku silu. I kad je imao samo petnaest esnaest godina... Izbie na najotriju krivinu tog dijela puta. Do uiju im dopre huanje i krkljanje vode u dubini kanjona i zamisli kako silno udara o zidove stijenja i razbija se u milijarde kapljica koje visoko frcaju. Slike iz mladosti su mu bile u svijesti kao pred oima kad bi se dolje zagledao. Ostajao je dugo gledajui u taj prirodni fenomen od kojeg bi se jeio obuziman strahom od pomisli ta bi bilo kad bi se neko dolje otisnuo. Moda dvije stotine metara dalje brza voda otiui u svojoj urbi razdvajala se u nekoliko tanjih vodopada i jurila svojim putevima... Bili su uzbueni.

Glava IX

Poslije svakog susreta sa Makedoncem Daom, u sjajnozelene oi Osvita Pravnia uvlailo se neko udno sivilo. Neto tmurno i tuno. Pravni nije mogao razumjeti toga ovjeka i razlog njegovog gotovo svakodnevnog opijanja. Izmeu njih dvojice uvijek je lebdjela neka nedoreenost zbog ega je civil vojniku iz Bosne bio jo zagonetniji. Pri svakoj pomisli na tog civila, Pravnia je neto nagrizalo i silno je elio doznati stvarnu irinu razloga njegove unesreenosti. A svaki put mu se inilo kao da uje rijei: Dobar sam ovek! koje je pijanac esto ponavljao za vrijeme njihovih susreta. Kako god da se vojnik Osvit Pravni iz Bosne udio civilovoj nesrei i elio otkriti razlog, tako se civil Dao pitao kako taj vojnik moe uvijek biti srean dok se s druge strane rui zemlja. Primjeivao je da se vojnik udi njegovom opijanju, pa mu je jednom prilikom i rekao: udi se to se ja opijam, a? ... Vidim... vidim...

182

 Zaista i udim rekao je Osvit i od tog dana Dao je jo vie elio da se otkrije, da s njim sasvim otvoreno razgovara o onom to ga mui o stanju u zemlji i o svom braku. Bezbroj puta je poelio da mu kae da stanje u zemlji moe prerasti u rat, no uvijek se dvoumio kako da zapone taj toliko ozbiljni razgovor. Dao, ne budi budala! Taj mladi ne osea jo nita, govorio je sam sebi. I ta je njega briga zato ti pije. Dete je to jo..., sukobljavao se tako Dao sam sa sobom. ak i ako se pitao za razlog zbog kojeg pijem, on nikako ne bi mogao razumeti stvari u ovoj zemlji... Ne bi, ne bi... On je odrastao bez nacionalnog imena, pa ne moe ni imati jasan nacionalni identitet... Nije ni mogue da poseduje potrebnu nacionalnu svest... A bosansku?, nasmija se Dao sam sebi pri toj pomisli. Po svemu sudei nemogue je zapoeti s Bosancem razgovor o tako krupnim stvarima! alio je mladia, smatrao da je dezorijentisan i davo je sebi zadatak da ga pokua osvijestiti, ne samo nacionalno, ve i vjerski. Osjeao je da to mora uiniti. Bio je to nagon iz njegovog poimanja ovjenosti. Biti iv, a ne razmiljati o stvarnosti, nemogue je, a izgleda da to ovaj vojnik moe. Razlog tome je nemanje nacionalnog identiteta. Zato nije svestan ta se zbiva. I pitam se gde se krije ta bosanska svest. Zar je mogla zauvek da ispari? Uvijek pri tim razmiljanjima Dai bi lavina njenih osjeanja ila ka Osvitu Pravniu, tom njemu simpatinom mladiu sa djejom politikom upuenou. I uvijek mu je bilo teko pri pomisli da bi Osvit, tako naivan i neiskvaren, mogao biti ubijen. A to je, po njegovom miljenju, bilo i te kako mogue. On i kad bi htio ne bi znao biti pokvaren, a nacionalni interesi izmeu Srba i Hrvata i izmeu te dve crkve, mogli bi mu doi glave, na surov ili manje surov nain, mada to na kraju krajeva uopte nije ni toliko vano. Samo kad bi on barem bio svestan zbog ega bi mu se to moglo dogoditi. A zato, kad vie nema ni u jednoj veri vieboja? Svi ue, jedan je Bog u kosmosu, a zato onda ovo sve?!... Ponekad je Dao govorio da je Jugoslavija zbog Bosne i stvorena. Upravo zbog Bosne. Bosna ju je odravala, a zbog Bosne e se verovatno i raspasti. Zbog svoje politike nezrelosti Muslimani bi zahvaljujui neizgraenosti svog identiteta sa svojom teritorijom mogli postati samo neiji dodatak. Iako nije Osvitu nita govorio o svojim razmiljanjima, Osvit se osmjehivao videi ga zamiljenog kao da pita: O emu li ovaj duma? Dao je to osjeao i nalazio razumijevanja za njega. I razumem ja da to mora biti sve tako. Bosanci nemaju politike zrelosti, nemaju bosanskog identiteta.... Uvek isti zakljuak, uvek... Ve nekoliko vekova brie im se identitet. Posebno za vreme prve i druge Jugoslavije... Moda je sudbina da to bude nain unitenja sveta... Uh, moda
183

sam otiao predaleko... Preterujem u svojim razmiljanjima... Najtee je predvideti kako e se Bosna u svemu tome snai. I taj jadni vojnik!... Jugoslavija jo uvek postoji. Vee nas jo uvek nekakva ista nacionalnost, nekakvo jugoslavenstvo, a slutim da e jugoslavenstvo postati samo prolost. Pamtit e ga samo oni koji preive... Slutim krvavi rat... Zacrnilo mi je u svesti i pred oima... Talasi mrnje izronjeni iz duha nacionalizma to prostruje s vremena na vrijeme, pa se prividno utiaju, podsjeali su na talase vjetra koji poslije zatija navali veom snagom ostavljajui iza sebe sve vie haosa. Dao se, da bi jo bolje osjetio probleme koji su postojali, stavljao u ulogu Bosanca smatrajui da je politiki i nacionalno svjestan. Razmiljao je o tome ta bi uinio na putu za Bosnu da je njihov nacionalni i politiki voa. Bio je svjestan da tom i takvom ovjeku mora biti izuzetno teko. Tee nego bilo kojem nacionalnom, odnosno dravnom voi u svijetu. Crv koji bi se uvijek iznova vraao i kopkao mu po svijesti, bio je kako pokrenuti tu nacionalno nezrelu bosansku naciju. Poredio je to sa onim kao kad bi se djed osjeajui bliskost svoje smrti, morao pouriti ozoriti svoju unuad, jer nemaju vremena zrijeti polako,... Meutim, ako bi Srbi i Hrvati bili poteni i pametni, ostavili bi Bosnu na miru. To bi rekao svaki pametan i civilizovan ovjek. Tragino e biti ako na izborima dobiju oni koji Bosnu vide kao pehar pobjedniku! Njegovi rauni su mu govorili da stanje ili vodi direktno u rat, ili narode na izbore o pitanju opstanka zajednice. Ako se prospe krv za Bosnu?! Hoe li se moi slaviti pobjeda na krvavoj zemlji? Sjetie se Bosanci da su im bile pree nacionalne institucije nego vjerski moral i da se u prolosti prvenstveno radilo na tome, bez ega se generacije nisu ni mogle osvjeivati. Nacionalne institucije su prva meta svim osvajaima i oni mislioci koji su svjesni njihovog znaenja, pa ne trpe... Nee se umjeti na vrijeme organizovati i pripremiti za otpor. Tinja u Bosancima nacionalni ar, ali samo tinja. Nije uaren i ne plamti kako bi trebalo, jer kod ostalih nacija taj ar plamti, sve toplije i sve ee. Ali, vjerovao je Dao da nije potpuno ugaen. Eh, da... zato e u ovoj zemlji zavladati zlo i ludost, a dobrota i pamet biti zarobljeni... Eh, da... Bog to gleda. On je neutralni posmatra i na kraju ispravni sudac kad e duh svakog uesnika spoznavati realnost i kroz kaznu se osvjeivati! Na alost... Poslije ko zna kog po redu ispijenog okanjia, visio je Dao na stolici, sam za stolom. Gledao je tupo u sto ispred sebe ija mu se povrina i zamagljivala i bistrila. Od beskrajnih misli izmicao mu je i razum. Za stolom u drugom dijelu prostorije sjedila je prodavaica svodei Pazar za dananji dan. Inae, u posljednje vrijeme i meu gostima se primjeivao glupi

184

nacionalizam unosei i u tu lozoju ivota razdor i haos, slutei smrt. Dai se i pred tim gubio razum. Svoje oteale one kapke podizao je sve tee kako bi povremeno mutnim pogledom poelio pogoditi kapijaa tamo na kapiji. U mislima je ve nekoliko puta bio kod kapije i priao sa Osvitom... U jednom trenu pred oima mu bljesnu svjetlost. Oi zaiskrie. Od silne elje da pomogne svim nacijama, da ih upozori da se ne uputaju u tu veliku besmislenost, Dain duh je stvorio nadu koju je na trenutak i vidio svojim oima u vidu iskre svejtlosti. Problem se moe rijeiti samo ako se svi u Bosni nacionalno osvijeste. Jedino tako ne bi dolo do zla, govorio je sebi odluivi da krene ka kapiji... inilo mu se da je iskrsla neka nada. Da je na domaku i da ne vrijedi sjediti. Ako nita drugo kad smo blizu, proimat e nam se emocije. Ja u od njega udahnuti ozraje sree, i ako je to samo iluzija. On e od mene udahnuti ozraje tuge, realne stvarnosti... Dobro e biti... Korisno je i to malo da ga potakne na razmiljanje. Ujedno emo ispiti po jednu, jer neemo moi ni o emu posebno priati. Ipak nee biti nita... Podignu se, to prodavaicu iznenadi, jer je dotad bio miran kao da je spavao. Daj mi jo dva izgovarao je rastavljajui rijei kratkim pauzama, kao da se, dok se njoj obraao pita koliko okania jo da ponese. Ja idem vojniku dodade kao da objanjava razlog svog podizanja sa stolice i to to nju prekida u njenoj zauzetosti. Jo od prvog dana, kad je od Dae ula za Osvita i saznala neke stvari o njemu, prodavaica je postala radoznala. Uzbuivala ju je misao na njega i od tad je ee pogledala na kapiju. Otkrivala je njegov izgled, mada je rastojanje bilo poveliko, toliko da bi ovjek mogao dobaciti kameni ali ako zamahne iz sve snage. to je due zagledala Osvita kad je bio tamo, postajao joj je magnetiniji, ljepi i drai. U njoj je rasla elja da ga upozna. Bilo je u njemu neto magino, no nikom to nije govorila... Proe s drugu stranu anka i spusti pred Dau dva okanjia prepeenice. Osloni se laktovima na ank, pa onako presavijena pogleda ka kapiji. Osvit je s nekim razgovarao. Taj netko je bio na prozoru prve zgrade do kapije, one to su je vojnici nazivali duga zgrada. Nanet e mu probleme ree ona rasijanom Dai koji je ve drao kvaku vrata. Doi s njim ovde dodade. Dao izie utei i ne slutei njene simpatije. Prodavaica se zvala Jelena. Imala je tridesetak godina i dvoje djece za dvanaest godina braka. Nikad nije bila zaljubljena u svog mua, ali ga nije ni varala. Za prevare joj je prijetila opasnost vie od sredine nego od mua koji ju je volio. Zato joj se taj armantni vojnik inio kao idealna prilika. Svojim odlaskom, a jed185

nom mora otii, odnijee i mogunost da ona bude otkrivena. Stoga je sve ee i sve snanije razmiljala o jednoj avanturi... Jo jednom je pogledala za Daom koji je ve bio otiao, pa se vratila za sto za kojim je raunala. Eh, eh brecao je Dao idui ka Osvitu, ali kako se pribliavao, tako je gubio onu sigurnost koju je prije neki as sa sobom ponio. U stvari, ljudi bi i trebali biti takvi kao ti glasno je rekao razmiljajui i prelazei ulicu. Osvit nije oekivao ovaj susret, ali se nije ni posebno iznenadio. uo je Dainu reenicu, pa upita: Kakvi to ljudi? Kakav sam ja to ovjek za tebe? ta ti to u stvari eli meni rei? Dok je postavljao pitanja, odmakao se od straarske kuice na koju se bio naslonio i krenuo Dai u susret, na vanjsku stranu kapije. Uini mu se da u pijanom Dai ima ironije upuene njemu. Uopte, uopte Dao je nastojao da se ispravi. Mislio sam na oveka kao na stvorenje... Vidi ta se u svetu radi... ta ovek radi oveku! Aha sloi se Osvit, mada se u sebi nije u potpunosti sloio. Pitao se na ta li taj ovjek cilja, no poto je Dao izgledao ozbiljan i on odlui biti ozbiljan. Zbog pravilnika koji nije dozvoljavao civilnim licima zadravanje na kapiji, Dao je izvlaei boice iz depova izblijedjelih farmerica, predloio da stanu iza straarske kuice da bi bili neprimjetni pogledima iz kasarne. Dao se nije zadrao due od petnaestak minuta na kapiji. Za to vrijeme izustio je tek nekoliko beznaajnih rijei. Potiskivao je svoje emocije, nije otkrivao misli suzdravajui se da ne izgovori nita znaajno, jer je znao, ako pijan razvee jezik nee ga umjeti svezati, a toga se plaio. Cigaretu je nastavio na prethodnu. Dok je odlazio s kapije, misli su mu opet navirale. Nije ih mogao odloiti za kasnije. Sa svojom bivom enom esto se svaao. Posebno bi mu upala ivce kad bi govorila: Budi ovjek pa priznaj poteno! Uzmi kartu i pogledaj! Lijepo se vidi da je Bosna svojim teritorijem u sklopu Hrvatske! Hoe li se morati za nju ratovati! Zar nije najpametnije stvoriti dvije Jugoslavije sa granicom na Drini? Istona i zapadna, zato ne? U istonoj srpski, u zapadnoj hrvatski kao slubeni jezici... On bi tada navlaio dlanove na oi da je ne vidi, da ne vidi kako ona to ozbiljno misli. Ona bi stvorila samo dvije nacije! Kao da su svi drugi nepismeni! Ba toliko! To bi ga potresalo i on bi, suzdravajui se da je ne lupi, okretao glavu, bjeao od nje, dolazio do alkohola i otpoinjao. Tako je i poeo s alkoholom u veim koliinama. Zapad dobija. Istok tone poput broda u kojeg je prodrla voda. To je to. Siguran znak. Postajao je siguran da to nije tek tako preko noi i samo
186

iz njene glave, ve da se organizacija stvarala i zaivljavala, pa se i ona odazivala na pozive i odluila im se pridruiti. Njima, ija glavna ideja je bila otcjepljenje... Veze... Tajne veze... Od tamo! Navaljuju! Uvijek iznova traio je nain da navede Bosanca da razumije stvar. Dok se tromim koracima vraao u kafanicu, on se sjeao upravo tih njihvih svaa. Sve bi ih prevarili. Na mudar nain Hrvatska bi se doepala Bosne. Mogao bi Bosanac vidjeti da se Hrvati i Srbi mrze, ali da su zajedno upravo zbog njih, naivaca. Ne mogu se podijeliti ba zbog njih. On jadan, Osvit, nita jo ne opaa. Istoriju je itao, uio, ali iz toga nije nita razumio niti zakljuio. Pitae se jednog dana ko su jedni a ko su drugi i zato se mrze. Ili zato su se spajali kad su se oduvijek mrzili, a zato se sada opet dijele. I uoit e dosad njemu nevidljivu razliku. Vjera! Vjerovatno namjerno nametnuta razliitost u jeziku za opravdaniju konstitutivnost nacija. Zato je ukinuto ime jezika u Bosni koji se stoljeima zvao bosanski jezik?! Stepen po stepen i Bosanac e sve to otkriti i osjetiti koliko je prevaren od onih koje sada iskreno voli. Vjerovatno e otkriti i da je to samo puka mizerija, nesavrenstvo ljudi, neto zbog ega su ljudi osueni da se mrze i pate... I stei e Bosanac jo jednu naviku da o tome razmilja. Znai da razmilja nacionalno o sebi. Ionako e morati kad-tad. Osvit je pogledom ispraao Dau. Dao je tromo zabadao stopala... Zamisli se na kapiji. Postalo mu je samo malo jasnije da je i ovaj put izmeu njih dvojice ostalo neto nedoreeno, kao da mu je Dao neto htio rei, a nije. Kao i svaki put do sada. ta li mu to preuuje? Uostalom veeranji posjet mu je liio na kupovanje. A s druge strane, ta bih mu ja kao vojnik mogao uiniti, pitao se Osvit. To mu nije bilo jasno i kopkalo mu je svijest, ovaj put reklo bi se, neto malo vie nego za ranijih njihovih razgovora. On je nekako zamiljen, a kao da to ima veze sa mnom. Ili me se to treba ticati, pokuavao je Pravni izvui neki zakljuak. Nekako im Dao zamaknu, na kapiji se stvori ocir. Porunik. Bio je smrknut, pa Osvita u trenu proe osjeaj straha, jer je pijani civil tek otiao sa praznim boicama. I ocir mu se uini nekako irok u ramenima. Primicao mu se napregnutog vrata na kom su se jasno vdjele nabrekle ile. I pogled iz oiju mu je bio prijetei, onaj zmijski pogled koji ubija. Porunik se pribliavao opreznim korakom, kao da se bojao da mu vojnik ne umakne. Stizao je u trenutku kad je Dao ulazio u kafanicu, a Osvit elio da vidi njegov susret s prodavaicom. No, instiktivno se okrenuo i vidio ocira koji se priblivao. Kao da su ga okrenule ocirove prijetee misli koje je osjetio na vratu. Ree sebi da je nespreman za takav susret zbog okolnosti koje su se samo tren ranije deavale. Ipak, morae neto pametno rei u svoju odbranu, no ekako je. Sebe je ve vidio van kapije,
187

ponovo s ostalima na obuci... Da nije to taj major Kosta. Nisam ga jo nikad vidio? Da nije promijenio inove da bi me zavarao? Kau da je on lukav. Svi su rekli... Hiljade misli mu je prolazilo kroz glavu. Ispod plastinog titnika ocirske apke, na Osvitovo iznenaenje, poluskriveno elo se poe vedriti poput sunca iza crnih, tmurnih oblaka. Pratio je njegovo elo i oi i pokuavao odgonetnuti zbog ega se desila promjena. No, ocirovi koraci su mu se i dalje inili adajskim... Ocir zastade, te se naoe jedan pored drugog. Kao da su im iz oiju izbijale sputane emocije koje su se srele negdje izmeu njih, dodirivale i odbijale, suprotstavljene kao dvije razliite boje. Nepomirljive... Poutae dugo, a onda ocir progovori promuklim glasom: Kapijau, aren si mi! Oekujui da e ga ocir prostrijeliti otrinom svoga obraanja, Pravnia iznenadi tihi glas. api je u meuvremenu gubio zbijeni bijes shvatajui da nema razloga za paniku. Pade mu na um da je ovaj vojnik Bosanac, a to je podrazumijevalo bosansku naivnost i vjerovatna Osvitova neupuenost u zbivanja u dravi. Pravni nije odmah shvatio ta znai to aren si. im je shvatio o emu je rije, upita se da ih nije odnekud posmatrao, ili da prodavaica nije dojavila telefonom. Ta druga mogunost ga iznenadi, jer ako bi oni iz kafanice imali vezu sa ocirima u kasarni, to bi znailo da nad vojnicima osim vojne postoji i civilna bezbjednost koja tako svareno mudro kontrolie kapijae. Uostalom jedino ih je prodavaica i vidjela... Ili Dao! Moda je to upravo Dao uinio planski! Iz njega kao da je nestajalo i posljednje kapi krvi: Zbog ega aren? progovori najzad, dok je ocir podmuklom utnjom ekao njegov odgovor. Ocir je izazvao strah u njemu, a strah bljedilo. ta ti je ispriao civil? Vojnik nije nita odgovarao, pa ocir nastavi: Sve se prati... Sve se zna... Ovaj tu dolazi jedino za vrijeme tvoje smjene. I esto dolazi... Istovremeno u kafanici osim prodavaice i Dae nije bilo nikog drugog. Oboje su gledali prema kapiji, kao da su slutili da se njihovom miljeniku dogaa neto runo. Nita posebno, drue porunie ree najzad Osvit. Iako ga je oslovio inom porunika u tom inu je vidio majora. Ba nita. Stvarno ti nita ne pria... Znai tako... Mislim ne pria nita vano. Znai li to onda da ti pria njemu?
188

 Ama, kaem da nita strano ili zanimljivo ne pria on meni, a ni ja njemu mucao je Osvit. Pa, onda koji od vas dvojice pria? Ja njemu pogotovo nemam ta priati. ta bih je njemu mogao priati? Ama, ima neto. Logino je... Dok tu dolazi bio je uporan ocir. Ne dolazi, drue porunie, nego navraa. Ne gledate se kao zaljubljeni. Niste pederi. A i ja se pitam zbog ega on ovdje navraa, ali ga ne pitam. Vjerovatno kao i svi pijanci... Budala... Nastade utnja. Porunik api poe etati tamo-amo, po dva-tri koraka u svakom smjeru. inio se poput ptice u kafezu, s tim to bi ptica vjerovatno inila bre okretaje, a on je pri svakom okretaju zastajao i bivao zamiljeniji. Tako se barem Osvitu inilo. I zbog ega tolike sumnje? ta bi onaj pijanac mogao napraviti? Ta, dosta mu je njegove nesree!... Ima ocira koji u svemu vide neku opasnost. Takav je i komandant. Nekada gotovo poludi. Hvala Bogu da nisu svi takvi. Sjetio se kapetana Heria koji mu je onog dana rekao da ga ne mora vie pozdravljati onako strogo, vojniki. Da su oni prijatelji. On nije znao da se taj kapetan zove Heri, niti odakle je. Zato se ponekad pitao kako mogu ociri biti toliko razliiti. Uostalom, on jo nije bio siguran da mu u kontrolu nije doao komandant obezbjeenja, major Kosti. On za apia nije ni uo. Nije se ni interesovao ko su ti silni ociri oko njega. Dosada je brinuo svoje vojnike brige... Pratio je pokrete ocira isekujui nova pitanja ili stroiju kritiku. api je istovremeno i dalje nervozno etao. U posljednje vrijeme primjeivao je grupisanja vojnika i sve tee se kontrolisao pri ophoenju s vojnicima nesrpske nacionalnosti. Bilo mu je sumnjivo svako radno mjesto na kojem nije bio Srbin. U vie navrata je pri sluajnim susretima na hodniku razgovarao s majorom Kostiem, ali se nijednom nije usuivao potpuno iskazati svoje miljenje. Uvijek bi u razgovoru skrenuli na druge teme, njemu manje interesantne. Tako je svaki put ostajao malo uznemiren pred tim autoritetom koji je jo branio staru formulu suivota nacija, a u koju api nije vie vjerovao i svaki put je u zadnjim momentima gubio hrabrost, ne uspijevajui iznijeti svoje primjedbe. Trajalo je to i godinu dana, a onda se jednog dana, upravo kad je vjerovao da ima dosta argumenata koji mu daju za pravo, uputio pravo majoru u kancelariju. No, njegove primjedbe u majoru nisu izazvale posebno interesovanje. Iako je osjetio da im se osjeaji podudaraju, nisu se sloili. Naime, major je tvrdio da je

189

i nemogue i nepotrebno na kapije postaviti samo Srbe, jer bi to jo vie izazvalo sve druge protiv Srba. - Zar nije tako? pitao je. ak bi i Bosanci posumnjali da neto nije u redu. Ne bi primeivali da nema Hrvata jer ne uoavaju razliku, ali bi primetili da nema ostalih. I pitali bi se kako to da nema nikoga od njih... Je li tako? I dok se etao tamo-amo, api je upravo sad razmiljao o tom razgovoru pitajui se moe li sada, kad se stanje znatnije pogoralo, neto vie poduzeti i uiniti. Njemu se inilo da ima ocira koji jo spavaju, koji kao da ne prate pogoranje situacije u draavi. Naravno, pri tome je mislio samo na ocire Srbe. Njemu se urilo, trebalo bi da se uri i njima... Zna li ti, vojnie, o ijoj bezbednosti mora dobro voditi rauna? Znam... Evo, sve pie spremno odgovori Pravni i oima pokaza u straarsku kuicu gdje je na jednoj polici stajao Pravilnik. Pravniu se inilo da je poruniku laknulo, jer je ovaj otpuhnuo izbacivi poprilinu koliinu zraka iz plua. Meutim, porunik je sebi postavljao pitanja za koja je znao da on i kapija ne bi mogli nai zajednike rijei, a pretpostavljao je ni razgovarati o njima. Na kraju krajeva kako Bosanac moe voditi rauna o bezbjednosti? Pogotovo u vremenu unutarnacionalnih previranja kad nije svjestan prijetnji njegovoj naciji, kad nije svjestan interesa vlastite nacije i svega onoga to joj prijeti i to tek dolazi... Od koga nam prete opasnosti? bila su sljedea pitanja koja se Pravniu uinie tako naivnim da se osmjehnuo i da je krenuo prema straarskoj kuici da iznese Pravilnik. Pitao se da li ga je porunik ikad i proitao. Sve alji dole, na glavnu kapiju! Budi svestan da si na udaru celog grada priao je dalje porunik koji je jo nekoliko minuta stajao na kapiji muen svojom uznemirenou, jer nije smio iskazati ono to osjea. Zbog toga se napinjao da bi govorio, ali sve to mu je padalo na pamet nije smio rei, pa se prisiljavao da uti. Pogledom je arao po stvarima i objektima koji su ih okruivali. Uglavnom, uspijevao je utati. Pokreti su mu djelovali mirno. Ima neto to istovremeno proima ljude i prirodu i zna ta se nalazi u svemu. Kao da mu se obznanjivalo ono ta je tad inilo zabrinutim porunika. Proivljavao je neto udno. Pitao se ta se deava, da li postoji neka opasnost. Slutio je da ga osjeanja ne lau. A api je dobro znao zato je rekao da sve alje na glavnu kapiju, jer izuzimajui komandira Marinka u prijavnici, katolika iz Bosne, svi ostali su bili ne Srbi, ali svi pravoslavci. Stoga se apiu inilo da bi svi koji posjeuju kasarnu trebalo da prou kroz tu kapiju, jer se tamo uredno unose podaci o njima u za to predviene dokumente. A to je ve neto. Neko rjeenje.
190

Prije nego to je napustio kapiju i zaputio se ka zgradi komande, porunik api je licem unesenim u lice kapijau Pravniu svojim pogledom i svojom utnjom prijetio. I ceo svet je blizu... Razume li? zavri nakon krae stanke. Razumijem odgovori Osvit glasom koji je govorio da je shvatio da nema ale, da ima neto veliko, neto to slijedi. Pogledom i utnjom ocir je rekao ta misli i uputio se ka zgradi komande. Nije vie mogao biti napregnut. Zbijalo se dosta toga u njemu, a gotovo da nije smio otvoriti usta. Najtee mu je padalo neznanje ovog vojnika, neshvatanja ovog Bosanca koji je stajao pred njim. Kako i ta s njim, bilo je pitanje koje je ponio sa sobom. Manje strpljvi vojnici klase koja je odsluila oblaili su svoje civilke i epurili se po spavaonicama. Za njih su postupci po nareenju bili zavreni. Izgledali su kao naivna, srena djeca, puna sebe. Sada im se inilo da je sve brzo prolo. Gotovo prohujalo. Zauvijek. Ti sreni, bili su Bosanci. Nisu imali razloga za neku veliku brigu. Nisu opaali nikakve znake opasnosti. Sa kreveta su ih pratili pogledi veine drugova drugih nacionalnosti. Osim zabrinutosti, pa i znakova tuge, bilo je u tim pogledima i skrivene ljubomore. Bosancima su bili smijeni ti neveseli pogledi. Ta, kraj je vojske! Zar to nije radosno? No, neki se u sebi upitae zato se i ostali ne vesele kao i oni. Ipak, sve ostade na pogledima kojima se nisu dovoljno razumjeli, ili eventualno nekim brzo prekinutim osmijehom. Neki od njih su priali mlaoj klasi da se ne sekiraju, da e ih proi brzo i lijepo, da e se zauditi kad doe kraj. Uglavnom, sadanji ambijent je potpuno odudarao od onog svakodnevnog u kom su vladali red i disciplina. Preko puta spavaonice, uz prozor na hodniku stajao je Ante. Odatle je na svojoj lijevoj strani vidio vei dio prostora oko kuhinje i sportske terene na desnoj strani. Vidio je i ne ba usku, ali ne ni preiroku asfaltnu stazu izmeu to dvoje. Staza je vodila ravno sve do kraja kruga kasarne, do vrata glavne zgrade skladita vojne opreme. I tu sasvim udaljenu zgradu primjeivao je jednom njenom stranom, jer je veim dijelom bila skrivena parkom u kom se izvodila vojnika obuka. to u jednom, to u drugom smjeru, stazom je ilo na desetine vojnika. Nekoliko njih je nosilo vojnu opremu na razduenje i to im je vjerovatno svima bio najdrai zadak koji su morali izvriti u vojsci. Kad je na stazi ugledao desetara Jovu, Ante je pogledom pratio samo njega. I sama pomisao na Srbe ispunjavala ga je mrnjom... Jovo je bio stigao do stepenica koje su vodile u kuhinju, u salu broj jedan. Spustio je opremu umotanu u atorsko krilo koje je nosio na pleima uz sama
191

ulazna vrata. Malo je postajao pa zapalio cigaretu. Opet je zabacio opremu na lea i nastavio dalje. Iza njega su ostajali oblaci dima... Ante se prisjeao Jovinih komandi za vrijeme obuke, posebno dok su bili na terenu, ali sad je sve lake podnosio. Osjeao je da je pobijedio, osjeao da je nadmudrio Jovu, jer je Jovo pokrenuo proces za Salkino kanjavanje. Znao je da mu Salko to nikad nee oprostiti. Hrvati se bez Bosanaca nikada ne bi mogli osloboditi srpske nadmoi. Zbog toga se Ante smijeio uspjehu gledajui Jovu kako odmie stazom i zamie za park. Kad se Jovo ve izgubio iz vida, Ante se odvoji od prozora i zaputi ka spavaonici. Sino, predzadnje noi u kasarni, Jovo je sanjao Salku. Sad, dok se vraao stazom nakon razduenja opreme, sjetio se tog sna. Tako svjee se sjeao svih detalja da mu to postade udno. Stoga odlui da navrati u zgradu komande i ispria taj svoj san poruniku apiu. Nije bilo vremena za ekanje, pa je Ninko nakon dva dana pozvao regruta na razgovor u etiri oka. etali su izdvojenim i usamljenim seoskim makadamskim putem koji je od kraja sela vodio u prostranstva planinskih uma. Za obojicu je to bila vana etnja, vjerovao je Ninko. Nijedan ni drugi nisu znali dokle dosee taj put, da li se negdje prekida ili moda izlazi na neki drugi. Nije Ninko bez razloga roaku predloio da ovaj razgovor obave u pravoj pravcatoj divljini. U njima je zaivjela slutnja da e morati upoznati jo mnogo puteva koji se zavlae u divljinu. Zbog napete situacije meu nacijama u njegovoj svijesti su potiskivana sva ona divna sjeanja na prijanje odlaske u ume, na prijatne umske zvuke koji su mu tada, dok su zujali njegovim uima, divno izgledali. Znao je da e takav ambijent specino djelovati i na Ratka dok budu razgovarali na temu koju mu je pripremio. U predveerje istog dana Ratko je sa Miroslavom, takoe mjetaninom sela, trebao poi put Makedonije, u kasarnu u Poljanici. Broj vojne pote 15/30. Dobro je poznavao Ratka, Ratkov karakter i njegove poglede na cjelokupnu situaciju. Znao je da u Poljanici ima mnogo Albanaca i kad je uo da e Ratko tamo sluiti u njemu je zarovario crv. Vjerovao je da ima da mu kae toliko toga to e mu puno znaiti, a to on zasigurno ne zna. Vrijeme divljanja je opet dolazilo i smatrao je da e pria koju e mu ispriati zvuati originalno. Posebno u dubokom miru gotovo netaknute prirode. Uostalom, pria koju sam ovaj put pripremio za Ratka je neto to se ve zbiva, ali u velikoj tajnosti, u nacionalnim zagrejavanjima. No, ne verujem da e moja pria mog roaka posebno iznenaditi. Nacionalne prepirke i pretnje bie sve uestalije, otvorenije i opasnije pred oima mnotva. Samo je teko predvideti tano vreme... Divljanje je ve poelo. Svatam da u ovoj situaciji upravo mi Srbi
192

moramo biti najvee i najopasnije zveri. To je pravilo koje dri svoj monopol u zakonu divljatva. Obavetenja odozgo jo uvek stiu tajno. Upozoravaju nas da sve moramo shvatiti kao borbu protiv ugroenosti srpstva. U njih, one odozgo, ne smemo sumnjati. Sav na srpski narod bi trebao razumeti da je upravo borba jedini nain da ostanemo na povrini i da se umnim Srbima, onima koji visoko kotiraju u druvu, mora verovati, razmiljao je Ninko... elio je biti spreman za ovaj razgovor... Ljudi su razgovarali izmeu sebe i sve ee se pominjalo kako e konikt u vezi sa Bosnom izazvati upotrebu sile. Oni koji nisu tako mislili bili su u manjini, a Ninko je smatrao da oni ne razumiju stravi dovoljno. Na sami pomen rijei Albanac, Ratko je dobijao alergiju. Bio je na njih beskrajno kivan. Otprije je znao, a sada je i gledao i osjeao koliko je atmosfera sa Kosova imala tu, u samom mjestu, uticaja. Bio je to i najvei razlog to je elio nasamo razgovarati sa Ninkom, jer otkad je ovaj doao iz Tilpsa u njemu je primijetio slina gledita. Po njegovom miljenju i jaeg intenziteta. Uostalom bio je stariji od njega, proao je vie svijeta i zato je Ratko od razgovora oekivao mnogo line koristi. Po prirodi je Ratko bio snaan i hrabar, a uz to i pronicljiv. Te osobine su se ogledale ve nekoliko puta u opasnim situacijama, ak i nonim poslovima.... Svakim korakom bili su dalje od civilizacije, a dublje u utrobi planine obrasle krupnim visokim stablima. Okolina je djelovala smirujue i oni kao da su bili dio nje u tom prostoru bez granica i forme. Ipak, domalo se u Ratku pojavi potreba za oprezom ak i neki strah. Upravo to je Ninko i prieljkivao i osjeti da je trenutak za glavni dio prie. Svaki od njih je koraao svojim udubljenjem koje je ostalo iza traktorskih guma na putu. Izmeu njih bila je lijepa, zelena trava. Ninko izie iz trake kojom je koraao i stade nasred puta. Stopala mu se nisu vidjela od trave. Stao je i Ratko u svojoj traci,oekujui i sam da dozna pravi razlog zato su tu. Tamo gde ti odlazi, bre, najvie je iptara. A ti zna zato. Ratkov mozak jer raunao. Istovremeno je uo rije Aha, koja se sama od sebe u njemu nekoliko puta ponovi. Odluio je da nita ne govori. Trebalo bi da se dobro poznaje uzdahnu Nniko, pa nastavi: U opasnim vruinama, kada sunce ucvrlji u mozak, pa navali znoj i muve... Zna kako je odgoniti muve sa znojna nosa. Tako je sada tamo gde ima puno iptara. Bre, dosadni su kao muve, znoj i ega zajedno! Tebe su odabrali u Poljanicu u sluaju da izbije poar. No, on se tamo potpiruje a veruj meni da e na drugom mestu buknuti. E, to je to. To je ono zbog ega bih ja eleo da smo zajdno, da se ne razdvajamo. Ratku se smrai pred oima, ali nita ne ree.

193

Ninko je priao i priao. Preplavila ga je silna odanost srpstvu i urio je da je to prije iskae, smatrajui to jako vanim. Pogled mu je prvo bio rasijan, pa staklast, da bi onda stajao na jednoj taki pred njim... as je bio u daljoj istoriji pa se naglo vraao u blisku prolost, dajui pri tome svoje zakljuke. Posebno u zadnje vrijeme bilo je stvari koje su lino u njemu ostavile poseban peat. Nikad on nee zaboraviti onaj prizor u Mirisu mora... Proricao je budue dogaaje... Postajao masovni ubica... Govorio da je spreman za pravdu i na takve stvari. Bosanac Rahman bio mu je dobar primjer i realna slika bosanske pameti koja mu je do one veeri u Mirisu mora odgovarala . Naravno, otud je proizilazila i uloga Bosanaca u buduim razraunavanjima. I Srbi i Hrvati su u Bosni imali potpuno isti cilj, samo je razlika bila u metodu njegovog ostvarenja. A i taj metod se mogao nai u istoriji i cjelokupnim okolnostima. Ninko je proricao rat. Sjetio se i jednog svog razgovora s jednim Hrvatom u Tilpsu. Razgovarali su u vezi sa Bosnom i pokuali podnijeti jedan drugog, a istovremeno biti iskreni i otvoreni. I jedan i drugi su znali da je njima, Srbima i Hrvatima meusobno, tee se u lice lagati nego govoriti istinu. Bili su svjesni toga koliko su slini, poput dvije kapi vode. Ipak, taj put su mudrovali nad Bosnom kao da su bili iznad i gledali odozgo. Upitao je svog sagovornika Darka ta misli da se u Bosni dozvoli zvanino ime bosanskog jezika i da se naciji vrati zvanino njihovo nacionalno ime koje im je oduzeto da ne doe do nacionalnog osvjeenja. Time bi ojaali kao nacija i ostala bi netaknuta njihova teritorija. Onda bi bilo dobro da svi razvijamo svijest o zajdnikom nam, slavenskom porijeklu i da se na takvo neto navikavamo poput drugih. Darko nije odmah nita rekao. Razmiljao je. To je za njega predstavljalo podrku Rusiji i pravoslavlju. Nasmijao se i pitao zato to nitko od Srba nije predlagao nikada ranije, prije raspada Sovjetskog Saveza i pada crvenih. Vi, Srbi, sad gubite podrku, nestaje Sovjetskog saveza, a uz njihovu pomo bili ste moniji. Sad slutite pad pa bi vam sad trebala bosanska nacionalna svijest, iskreni jugoslavizam slavenski duh. Navodno, isto nam je porijeklo, pa zato... A zar ionako svi narodi svijeta ne potiu od istog Boga? To znai da je svemu isto porijeklo. Ninko je napeto sluao Darkov kulturni odgovor, a Darko se nije ni obraao lino njemu, vjerovatno iz tog razloga da ga ne uvrijedi. Uostalom, vama Srbima je uspjelo da gotovo potpuno izbriete Bosanski nacionalni identitet. Da im isperete mozak. To su zapoeli jo Turci i na gotovo identian nain nastavili ste vi. A onda i Hrvati imaju svoj udio u tome u granicama svojih mogunosti. No, to je Hrvatima, mislim, bila i nunost, a vama je
194

odgovaralo. To je kao kad bi netko odrastao bez svog imena, a onda je neizbjeno oekivati da bi takva osoba mogla imati jasan i vrst stav za svoj identitet, svoje ja. Kako bi onda mogao imati pameti? Kako bi mogao znati koje vrijednosti braniti? Uope kako bi mogao, kao ostali ljudi, ivjeti ivot dostojan ovjeka. Isto to vrijedi i za jednu naciju ... Tad je vama Srbima bila naklonjena budunost! Da, ali trebali smo se boriti za tu naklonost! Slaem se ja, Ninko, da se trebalo boriti. Upravo tako. Ali, vi ste vjerovali u jedan spor ali siguran proces posrbljavanja. Ne samo Muslimana, nego uz pomo njihovog neznanja prisiljavali ste ostale nacije koje su se nalazile pod krovom Jugoslavije. A onda... Moda bi nam se ukazalo naruje pravoslavlja u koje bismo se mi ostali trebali uvlaiti... Znai ivot je vjean. Ne treba se uriti ako hoe stii. Srbi su se ipak pourili. Mislim da ste zato najvie iznenaeni. Ali, Slaveni smo! nastojao sam ga tada urazumeti. Da, bili smo oduvijek Slaveni! Meutim, zato vam je sad vano to slavenstvo. Bilo vam je vano vae srpstvo i pravoslavlje koje ste jaali skrivajui stvarni cilj iza tri razliite zavjese, a to su jugoslavizam, komunizam i slavizam. Mi Hrvati ne moemo rei da nismo bili svjesni te vae politike, ali bili smo svjesni svih okolnosti koje su u tom periodu bile naklonjene vama, te vam je ilo. I vi ste to znali iskorisiti. I mi Hrvati emo znati iskorisiti sve okolnosti koje su sada nama naklonjene... Znamo ta hoemo... Ali bie borba za Bosnu pokuavao sam ga presei i nisam dorekao misao. O Bosni ne bih s tobom sada. Od deset Boijih zapovedi meni se jedna posebno dopada i to ona ljubi Boga i blinjeg svog kao samog sebe pokuao sam na kartu vere, jer sam uvidio da mu je stalo do vere. Pa zar ti to ne ukazuje na slavenstvo? Potpuno se slaem s tobom. Meutim, meni je po Bogu blinji moj po vjerskoj liniji. Znai svaki katolik, pa onda svaki poten ovjek. Mislim da je tako i sa vama Srbima. Tvrdo sam uvjeren u to. Samo mi Hrvati to otvoreno priznajemo, a vi to krijete. A obojica smo bili proseno obrazovani ljudi. Nee ii. Sigurno lijepo nee ii... ak visoko obrazovani ljudi, doktori, profesori iz reda muslimanskog naroda o tome se jo ne pitaju. Muslimani e biti pobijeni kao brojevi, jer im neemo moi dozvoliti da u ime Boga nastave upijati arapstvo i uvlaiti meu nas... Ninko prekide svoje razmiljanje o tom razgovoru iako je tog razgovora bilo jo dosta, pa u nastavku svog izlaganja Ratku ree: Mi Srbi emo se bespotedno morati boriti protiv i opasnijih zveri nego to su iptari. Mislio je na Hrvate, Slovence i na Muslimane.
195

Rukom dotaknu Ratkovo rame: Tu e trebati pokazati ne samo muda, nego i mudru glavu. Zbog sveta. Potom povue svoju ruku i die kaiprst, pa konstatova: Nee biti nikad dogovora! Nikad! Ratko neveselo klimnu glavom. Prodro je u Ninkove emocije i oi mu odavae rasijanost. Kako prebroditi probleme koji nadolaze? Znao je Ratko da postoji samo jedan odgovor. Ta, nije on od jue! No, utao je i sluao Ninka. Hrvati raunaju da su anse na nijhovoj strani vee. Muslimani da e s njma zbog bogatog Zapada... Moda su im anse vee izvan granica Jugoslavije upade Ratko, prvi put otkako je Ninko poeo priati. Problem je iznutra i dobie ovo uhvati se Ratko izmeu nogu. Ninko nastavi: Rekao sam samo na ta tamo Hrvati raunaju... Uostalom, nisu Srbi sada bez oruja kao to su nekad bili. U to zabrekta i Ratko. Obojica su istovremeno govorili kao u bjesnilu. Liili su na dvije poludjele zvijeri. Izgledalo je kao da se prepiru. Na kraju se Ratko toliko usplahirio da je liio na konja koji moe svaki as poeti skakati i udarati od mahnitosti. Ninko se povue i poe ga smirivati. Postigao je svoj cilj. Zato je i izabrao umu i njenu divljinu. Ratko zavue ruke u depove, rairi noge da se ukopa poput konja, a onda se zagleda ispred sebe u neodreenu taku. Osjeao je da mu se die kosa na glavi i u sebi on je ve negdje uspostavljao svoj zakon... Na kraju su se dogovorili da se Ratko vrati iz vojske, da je ne odslui. A prije toga znao je ta mora uraditi kad stigne u kasarnu da bi ga ponovo otpustili. Tako to treba jer su Bosanci kao voda. Oni nemaju svoj oblik. Nemirni su kao voda sa izvora i treba ih ili usmjeriti ili istrijebiti. I to to prije... Dok nisu usjekli svoj vlastiti vodotok... Ili pod Hrvatskom postali Hrvati.

196

TREI DIO

197

Glava I

Poznato je da je Makedonija zemlja sa puno sunanih dana u godini. To je Osvit Pravni znao jo prije nego to je doao na sluenje vojnog roka. Meutim, ta godina je, to se tie vremena, njemu izgledala vie nego predivna. Uopte, klima u Makedoniji mu se jako dopadala. To je divan poklon prirode vojnicima, mislio je. No, van kasarnske ograde je bilo drugaije. Prialo se da seljaci po okolnim selima ale to ve due vremena nema kie. Zemlja se sasuila, trava izblijedjela i poutjela, pa je nema dovoljno ni za ispau stoke. Brinuli su se za usjeve i plaili proloma oblaka i leda koji bi mogao unititi i ono to se dosada odralo. A led se znao desiti poslije velikih sua i ega. Ljetne veeri su bile predivne u sedmici kad su u grad poeli pristizati regruti iz svih dijelova zemlje, svih republika i pokrajina. Veeri su posebno bile lijepe kapijaima pri nonim smjenama. Uvee se, kad se sve smiri i utia, javljao blag i njean vjetri. Osvit mu se preputao, uivao u njegovom milovanju. I njegova svijest skupa s vjetriem, lebdjela je prostranstvima. esto je i poslije zavretka smjene ostajao napolju jo neko vrijeme, uronjen u talase vjetra. Maen njegovim arobnim prstima, proivljavao je dotad nepoznata stanja, potpuno ispunjen. Nestajale su sve elje, a ostajala samo jedna da to stanje tek nedavno pronaenog blaenstva traje. Osjeao je vjetar, oslukivao ga i gledao. Bio je to duh vila iz bajki... Koje miluju i koje su milovane... U takvim trenucima svijest kao da mu je izlazila iz tijela i irila se, irila, potpuno slobodna, bez granica... Prestajalo je onako kako je i poinjalo. Poput uranjanja u san i buenja iz sna. Bila su mu lijepa i draga takva putovanja na kraju kojih mu je pred nosom ostajao miris mora i bilo je teko nakon toga otii u vojniki krevet i pod vojniko ebe iji ga je miris podsjeao na oruje i sve ono to ide s orujem. U stvari, u njemu su ivjela dva potpuno razliita i suprotna svijeta. Kad bi otvorio velika, u bijelo obojena, drvena vrata spavaonice, znao je da e ga zapahnuti vonj ustajalog i smrdljivog zraka ispunjenog prdljevinom i runim mirisom nogu koji se skupljao tokom dnevne obuke. A onaj miris mora koji bi nosio u nozdrvama, vodio ga je na grku obalu i grka ostrva. Odatle onaj lijepi osjeaj lagodnosti. I samo tu je osjeao potpunu sigurnost i bio totalno udaljen od komandantovih govora, nacionalnih prepirki i svega onog to ga je okruivalo. Negdje od prvih veeri juna pa sve dok nisu poeli stizati novi vojnici, Osvit je poslije smjene kao po nekom pozivu odlazio do drveta, oslanjao se na
199

stablo i uranjao u taj svoj svijet pitajui se koji su to uzroci i ita je to to mu u tim trenucima ne da da vlada sobom. Slutio je da se u tome neto nalazi, da mu se otkriva neto dotad skriveno. Da mu se to deavalo dok spava, smatrao bi to snom, ali ovako, nije mogao. Ili je sanjao potpuno budan ili je bio u transu. Poto je znao da ga svi u kasarni znaju zbog rada na kapiji, izbjegavao je vidna mjesta, jer bi mogao neko naii i nai ga u jednom od tih stanja nakon predaje smjene i pitati ta radi u to doba noi. Moda toga ko bi naiao, Osvit ne bi ni primijetio u trenutku prilaska to bi izazvalo podozrenje i ita sve ne... Ipak, maen vjetrom i mirisom mora, on je bio negdje na obali ili ostrvima, potpuno zadovoljan, zarobljen morem... Kao da je sluao ljubavne uzdahe... Osjeao je ivi duh prirode, i sam bio dio nje... Jedne od takvih veeri naao se u rodnom kraju, nije znao mjesta, nego samo da je Bosna. U njemu su se od istoka prema zapadu, smjenjivali bezimeni gradovi i sela. I zato samo Bosna, na tren se javi pitanje u njemu, ne duboko, nego onako kroz san, povrno. Kao kroz polusvijest... Ipak je najbolje da budem Jugosloven. Jedino je to ispravno i poteno. Neu da budem nacionalista... Nije ni bio dobro svjestan zato to sebi govori, niti zato ga to spopada. Kao da je veliki dio naroda u njega uronio i te rijei na njegova usta izgovarao. Onakav kakav je bio nije mogao sebi nai drugo nacionalno utoite. A o tome se ipak sve vie i vie prialo meu jasno odvojenim grupama vojnika. Kad bi se on primicao nekoj od grupa imao je osjeaj da pria prestaje... Te veeri, kad se sjetio rodnog kraja, inilo mu se to tako daleko, kao da je to bio neko drugi u nekom davnom vremenu, kao da nije prolo samo nekoliko mjeseci. Slutio je neku prekretnicu. Slutio da za njega ivot vie nikada nee biti kao prije dolaska u vojsku. Onako lijep, sretan, onakav kakvog ga je ponio u sebi naputajui Bosnu. Izmeu ostalog izdvojio je dvije-tri ljubavne vezice. Moda neka od njih sad razmilja o meni? A zaklinjale su se u ljubav, obeavale vjernost kad odem sluiti! Ako je istina ono to slutim, onda tamo sve vehne, nema vie onog veselja. Moda bih trebao napustiti Bosnu?! Udaljuje li se to Bosna od mene ili ja od nje?... Pokuao je sprijeiti to udaljavanje mislei na Bosnu i unosei je duboko u srce. Pokuavao je dozvati u sjeanje oi jedne od svojih simpatija i u njenoj dui pronai sebe. Pokuao je zamisliti kako mrsi njene kose i vrhove prinosi svojim usnama, no nije ilo. Sve mu je bilo tako daleko. Sve... Trgnuo se kao iz sna. Predugo sam vojnik. Uvijek sa mukarcima. To je zbog toga... Zar sam postao toliko slab? Oslabio? Ne, ne, biu vrst... Ostavio je te misli i prikupio novu snagu. Predano e nastavi sluiti. Vojniki i muki! Ta, doi e nova poznanstva i nove ljubavi... Stare su me vjerovatno zaboravile.
200

Regruti su pristizali i pojedinano i u grupama, manjim i veim. Upoznavali su se jo tokom putovanja do kasarne, u autobusima i vozovima, jo masovnije na ulicama grada ili po kafanama. U kafane se odlazilo prije upuivanja u samu kasarnu. Bilo je i onih koji su se zdruivali kad su se uputili u kasarnu na dugoj ulici Todora Peevskog koja je iz samog centra grada vodila sve do kapije. Tako su ponekad u velikim grupama dolazili do kapije. Prvi regrut je stigao sam. Prijavio se kod Osvita i proao na mala vrata u krug. Poto se naao nekoliko koraka u krugu kasarne, kapija ga je slijedio. Ispraao ga je i upuivao. Uoio je na njemu strah. Bio je to strah novog od nepoznatog, od ulaska u taj magini krug u kom ga ekaju promjene. Njegov izgled je to odavao. Izgledalo je kao da je stijenjen neobinim osjeanjima, kao da sam sebi govori: Gotovo je, sad sam tu! Upao sam! Poelo je! Tek je doao iz civilnog ivota i kapija je za njega predstavljala magina vrata, a krug kasarne magini krug kojeg se plaio. Tu je, govorili su mu, ivot dijametralno suprotstavljen, ovaj civilni iz kog dolazi vojnikom u koji ulazi. Iako nesvjestan toga, on je te promjene proivljavao. Ve nakon nekoliko prvih koraka osjetio se nekako opkoljenim. Ovo je sve neto novo! Sve drugaije!..., govorio je sam sebi i , iako je oekivao promjenu, bio je zateen, zbunjen i iznenaen. Samom sebi je liio na uplaeno i nemono dijete. Osjeti se gotovo izgubljenim u tom nepoznatom svijetu. Dotle je kapija imao osjeaj da se pred njim nalazi strano lice koje ne razumije znakove i natpise i ne zna obiaje koji tu vae. Kad je kapija napustio novog ovaj nastavi pitajui se ta e sa sobom iako je dobio sva uputstva. Nakon toga, sljedei regruti su pristizali masovnije. U prva dva dana i veeri pristiglo ih je oko tri stotine. Zaplijenjeno je nekoliko neispijenih aa, a stari vojnici koji jo nisu otili i koji su se dosaivali, znali su da toga mora biti, pa su oblijetali oko Osvita i molili ga da im da oduzeto pie. Neki od njih su imali jo jednu, a neki dvije noi do skidanja pa su eljeli da se jo jednom napiju zajedno jer kad se rastanemo, to e biti zauvijek. Osvit je znao da je to teak prekraj i sa nepovjerenjem je dozvoljavao alkohol. Nije mogao odbiti njihove molbe. Ne mogu rei ne, pa nek bude ta hoe!, pravdao je sam sebe. Otkad su poeli pristizati novi, civila Dau vidio je samo u jutarnjoj smjeni. Dao nije mijenjao svoj dnevni raspored. Uvijek je istim pravcem odlazio na svoje odredite, u Malu kafanicu. Od onog dana kad je poslije svog razgovora sa Bosancem, vojnikom-kapijaem, vidio da s njim razgovara ocir, sumnjao je da je vojnik na njega ljut. Zbog toga mu nije prilazio kad bi ga vidio na kapiji, samo je u znak pozdrava podizao ruku. Meutim, muilo ga je to to ne razgo-

201

varaju. Jednog jutra, dok su jo bili sami u Kafanici, na pitanje prodavaice koliko jo taj njegov Bosanac ima sluiti, odgovorio je da e ga pitati. Osvanuo je i trei, od ukupno pet dana predvienih za prijem novih. Bila je srijeda. Samo to proe nekoliko minuta u njegovoj jutarnjoj smjeni, kad na kapiju doe kurir iz komande. Donio mu je dodatna nareenja. Drei list s obje ruke, proitao je da treba obavljati detaljnije pretrese pridolih i oduzimati sve vrste novina, posebno politike novine ili one sa porno sadrajima i fotograjama, te da treba paljivije pratiti ta se deava sa oduzetim alkoholom. Kurir je stajao pored Osvita sve dok mu nije proitao dodatne informacije a potom mu saopti da su deurni ocir i njegov pomonik pohvatali neke vojnike koji su pili oduzeti alkohol. Rekao mu je i da je oduzetu au pronio neko od regruta. Kurir je otiao dalje, a ono to mu je proitao i ono to je od kurira uo, Osvita ustravi. Nije nita rekao, ali kad ovaj ode pred oima mu se ukazae one ae koje je podijelio. Ipak, zamisli se, imao je i sree jer ih je, povjerova, dao pouzdanim regrutima i izgleda da ga niko od uhvaenih nije izdao. Tako je razumio kurira i na tome se zavrilo. Misli o tome ga nisu naputale, pa sebi ree zakljuujui kako se to odvilo poslije kad su bili pohvatani: Vjerovatno je ocir pitao odakle im, a poto me niko nije htio odati, logino je bilo da je zakljuio da je neko od novih znao provui. No, to Osvita natjera da malo trezvenije razmisli o odgovornosti posla koji obavlja i koji mu je povjeren. Upita se a zato ga opomenu da se brane politike novine! Svaki zakljuak koji je donosio inio mu se netaan i nelogian, i nije uspijevao sebi objasniti razlog. A kad je u pitanju bila politika, on nije htio nikoga pitati za objanjenja, jer je odrastao savjetovan da se u politiku ne treba uplitati. Naas bi se zapitao zato da se sve uvijek preputa drugima, zato da drugi politiare o meni bez mene? Ta misao kao da po prvi put zarovi u njega, no odmah i prestade. Zato bih time sebi razbijao mozak? A porno novine? Vjerovatno ih brane zato to bi takve novine u vojnicima ubijale volju za sluenjem?... Uostalom, izgleda da se sve zna. Nita se ne moe sakriti... Treba biti oprezniji i stroiji. I danas e biti svakakvih dogaaja s ovim novima... Prisiljavajui se da napusti tu temu opet mu nos zadraka miris mora. Vozom iz Ljubljane u Poljanicu je doputovao Tomislav imunovi. Nedavno je napunio osamnaest. Bio je katolik, rodom iz Bosne i odluio se predstavljati kao Bosanac - Hrvat. Zavisno od toga s kim bude u drutvu. To je bio i savjet roditelja. armantni osmijeh inio ga je izuzetno privlanim, a zelene oi su bile nemirne i ivahne. Odavale su sretnu duu. U Mariboru je s roditeljima ivio od roenja. Da bi stigao u Ljubljanu na voz, dovezli su ga tokom noi. Bio im je
202

jedino dijete i dok su putovali ka Ljubljani, majka gotovo nije skidala pogled s njega, a onda ga je voz kojim je putovao na odredite, skrio od njenih uplakanih oiju. Bilo mu je to prvo vee putovanje na koje je iao sam. Bilo mu je neobino. Ta, proputovae cijelu dravu! Iz najsjevernijeg dijela drave u najjuniji! Nije ni o jednom od roditeljskih savjeta posebno razmiljao, sve dok voz nije poeo ulaziti na teritoriju Crne Gore, na crnogorsku zemlju i ispod crnogorskog neba. U njega kao da poe prodirati kolektivna svijest naroda Crne Gore i to ga podjari a da je bio nesvjestan zato i nametnue mu se misli o tome ta razlikuje Crnogorce od Srba i odmah potom obuzee ga roditeljski savjeti. U njega se useli nelagodnost. Vozim se po pravoslavnoj zemlji! Obuzeo ga je nekakav udan osjeaj udaljenosti, osjeaj nesigurnosti. Zabrinuo se i rastuio. Znao je da ga tu nee niko napasti, a ipak se duboko zamislio nad jasnim savjetima svojih roditelja iz mnogobrojnih razgovora. Kao da je tek sada u potpunosti shvatao znaaj njihovih rijei i odnos roditelja prema njemu posljednjih dana. Misli su se nizale i on kao da se nae u Sloveniji, a ne u vlaku... Kriza stee, sine! rekla je s vrata majka jednog dana dolazei s posla. Svaki dan je sve gore. To je tako oito! Kako raste kriza, tako i u narodu raste napetost! ukljuio se i otac u razgovor. To za pametnog ovjeka, koji prati ta se deava, znai da se nagomilavaju nesporazumi izmeu nacionalnih politiara koji predstavljaju narode, jer situacija koja je bila podloga da se stvori jugoslovenska zajednica je dala Srbima tajni zadatak da budu andari i da paze ostale. Ponovio sam vie puta ko su bili ti koji su to traili od Srba i objanjavao zato. Ovo vrijeme sve vie mi lii na policijski sat jer okov postaje nesnoljiv ostalim nacijama. Opasna igra postaje komplikovanija i neizvjesnija, poto u Bosni veinski narod ne razumije, a svaka strana vjeruje kako ih je elementima vlastite nacionalne kulture obuzela i pridobila. Jesam li jasan?... uzdahnuo je otac. Kao i svaki put kad bi otac progovorio, majka bi zautala. Oboje bi sluali oca. On je bio jako zabrinut i dok je priao Tomislavu se inilo da on odlazi tamo negdje gdje gori, plamti i puca se, gdje se samo smrt jasno vidi. U nacijama se umnoava strah i mrnja i neizvjesnost zbog ishoda uglavnom zbog toga to Muslimanima iz Bosne nije nita jasno, pa su zagonetka. Politiari se ne mogu sloiti, ne mogu se dogovoriti ni oko ega. Dioba e. Rascjep. Zbog toga se kradu rme, radnici otputaju s posla, upropauje ekonomija kako bi se ojaala jedna nacija i oslabila druga. Zabija ko kome gdje i koliko moe. Nema novih ugovora o poslovanju, a stari se raskidaju. Za koga da se radi? Ko e platiti? Odvue svak na svoju stranu sve to moe. Da nacijama
203

to nije jasno, bilo bi sigurnije za tvoju glavu. Tamo... Bilo bi socijalno, a ne nacionalno sukobljavanje. Ti e od tog haosa naizgled biti izolovan, a to moe biti jo opasnije! otpuhivao je otac dok je priao. A nisam mogao pocijepati ovaj poziv i baciti ga u vatru... Tako je kako je. Nismo ti mogli dii paso i prebaciti u Austriju kod strica. A ne bi ti ni otiao... Voz je tutnjao po zemlji Crne Gore, a Tomislav bio u svojim mislima. Prisjeao se... Drui se s Muslimanima! mudrovao je otac za sigurnost sina. Oslovljavaj ih njihovim vjerskim imenom. Ovdje, u Sloveniji, navikao si da uje da ih zovu Bosanci. To politici ni Hrvatske ni Srbije ne odgovara jer onemoguuje ostvarenje cilja kako nama tako i njima. Posebno nama, koji smo iz Bosne. Ako bi oni postali Bosanci i postali svjesni ta sve to znai, okolnosti bi bile drukije. Je l ti jasna ta stvar? ... A ne uputaj se puno ni s Hrvatima! uvaj glavu, tako e najbolje udovoljiti svima . Otac je nekoliko puta ponovio da uvam glavu. Jasno mi je zato Bosance trebam oslovljavati sa Muslimani, ali mi nije jasno kako sve to izvesti. Nelogino mi izgleda to to se eli uiniti sa Muslimanima. Mislim da to nee ii... Razumjet e oni pod pritiskom sve okolnosti, jer ovo to se radi neminovno vodi tome da se oni moraju nekome prikloniti. Ili... Tomislav se pokuavao staviti u ulogu jednog Bosanca kojem Hrvati i Srbi istovremeno tuve u glavu ta je on. Kako se tad osjea? O emu razmilja? Nee to tako moi! Samo e stvoriti haos i mrnju. Bez veze... A moda i nee biti bez veze. Bie katastrofa! Sa ivotima se igra opasna igra! Ipak, moram se pretvarati i zvati ih kako mi je otac posavjetovao jer e me tako bolje gotiviti i Hrvati i Srbi ali i sami oni poto su vjersko ime upili u srce. Ja se ne mogu izdvajati od ostalih. A drugo ako oni sebi ucementiraju u svijest da su Bosanci, onda e biti nelogino da sam ja Hrvat! Postau nacionalno dvolian... Bie to teko. Ovako kako su me odgojili da sam Hrvat, moe izgledati nelogino. Ko je u povijesti pogrijeio a ko ispada sad u pravu? Koje sam ja nacionalnosti uistinu? Nije to nevano..., kolale su mu misli glavom. Rastao je u Sloveniji. Tu je iao u kolu. U Bosnu je odlazio dosta esto. Katolik. Porijeklom iz Bosne. Nauili su ga da je Hrvat. Zbog ega i kada su katolici iz Bosne promijenili nacionalno ime, on je dobro znao. Kad se odgaja i raste pod nacionalnim imenom, i kad se to ime upija u duh ovjeka poistovjeuje se sa neim i sve se samo od sebe podrazumijeva. A kad se u jednoj zemlji raste i odgaja pod drugim nacionalnim imenom koje odgovara imenu jedne druge zemlje, ne moe se onda zemlja u kojoj si odrastao i odgojen u potpunosti ni zavoljeti. Nemogue je ispravno osjeati. Zato u Bosni niko i ne voli bosanstvo
204

i nee da bude Bosanac kao da je to neto neprirodno. Nemogue je u Bosni bez identinog nacionalnog imena razvijati ljubav prema domovini Bosni. A za Bosnu e se iskrviti. Unitie je. I sad se situacija zahuktala da tome tjera... I bi mu razumljiva cijela stvar oko Bosne i stanje u Bosni. I bi mu blesavo da Bosance svugdje vie zovu Bosanci nego u samoj Bosni... Sve mu bi blesavo... Situacija u cijeloj dravi se nezaustavno pogoravala. Zabrinutost Tomislavljevih roditelja je rasla. Pitali su se koliko njihov sin u svom srcu nosi hrvatstvo i zasigurno su znali da to njie u onolikoj mjeri kao kod njih. Ipak, on je odrastao u Sloveniji, oni su ga uili da je Hrvat, a porijeklom su iz Bosne... Zato su imali potrebu da mu daju bezbroj savjeta za koje su smatrali da e mu koristiti, jer u vojsci nee imati njih da mu slue ka oslonac. Tamo e biti sam: Jednog dana mu je otac rekao: Sluaj! Gledao ga je vano i nastavio: Muslimani su sada potrebni kako Hrvatima, tako i Srbima za ostvarivanje ciljeva. Hrvati bez njih ne mogu doi do cilja, a ni Srbi, takoe. Je l ti to jasno? Nemoj to zaboraviti! Kad su se tog dana vratili s posla zatekli su me da sluam muziku, valjda sam im opet izgledao bezbrian, pa su mislili da ne razmiljam o onom to slijedi. Majka je opet prva zapoela kukati, ali kad je otac progovorio, uutala je. Oboje smo ga sluali bez rijei, a on je ponavljao iste stvari. Govorio je dosta toga to mi je bilo jasno, ali situacija je bila takva pa sam razumio njegovu zabrinutost i ponavljanje i nije mi bilo dosadno sluati ga. Hrvatska ne moe zamisliti da se moe osloboditi srpske dominacije u okvirima Jugoslavije, bez njih Muslimana. Kako onda da se oslobodimo mi koji smo iz Bosne? A najmanje nas je. Jo nita nemamo... Dalje: Oni su odgojeni da se nacionalno zovu Muslimani. U svom nacionalnom duhu osjeaju se tako i u svijesti su tako usmjereni a da tog pravca u praktinoj realnosti i nema, pa ne znaju ni kud kolektivno idu. To je u njima ve ostarjelo, a to je u duhu starije vre je u svijesti i tee izmijeniti. Pod vjerskim imenom oni ne osjeaju znaaj bosanske teritorije, ne razmiljaju o znaaju bosanske drave, ne osjeaju nedostatak nacionalnog organiziranja na odreenoj teritoriji, niti potrebu za uspostavljanjem svoje dravne strukture. Oni vjeruju samo u potrebu za vjerom, a to im moemo dati i u sklopu Hrvatske. Osim toga, stide se svoje vjere jer odudara od onog to u drutvu dominira. Najmanje mogu ispravno i tumaiti vjeru i razumjeti njen znaaj za duu i njenu korist za ivot. Nastavljeno je u njima sa brisanjem turskog traga i upranjeni kanali u mozgu i slojevi u dui nisu ispun205

javani bosanstvom ve, srpstvom ili hrvatstvom. Pazi, sine, nita ne trpi prazninu pa ni ljudski duh. Ako nee popuniti ti onim to je za tebe dobro, popunie ti drugi... Dalje: Bez dravnonacionalne organizacije teko je ouvati znaaj vjere. Nee ti niko drugi tumaiti i hvaliti vrijednosti iz tvoje vjere. Jer kad bi je hvalio, trebao bi je i sam prihvatiti... Eto ta sve znai nacionalno ime... Sve su to jo davno ljudi izraunali i uspjeli su se organizovati u velike skupine, u nacije, koristei se jednim imenom za sve i to ih je ujedinjavalo. Mora se prenositi s generacije na generaciju taj znaaj, i mnogo bolje osposobljavati nacionalni i vjerski kadar da razumije smisao nacije i smisao vjere i da se to dvoje ispravno tumai. Nee tuin - stranac to sve initi, jer ako bi bilo tako... Eto, moj sine, mora razumjeti ta znai nacionalno ime... Pametni ljudi su to davno izraunali, a Srbi su dosta takvih pouka uzeli od Turaka. Kad su Turci osvojili Bosnu, a Bonjaci masovno prelazili na Islam, naglaavali su da su Muslimani i da je samo to bitno. Istovremeno su unosili turcizme i udaljavali u narodu osjeaj i svijest za bonjatvom. Taj proces je trajao nekoliko stoljea i moe zamisliti koliko je to star proces u njihovom nacionalnom duhu. Slino su Turci inili i sa drugima. Razumljivo je zato... Tu je otac zastao s namjerom da nastavi. Mislio je da ja ne razumijem. Majka je ustala sa stolice da nam skuva kavu. Obino ju je pravila im doe s posla. U to pokuca na vrata i ue ba Bosanac. Otac ga je veselo doekao i sve izdaleka hvalio islam, a da ovaj nije ni slutio zato ba o tome moj otac govori. Primjeivao sam na Bosancu da zadovoljno gleda oca i da mu se sve vie mislima i svojom duom primie... udno je to kako se ti ljudi ne mogu dosjetiti i razmisliti svojim mozgom. Kao da im je zamaijano, pa ponekad i hoe da se trgni iz sna, ali ne mogu, kao da im se priinjava da nije jo jutro, da nije vrijeme da se probude. Oni ne uoavaju tamu u kojoj se nalaze i uvijek samo slute o izvoru svjetlosti oekujui da e im ga neko drugi stvoriti, a taj neko se ne pojavljuje... Zato ih ovjek vidi kako lebde a da toga nisu svjesni. Zar su to sve ljudi sraunali? Ako jesu, onda je davno prije bilo pametnijih ljudi nego danas... I dva dana poslije toga opet smo bili skupa u kuhinji. Otac je tih dana naredio da moram biti u stanu kad oni dolaze s posla kako bi to vie razgovarali i bili skupa prije nego krenem u vojsku. Pozvao nas je da preemo u salon zbog vanredne informativne emisije na TV u. Kad se emisija zavrila, otac je oborio glavu i elo stavio u dlanove. Zabrinuto se zagledao u povrinu stola i rekao: Ne moe se ovjek izraziti o svemu ovome, o onome to bi htio objasniti. Ima stvari koje su ti jasne, ali ne pronalazi rijei kojima bi ih drugome prenio. Vidio sam na ocu da se mui da mi objasni, jer je vjerovatno mislio da nee imati priliku kad ja odem. On bi najvie volio, kako sam nekoliko puta ree, da
206

sa sobom mogu ponijeti njegovu pamet. Majka je pola ka kuhinji da skuva kavu i stojei je sasluala oeve prve rijei pa otila. A on je nastavio: Muslimani od svog nacionalnog imena Musliman ne vide sutinu vjere, ne razumiju znaaj bosanske nacionalne kulture i nacionalnog dostojanstva. Ne mogu razumjeti zato prema njima svi postupaju ovako kako postupaju. Njima se ini da su svima dragi, pa se zavaravaju da kod drugih uivaju ugled i ljubav. Kau sebi: Vole nas a mi smo Muslimani, pa se tu zavaravaju mislei da ni ostalima vjera nita ne znai. A poto se ve zovu Muslimani oni islam esto odbacuju od sebe, uvijek uplaeni da e kod drugih s tim pretjerati. A mi, moj sine, svjesni toga ta se s njima i u njihovim duama i glavama deava, esto ih zadovoljno gledamo i inimo im se simpatiniji nego oni sami sebi. Oni su nam zbog toga odani i sretni i jo uvijek oputeni. I oni sigurno svakog ovjeka, bez obzira ko je i ta je, gledaju isto, kao ovjeka. Sve su to razlozi zbog kojih oni svojim izgledom, mentalitetom, psihom i emocijama sve vie odudaraju od drugih nacija na ovim prostorima. Svi drugi su zabrinuti kako e u svemu ovome proi, a oni to sve otprilike vide naopako. Oni su za zajednitvo. Zato smo ti mi, sine, do sada trubili da si Hrvat, a ti si nas esto pitao kako to. Posebno si se pitao za sebe. Meni i tvojoj majci je to bilo razumljivo jer smo iz Bosne. U to je majka donijela kavu. irio se ugodan miris. Napetost kao da je popustila. Majka je sipala kavu, a otac nastavio. Izgledao je gotovo sasvim oputen. Njih razumiju sve ostale nacije. Niko im nita ne pokuava objasniti, niko ne bi sad ni mogao. Kasno je za njih. Zato ne pokuavaj ni ti. Nikome! ak i kad bi ga volio kao samog sebe ne smije! uvaj svoju glavu! Bolje je! Otac je prekinuo priati dok je mijeao kavu. I pored toga to smo svi utali tih nekoliko trenutaka, sam ambijent mi je mnogo i snano priao. Dugo je vrtio kaiicom po olji kao da je i zaboravio da mijea. Najzad je spustio kaiicu na sto. Majka je ustala bez rijei i donijela mi kola. Od jagoda. Nije mi se dopadalo to su toliko zabrinuti za mene. Otac je srknuo jednom. I jo jednom. Nakon kraeg utanja rekao je: I pored povijesne prilike za nas Hrvate, ja neu biti za to da ide u rat. Jedinac si mi. Tvoj ivot mi je prei od nacije i drave. Moda otac vie ne bi ni priao, ali ja sam ga upitao zato Bosnu ne bi ostavili na miru. Smatrao sam da bi to bilo najbolje rjeenje za sve. Na to je otac uzdahnuo i kao da se naljutio zbog mog pitanja. To sam i oekivao jer je izgledalo kao da mi je uzalud priao svih ovih dana. Ja sam nekako, opet, vidio to kao najpametnije rjeenje. Meutim, vidio sam po njegovom izgledu da ni on nije vidio nikakvo drugo rjeenje koje bi uspjelo.
207

 U Bosni ve dugo ne postoje dravno - nacionalne institucije bosanskog identiteta da bi sada postojala predbosanska svijest koja bi znala i imala volju da stvori bosansku dravno - nacionalnu strukturu i da bi u tom smjeru ponovo potekla rijeka ivota. Taj povijesni bosanski identitet se razdijelio na troje, te su od jednog nacionalnog imena nastala tri, ali sva tri su pogrena. Zbog toga su formirana tri nacionalna identiteta i, kao posljedica toga, tri nacionalne svijesti. Ali sve tri su krive, jer nacionalna svijest prema domovini ne moe bez identinog nacionalnog imena. Tu je otac zastao i pitao me ko bi onda u Bosni mogao imati probosansku svijest, pa sam odgovorio da to mogu biti samo rijetki pojedinci, i nastavio: Ja iz toga, jedinac moj, i predviam da e, ukoliko se ne uspiju dogovoriti oko podjele, izbiti rat. Ovo to sam ti do sada rekao su moji argumenti i moja predvianja na osnovu njih. Tu se moj otac jo dublje zamislio. Ni podjela nee uspjeti! rekao je nakon due zamiljenosti, kao da se budi. Imao sam dojam da se nalazio kod onog koji sve zna i da je tamo dobio odgovor. Kau da se u svakom od nas krije sva istina i ako se to to nam je rekao pokae kao istina, siguran sam da ju je otac naao u sebi. Ne znam, ali on je kao u transu nastavio: Bosna je od Boga i svi koji grijee prema njoj bie zaslueno kanjeni... Grijeh je dozvoliti sebi da bude varan, a svi graani Bosne su prevareni... Da bi zatitili kranstvo i unitili islam, Srbija i Hrvatska su od Bonjaka u Bosni stvarali Srbe i Hrvate. Mislim da u svojoj namjeri nisu uspjeli... Od tog podsjeanja i razmiljanja, Tomislav je osjetio umor i bol u glavi. Upita se zato je uopte razmiljao o tome, no bilo je to jae od njega. Odraz realne situacije. Voz je ulazio u Makedoniju i Tomislav se oslobaao stege svojih misli. Vjerovatno tako ovdje razmiljaju o Hrvatima, pomisli i lagano uroni u san. Na eljeznikoj stanici u eveliji voz je ekalo mnogo putnika, a meu njima i veliki broj regruta, uglavnom Albanaca. Sunce je ve bilo na zapadu i gubilo svoj sjaj. Svetlana Petrovska je stigla na stanicu kad je bilo nemogue nai slobodnu stolicu. Nosila je sa sobom putnu torbu osrednje veliine, ipak preteku za njene slabane ruke. Ona se ve tri dana nalazila u eveliji kamo je bila dola iz Poljanice, na proslavu bakinog osamdesetog roendana. Kad je stigla na stanicu nije ila na alter jer je imala kupljenu povratnu voznu kartu. Povukla se na kraj perona, iza te mase svijeta, i stala uza zid nekog butika. Opkoraila je putnu torbu nogama i izvadila krialjku da prekrati vrijeme. Masa se kretala po stanici, a regruti su bili sve buniji, pa je esto preko krialjke pogledala oko sebe.
208

Na stanici je bilo i mnogo kolaraca starijeg uzrasta. Nekoliko koraka od nje, s lijeve strane, nalazio se kiosk gdje je uvijek po nekoliko putnika kupovalo novine ili cigarete. Odjednom je primijetila da ovdje, meu putnicima ima mnogo Albanaca. Nije se odmah sjetila da putuju regruti. Albanci su bili u grupama i ivo priali kao da se svi odavno meusobno poznaju. Nije razumjela albanski jezik i s gaenjem pogleda jednu od grupa. Albanci-regruti! Bila je sigurna da e svi u Poljanicu, da im je tamo odredite. Samo je pitanje dana kad emo s njima zaratiti! Necivilizovana ubrad! govorila je ali toliko tiho. Najradije bih, kad bih mogla, svakog od njih pljunula. Sunce je bilo toliko nisko da je ve zamicalo za jednu zgradu. Sjenke po stanici koje su se bliile jedna drugoj, odjednom kao da se pretopie inei tamnu hladovinu. Sunce je izgubilo svoj sjaj pretvarajui se u okrugli plamen koji sipa ar oko sebe. Sa razglasa eljeznike stanice lijep enski glas najavi dolazak voza u stanicu. Dobro je da ne kasni! Da ne gledam u njih!, mislila je Svetlana. Vjerovatno i eljeznice redovnije voze zbog regruta! Strpa krialjku u torbu i poe pratiti voz koji se primicao poput zmije. Svetlana je imala sedamnaest godina, a prije pet se sa obitelji vratila iz Sidneja, iz Australije. Kosa joj je bila kratko oiana, zlatnoute boje. Imala je na svakom obrazu po nekoliko pjegica. Odluila je ekati da svi uu, a onda e ui i traiti mjesto s brojem koji ima na svojoj voznoj karti. Kad se nakon tri sata probudio, Tomislav je osjetio lakou. Kao da je neki teki teret ostao iza njega. Na hodnicima voza bilo je puno putnika. Dosta ih je stajalo blizu izlaza iz ega je zakljuio da se pribliavaju nekom veem gradu. Bilo je buno. Moda ga je ta buka i probudila. Protrlja oi. Za samo nekoliko sati postajem vojnik. Moram izgledati bezbrino i naivno. Moram biti veseo kao Bosanci... Uini mu se da je davno zaspao i sjeti se onih runih misli prije sna. Vidje ih kao ogromnu crnu mrlju koja je ostala negdje izmeu tranica pruge. Vrijeme je da se ponaam kao da nita od ovih problema ne razumijem. Tako su me i savjetovali. Valja mi se sam snalaziti... evelija. Grad za koji je uo mnogo prije nego to je uo za Poljanicu. Sve oko njega je bilo buno i ivo, pa nije mogao ni razmiljati sve i da je htio. elio je do WC - a da se umije i osvjei, ali nije bilo anse da se probije kroz hodnik zakren svijetom i torbama.

209

Voz je naglo usporavao, a Tomislav pomisli da bi neko, ako on izie, mogao doi i sjesti na prazno mjesto do njega i time mu uskratiti komociju koju je dosad imao. Zato ustade, skide svoju torbu i stavi je na prazno mjesto. Moda e na taj nain zadrati i to mjesto. Sjeti se da u torbi ima au s vodom. Uze je, navlai papirnu maramicu, pa prebrisa lice i elo, to ga osvjei. Voz je stajao. I prije nego to su izili svi putnici koji su trebali, novi se pojavie unutra. Ulazili su i smjetali se na prazna mjesta. Prolo je i nekoliko djevojaka. Bio je iznenaen njihovom ljepotom. Inae, djevojke su mu bile slaba strana. Naprosto je volio da se mazi i ljubaka. Nije oekivao da su Makedonke ovako lijepe. O njima nikad nije ni razmiljao. Nikad dosad se nije s njima ni susretao... Izgleda da su sva mjesta bila popunjena, a kod njega niko nije sjeo. I kad je izgledalo da su svi putnici uli, na staklenim vratima vagona pojavi se djevojka. Bila je sama. Zabljesnu ga boja njene kose koju ona ovla popravi tankim, bijelim prstima. U toj ruci je drala voznu kartu, a drugom gotovo vukla torbu za sobom. Izgledala je zgodno u tamnoplavom dins kompletu i u cipelama s potpeticama iste takve boje. Kad je ve bila unutra, sve sporije se micala naprijed pogledom traei broj sjedita. mekajui je, Tomislav poeli da joj pomogne oko torbe. Moda je to nain da se upozna s njom?! Istovremeno je osjeao nelagodnost zbog ostalih putnika, a nije znao ni makedonski. Odjednom im se pogledi susretoe. U tom kratkom trenu ona kao da je u njegovim zelenim, veselim i nemirnim oima vidjela da joj eli pomoi. Na prvi pogled joj se dopade i ona ga pogleda jo jednom. I opet im se pogledi sudarie. Pogledi su nam se sudarili dva puta!? Slatko me gledao. Vjerovatno mu se na meni neto svia!, pomisli ona u tom trenu. Pred njom su lebdjele njegove oi kao dva jezera. eljela je da ih jo jednom pogleda i uroni u njih kao ribica. Bila je svjesna da je on gleda i nije mogla proi a da ga jo jednom ne pogleda. On je istovremeno razmiljao: Makedonka je, ali proi e. Ja sam Bosanac. S njima sada hoe sve cure. Pomisli na roditelje i njihove savjete, a uzbuenost ga je gotovo podizala sa sjedita. Ona ne vidje nijedno sjedite slobodno osim onog pored njega. Moda je ba to moj broj?!, pomisli, pa Tomislava opet pogleda. Ovog puta se prelomilo. Osmjehnuli su se jedno drugom. On podignu svoju torbu i vrati je iznad svoje glave. Ona je bila tu, udaljena samo korak. Nadviri se na broj sjedita i vidje da je ba njeno. Pokaza mu broj na svojoj karti. Oboje su izgledali zbunjeni i nasmijeie se. Osvit je znao da e najvie novih pristii treeg dana prijema. Vlahov i Redo su mu reklli da su poeli pristizati jo od ranog jutra, a kad je preuzeo
210

smjenu, ulica ispred njega bila je zakrena novima koji su ekali red da uu, dok su drugi stalno pristizali. Do dvadeset i jedan sat nije predahnuo. Prostor izmeu duge zgrade i zgrade drugog bataljona bio je krcat regrutima. On je svoje primanje za taj dan zavrio i malo se proeta uokolo, ne udaljujui se mnogo. Gledao je niz ulicu koja je od jutros bila tako prometna. U Kafanici nije bilo nikoga. Uline svjetiljke sipale su svoju svjetlost i rastjerivale mrak koji se polako sputao odozgo. To je vani poinjao noni ivot, njemu tako dalek. Kai! ta li se deava u njima? U kau Stari drug u koji je najee odlazio prilikom izlaska u grad, vjerovatno sad sjedi mnogo djevojaka. Mnogima od njih nedostaju muki prsti, a ja amim ovdje. I jasno mi je ta uvam, ali mi nije jasno od koga to uvam?! Toliko toga mi je sada daleko. Kao da sam kanjen! Udaljen od svega to je lijepo! Mislima je iao niz ulicu, gotovo lebdei u zanosu ljubavi, maui rukama... Doe do najvee i najbogatije kue u gradu. Krenu s glavne raskrsnice, iz samog centra grada, zapaajui i s jedne i s druge strane duane. Prolazio je kroz mase nepoznatog svijeta, susretao je i pozdravljao poznanike... inio je sve ono to je inae inio prilikom izlazaka. Zaputi se u ka preko puta gradskog parka. Nije mu znao naziv. Nije se mogao sjetiti da li ga je ikad i znao. Unutra je sve bilo tamno. Udobne kone fotelje visokih naslona. Svjetlost je bila blaga, ljubiasta. Kao i uvijek i sada je tu bila dugokosa plavua, dugih nogu i bujnih prsa. Uvijek uz ank na visokoj stolici, koja kao da je bila rezervisana samo za nju. Rasuta kosa bljetala je u toj polutami poput sunca. Jedna noga joj je bila povijena, a druga opruena kao da vrhovima prstiju dodiruje pod... Uvijek sam se divio njenoj ljepoti. Jednom sam tu sjedio s Redom i Vlahovom. Dok smo razgovarali, gledao sam je dok je ispijala pie iz duboke ae. Nikog nije ni pogledala, kao da je bila sama na svijetu. Samo je razmijenila nekoliko rijei sa djevojkom koja je sluila. Oi su joj krupne, svijetle, vjerovatno plave. Obrve gotovo neprimjetne, a trepavice duge i uoljive. Najradije bih gledao samo u nju, ali nije bilo pristojno, jer bio sam s njima, pa sam je posmatrao kradom... Redo je prepriavao neke svoje doivljaje iz Zagreba, a Vlahov ga sluao. O Redinoj prii Vlahov nije nita rekao, ali ga je brinula Redina vezanost za Zagreb iako je on tamo bio samo zaposlen. Dok sam povremeno pogledao u Plavku, inilo mi se da na njenim usnama boje jagoda kuca crveno srce... Ispred kapije projurie dvije make, na ta se Osvit tre i skoi sa niskog zida na kom je sjedio. One odjurie s gornju stranu kapije, uz samu mreu. Utrale su u krug kasarne, ali kuda, on nije vidio jer je to bilo podaleko od njega. Pretpostavljao je da su bile ispod kamiona parkiranog nedaleko i da su se potukle.
211

On se vrati kapiji i pogleda niz ulicu. Meu malobrojnim prolaznicima zapazio je dvoje mladih koji su ili ravno prema kapiji. Bio je siguran da je to regrut iako su bili jo dovoljno daleko da su mogli skrenuti u bilo koju od sporednih ulica. Zbog te slutnje zadra pogled na njima. Oni su zastajali svakih nekoliko koraka i ljubili se. Zagolica ga pitanje odakle su. U to mu prioe dva stara vojnika sa molbom da im da jednu od aa koje su oduzete. Osvit im ispria ta se desilo no prije, ali to ove nije obeshrabrilo. eljeli su da se jo jednom napiju ko dva jarana prije rastanka. Jedan je iz Beograda, drugi iz Zagreba i moda se vie nikada nee vidjeti. Kad se ovdje rastanemo govorili su Osvitu zagubiemo se, svak na svoju stranu. On se opirao njihovom navaljivanju vie zbog sebe nego zbog njih. Daj onome u koga ima vee povjerenje! govorili su mu, po ko zna koji put ponavljajui da je jedan iz Zagreba, a drugi iz Beograda. To odakle su, Osvitu nije bilo ni bitno. Nije mu nita posebno ni znailo zbog ega to naglaavaju iako su bili obojica Srbi i lagali su. Osjeao je opasnost. U tom trenu, par je bio ispred Kafanice. Izgledao je kao da e sjesti na stepenice ispred. Osvit je razmiljao da li da ovima da au ili ne. Tako je elio da svi budu zadovoljni! Odjednom mu pade na pamet da bi to znailo da bi jedan od njih mogao biti Hrvat, a drugi Srbin, pa da ga moda ispituju da li je nacionalista poput Albanaca, koji ele razoriti zajedniku dravu, kako su govorili. Albanci ine to to ine zato to su Muslimani?, gotovo ga prenerazi ta misao. Nije mu palo na pamet da bi oba mogli biti Hrvati ili oba Srbi. Za jednog je znao da se zove Vuk i da je prije vojske ivio negdje u inostranstvu. Vie puta ga je vidio pijanog. Onaj drugi ree kako voli Salku i da ga puno ali. Obojica su Salku hvalila i alili su to e oni prije odsluiti i otii iz vojske nego to e on izii iz zatvora. Dok su oni hvalili i alili, Pravni donese odluku, pa kako bude. Izvue jednu au u kojoj je bilo dopola i ree im da jednako voli i jednog i drugog, da ima povjerenje i u jednog i u drugog, ali da se plai da e njih dvojica proi kao i oni sino. Ne brini, nita ne brini rekoe gotovo uglas i odoe, gubei se iz njegovog vidokruga u tami i guvi. Pogleda na sat i vidje da mu je ostalo jo dvadesetak minuta do kraja smjene. Ugleda onaj par koji se sad zaustavio kod parkiranog kamiona. Da nije znao da su tamo, ne bi ih ni primijetio od velikih tokova kamiona. Uto se na ulici pojavi buna grupa od pet mladia. Ili su nekako razbojniki, nadmeno, mlatarali rukama i prsili se kao da su ili u borbu protiv nekoga, na ve zakazani obraun i odmjeravanje snaga. Flaa je kruila od jednog do drugog, a poslije
212

svakog kruga dolazila je u ruke jednom od njih koji je izgleda bio predvodnik. Osvit ih je pratio. S ovima neu proi bez problema! ree poluglasno. Ovo to je ostalo za kapijaa je ree onaj od koga je kretala i kome se vraala aa. Bili su samo desetak metara udaljeni od kapije, tako da je Osvit jasno uo njegove rijei. Samo da ne bude iptar! Ne sme se njima takav posao dati u ruke... Kad bi bio iptar razbio bi mu je o glavu govorio je dalje predvodnik. Kroz Osvita prooe trnci od stopala do tjemena, no brzo se sabra. Pogleda par i vidje da i oni gledaju prema kapiji. Vjerovatno da vide kako e se odvijati susret. Osvitu na um pade Redo. Kako bi on sad dobrodoao! I pored osjeaja neugodnosti, silio se da se nasmijei. Grupa se zaustavila na ivinjaku s druge strane ulice. Tiho su razgovarali i Osvit ih nije uo. Pravio se da i ne eli uti, a jedno uho je usmjerio prema njima dok je gledao u zgradu komande. Zakon i vlast su na mojoj strani... Oni prijete Albancima, a ja nisam Albanac, mislio je i te misli su mu ulijevale hrabrost. Oni s druge strane, pak, dogovarali su se da budu kulturni i dostojansveni. U ast Jugoslovenske narodne armije. Dooe pred kapiju gotovo bez rijei. Dobra veer! ree onaj s aom u ruci, kao da govori ispred sviju njih. Osvit se nasmijei i otpozdravi. Ovo smo uvali za tebe. Videli smo da si na! nastavi onaj pruajui mu au. Ovdje smo svi nai, pomisli Osvit, ali ne ree. Bi mu jasno da je suvino ita rei i time izazvati diskusiju s njima pijanima. Gledao je u au u kojoj se nalazilo jo oko dva prsta. Dovoljno za jedan dobar cug. Prepoznajem da si Bosanac. Rekao sam kad smo onde zastali. I dobar si ovek, vidi se! u mislima je imao bosansku naivnost i da problemi i prijetnje Jugoslovenskoj zajednici ne dolaze od Bosanaca. Mogu li ostaviti za kasnije? Na dunosti je strogo zabranjeno i kanjivo! Mi smo Srbi. Ko e te kazniti ako nazdravi sa Srbima? Mi smo oduvek sa Bosancima bili dobri. I mi i vi uvamo ovu dravu. Zato, odma da vidimo koliki ti je cug! I mladi i djevojka su bili u zagrljaju i sluali tok susreta koji se trenutno odvijao na kapiji i Tomislav je lagao djevojci kako ga onaj razgovor oduevljava. Ona takoe iskaza simpatije prema Bosancima vjerujui jo da je u zagrljaju jednog Bosanca. Onda se zamisli na trenutak nad njegovim imenom Toni. Ne lii na muslimansko a pravoslavac se valjda ne bi predstavio da je Bosanac. Valjda bi
213

mi rekao da je Srbin ako je pravoslavac, pomisli, pa pogledavi u njegove zelene oi zaboravi sve, privi se uz njega i ponovo se poee ljubiti. Evo ti poziv!... Vidi, ja sam Jovanovi. Ratko Jovanovi. Srbin. Ovo je Miroslav. Ovo... i nabroja ostale. Mi volimo Bosnu kao... Bosanci su vjerni drugovi. Flaa se nalazila u Osvitovim rukama. Nazdravi s nama! Zbog njegove prie Osvit se osjeao kao da je neko na njega sasuo kantu vode, pa je ekao da se voda slije niz njega da bi mogao otvoriti usta. Osjeao se tako nemoan ispred njih pet! Strpat ete me u zatvor progovori najzad i nagnu. Sve do kapi! uo je. Nema ko da te kazni! Osvit iskapi, strese se i osjeti alkohol u stomaku. Evo, sad je prazna! Staviu je tamo, u straarsku kuicu! ree, ode do mjesta i vrati se bez ae. Red je da i ja neto kaem. Pogledi pridolica su bili uprti u unutranjost kasarne. Nadgledali su prostor u koji e ui. Moe! kao da mu daje doputenje, ree predvodnik Ali prije toga ja imam jo samo jedno pitanje. Pitaj Osvit e. Ima li ovde iptara? Ima. Ima li ih puno? Ima. A zato su ih ovde natiskali? Ba gde su i mene odredili! Ne znam. Vas Bosance volim, ali njih iptare, bree, ne mogu ih smisliti! Pre etiri godine zbog njih su me proglasili ludim a sad me ponovo teraju... Hoe, bree, srpsku zemlju da cepaju! ... Poto ih uputi na odredite, Osvit ostade sam. Razmiljao je o rijeima onog delije i tom problemu izmeu Albanaca i Srba. I prije vojske je sluao, ali nikad nije razmiljao o tome. To mu se inilo nevano i sad kad je ponovo uo, kao da je uo prvi put iako je samo ovdje nekoliko puta sluao i gledao komandanta kad je drao govore o tome, prijetei, povisujui ton i prsei se. Obino je komandant tada bio nervozan i etao je tamo-amo po bini ispred mikrofona... Jo pet minuta do kraja smjene. Redo je obino dolazio nekoliko minuta ranije radi preuzimanja smjene, ali ga sad nije bilo. Mora da ga je neko zadrao.

214

Nije vidio kad se par rastajao, samo ugleda regruta da prilazi kapiji. Djevojka se okretala za njim dok je odlazila kao da bi mu bolje upamtila izgled. Osvit i regrut se pozdravie gotovo srdano, kao da odavno druguju. Regrut izvadi poziv i prui ga. imunovi Tomislav proita Pravni i u uenju progovori: Iz Maribora, iz Slovenije, a cura te ak dovde pratila?! Novopridoli se osmjehnu, pa ispria kako su se upoznali, pa u nastavku dodade: Mala se zove Pegi. Kae da je luda za mojim oima. Osvit ga pogleda i vidje da doista ima lijepe oi. Neobine i upeatljive. Ja sam joj reklo da se zovem Toni. Ovo dugo ime i prezime ona ne zna. A Toni me stvarno i zovu od ranog djetinjstva smiljeno slaga Tomislav da Osvit ne bi upitao zato joj je slagao. Moemo se i ti i ja bolje upoznati! nastavi regrut. Sa zadovoljstvom! Vidim, ti si stara domba! Ima ovdje vlast! laskao je. Ah, ja sam samo vojnik i nita vie! Kako se zove? Osvit Pravni. Malo su popriali o Bosni i Tomislav naglasi da je i on Bosanac, ali da ivi u Sloveniji. Ja u te zvati Pravda ree Osvitu. Osvie pravda sasvim sluajno e Osvit. Regrut se slatko nasmija i stegnu objema rukama Osvitovu ruku. Pravi si laf. Takvi smo mi Bosanci. Bosna mi je uvijek bila posebno draga. Kad sam te vidio mislio sam da si iz Makedonije. Zbog male? Jel? Naravno. Mislio sam da je tvoja djevojka i da te dopratila. Mala je odavde, Makedonka, ali roena je u Australiji. Njeni su doli ovdje kad je imala dvanaest godina. Ma, priau ti poslije. Imao si sreu. Prvi dan vojnikog ivota poeo ti je s ljubavlju. Zbog toga hou da ti to priam kasnije, jer e mi trebati tvoja pomo. Mala se zalijepila i doi e ve odmah sutra uvee. Ve!? Hoe da se vidimo. Ona tako eli. Doi e kod tebe, a ako ne budem tu neka me saeka. Za nju se ja zovem samo Toni. Nemoj joj rei moje puno ime. Dala mi je broj telefona. Redo je upravo stizao, a njih dvojica zavravali razgovor.
215

 Zapamti, ona se zove Pegi nekako vano naglasi Tomislav i ode. Redo nije bio sam. S njim je bio i Vlahov koji se nakon smjene na glavnoj kapiji uputio ka spavaonici, ali je sreo Redu s grupom vojnika i ostao s njim. Oni su inae drugovali od prvih dana sluenja vojnog roka i uvijek su imali teme za razgovor. Sreli su se na pisti gdje je bilo mnogo vojnika, novih i starih. Redo ga pozva da poe s njim. Vlahov je Osvita upoznao kad se ovaj borio da doe na kapiju. Nali su ga zamiljenog. Razmiljao je o susretu ono dvoje u vozu i bi mu smijeno to s imenima. Toni i Pegi! Nijedno nije reklo pravo ime... Ti tamo pria bez veze, a ovde te ovek eka aljivo se Makedonac obrati Redi dok su prilazili Osvitu. Ovo je moj zemo! Da nisam nikako na smjenu ni doo, on se ne bi naljutio prihvati Redo alu pokazujui na Osvita. Rukovae se. Otvori se pria o novima i ta ih eka. Zadrali su se na kapiji jo desetak minuta, pa Vlahov i Osvit krenue u zgradu. Redi na kapiju stigoe tri nova regruta. Prvi kojeg je pustio zvao se Ljupaj Erik. Iza njega je slijedio jedan Slovenac, pa jedan Hrvat. Vidio ih je jo dugo zajedno u blizini pote kako razgovaraju. Svetlana se uputila pravo kui. Znala je da e je pitati gdje se zadrala ako ne kae da je voz kasnio, a to e im biti lako provjeriti? Osjeaj sree zbog nove veze nije dugo trajao. Slagala mu je da se zove Pegi, pa se pitala da i to njegovo Toni nije iz istog razloga. Nije joj rekao prezime, izbjegavao je, ali nije prvi put mogla biti uporna kad bi onda isto i on nju pitao. Ipak, nada je ostala i ona ulazei u dvorite zapita se ta e rei svojima za kanjenje. U kui nae majku i stariju sestru. Ispusti torbu i otpuhnu. Majin pogled je razumjela, pa odmah ree da je vidjela na eljeznikoj stanici prijateljicu i s njom se zadrala. Prolo je. Majka ree da nee istraivati. Poljubie se i odmah zapriae o baki. Istovremeno Svetlana je vadila iz torbe poklone od bake. Majci zasuzie oi a starija sestra se raznjei spominjui bakine stare i slabane drhtave ruke... Misli joj se vratie na novu vezu. Gledala je njegove oi. Nikad ljepih nije imala. Kako zapoeti priu da se od veeras jo zove i Pegi. Majku e sigurno razljutiti a sestri e biti smijeno... Eh, zbog tog veselog Bosanca iz Slovenije! U ovom zapetljavanju odnosa! ree sebi u mislima i podignu se prvo da ide u kupatilo, da jo malo smilja tu svoju priu dok se bude kupala. Otac nije kui? upita ona. Nije sestra odgovori. Udahnu majine emocije da bi pokuala odgonetnuti o emu razmilja i pokupi se pravo u svoju sobu da uzme potrebno za kupatilo. Brzo se povrati.
216

 Idem se okupati, pa u vam poslije neto ispriati. Zato si kasnila! Zbog ega uti?! upita je majka nasluujui novost. Sestra se samo osmjehnu: Nita opasno. Znala je da je u pitanju nova veza...

Glava II

Bilo je sedam sati predvee. Osvit je od Rede primio dunost, te proetao se tamo amo s unutranje i vanjske strane kapije u elji da provjeri je li sve u redu, a onda stao na otvor straarske kuice da i tu provjeri urednost papira, kad na kapiju stie Tomislav imunovi. Priao je tiho i stao na velika bijela vrata kapije iznenaen to ga kapija nije primijetio. Promatrao ga je utei, dok je ovaj prevrtao po papirima. ekao je da ga primijeti. Osvit se prvo iznenadi i malo ljutnu to ugleda nepoznatog vojnika tu a da ga nije primijetio u trenutku prilaska. Gledao ga je pomalo zbunjeno, a Tomislav je utao i stajao oputen, gotovo veseo. Osvit je ozbiljno gledao u nepoznatog vojnika i Tomislav se upita da li ga je ovaj uopte prepoznao. Zato me gleda tako zaueno? Sino mi je lijepo obeao da e me pustiti na sastanak! Taman se Osvit pripremao da ga upita ta eli, kad mu se Tomislav obrati: Sjea li me se od sino? Toni je! Shvatio je da je pogrijeio to je priao onako tiho, gotovo podmuklo i poeli da mu se izvini. Prvi i jedini put smo se vidjeli sino. Pored toliko vojnika koji su ovuda proli, normalno je da me je zaboravio! Osim toga oian sam i u vojnikoj uniformi!, pomisli. Zbunjenost potraja jo nekoliko sekundi, a onda se Osvit osmjehnu, u udu zamaha glavom i prui ruku: Ah, ti si!... Nisam prepoznao... Sino nisi tako izgledao... Znam da ti veeras treba cura doi. Osmjehivali su se i jedan i drugi traei rijei. Jesi li se odmorio od sino? upita Tomislav. Svuda je haos. Jesam. Danas nam je spavaonica bila prazna pa smo mogli spavati odgovori Osvit mislei i na druge kapijae. I ja sam svoju prvu no spavo ko beba. Nisam oekivo da u tako spavati odmah prvu no.
217

 Jesi li vidio?... A ta ti to od frizure uradie? Jedva sam te prepoznao! Ovih dana je puno novih faca. Zato je to. A da ti iskreno kaem bio sam zaboravio za sastanak. Moj Toni, puno se radi... Zna... Tomislavljeve oi ponovo zasijae. Pokuavao je razumjeti ovaj vojniki ivot to ga je naeo jue. Jo je osjeao u sebi civilstvo. Heee! Moj Pravda, reci ti meni kad u ja biti stara domba ko to si ti sad? Za samo nekoliko mjeseci. Uh, kad e proi tih tvojih samo nekoliko mjeseci? Ne brini. Puno bre nego to ti misli. I ja sam mislio kao i ti na poetku. Tomislav je bio desetak centimetara nii od Osvita, te ga je gledao odozdo. Podignu elo navie. Osvit primijeti da mu se sjaj u oima gasi, pogled pada prema dolje i poprima izraz zbunjenosti. Osvit pogleda niz obje ulice i prema brdu, gledajui kuda bi uputio Tomislava kad mu stigne cura. Dotle je Tomislav mislio ta e se desiti za tih samo nekoliko mjeseci i ta se sve moe u dravi dogoditi za to vrijeme, pa ree: Treba svaki trenutak ivota to ljepe provesti! Osvit je mislio da on pri tome misli na sastanak s djevojkom. Sunce je jo bilo jako i u hladu je bilo mnogo ugodnije. Zbog toga se njih dvojica kroz alu sloie da je do sumraka jo dugo, pogotovo kad se ekaju ljubavne stvari. Pa jo kad je u pitanju vojnika ljubav! Treba biti strpljiv do tada, a to je teko. Ulicom prema njima ila je grupa regruta. Iako je bio samo jedan dan stariji od njih, Tomislav ree: Evo, stiu guteri! Eh, da znaju ta ih eka! To kod Osvita izazva osmijeh. Gledaj onaj kamion iza kojeg si sino bio. Kad ona doe rei u joj da te saeka kod njega. Poslije toga brzo preko parkinga. to prije i idite prema brdu. Gore ete nai mjesto za vas dvoje... Samo, pazi, Toni! Ne gubi pamet! Ima dovoljno vremena... Dok sam ja na smjeni da se vrati u kasarnu. Kad bi se neto desilo ja bih odgovarao za tebe. Sve bi se uhvatilo, zna... Je l ti jasno? A sad, evo, stie grupa. Ti idi na one stepenice. Sjedi i prati kad e ona doi. Rukom mu pokaza na stepenice kojima se ulazilo u dugu zgradu. Tako su je vojnici zvali jer je bila najdui objekt u krugu kasarne. Bilo bi vrijeme da stigne ako ne slae ree Tomislav pogledavi na sat i uputi se ka stepenicama udaljenim od kapije tridesetak koraka. Nije ni stigao do stepenica, kad Osvit ugleda usamljenu djevojku na ulici. Bila je to ona, nekoliko desetina metara iza grupe vojnika regruta, a na ulici je
218

bilo jo prolaznika koji su se kretali u oba smjera. Kad su regruti bili na kapiji, ona je stigla do Kafanice. Usporila je korak vjerovatno elei da regruti uu dok ona doe, no Tomislav nije ekao. Ugledao ju je sa stepenica i uputio se kapiji. Mogu li ii? Eno je! upita Osvita koji je primao nove. Moe. Regruti u civilkama vidjee ta je u pitanju, pa poee dobacivati: Kad mi budemo stare kosti ko onaj, hoe li i nas pustiti ako ta upecamo?... Treba prvo upecati. Ah, dae se i to!... Ko bude znao imae, a ko ne bude ima WC da ga istrese! Dobacivanja su bila popraena smijehom. Tomislav i Svetlana ve su zamicali preko parkinga iza kamiona u pravcu brda iznad kasarne... Sino se obitelj Ljupaj prije veere okupila u dnevnom boravku za stolom za objedovanje kako bi napravili plan za nedjelju. Poslije veere svak je obavljao svoj dio posla kako bi bili spremniji za sutra. Dita i Rina su spakovale torbe za plovidbu na otok. Bila je to dopuna sitnicama za koje su prole sedmice, dok su bile tamo, konstatovale da im nedostaju. Torbe su stajale ispod prozora njihove spavae sobe. I sino se Rina molila i meditirala, pa je zaspala poslije Dite. U stvari, ona je to radila svake noi od one sedmice kad su se roditelji vratili s Kosova i donijeli joj fotograju momka za kojeg su eljeli da se ona uda. Nije se mogla pomiriti s tim da se roditelji prema njoj tako ponaaju. Zbog pogoranja politikog stanja sve ee su navaljivali da je udaju onako kako oni ele. Zbog svoje dobne zrelosti koja joj je govorila da treba ivjeti svoj ivot, eljela je neto promijeniti. Razmiljajui o sebi i situaciji u dravi, sve ee joj se nametalo pitanje da li zbog prilika koje nastaju nacionalnim sukobljavanjem ona treba svoj ivot prepustiti onome sa kim ne eli ivjeti. Osvitala je prva nedjelja poslije Erikovog odlaska u vojsku. Iako je kasno zaspala, prenula se vrlo rano. Nekako s prvim cvrkutom ptica. Bili su to vrapci s grana lipe koja je rasla gotovo uz sami prozor njihove spavae sobe. Ponovo joj se vratie razmiljanja od sino. Lica uronjenog u jastuk sluala je cvrkutanje vrabaca i Ditino ujednaeno disanje. Nije digla glavu da vidi koliko je sati, ali je pretpostavljala da bi moglo biti pet. Pomisli na Erika u vojsci. Vjervovatno je to vrijeme kad vojska ustaje. Zamisli redove vojnika tamo u kasarni u Makedoniji, pa napusti taj ambijent i vrati se na tilpski aerodrom i dan kad su ispraali Erika... inilo joj se da upravo nju najvie pogaaju prilike u zemlji, jer je bilo krajnje vrijeme da osnuje obitelj...

219

 Zato plaete, gospoo? Zar vam nije ponos to imate sina za vojsku? On ide uvati ovu zemlju u koju su mnogi uprli prst! Oni hoe njen raspad kako bi nas lake sviju u nekoliko zalogaja progutali!... Zajedno smo im krupan, izgleda neukusan zalogaj da bi ga progurali u svoju utrobu! govorio je ovjek srednjih godina vidjei majku kako plae i stee Erika uz sebe. Tako je i otpoelo to poslijepodne na aerodromu. Krenuli smo prema avionu jer se pribliavalo vrijeme polaska, a ovjek je uutao jer niko nije obraao panju na njega. Otac se dotad vrsto drao, trpei nepravdu koja ga je jela i na rijei koje je uo nije nita rekao. Samo mu se od bijesa pogled zamaglio i suze navrle na oi. Znala sam da je u mislima prelistavao cijeli svoj ivot a posebno svoje zadnje doivljaje u optini, vezano za Erikov odlazak u vojsku. Ni majka, niti iko od nas tom ovjeku nije nita odgovorio, jer nismo smjeli. Nastavili smo prema avionu. Nakon dvadesetak preenih metara ja sam se okrenula prema njemu. Jo nas je pratio pogledom. Bila sam sigurna da je Srbin i to ne obini putnik. Ako nas i nije poznavao zasigurno je pretpostavljao da smo Albanci. Svi smo i dalje utali pod dojmom onoga to je on rekao kao da smo se bojali da mu je uho uz nas i da bi nas mogao uti. Ali smo se u toj utnji razumjeli kao da smo otvoreno razgovarali... Pred stepenicama aviona mislim da smo svi mislili na rastanak s Erikom i da smo zaboravili onoga ovjeka, mada su gotovo svi nai problemi izvirali upravo iz smisla njegovih rijei. Poljupci sa Erikom i drhtave rijei... Pogledao nas je odozgo, s vrata, mahnuo nam rukom s osmijehom na licu i umakao. Odluno... Muko je moj sin rekao je otac suznih oiju. Ne sjeam se vie da li se i osmjehnuo. Vratili smo se u prostorije zgrade i popeli na sprat. Pogledom smo pratili avion sve dok se nije izgubio u oblacima, a otac nam je rekao da se ne odvajamo, da ostanemo svi skupa dok ne saznamo kako je avion stigao do Skopja. Ili smo hodnikom bez cilja. Roditelji ispred nas su razgovarali tiho, kao da su htjeli da ih mi ne ujemo. Dita i ja s Brunom i Samsonom im se pribliismo. Svaka smo vodile po jednog za ruicu. Oni zautae. Mislim da nisu razgovarali o mojoj udaji, nego o Eriku u avionu, Skopju, kasarni, dravi... Uglavnom o onom to nas eka. Uostalom, tako je bilo i sa mnom. Samo sam ja pored toga mislila i o svojoj udaji i mislila sam da otac svakog trenutka moe poeti tu temu. Kao da e rei: Evo, jedan smo problem rijeili, red je da ponemo rjeavati drugi. Znam da ih i to optereuje koliko i Erikov odlazak u vojsku. Ne moe otac to zaboraviti. Ne moe vie ni ekati. Onoj porodici se mora dati odgovor. Zadana rije se mora ispotovati. Dosad su ekali, a opravdanje je bio Erikov odlazak u
220

vojsku. Da ne bi sluajno poeo tu temu, prila sam mu kao bolesniku i njeno rekla: Bilo bi dobro da se malo opustimo! Hajdemo u restoran kod onog tvog prijatelja! Nisam eljela da se odmah vratimo kui, jer bismo osjeali Erikov nedostatak, a i intimnost za porodine razgovore bila bi potpuna... Restoran je bio u naselju pored same morske obale, na prvom spratu, sa terasom iznad betonskog prolaza. Terasa je djelimino prelazila ivicu betonirane obale pa se dobro moglo uti kad talasi zapljuskuju betonski zid. Znala sam da e nas to oraspoloiti. Ja lino, uvijek kad sjedim tu, razmiljam o vodenim dubinama i nebeskim visinama. Tada se u meni budi neka nada... Znala sam, ako pristane da idemo, mogao bi ostati u razgovoru s prijateljem i time bi razgovor o udaji bio izbjegnut barem jedan dan. Pristao je. Dok je vozio, utao je. Izgledao je zabrinuto. Vjerovatno je razmiljao o sudbini obitelji. Odjednom ree: Dita i Rina do kraja sedmice nee na otok. Mene to presjee, no on nastavi: U nedjelju trebaju otii u crkvu na misu. Moda bi odmah nastavio dalje da nam u susret nije dolazio auto koji nas gotovo udari. Mislim da se sjetio crkve jer smo proli pored nje u centru grada. Bila je to crkva Sveti otac gdje smo pripadali. Zbog novca odavno niko od nas nije iao na misu, to mu je majka i prebacila vezano za Erikov poziv za vojsku. Ja u ih poslije podne odvesti u luku, na brod nastavljao je otac s prekidima zbog vonje i praenja saobraaja. Majka se alila da se loe osjea. Uglavnom, sve je proticalo kako sam eljela bez prie o meni. U sumrak smo bili kod kue i Erik nas je zvao iz Skopja. Razgovarali smo i sa ujakom i njegovom kerkom Julijom. Mogli smo odahnuti... I tu se Rinine misli prekidoe. Pomisli na zakazani sastanak poslije mise s fratrom Josiem. Od pomisli na to neto joj se skupi u stomaku. Bojala se toga susreta... Sjeti se i Ivane i njene prie o tome kako joj je bilo u Bosni. Sigurna je da je Ivana tamo traila momka i eli da ga dovede ovdje. Ta oni su Slaveni! Lake im je nego meni. A zbog ega i ne bi? Moda je i to nain da Bosna i Hrvatska lake postanu ista drava. Pa i Srbi ine isto! Moda mi je to Ivana i htjela rei onda kad je na terasi govorila o prii one djevojke iz Novog Sada... Dita se u snu prevrnu i nastavi spavati. I Rinu je hvatao san... Mijeali se Romani i Sloveni i nestajali kao to su i doli... Spavaa soba roditelja bila je na kraju hodnika. Marko se prenuo iz sna pod uticajem svih onih misli s kojima se sino uvukao u postelju. Kao da nije bilo granice koja dijeli san od budnosti. inilo mu se da nije ni spavao cijelu no. A zadnjih nekoliko godina njemu i ne treba budilnik. Obino se svakog jutra budio oko est sati, ustajao, palio prvu cigaretu i pio kafu. Kao da je uvlaei dim
221

duhana i isputajui ga, lake podnosio teret misli. I ovaj put nije ostao u postelji due od minute. Osjeao je da ga odnekud iznutra nadimaju misli, ali i pritiu odnekud odozgo. Njihovu visinu nije mogao sagledati. Pogleda u svoju enu, uini mu se da ona bezbrino spava. Eh, Bog ensku nije dao ni toliko mozga da bi mogla biti zabrinuta!, pomisli, pa se lagano die i izvue iz postelje. Kao da ga pouri elja da zapali cigaretu i otvori prozor u salonu. Dok se u kupatilu pljuskao vodom po licu, znao je da e se i ena probuditi. Osjetie da je sama u krevetu. Pomisli da ni njoj nije ba jednostavno, ali nije njeno da se nalazi na njegovom mjestu. Namirisa se i otvori vrata kupatila. Njegova ena je upravo iz spavae sobe prilazila ka kupatilu. Osjetila sam da se svu no prevre! Moj Marko, nisam ni ja spavala! ree mu ulazei u kupatilo. Sat otkuca osam. U Rininoj i Ditinoj sobi zazvoni budilnik. Dita se trgnu ve na prvi zvuk, uze budilnik i iskljui ga. Glava joj je padala. San je jo bio teak, ali se povlaio. Pogleda u Rinu. Ova je spavala tako tvrdo, da Dita zakljui da ona budilnik nije ni ula. Rina je nakon jutronjih misli doista tvrdo zaspala. Dita osta u postelji jo nekoliko minuta. Pitala se da li da Rinu zove ili da je pusti da jo malo odspava. alila ju je zbog pritiska koji podnosi zbog udaje. Bila je sigurna da je Dita i sino kasno legla. Izvue se iz postelje. Moda e se Rina sama probuditi, jer nikad ne spava dokasno. Gotovo na prstima Dita izie iz sobe. Prvo ode u dnevni boravak. Tamo jo nikoga nije bilo. Bi joj nevjerovatno da roditelji jo spavaju. Trebalo bi da su tu i da piju jutarnju kafu. Ue u kuhinju i vidje da su oni ve popili kafu i otili. Posue od kafe je bilo u sudoperu. Pomisli da su moda u dvoritu, na svjeem zraku i jutarnjem suncu. Krenu ka vratima za terasu. Nije vidjela roditelje jer su sjedili s gornje strane, ali je ula da razgovaraju sa susjedom eljkom. Vjerovatno je eljka u svom dvoritu. Ostavi vrata odkrinuta i vrati se u kuhinju da priprema doruak. Na brzinu napravi bijelu kafu, odreza po dvije krike kruha za sebe i sestru, izvadi na sto dem od ljiva i breskvi i teglu s medom. Moda Rina to bude htjela. Ode do vrata i paljivo promoli glavu kroz njih i opet joj bi ao da je probudi. Meutim, Rina se ve bila prenula i ostala glavom zagnjurena u jastuk. Podie glavu i srete Ditin pogled. Dita vidje u sestrinim oima umor i bezvoljnost, kao da je bila utuena. Nisi zaboravila da moramo u crkvu? upita Dita gotovo apatom. Gdje su? uzvrati Rina mislei na roditelje. Nije eljela da dorukuju skupa. Pri pomisli da otac opet moe zapoeti osjeti gr u stomaku.
222

 U dvoritu su. uju se kako razgovaraju sa eljkom. Pouri, vrijeme je! Priale su hrvatski kao to su obino inile kad su bile same. Rahman se ve od devet sati nalazio u kau Miris mora. Do deset je popio dvije kafe. Od petka, kada je saznao za otkaz s posla, bio je psihiki satrven i razoaran. Trpio je. Ve se budila njegova slabost piti. Kao da bi mu to, i samo to moglo pomoi da sve zaboravi. Poslije kafe uze pivo. Ma koliko napinjao svoju pamet, pravi razlog za otkaz nije mogao dokuiti niti odluiti ta dalje. Tog jutra gazda Ivan je radio sam i sluio goste. U petak sam bio u rmi. Io sam u upravu poe Rahman obraajui mu se nakon jednosatne utnje i zamiljenosti. Jezik mu se razvezao nakon prvog gutljaja piva. Izmeu njih je bio ank. Sad u ja prekinu ga Ivan i odnese pie za jedan od stolova. Kad se vratio, gledao je Rahmana irom otvorenih oiju, to Rahman shvati kao znak da ga ovaj slua. Velim ti io sam u upravu rme. Nije se moglo vie ekati. Ne zna ni radi li ni ne radi li. A ta je s parama? Bili su ni prema tebi, pretpostavljam. Jesu! Lijepo su me primili i lijepo se sa mnom ispriali. Nikad nisu bili tako ljubazni. Dobro. Ba mi je drago. Ali s njima sam uspio rijeiti tek djeli mojih problema. Od cjelokupnog zaostatka dali su mi platu samo za dva mjeseca. Opet budi zadovoljan. Sigurno ima i onih koji nisu dobili nita. Moda si i vidio koga od svojih kolega? zabrinuto je Ivan kiljio u Rahmana i klimao glavom. No Rahman zauta oekujui da bi od Ivana mogao uti neko objanjenje. Ovdje je prije osam dana bio neki ovjek. Ne poznajem ga, ali je priao da od rme nije dobio nita. Ba je priao ovdje za ankom nekom svom. Mislim da su obojica bili Makedonci. Prvi put sam ih vidio gotovo apatom ispria Ivan. Nisam ni mislio da je samo sa mnom tako pomirljivo prokomentarisa Rahman. A ti si iz Bosne pa si moda potreo na nekog ko voli i tebe i Bosnu, pa je sve uinio da ti izie u susret. Pazi, drug, to ja mislim da je tako, ja ne znam... Ivan pogledom pree po kau da vidi treba li kome ta, pa opet panju usmjeri na Rahmana. Ovaj narui drugo pivo a praznu au gurnu prema Ivanu. Onda oni vele da e pozvati nekog, kad ne proe ni pet minuta a ue ovjek. Ni njega nikad nisam vidio. Vidjelo se odmah da je neki od onih visoko223

plasiranih, neki od glaveina. Gotovo saaljivo mi ree da vie nema posla, a to se tie zaostalih isplata da budem siguran da e mi isplatiti ako bude para. Ne meni, nego svima nama, sve zaostatke. Uglavnom, no mi je rekao da sada mogu ii kui, u Bosnu i ekati. Ovdje nemam ta traiti do daljnjeg. Oh, ma nemoj mi rei! kao da se iznenadi Ivan, pa obori glavu. Rahman mu nije vidio lice. Vidio mu je samo tjeme, pa dobi dojam da ovaj ve ali zbog rastanka. Zato pouri da mu ispria sve kako bi ga mogao posavjetovati ta da uini. Priao je s prekidima, jer je Ivan morao posluivati goste. No saznao je, kad je taj gospodin otiao iz kancelarije, da su mu sekretarice objasnile da su ule da je dravna vlada u Beogradu naplatila njihove pare od Libije i da sada odugovlae s prebacivanjem para na raun rme. Rahman se pitao zato se to radi i to od svog naroda i ko se to smije tako igrati sa radnikim parama. Ivan ga je uvjeravao da su za sve krivi oni u Beogradu. A ta oni hoe, to samo Bog zna!... Onda se Rahman sjeti Ninka, da je i on odjednom napustio rmu i otiao. Napustio sve... Imao je dojam da se Ninko na njega naljutio i zbog toga otiao ne javljajui mu se. Kradom! A zbog ega se mogao na mene naljutiti? Ja razlog ne znam... Za neto vie od sat vremena popio je tri piva. Zbog uzrujanosti i vruine mutilo mu se u glavi. Nekoliko minuta poslije jedanaest izie iz kaa. Mislei o kui u Bosni, krenu preko vrelog trga s namjerom da ode na eljezniku stanicu. Sunce je toliko sijalo da je gotovo topilo beton i njemu se jo vie zavrti u glavi. Osjeti da nee moi izdrati do eljeznike stanice. Na tjemenu kao da mu je crvalo ulje. Idui od trga ka obali, urio je da se zakloni od sunca, a sa obale se uputi prema crkvi. Iza nje se nalazio park. U parku ue u jedan zavlaak i oprui se na klupi ispod gustog hrastovog granja. Hladovina ga osvjei. Spusti ruke na elo sakrivajui oi. Ni o em nije razmiljao. Prepustio se snu. U parku nije bilo nikoga. Ni na putu do crkve Rina nije Diti nita rekla o dogovorenom sastanku s fratrom Josiem. Bojala se da bi ova pitala za razlog sastanka, a nije znala ta bi joj odgovorila. Kad su stigle u crkvu, klupe za sjedenje su ve bile popunjene, pa su stale. Vjernici su i dalje pristizali i prostor za stajanje se brzo popunjavao. Neki su se i vratili nazad jer bi morali stajati na vratima... Dobro je, nek se zavrilo apnu Rina sestri nakon zavrene mise. Ve im je bilo poelo nedostajati kisika. Krenule su prema izlazu. Nek se malo odaspe.

224

Jedna drugoj su obrisale lice pazei pri tom da ne razmau minku. Svijet iz crkve je sporo izlazio. Bilo je dosta onih kojima se nije odlazilo, koji su eljeli to due ostati u Bojoj kui osjeajui da se tu zaista oslobaaju grijeha. Kad su najzad izile napolje, na Rinin prijedlog izdvojie se u stranu. Imam sastanak! ree Diti koja zinu od uda i zateena i ak nespremna da je upita o kakvom sastanku je rije, no Rina je preduhitri. Sve u ti ispriati kad krenemo kui. Imam sastanak s fratrom Josiem. Diti kroz glavu proe da je fratar prije mise prolazio izmeu vjernika i pozdravljao one koje je bolje poznavao i da je zastao i kod njih dvije i pozdravio ih. Ali nije primijetila da je pozvao Rinu, to u njoj probudi jo veu znatielju, ali nita vie ne ree. A ta u ja? Hou li odmah kui? Proetaj malo. Ako ti dosadi odi u Miris mora, a ja u navratiti kad zavrim. Tako se i rastadoe. Dita pree cestu i poe preko trga, a Rina ue u crkvu. Iz torbe izvadi papiri na kome je pribiljeila pitanja za fratra. Na putu do kancelarije vidjela je da u crkvi ima jo dosta svijeta, uglavnom starijih. Neki su meusobno razgovarali, a drugi razgledali unutranjost crkve. Prostor pred kancelarijom je bio taman. Tu nije dolazilo dovoljno svjetlosti izvana pa ona potrai gdje bi mogao biti prekida za luster iznad njene glave. Znala je da e morati saekati. Fratar je jo zauzet kao i svake nedjelje nakon mise. Njega je najlake bilo nai slobodna ostalim danima, ali kako kad je tokom sedmice bila na otoku u zlatarskoj radnji, ili u stanu gdje treba oistiti, opeglati, skuhati... Ili pripremiti nakit. Dok je ila ka kancelariji nije ga vidjela meu vjernicima. ekala je i nadala se da se nee dugo zadrati. Mislila je o kui, porodici, pa i o Kosovu, zbog pritiska roditelja da je udaju za Albanca. No, u njenoj svijesti sve je govorilo da se na Albance na Kosovu vri pritisak. Bila je Albanka i sva ta situacija se obruavala i na nju i poput stijene je vukla ka dnu. Ona se trudila da ispliva na vrh, da ne bude pritisnuta tom stijenom. Da nastavi... I pored ogromne snage, mnogo toga ju je zamaralo u posljednje vrijeme, a kako su prolazile minute u ekanju fratra, Rina kao da je izlazila iz svoje koe. Kao nikad dotad u njenoj svijesti poe da se vrti bosanska stvar. U ovoj zemlji sve se vrti oko Bosne. Ishod svih zavisi od Bosne! Rina nesvjesno zaboravi na svoj problem. Misli su je opet odnijele na srpsku i hrvatsku igru oko Bosne... Ako Srbi zadre Bosnu?!... ta bi Albanci na Kosovu mogli traiti?... Eh, ta bosanska drava jo realno postoji. Jo je prisutna. Ona brzo prelista stranice bosanske burne istorije... udno da je jo iva!... Pitam se dokle e jo moi ivjeti i kome bi sve mogla pripasti. To je navede, pa opet se zamisli o sebi. Rastui
225

ovdje u Hrvatskoj, u meni su se iskristalisale dvije nacionalne svjesti i obje u meni paralelno ive. Albanska preko obitelji, a hrvatska u svim drugim domenima ivota. Ja sam dvonacionalna linost. Svaka moja linost ima svoje interese. A poto su u istom tijelu, bilo bi bolje kad bi se sjedinile. To bi znailo i da se Hrvati i Albanci moraju sjediniti, stopiti se u jednu naciju... Hvala Bogu, Hrvati i Albanci se ne sukobljavaju. Dobro je da je tako, jer se onda i interesi obje moje linosti uglavnom slau i dua se ne cijepa... Zato to Muslimani u Bosni nemaju nacionalno ime, vjerujem da su se najmanje dva nacionalna identiteta formirala u dui jednog Muslimana iz Bosne? Koliko nacionalnih linosti se krije i osjea u njihovim tijelima? Koliko linosti sa oprenim interesima? Pri tom posebno mislim na politiku i sve to politika nosi. Ta nacija je po mom miljenju bezlina, jer nema svog preciznog identiteta. Ona je svenacionalna, bar u okvirima Jugoslavije. Nuno je. I logino... Zbog toga se kod njih uoava da bez obzira, gotovo bez razlike, vole cijeli svijet... A doista, ta bi se sada moglo deavati u svijesti jednog Bosanca? Pomoli se fratar. Uredan, u civilnom odijelu. Bio je u zrelom ivotnom dobu. Srednje visok i srednje krupan. Lijep. Blag u naravi i pokretu. Iako je lice zadralo ozbiljan izgled, on se osmijehnu, zastade i kao nakloni Rini. Odavno se nismo vidjeli ree otkljuavajui vrata. Moda je prola i godina dana. Sjeam se tog dana, isto poslije mise. Tad sam bila sa sestrom i roditeljima. Izvoli ree fratar poto je otvorio vrata. Ona se nakloni, zahvali i ue. Stade pored jedne stolice i pogleda po prostoriji u kojoj nije bila jo od tada. Sve je bilo isto kao i prije otprilike godinu dana. Tad sam te, pred tvojim roditeljima upitao je li se naao ijedan ljepotan koji se uselio u tvoje srce, a ti si mi odgovorila da nije. Dok je govorio, fratar je proao oko stola i objesio kaput o vjealicu. Rina ga je pratila pogledom. Ti si rekla da ima za to vremena, a tvoja majka da je jo rano i da ti nigdje nee biti bolje nego kod nje... Eh, ali jednom se mora. Rina se osmijehnu. U tom osmijehu bila je bol. No, sjedni ree fratar sjedajui. I Rina sjede. Ah, oprosti mi, neto sam zaboravio. Brzo u se vratiti ree, ustade i izie. I Rina ustade, pritvori vrata za njim, pa se vrati na stolicu. Sjede i zamisli se. Kad sam zadnji put bila ovdje, nije prolo dugo vremena a jedan Albanac me zaprosio za svog sina. Evo, sad prvi put mislim o tome. Zar tu nije bilo neto? Tad je otac priao s fratrom o sloenosti situacije. Rekli su da niko osim Boga
226

ne zna sve, niti se moe sve predvidjeti. Najvie su priali o Bosni, pa o Srbima u Hrvatskoj, a i o Kosovu. Otac je iziao iz crkve zamiljen. Nikom nije priao o tome ta misli i ta ga je zabrinulo. Moda je on, a da ne zna niko od nas, prvi iao onom ovjeku i priao s njim, pa da je nakon toga uslijedila pronja. Tano je da je tada otputovao na Kosovo i ostao dvatri dana... Poslije toga je bila jo jedna pronja. Sjetila se i kad je na plai upoznala jednog Hrvata i bilo joj se uinilo da je moda nala ipak iz mjesta ovjeka svog ivota. Otac je inae bio protiv da ima vezu s bilo kim od Slavena, pa tako i sa Hrvatom, pa je skrivala svoju vezu. Vidjeli smo se nekoliko puta. Htjela sam da budem sigurna da mi on zaista toliko znai da bih onda skupila hrabrost i usudila se rei ocu. Prvi na sastanak bio je etnja, pria i pie. Shvatila sam odmah da nismo jedno za drugo. Moda tad nisam dovoljno poznavala sebe? Dok sam bila s njim, u meni kao da je dominirala linost albanskog identiteta a ne ova hrvatskog, a kad me tjeraju da uzmem Albanca, osjeam se kao ista Hrvatica. Uglavnom, to je bio jedini do sad moj pokuaj i primijetila sam da ne moemo zajedno, jer na svaku moju pomisao da se udam za njega u meni kao da se javljao strah da bi se mogao izbrisati moj albanski identitet. Ta moja druga linost otkrivala je koliko je komplikovano ivjeti kao osoba u kojoj se pojavljuju dva identiteta... Moda se to meni i priinjavalo pri samoj pomisli to je on Hrvat, jer je otac... Mislila je na sluaj sa stanom.. I sada kao da gledam onaj moda odglumljeni oev bijes i izgled majinog uplakanog lica. Mi smo vritale, a majka nas skupljala uz sebe i smirivala oca koji je govorio da e ga ii ubiti... Kad se sve smirilo rekli su nam da nikom nita ne smijemo priasti o tome. I uvijek su samo govorili jedan Hrvat, a nikad njegovo ime. Moda se jo od tada u meni stvorilo jako nepovjerenje... Vjerovatno je otud izbijala brana i nikad nisam ni poljubila svog Hrvata... ta li sam poslije razmiljala i ta preivljavala vie se ne sjeam, ali znam da sam na kraju slagala i nisam otila na drugi dogovoreni sastanak. Nisam mogla... Kad sad razmiljam o ovim mrnjama izmeu nacija, pitam se da li su moji roditelji to u vezi sa novcem i stanom izmislili da bismo se sestra i ja pazile dok smo bile u pubertetu. Bile smo djevojice. Moda su htjeli da ovdje nikada ne doivimo ni simpatije ni ljubav. Nemogue je da nikada nismo vidjele toga prevaranta ili bar saznale kako se zvao. Dobro su to roditelji znali odglumiti. Tek sad mi je jasno zato... Uglavnom ja sam uvijek bila oprezna, ali sam to skrivala. Tri etiri godine kasnije majka nam je saopila da je otac u zatvoru. Rekla nam je da je razlog pedeset kilograma srebra s kojim je prelazio italijansko slovenaku granicu. S Italijanima je sve bilo u redu, ali su Slovenci oduzeli srebro i oca zatvorili. Sestra
227

i ja smo plakale i bile ljute na Slovence. Oca nismo vidjele tri sedmice, a majka nas je dva puta sedmino ostavljala i odlazila posjetiti oca u zatvoru, u Sloveniji. Nikad nam nije dozvolila da idemo s njom. Kad je otac doao kui rekli su nam da su morali dati dosta novca da otac opet bude slobodan. Sad se pitam da li je i to bila istina, jer smo narednih godina vie puta prolazili kroz Sloveniju za Italiju. U Trstu smo imali kooperanta prije nego to su nam rekli da je otac zatvoren.... Boe, zato mi sve ovo pada na pamet. I fratar se zadrao. Sigurno je neto vano, pomislih. Razmota onaj papiri sa pitanjima. Sad e on. Sad e... Boe, da li bi me razumio kad bih mu otvoreno ispriala i priznala da se sve ove noi molim Bogu da upoznam nekog momka.Visokog, upadljiva izgleda. elim da ima svijetlu kosu kao ja, zelene oi i da je nasmijan. Iznad svega inteligentan. Da me voli... Da interesantno i simpatino pria... Rina se zanese u svoje elje toliko da joj suze ovlaie oi. Fratar ue i ona se iz potavanja podie sa stolice. Uspjela je trepnuti i trepavicama pokupiti suze iz oiju. Nije eljela da je fratar vidi takvu, ali nije imala vremena nita uiniti. Iako je to primijetio, fratar se pravio da nita nije vidio. Ta ona je iz dobre porodice, a Albanci su sad jako osjetljivi. Moda se rastuila to sam se toliko zadrao? Moda je to shvatila s nacionalne strane?, kroz glavu su mu prolazile misli. Eh, ja se malo zabavih. Nema veze. Imam dosta vremena. Fratar je polako i oprezno prilazio stolici. Dobro je. Sad sam slobodan. Pogledao je na ae to su stajale na stolu pored prozora i pomislio da joj ponudi neto da popije. Stavljao je dvije ae na sto. Rina, ta ima novo? zagledao je u ae da provjeri jesu li iste. Za ta si raspoloena? pokazivao je rukom na ae. Moda za au bijelog vina. Najrae ne bih nita. Uzmi jednu aicu. Nae je. isto dalmatinsko. Dobro bijelo vino. Moe, ali samo na dno, molim vas. Dok je sipao, pitao ju je kako je kod kue. Hvala, dobro su. Samo, kao to vam rekoh prije mise, malo smo tuni zbog Erika. Zabrinuti smo za njega, a sve ostalo je dobro. ivjela! nazdravi fratar stojei. Oboje nagnue. Razumijem vau zabrinutost i vau tugu klimao je fratar glavom. A gdje je otiao?
228

 U Poljanicu odgovori Rina, a izrazom lica kao da mu je htjela rei kako je tamo opasno zbog blizine Kosova. Fratar pomisli da o takvom emu ne bi trebao priati s njom, mladom djevojkom, ali neto ga je tjeralo: Znam da je napeto. Svi su sve nervozniji i sve ljui. Srbi najvie iako bi bilo normalno da je suprotno. Ipak, rei u ti neto. Izuzetno volim i cijenim vau porodicu i smatram da je u Bosni vatra najblia barutu a ne na Kosovu kako bi se pomislilo. Evo, zato tako mislim. Nastojau biti kratak, a nakon toga prelazimo na tvoju stvar. Rina je slutila da slijedi govor o politici, pa sama sebi ree da to i jest razlog zato se nalazi tu. To se i nje ticalo. Zauze poloaj za sluanje. Bradu je stavila na dlan desne ruke i fratra gledala ravno u oi. Fratr Josi je ohrabren njenim interesovanjem nastavio: Za mene gotovo da ne postoji razlika izmeu pojma drava i pojma nacija. Uglavnom se pokazuje da jedna drava gotovo uvijek titi interese samo jedne nacije i kad je sastavljena od vie nacija, a ova naa zajednika drava je sastavljena iz vie bivih srodnih drava. Republika danas, je li? otpoeo je fratar, a Rinu kao da ubode osa. Na umu mu je samo slavenstvo! ljutito pmisli, jer Albanci nisu Slaveni, no osta mirna. Realnost, kako povijesna, tako i dananja, pokazuje da jedna drava u stvarnosti predstavlja interese samo jedne nacije. Iz tog razloga se ta dva pojma mogu gotovo uvijek poistovijetiti. Od povijesti se ui da snaga jedne nacije proizilazi iz njene unutranje organizacije i kolektivne svjesnosti o ouvanju kulturne vrijednosti nacionalnog identiteta. Po meni se to nalazi u izumiteljstvu kao najvanijoj komponenti ekonomske moi, jer je to i uzdizanje nacije u znanju. U svesvjetskom jedinstvu mora se znati raspoznavati ono svoje specino i znati to svoje ouvati. Iz toga proizilazi snaga. Je li tako? Poto je snaga mo, odnosno rezultat svjesnosti i pameti, ja u sebi dozvoliti da te izraze poistovjetim, a kako je rije o naciji, onda je to pitanje nacionalne snage ili moi, odnosno znanja i pameti, je li tako? To upuuje na zakljuak da su neke nacije imale vie, a neke manje snage ili znanja kroz burnu povijesnu borbu za dominaciju ili istu egzistenciju. One koje do danas postoje potvruju da su imale svoju nacionalnu pamet ili snagu konstantno, kroz itavu povijest. Da bi jedna nacija postojala i opstajala ona mora biti organizovana u dravu, to pokazuje na potrebu za sopstvenim prostorom, odnosno sopstvenom teritorijom gdje bi se organizavala na-

229

cionalna drava ili odrala ve postojea nacionalna dravna organizacija. Znai, potrebno je da ima svoju zemlju, a za to se oduvijek morala izboriti. Rekavi sve to fratar se zamisli. Tema je bila vrlo kompleksna i zahtijevala je mnogo vie vremena. Trebalo je kazanom dodati jo itav lanac objanjenja i argumenata, pa odlui da zavri: Na kraju, moj je zakljuak da je opastanak i ivot jedne nacije, bilo koje nacije, usko vezan za organizaciju dravne forme, a da bi se to ostvarilo mora postojati teritorija. Dakle: zemlja drava nacija kao odraz nacionalne svijesti. Fratar outa nekoliko trenutaka, pa dodade: Uzrok svih konikata izmeu nacija izranja iz stvarnosti da je itav kosmos jedinost iako nema svoju granicu i upravo je to ono to nas tjera iz nutra za irenjem, emu i nema granice. Moglo bi se bez grijeenja rei da bi svaka nacija eljela sve... Cijeli svijet! Ja u tu lozoju vjerujem upravo iz hipoteze koju sam i naveo kao razlog da je to tako. A da bih opravdao svoju tvrdnju da je vatra najblia barutu u Bosni, pokuau to objasniti na nain svojstven nama... Rina je paljivo sluala, zaboravivi na Ditu koja je ekala pa ak potisnuvi i glavni razlog zbog kojeg je na sastanak dola. inilo joj se da fratar veoma dobro poznaje ono o emu joj govori i da je upuen. Kako sve polazi od svijesti ili znanja kao to na poetku ti ree, predstavimo sebi u glavi tri nacionalne drave o kojima je rije kad se misli na glavni uzrok krize. Tri ograniene nacionalne teritorije, je li tako upita pa i ne ekajui odgovor, nastavi: Ve smo se sloili u tome da inicijativa u nacija polazi od znanja ili svijesti, pa bismo mogli uraditi i jedan, nazovimo ga, pokus sa nacionalnim znanjem ili svijeu, da bi lake razumjela kako e se stvari odvijati kod nas nadalje po mojoj hipotezi da je vatra u Bosni najblia barutu. Radi se o naciji i elja mi je da shvati kako vjerujem da funkcionie nacionalni duh, odosno kako se transformie u energiju i kako se ta energija usmjerava na materiju. elim ti ukazati na to ta se prvo deava da bismo poslije mogli naim ulima osjetiti njeno djelovanje na zikom planu i osjetiti promjene. Razumljivo je njeno djelovanje koje je uzrok promjena u drutvu... Takoe se moemo odmah sloili i s time da je sve imenovano, pa i nacija, i nacija da bi postojala mora imati svoje ime. Ime nacije podrazumijeva njen identitet i orjentacija je ka usmjeravanju kolektivne nacionalne energije. Na poetku se prvo ispoljavaju, pojavljulju nacionalne emocije potaknute interesima nacije na osnovu nacionalnog znanja i to upravo kroz nacionalno ime. Emocije se zagrijavaju i na odreenom stupnju ili u odreenoj fazi transformiu se u pokretnu energiju. One djeluju, je li tako? upita fratar,
230

pa nastavi: U ovom naem pokusu da bismo nastavili dalje s objanjenjem i vizualizirali energiju, posluit emo se bojama. Zato bojama? Zato to su boje praktine za prikazivanje i jednostavne za razumijevanje. Zamiljajui boju u duhovnom oku vidimo djelovanje energije, a to je, u stvari, djelovanje svijesti. U tom sluaju postaje vidljiva. Znai, moemo vidjeti djelovanje energije koja je potisnuta svijeu... i dodau oivljena, te je iva... I radi... Opusti se. Zamisli da emo se sad malo igrati. Rina se blago nasmijei i udobnije smjesti na stolici. Razgovor joj se inio interesantnijim nego to je oekivala. Ovo te moe podsjetiti na matematiku i operacije kad se sluimo imaginarnim brojevima da bismo doli do rezultata koji je primjenjiv u praksi... Ovdje samo treba razumjeti neto to se odvija... Jesi li spremna? Jesam. Dobro. Prvo mora zamisliti teritoriju. Poto je u pitanju teritorija Hrvatske, Bosne i Srbije, zamisli teritoriju te tri drave i skoncentrii pogled na Bosnu i njene granice... Iako su u pitanju tri drave i tri odvojene teritorije, u njima ive, moemo slobodno rei, dva nacionalna identiteta sa nacionalnim imenom. Srbi i Hrvati, jer Bosanci zvanino ne postoje i nemaju zvanian i legitiman nacionalni identitet, pa ih u ovom pokusu sa bojama ne moemo ni jednako razmatrati. Zvanino ne postoji nacionalno ime Bosanac. Je li tako? Rina klimnu glavom kao da odobrava. Ima puno logike, zakljui za sebe. Istina je to, jer Bosanci nemaju svoj bosanski jezik zvanino i legitimno zastupljen kao prevaan faktor koji ini ivim nacionalni identitet i koji osvjetljava nacionalno znanje o sopstvenom identitetu, niti onda imaju svoje nacionalne institucije gdje sve to praktino djeluje. Sjetila se i svog oca i toga kako pred nijm smije govoriti samo albanskim jezikom. Izuzeci su bili ako bi u drutvu bio neko od Hrvata. Pomisli i na roditeljska nastojanja da se uda za Albanca, to je bio razlog njenih dugih meditacija i konano dolaska na ovaj razgovor. I Muslimane emo mi uzeti u obzir, ali ne po istom principu kao Srbe i Hrvate. Zato? Zato jer pojam Musliman ne imenuje naciju, ve identikuje vjeru, ali ne oznaava teritoriju, niti to je moda najvanije, ne precizira nacionalni identitet a to opet ne donosi organizovanje u dravnu formu. U njih je oekivati da e se svijest transformisati u energiju za zatitu vjere, a ne nacionalno - dravno uspostavljanje dosadanje drave Bosne. Nacionalne emocije kreu od nacionalnog imena. Je li jasno? U stvari, bolje je rei, je li logino?

231

 Zaista, lozofski je, ali interesanstno i razumljivo. isto logino! ree Rina i pomisli: Ovi pokusi me podsjeaju na moje meditacije. Sad e mi biti jo puno toga jasnije. Ipak, ma koliko da je bilo interesantno, bilo je i zamorno, jer se valjalo umno napregnuti da bi se razumjelo. A neto razumjeti ve je potpuno druga stvar i drugi osjeaji ... Ona uloi dodatni napor i fratru prstom dade znak da nastavi. Imena identiteta emo obojati da bismo duhovnim okom ili umno mogli vidjeti nacionalnu svijest kako se transformie u energiju na djelu. Rina se prisjeti zakona o opstanku, a to je: nacija teritorija nacionalnodravna organizacija, to jest dravna forma. Spremna sam ponovi. Krenimo... Nacionalni identitet Hrvata je plave boje, Srba je crvene boje, a vjersko ime muslimana je zalene boje. Kad izgovorim ime identiteta ti gledaj datu mu boju i istovremeno osjea svojstvo identiteta koji tako predstavljamo. Sve je iskazano. Gledaj u kartu! Gledam. Pozivam Hrvate na uspostavljanje i ostvarenje Hrvatskog identiteta i ostvarenje njegovog suvereniteta. To nam je najvea obaveza i ast. Na moj poziv dolazi do buenja emocija i dalje... A ime vidimo kao plavu boju. Moe li dalje pratiti spotaknutu energiju Hrvatskog identiteta? Mogu... Plava boja brie bosansku granicu... Bravo! Tako je u stvarnosti! Sad ne isputaj gledati ono ta vidi i ukljui jo istovremeno boju za identitet Srbin... Deava se po svojstvu nacionalnih identiteta isti proces. ekao je malo, pa upita: ta vidi sada? Plava i crvena boja briu Bosnu i sukobljavaju se za istu teritoriju. Zbog toga ne vidim granicu Bosne jer, te dvije boje dominiraju na cijelom prostoru. Sad ukljui i treu boju, ali ona djeluje na drugim principima. Iskazali smo ih. Sveenik je bio nagnut nad stolom i ekao, a Rina je sa zatvorenim oima izgledala kao da je u snu. U imaginaciji je boje gledala jo bolje. Bile su ive, predstavljale energiju po principu logike kako je sveenik objasnio. ta sad vidi tvoje duhovno oko? Zelena boja religijskog svojstva blijedi, biva prekrivena bojama nacionalnih identiteta. Uglavnom, granicu Bosne ne vidim niti ujem to ime.
232

 Dobro je. Rina progleda. Izgledala je kao da se dizala iz sna, ali sa znacima umora. Tako je. Dobro si vidjela. Crvena i plava boja su predstavljale energiju koja je djelovala po istom principu, sa potpuno istim ciljem... Srba je mnogo vie ukljui se Rina. Pomislie na veliinu Hrvatske. Da, znam zamisli se sveenik. Hoe li Muslimani morati vratiti svoje staro nacionalno ime i povratiti svoj nacionalni identitet? Bie to teko! ree i zamisli se. Rina pomisli zbog stalnog pritiska iz Srbije i neto manje iz Hrvatske ali fratr Josi, ne ekajui mnogo, dodade: Dugo su pod vjerskim imenom, upilo se duboko ne bosanskog. Niti e ljudi iz religije dopustiti potpunom vraanju nacionalnog... O tome je neto realizovala i Rina. ini li ti se da si neto novo nauila? upita sveenik. Jesam... Neto sam i znala ali sad mi je puno jasnije. Onda, ovih dvadesetak minuta nije izgubljeno. Nije, apsolutno, gospodine Josiu. Pa, da onda preemo na tvoju stvar. Ovo to sam nauila spada takoe u razlog mog dolaska. Fratar Josi ju je prvo pratio nekoliko trenutaka kao uvjeravajui se da je razumjela. ija savjest ostane manje uprljana, ta osoba je pametnija, jer iz potpune istoe smo stvoreni. Vraamo se tamo... Rina ga zbunjeno pogleda jer tu lozoju nije mogla shvatiti. To i fratru postade jasno, pa sebi ree da ne treba sad pretjerivati. Preoe na njena pitanja koja mu je bila spremila. Kad je razgovor bio zavren podizali su se sa stolica ali nekako neodluno, jer sve nije izgovoreno. Uglavnom, sveenik je shvatao da za Rinu razlika u vjeri prestaje biti prepreka za udaju i da je to vjerovatno zbog sukoba sa roditeljima i moda zbog stanja u Jugoslovenskom drutvu u kojem su muslimani najmanje neto traili a najvie e biti okrivljavani. Ipak, uvjeravao se da je kod njih u obitelji nacionalno esta tema rasprava i poto se radilo o Rininoj udaji lako je pretpostavljao o emu bi se u stvari moglo raditi... Kad su bili na nogama Rina pogleda na sat pomislivi na sestru i njeno strpljenje. Gurnu stolicu pod sto i u mislima sebi ree: Nisam se nadala da u se ovoliko dugo zadrati! Popravljajui na sebi odjeu mislila je i na fratrovo odsustvo. Fratar je ve bio proao oko stola i prvi prie vratima. Otvorio ih je.
233

Ona se malo nakloni, zahvali i izie. Jo pri kraju razgovora obuzimala ju je tuga i bivala je sve vea. Fratar ju je ispratio sve do izlaza iz crkve. Dok su prolazili polutamnim hodnicima, Rina se jedva suzdravala da ne zaplae. Bojala se da nee moi progovoriti. Da bar izdrim dok se ne oprostim s njim... Da ne primijeti... Pade joj na um da bi on mogao pozvati njene roditelje da porazgovara s njima. Poznavali su se dosta dobro. Stigli su do izlaznih vrata koja su bila velika i fratar se morao dobro napregnuti da ih malo otkrine pa da se onda lako otvore. Od napora su mu poiskakale ile na vratu i rumenilo izbilo na obraze i elo. Duboko je uzdahnuo nekoliko puta i kao da je bio iznenaen time to se vrata teko otvaraju, no nije nita rekao. Vani se ukaza svjetlo dana i veliki trg pred njima. Stali su ispred ulaza, na trotoar. On isprui desnu ruku da se pozdravi, pa zadra njenu ruku u svojoj govorei: Po uenju crkve zabranjeno je nametati svoju volju drugima uz pomo takvih metoda... Ja sam ti samo ukazao na to, za tvoje bolje... Dok je govorio osmjehivao se blago, kao to je blago i govorio, a kad izgovori ispusti njenu nakienu njenu ruku. Dobro pouri se ona dok je jo osjeala snagu da pria. Hvala vam puno! Bilo mi je korisno! izgovori i brada joj poe podrhtavati i glas gotovo da se gubio. Dovienja! Dovienja! Hvala vam puno jo jednom! Sveenik se vrati u crkvu, a Rina pree urno ulicu i stupi na trg. Htjela se to bre udaljiti od sveenika prije nego brizne u pla. Na glavi osjeti vrelinu sunca koje kao da podjari njene emocije koje je iznijela iz crkve. Otimala se da ne zaplae jer je bila sigurna da e Ditu nai u kau i da je tamo nee zatei samu. Budunost je uvijek neizvijesna bila, ali nikad kao sad... Sve je tonulo i nestajalo u paklu mrnje! Blizu centra trga, nadomak statue, zastala je. Suze joj oblie lice i takva nije mogla u Miris mora. Bla je sigurna da je Dita u kau i upita se: Kako se ne sjeti pogledati napolje, vidjela bi me. Trgom je prolazilo mnogo svijeta. Nije eljela da joj prie zbog suza i mrcvari je sa pitanjima iz saaljevanja. Pomisli da je odmah iza crkve park i potra tamo... Drei papirnu maramicu na vrhu nosa ue u park. Nije se zaustavila na poetku, ve zae dublje. Nikog nije primjeivala. Niko za nju u tom trenutku nije ni postojao do ona sama i Dita koja je eka i sigurno se pita ta li radi dosad...A i normalno je da se pita... Situacija... Situacija...

234

Rahman se prenuo. Nije bio svjestan toga da ga je prenuo um neijih koraka. Rina je ve sjedila na klupi i sve je opet bilo mirno. Pokuavala je smiriti svoje uzburkane misli. Jesam li ja to bio zaspao? Boe, je li mogue?, upita se Rahman i sjede na klupu. Koliko li je sati? Protegnu se i zijevnu. Polako je dolazio sebi i sjeti se da su ga ona tri piva oborila. Dok se on protezao Rina primijeti da nije sama. Poeli da odmah ode, ali je prvo morala urediti lice. Poe traiti po torbi. Rahman pomisli na eljezniku stanicu i krenu. Jedva je drao svoju teku glavu u koju navrijee iste one misli zbog kojih je jutros poeo s pivom. Stazica je vodila pored klupe na kojoj je sjedila Rina. Brisala je uplakano lice i pognu se da nepoznati proe. Oko klupe s tri strane je bila iva ograda koja je skrivala klupu od Rahmanova pogleda, pa ju je primijetio kad je bio ve kod nje. I protiv volje, pogled mu se zadra na njoj. Proe mimo nje bez zastajanja i udalji se dvadesetak metara, kad ga zakopka pitanje da nije i ona izgubila posao, pa se moda kao i on pita i od misli je boli glava. Ponovo mu glavom prooe izgledi svih onih u kancelarijama i izrazi njihovih lica. Ponovo kao da je sluao ta su mu govorili, vidio krajikom oka poglede koje su izmjenjivali dok su mu saoptavali da nema posla. Opet je bio u onom istom ambijentu i proivljavao ga. Meditirao je nesvjesno o onim izrazima lica dok bi se pogledali. Krilo se tu neto. Sjeti se i Ninka i svoje zbunjenosi prilikom dva tri zadnja susreta s njim. Eto, Ninka vie nema, ne via se. Mora da je otiao... Pomisli i na Ivana i njihove razgovore zadnjih dana... Nije ni znao zato ga izgled ove djevojke podsjeti na sve to. Jednostavno, u trenu zastade slutei da oboje imaju isti problem, da ih je ranio isti uzrok i iz radoznalosti, i slutnje da bi neto mogao otkriti, povrati se. Vodei rauna da se ne uplai, poizdalje, desetak metara udaljen, progovori obraajui joj se: Izvinjavam se... Dobar dan! gledao ju je oekujui da progovori. Rina je nastavila s ureivanjem lica, pa uoivi da se primie opet se pognu. Ali iz opreza podie pogled na njega hladno. Moda smo iz istog razloga ovdje nastavi on i naini jo nekoliko koraka blie. Izvini, da i tvoja rma nije propala?! U ovoj dravi propada sve, ne samo dravne rme samouvjereno i nekako drsko mu odgovori, na ta on tvrdoglavo odlui da prie jo blie ne bi li saznao neto vie. Nikad nije bio toliko radoznao kao tih nekoliko dana.

235

 Ako je neto privatno, to je drugo... Onda ne ulazim u privatne stvari insistirao je. Ve je bio koji metar nadomak klupe na kojoj je sjedila. Ja sam dobio otkaz. U stvari, poslali su me na ekanje dok se neke stvari ne rijee gore na vrhu, ali neto mi govori da je gotovo i da tu vie nee biti posla. Nikad ranije nisam uo da se gore odluuje o takvim malim stvarima. Meni su ostali duni ogromne pare. Bilo bi bolje da sam odavno napustio ja njih. Sad mi barem ne bi dugovali... Ali ko moe znati unaprijed ta moe biti. Ja plakati ne mogu da sebi olakam aludirao je na njene suzne oi i vidljive pruge na licu koje nije uspjela ukloniti. Mogu se samo doepati alkohola, pa onda kao budala pijan zaspati u parku... Po govoru je zakljuila da je taj jadni ovjek iz Bosne i pretpostavljala je njegovu nacionalnost. Osim toga, niko se drugi ne bi tako naivno otkrivao. Znate li zbog ega ste dobili otkaz? Pitam se ima li neko u ovoj dravi ko bi mi znao odgovoriti, kad mi u upravi govore jedno, radnici priaju drugo, poznanici tree, i tako. Ono to ujem esto se suprotstavlja. A ta vi mislite? Nita. A glava mi puca. ini mi se da je nekad vea od zgrade. Bila je sigurna da je on musliman iz Bosne. Poalila ga je ali ne vrijedi... Zbog njihove svijesti takva situacija i jeste. Mislila se. Dosta joj je bilo sopstvenih problema koje je i nalazila u toj bosanskoj naivnosti, pa je na kraju ta njegova prisutnost i ljutnu. Ona se pogleda u ogledalce, jo malo uredi i die sa klupe. Gledala je nekoliko trenutaka zamiljeno jo ispred sebe. Ja vam ne mogu pomoi kao ni vi meni. Dovienja! brzo izgovori pa krenu. Dovienja! Ona je odlazila, a on je nije ni pogledom ispratio. Sve mu se uini jo mranije i tee. Ostao je jo nekoliko trenutaka zbunjen, a onda i on krenu kamo je bio naumio, na eljezniku stanicu. Nekud se moralo.

236

Glava III

Bila je subota, neto iza podne. Postrojene jedinice stajale su na pisti ekajui naredbu za polazak u kuhinju. One koje su bile po rasporedu prve ve su pristizale. Ispred ulaznih vrata sale broj jedan stajao je deuni ocir. U ruci je drao plan objedovanja jedinica za taj dan i povremeno pogledao u njega pratei dolazak jedinica... Ispred je tekao neprekidni red ka podjeli i napunjenim tacnama, a kuhari su punili nove i nove. U zadnjem redu stolova, sasvim odmaknuti udesno, za istim stolom ruali su Osvit Pravni, Todor Vlahov i Redo Bosni. Razgovarali su o mladim vojnicima. Sino je bilo pune dvije sedmice otkako je pristigao zadnji val. Sva trojica se sloie da su te dvije sedmice izuzetno brzo prole. Kao u snu, ree jedan od njih. Neoekivano brzo, dodade drugi. Tom subotom je poela trea sedmica otkako se u kasarni poelo ivjeti nekako drugaije. Razlog tome su bile pripreme za vojniku sveanost, polaganje zakletve mladih vojnika. Na jutronjoj smotri, nakon podizanja zastave, deurni ocir je najavio da e u ponedjeljak na jutarnjoj smotri zamjenik komandanta, potpukovnik Damjanovi, povodom toga odrati govor. Znalo se i da e zakletva biti u narednu subotu. Prilikom takvih sveanosti u kasarnu je dolazilo mnogo civila. Tako e vjerovatno biti i ovaj put, pa su njih trojica oekivala da e dobiti nove upute za rad na kapijama, jer bi se tada, logino, trebale poduzeti posebne siguronosne mjere. Osvitu se u mislima pojavi par Toni - Pegi i sve ono to se deavalo u tom trouglu posljednjih desetak dana. Jo uvijek je bio iznenaen i osjeao je neku nelagodu jer mu je sve to bilo neobino i nekako udno zamreno. Sebi to nije mogao objasniti. Ipak je pred Bosniem i Vlahovom utao o tome. Dolaskom Ratka Jovanovia u jedinicu, u njoj se potpuno izmijenio ambijent. Opaalo se to posebno navee u spavaonici. Osvitu na um doe i on. Sjetio se kako ga je ono vee doekao na kapiji, sa onom njegovom grupom. Pomisli kako ni on, niti iko drugi nije mogao oekivati da u Armiju doe jedan tako lud ovjek kao Ratko. Ono to je on inio prelazilo je sve granice normalnog. To nije bila hrabrost kako su njegovo ponaanje karakterisali neki. Upuivalo je na sumnju da Ratkova hrabrost dolazi odnekud i iznad vlasti u komandi. To su dokazivale njegove rijei, ako bi se promiljeno i dublje protumaile i odnos jednog dobrog dijela vojnika koji bi sve to sluali i posmatrali. Osvitu je sve to toliko
237

izgledalo nelogino da ni u kom sluaju sebi nije tumaio Ratkovom hrabrou. Pokazuje da se njega u komandi moraju plaiti! To nije hrabrost, ve znak za neto drugo!... Kad su zavrili s jelom, jedan za drugim odnijee tacne u sudoper. Deurnog ocira nije bilo, bio je u drugoj sali, a na njegovom mjestu stajao je jedan od staista. Izioe i zastadoe na stepenicama. Redo uhvati Osvita za rame. Vlahov je ve razvukao usta u osmijeh oekujui da e uti neku glupost, jer se od Rede, nepopravljivog aljivdije, to uvijek moglo oekivati. Nita ne govori za onog luaka iz tvoje jedinice. Zar je i tebe ustravio pa uti? Sva trojica se osmjehnue. Za kojeg? Kao da sad ne zna za kojeg? Nema ih deset u tvojoj spavaonici! Aaaaa... Sioe sa stepenica. Zar se i kod vas ulo za njega? Vidi budale! Pa za njega se ulo u cijeloj kasarni! Ne udi me, ne udi me! Sad te eto kao i ne udi? Zna ta? Ja ne volim misliti o njemu, al hajde da se malo odaljimo pa u vam neto ispriati. Udaljie se, pa Osvit nastavi: Kad mi na um padne on i ono to on radi, raaju mi se udne ideje o kojima ne volim ni razmiljati a pogotovo priati. To mi sluti na neto... Ponekad mi se uini kao da u otkriti, ali opet mi ostaje nejasno. Sve osjetim kao da ostane zatrpano negdje u meni i udaljeno od mog jasnog razuma. Kao kad je neto skriveno u tami ili u dubinama mutne vode. Ne otkriva se. Ne ispliva na povrinu. Ono to je osjeao to nije znao da iskae. Vlahov se bio uznemirio. Bi mu neugodno ali dobro proe. uo sam da u vaoj spavaonici nema vojnika koji se njega ne boji. Samo neki to skrivaju, nee da kau. Onda misli da se bojim i ja i da skrivam? ovo svake noi iz kantine nosi pive i ispija s kim mu je volja. Nita ne krije. Ba ga briga. A ostali u krevetima moraju muriti i zaepljivati ui. Praviti se da nita ne vide i da nita ne uju. Eh, u to doba sam obino na kapiji. Ali, lud jest. Tu nema rijei. Vidjeemo hoe li poslije zakletve tako. Ne znam. Prialo se da e ga otpustiti.
238

 Dobro, de ispriaj nam ta si mislio. Asfaltirana staza na kojoj su stajali nije bila ira od metra, pa su vojnici pored prolazili u stroju. Nastavie malo dalje i opet zastadoe na stazi koja je vodila prema sportskim terenima. Ovdje smo sami ree Osvit, pa nastavi: Sluajte ta se dogodilo sino. Ona dvojica se prvo pogledae pa se zagledae u Osvita. U Vlahovu se neto napinjalo jer je njemu bilo jasno ta je sa Ratkovim ponaanjem na sceni i nije mnogo elio da Bosanci o tome kopkaju... etkao sam se na kapiji iz dosade. Proimao me osjeaj da u kasarni nema nikoga. Stvarno niko se nije ni vidio niti se ko uo. Znao sam da dolazi vrijeme za veeru i da u uti kad jedinice budu postrojavane na pisti. U tim svojim mislima zauh krike i glasnu viku sa psovkom i sve to u ritmu tranja u emu se lupa izama o beton posebno ula. Trgnuo sam se, ali nisam imao vremena potrati ita vidjeti. Ve je bilo prestalo. Kao kad se neto srui i utia. Tek onda u stvari shvatim da je to bila lupa vojnikih izama i da je neko nekog jurio da ga ubije. Prvo sam nainio nekoliko koraka u pravcu pote. S tog mjesta nikoga nisam vidio, pa sam oprezno nastavio jo malo dalje imajui na umu oruje i moda u pucnjavi da bih mogao biti i sluajno pogoen. To me stvarno presjeklo. Bio sam pomislio i na onog vojnika to se nedavno ubio. Stiem do kraja pote i ugledam jednog ocira kako brzo stazom umaknu kroz ulazna vrata u komandu. Ruka mu je bila na futroli pitolja. Zastao sam i stojim, i ocira vie ne vidim, ali imaginacija mi se ukljuuje i prepoznajem da je to bio kapetan Jaari, deurni ocir za taj dan. Trebao bi se vidjeti jo jedan raunam, po registrovanom snimku koji mi je ostao u mozgu. Ne vidi se, i to me opominje da pourim na kapiju... i upravo tad, kako ga ti nazva luak, oglasi se obraajui se ba meni i izvirujui iza oka zgrade drugog bataljona: Mamicu im jebem albansku! Hoe srpsku zemlju da cepaju i da takvi nose ocirsku uniformu JNA! Separatisti!!!... Ide prema meni i u pauzi, dok ne govori, naginje iz ae. Vidim da pije pivo. U drugoj ruci tad sam ugledao grli od druge ae koju je razbio. On nastavio da psuje i breke, a ja shvatam ta se to desilo, i da je on u stvari jurio za kapetanom Jaarijem da ga onim staklom zakolje. Strah me to mi se primie, a onaj grli ne baca iz ruke. Meutim, ne miem se i pitam se kako u ako jurne na mene!?... Redo se glasno nasmija i povue Vlahova za rukav. Smij se ti! Ma, alim se... Pa moram se smijati!
239

Osvit se obrati tamnoputom Makedoncu zagledajui ga pravo u oi: Zamisli! Bi l mu ti u tom trenutku mogo vjerovati? Shvatio sam da je kapetan ispred njega bjeao! Ne, ja to ne mogu vjerovati! ta je bilo dalje? Meni se obraa lijepo, da voli Bosance i nudi mi pivo da s njim popijem. Depovi od bluze naduti, puni pivskih aica. Odbio sam i okrenuo se da idem na kapiju, a on se okrete i ode natrg jednako brekui neke nerazumljive rijei. Onda se opet okrenuo i vie mi da voli Bosance, ali da e Albance pobiti. A zna li ta je uradio poslije? upita Redo. Ne znam odgovori Osvit. Otio u komandu traiti Jaarija i onda su ga tu uhvatili i smirili. udili su se, pa Osvit jo dodade: Jednom mi je sam reko: Sluaj me Pravniu! Ne mogu da sluim sa decom. Videt e na zakletvi biu u civilu, sa bradicom i u drutvu kapetana Riste i majora Lazarevia. Zvualo mi je smijeno! Osjea se njima jednak Redo e. Ne osea, ali bie sve kako ti je rekao. Videete napokon progovori i Vlahov, pa poto to svu trojicu povue u razmiljanje malo se uutae. Kako ti zna? upita Osvit. Pred nama je. Videe te. Rastajali su se. Osvit je polazio u spavaonicu a druga dvojica krenue ka prijavnici kod komandira Marinka. Htjeli su od komandira doznati ima li kakvih novosti odozgo vezano za zakletvu. Prije desetak dana, Svetlana je uvue, oko devet i trideset, dola na kapiju. Prila je nasmijeena i simpatino rekla da ima sastanak s Tonijem. Osvit se takoe nasmijeio pomislivi da je to sad neto novo u njihovoj vezi, jer je dosad uvijek prethodno bio obavijeten. Bilo mu je u prvi mah neobino, no pomislio je da mu Toni i ne mora uvijek prethodno rei. Mrak je ve bio gust, ali ga je sa ulice razgonila ulina rasvjeta, a prostor oko kapije bio je odlino osvijetljen sa dva reektora koji su stajali na krovu duge zgrade. Radi predostronosti zamolio je Svetlanu da ode s druge strane ulice i da tamo saeka. Dok joj je to govorio stajali su uz straarsku kuicu. Ako mi dozvoljava radije bih se uvukla ovde, unutra... Neu se videti. Nije dobro znala govoriti bosanski, pa je ubacivala makedonske rijei i akcenat joj je bio makedonski, to je Osvitu bilo simpatino.

240

 Ne znam ta bi Toni mogao pomisliti kad bi te naao tu ree Osvit razmislivi, a u stvari je vie mislio na papire, dokumenta koja su bila tu, iznad njene glave. Ima on u tebe poverenja ona e i nasmija se. U mene nema ta da ima ili nema, vano je da on tebi vjeruje smijao se Osvit. A ako ba hoe, ostani tu! Ona se uvue unutra. Sad sam i ja vojnik. Neustraivi straar. Vidim. Ne boji se tame... Ovo kod vas u vojsci je sve neto po meri. Kad bi ti ovde uvukao se, taman je toliko pogledala je iznad glave. A ta vam je ovo? On zavue samo glavu da vidi na ta misli iako je pretpostavljao da se radi o vojnikom injelu. To oblaimo kad je jako hladno. Obuci ga da vidim kako ti stoji. Osvit provue ruku, skide injel sa vjealnika i obue ga. Bilo je i njemu prvi put da se vidi u njemu. Lepo ti stoji. Ko ocir si! Osvit skide injel i vrati ga na mjesto. Bio je teak. Jesi li dobro upoznao Tonija? ovjeku treba mnogo vremena da nekoga dobro upozna... ta znam? Dosta smo se zbliili i jako je drutven. Ona je digla ruke iznad glave i pokuavala dodirnuti plafon straarske kuice u kojoj je stojala pod izgovorom da bude skrivena. Onda, dok ju je gledao otpoe izvoditi jedan ples a dojke su joj se izbacile jo vie, pa je sve tee odolijevao... Je li Toni Bosanac? Valjda jest. Ne znam gdje je roen, ali ivi u Sloveniji. Ne mogu se sjetiti je li mi to reko. Uglavnom, ima neke veze sa Bosnom dok mi o njoj esto pria. Voli je... Znam. Zna li ti njegovo prezime? A zbog ega mene sad ispituje o njemu? Tako. Radoznala sam... Proveravam. Podsjeti se onih Tomislavljevih savjeta kad je odlazio sa kapije i postade siguran da se izmeu njih dvoje neka igra oko identiteta razigrava. Toni Pegi... I kad je Osvit na pozivnici proitao Tomislav imunovi, da mu je ovaj rekao da se sluajno ne prevari i kae njegovo potpuno ime. Zato od nje krije ime? Moda da ga ne moe traiti u kasarni ako
241

bi neto...?! Vjerovao je u tu priu poslije upoznavanja prve veeri, ali sad je u igri bila druga pria! Postajao je sve radoznliji. Tako se po ko zna koji put Osvit pitao u istinitost svojih slutnji govorei sebi: Negdje u dubinama due kao da se nalazi sve zapisano to se deava. Zbog toga naslutim i kao da osjetim neku igru za koju sam, ini mi se, oduvijek znao da e se desiti! Ima neto to zna sve, apsolutno sve to se deava, to se desilo i to e se desiti. I krajikom usana se nasmijei jer mu je to izgledalo vie kao smijean zakljuak nego kao realnost. Ne znam najzad odgovori poslije due pauze. Toliko dugo ti je trebalo da mi to kae? I opet na kraju nita mi nisi odgovorio. Pokuavao sam se sjetiti da li znam. Meni je dovoljno samo Toni. Ja ga tako zovem, jer tako se predstavio. Morao si videti na pozivu za vojsku koji je bio duan pokazati! Zapriali smo se bili, pa mi je stigao jedan drug i pustio sam ga tako... Svetlana se i dalje smjekala kao da joj je bilo svejedno. Sviaju mi se tvoje oi... Lepi si od njega. Vie mi se svia. Bolji si od njega u svemu... Te ga rijei udarie kao grom... Bi zateen, zbunjen. Leei na krevetu Osvit je gledao u to to mu se desilo prije desetak dana na kapiji i razmiljao udei se tome kako mu je pogled ostao prikovan za njene usne. Vidio je i da je pruila ruke prema njemu i da su mu izgledale kao sjenke sve dok nije osjetio njihov dodir... I krenulo je... Moda bi ipak bilo najbolje da sam se tada suzdrao... Ve sutradan sam bio otkrio da nije bila ni dola njemu na sastanak, ve eto... Nije mi preostalo nita drugo nego da sad utim i skrivam svoju glupost prema vojnikom drugu. Tako je izmeu nas dvoje poela prljava ljubavna igra, a izmeu nas troje zapetljavanje odnosa... Ma, zavrie se sve kad odsluim i odem... Polako je uranjao u san, kad Stipe prie krevetu i sjede. Bio je uznemiren i zamolio je Osvita da iziu vani, da proetaju do kantine. Ne mogu, Stipe, majke mi! Malo bih se opustio, a poslije moram u grad. Imam sastanak s jednom osobom u etiri sata... Moe sutra ako hoe. Stipe ustade i ode. Nije se ljutio. U spavaonici se prialo da se Ratko nalazi na ispitivanju. Niko nije znao gdje. Uglavnom, u spavaonici ga nije bilo. Vojnici su osjeali mir. Mnogi su eljeli da se ne vrati. Naravno, bilo je i onih kojima je bio drag, a nekima ak i uzor.

242

Jedan od mladih vojnika iznenada irom otvori vrata spavaonice i viknu iz sveg glasa: Ratko nam se nee vie vratitit! Sad sam uo u kapetanovoj kancelariji derao se on pun sree. Za samo nekoliko sekundi ostali vojnici iz spavaonice su ga opkolili. Njihovo uzvikivanje, urlici i krici stvorili su veliku buku, a zadovoljstvo se irilo kao u pobjedonosnim trenucima na sportskim terenima. Svi su se veselili, pa i oni koji su utljivo skrivali da im je Ratko dobrodoao. Taj dumbus probudi Osvita. Otvorio je one kapke i gledao vojnike to su se nali u jednoj hrpi, gmizali jedan preko drugog po podu, putajui krike zadovoljstva. Podsjetie ga na radost nakon pogotka na utakmicama. On se podignu i sjede na krevet. Dolazio je sebi nakon dubokog sna. I njega zahvatie njihove emocije, pa iako nije prilazio grupi pred vratima, bi mu potpuno razumljiva njihova razdraganost. Tode Vlahov i Redo Bosni na vratima prijavnice su se rastjali od komandira uz nekoliko ala, a na ploniku ispred zgrade zastadoe neodluni kud bi dalje. Ili u spavaonicu ili kod jednog vojnika u dugu zgradu. Hajmo u spavaonicu. Moda se Osvit sad priprema za izlazak u grad ree Tode, pa nastavie stazom. Dogovarali su se da njih dvojica ne izlaze, a kad malo zahladni da e u kantinu na pivo, da ubiju vrijeme. Uz samu ogradu parka, nasuprot stepenitu zgrade komande, paunovi su neometano pasli travu. Eto, bilo bi bolje da si paun. Bio bi komandantov miljenik... Tepao bi ti komandant jedne kasarne naali se Redo. Idi ti, sagni se i pasi s njima, a ja u s komandantom tepati tebi. Sigurno e te ostaviti na miru uzvrati tamnoputi Makedonac istom mjerom. Pria o komandantu i paunovima navede Redu na priu o Salki. Sino ga je vidio i priao s njim pred pragom pritvora. Vraao sam se s kapije broj tri. Neto me navelo da proem tuda i vidim ga. Nisam ni znao da je doo. Sjedio je na pragu i bio zamiljen. Zastanem i sa staze zagledam se u njega, a on me nije ni primijetio. Misli se, misli... Otio daleko. Onda mu se ja javim. Dok je Redo priao, pribliavali su se stepenitu zgrade u kojoj su spavali. Istovremeno je Osvit izlazio iz zgrade. Zbog onog ta se deavalo u spavaonici misli su mu jo bile na Ratku. Bie mi zaista udno ako ga na zakletvi vidim ovdje u kasarni pored ocira! Zar bi mu to mogli dozvoliti? I jo da bude u
243

drutvu kapetana Ristia i majora Lazarevia!.... Sa bradicom! ta bi to znailo?! Uto zakorai na prvu stepenicu i ugleda ovu dvojicu koji su poli u zgradu da isprate njegov odlazak u grad. Oho! Kako se momak uredio! dobaci Redo vidjevi na Osvitu sve novo. Krenuo si...? nastavi Tode. Jesam. Idem kod prijatelja. Mi emo kasnije u kantinu. Na izlazak, izlazak je tamo. Onda, vidimo se veeras Osvit e, a Redo ga povue za rukav: Stani malo da ti neto kaem. Osvit zastade oekujui da e mu rei neto u vezi sa zakletvom. Zna li da se Salko vratio? Iz zatvora?! Vidio si ga?! Vidio sam ga, bio s njim, priao. Vidi, a u jedinici niko nita ne pria... Ne zna se. Prespavao je u pritvoru nastavi Redo. I veeras e, a onda e ga, nada se, vratiti u jedinicu. uo sam da je to zbog onog luaka... Da se ne bi potukli. Kad smo kod luaka, eno se u spavaonici mnogi raduju. Vele da su ga otpustili. Vidi, to je to. Uinilo mi se da ima i onih koji tuguju to e biti otputen. Vidi ti, sve ee se deavaju udne stvari. Ja to ne razumijem , zakljui Osvit za sebe. Makedonac je bez rijei propratio razgovor. Imao je svoje miljenje o svemu to se deavalo, ta se deava i ta e se desiti, ali ga nije iznosio. uvao ga je za sebe. inilo mu se da su to krupne stvari koje su zadirale u samo srce drave. Bilo mu je jasno kamo su stvari krenule, ali ne i to kako e se zavriti. To, mislio je on, nije znao niko do Boga. Za Muslimane je malo izgleda. Za njih je vrijeme isteklo... U Kafanici se nalazilo nekoliko gostiju. Za prvim stolom desno od vrata sjedila su dva uniformisana podocira. apke su odloili na sto, jednu do druge. Bili su mladi i vrlo uredni. Uz pie su razgovarali dosta neujno i povjerljivo. Dao je stajao uz ank i razgovarao s potarom koji je navratio da na brzinu popije kafu. Otvorio je odmah okanji i gurnuo ga pred potara. Dobro e ti sjesti uz kafu. Na vrata uoe dva djeaka. Mogli su imati po desetak godina. Jedan je u ruci drao neki papir. Doli su do anka, potaru iza lea, iekujui prodavaicu. Pogledavali su potarevu veliku crnu torbu koja mu je visila o desnom ramenu. Vjerovatno su se pitali koliko u njoj ima pisama i novaca od penzija.
244

Kad im se prodavaica obrati, onaj s papirom poe itati, a Jelena se nagnu preko anka da sama uzme list kad ugleda Osvita koji je upravo prolazio odlazei u grad. Istovremeno i on pogleda da vidi koga ima unutra. Ona zapazi da je veoma uredan u svojoj uniformi, ali on ieznu iz njenog vidokruga, a da ga se nije dovoljno ni nagledala. Nastavi s poslom, donese stvar po stvar sa spiska ne isputajui spisak iz ruke. Poslije svake donesene stvari ukucavala je cijenu na kasi, a pred oima joj je lebdio Osvitov lik. teta to ga Dao nije ugledao. Sigurno bi ga pozvao unutra i mogla bih ga se nagledati. Ali, Dain reeks je spor, kad je ovako pijan, da... Kao jeev hod pomjera se... Zavrtio mi je mozak taj vojnik... Stvarno bih ga voljela sresti nasamo... Ve odavno ga nema ni u kupovinu... Druge vojnike puta, a on ne dolazi... Osvit doe ispred zgrade kina. Bilo je tu mnogo mladog svijeta. Okupljeni mete se micao ka ulaznim vratima, a pristizalo ih je jo i to u valovima. Da li se i ona nalazi u toj guvi?, upitao se, pa se izmakao i stao uz saobraajni znak na uglu ulice. Bio je u uniformi i oekivao je da e ona njega prva primijetiti. Ipak, traio ju je pogledom... S druge strane ulice, namignula mu je. On joj uzvrati. Saeka da auta prou, da se upali na semaforu crveno svjetlo i da ona zatim moe prei ulicu. Samo mu je dala znak da je prati i on krenu za njom... Zaljubljenoj Jeleni u trenu sinu misao da je on na smjeni od sedam sati i doe joj na um rjeenje. Idealno, inilo joj se ve da ga osjea u svom naruju, punog elje i presrenog to e joj uskoro uiniti ljubav... Kad je potar otiao, Dao se pridruio podocirima, a kad su i oni otili, ostao je sam za stolom. On i Jelena nisu razgovarali. utali su svako u svojim mislima. Osvit ue za njom u polumranu prostoriju prilino ruevne kue izmeu dvije zgrade... Dotle su se sa ulice uvukli uskim i niskim hodnikom, prljavih zidova. Ovo je izgleda gradska jebhana za siromane, mislio je dok je u polumraku pazio na ta stavlja stopala. No, njemu u uniformi vojnika, i hiljadu kilometara daleko od kue izgled jebhane nije puno znaio. Sretnik sam jer kao vojnik imam priliku uhvatiti za guzove. Osim toga, Pegi je bila lijepa, zgodna, da se on udio ta ona uopte trai s vojnicima. No, za Makedonke je bio sa sjevera, a to puno znai... U Poljanici je vladalo miljenje u to vrijeme kod mnogih da je na sjeveru sigurnije i u povjerenju se prialo da bi rat mogao izbiti u Makedoniji, sa Albancima, te tim primjerom upozoriti ostale kako se moraju ponaati. A ta ako trai svoju ansu za ozbiljnu vezu. Tu misao odbaci od sebe. Stie i zastade na otvoru gdje su nekad bila vrata.
245

 Ovde smo neprimetni ona e dok joj se primicao. Poto joj je stajao iza lea, poe rukama da je odmah uhvati za guzove, ali pomisao da ona moe pomisliti kako je samo zbog toga..., vrati mu ruke nazad. Onda proe ispred nje, povue je k sebi da je poljubi. Ona izmaknu glavu, okrenu je i pripali cigaretu koju je ve drala u ruci. Hoe li ti jednu? Zna da ne puim. Od jedne nee propuiti. Dobro. Daj... Ispred njenih nogu se nalazio komad kartona. Ona ga odgurnu nogama do zida i polako se spusti na njega. Njegove oi su sijale. Dok se saginjala da sjedne, pojaala mu se elja da je stegne. Zato je obukla hlae? Osjeti zatezanje u gaama, pa se namjesti. Bila je leima naslonjena na zid i hladno ga gledala. Ba na tom mjestu, njoj iza lea, zid je bio najvie oteen i vidjela se crvena puna cigla. Odluio si stajati? Njegovo razgledanje prostorije uinilo joj se glupim. Gledam na ta bih sjeo. Pored toliko kartona? Djevojice moja, mislio je, u sredini u kojoj sam odrastao svak bi rekao da se po ovakvim mjestima kriju ejtani. Zato se moram pripaziti da ne nagazim, jer vidim emu ovo mjesto jedino slui... U stvari, nisam drugaije ni oekivao, ve sam i sam elio da naemo bilo kakvu rupu... Da budemo sami... Ali, ipak... Pogled na svaki od kartona koji su bili tu izazivao je u njemu gaanje, jer je zamiljao da je na svakom raeno ono zbog ega je i on tu. Napokon, uze jedan veliki karton i stavi ga pored nje. Ta za koji tren e je povaliti na njemu! Oko njih je bilo mnotvo opuaka i zrak je mirisao na uruene zidove i izgaenu zemlju. Kakvi smo mi ljudi?! Zbog one stvari nosom bi zagnjurili i u govna! Nalazio se ve pored nje i nastavio... Bio je njean, ubjeivao je u ljepotu onoga to ini, govorio joj da eli s njom provesti cijeli ivot. Polako, ne uri se. Nismo se jo dovoljno upoznali... Ne znam ta mi je bilo ono prvo vee... Ne znam ta mi je bilo. Nisam ja laka kao to si mogao pomisliti... Nemam jo ni tvoju sliku. On se malo smiri, prui ruke niza se i upita se ta joj je danas. Sjeti se da je jue Toni bio kod njega u spavaonici, sjedio na njegovom krevetu i rekao mu da je upravo doao iz pote, da je telefonirao i priao s njom. Bilo mu je udno i vjerovao je da izmilja. A i ako je izmiljao, vjerovatno je imao razlog. Samo ga Osvit nije znao. Trebalo je odgonetati.
246

 ta e ti moja slika? Ima mene. Treba mi. Eto, kad odem spavati da poljubim tvoju sliku. Ljubim te i tako zaspim u mislima je imala psiho magijske meditacije koje daju uvijek rezultat. Da sam znao donio bih ti jednu. Neku... Vojniku. Pa imam, samo iz vojske. Neu vojniku. Hou neku prije vojske da vidim kakav si bio. ta u kad nemam. Nek ti tvoji poalju... Sme li svojima rei da ima curu? Da je Makedonka? Zato ne bih smio? Provlaio je lijevu ruku iza njenog vrata. Ona se nije protivila. Onda ju je polako, malo pomalo, podvlaio ispod koulje. Hvatao je dojke, jednu pa drugu. Podizao ih i milovao. Vidi kako hoe...! Samo joj treba pronai icu!... Seks je i njoj privlaan, ko i meni! Nastavljao je sve hrabrije. ta u kad moram ovdje! Kad se boji da je iko vidi s vojnikom! Ona mu se preputala kao grana od trenje kad bi je privlaio k sebi, a trenje mu bile sve blie i sve slae... Bio je sve vri i jai. Dok je klizio prema njenim usnama, vatra iz njenih obraza grijala ih je. Taman kad joj htjede zagristi usne, ona upita: Ima li curu u svom mestu? Nemam. Stvarno? Zaista nemam. Vjeruj mi. Istinu ti kaem. Jesi li imao? Jesam. Pri tom pomisli da bi bilo bolje da kae da nije, ali bilo bi glupo. ta me onda lae? ona kao htjede da ga odgurne, no on ubrza: Ne laem, majke mi! Nismo vie zajedno. Zato? Ne mogu vjerovati enama. Ni meni, znai. Onda... Tebi vjerujem. Nismo razdvojeni, nisi daleko, zna? A kad bi odlazio ostavio bi me? Ne bih. Nee vie nikad biti vojske, pa da moram... Sad odsluim i nikad vie. A ima li ti nekog? Da i ja pitam tebe. Ne bih sada ovde bila s tobom. Slatka si mi ko med. Daj mi da te imam. Gorim od elje... Zato da se muimo kad smo oboje eljni?...
247

Ubrzo se pojavie prvi uzdasi i slatki ljubavni krici. Vojnika ljubav je neto posebno... Dao je sjedio na stepenicama ispred Kafanice i priao s mladiem koji je stajao podno stepenica. Mladi je na sebi imao plavi kombinezon i s radilita se vraao kui. Nije elio da onakav, od maltera, ulazi unutra. Pored njih prooe dva vojnika i uoe unutra. Po nedavno oguljenim glavama vidjelo se da su novi. Svaki od njih kupi po keks Petit beure i po litru soka. Platie i krenue ka izlazu. Inae, kapijai svakom vojniku koji ide pored njih u kupovinu uvijek iznova ponavljaju da poure to bre mogu, jer su ti izlasci mimo propisa, pa su i njih dvojica to nosili u glavama. Poznajete li onoga vojnika na kapiji to vas je pustio? zaustavi ih pitanje prodavaice upueno njima, jer su u tom momentu oni bili jedini unutra. Ne poznajemo odgovorie gotovo uglas. Znamo samo da je stari vojnik dodade jedan od njih. I nita vie ne znate o njemu? Ne. Nismo u istoj jedinici gotovo uplaeno ree isti. Ja znam samo da se zove Pravni onda ree drugi. I, opet je dozvolio da iziete? Obojica slegnue ramenima kao da se upitae ta ona s tim eli?! No, nita ne rekoe i ostadoe stajati kao da ekaju dozvolu od nje da mogu otii. U ostalom, nije bilo prvi put da ih je pustio i nikad ih nita nije pitao. Hoete li vi za njega neto uiniti? upita Jelena. Hoemo. Vrlo rado. Dobro, ponesite mu ovu ibicu, ostala mu je danas ovde. Oh, kako si ti nas uplaila ponovo e govorljiviji. Pomislio sam da se neki ocir krije tamo iza vrata ree gledajui u vrata magacina, pa uze ibicu i gurnu je u dep. Pratiu vas da li ete mu je vratiti ljubazno se smijeila Jelena. Ne brinite. Onaj utljiviji izie prvi, a kad su gotovo izili, ona dodade: Sledei put e vas pustiti jo lake. Uveriete se. Gledala je za njima, posebno u onoga kod kojeg je bila ibica sve dok nije vidjela da je predao ibicu, a onda se zastidjela same sebe. Osjeala je da joj se lice zaarilo, kao kod djeteta kad uradi neto loe. Bi joj to istovremeno i smijeno i glupo, i lijepo i runo. Neko vrijeme drao ju je taj osjeaj, no povratka nije bilo. Poruka je stigla. I to pismena.

248

U centru grada, odmah ispred kaa Stari drug, Svetlana je urei se priala svojoj najboljoj prijateljici o novim vezama i traila od nje pomo. Videemo se kasnije. urim kui. Rei u da sam bila s tobom celo popodne. Ako mi mater bude proveravala da zna! Zna nju. Proverava me otkad sam upoznala onog vojnika. Ustanovila sam... Ma ispriau ti sve sledei put u mislima je imala identitet Tonija i njegovu mudrost da se predstavi kao Bosanac, ime vjeruje da e je dobiti. ao! Ona pouri pravo kui. Osvit se ponovo zapita koji je razlog da mu je prodavaica poslala ibicu? Zagledao se ponovo i opet mu nita nije bilo jasno i nije se sjeao da ibicu treba otvoriti jer je unutra vana poruka na lukav nain poslata. On vrati i ovog puta ibicu u dep. Nastavio je etati tamo amo uz vrata kapije, a kopkalo je u njemu. Otkad ja to ponovo propuih? I za koga? Nije znao iz koje su jedinice oni vojnici, niti je bio siguran da bi ih prepoznao, pa da bi ih mogao pitati. Ko se stvarno s njim simpatino naalio? Mora da su ovo Daina posla. Na neto bi ga upuivalo... Opet izvadi iz depa ibicu. Nije mu dala mira. Ovaj put uini mu se da je tvra nego to bi trebalo i neto mu ree da pogleda i da e unutra neto nai! Kao da je dobijao glas!? Jelena je, plaei se da bi je nekom puau mogao dati i time joj nanijeti nesagledive posljedice, svom snagom svojih emocija eljela da Osvit ibicu otvori i posmatrajui ga iz kafanice govorila: Otvori...otvori... - i sve zamiljala da vidi kako ibicu otvara, ita i raduje se...ak je bila odluila da ubrzo zatvori i da u prolasku pored kapije doapne Osvitu ta treba da uradi onako brzo bez zastajkivanja i da nastavi kao da odlazi nekud ulicom Vase Miskina. Zaista, u jednom momentu, Osvit otvori ibicu... On izvadi papir i razmota ga. Bosanecu moj! Sunecu moj! U meni si oivio elju za ivotom... Razveselit e me kao to sunce grane i zracima svetlosti razveseli jutro. Oseam te u srcu i u dui. Sija poput zlatne iskre. Moda si ve primetio da poinjem raditi ujutro od sedam, kao i ti. U ponedeljak u doi pola sata ranije. Doi! Zna gde u biti. Videt e me! Ali pazi da te niko ne ugleda kad bude ulazio, Bosanecu moj! Sunecu moj!... Nestrpljiva sam! Potpisa nije bilo, ali on je razumio. inilo mu se da mu je tijelo postalo plamen i da trepti. Ispunjavalo ga je toliko zadovoljstvo da mu se inilo da lebdi. ta je ovo? Krenulo mi je! Iznenada! Ostvaruje se ono za im sam udio. Sastanak sa Pegi, pa jo jedna veza! Nestvarno! Pomisli da bi ga prodavaica mogla gledati, pa da ga je i ono prvo vee

249

mogla vidjeti... Na um mu padoe i njegova nona putovanja koja su mu, dok se nalazio u njima, davala slian osjeaj. Sad ona dva vojnika misle da puim i ako me nekad upitaju za cigaretu podsjetit e me na ove momente. Razmiljao je o enskoj psihi i zamiljao njene bujne grudi. I ko e doekati ponedjeljak ujutro! Smrkavalo se. No se sputala na sportske terene, zgunjavala se, lijepila za tlo naizgled inei sve vru vezu izmeu nebesa i zemlje. Du sportskih terena, gdje je bila i mea kasarne, osim zelene iane mree bila je i gusta, uredno oiana ivica, visoka oko metar. Ona je razdvajala kasarnu od ulice. Nije se dobro vidjela u mraku, emu su doprinosile i guste kronje oblinjeg visokog drvea. Jedan debeo snop svjetlosti probijao se kroz tamu i padao na konjia, jednu od sportskih sprava na terenu. Salko je piljio u konjia, a u mislima bio na kapiji broj tri, stotinjak metara dalje. Stajao je na vratima pritvora i prisjeao se svojih kasnih povrataka iz grada, upravo na tu kapiju, i to zbog mraka. Kapijai su ga simpatisali. Posebno mu je ostao u sjeanju njegov zadnji prolazak tuda, kad se vratio iz sela Popareva gdje je proveo vikend s Anom. Sada mu je bilo udno to je onda bio onako nemiran. Onda mu se inilo da ima itava jedna vjenost do ponovnog susreta sa Sonitom, a sada vidi da je sve brzo prolo. Sada mu nita nije bilo veselo. Sve je bilo tmurno, ispunjeno tugom zbog onog to je proivio. Pomisao na susret sa Sonitom unosio je u njega osjeaj neizvjesnosti. Sve to to sam inio bila je ista i naivna glupost. Ako ona ne bude nita doznala i ja budem mogao slagati zato su me kaznili neu moi slagati sebe. Moja savjest e me nagrizati i u meni pei... Kao da je ispitivao samog sebe, svoju iskrenost i kao da je elio u dubini sebe da iskopa iskru iste, blistave svjetlosti koja se skrivala iza materijalne sebinosti i sveg onoga to je inio i bio spreman initi kako bi udovoljio svome egu. Iskra je odmah nestala ali u Salkinom razumu se neto mijenjalo. Ta istoa je u stvari znanje koje se otkriva i po kojem se lanom i grijenom egu sudi! To je sudac kojem se ne moe slagati. To je mudri ispitiva savjesti...Suze su mu tekle niz obraze, osjetio ih je ali ih nije brisao. Ostao je tako jo neko vrijeme. Prespavao je cijelo poslijepodne, od ruka. Znao je da sad san nee lako na oi, te se pitao ta bi i kud bi. Ne vrijedi ni razmiljati o onome to se ne moe ispraviti. Da ga ne bi vidio deurni ocir, oprezno je proao ispod zgrade, preao preko staze i utrao u park. Naspram ulaza u potu izaao je iz parka i preko parkinga nastavio ka kapiji. Osvit je stajao u straarskoj kuici i gledao prodavaicu Jelenu koja se nastojala osloboditi nekoliko pijanaca da bi zatvorila radnju.
250

Dsetak metara od kapije, Salko je zastao. Nije vidio nikoga i pomisli da se vrati, jer bi se moglo pomisliti da hoe pobjei.... A kud bih ovakav? Ko robija sam!... Nemogue je da nema nikoga! Mora da je tu negdje! I poe zvidukati. Osvit izie iz kapijake straarske kuice, okrugle poput stuba i pojavi se na vratima. Ooooo!... Pa gdje si ti? gotovo viknu i krenu mu u zagrljaj. Malo su priali stojei na parkingu duge zgrade, a onda su preli s vanjske strane. Salko je bio u straarskoj kuici, a Osvit pored njega. Nekoliko pijanih ljudi se opratalo ispred Kafanice. Prodavaica izie, zakljua i brzo se udalji. Sjeam se, ko da te sad gledam, kad sam stajao u stroju na pisti i ispraao te pogledom, a tebe dvojica odvedoe u pritvor. Umakoste niz onu stranicu pored pote i od tad nita o tebi nisam uo. Mislio sam da se vie nikad neemo ni vidjeti... Priaj mi sada ta ti se dogaalo? Nekoliko trenutaka bio je zamiljen, a onda mu poe priati o svemu ega se sjeao. Nekoliko puta je naglasio da mu je jo uvijek mnogo toga nejasno, prije svega otkud i zato onolika ispitivanja u zatvoru. Ko da sam bio od velike vanosti! U nekoj tajnoj organizaliji. Priao je i o svojima u Sarajevu. Neko im je ve puno toga prenio, a i oni su ispitivani. Najvie otac. Njega su ispitivali na poslu neki visoki efovi... udno puno toga! udno! Poslije Salkina odlaska, Osvit je dugo razmiljao o svemu tome... A i njegova veza sa Pegi i ovo sa prodavaicom bilo mu je magino, nestvarno. ta se to deava? Ni u ta nije bio siguran. Sve je to nejasno, udno i nekako nije mirisalo na dobro.

Glava IV

Ninku je brada porasla i poprilino mu pokrivala lice. Bila je crna, poput ai, a crne oi ispod gustih obrva, inae blagog izgleda, na mahove su djelovale strano. Obino je tada razmiljao o zbivanjima u Jugoslaviji. U zadnje vrijeme se sve ee etkao uznemiren kao pomahnitao konj i tada mu je postajalo sve oiglednije da je kasno da bi se u miru moglo neto rijeiti i spasiti, pa da bi stvari za njih, Srbe, ostale kao to su i bile. Jo od ranije, a posebno od Drugog svjetskog rata, mi Srbi smo verovali da emo uzeti Bosnu, a Hrvati sad odjednom kao
251

da postadoe blii tom cilju! Opcija naeg jo jedinog savetnika sa Zapada u kojeg verujem, Francuza, topi se! Voleo bih se sad s njima posavetovati lino... Smanjile su se kolonije i njihova mo i oslabila njihova pozicija! Ipak,... elio je ponekad da ne razmilja toliko o tome, jer ga je obuzimao strah i crne misli. Toliko crne da mu se znalo sve zacrniti u svijesti. Slutio je, a ta ga je slutnja guila u prsima, da bi bilo najbolje rjeenje kad bi sada svi dravljani Bosne i Hercegovine mogli u svom nacionalnom duhu biti ispunjeni bosanskim nacionalnim identitetom jer bi bio garancija da nee prihvatiti Hrvatsku. Od te patnje, od koje nije mogao pobjei, u njemu se naziralo da je itav vijek srpskih nastojanja postao uzaludan. Kad bi moglo, trebalo bi se vratiti u istoriju i sve stvari okrenuti drugaije rekao je komandiru policije u autu dok su se vraali iz grada. Ovaj mu nije nita odgovorio jer je vozio po uskom i krivudavom putu i bio skoncentrisan na vonju, a Ninko je zautao i raunao do kog bi se to vremena trebalo vratiti unatrag. inilo mu se ak i u vrijeme prije nego to je osnovana Mlada Bosna, jer od tad je sve podmuklo krenulo. Poslije je Bonjaka i zvanino nestalo. Hehehe... tukao je pesnicom po koljenu. Potpuno mi je razumljiva ondanja srpska zamisao i elja: da bi granica na Drini nestala, da bi se dve srodne nacije spojile u jednu, srpsku nacionalnu i dravnu organizaciju i da bi se na taj nain uzela teritorija. Bilo je pored toga i drugih stvari koje su srpske mislioce nagnale na takav odnos naspram Bosne... Upravo je danas najvee zlo to taj proces srbizacije nije dovren. Boe, zato taj proces nije dovren? Isteklo je vreme... Boe, zato je isteklo vreme? Je li to znak da nismo bili u pravu ili nas stavlja u iskuenje? Ispali su na istinu, na ravniji i iri put. Izvini, neto si mi rekao ree Miroslavljev otac i malo uspori vonju da bi bolje sasluao. Ninko mu ponovi onu prvu reenicu i sve o em je razmiljao. Ima tu neeg ree policajac poto je Ninko uutao. Da ti iskreno priznam. Muslimani e se zahvaljujui bogatom Zapadu prikloniti radije Hrvatskoj. Ninku je ostalo otprilike jo dva kilometra da bi pjeice stigao do kue. Miroslavljev otac se morao vratiti jer je dobio poziv da se hitno javi u stanicu. Ninko se izvukao iz auta i povukao na sam rub puta uz koji se prostirala gusta i stara hrastova uma. Auto se brzo okrenuo, on mahnu i vidje da i saputnik odmahnu. Zvuk motora bio je sve slabiji, a on nastavi pjeice sam. Prisjeti se one veeri kad se vraao iz Tilpsa i iao s Miroslavom istim tim putem. uma je bila strana u onoj tami. Sada ju je razgledao al samo s jedne strane. Davno je bilo
252

kad je zadnji put iao ovim putem po svjetlosti dana vraajui se u selo. A i to se Miroslavljev otac ba sada morao vratiti? ta li je to toliko hitno? Ubrzo se pred njim ukaza seoska raskrsnica. Okrenu se oko sebe i primijeti da u vidokrugu nema nikoga. Odlui da zastane, malo odmori i zapali cigaretu. Nije elio ii i puiti, jer je put nastavljao jo veom uzbrdicom, sve do same raskrsnice, a do nje je bilo jo poprilino. Plamen upaljaa i prvi dim to ga duboko uvue, vratie ga ponovo u kancelariju predsjednika optine odakle se upravo i vraao. Bio je zadovoljan tim susretom, ali sad kad razmilja o njemu izgleda mu gotovo besmislen. Nije uo nita to ve nije znao. Ipak, da nisam otiao uvek bih alio da mi je moda mogao pomoi dok jo funkcionira zajednika Jugoslovenska vlast. Teko je zaboraviti novac koji mi preduzee iz Tilpsa nije isplatilo ili barem da sam doznao da su ga Srbi iz vrha Jugoslovenske vlasti direktno iz Libije povukli. Znao bih zato e biti iskoriten... Osim toga, uverio sam se koliko toliko u jednu vanu stvar. Koliko zajedniki dravni organi u republikama slabije dre do vrhovne federalne vlasti. Ako se Ratko vrati imau jo argumenata da ga uverim kako nije pogrijeio to se vratio. Ninko dovri cigaretu, pa mu se nedade odmah ustati i nastaviti, ve pripali jo jednu. Kao da je u dimu cigarete kojeg je izbacivao iz plua itao svoje vlastite misli i izgovarao ih samom sebi: Ipak je ovo jo uvek ista drava. Normalno je to sam se bio ponadao da e u vezi s tim neto hteti pokrenuti... Predsedniku optine sam izgovarao sve bez stida, hrabro i odluno. On uopte nije bio iznenaen. Ne uzrujavaj se, to se sad masovno deava, hladno mi veli. Vidio sam da se mui ta da mi odgovori. Za novac bi trebalo mnogo angaovanja, a malo izgleda... Zato se nemoan uutao skrivajui moda tu svoju nemo. To me najvie i potpalilo da ga pitam jesam li radio i ve odavno ivio u stranoj dravi a da me niko nije upozorio sve dok sam nisam osetio da su mi lea gola, bez srpske zatite! Naalost, nisam uoio u pravo vreme... Kad sam se u sve to uverio postao sam uznemiren. Kao izgubljen. udio se kako mi se to moglo desiti da nisam uoio na vreme. Normalno je da se ljutim, jer vlast je ta koja budno prati i obavetava... Razumem te u potpunosti, veli, i smeje se, a znam da mu do smeha nije bilo kao ni meni. Ulivam ti, Ninko, ipak jednu nadu. U celoj dravi je haos. Oigledno je. Ipak, Srbi najvie uspevaju ugrabiti... Nek ti je ovo na umu i znam da e ti odmah biti lake. I bilo mi je lake, i to mnogo lake. Jo kad sam svestan da sam tamo otiao kako bismo zauvek bili jedna drava. Razumeo sam nau srpsku stvar, i vanost i lepotu mora. Zar se ta stvar sui poput drveta koje vie ne

253

daje plodove? Dovri i drugu cigaretu, ispusti opuak pod stopalo i zgazi ga. Bilo je mnogo vrue, a uma pored. Uplai se poara. Die se i nastavi dalje. Gladei bradu ue u kuno dvorite. U drugoj ruci nosio je svoju staru crnu torbu koju je kupio u Tilpsu prije nekoliko godina. Volio je tu crnu boju oblaei se ponajee u crno. Na kunim vratima pred njega izie majka i iznenadi ga vanom novosti: Vratio se Ratko! Ve je due od sat vremena tu i eka te. Otpustili su ga ? Jesu. E, neka su. Svaka mu ast. Brada mu je bolje popunila lice nego u tebe. Oh, jeste... odmah mimoie majku i pouri hodnikom... Starica se ne vrati ve nastavi napolje u talu stoci kamo je i krenula. E, jadna moja starice!, pomisli Ninko i zastade ispred vrata dnevnog boravka da malo oslukuje, pa irom otvori vrata... Ooooo, brate moj, brate... divio se Ratku vidjevi ga s bradom. Uskliknu kao da ve nije znao. Rairie ruke jedan drugom i bacie se u zagrljaj. Nacionalne emocije srpstva pojaae se u odaji. Ninkov otac radostan poprati taj nesvakidanji susret. Smjekao se. Na stolu se nalazila rakija, ista domaa ljiva, stara pet godina. Ponudio ju je specijalno za Ratka tog budueg nacionalnog heroja, predvidjee. Od rei si. Svaka ast. Znam u koga mogu imati poverenje. podsjeao je Ninko na dogovor iz etnje kroz umu. Kad to Jovanovii nisu bili Velikosrbi! isprsi se Ratko. Moja re je kao zakon! S tobom smem u sve! Sedite... Sedite! ponovi Ninkov otac vie puta, uzimajui jo jednu au iz vitrine da nalije sinu rakiju. Poslije izvjesnog vremena provedenog u kui, Ratko i Ninko izioe napolje da se jo malo ispriaju nasamo. Zasjeli su u ljivik odmah nasuprot puta. Dok je Ratko ispriao svoje detalje iz vojske, pa iza toga o stanju i ambijentu u kasarni primicao se i mrak. Onda, punim ustima je hvalio porunika apia i kapetana Krivia. Toliko su se zbliili da su razmijenili brojeve telefona. Napomenu, to je elio preutati, da su mu rekli kako planiraju u kasarni uskoro neke smaknuti, meutim nisu mu objasnili kako e to uiniti niti koji e to biti. Kasno u no su se rastajali na seoskoj cesti i opet dogovarali da to bude na samo nekoliko dana. Sutra uvee Ratko je planirao na put, u Poljanicu kako je
254

bio i obeao da e uiniti kao poasni gost u civilki. Njegova brada e odudarati u kasarni ali e biti jasan simbol Srbima i onima drugima koji razumiju vrijeme koje dolazi. Ratko Jovanovi nikad ne lae. to obea uvek i uini! Ostalo je da ih sve u kasarni i uvjeri. Vrata na koja se iz zlatare direktno ulazilo u stan su se polako otvarala i na njima se pojavi Rina. Nae majku u kuhinji. Danas sam se zaista umorila. Pala sam s nogu! govorila je odmah s vrata Mariji koja je dovravala pravljenje veere. ta eka Dita? to ona ne ulazi? Ostala je jo samo da spusti na izlozima roletne. Ja sam zatvorila i evo nosim pazar. Sjedala je na stolicu, prvu do poreta na kome se ve neto kuhalo i odakle se irio miris ukusne hrane. Danas se dobro pazarilo. Pogledaj! spusti novac na sto i ubaci u usta nekoliko zrna kikirikija i mljackajui dodade: Jedva ekam da se malo opruim. Otpuhivala je i pogledom, iz navike, traila dva mala brata. Odmorit e se... I ja sam jedva pripremila veeru. Opet mi se izgleda eer povisio. to ne ide doktoru? Sutra u kod ovog ovdje. Kod onog u Tilpsu jue nisam imala vremena zbog puta ovamo... Gdje su mali? Negdje su napolju. Igraju se. Oekivale su Ditin ulazak. Nek ona ode pronai njih, a ja u sve servirati na sto. Ne ona. Idi ti. Pozovi ih. Bolje ti s njima... Rini ne bude po volji, ali ne ree nita. Ustade sa stolice i ode. Boe, ja uvijek znam sve bolje!, pomisli. Ima li za mene boljeg izbora? Postoji li neto bolje? Djeca nisu bila gdje je oekivala da e ih nai, pa se pouri ka obali. Ila je dosta brzo pogledajui na jednu i drugu stranu. Valjda e se i moj ivot jednog dana promijeniti... Da ne sluam uvijek njih! Nikad kako ja hou! Socijalne prilike su iz dana u dan bile sve gore i sloenije, a time je i njena ovisnost o roditeljima bivala vea. Nekoliko privezanih amaca se ljuljalo na blagim morskim valovima. Pogledala je u amce i izmeu njih. Bojala se da se u djeci nije rodila ideja da idu na

255

amce. Pomno je nastavila razgledati kreui se prema plai. Jo malo i ulice e biti pune svijeta, posebno turista. Pri zalasku sunce se irilo i oko njega se razlivalo rumenilo. Znala je da taj prizor zalaska sunca svi vole, posebno etnje obalom. Uoljivi su ljubavni parovi s rukom u ruci. Stie do jedne grupe turista koji su se fotograsali pored obale elei da na fotograjama imaju i zalazak sunca i ono rumenilo. Ona ih zaobie i odmah iza njih ugleda malu brau. Eto, na fotograjama imae i vas dvojicu tako ubrljane i zanesene igrom u pijesku. Moda su oni to i eljeli. Prie djeci koja je nisu ni primijetila dok nije progovorila. Niste se imali nigdje drugo igrati?! Djeca se trgnue. Prekinula ih je u njima dragoj igri u pijesku. Glumila je ljutnju, mada je bila sretna to ih je pronala i to im se nita nije desilo. ak si dovde s njim doao? prijetei je uprla prst u starijeg, Brunu, a drugu ruku prui prema Samsonu i prihvati njegovu pranjavu, pa ga podie na noge. Znate li nai kuu, a?... A znali ste doi! On je htio da doemo. Nisam ja. Nemoj na mene galamiti ispravi se Bruno, nenaviknut na to da sestra na njega galami. I ti i on ete upamtiti. Poto proe mimo turista, ona s njima ubrza korak. Ue s djecom. Majka je sjedila u salonu u fotelji, glave zabaene nazad i zatvorenih oiju. Lijevom rukom pokrila je elo. Rina na stoliu ugleda njene lijekove. Gdje si ih nala? upita majka glasom bolesne osobe ne otvarajui oi. Zamisli, stigli su ak do plae! E, upamtit ete me! zaprijeti im majka. Dita je u kuhinji postavljala tanjire i ostali pribor za objedovanje. Rina viljukom nabode malo zelene salate i stavi u usta. Sad e biti spremno. Samo to sam ula. Posjedae za stol. Znam zbog ega te najvie boli Rina e majci. Erikova zakletva je tebe razboljela. Prije nego si ula telefonirao je Marko. Veli da ispija kafe i pui. Ni tri kutije na dan mu nisu dovoljne... Ubie ga to, djeco! Obeale smo Eriku da emo mu doi u posjetu. Kad ete nam dozvoliti da idemo?

256

 Sad ni govora. Moda za mjesec dva. Razgovaraemo s ocem sutra uvee, kad stigne... Jer, keri, ne znamo kako emo raditi dogodine, a mi ovisimo od sezone. Voljela bih ga vidjeti dok mu je kosa prekratka. Lijepo mu stoji ree Dita zamiljajui brata kako e izgledati u subotu na zakletvi. Kad budemo ile mogle bismo pozvati i Luizu. Trebale bismo! I jo joj platiti put! Nemoj mi je ni pominjati molim te! Zato? ula sam da ima nekog i da izlazi. I nita mi nisi rekla!? Uostalom, nikad s njom vezu nije smatrao ozbiljnom. Pitam se da li se uopte pozivaju ili dopisuju Ona je s njim bila samo zbog novca. I on je s njom samo zbog... Njemu opet bolje odgovara. Za mukarca nema puno sramote. Poto su zavrili sa jelom i kad su pospremile kuhinju, Rina zamiljena sjede na jednu od stolica. ta tebe mui, keri? upita je majka. Umorna sam i mojim mukama jedino sebi sama mogu pomoi. Marija se u nju zagleda. Pretpostavljala je... Ipak, neiskaza to ta je mislila. Kako sam ja... Mogla sam sve stizati dok ste vas dvije bile male? To pitanje konstatacija je iritiralo Rinu koja je razmiljala o svojoj sudbini, pa brzopleto odgovori: Nisi bila sama. S tobom je bio i otac! Tada je tvoj tata malo ta inio. Nije imao vremena od drutva i pijanenja... Nije se tvoj otac zamarao ni u kui ni u zlatari, ne brini... Ako ba hoe das zna! Oprosti pokaja se Rina. Nisam ti to htjela rei zato to mi je teko raditi. Nego mi treba vrijeme da opustim mozak, a nemam toga vremena. Eh, moja keri! blae e majka Gdje su tvoje godine? U avgustu e napuniti dvadeset i dvije. Ja sam u tim godinama dobila i Ditu i nikad nisam osjeala umor. Uto iz sobe izie i Dita. I njoj je bilo krivo to se roditelji toliko mijeaju u to za kog e se Rina udati. Znala je da i nju isto eka. Zbog toga je uvijek drala sestrinu stranu, pa se i sada umijea u razgovor: Otac je priao da je prodavao nakit na ulici, na nekom crvenom stoliu... Da je tako i krenulo.

257

 To je bilo prije nego to smo se uzeli. Vidim, sve znate kao da ste se s njim rodile... Preko noi nita ne dolazi. U ono vrijeme bilo je teko. O ovakvoj kui smo mogli samo sanjati, otac je esto bio na putu... Bilo je oito da su sve tri nervozne, to zbog premorenosti poslom, to zbog neizvjesne budunosti... Rina ue u kupatilo. Oca sam oduvijek vie voljela... I voljela sam s njim ii na put, u etnju, u kupovinu. Ali sad bolje razumijem majku. Njoj je, ipak, bilo puno tee. enama je uvijek tee. Ona ne bi voljela da mi prolazimo ono to je ona morala... Mukarcima je mnogo vie dozvoljeno. Uvijek bilo i bie... Dok se svlaila, topla voda je punila kadu u koju potom ue. Kao da joj bi lake. Bio je petak, kasno poslijepodne. Osvit Pravni se nalazio u Kafanici, uz ank sa Daom. Dao je pio svoje pie, a on sok od jabuke. Ostali gosti su sjedili za stolovima i svi su priali o istoj stvari. Bilo je prilino ivo i buno. Poto je presloila neke artikle, Jelena se vrati za ank, naspram Osvita i Dae. Ponaala se kao da vojnika ne poznaje. Izmijenjali su nekoliko kratkih pogleda koji su Dai djelovali srameljivo s obje strane. Sve troje su utali kad se Dao, da prekine tiinu, obrati Jeleni: Ovo je taj vojnik Bosanac o kojem ti stalno priam. Vidim... Mlad deko, povuen. Nije pjano ko ja, hoe rei! On pije sok. U pravu je. ta e mu alkohol? Pogledaj sebe! Ostario si kao da ti je deset godina vie! Osvit je utao. Njih dvoje su zbog Osvita priali bosanski. Onda ga zamolie da im pria o svom kraju. Paljivo su ga sluali i kao da ih ta pria rastui i baci u razmiljanje. Iz toga je Osvit otkrivao da se u tome neiskazuje neto vano. Ipak, morao je poi i ostaviti ih a od sebe je mogao na neko vrijeme otkloniti kopkanje na ta su prodavaica i Dao mogli misliti. Vrijeme je da poem. Mora se na smjenu. Raditi. Nagnu au, ispi je do kraja i dodade: Kutiju Marlbora i ibicu, molim. Znao je da mu je Jelena u ibicu opet stavila pisamce. Oh, propuio si! zaueno e Dao. Nije za mene. Za jednog druga. Vadio je novac iz depa da plati, ali mu Dao ne dopusti da plati sok, nego samo cigarete i ibicu. Potom se s Daom rukova, a prodavaici i ostalima ree: Dovienja!, pa izie.

258

 Iznenadilo me je kad je uao obrati se Dao Jeleni, na ta se ona veselo nasmijei. Govorio si da si ga vie puta pozivao da doe, pa bio je red da te jednom poslua. Moda e sada dolaziti ee? Naviknuti se... nastavi se smjekati. Avantura tek poela, kad je najslae...

Prvoj skupini regruta koja je dola u kasarnu napunilo se tri sedmice sluenja, a zadnjoj tek dvije. Tog dana kad se polagala zakletva, bilo je kao i obino sunano. Takav dan je veina njih i prieljkivala, ali bilo je i onih koji nisu otkrivali svoje misli, i iz dna due su nastavili mrziti Armiju i poslije zakletve. Ipak, sve se odvilo po ustaljenom redu, kao da svi misle i osjeaju isto. Strojevi korak praen bubnjevima, odabrani vojnici udarali su slono i kako valja i izgledalo je kao da JNA vole svi jednako i snano. Pristizali su civili iz svih dijelova zemlje. Jo prije deset sati sav prostor ispred zgrade Drugog bataljona bio je popunjen njima, a jo su stizali i stizali. Na pisti je zastavni vod, sastavljen od odabranih vojnika, vrio posljednje pripreme za gaenje strojevog koraka. Na velikoj i lijepo ureenoj bini lino je sve nadgledao potpukovnik Damjanovi, zamjenik komandanta. Svaki kvadratni metar tla u kasarni odisao je ambijentom velikog spektakla. Bio je to poseban dan, svugdje ponosna i nasmijana lica. Naizgled, srena. Na licima nekih ocira itala se srea. Takve emocije, vjetaki proizvedene, ulijevale su u due mnogih prisutnih veliku hrabrost i obeavale potpunu sigurnost. Svemu tome je barem za nijansu doprinosio i otri vojniki glas potpukovnika Damjanovia. Izgledalo je da takvu harmoniju i sklad ne bi mogla poremetiti nikakva sila. iatav jedan sat kasnije Osvit otvori vrata spavaonice i ue. Bio se zadrao na krugu nakon predaje smjene. Uivao je u sveanoj atmosferi, a sad je primijetio da se vojna muzika ula i u spavaonici. I tu je dopirao ujednaen ritam vojnikih izama u strojevom koraku i potpukovnikov glas. I to je bilo dovoljno da se u spavaonici osjeti prisustvo hrabrosti i snage. Kad je Osvit uao, kapijai, njih devet, skupie se u grupu. Prethodno su leali na svojim krevetima. Vlahov ree da je mislio zaspati ako mu se pojavi san. On je bio u dvadesetsedmoj godini i njemu je vojska vie nego drugima znaila isto gubljenje vremena. Zbog toga ga ni tako veliki dogaaj kakav je dananja

259

zakletva, nije posebno uzbuivao, no nije to isticao jer su ostali bili puno mlai i ne bi to razumjeli. Osvit ree da je vidio Ratka Jovanovia, to izazva uenje. Bre bolje svi pohrlie na prozore ne bi li ga ugledali u onoj masi civila i vojnika ispred zgrade. U meuvremenu, Damjanovi je zavrio sa pripremama, to je znailo da bi sveanost uskoro mogla poeti. Osvit im ree da je Ratka vidio u drutvu dva ocira, da ima bradicu i da je odjeven u crni dins i bijelu koulju. Dok je to govorio i sam je bio uzbuen i nije se prestajao uditi. Priao je s njima. Neto im ivo objanjavao... A danas je trebalo da stoji u stroju i polae zakletvu... Osvit ga prvi ugleda. Bio je pored same bine. Meu tih desetak ocira nije bilo drugog civila do njega. Izgledalo je da on pria, a da ga oni sluaju. Gestikulirao je. Nijednog civila nije bilo ni na dvadesetak metara od njih. O emu li onako pria? Moda ga smatraju nezdravom osobom?, pitao se Osvit i istovremeno slutio da nije u pravu. Onako uredno obuen i ponosnog izgleda, ne moe biti lud ovjek. Ma, ta me briga! Ne treba o svemu puno ni razmiljati! Ostali vojnici nisu nita komentarisali, to Osvita zaudi, ali se uzdra i ne kaza nita, mada mu je sve to bilo nenormalno. Ostadoe na prozoru dvadesetak minuta, kad se iza zgrade pojavi komandant sa pratnjom. Poe kruiti pogledom svud uokolo. Kapijai jurnue od prozora da ih sluajno ne bi ugledao, jer se zasigurno ne bi dobro proveli. Ako ih pravilo slube nije obavezalo da budu na postrojavanju, nije ih obavezalo ni da budu na prozoru, a komandant je o svemu vodio rauna. Opet su se rasuli po krevetima oekujui komandu koja e oznaiti poetak sveanosti.

Glava V

Prole su dvije sedmice od zakletve i onaj ko se tog dana sjetio pomislio je kako je udno da se takav dan tako brzo zaboravio. Ve poslije nekoliko dana niko tu sveanost nije ni pominjao, niti mislio na nju kao da se dogodila prije tri mjeseca. udno!

260

Od pet sati ujutro do samog poveerja mladim vojnicima je svaki minut bio isplaniran, pa za sjeanja i razmiljanja i nije bilo vremena. Na kraju dana su odmah padali u dubok i tvrd san. Mnogi su se esto na oglaavanje trube i poziv: Ustaj, vojsko! - budili u istim onim poloajima u kojima su uronili u san. Onda su se podizali iz tako im dragih kreveta uz povike: Pourite! Pourite..! Bre to malo!... ta se eka? Ponekad su ti povici i pitanja upuivani i kad nije trebalo, jer u vojsci uvijek sve mora moi bre. Mladi vojnici u takvom ritmu gotovo da nisu ni osjeali da su dani razdvojeni od noi. esto nisu znali ta su koji dan radili na obuci. Jedino su im dani vikenda bili jasno razdvojeni i drukiji od drugih dana u sedmici. Tad se due spavalo i nije bilo uzvika: Pourite! Vojska je to! Tako se mora! Doticalo je s vrha poput kapi kie odozgo iz oblaka i to je uvijek za odbranu zamlje i drave od eventualnih vanjskih neprijatelja. A za virus iz nutra, nije bilo lijeka. Zajedniko tijelo je oboljelo i raspadalo se. Nadomak kapije, u dugoj zgradi, na njenom drugom spratu nalazila se kancelarija potpukovnika Jovanova, ve ostarjelog Makedonca koji idue godine treba u penziju. On je komandant specijalne jedinice koja je brojala samo petnaest vojnika i bila smjetena u kasarni u Poljanici, mada nije imala isti broj vojne pote kao i ostale jedinice smjetene tu. U toj jedinici Osvit je imao druga Ziju, Bosanca iz svog kraja. Jednom prilikom su njih dvojica razgovarali o razlozima smjetaja te jedinice ba u Poljanici, ali mnogo toga i jednom i drugom ba i nije bilo jasno. Meutim, za kapijaa je bilo vano to da prozor iz kancelarije potpukovnika Jovanova gleda pravo dolje na kapiju. Kapetan Krivi i porunik api bili su u kancelariji kod potpukovnika Jovanova. Ve sat vremena su bili tu, ispijali kafu i razgovarali o Ratku Jovanoviu. Zadnjih desetak minuta porunik je stajao pored prozora i povremeno bacao pogled dolje, na kapiju, bez posebnog razloga. Na kapiju doe kapetan Heri zajedno s vojnicima Antom i Salkom. Ne zadrae se dugo na kapiji. Progovorili su nekoliko rijei sa Osvitom i proli. Razgovarajui izmeu sebe, nastavie u Kafanicu. Kapetan je iao u sredini, a njih dvojica sa strane. Dok su prolazili mimo njega Osvit se sjetio da je to onaj ocir koji mu je onaj put pred potom rekao da ga ne mora pozdravljati kao i ostale ocire. Bilo mu je to udno i dok ga je ispraao pogledom toga dana, vidio je da je otiao u magacin opreme. To je izgleda neki posebno dobar ocir! I Salko, bivi zatvorenik, ode s njim na pie! Mora da je dobar, milostiv prema vojsci. I saaljiv, razmiljao je Osvit gledajui sada za njima. Znao je da Salku

261

zna cijela kasarna. Neki su govorili da je ljubavnik, a neki da je kurvar. Ispratio ih je pogledom ne znajui ni sam da li ima razloga za uenje. Taj prizor s prozora ugleda porunik api i pozva drugu dvojicu da i oni vide, pa ih nastavie pratiti i veoma se brzo uzrujavao to ih opet vidi zajedno. Upravo je u tom trenutku bila pria izmeu njih trojice o tome kako su u jednom kau u Tilpsu pjevane separatistike pjesme i da su ih pjevali regruti. To je Ninko prenio Ratku, a ovaj poruniku apiu. api je to ispriao kapetanu Kriviu i sad su i njih trojica razgovarali o tome. I posle zatvora!?... Zar taj ocir dri do pretpostavljenih?! Zar je opet s njima? Pa zar nita nije shvatio?... Ili je stvarno upravo na delu to o emu priamo? I to ovde, na nae oi!? brektao je porunik i nije prestajao. Od ljutnje izgubi razum i kontrolu. Onako uznemiren nije vie ni izgovarao razumljive rijei, ve se, uznemireno, hvatao za futrolu pitolja. Bio je spreman i da puca, odmah kroz prozor. Kapetan Krivi i potpukovnik Jovanov su nastojali da ga smire. Nakon kraeg vremena malo se smirio. utao je i smiljao ta bi. Kurvini sinovi!, krgutao je u sebi mislei na Hrvate, a onda najednom progovori: Sve to znaju nauili su od Srba!... Pa da nam sad ugrabe Bosnu! S naom idejom... I kad smo mi gotovo od njih sve odradili... Ne mogu, bre, to da posmatram! Pucao bih! Zato ne bih? ta ima da se eka? Razjareni lav se teko smirivao, ali morao je. Ipak, morao je. Dok je Osvit jo stajao zbunjen i zamiljen, kapiji su prilazili kapetan Krivi i porunik api. Iznenadie ga svojim prilaskom. Kad ih ugleda, uspravi se. Ah, to je opet porunik od onog dana kad sam sumnjao da je on major Kosta, sjeao se gledajui u apia i sjeajui se onog dana koji i nije bio tako davno. Znao je u ovom trenu da je to neki drugi ovjek, a ne major Kosta, komandant obezbjeenja. Prioe... ta stoji u pravilniku? Izvadi ga ovamo! Na svetlost dana! zapovjedio je porunik. Glasom, gledanjem i stavom prijetio je. Ruke su mu na leima bile svezane i odmah je zauzeo malo raskoraen stav. Svojim cininim gledanjem cijedio je kapijaa ve zbunjenog otprije, a sad kad su oni prili, jo vie stvari u vezi sa onom trojicom kapijau postade nejasno. Slino toploti koja ovjeka proima kad stoji uz oganj razbuktale vatre, Osvit je osjeao da ga proimaju emocije i misli te dvojice ocira. I postajao je sve sigurniji da je to samo zbog one trojice, a znao je da ih po Pravilniku nije trebalo pustiti da prou. Drugog razloga i nije moglo biti, jer taj dan su samo ta trojica izili. A toliko vojske sam dosad
262

propustio, pa nikad nisu rekli nita... Bila je to zagonetka koju je odgonetao u svojoj glavi dok je odlazio u straarsku kuicu da iznese Pravilnik. Izvolite, drue porunie! ree, obrativi se direktno namrgoenom poruniku, a onda baci pogled i na utljivog kapetana. Kapetan je stajao mirno i uspravno. Nije progovarao ni rijei i ak je izgledalo da sa simpatijama promatra stvari. Ne treba meni! Ti radi na kapiji! Ja pravila dobro poznajem! itaj! zapovjedi mu. Kapija Pravilnik namaknu pred oi. Tu su bila tri lista obloena providnom plastikom. Zapoeo je itati oima, samo za sebe. itaj glasno! I Osvit se vrati na poetak, itajui naglas. itao je mehaniki mislei samo da treba da iita do kraja bez prestanka. Stani! Upravo ta taka Pravilnika gdje ga je porunik ustavio, govorila je o tome da vojnici kao ni ociri nemaju dozvolu izlaziti u radno vrijeme van kruga kasarne. Osvit pogleda u porunika sa stidom i ponizno. Pod tom takom! Proitaj nam ta pie jo jednom! Ali pazi paljivo i razumljivo! Osvit ponovi, pa pogleda u porunika, koji mu je naredio da ponovi. Namerno ili nenamerno si poinio geku? Slijeui ramenima Osvit se upinjao da odgovori, ali nije nita rekao. Znao je da je poinio greku i da jest namjerno, ali kako je drugaije mogao postupiti? Gledao je nesvjesno u in kapetana prve klase i u one etiri zvjezdice kojima kao da se gasio zlatni sjaj. Pomisli: Zar tako? Ocir protiv ocira! Zbog ega? I otkad to? Sve mu bi udno i nejasno. Sam je sebi elio da podnese teret porunikovog zvjerskog pogleda, a istovremeno mu je bila muka od kapetanovog zagonetnog utanja. Zbog ega se s onim kapetanom toliko mrze?, pitao se. Zar da plaam zbog njihovih privatnih odnosa, neije ljubomore. Moram li? I api je nekoliko trenutaka utao. Ispitivao je Osvita pogledom. Sve lepo tu pie. Potpuno razumljivo, je l tako? Jeste. Jesi li to proitao ikad prije? Jesam. Pa zaboravio, a?

263

 Nisam... Neu vie dozvoliti njima trojici da prou ree, a mislio je o tome otkud njima dvojici pravo da njega sad tu maltretiraju, kad postoje ociri zadueni za to. No, nije ni rije rekao o tome. Bolje je preutati, zakljui. I ostalim ocirima se ponekad desi da iziu! kao da izleti Osvitu. Gledao je ravno u porunika kao da oekuje neko objanjenje na konstataciju koju je izrekao. api i Krivi se zgledae. Sporazumjevali su se pogledom, a Osvit je svojim duhom pokuavao udahnuti njihove misli koje su se razmjenjivale. Ako bih pustio vas?! Da li bi me onaj kapetan to je iziao imao pravo kritikovati? upita Osvit neznajui ni otkud mu ni ideja da to pita ni hrabrost da se usudi pitati. Jednostavno izletjelo je! Moralo je! Bacao je poglede s jednog na drugog i udisao njihove emocije kao rezultat razmjenjivanja misli. Neto sumnjaju i u mene u vezi s onom trojicom. Kao da ja pratim ta oni rade i ta ima izmeu njih! Sumnjaju da bih mogao znati. Nisu ni u ta sasvim sigurni. U jednom danom trenutku se u njemu jo vie zaari onaj ar radoznalosti. ta je? ta se tu tako vano ne iskazuje? Dubio je unutar samog sebe, nailazio na slojeve sopstvenog duha i itao opasnost. Uplai se i poeli odustati kao da je bilo mogue udaljiti se od realnosti, ali novo porunikovo pitanje natjera ga da obrati panju, da saslua ta e mu sad rei. Poznaje li ona dva vojnika? Iz moje su jedinice. Naravno da ih poznajem... odgovori izgovorivi to hladnokrvno. A kapetana? Kapetana ne poznajem. Moda sam ga vidio. Ne poznaje kapetana? Ne. Interesantno!? gotovo se provokativno smijao porunik, kao da je htio rei Osvitu da ne govori istinu. To smijanje ga je pomjerilo s mjesta. Kapetan Krivi je stajao i dalje mirno ukopan na mjestu kao da ga se sve to ne tie, kao da je bio u nekom svom svijetu. Odjednom se Osvit najei od nekog straha koji ga obuze i unese u njega paniku. Toliko ocira ima u kasarni koje ne poznajem!? konstatova i upita istovremeno, vie od straha jer toliko je puta dopustio vojsci izlazak do Kafanice i nitko mu nikad nita nije rekao zbog toga. Ne poznajem ni vas, vjerujte mi! Tebe vojska i ne interesuje, je li tako? Samo neka dani idu, je l tako? upita porunik. Osvit nita ne odgovori, a u sebi pomisli: Ba tako. Pogodio si.

264

 Dobro, ovaj put nek proe tako, a u budue pazi! Nek ti se ne ponavljaju greke sad se u razgovor ukljui i kapetan Krivi i to bi i prvo i zadnje to je rekao. Njih dvojica se kratko pogledae i odoe od Osvita koji osta s Pravilnikom u ruci. Laknu mu, ali se nije pomjerio s mjesta niti je sputao pogled s njih. api je naumio da idu u kafe kuhinju na kafu. Htio je Kriviu ispriati jo nekoliko stvari o Salki za koje je smatrao da su vane, i da se dogovore ta e s njima trojicom, jer nije ostajalo jo mnogo vremena. Za nepune dvije sedmice Salko je odlazio. Od kapije su se odmakli utei. U svojim glavama su odnijeli veliku zabrinutost i velike planove. Koraali su u mislima dubei i donosei odluku.Zbog tih tekih misli da je srpski znaaj i poloaj u Jugoslaviji ugroen i da izmie i odlazi samo u prolost kao nikad prije, pribliavalo ih je jednog drugom. Svjesnost, ta nacionalna, srpska, pravoslavna, koliko im je sad sloga vana, inila je na trenutke osjeaj da im se due proimaju i kao da njih dvojica postaju jedno, to srpsko tijelo. ak do te mjere da im je u tim momentima postajalo nevano koji od njih dvojice treba umrijeti, a koji ostati iv, jer, u stvari, uvijek i zavijeka su jedno... Vano je da srpstvo ostane ta je bilo, jer ako je srpstvo uzdignuto i oni su, pa bilo gdje se nalazili. Makar i s onu stranu... Jer strane su iste. One, u stvari, i ne postoje. To je samo prividnost i iluzija da postoji tamo... I ovamo... Zbog toga nije bitno gdje e biti. Bitna je samo stvar za koju se bori... Koraci su im bili taktovi u muzikom ritmu pri spoznaji neeg novog. Sve zaneseniji, otkrivali su... Nisu napravili vie od dvadesetak koraka u utnji, kad api upita: Koliko u Bosni ima Salki? Hmmm... hmmm... zamaha glavom. Istovremeno se sjetio neeg o emo je vie puta razmiljao. Koko ili jaje, ta je starije? Stvar je jasna. U pitanju je odnos toga dvoga, ta je koje stvorilo? Uvijek se te zagonetke setim kad me, kao sad, nadme Bosna. Reavam to odavno. Otkad se oko Bosne ovo... ubrzalo. Jer dobio sam ve odavno osjeaj da e Bosanci, takvi kakvi su, sa svojom sveu, vie nama Srbima biti na tetu nego od koristi. Sad su takvi. Hrvatima prispjeli kao melem na ranu. A mi smo ih stvorili takve... vie od Hrvata. Onda se potpuno namaknu pred Krivia kao da bi ga ak i sprijeio da opet krene ako bi i htio prije nego to ga u potpunosti ne saslua. Razmisli o ovome: kolektivna nacinalna svest ili kolektivni nacionalni duh, ta je starije? Pazi: kolektivna nacionalna svest ili kolektivni nacionalni duh. Kolektivno je vano, a ne neki pojedinci. Jer u Bosni su oni pojedinci koji neto

265

razumiju retkost i zbog toga nita ne sainjavaju. Uvijek je najtee u narodu promeniti ustabiljenu svest i navike razmiljanja. Drugim reima, opametiti narod. Krivi je stajao ispravljene glave ali oborena pogleda i zamiljen. Razumem te ta hoe rei... Jedan razuman Bosanac ne moe uspeti izmijeniti svest Bosanaca. To je u kolektivnom duhu duboko i ovrslo. Da. Onda api dodade: Pazi, Srboljube! Neko e pobediti. Neko mora pobediti. Svugde u svetu se sila potuje, a ni ovde, bre, nee ostati nereeno. Dobro smiljeno ree api u dahu. Stajali su na proirenom dijelu betonske staze uz parking duge zgrade... Krivi se mislio. Nosio je vee inove i oseao je da treba neto da kae. Bili su negdje na istoj udaljenosti izmeu pote i kapije i nekoliko metara od stepenita kojim se penjalo u dugu zgradu i kancelariju potpukovnika Jovanova. Osvit ih nije prestajao gledati s kapije, stojei na istom onom mjestu gdje su ga ostavili. Kao da je upijao njihov duh i misli i osjeao neku veliku vanost. ak i opasnost je nekako slutio, mada svojim razumom nije imao podloge za to. Moemo ii i priati ree Krivi i trznu glavom da krenu. Bio je pomislio na Osvita u tom trenutku i elio da mu umaknu iz vida, jer poslije onog razgovora na kapiji... Jo, pomisli i na onaj razgovor s apiem kad mu je ovaj predlagao da nekako pokuaju ak smaknuti onu svu trojicu. Ako uinimo to?!... api se poslije savjeta da se udalje od kapije povrati na svoju stranu i nastavie prema poti. Meutim, odmah objajavajui Kriviu nastavi: Procenjujui sadraj i svojstva tog bosanskog duha dolazim do zakljuka da tu i nema, gotovo neto posebno isto bosanskog. Za nacionalno u kolektivnom duhu potrebna je bila nacionalna politika i kulturna suverenost i visoka svest o tome da se taloi sopstveno. Mislio je na nacionalne kulturne stvaraoce posebno, te koliko su Srbi unili na tome da izbriu trag perioda pod Turcima. Dubei sloj po sloj u prolost Bosne, a to su ustvari naslage u njihovom kolektivnom duhu, ja tako uvek dolazim do, otprilike, istog zakljuka. Pa, eto, onda i ne udi takva njihova kolektivna nacionalna svest, kad su ih drugi vekovima usmeravali i usaivali u njih svoje nacionalne elemente, pa se vie kultura proima i ispreplie u njihovom kolektivnom nacionalnom duhu i vidljivo je da prekrivaju boju njihovog nacionalnog identiteta. I, eto ti... To me podsea na zagonetku kokoke i jajeta. Proli su potu i stigoe do zgrade Drugog bataljona. Na tom mjestu mogli su skrenuti desno i spustiti se niz jednu krau stranicu, te pravo nastaviti u
266

zgradu Komande gdje se nalazila kafe kuhinja gdje je api bio naumio kad su krenuli s kapije. Zbog toga on prvi opet zastade da iskae taj svoj predlog i da dovri zapoetu misao. Vidjeli su pistu cijelom njenom povrinom, ali na njoj nikoga nije bilo. Sva vojska se nalazila negdje na obuci. Samo je dravna zastava visoko uzdignuta gotovo neprimjetno vijorila poput lista na grani drveta, ali taj vjetr oni nisu ni osjeali. Osvitu su se izgubili iz vida i on je tek tada Pravilnik vratio na svoje mjesto. Pored ulaza u potu nalazila se telefonska govornica. Kad oni naioe nekoliko vojnika Albanaca se utia i napravi red. Moda koliko shvaam, toliko i ne shvaam. Ve celi vek glavna igra je oko njih, a oni to nikad i nikako ne oseaju svojim osetilima nacionalne svesti, jer to je to, zbog njihovog kolektivnog tako multikulturno ispunjenog duha boja njihove sopstvene kulture je izgubila snagu. Moda kod njih postoje neki sasvim retki koji razumevaju stvari, ali to su pojedinci i ne smeju se iskazati najvie zbog opasnosti prvo od njih samih koji ne bi nikad mogli razumeti te nacionalne brige, jer... Jasno je. Imao sam samo jo nameru da ti ispriam neto drugo. Vano. Za Salku. Ali to emo u kafe kuhinji, ako nema nita protiv da odemo na kafu, a sad samo da dovrim jo ovo: Sad e razumeti zato sam ti pomenuo kokku i jaje. Ako je nacionalna svest starija, to znai da je stvorila nacionalni duh. Je l tako? Ali ta se onda moglo desiti to je prouzrokovalo da je bosanska nacionalna svest uinila tolike propuste, da se njen duh popunjava kulturom drugih i da toliko oslabi, do te mere da izmeni i samu nacionalnu svest, svoju svesnost o znaaju bosanstva i znaaju za sopstvenu nacionalnu zatitu. Kapetan Krivi podie pogled u nebo, onda spusti glavu i duboko, to je dublje mogao, uzdahnu. Ni on sam nije nita vie znao rei. Duboke su te stvari. Toliko duboke... samo izgovori to i zakorai, ali ga api zamoli da stane jo samo malo. Ali, ako je nacionalni duh stariji? Otkud onda da je moglo doi do pominjanja pojma Bosna? Jer, od tog prvobitnog svojstva se mogla iskristalisati odgovarajua nacionalna svest, je l tako?... ta se sve sa Bosnom deavalo to je prouzrokovalo da kolektivnom nacionalnom duhu iskristalisana svest nije odano i verno bila sluga nacionalnom kolektivnom bosanskom duhu? to je meni ipak, nelogino da bi me uverilo u tu drugu verziju. ta ti ima dodati? Teko je to... Mudro. Velika je to lozoja ili psihologija o kojoj ja nisam nikad toliko mislio kao ti. Ja jedino dobro znam i razumem ta nam je da inimo u ovoj situaciji u kojoj smo sada. Oborie niz stranicu...
267

 Razumeo si Jovanova kad veli politike ideje i koncepcije oduvek su se krale... Nakon to sam ja rekao da e se Hrvati sad posluiti srpskom politikom koncepcijom kako bi se domogli Bosne. Jer, u svetu se prilike menjaju u neprekidnom nadmetanju Istoka i Zapada. Prilike su se okrenule njima... Nastavio je potom da govori o ugroenosti srpskih dostignua koja su ostvarili tokom stoljea. Na to je upozoravao kad su se sputali niz stranicu, i u tih nekoliko prvih koraka ravnicom. uo sam Jovana, ali nisam precizno ocenio ta je tim hteo kazati. Nije bilo vremema. Dok smo razgovarali, ugledao si opet onu trojicu zajedno, pa si zagalamio... Meni nije umaklo. I pored..., ma, razumee kad ti budem ispriao. Ili su stazom prolazei du zelenog parka kog su krasili gordo uspravljeni mladi borovi i uredno oiana trava. Park se prostirao od ulaznih stepenica u zgradu komande, pa cijelom njenom duinom i onda se poslije produavao sve do pote. Bio je ograen zelenom mreom zbog paunova, pa su kapetanu Kriviu pogledi uzmicali sa porunika apia i staze kojom su ili i traili paunove. Bilo ih je divno vidjeti i u njih gledati i kad je najvie problema. Mogli su ivot uiniti lijepim, makar nekoliko trenutaka. U ovim prilikama esto mi se pria o srpstvu pod turskom okupacijom. Ova situacija, kako god da razmislim, posledica je njihova boravka ovde zapoeo je priu da bi objasnio smisao Jovanovih rijei. Onda se odmah malo utei zamislio pognute glave i oborenog pogleda. Zagledavi se u neku neodreenu taku pokuao je utonuti u splet historijskih dogaaja i ire, sagledati okolnosti koje su uslovile situaciju takvu kakva jest. Nisu ba ni Turci krivi za sve, ali presudni su. Da ih nije bilo.. inilo mu se da bi za Srbe bilo bolje da ih nije bilo. Tom svojom zamiljenou povukao je Krivia da bude jo vie skoncentrisan. Onda je podigao glavu, a pogled usmjerio Kriviu u oi. Ponosan sam na duhovni otpor Srba Turcima. Otpor je trajao pet vekova. Ovo pet vekova je dobro naglasio, elei da istakne koliko je predug tajperiod za odrati nacionalno. Zamisli, bre, koju su duhovnu i versku snagu Srbi imali itav taj dugi period. Posebno sam ponosan na svoje porodino korenje. S kolena na koleno, kod nas su se prenosile prie i uvaju se biljeke naih iz doba turske okupacije. Ni za pet vekova Turcima nije uspelo da unite srpski duh. Mislim, zahvaljujui jednakoj ljubavi naih naroda prema pravoslavlju i prema srpstvu, te zahvaljujui znanju i svesnosti koliko je to dvoje povezano. Bez vrsto organizovane nacije kroz strukture drave, na ovim prostorima je teko, prosto nemogue ouvati
268

veru, a bez vere siromatvo je u mudrosti i u hrabrosti. Vera se mogla ouvati pod imenom srpstva i u slubi srpstvu i Bogu. Krenuli su, ali gotovo da i nisu odmicali. api bi u momentima hvatao Krivia za miicu i pridravao ga. elio je ispriati o tome prije nego to stignu do stepenica, a Krvi se plaio da budu od nekog zapaeni zbog namjere da smaknu onu trojicu. Pored toga, api je svojim ponaanjem i onima koji su ga moda promatrali iz daleka, odavao da pria neto veoma vano iza ega bi moglo da se dogodi neto... Za mene... Hm... Hmmm... nije mogao dovriti ono to je elio rei, pa je samo zaueno zamlatio glavom, konstatujui kako se mnogo varaju oni koji misle da e Srbi tek tako ispustiti Bosnu kad su ve toliko uinili. Kao da su Srbi odjednom postali ludi, pa da ne shvataju od kolike im je Bosna vanosti. Ma neu nikad aliti svoj ivot za srpstvo, to neki, moda, misle! Voleo bih da ih ujem. To izgovori i stisnu zube kao da mu se pribliavaju oni za koje je mislio da takoer hoe Bosnu... Svu snagu crpim iz srpstva, i svaku motivaciju za ivot. Vjerujem, samo u tako dospeti u raj. Onda, poto su krenuli, opet povue Krivia, pa zastadoe. Stizali su do oka parka i jo malo su trebali desno i kojih tridesetak koraka i stigli bi do ulaznih stepenica. Kihnu, pa nastavi: U Bosni je Turcima uspjelo samo iz jednog razloga to je narod u Bosni ubrzano prelazio na islam. Na tursku veru. Neka vrsta rastereenja i sigurnosti, jer dolazi od tako mone sile, u ono vreme. iveli su pod pritiscima kranstva s istone i zapadne strane, slino kao to se moda i danas osjeaju pod pritiskom ekspanzije nacionalnih elemenata srpstva i hrvatstva. To muslimani osjeaju mislim vie nesvesno nego svojim razumom, jer su izgubili nacionalno znanje, a samo je znanje potreba za svojim nacionalnim elementima, pa potreba za svojom nacionalnom dravom. Bez nacionalnog imena, to sve ipak umire, jer se zatrpava tuim naslagama, brie se u kolektivnom duhu jedne nacije. Tu su bili mudri Turci sa unoenjem svoje vere. Tako ja to vidim. Krivi klimnu glavom u znak odobravanja i slaganja. Ekonomska mo. To je jasno vidljiv trag politike mudrosti! ree Krivi. Turci su toga bili jo tada svesni. Bili su politiki mudri i nacionalno zreli, pa im je uspelo da u Bosni u nrodu verska svest prevlada i nad nacionalnom bosanskom sveu do tog stepena da ju je bila gotovo potpuno istisnula. Tako je narod, sasvim je razumljivo, s vremenom kroz sveukupnu organizaciju ivota iz269

gubio znanje, svest i oseaj za nacionalni bosanski element. ak i u tamonjih narodnih prvaka, kolektivna nacionalna svest i oseaj za naciju su postali beznaajni objasnio je api. Ne moe se iz kolektivne svesti jedne horde majmuna pojaviti jedan majmun sa sveu oveka. Moe se pojaviti jedan da malo uzmie ostalima ili malo vie, ali ne ba toliko... Pa tako je i u jednom narodu... To uporeujem kad mislim na predvodnike koji se od naroda biraju. Nakon tog svog objanjenja, to je bilo samo kao dopuna, Krivi zauta, a api nastavi: Na taj nain su Turci uklanjali nacionalne barijere koje su najvea prepreka zadravanju osvojene teritorije. A to je ve bio u Bosni gotovo uinjen posao. Sluaj me dalje. Narod je osvojen ako mu osvoji one elemente koji odravaju nacionalnu svest, kao to su svi kolonizatori inili narodima koje su prethodno vojno pokorili. Pokorenom narodu prisilno na poetku puni duh novim elementima, a poslije se generacije utapaju lake poto ljudski duh ne trpi prazninu i imaju samo od osvajaa ponuene elemente. Onda kad su elementi ve prisutni u duhu, to deluju ekasno na svest naroda. Tajna je u tome. Nainie nekoliko koraka. Zbog toga ocenjujem da je u Turaka poslije pokoravanja bila prva etapa, to sa unoenjem islama. Druga etepa je bila da se u verskim okvirima, pod verskim izrekama i u ime verskih nalaganja unose turcizmi kao najznaajniji element nacionalnog, ali i drugi nacionalno kulturni turski elementi, i tako narodu popunjava duh, pa se vremenom ne bi ispoljavao otpor. S generacije na generaciju to je postajalo neprimetno. Nisu ostali due, a da jesu... Moramo skratiti priu, ne mogu analizirati celu istoriju zbivanja... U Bosnu su onda doli Austrijanci. Nali su narod kao izgubljen, bez vlastitog identiteta a prisutne turske elemente su gledali kao verske. Nije onda teko shvatiti ta je ondanja srpska politika morala initi. Moralo se pretei Austrijance... Eto atentata, eto Prvog svetskog rata... Razumljivo je, Srboljube, kako je narod u Bosni posedovao u tom smislu jedino versku svest, Srbija je videla ta joj jo bilo initi, i to ba po ugledu na Turke. Trebalo je da se preko tamonjih narodnih prvaka narodu da garancija za slobodu ispovedanja vere. Mudrost se nalazila u tome da se u duh naroda utisnu srpski nacionalni elementi u okvirima zatite verskih ispovedanja celokupnog verskog kulta. Procenilo se da se to moe, ako se niko od drugih nacija, sa strane, ne bi mogao i ne bi smeo da uplie jer, prvenstveno se upliu oni koji ele isto... Zna se i znalo se da nita u prirodi ne trpi prazninu, pa tako ni oveji duh. To jasno govorio da ni kolektivni duh jedne nacije ne trpi prazninu. Ako nacija
270

nema neke sopstvene nacionalne elemente ili obiljeenosti, ili ih ne stvara sama i ne ispunjava sopstveni kolektivni duh svog naroda, onda to podrazumeva da e kolektivni duh naroda i nacija nuno, i sam usisati elemente, odosno ono to obiljeava neku drugu naciju. A koja od tih drugih nacija bi imala prednost, ako ne susedne nacije... Upravo zbog toga toliko ti naglaavam koliko je vano i koliko sam ponosan na duhovni otpor Srba. Dokaz je nae duhovne snage i veliine i koliko u naem srpskom narodu, njegovom kolektivnom duhu, tom neiscrpnom rudniku, ima kulturnog bogatstva i znanja. Zatim se zamisli i ree: O, kako je teko sve to iskazati! Izvadi maramicu i obrisa elo. Onda najednom prostruji talas jo snanijih nacionalnih emocija i zavijori njegovim ve uzbuenim tijelom, pa on zamlati glavom: Trebalo je imati snagu! Ni Hrvati ni Srbi nisu bili glupi! Ni lenji! Htio je tom reenicom objasniti da su Hrvati inili isto, jer su oduvijek bili svega potpuno svjesni, ali da su uspijevali u granicama svojih mogunosti, u zavisnosti od spleta svjetskih prilika i okolnosti u datim istorijskim periodima. I onda se opet zamislio i iz te njegove zamiljenosti nenadano izronie rijei kao to nenadano zna izroniti tijelo ili neki predmet iz zamuene vode. Eto ti razloga zbog kojih je i stvorena zajednika drava. Drava u kojoj se nije ni moglo a da se ne nadmudruje i ne lae. Zamisli se, pa nastavi: Nemam vie snage da ispovedam sve detalje istorijskih zbivanja, ali, po meni, to su glavni razlozi i uzroci ovoga u emu smo... Onda je opet raunao neto u mislima, pa dodade: I posle jednog veka izmeu Srbije i Hrvatske nereeno je. Jo uvek! Bosna nije niija! Ali, ni svoja, hou rei bosanska! Krenue. Kad su ovaj put krenuli nisu vie zastajkivali i stigoe do stepenica, popee se na posljednju stepenicu, pa umjesto da rukom uhvati za kvaku velikih drvenih vrata, api je okreui se podizao svoju lijevu ruku i stavljao je Kriviu na rame. Svojim irokim dlanom prekrio je inove. Pre tri dana takoe sam bio kod Jovanova, u njegovoj kancelariji. Priali smo dugo o ovim stvarima. Srbe su opametili Turci, posebno dobre savete i upute nam dali veliki kolonizatori, bolje rei obuavali nas, kako Jovanov voli posluiti se tim izrazom, a ja tvrdim da Hrvati danas jednostavno kradu od Srba! Tu se nalazi smisao njegove izreke...

271

Tu zastade, pa kapetan pomisli da je to sve to mu je ovaj imao rei, ve je bio pretjerao, dosadio i nemalo se iznenadi kad api jo podie desnu ruku i izdvoji kaiprst u visini njegovih oiju: Zbog te moje otvorene borbe za srpstvo, mene su iz Bosne prekomandovali ovde. Ima godinu dana. A nisam unapreivan ima pet godina, ali neu stati... Nastavit u... Kao i dosad. Otvoreno i muki. Po pravdi... inovi e doi. Kad to izree spusti obje ruke, okrenu se vratima i stisnu kvaku, pa gurnu vrata. Ulazili su... ao mi je to se pre nismo upoznali ree Krivi i nastavi podravati i hrabriti druga, te ga savjetovati da je onda bilo ono onda... da se situacija sve ubrzanije mijenja i da dolazi vrijeme kad e najugledniji biti oni poput porunika apia i da svakako treba nastaviti... To je izgovorio dok su otvarali vrata pa su uli i gurnuli ih da se zatvore. utei su nastavili hodnikom. Kapetan Krivi prvi poe niz stepenice kojima se sputalo u podrum, u kafe kuhinju. Ozbiljan i odgovoran razgovor tek ih je ekao, da se u kafe kuhinji precizno dogovore i izreiraju veliku scenu. Odlazak sa kapije dvojice ocira uinili su da se kapija Pravni osjetio udno i u nekom paninom stanju. Zadubljenim pogledom punim radoznalosti i oekivanja da e se neto novo i strano pojaviti, ispratio je onu dvojicu ocira. Odlazili su i esto zastajkivali svaka dva tri koraka. I nakon to su se udaljili od njega, nije prestajao misliti o njima, mada je oekivao da e mu biti lake kad odu. Tek poto su izmakli iz vidokruga, on je osjetio uznemirenost i da mu noge podrhtavaju, jer je svojim duhom i dalje osjeao da je s njima, ali ih nije vidio, pa je doivljavao opasnost, iako nije znao zato i od ega. U toj svojoj uznemirenosti proetao je du velikih vrata kapije kao provjeravajui da li je sve u redu. Postajao je siguran da se neto krupno odigrava ili e se odigrati i da opet neka kontrola moe svaki as izbiti. Neznajui zaista ta bi vie od sebe, stao je na otvor straarske kuice, oslonivi se lijevim ramenom. Oborio je pogled prema zemlji, zagledao se u neku neodreenu taku i zamislio se. Dio betona koji je pogledom uokvirivao kao da je treptio i maglilo mu se pred oima. U jednom momentu upitao se zato mu je tijelo zadrhtalo toliko da je jednog trena klonuo. Ima li za to razloga? U ta sam ja utonuo? Kao da sam sanjao strane snove. I ta ja lino imam s kim? Znam da sam sa svakim ist, da nikom nita nisam uinio, da nikom nita ne dugujem. Nisam valjda kukavica. Lino nemam razloga za strah... Hrabrio je sam sebe. Bio je zbunjen. Kako mi se to moglo desiti? Moda zato to sam dozvoljavao vojnicima da prolaze u kupovinu, pa osjeam krivicu.

272

Preispitivao je samog sebe, svoju savjest. Jo je vidio onu dvojicu ocira na kapiji. I kako odlaze u nekom vruem razgovoru u kojem su se odluivali na neto! Razmiljajui dubio je i utanjao u nekakav trans, slian uranjanju u san. Uini mu se da odjednom zna odakle onaj strah u njegovom srcu od porunikovog izgleda. Dok sam gledao u njegove oi, stvorio mi se straan crn oblak. Bio je ogroman i prekrivao sve... Pun stranog zla, tuge i uasa. I strah nije dolazio samo od njih dvojice, ve odsvakud. Bio je sliven u oblaku... Ali, moda sam zbog njih vidio oblak i uplaio se... Nije mogao odrediti nita precizno i opet mu nita od svega toga nije ostalo jasno. U kasarni je sve izgledalo potpuno normalno, kao i svaki dan. Tako je barem izgledalo. Zato mi onda dooe one crne misli? Zbog ega? A vidio sam veliko zlo... Jesam li to zaista vidio u porunikovim oima? Od ega bi se porunik toliko plaio, a izgledalo je kao da me on uputio tom oblaku... Uinilo mi se kao da se sve ono iz oblaka sputa i da e se zaista desiti! Da se to spustilo zahvatilo bi me, pa sam od straha podrhtao a nisam znao kud bih... Poslije izvjesnog vremena smirio se. Uspio je izroniti iz stanja u koje je nesvjesno i potpuno neeljeno zaplovio. Uini mu se to slino onim nonim putovanjima, samo potpuno suprotno, jer tad je lebdio i bilo mu je krasno. Taj osjeaj nije mogao uporediti ni sa im na zemlji, ni sa im to je doivio ili vidio. U zadnje vrijeme se urijedilo pa se sad zapita da li e se jo koji put ponoviti neto slino. Ispred Kafanice na stepenicama pojavila se prodavaica Jelena. Nije primijetio kad je izlazila. Sad je mela stepenite i vjerovatno samo zbog gostiju naizgled sluajno pogledala ka kapiji. Nije odmah ni ugledala svog ljubavnika vojnika, pa se pitala gdje se to nalazi kad se ne vidi. Je li me vidio? Hoe li se sjetiti?, pitala se. Zbog slinosti boje straarske kuice sa bojom njegove uniforme, nije ga primjeivala napola uvuenog. On je to proitao u njenim pogledima, izvukao se i odvojio kreui se u mjestu. Shvatio je njen znak nala je vrijeme za novi sastanak. Srce mu se ispuni ljubavlju i osjeti miris njenog tijela, njenih bujnih grudi. Samostvorenu imaginaciju upotpunjavao je ljubavnim pokretima i uzdasima. Znao je da je pripremila pisamce i da ga ono eka smotano u kutiji ibica. Uto se sjeti da je veeras imao dogovoren sastanak s Pegi. Fotograje su jue stigle potom i on ih je pripremio. Stajale su u ladici njegovog vojnikog ormaria. S njom je zakazao u petnaest do deset, a s Redom dogovorio da ga zamijeni veeras ranije. Nije valjda i Jelena predvidjela za veeras... Rekla je da je mu strastveni gledalac nogometnih utakmica koje ona mrzi iz dna due... Zbog toga su se, kako kae, svaali nebrojeno puta, ali on nije mijenjao svoje navike. Zato

273

je ona u vrijeme utakmica posjeivala svoje drugarice ili ostajala due raditi... Da nije i veeras neka utakmica? U jednom trenu talas sree zavitla njegovim tijelom i sve mu sinu pred oima. Osjeao se zadovoljno, blaeno. Ljubav dvije enske bila je realnost. Ja vojnik, u kasarni, daleko od kue i to imam! Koji se jo vojnik tako provodi? Zar nisam srean?... A ovjek svojim mislima moe uiniti sve. Stvoriti sebi loe. Odlutati u kakve eli okolnosti. Kreirati stanje kakvo eli... Sam sebi, svojom vlastitom svijeu stvoriti strane slike. Crnilo... Uas... Stvorenu imaginaciju koja mi se inila stvarnou vukao sam dolje... Sputao oblak zla s neba i poeo ga doivljavati kao stvarnost. To sam inio nesvjesno, iz tog razloga to mi nije bilo potpuno jasno i vidljivo ta porunikova pria znai, pa sam izgleda elio vidjeti kako bih razumio. Onda se u mene uvlaio strah pa sam bio podrhtao... Ne bi privatna mrnja ovih ocira trebala biti razlog da to inim sebi... Ako su oni budale i nesreni, ne moram biti i ja zajedno s njima... Bolje je da do kraja sluenja mislim na lijepe stvari... Na Pegi i Jelenu... One su stvarnost i njihova ljubav je stvarnost... Iz depa izvue svoj vojniki kalendar od kojeg se, od onog dana kad ga je uzeo iz ladice i poeo kriati datume, razdvajao samo kad je spavao. Prekrii tri zadnja dana i izbroja koliko jo ima... Od elje da pobjegne od misli i slika koje su unijeli ociri u njegov duh, stvorio je imaginaciju u kojoj je vidio sebe srena u Kafanici gdje mu Jelena svojim pitomim crnim oima upuuje poljupce kriom, da drugi gosti ne vide, pruajui mu Marlboro i ibicu. Prihvatao je to, osjeao njen njeni dodir i istovremeno talas prijatnosti zaigra u njemu poput lista na mirisnoj lipi, a bljetava svjetlost ispuni mu duh i postade ljubiasta, obojena ljubavnom energijom i eljom. Samo to su uli u spavaonicu, meu vojnicima jedinice u kojoj je sluio Tomislav imunovi, iskrsla je pria da su stigle velike koliine uglja i da je zbog toga nareen prekid obuke i da e sada ii ubacivati ugalj u kotlovnicu. Ta pria je dola od dva starija vojnika. Tomislav pogleda na sat, vidje da otkucava devet i trideset i pomisli da e sigurno raditi sve do ruka a dotle je dva i po sata. U istom trenu smisli kud da ode dok jedinica nije pola, a poslije ve e se vratiti u spavaonicu i sam u tiini, na podu izmeu dva kreveta, odmarati se. Da im ja radim, mamu im! Sjeti se oevih rijei i toga kako su se do sada bezbroj puta obistinile. Dok su nam prekinuli as, odmah sam znao, i bez ove dvojice, da e s nama na neki poso.

274

Ne ree nikom nita, ve se iskrade iz spavaonice, istra niz stepenice, zastade na ulaznim vratima, pogledom brzo proara pistom, i poto ne vidje nikog od ocira, otvori irom vrata i jurnu. Trao je sve do zgrade pote, a onda uspori i laganim korakom, otpuhujui, uputi se kapiji. Vidje Osvita i odmah jo prilazei mu poe: Moji e na utovar uglja. Ne znam ta da radim. Da l da idem i ja? Dok je govorio doao je sasvim do Osvita, rukovao se s njim i oekivao njegov odgovor. Ne da bi ga posluao, nego da bi vidio njegovu reakciju. Ne znam. Ne mogu nita odluiti za tebe. Svako je pametan za sebe... Poto te cijenim, smatram da bi ipak bilo bolje da... A ti kako hoe izjasni se Osvit. Iz tog odgovora Tomislav nije bio siguran u Osvitovu opredjeljenost i pomisli da je narod iz Bosne, Muslimani, ili prosrpski ili prohrvatski orjentisan. Zato mu se Osvitov odgovor uini simpatinim i to je sve to je mogao zakljuiti ovaj put. U te sate Osvit je najmanje oekivao Tomislavljev dolazak. Cijela kasarna neto radi, svi su zauzeti i valjda postoji veliki razlog zato je Tomislav tu. Oekivao je svaki as da e uti taj razlog. Nije mu valjda doao rei samo to da e njegova jedinica na utovar uglja. Blago tebi! Ti si ovdje stara kost! Pravi pravcati laf! laskao je Tomislav. Bog zna koliko je tona uglja, i treba to prebaciti preko lea, moj Pravda! Tomislavljeve zelene oi su igrale kao i obino, pa je Osvit itao u njima da Tomislav nije ljubomoran, ve da mu zavidi. Da zavidi njegovom poloaju. I dosad mu je znao prebaciti da on moe sve, da ima vlast. Osvit nikada nije razumio zato mu to prebacuje a i kad bi traio objanjenje u sebi, smatrao je da je to stoga to je Toni mlad momak i mlad vojnik koji jo ne shvata vojniki ivot, te mu se ini da on, poto je kapija, moe initi sve ta hoe, po svojoj volji. Naravno, te rijei sve to hoe po Osvitovom shvatanju znailo je da Osvit ima puno samovlasti nad samim sobom kao vojnik, a to je ve neto. Rijeie da se izmaknu udesno, uz kapiju i da sjednu uz mreu kako ne bi bili meta pogledima. Sjeli su na ivinjak. Svega nekoliko metara iza njihovih lea poinjao je park duge zgrade. Par minuta poslije njihovog sjedanja, Tomislav ree: U pravu si. Bolje je da ja idem. Ako desetar primijeti da me nema, dii e frku... A ve su me dobro zapazili... Ne mislim da je samo tvoja jedinica odreena. Ne vjerujem ni ja, ali idem. Bolje je... govorio je diui se lijeno, kao da jo razmilja bi li, ili ne bi.

275

Osvit ga je gledao iz sjedeeg poloaja i primijeti kao da mu ovaj jo neto ima rei, ali ne ree nita. U stvari, dok ga je vidio kako mu prilazi, Osvit je pomislio da Toni moda nije saznao za njegovu vezu sa Svetlanom, ali na pomisao da su jo nekoliko mjeseci zajedno, primio ga je mirno i hladnokrvno. Vjerovao je da Toni nije na njemu vidio nita neobino i da nita nije primijetio, kao ni do sada. Svetlana Toniju nikada nije rekla da prekida s njim vezu. Jednostavno je izbjegavala susrete, iako bi se uli preko telefona. Ostavljala mu je da razlog otkrije sam i da zakljui da ona nije budala. Smatrala je da ju je povrijedio jer se predstavio kao Bosanac a sam sebe tu ne svrstava. Dobro je razmislila i bilo joj je potpuno jasno zato je on tako uinio. Poto nije dola na sljedei sastanak i sedmicu dvije nakon toga, Toni nije bio siguran u to da li ga ona hoe ili nee. Govorio je sebi da ona moda nema vremena, da se moda plai da njeni ne saznaju za njenu vezu s vojnikom... U tu sedmicu dvije po svijesti mu je kopkao crv da je moda otkrila da nije Bosanac kako joj se predstavio. Imao je on dobrih osnova za takvo opredjeljenje i predstavljanje, ali njegovi razlozi osobama bilo koje nacije bili bi za podsmijeh i shvaeni kao hipokrizija... Mada poslije svakog razgovora s njom nije imao jasna uvjerenja, neto mu je govorilo da se u svemu tome nalazi Osvitov lik, a nije mogao povjerovati u to, posebno iz tog razloga to nikad nije odbijala da s njim razgovara preko telefona. Sve te misli su mu i sad prolazile kroz glavu, dok je jo stajao pred Osvitom. Izvadi cigarete i upalja i ponudi Osvita. Osvit hladno odbi, to Toniju, mlaem i po godinama i po vojnikom stau, bi sasvim normalno znajui da Osvit ne pui. Ipak, za razliku od Osvita, bio je toliko nemiran da nije mogao Osvitu gledati u oi. Bojao se da bi odao svoje duevno stanje, sumnje i misli. Nije znao niti primjeivao da Osvita sline misli mue od kad je on doao. Ne vjerujem da bi jedan Musliman mogao biti tako podmukao... Nije svjestan svoje nacije, svog bosanstva, pa ne moe biti svjestan ni igre oko Bosne. Nemogue je da razumije ovu situaciju u zemlji, pa ne moe onda razumjeti ni sve ove podvale izmeu nas... To Pegi neto muti, govorio je sam sebi, odmjeravajui Osvitovu mirnou i neutralnost. Moda bi mogli poslati nekoga da me trai , pomisli Toni, shvatajui da ne moe ostati jo dugo. Doo sam da te vidim... uo sam se s malom... ree. Smatrao je da je to dovoljno i da ga je Osvit razumio. U razgovoru s njim, uvijek ju je zvao mala. Osvit ga nikad nije pitao zato, ali je smatrao da je zato to se Toni osjeao kao lakoosvaja.

276

Na elu svog druga, Osvit je vidio sumnju i da mu se zbog toga niu velike misli i one su napinjale Osvita i proimale ga unosei u njega neto poput slutnje da Toni mora koliko toliko sumnjati u njegovu vezu s Pegi. Nagrizalo je savjest. Zbog toga se dotakao toga! Napomenuo me... Ili ja moda ovo sam sebi, zbog savjesti, tuvim u glavu, jer znam da sam prljav u toj igri. I to nepoten sam upravo prema Toniju. U stvari, pri svakom susretu od one veeri osjetio bi neto slino, ali sad, ovog puta, vie nego prije. Tomislav duboko povue dim iz cigarete. Pogled mu je bio oboren. Ovaj drugi se udio tome kako je mogie da se njemu, Toniju, lakoosvajau to dogaa, pa je nastavio misliti zato se to desilo. Sumnja u vrijednost koju je za sebe mislio da ima. Osvit je govorio sebi u mislima i iznenaivala ga je ta naivnost i slabost lakoosvajaa i pitao se da li je to doista Tonijeva naivnost i slabost. Zar ne zna i zar ne moe uvati za sebe svoje intimne stvari? Drugovi smo samo jo nekoliko mjeseci i poslije vojske se vjerovatno nikada vie neemo vidjeti... Ta cura zamilja da i mene voda... Dobro, moe misliti, al na kraju e se uvjeriti da se prevarila.Tek poslije mu se javljala sumnja da su za nju obojica bili igra da bi ih posvaala. Zato nije odluila prekinuti s njim kad je poela sa mnom... Ali siguran sam da je zakljuila da ni ja nemam puno potenja i pameti. Zar nisam mogao odoliti...? Osjeao je na savjesti neku mrlju zbog Tonija. Neku neugodnost, slino osjeaju da si nedaleko od neeg to smrdi. Roenjem u svim osobama dolazi neto to je isto, to svijetli i sija. istim postupcima to u duhu individue nastavlja sijati. Prljavim postupcima, pak, svjetlost se zamrauje naslagama i u unutranjosti prestaje da svijetli i da blista. to se postupci mnoe naslage su deblje, mrak gui i sve iri i Osvit se pitao ta bi to moglo biti. Uglavnom, utie na svjest a onda na sve... Jedno vrijeme, moda dvije sedmice prije ovog susreta, Toni je bio prestao priati o Pegi, pa je Osvit naivno bio povjerovao kako su se njih dvoje zaboravili i da joj je izbrisan iz mate... To saznanje da se konstantno uju doivio je slino ujedu pele u sam vrh nosa i neki bijes ga je podjario, ali silio se da do kraja pred Tonijem odglumi neutralnost i hladnokrvnost. Toni je u ovoj igri jedino poten. Nije naivan niti budala. Sigurno je elio da izmeu mene i njega ostanu ljudski odnosi. Muki... Moda mu je nagovijestila za nau vezu pa oekuje da bismo se ja i on mogli zamrzili. alio je sve dublje zbog svojih postupaka, ali bilo je kasno. Pod tim osjeanjem ispraao je Tonijev odlazak, pa onda odluta i nae se u imaginaciji s Pegi. Prvo se dugo zagledao u one njene pjegave takice ispod oiju, pa joj se onda zagledao pravo u zjenice.
277

Kao da je bila realnost da su skupa, progovori: Zato ga prethodno nisi ostavila? ta si traila?! Nau svau i mrnju! Jel to?, pitao je drsko kao da ga ona zaista gleda. Rekla si da jesi jo one nae prve veeri na kapiji. U straarskoj kuici... ta ima od toga? Sve one ljubavne akte koje su imali uini mu se da ih ponovi u hipu osjeajui neoekivanu njenu prevaru. Sluao je one njene rijei... One slatke uzdahe... Zakletve! Do tad zamiljao kako jedino on umije lijepo glumiti i lagati. U emu ti nisam bio dobar?... On je bolji... Voli ga iskreno... Prevarila si se... Hoe li veeras slagati i mene? Ako samo ne doe... A slike sam pripremio... irio se u ljubomori, ali se savlaivao. ta Toni treba da osjea? I ta ima pravo da mi kae?... Proetao se nekoliko puta duinom kapije. Onda zastade ispred otvora straarske kuice gdje je sve s Pegi i otpoelo. ta ako on sve ovo samo pretpostavlja a mogao bi me posvaati s njom? Udahnu njegove emocije dublje i itao je... Moda jednostavno otkriva? Okrenu se u pravcu pote i nagnu na velika vrata kapije. Toni je ponovo dolazio, vraao se nasmijan. Osvit pree na unutranju stranu i nastavi u susret da uje novost. Nisu desetari ni primijetili da me nema. Kako zna? Lako. Jedan vojnik mi je rekao. Pazi se. Ipak, bie bolje. Bez rijei su se vraali ka kapiji. Stadoe otprilike nasred velikih vrata kapije, razmiljajui svaki za sebe. Mala mene ljuti. Pitam se zato eli da joj telefoniram a sastanke izbjegava. Svaki put neto je omete. Za ubacivanje uglja u kotlovnicu se ne bojim... Razmiljali su svaki za sebe. Bilo je oigledno da eli od Osvita neto otkriti. Zato nije odlazio i ako mu se ipak odlazilo zbog bojazni od desetara. Mislim se sve vrijeme imam li koristan savjet za tebe. Tvoje sumnje razumijem. U potpunosti. Shvati! To je bila tvoja cura... valjda zna ta ste imali. Poznaje li sebe? Zna ta ti je raditi... Eto... Toni je bio napet dok je sluao, ali kao da nije dobro razumio ta mu je Osvit htio rei. Ipak, u prljavoj igri takav odgovor je bio oigledan. Nikad nee ni biti siguran u iskrenost niti je mogao oekivati od Osvita preciznost. Smijena je mala izgovarao je kao da se udi tom brzom preokretu. Ako nije sebi stavila u glavu da sa mnom moe kako hoe. Ne znam ree Osvit. Opet zautae. Teko je pronalaziti rijei u razgovoru u kojem je malo iskrenosti. U stvarnosti ne bi se nikad ni razumjeli, jer situacija u zemlji nije svima jednako djelovala.
278

Ostali su jo nekoliko minuta bez rijei, a kao da se nisu mogli rastati, jer se izmeu njih nalazila zagonetna silueta jedne Pegi i vezala ih nevidljivim nitima. Na kraju je morao krenuti. Ovdje na kapiji sa Osvitom nita nee rjeiti, a izgubljeno vrijeme moe skupo platiti tamo u kotlovnici... Ispruie jedan drugom ruku i stegnue. Simpatian rastanak na nekoliko sati ili nekoliko dana, nijedan ni drugi nisu znali. Brzo je odlazio i uzmicao betonskom stazicom iznad pote. I on me jo tjera na misli. Ne znam ni zato sam bio siguran da nije doo tek tako... Ostalo je samo jo jedno: odgonetnuti koje je misli Toni odnio u svojoj glavi. U Kafanici gosti u vojnim uniformama se podigoe iza stola. Kapetan krenu ka anku, prema Jeleni, da plati. Salko prie vratima i uhvati za kvaku. ekao je da kapetan plati, pa da otvori vrata, a Ante se naao negdje nasred, izmeu njih dvojice. Bio je na dva koraka od stola za kojim su sjedili. Na stolu su stajale neispijene ae i tri boce od piva. Za ankom se Dao ponudi da vojnicima i ociru plati jo jednu turu. Kapetan pogleda na sat i ljubazno odbi rijeima da sad nemaju vremna, da e drugi put. Vojnicima je bilo vrlo prijatno uz kapetana i Salko nije vjerovao da moe postojati tolika razlika izmeu ocira. Kakav je ovaj, a kakvi oni koji su ga kaznili! Dok se vrtio u prostoru kapije, Osvitove misli su ile as do Pegi, as do Jelene, as do Tonija, pa na ocire. Kruile su haotino, bez smisla i odreenog redoslijeda. Vie instiktivno nego svjesno zakljuivao je da je bolje to manje priati s bilo kim o tome ta radi. Treba se drati te devize, jer su se pravila igre toliko zamrsila da ih ne mogu razumjeti. Sluajno baci pogled niz ulicu Todora Peevskog i na stepenicama ispred Kafanice uhvati izlazak one trojice. Bio je, eto, na nekoliko trenutaka na njih i zaboravio. Gdje su sad ona dvojica? Nek izmeu sebe rjee svoje sranje!, ree u sebi, pa stade uz mala vrata da ih otvori kad ovi priu. Nije znao ni zato. U svojoj raspravi je bio na strani ove trojice. Moda zato to se ovaj kapetan prema njemu odnosio lijepo ili moda zbog Salke koji je bio s njima... Kad su ve bili blizu i prelazili ulicu, Salko zastade i Osvit shvati da mu vjerovatno neto eli rei. Kapetan prvi proe kroz vratanca, a za njim Ante koji hladno namignu Osvitu. On Osvita nikad nije simpatisao zbog druenja s Vlahovim i zbog toga to je znao da Osvit ima veliki krug prijatelja u gradu. Civila. Smatrao je da je Osvit njihov i da iz tih razloga ima to radno mjesto. Meutim, to miljenje nikad nije iznosio pred Salkom. Takvi su Muslimani. Nemaju sopstvenog nacionalnog identiteta i svjesnosti o njemu. Onakvi su i pripadaju onome ko se vie s njima drui.
279

Svima je to jasno, osim njima samima. Ali kad bi bili svjesni... Ovo nita ne bi bilo ovako..., razmiljao bi Ante kad god bi vidio Bosance odane i vjerne Srbima. Ona dvojica odoe, a Salko zastade na vratima, pogledom ih isprati, pa smjekajui se, nagnu se ka Osvitu i apatom progovori: Ispitivao me kapetan kako je bilo onog vikenda, jesam li Anu... pa gdje smo bili ta smo priali. Zna kako se s nama alio! Njemu je Armija kao meni i tebi, kao da e sutra odsluiti i otii... A sjea li se onog to sam ti priao kad sam se probudio u umi, u onom skrovitu, potpuno go, a ona mi odnijela odjeu i nema je... Onda me ispitivo kako se to desilo. I o skrovitu... Ma, priau ti sve poslije... opet pogleda za njima, a oni su ve bili pored pote. Sad nemam vremena. Potra za njima. Dotle su ona dvojica iskoristili Salkino odsustvo i izmeu sebe zakljuili da Ana nema nikakve veze sa Salkinim kanjavanjem i da je sve poteklo samo u kasarni. Osvit zatvori vratanca za Salkom. elio se to prije domoi kreveta. Bio je toliko psihki umoran i elio je odspavati, pa onda ii u Kafanicu. Kad je stisnuo kvaku, gurnuo vrata i zavirio u malu kafe kuhinju, apiu se istovremeno zatamnilo u svijesti i pred oima. Ugledao je kapetana Jaarija sa dva podocira. Sjedili su za stolom u samom uglu, tamo kod vanjskog zida i srkali tek donesenu kafu. Kapetan je bio Albanac, jedan podocir Hrvat, a drugi Slovenac. Zar se to deava sluajno? - upita se dok je ulazio. Kuhar je sjedio na stolici uz sudoper s novinama u rukama. api je malo zastao da Krivi proe i zatvorio je vrata za sobom. Nije mogao prvi prii onoj trojici jer se trebalo rukovati s njima. Negdje nasred odaje doeka ih kuhar Mile. Rukovae se sa kafe kuharom i odabrae sto. Sjedoe utei. Nisu mogli nastaviti priati o onom o emu su eljeli, jer je prostorija bila mala. Otprilike etvrt sat poslije, iz kabineta bezbjednosti doao je stariji vodnik prve klase, zadrao se toliko koliko je trebalo da kuhar napravi dvije kafe i otiao. Bio je Maar, srednjih godina, ute kose, utih obrva i utih dlaka po prsima. Imao je sjajnoplave oi koje su ga inile ozbiljnim i strogim. Odavao je ovjeka koji mnogo zna ali ne iskazuje. api ga je nazivao njemakim pijunom, ali ne pred svima. Navodno ga je tako nazivao zbog njegovog izgleda, a u stvari je skrivao ljubomoru i nepovjerenje prema Maaru koji radi u slubi bezbjednosti. Snano je pri tom mislio na Austro Ugarsku i ono vrijeme osnivanja sarajevske organizacije Mlada Bosna.

280

Nekoliko minuta kasnije ue jo jedan vojnik, komandantov kurir. U to proe itav sat vremena a njih dvojica nisu progovorila ni rijei o onome o emu su htjeli. Kapetan Jaari i podociri su izili, a njih dvojica ostali sami sa vojnikom kuharom. Bilo je vrijeme da ponu. Porunik ustade iza stola i prie kuharu: Mile, donesi nam tamo dve kafe, ali dobre. I pazi, ne prilazi dok te ne pozovemo. Ajd i pusti nam malo muzike na taj zvrak! Dobro. Razumeo sam ponizno e kuhar. api se vrati stolu i sjede. Otkopa dva gornja dugmeta na bluzi. Navikao se da prie i sedne. Rekao sam mu da ne prilazi pokaza glavom ka kuharu. Sa zvunika se zau muzika centralne Srbije. To je kuhar namjerno pustio zbog apia, molei se da ko ne ue bar sat vremena. Potom donese kafe i udalji se. Mijeajui kafu kaiicom i gledajui u olju, otpoe nekako zamiljeno, kao da se mislima vraao iz daleka: Ovi odozgo, nai, isuvie su spori. Nisam slep, pa ne mogu rei da ne vidim ili glumiti da sam blesav. Zidine su vrste kad je stabilno odozdo... Na nae oi ovi sve kamen po kamen izvlae i to iz tvrave koju nazivamo Jugoslavija... A zna ta to znai! Razume li? Nema se vie ta ekati! izgovorio je mirno kao da se ne radi o tako krupnim stvarima. Bilo je neobino za njega. Moda to je ispod nosa osjaao prijatan miris kafe. Mirno je isputao kaiicu i prihvatao olju za drku da bi je prinio ustima, ali osta tako rukom na stolu, drei olju i gledajui u Krivia. Ovaj je razumio da api eli uti njegovo miljenje, ali poto je svoju olju s kafom ve bio ponio ka ustima, srknu da bi zapalio cigaretu. Spusti olju i uze cigarete. Zapalie obojica. Sloio bih se s tobom, ali to bi znailo da Armija treba odjednom i iznenada da rukne. Je l tako? Ali nije to tako jednostavno! Ni u Armiji nisu samo Srbi. Treba je prvo proistiti, a samo ienje ve je osetljiv proces i puno toga povlai... I od mnogo Srba dodade api. Da. I od mnogo Srba sloi se Krivi pa nastavi Ali ne bih ja da priamo o tome. Mogli bismo otii daleko i izgubiti vreme. I sam si malo pre rekao da je u zidinama tvrave i svaki kamen vaan... Mislim da sam dobro razumeo ta si hteo rei. Zbog toga sam ja, kao i ti, za to da unitavamo one koji upaju kamenje kako bi se zid sruio. Znamo i mi da budemo lukavi, je l? I svi neka rade... Na svome nivou!

281

 Da onda odmah preemo na nau stvar, ovo za Salku. Htio sam samo da dam do znanja zato sam zato da ga uklonimo. Meutim, jo je bolje. Ti si ve za! Srknu iz olje pa se malo nagnu da budu blii, jer za tako vane stvari i irina za jedan sto razdaljine je previe. Nacionalne emocije opet poee da ga uzrujavaju i podiu sa stolice. Za Salku sam imao da kaem nekoliko stvari. Razumee zato ja mislim da je opasno da se vrati kui u Sarajevo uzdahnuo je duboko, razmiljajui kako bi lake ispriao i objasnio. Dim iz njihovih usta formirao je gust oblak iznad njihovih glava. Salkina pozicija u kojoj se naao najmanje je njemu samom bila jasna, mada mu je duh nagovjetavao da je u opasnosti. Ni od ostalih koji su bili u toj igri niko nije sa sigurnou znao kako e se sve na kraju odigrati upravo zbog Salke i zbog njegovog lutanja u tom mraku, u kojem mu je sve bilo zagonetno. On se u itavoj toj opasnoj igri ponaao naivno mudro. Tako je izgledalo. Njegovo ponaanje bilo je odraz kolektivne nacionalne nepismenosti Bosanaca jer zvanino postojanje bosanskog identiteta nije ni bilo u Jugoslaviji niti u Bosni samoj. Meutim, sam Salkin izgled odavao je izuzetno inteligentnog i uoljivog mladia. Zbog toga je apia kopkao i nagrizao crv sumnje. Da li je sa Salkom to to ja mislim, da je njegovo ponaanje samo odraz nacionalno bosanske nesvesnosti, odnosno neznanja o sebi kao Bosancu ili je on, za udo, naprotiv, sve potpuno razumeo, to je malo verovatno. A ako jest, onda mu je jedini spas da glumi da nita ne razume, svestan da je jedan od moda milion Bosanaca koji razume igru i oigledno pita se onda ta znai jedan sam, pored masovnog neznanja ostalih pripadnika svog naroda. Izgledao bi lud svom narodu i svojim neznanjem sopstveni narod bi mu bio prva opasnost... apiu bi zastajao dah pri pomisli da bi takvo neto moglo biti mogue i pored uzimanja svih injenica u obzir, i Ante i kapetana Heria i njihovog dugotrajnog druenja i komuniciranja sa Salkom, zatvora i ta je sve mogao onjuhiti tamo... Pa dodati tome jo stanje kod njegovih ukuana u Sarajevu. Ako mu jo nije najbolje jasno ovde, tamo u Sarajevu, kad bi se vratio, mogao bi kuiti bre emu stanje vodi i biti nam od tete. Sama situacija tera na to... Moda! I nekoliko puta ponovi sebi tu rije moda. Radi se o istorijskom trenutku borbe za Bosnu. Sad ili nikad. Ako je tako, o njemu nema mnogo dvoumljenja. Siguran sam samo da e kad bude leao u zemlji biti nemoan i bezopasan! Pria zbog koje je pozvao svog kolegu tu u kafe kuhinju je bila o stanju, poloaju i mjestu Salkinih u Sarajevu. O tome Krivi nije znao nita i trebalo je

282

da dobije potpunu i jasnu sliku. Raunao je na to da e tek onda njih dvojica moi donijeti ispravan zakljuak o tome ta im je initi. Povue jo tri dima i dovri cigaretu. Ostatak pritisnu palcem i kaiprstom i ugasi u pepeljeri, pa poe: Stvorit u ti sliku o njegovim ukuanima, pa e ti stvar biti svetlija. Ispria da ih je etvoro u obitelji, pa imenova svakog lana obitelji ponaosob. O majci da je plava kao i sin i da on u svemu lii na nju, za razliku od sestre Selme koja je po svemu na oca. Posebno ju je opisivao divei se njenoj tamnoj, bujnoj i valovitoj kosi, bujnim grudima i dugim nogama i tome kako je Srbin Zdravko prvi uivao koristei tu prirodnu ljepotu. Rekao je i nekoliko stvari o Soniti, Salkinoj djevojci. Potom je na red dolo ono posebno vano i interesantno, pa je prvo objasnio sve o ininjeru iz Crne Gore Nenadu Periu i odlascima na vrh brda sa Salkinim ocem, a potom i o njihovom susjedu, potaru Zdravku. Opet zapalie. Interesantno! Interesantno! prokomentarisa Krivi. Sivilo dima opet poe da navlai neku prozirnu zavjesu, kao nestabilan oblak izmeu njih dvojice. Poto je rekao sve o glavnim akterima smiljene tragedije, priao mu je o rascjepu u obitelji. Opisao je razloge i sve uzroke, pa i one bioloke kako se majka stavila na sinovljevu stranu, a otac na stranu Armije. Objanjavao je sve potanko, mada je Kriviu stvar ve bila jasna i da mu dalje ne objanjava. No sluao ga je smireno i zainteresovano. Pitao se samo o lancu tih veza i na mahove ga je obuzimao strah od apia, jednog porunika. Pitao se ko je u stvari taj ovjek. Istovremeno je bio oduevljen saznanjem da irom Jugoslavije ima puno Srba koji rade za stvar, koji nisu plaljivi ni lijeni. Dokaz je to nacionalne svjesnosti i masovnosti i to mu je izgledalo i logino. I bilo je lijepo sluati jedan primjer na djelu. Za svetost. Za ono na emu su ve generacije istrajale. Poslije je uslijedila pria o ulozi Nenada Peria pri druenju sa Salkinim ocem na poslu i kod kue. Ulogu i poziciju potara Zdravka u svemu tome posebno je izdvojio. Od njega je sve potanko doznavano. Pomenuo je i to kako je jednog dana Zdravko, odlazei iz Sulejmanovog dvorita nakon razgovara sa Selmom prilikom uruivanja pote, rekao sebi: Znam ja, mala, kako u s tobom! Pri tom je mislio na psihomagijske meditacije, s im je odmah iste noi bio i otpoeo. Zahvaljujui tome, Zdravku je polo za rukom da stavi malu na stranu oca koji je branio Armiju, pa je majka ostala sama druei se s nekim Hrvaticama i prieljkujui sina da doe. Ubrzano je iz tog razloga ostala bez posla. Tako je obitelj podijeljena na dvije suprotstavljene strane i da se izmeu sebe odaju.
283

Opet, dok je o tome priao, bijes ga je podizao sa stolice od ljutnje kako Hrvate nisu dosad mogli obojiti jugoslavizmom poput Bosanaca. Da bi na to sve dodao jo jednu iskru svjetlosti, tvrdio je da Hrvati kao i uvijek kontriraju Srbima kad god mogu i gdje god mogu. Tako je zahvaljujui tim Hrvaticama Devada, Salkina majka, sve ee poela nositi maramu na glavi i oblaiti dimije. Odjednom postaje Muslimanka koja praktikuje vjerske propise. Podjaruju u njoj vjersku tradiciju da bi prkosila Armiji. Naravno da to sve svjesno i s razlogom od Salkine majke rade, napomenu. Onda se namjesti na stolici pokuavajui objasniti ta dobijaju Hrvati na taj in. Kafe kuhar prinese nove dvije poruene kafe i naravno, odmah se udalji. Odmah nastavi objanjavati da na taj nain, istovremeno kod Salkine majke postiu tri efekta u Hrvatskom interesnom programu. Podjarivanjem vjerske prakse oivljavaju stare konikte podsjeajui na prolost prema Srbima i veu ih za Hrvatsku ustakim sloganom Muslimani, hrvatsko cvijee, te pomjeraju eventualno nacionalno probosansko buenje i osvjeenje. Objanjavao je da Hrvati vjeruju da je nastupio njihov period u podrci bogatog svijeta, pa samo treba vjerskom svijeu obuzdati Muslimane u Bosni od nacionalnog bosanskog buenja, zaslijepiti oi islamskom svijetu i tako e prigrliti Hrvatski nacionalni identitet. ak i neoekivano pria se uinila isuvie zanimljiva kapetanu Kriviu. Sav se unosio u taj splet mikrodogaanja oko Salkine obitelji u Sarajevu, jer i makrodogaanja su ista, samo umnoena mikrodogaanja. I u jednom momentu kad api vie nije znao ta bi jo imao da kae, a Krivi kao da se budio jer se bio isuvie zadubio u znaajnu priu, porunik se sjetio da nije pokazao jednu vanu stvar. Okrenu se kuharu koji je mirno sjedio zadubljen u novine. Pozva ga. Vojnik prie stolu i stade izmeu dva ocira. Mile, zna li koja je moja kancelarija? Znam. Nagnu se na lijevu stranu i izvue kljueve. Kapetan je mirno promatrao sa svoje stolice. Evo ti kljuevi. Proi s moje strane stola. Videe dve ladice. U desnoj ima bela koverta, mislim da je na vrhu, jer sam pre polaska neto gledao. Ako nije, ti premetni... Uzmi je i donesi. Ajd, pouri! Vojnik odmah krenu... Za asak je ve zatvorio vrata i ostavio ocire same. Doi e pet ili est fotograja mesta gde je smetena njihova kua. Videe! Rekao mu je i to da se brdo zove arobna glava i opisao ga.

284

 Ima mnogo toga zbog ega mi je zagonetan i to me mui kod njega. Zar nije vano ta e odneti u glavi za tako znaajan vrh?! izree prije nego se otvorie vrata. Sad nam napravi jo dve zapovjedi prihvatajui kovertu. Bilo je est fotograja. Raskrili ih po stolu i poee ih razgledati zakljuujui znaaj mjesta za dranje tog dijela grada. Ova je slikana iz kue to pokazuje na glavnu prometnicu u gradu. Na ovoj iz ovog zelenila, to je sami rubni dio obrastao umom i pogled pada preko njihove kue, obuhvata ove objekte dole i neke vane centre... Te dve je napravio Nenad Peri. Krivi duboko uzdahnu jednom, pa drugi put jo dublje. U to kuhar prinese dvije kafe, te oni zapalie. Vojniku je maloprijanje upozorenje bilo dovoljno jasno, pa se odmah udaljio od stola, a da se nije ni zagledao ni u jednu od fotograja. Prije nego promijeae kafu iz koje se uzdizala para i pretapala s oblaiima dima od njihovih cigareta, porunik nastavi sa objanjavanjem fotograja kako bi potpuno zavrio sve to je imalo da se kae. Te dve to sam ti ve rekao, napravio je Nenad Peri, a ove dve su pogled sa njegovog balkona. Gledaj to naselje, nizovi kua kako se uzdiu u redovima poput redova vinove loze na plantai, a ispod sve vani gradski centri. Njih je napravio potar Zdravko sa Salkinom sestrom. Jednog dana su bili sami... a ove preostale dve su od njegovog oca. Dao ih je jednog dana ininjeru. Eto... Kapetan stavi dvije kocke eera u svoju kafu, te promijea u nekoliko kruenja kaiicom. Nije nita progovorio tri etri minuta. Ipak, vere su tri a teritorija je jedna bosanska jo. Nacionalna identiteta su dva, to hou rei, strane dve... Zagonetno je kad e Bosanci, i koliko postati svesni bosanstva da bi se izdvojili u treu stranu i s tim prepoznali svoju teritoriju... Teko e se biti pametan! izree Krivi izranjajui iz svoje zamiljenosti i otkri ta ga mui iznutra kao i kafa to je isparavajui se otkrivala da je u njoj visoka temperatura. Bilo je jasno i to potpuno ta je s te tri reenice do kraja htio rei. Cijelu svoju priu ispriae njih dvojica tog dana i cijelu situaciju opisae u toj nesretnoj zemlji. Poslije otprilike desetak minuta podigli su se iza stola. Izioe iz kafe kuhinje i uputie se u skladite opreme. Trebalo je dobro razgledati i izreirati dogovoreno. Predvidjeli su kao najpogodnije vrijeme kad Salko bude u skladitu razduivao svoju opremu. Bie tu sigurno i ona druga dvojica s njim. Nije preostalo jo dugo za pripreme...

285

Glava VI

Zgrada koja je sluila kao skladite uniformi i opreme bila je dosta neobino izgraena. U stvari, bila je to zgradica u zgradi. Kad su vojni strunjaci odredili taj prostor za izgradnju kasarne, tu se nalazilo nekoliko objekata koji su sluili za stoku i kao mjesta gdje se ostavljao poljoprivredni alat i oprema. Bila je tu i jedna dosta velika kua, to su oni iskoristili. Skinuli su joj krov i preuredili je za novu svrhu, pa je tako itava nekadanja kua bila od potpuno nove koristi. Onda su izgradili novu zgradu, veu i viu, ali tako da se stara i preureena nalazila unutar te nove. Prostor u zgradi, posebno onaj izmeu zgradice i zgrade bio je popunjen sloenom robom i opremom. Na dvije strane, po spratovima, bile su sloene tone vojne opreme i uniformi sve do samog vrha u visini nekadanje kue, s te strane, a sdruge strane isto tako, ali jo za nekoliko spratova iznad. Spratovi su bili od montiranih konstruktivnih eljeznih i aluminijskih dijelova i najvie su podsjeali na vrstu ali savremenu graevinsku skelu, s tim to su ti spratovi popunjeni vojnom opremom i robom bili nii od onih spratova na graevinskoj skeli. Bli su i znatno iri. Mogli su imati i do metar i po visine. Sve je bilo uraeno na taj nain od dna do vrha naokolo s tri strane. Sa prednje strane konstrukcije vidjele su se ipke prola ezdeset milimetara nanizane jedna na drugu. Iste takve ipke nalazile su se i tamo sa zadnje strane uza zid, ali su bile skrivene sloenom robom i opremom. ipke su bile glavni drai cijele konstrkcije. Osim toga roba i oprema svojom teinom uvrivali su smontirane spratove uredne konstrukcije. Dvije strane naslagane robe i opreme razdvajao je hodnik irine od jednog metra kako bi se na jednu i drugu stranu do poslagane robe moglo dolaziti. Na jednoj strani zgradu je samo asfaltna staza odvajala od velikog parka i to na samom njegovom kraju, a na suprotnoj strani, tamo dalje, prostirali su se sportski tereni. Bila je udaljena od ostalih objekata i okruena borovima. Sve to zajedno je u poruniku apiu i kapetanu Kriviu odavno rodilo ideju ta da urade sa tom trojicom. Bili su sigurni kad Salko bude u skladitu razduivao opremu da nee biti vie nikog osim njih trojice. Samo dan ranije u to su se mogli i uvjeriti preko jednog vojnika pred kojim se Salko naivno pohvalio kako mu za razduenje nee ni biti potrebne stvari koje je zaduio. Bie dovoljno da samo ode u skladite i da se kapetan potpie. Rekao mu je i to kako mu je udno da meu ocirima ima toliko razlike i da ima i onih koji ga ale zato to je kanjen.

286

Nakon veere Osvit se vratio iz kuhinje i nastavio redovan rad u veernjoj smjeni. Osjeala se svjeina noi koja kao da je dolazila sa mrakom. Buka stvorena povratkom vojnika iz kuhinje i njihovo rasipanje po zgradama, nije dopirala do kapije. A tamo u gradu, gdje su vaila drugaija pravila ivljenja, na ulici Todora Peevskog, bilo je neto svijeta. U Kafanici svjetlo je bilo upaljeno i vidjela su se lica. Obino su oni koji se u ta doba tamo zadravaju bar natpolovino pijani. Ne znajui ta bi, Osvit je proao s vanjsku stranu kapije i stajao na jednom od krajeva. Ko zna koji put te sedmice, opet ga je neto bacilo u misli. Zapitao se zato mu Pegi nije traila za sebe nijednu fotograju. I prije je poinjao razmiljati o tome, ali bi ga svaki put neto prekinulo. Kopkalo je. Bilo je udno, jer i one veeri, nakon to mu je vratila kovertu sa fotograjama, strasno se ljubila... U tim mislima je zaboravio na sve drugo i poao da sjedne ne obraajui panju na ta sjeda. Kao da su mu misli oduzele snagu, pa je morao da se spusti... Neto se tu skrivalo. Neto to ona nije iskazala, a ta i zato, nije mogao dokuiti. Pokuavao se prisjetiti svake njene rijei, i uopte svega te veeri s njom i povezati s onim to mu se deavalo ranije, raunajui i ono to primjeuje na Toniju. U jednom skuenom kutku punom tame, doekao ju je. Zbog onog to mu se desilo s Tonijem tog istog dana sumnjao je u njen dolazak. Taman kad je pomislio da stvarno nee doi i da je tome kraj, ona se pojavila. Primjeivao je samo njenu siluetu i osjeao njen dah, dok je ona oprezno prolazila izmeu dva zida pazei na ta stavlja stopala. im ga je primijetila oglasila se svojim piskavim glasom. Dobro vee! Kasnim malo! Provjeravala sam da l me moda neko prati! Ma, razumije! Mala je sredina i svi se poznaju... Svijet je zavidan i radoznao... Mislila je pri tom i na svoju majku kad ju je upoznala sa novom vezom nakon dolaska od bake iz evelije i sveg onog to je slijedilo poslije. Bio je zadovoljan jer je dola, pa joj nita nije prigovarao. Onda nekoliko kratkih poljubaca za poetak, pa su zapalili. Bio mu je to ve trei put da zapali cigaretu s njom. Plamiak s upaljaa je nakratko obasjao prostor oko njih, pa je ugledala bijelu kovertu u njegovoj ruci. Odmah se sjetila da su u njoj fotograje i prije nego to su dovrili s puenjem cigareta ona je uzela kovertu i nestala. On se pitao koju e fotograju traiti za sebe. Nije mu bilo udno to i njega nije pozvala sa sobom, jer je znao da je u uniformi i da je logino da ne izlaze zajedno na ulicu. Nikad se ne zna ko od poznatih moe naii. Ni on sam nije elio to zbog sebe, jer uvijek moe naii neko od ocira. Poslije otprilike pet minuta, ona se vratila. Izabrala je fotograju za sebe i stavila je ispod kamena na ulazu. Vraajui kovertu rekla je da joj se ne sviaju. Prihvatao je kovertu i strpljivo preutao neugodnost tih rijei.
287

Kad se vratio u spavaonicu bilo je kasno i nije ni zavirio u kovertu. Kao da mu je onim rijeima ubila svaku elju da zaviri u kovertu i pogleda svoje fotograje. Naravno, vjerovao je da su sve na broju. Svih est. Bacio se na krevet i poelio odmah zaspati. Dosta toga mu je bilo nejasno da bi mogao tako kasno o bilo emu razmiljati. Dubok san samo je ubrzao none sate... Sad je sjedio, razmiljao o njoj i slutio skori kraj. Jedan udan kraj u kom on nita nee razumjeti. Misli su mu govorile da je neto ogromno ispred njega, neto runo i ispunjeno stranim deavanjima. Upravo u tim momentima javi mu se jo vea elja da je vidi, mada ni sam nije znao zato i zbog ega. eravica enje za njom zaplamtila je u njegovoj dui da je gorio i kiptio. Najradije bi ostavio kapiju i iao je traiti... udno!... Sve je bilo udno!... Slutio je kraj s njom i istovremeno za njom osjeao sve veu enju... Poslije samo pola sata vrtio se od dosade na prostoru kapije. Bio je siguran da e s njom ve na sljedeem sastanku iskrsnuti problem. Ona se udaljavala od njega i muilo ga je to ne zna uzrok tome. Nita ne razumijem i to je to to me tjera njoj!, govorio je sebi. Nee biti lako. Moram skupiti snagu! Prvi put u svom ivotu te veeri je tvrdio da se u ovjejem duhu nalazi sadraj cijelog ivota i da je ispisan slino programu u kompjuteru. Nalazi se u dubinama due zatrpan sloj po sloj, skriven od razuma, ali veliina due je neograniena pa stoga i ispisani program. Tvrdio je sebi, jer gdje god bi je odredio, ona ne bi bila samo tu. Dio manjeg ili veeg sadraja tog ispisanog programa zna izroniti iz duha, reklo bi se ni iz ega, i pojavi se na ekranu razuma vidljiv, slino kompjutoru kad se naizgled ni iz ega na ekranu ukau ispisani redovi. ovjek se upita zar to nije magino i gdje i u emu su se ta slova nalazila skrivena. Takav ivot kojeg je ivio izgledao mu je neoekivan i udan. Meutim, jo mu se inilo da otkriva neto, za njega novo, neto emu se nikad nije nadao. Razmiljajui o tome, postajao je svjesniji da ga okruenje na to prisiljava. Na sve ta se dogaalo u okruenju nije mogao ostati ravnoduan. To ga je iz dana u dan sve vie tjeralo na razmiljanje istraujui uzrok. Bliio se as kad e se svjetla po spavaonicama pogasiti. Jo koji minut. Salko nije ni pomiljao da bi mogao ui u krevet i zaspati. Nakon to je na sebi po spavaonici pronosao svoju civilku, skinuo ju je i odloio u ormari. ak se malo i pourio da to uradi dok deurni nije uao i pogasio svjetla, jer mu je uo glas na hodniku kako pouruje one vojnike koji su jo na hodniku. Ni Ante nije bilo u spavaonici. On je uglavnom odravao neke stare veze ili pravio nove, to Salko odavno primjeuje i vjerovao je u Antin takav stil ivota. Nijedan ovjek u potpunosti nije isti kao neki drugi ovjek.
288

 I da ja sad, ove svoje predzadnje noi, idem tako rano u krevet! kao da se poali Salko onima oko sebe hvatajui za kvaku vrata. Otvori vrata i izie van. Deurni jedinice s vrata jedne od spavaonica odakle je izlazio ugasivi svjetlo, ugleda Salku s lea. Nije odmah prepoznao da je to Salko, pa upita zar nije vrijeme za krevet. Salko se okrenu. Za mene vie ne vae vojnika pravila. Ah, to si ti! Nisam te prepoznao. Bio je to staista sa inom mlaeg vodnika. Salko mu se nasmijei i nastavi dalje. Bio je sjetan. Nije bilo nikoga od starih drugova. Nije se s njima ni oprostio kad su odlazili. Ja sam posljednji vojnik u cijeloj Jugoslaviji koji se razduuje govorio je sam sebi mislei na druge iz svoje klase. Misli mu odoe Ani i onom vikendu zbog koga je kanjen. Za nju sam jednostavno nestao. Da li je od nekog ula ta je bilo sa mnom? I zato? Siao je niz stepenice i iziao iz zgrade, a misli mu s Ane odoe u Sarajevo, njegovima i Soniti, djevojci iz djetinjstva. Sve to im je bola nanio uzrokovao je onaj vikend. Morae im sve ispiati. Posebno Soniti. Bie teko. To ga zabrinu. Majka i otac su esto u svai zbog njega, a ni izmeu Selme i Sonite odnosi nisu vie kao prije. Osjetio je to iz telefonskog razgovara, ali joj nije htio pomenuti. Umjesto da se s drugovima raduje i veseli, svoje predzadnje vojnike noi Salko je bio tuan i nekako prazan. Takav se uputio ka kapiji. Imao je u Osvita povjerenje. Znao je da e ga razumjeti, da se njemu moe poaliti i izjadati. Napravili su nekoliko krugova etajui oko piste. Negdje pred samu pono sjedoe na jednu klupu. Prvu do bine. Zvjezdano nebo prekrivalo je sve, a granje lipe s koje se sputao ugodan miris samo njih dvojicu. Namjeravali su tu jo malo odsjediti i potom otii u svoje krevete. Disanje osobe koja se urila tre ih iz zadubljenosti i istovremeno ugledae porunika apia i zaueni to ga u to doba vide da izbi, podigoe glave da isprate njegov prolazak. Prolazio je stazom ispred zgrade Drugog bataljona, i ne opazivi ih proe odmah iza njihovih lea. Gledali su za njim sve dok nije na uglu zgrade skrenuo ulijevo i umakao. Obojica su razmiljali o tome da li e on u zgradu Komande ili na glavnu kapiju pa kui. Ovo drugo im je bilo vjerovatnije. Zagledae se i pomislie na onu crnu torbu koju je pronio. Obojici je bila udna jer nije dio opreme ocira. Gdje li je bio do ovo doba? upita Osvit ne oekujui odgovor. Ne znam nekakvim promuklim glasom progovori Salko, kao da je tu slutio opasnost. Razgovarali su o tome odakle je mogao izbiti. Da li je bio u Prvom bataljonu ili je doao iz velikog parka. A ta je do to doba imao raditi u velikom parku?
289

Lebdjelo je pitanje u zraku iznad njihovih glava. Nisu mogli biti sigurni da li je on njih bio uoio, ali su zakljuili da vjerovatno nije, jer su bili u tami, zaklanjala ih je i klupa i zid visok oko pola metra koji je dijelio pistu od asfaltne staze kojom je proao. Osvit ree da bi iao spavati, a Salki se jo sjedilo. Bio je uzbuen. Ipak, nakon nekoliko minuta krenue, jer je kapija rekao da je pospan i da se sutra valja probuditi na jutarnju smjenu. Dok su se penjali uz stepenice na drugi sprat, Salko je tri puta ponovio kako bi se najradije odmah pokupio i otiao, samo da ga Osvit isprati do kapije. Ovome se to inilo smijeno pitajui se kako toliko mogu vojniku na kraju da znae samo dvije noi i jedan dan. Kad su uli u spavaonicu odoe svaki svom krevetu. Kapija je odmah zaspao, a Salko je jo dugo leao budan. U vrijeme dok se Salko muio sa nesanicom, mislima o roditeljima i ta ga sve eka kad se vrati kui, api i Krivi su se nalazili u zgradi skladita opreme. Stajali su i puili. S lijeve strane apievih stopala stajala je crna torba koju je unio. U njoj je bila vea koliina crnog konopca prola 6 7 milimetara, dvoje makaze, nekoliko odvijaa koji odgovaraju vijcima na konstrukciji i manja testera za metal ako se bude negdje neto moralo na konstrukciji prerezati. Dim iz cigareta su uvlaili dublje nego inae, tako da se ar na vrhu cigarete pretvarao gotovo u plamiak. Na takvo puenje tjerale su ih misli o poslu na koji se pripremaju. Imali su samo tri sata da sve obave, ali su raunali da bi mogli sve zavriti i za sat vremena ako ne bude problema i ako bi se pourili. Dovrie puenje, pa se bacie na posao. Krivi ue u zgradicu, nekadanju kuu i hitro se pope na vrh, a api prihvati velike aluminijske stepenice, prinese ih i postavi uz konstrukciju. Tu donese crnu torbu i otvori je. Izvadi dvoje makaze i uze jedan kraj konopca. Sve troje je drao u jednoj ruci, a drugom se pridravao za stepenice i penjao. Konopac se odmotavao u torbi. Kad doe na posljednji sprat, jedne makaze stavi na robu, a druge prebaci Kriviu. Onda je objema rukama povlaio jo konopca, pazei da ne padne sa stepenica. Bio je dosta visoko. Kad je konopac bio dovoljno dug, okrenu se ka konstrukciji stomakom i prsima preko stepenica. Kraj konopca koji je drao u ruci prebaci oko cijevi i priveza. Kad je imao dovoljnu duinu konopca u rukama, prereza na jednom mjestu i taj kraj prebaci Kriviu. Opet mu je u rukama bio jedan kraj konopca, a drugi je zavravao u torbi. Opet izvue dovoljnu duinu i taj kraj prebaci Kriviu, da sad Krivi tamo, na svojoj strani, uini isto to je i on uinio s ove strane... Krivi nije bio na stepenicama. On je koljenima bio oslonjen na robu i dok je privezivao konopac morao je biti pognut. api je opet prerezao konopac i privrstio
290

preostali kraj na svojoj strani da ne padne. Drugi kraj je isputao da padne dolje. Za poetnu fazu, to je bilo sve to je trebalo uiniti na tom mjestu. Uinili su to brzo i odluno. Bez rijei su nastavili to isto na drugom mjestu. Kriviu je bilo potrebno samo da se pomjeri nekoliko koraka, a api je siao niz stepenice s makazama u ruci, prenio stepenice i torbu na drugo mjesto. Popeo se gore s jednim krajem konopca i makazama u ruci... Zavrie tu stranu do kraja, pa drugu i treu, svud naokolo. To je bilo prvo to su zavrili. Ipak, sraunae da je odnijelo vie vremena nego to su bili zamislili. Onda se naoe na istom mjestu odakle su krenuli u izvravanju svog nauma. Opet zapalie, da na brzinu ispue i dovre posao. Zamisli kako e im biti kad se na njih srui tolika roba i oprema sa tolikim cevima i delovima konstrukcije. Ko da se sruila stena! ree api. To e i misliti kad budu izdisali!... Krivi je samo gledao uraeni dio posla i duboko uvlaio dim cigarete. Kad ispuie, ne ekajui ni trena, nastavie. Prihvatili su se odvijaa i poeli odvijati vijke. One koji su konstrukciju vezali za zid, odvrtali su zadnje. api je bio snaniji i on je podizao i uklanjao robu na onim mjestima gdje se moralo da bi Krivi s odvijaima u rukama mogao doi do vijaka. Samo na dva mjesta je upotrebljena testera. Svi dijelovi su bili rastavljeni i cijela konstrukcija je bila odvojena od zida. Poto su i to zavrili, ponovo dooe na poetno mjesto. Gledali su po sloenoj robi s jedne i druge strane hodnika koji se usijecao izmeu maslinaste robe poput klisure izmeu dvije stijene na kojima je kamenje obraslo mahovinom. Pevat e himnu dok se budu guili, mamicu im izdajniku! procijedi api kroz zube. Ona dvojica. A Salko nee ni razumeti zato je umro. Umree u veri da se desio nesretan sluaj dodade Krivi. Neka e, mamicu mu! to ne misli glavom! Onda se api neto dosjeti mislei o trenutku kad e samo trebati snanim trzajem povui konopce i da se sve srui kao minirano. Bilo bi dobro napraviti nekoliko kartonskih kutija i napuniti ih robom ree. Zbog ega? Zbog toga kad trzajem povuemo konopce, ako se to ne bi odjednom otisnulo objasni. To nizato vie ne dri. Mene ni metkom ne bi naterao da uem tamo... Bolje od metka sruiti se... Bre dua napusti telo.
291

 Eh, ali ako nam ne bi uspelo?! Za svaki sluaj mogli bi ih dotrpati tako... Odluie da urade i to. Sav taj posao odnio im je vie od dva sata vremena. Zgradu su napustili oko tri ujutro i uputili se kuama... Svitalo je. Dan se dijelio od noi poput ulja od vode. Vojska je bila napolju na jutarnjoj skulturi. Jedinica 7/11 kojom je komandovao kapetan Risti, predvoena staistom trala je svoj posljednji krug do kuhinje a zatim prema sportskim terenima i nazad na pistu. Za to vrijeme u spavaonici su bila dva vojnika, svaki na svom krevetu: Salko i Osvit. Ve nekoliko dana na Salku niko nije raunao za bilo kakve aktivnosti. Od pet sati, otkako se oglasila vojnika truba, Salko nije zaspao. Leao je na krevetu vjerujui kako e opet uroniti u san. Misli su navirale, kao i sino kad je legao u krevet. Kad vojnici s skulture nagrnue u spavaonicu uz veliku buku, on otvori oi. Jedan vojnik razmaknu zavjese s prozora upravo spram njegovog kreveta. Salkin pogled se prikova za prozor i osta tu nekoliko trenutaka. Moj predzadnji dan!, pomisli. Ta misao je prodrla u njega odnekud odozgo poput svjetlosti i ukloni mu svaku nadu da bi opet mogao zaspati. Malo se pridignu u krevetu i pogleda vojnike koji su brzo zatezali svoje krevete. Ravnali su ebad i zatezali ivice velikom brzinom kao da se utrkuju. I inili su to u punom zanosu, a zatim, kako je koji zavravao, odlazili na umivanje goli do pojasa. Gledao ih je i razmiljao o onom o emu i sino kad se muio da zaspi i kad mu se inilo da e budan doekati jutro. A onda odjednom kao da je nestalo svega, pa i njega samog. Izgledalo mu je kao da je sino propao u neto to mu je bilo oduzelo razum. U tom trenu primaknu mu se Ante i tapnu ga po ramenu. ta emo za razduenje? upita ga Ante dosta tiho, da ne uju ostali. Pa ne znam. ta ti misli je li se kapetan alio ili je ozbiljno mislio kad je rekao da mu stvari nee ni trebati?... Da donesem to imam. Zna kad sam bio u zatvoru da su nestale. Zna. Zato se vjerovatno i saalio. Ali, najbolje bi bilo da ima. Onda se Salko jo vie nagnu s kreveta i povue ladicu svog ormara. Zavue ruku u nju i izvue list sa popisom stvari potrebnih za razduenje. Lista je bila poduga. Vidjet emo, vidjet emo onda e Ante, urei za ostalom vojskom. Sjea li se da je kapetan rekao da doemo poslije podne. I to kasnije... Vjerovatno zato... Doi u ja kod tebe pa emo skupa. Odnijet u ti stvari. Zasluio si to valjda kod mene... Moram ii izgovori pa ode. udan je bio taj Ante. Glumio je velikog druga ali nije iskazivao aljenje to se rastaju. Takav se barem inio Salki i zbog toga mu je bio nejasan. Vie puta je razmiljao o odnosu izmeu Ante i kapetana Heria i svaki put bi zakljuio
292

da tu ima i neto neuobiajeno. No nije se isuvie raspitivao i sad je prvi put ozbiljnije razmiljao o tome. Izgledalo mu je kao da su roaci ili stari poznanici iz istog mjesta, pa se, eto, sudbinom obojica nali tu. Ali, znao je da nije ni jedno ni drugo. Ante je bio iz Bosne, a Heri iz Hrvatske. Opet nita vie. Ostalo je za Salku i dalje to neto. Ta radoznalost. Za manje od tri minuta u spavaonici nije vie bilo nikog osim Salke i Osvita. Kapija je jo spavao, a Salko se potpuno die iz kreveta, uze pribor i krenu na brijanje. Ni u hodniku nije bilo nikog. Doe do umivaonika i pogleda se u ogledalu. Na licu jo tragovi runog sna. Postavi pribor i otvori hladnu vodu. Pljusnu se nekoliko puta vodom po licu i tragovi sna se znatno ublaie. Stavio je na lice pjenu i uzeo brija desnom rukom. Povue samo jednom kad se na vratima pojavi Osvit s priborom za brijanje pod pazuhom. Zar si ve na nogama? upita kapija kreim glasom. Samo to je progledao, skoio je sa kreveta i krenuo na umivanje. Razumjet e me kad ti dou zadnji dani odgovori mu Salko, a pjena za brijanje mu je prekrivala usne. Zajedno su se vratili u spavaonicu, ali odmah i rastali. Kapija je urio na smjenu. Potpuno sam u spavaonici, Salko se upita ta bi radio. Pogleda kroz prozor na pistu. Nije jo bilo vrijeme da izie napolje. Na pisti je bilo mnogo vojske i mnogo ocira. Pripremali su se da pozdrave dizanje dravne zastave, a tad su kod ocira oi najotrije. Stoga odlui da raskrili svoje atorsko krilo i da iz ormaria izbaci svu opremu koju je imao i uz pomo liste vidi ta mu nedostaje. Kad su api i Krivi stigli do Kafanice, Osvit ih ugleda i pomisli kako se oni gotovo nikad ne razdvajaju. Dolazili su na posao. Bi mu udno to to idu ba njemu na kapiju. Sjetio se onog dana kad su ga kritikovali. Kasne. Zato dolaze na ovu kapiju. Neto mu ree da oni hoe da skriju to svoje kanjenje, a odmah potom pomisli da oni kasne iz nekog velikog razloga, jer nikad dosad nisu dolazili na ovu kapiju. Glavna kapija je bila udaljena otprilike dvije stotine metara niz ulicu Vase Miskina s vanjske strane ice. Osvit pogleda na sat. Otkucavalo je devet sati. U to vrijeme ispred prijavnice je bila postrojena straa i komandant je znao esto izii da lino obavi smotru straara. Mislio se Osvit da je moda to razlog zato api i Krivi dolaze njemu na kapiju. Sad bih im trebao rei ekajte da izvadim Pravilnik pa da proitamo ta u njemu pie. Oni su tad prelazili cestu. On ih doeka na malim vratima rijeen da im ne kae nita. Prooe bez rijei, oborenog pogleda sa vidljivim znacima umora na licu. Idemo prvo na kafu! ree api, kad su se izmakli od kapijaa, ali i on je ipak jasno uo.
293

Otprilike u istim trenucima kad su njih dvojica ulazila u kasarnu, Heri je zakljuavao svoju kancelariju i izlazio iz zgrade. Iao je i on u kafe kuhinju na kafu. Cijelo jutro, od dolaska na posao, proveo je u kancelariji itajui novopristigla akta. Proao je pored sportskih terena pogledajui na vojnike koji su vjebali na spravama. Dok je iao plonikom ispred prijavnice, pred njega izbi kapetan Jaari i gotovo ga prepade, jer je bio zamiljen. Jaari je dolazio sa piste i iao prema kancelariji deurnih ocira, jer je tog dana bio deurni. api i Krivi samo to su bili umakli u zgradu Komande, pa ih Heri nije vidio, a Jaari je namjerno iao za njima s piste usporivi korak da ih ne sustigne i da mu umaknu. Te dvije zgrade su bile jedna naspram druge i ulazi su im se gledali neto malo iskosa. Jaari i Heri se pogledae. Bili su tri etiri metra od altera prijavnice, ispred oiju Marinka, komandira kapijaa koji je mirno i besposleno sjedio u svojoj kancelariji. Nije imao ta raditi. Jaari je pod pazuhom drao presavijene novine. Gledaj! ree Heriu i razmota novine pokazujui mu naslovnu stranu. Vidjela su se velika crna slova naslova i slika aktera. Potom Jaari razmota novine dalje i nastavi: Jo jedna afera koju su smontirali Srbi kako bi povukli novac u Srbiju i stvorili veu bijedu. Heri je gledao u tekst koji mu je Jaari pokazivao i nije mogao da vjeruje, a onda odjednom progovori: I to velika afera. Politiari od tamo vladaju Bosnom. Potrest e cijelu zemlju. Politika statusa Bosne je u igri, a ima tamo i para za povui. I znaj, veliki politiki test je na ispitu nacionalne svijesti tog naroda koji je klju razigravanja. Opet su im se pogledi sudarili a u tim pogledima izrekoe jedan drugom puno ta. Hoemo li na jednu kafu? upita Heri. Nemoj sad, eno ona dvojica, Krivi i api, odoe. Sigurno e dolje. Umakli su ispred mene. Hajde ti sa mnom. Poslaemo mog kurira da nam donese dvije i da pogledamo te novine zajedno... Ni ja jo nisam imao vremena da bolje pogledam. Marinko ih je gledao ali nita nije uo jer je bio unutra. Oni krenue uz stepenice i umakoe Marinku iz vidokruga. U kancelariji deurnog ocira sjedio je kurir. On ustade kad su ociri uli, a Jaari ga odmah posla po kafe. U kafe kuhinji api i Krivi zatekoe jo nekoliko ocira. Samo jo jedan sto je bio slobodan i oni sjedoe za njega. Odmah im je priao kuhar Mile i donio novine, iste onakve kakve je imao Jaari. Gledajui naslovnu stranu, poslije nekoliko trenutaka api je rekao:
294

 Znao sam da nismo pogrijeili ni u emu! Nastavili su itati novine. Kad su u novinama proitali stranice o bosansko krajikoj aferi, Heri i Jaari se digoe od stola. Nita nisu rekli kuriru. utei su izili vani. Novine su ostale otvorene na stranici koju su zadnju itali. Kurir je ostao sjedei na stolici u blizini kreveta na kom bi deurni ocir poslije ponoi obino spavao. Bila je to ista odaja, ali taj dio u kom se nalazio krevet bio je skriven od ulaza u odaju, pa i od mjesta gdje se nalazio radni sto. Kurir ih ugleda kroz prozor kako odlaze i odmah sjede na stolicu na kojoj je do maloprije sjedio Jaari, pa poe razgledati novine. Prolo je i vie od etvrtine sata, a Jaari se nije vraao. Ona njihova utnja s kojom su izili, kao da ree kuriru da su izili zbog neeg to su proitali u novinama i to ih je potreslo. Jer, dirnuta je Bosna, najosjetljivija taka za eksploziju baruta, mada je gotovo svakom bilo jasno da Bosna ne moe ostati mirna, ali s njom kao da se duilo upravo zbog njene osjetljivosti i vanosti, pa se zaista ekao krajnji trenutak u strpljenju dvije strane koje su se za nju utrkivale. Odjednom kurir pomisli kako bi to izgledalo da novine odnese Osvitu. Znao je da je Osvit iz Krajine, upravo iz mjesta gdje se sve to dogodilo. Pretpostavljao je da Jaari vie nee traiti te novine i on izie iz kancelarije i pouri ka kapiji da stigne dok je Osvit jo na smjeni. Pred kraj smjene Osvit je u straarsku kuicu ubacio stolicu koju mu je iz duge zgrade donio jedan vojnik i smatrajui da je skriven, sjede na nju. Samo su mu noge od koljena nadolje virile iz stuba, a pogled mu se irio niz ulicu Todora Peevskog. Tu ga kurir i nae a da Osvit nije imao vremena ni da se trgne. Bio je uhvaen da sjedi, a to je bilo strago zabranjeno, pa kad je shvatio da pred njim stoji vojnik, ostade sjedei. Kurir se pitao da li ga kapija poznaje i da li ga moda nije razljutio to mu je tako iznenada priao. Zbog toga odmah prui novine i ree: Evo, pogledaj! To je tamo negdje kod tebe! Osvitov pogled je obuhvatio kurira s novinama. Sjetio se da je kurira jednom pustio u kupovinu. ta kod mene? Eto, proitaj pa e vidjeti! ree kurir, okrenu se i odmah otra ne ekajui da se Osvit izvue iz stuba. Kad Osvit ugleda naslovnu stranu, oi mu ostadoe razrogaene. ta se ovo desilo neto i kod nas? poluglasno se upita i odmah mu na um pade Dao i jo niz osoba i dogaaja za koje se pitao ta znae. Neki kao da znaju unapred ta e se deavati!
295

I onda sasvim suprotna misao: Ma razumije li iko iv ta se deava po prilici u cijeloj zemlji? Ili ne znaju ili bi trebalo da znam kao to mnogi izgleda da znaju! Bio je potresen kao da ga je stigla vijest da se neto loe desilo u obitelji. Nije smicao pogled sa krupnih crnih slova. Neto mu je govorilo mnogo vie od onoga to tu pie, mada jo nije bio ni poeo itati tekst pisan sitnijim slovima. Misli su mu bile u rodnom kraju. Traio je tamonje narodne prvake i pronalazio ih, bio zagledan u njih pitajui se je li to istina i da li je to mogue. Likovi prvaka koje je gledao u svojoj imaginaciji izgledali su zbunjeni poput njega samog. I oni su Osvitu u imaginaciji izgledali iznenaeni iako su bili u igri. Kao da su se i oni to isto pitali to se i Osvt pitao. Zato ih vidi takve, Osvit nije znao. Vidio je mnogo svijeta zabrinutog za budunost i iznenaenog tim to uju. Bistrilo mu se pred oima i u svijesti. Fotograja direktora aktera odnese mu misli na jednog ovjeka, radnika u toj rmi. Jednom mu je nadugo priao o tom svom direktoru. Toliko je s emocijama priao o njemu, kao da pria o nekom bliskom iz obitelji. Rijetkost je uti radnika koji o svom direktoru pria tako i s toliko simpatija. udio se ovog puta mnogo vie nego onda dok je sluao i pitao se ta taj radnik osjea i ta se misli sad dok slua ovo... Smjena je trebala stii svaki as. Neka sramota uvlaila se u Osvita i razlijevala se u njemu. Zato je onaj vojnik izabrao ba mene da mi donese novine? Je li ga neko uputio? Kao da je prijanjao za tlo, bez snage da se bori. Nada u svjetliju budunost nestala je i pretvorila se u straan mrak. Hoe li doi do promjene odnosa drugih vojnika prema nama iz Krajine? U to ugleda Redu i Vlahova kako mu se pribliavaju. Savi novine kako bi ih sakrio i doeka ih. Oni su, kao i obino, bili veseli i smijali se. Upita se da li e primijetiti promjene na njima dvojici, posebno na Vlahovu. Utjei ga pomisao da moda jo nisu uli. A ta bismo mi, obian svijet i mogli biti krivi? Normalni ljudi valjda to razumiju. S premotanim novinama u ruci krenu ka zgradi. Naas bi mislima i duhom odlazio u rodni kraj, pa se opet vraao u kasarnu. Vijest za koju je doznao tjerala ga je na to. Ni samom sebi nije mogao vjerovati da mu toliko puno o opasnosti govori. U prolaznom transu dok je sjedao na jednu stepenicu neto ga obuze i obrati mu se: Nije to, Osvite, ono na ta si pomislio! Niti je ono ta e sluati od drugih! Pouri i idi iz ove zemlje! Kad je otvorio vrata spavaonice, pogled mu zadra raskriljeno atorsko krilo. Na njemu je bilo neto opreme. Meutim, u prostoriji nije bilo nikoga. Shvatio je odmah o emu se radi, te odlui dati neto od svoje opreme. Prvo zavue smotane novine izmeu odjee sloene u ormariu. Onda se oprui po krevetu. U predjelu pleksusa osjeao je muninu. Kao da je bio napuhan. Otp296

uhnu nekoliko puta. Potvrdie mu se one rijei koje su odnekud ostale u njemu i on sebi ree: Iz ove zemlje se zaista mora ii! Mudri i snalaljivi su samo oni koji su to shvatili i uspiju otii! To razmiljanje ga navede na onaj strani oblak koji mu se u duhu bio stvorio nakon odlaska dvojice ocira sa kapije. Prisjeao se i svojih nonih putovanja i kad mu je jedne od tih noi neto govorilo da e otii iz svog kraja. A sve to mu je opet potvrivalo da se u duhu nalazi ispisan program sudbine za tijelo u kojem ivi: U stvari, tijelo je program! Ba pravi program! Nekim tamnim slojevima rastavljeno je od razuma... Salkin upad u spavaonicu prekinu njegovo meditiranje. Ambijent se odjednim i unutar Osvita promijeni. Zapoee priu o Salkinom razduenju. Tano u podne, kapetan Risti je preuzeo dunost deurnog ocira. Odmah iz zgrade se uputio na pistu s rasporedom objedovanja jedinica da bi ga saoptio deurnima jedinica. Potom se navratio u svoju kancelariju komandira ete da neto pogleda u vezi sa Salkinim otputanjem iz vojske i izlazei iz zgrade na stepenicama srete se s kapetanom Kriviem i porunikom apiem. Rukovali su se i odmah rastali. Risti je nastavio ka kancelariji deurnog ocira, pa iza toga je namjeravao u kuhinju radi nadgledanja i odravanja reda za vrijeme ruka, dok su druga dvojica produili unutra u zgradu. api je uao u spavaonicu i proderao se na jednog vojnika to vidi atorsko krilo raskriljeno nasred odaje. Ovaj je odgovorio da e taj vojnik ije je atorsko krilo poslije ruka na razduenje. Naravno, radilo se jedino o Salkinom krilu i opremi, jer se jedino on otputao. Neka pouri! i dalje se derao api i iziao. Kad su izlazili iz zgrade, api je rekao Kriviu da poure na ruak a odmah potom i u skladite opreme da zauzmu svoja mjesta prije nego se Heri uputi iz kuhinje gdje se jo nalazio oklijevajui s objedovanjem. Nita neobino za Poljanicu. Prolazio je jo jedan vreli dan u kom je vazduh bio usijan. Kad je sunce bilo iznad zgrade, a ispred hlad zakoraio na pistu, neprimjetno gmiui, Ante upade u spavaonicu i odmah poe otvariti ormarie. Uzimaj ta ti fali! Vrijeme je da nosimo. Kapetan je sam i eka nas. Salko se zagleda u njega. Znam, znam zato me gleda i ta eli s tim rei. Sam jeste i ne mora imati sve, ali bolje je da ima kad moe. Nabavie oni sebi, imaju vremena ti ije sam ormarie otvorio. Svi su mi dozvolili. Oni su moja klasa. Ne brini objasni Ante zauenom Salki. Salko se kiselo osmijehnu, uze list s popisom stvari i krenu ka prvom ormariu do sebe. U spavaonicu ue i Osvit. ta je, momci? Je li gotovo? Jeste li krenuli? upita.
297

 Jeste, gotovo je odvrati Salko i zaustio da kae da je i on mogao s njima, ali se sjeti da Anti zasigurno ne bi bilo po volji zbog posebnog odnosa sa kapetanom, to bi Osvit tada mogao otkriti. Izioe u hodnik i krenue. Osvit ostade leei na svom krevetu. Razmiljao je o tome da bi vrlo rado poao s njima, ali kad ga ne pozvae... U hodniku, ispred stepenica, Salko spusti svoj kraj atorskog krila. Osta mu ao to nisu pozvali Osvita. Bilo je vidljivo da Osvitu nije bilo svejedno to ga ne pozvae. Pogleda u Antu. to nismo pozvali Osvita? Zato bi svak morao sve znati? Vidi li gdje Osvit radi? U one to rade na kapiji ja nemam povjerenja odbrusi Ante. Salku neto opali. Nije mogao doi sebi ta to Ante skriva?! Svoje drugovanje s kapetanom Heriem! Kao da je to neto to zasluuje skrivanje! ta tu ima loe da smo ga pozvali s nama? zaueno e Salko, prisjeajui se koliko je puta Osvit takoe Anti dozvolio izlazak do Kafanice. Tad mu je sigurno bio dobar. Ante pouta nekoliko trenutaka, pa ree: Ti odlazi, a meni je ovdje jo puno!... Kapijai su odani onima koji su ih postavili na kapije. Ne znam. O Osvitu imam sasvim drugaije miljenje. Ne zanimaju njega... On voli drugarstvo i lijepo druenje. Kakve veze imaju oni koji komanduju... On je na kapiji da mu bude lake. Nije bilo prvi put Salki da zapazi da Ante zazire od Osvita, pa ree: Dobro, idemo! Podigoe svaki svoj kraj krila i pooe niz stepenice. Dotle se Osvit digao iz kreveta i s prozora gledao kad e izii. Eto, elio je da ih isprati pogledom. Kad su bili na izlaznim stepenicama, Ante sie za tri stepenice nie i svu opremu natovarie njemu na lea. Odoe ispred zgrade, na oku zaokrenue ulijevo i umakoe. Osvit sad izie na hodnik, da ih odatle prati pogledom sa prozora dok ne prou pored kuhinje. Zgrada skladita bila je daleko i kroz staklo prozora na hodniku vidio je samo jedan njen dio. Staza koja je vodila do nje ve iza kuhinje se nije vidjela. Za Osvita, Salko je bio legenda od vojnika. Bio je poznat, o njemu se mnogo prialo. U zadnje vrijeme je mnogo propatio zbog nekih koji su na njega bili ljubomorni pa su mu smjetali zamke. Razmiljao je Osvit dok ih je pratio pogledom. Bio je tuan to se zauvijek rastaje sa Salkom, a istovremeno je osjeao veliko zadovoljstvo to Salku poslije duge pauze i zamke koju je skupo platio, ekaju trenuci sree sa njegovom Sonitom, djevojkom iz djetinjstva. Iz
298

njegove prie se vidjelo da je mnogo voli. No, mukarci su veoma ponosni na svoju mukost kad su mladi i prevara ne znai da i ne vole. Samo da doe u Sarajevo i da se otac i majka smire i pomire gledajui u njega, sina jedinca. Sino mu je pun emocija priao o njima i to podsjeanje i sada Osvitu ovlai oi. Povjerova da su to suze radosnice zbog Salkine skore sree... Njih dvojica su mu zamicala pored kuhinje i Osvit ostavi prozor i ue u spavaonicu. Ponovo se oprui po krevetu. U svojim osjeanjima ostao je jo sa Salkom. Bilo je to duboko u njemu i samom mu nejasno zato...

Glava VII

Stigoe pred ulazna vrata zgrade u kojoj se nalazilo skladite opreme i vojnih uniformi. Sam si izdrao itavim putem nositi na leima. Ali, kad nisi dao da te zamijenim... ree Salko gledajui ovoga kako sputa toliko opreme sa svog vrata. Ante zbaci i otpuhnu. Uh! Bilo je zaista teko! Za koga se ovjek pati gotovo godinu dana? Izgubi, ovjee Boiji, najdrae vrijeme! govorio je jo dosta zadihan. Nita! Kad se mora. Vele, ponos je odsluiti je! Jest, ponos je Ante je gledao u beton i u sebi zavravao misao koju bi vrlo rado izrekao, ali kako to izrei jednom Bosancu...! Da sam sluio svoju, svojoj domovini Hrvatskoj, ne bi nikad alio za izgubljenim vremenom. Ovako.. Nije se usudio to izrei glasno. Bilo bi to za Bosanca isuvie strano uti. Moda bi to shvatio tako to bi Hrvate izjednaio sa onima koji su ga kaznili... Hm... Moda jo i gore... To bi ga jo vie moglo opredjeljivati za Jugoslaviju, ali da bude razumniji i svjesniji. Moje rijei bi u njemu kopkale i tjerale u ovoj situaciji da bre kui stvari. Uostalom, ako preivi kad tad e razumjeti! Stajao je jo uvijek oborenog pogleda, a onda potrai u depovima cigarete da zapali. Malo je odahnuo. Salko poe da uhvati za kvaku vrata. Saekaj koji minut! Vidi da u zapaliti. Za tebe je gotovo, ne brini. Ti si odsluio ovu popianu Armiju. Pratio je na Salkinom licu uenje, ali je itao da ne shvata pravi smisao kazanog. Htio sam se samo osloniti, a ne da ih otvorim.
299

 Aaaa! Nisam znao! Od kad sam iziao iz zatvora pazio sam dobro da ne kaem da mrzim Armiju, a ima ih koji je mrze mnogo, mnogo vie od mene, a nee nikad biti kanjeni ni za to. Od ispitivanja u zatvoru mi je tako ostalo u glavi i ni u kog vie nemam povijerenja kao ranije, mislio se potaknut time to je uo. Moe neko otvoriti i lupiti nas vratima. Maknimo se malo. A ko e? U zgradi nema nikog osim kapetana? Nee valjda on izlaziti a oekuje svake sekunde da emo stii? Na otprilike pola ispuene cigarete, otvorie vrata i unesoe opremu zajedno, drei svaki po jednu stranu atorskog krila. Razgledali su po prostoriji gdje bi spustili teret. Vrata kancelarije bila su desno i zatvorena. Gore, na krovu unutranje zgradice, leao je porunik api izmeu dva kartona. uvi da neko ulazi u zgradu, pridigao se vrlo oprezno i potraio pogledom kapetana Krivia na drugoj strani. elio se uvjeriti da je i on uo dolazak nekoga. Pogledi im se sretoe poslije dva tri trenutka traenja i razumjeli su se bez problema i jo uvijek isto jednako odluni da izvre naumljeno. U zatvorenom miru bilo je rizino napraviti bilo kakav pokret s mjesta, a api je poelio da se priblii ulaznoj strani i nadviri se dolje ispred ulaza ne bi li ih ugledao. Ispred je bila i kancelarija kapetana Heria. Zamislio je da ako nisu unutra da sad kapetana ekaju ispred. No, osta na mjestu na kom je i bio. Ti ostani tu, a ja idem u kancelariju da vidim zato ne izlazi ree Ante i ode u kancelariju. Ona dvojica pored prvih konopaca potpuno spremni da ih potegnu i povuku cijelu konstrukciju koja bi se brzo sruila poput kule od karata, uli su glas ali nisu jasno razumjeli rijei. Bio je to tren kad su osjetili kao da ih neto lupi. Bliio se as da uine ono za ta su se pripremali i ta nisu uinili nikad u ivotu. Nije izgledalo jednostavno. Meutim, za njih vie nije bilo predomiljanja. U svijesti im se instaliralo neto crno. Bilo je sve crnje i sve vee. I nije prestajalo u dui iriti se i dubiti... Ante otvori vrata i promoli glavu. Ugleda kapetana na stolici za radnim stolom. Uini mu se da se duboko zamislio kao da mu se neto obznanjuje!... Ue ne pitajui za dozvolu, a kapetan zateen kao da se trznu i poe buditi iz neeg u ta je bio utonuo. Sjetio se odmah i nije bio iznenaen to vidi Antu. Ante zastade ispred stola a da nije jo nita progovorio. Sam kapetanov izgled nije mu dozvoljavao da progovori prvi. Mirno su se posmatrali, a u oima i jednog i drugog italo se unutranje stanje zbog nadolazeih okolnosti u zemlji. Teko je to sve, ali kad se nema izbora. Nacija i domovina, to su, u stvari, oni. Bez nacije
300

i domovine, ne moe biti ni njih. Kao da se upitae hoemo li ostati zvanino Hrvati ili postati dvije nacije, jedan Bosanac a drugi Hrvat, kao to je nekad i bilo, ili postati neto tree...?! Antin ulazak govorio je da je Salko tu, doao na razduenje, donio neto opreme. Teko je, kapetane! Nema se izbora! Kad mogu etnici, moramo moi i mi koji smo u pravu i borimo se samo za svoje rekao je itajui u kapetanovim oima teinu koja je izgleda izvirala duboko iz nutra. Zato to ljudi moraju jedni drugima initi? To je pitanje na koje se cijelu povijest odgovara i nema odgovora! Valjae odgovoriti! Bog to nee propustiti! Donijeli smo svu opremu ree Ante sumnjajui da se kapetan Heri i zbog toga pita. Nije ni njemu jednostavno. Kontroliu ga ak i vojnici Srbi i kao kurve izvjetavaju, misle kako je on lud da ne shvata. Heri je ocir, pa mu zato vojnici samo glume pokornost. Onda, nadleni Srpski ociri ne iskazuju odakle informacije dolaze ili takoe glume neinformisanost za ono to i nije od posebne vanosti! Tako Heri treba da vjeruje u ravnopravnost! Kako onda biti u zajednikoj armiji?! Heri se na kraju osmjehnu. U jedinici su mi svi Hrvati dozvolili da otvorim ormarie i uzmem ta treba. Zna li on da su Hrvati? Ne vjerujem da se toga sjetio. Ma, ne zna on jo ni dijeliti Hrvate od Srba. Dobro je. Bolje je. Meutim, rekao sam da nije toliko ni vano. Za jednog se proe. Krivi smo to je kanjen i morali smo mu nekako ublaiti bol. Jer, kad se tako desilo... Prvi put sam htio nekom uiniti otkad sam na ovoj dunosti podie se sa stolice, proe oko stola i zastade. Dlanovima se osloni na sto i sjede na njega, bio je na metar od Ante. Odjednom me neto bacilo u misli. Osjetio sam se udno, kao da mi je neko stavio ogrmoni eki iznad glave i prijetio njime. To neobino osjeanje mi je povuklo misli pa sam se bio zadubio u ovo stanje u zemlji. Naravno, u posljednje vrijeme vie i uoljivije je da moje kolege ociri Srbi imaju puno vie povjerenja u vojnike Srbe koji su meni potinjeni, nego u mene. Znam da izgleda naivno, ali nije. Osjetim na tim vojnicima kako znaju dobro glumiti potinjenost, a izvjetaji odlaze. Ja to dobro znam. Pretpostavljao sam. Zato sam i htio da mu iskupimo sve. To izgleda naivno samo onome ko ne razumije situaciju. inovi koje nosim na ramenima predstavljaju samo formalnost i masku u ovoj Armiji. Danas vojnika u skladitu nije bilo. Neko im je naredio da idu istiti vozila, a mene niko nije obavijestio. Eto, vidi...
301

 Oduvijek su se Hrvati i Srbi borili ko e koga nadmudriti, zar nije tako? Hrvatima je nedostajalo znanja od odlaska Turaka! Ili su morali?! Moralo se! To je moj stav, ali da ne objanjavam sad kako i zato mislim da su morali. Mlad sam, a ti si jo mlai i teko ti je shvatiti. Srbi su imali koristi od Francuza i Engleza a ovi opet iz ljubomore prema Nijemcima koristi od Srba. Srbi se sad prave poteni i uvijek podsjeaju na Njemaku agresiju, a zar je potenje podravati one koji su osvojili vie od polovine svijeta i sa tuim gnjee druge. Posebno Nijemce su spreavali da se podignu. He, jel? Nije mi teko razumijeti. Volim svoju naciju i mnogo razmiljam. Jedna nacija kolektivno mora biti zrela. Kako unutar sebe, tako i vani, u okruenju. U suprotnome, kako emo znati odabrati pojedince koji e da nas predstavljaju i da nas unapreuju. Jo oiglediniji je primjer sa Bosancima. Nekadanji narodni i vjerski prvaci su prevareni, a narod nije bio budan, jer kolektivno nisu bili svjesni. Upravo zbog njih je i Hrvatska bila prisiljena da razmilja vie i dublje klimao je Ante glavom. Duboko je uronio. Da nije bilo tako ja se sad ne bih osjeao Hrvatom. Nisam te htio iskljuiti. Znam, znam, ali tako je... Slaem se. U pravu si. Da sad preemo na stvar. Mislio sam takoe, kako Salki izvesti priu. Jasno ti je kako je i zbog ega je tako izmeu njegove majke i njegovog oca? Jeste. Potpuno. Da krenemo onda... Idemo, eka nas. Heri opet zastade, zatim dodade: U jednom momentu sam bio ak pomislio da doem u vau zgradu i donesem razduenicu. Upravo zbog prie, dosjetio sam se i nisam. U vaoj zgradi on ne bi svojim oima gledao tone opreme i moja pria na njega ne bi djelovala jednako. Dlanovima se odgurnu od stola i sasvim ustade. Bio je to znak da je sve rekao. Krenue. Na vratima on pomisli na onaj dan kad je vidio Salku da ljubi Anu iza autobusne stanice. Uz to je vezana i plavua Dunja nikad nije bio zaboravio nju i njeno ime, ni onog to je bilo s njom nakon pogleda na njen prozor. Krivi ga je toliko iznervirao i bilo je kako je bilo. ak je sumnjao da ga Dunja na svoj nain odvraa da se bori za cilj. ene? ene to znaju. To saznanje ga je jo nagrizalo.

302

Iako nestrpljiv, Salko je nepomino ekao. Duhom se osjeao vie civil nego vojnik i bio vie u Sarajevu nego u kasarni. U njegovoj glavi vojska je blijedila poput starih fotograja. Ponovni potpuni mir uznemiravao je apia. Izii e i otii, pomislio je. Poput lisice, na laktovima i koljenima oprezno i beumno se primakao prema ulaznoj strani zgrade. Bio je iznad Herieve kancelarije. Nadviri se dolje. Tog trenutka Heri i Ante su izlazili iz kancelarije i upravo prilazili Salki. Nije ih imao vremena jasno ni pogledati, morao se pouriti natrag prvim konopcima. Ipak, uinio je to silno brzo i oprezno da je bio neopaen. Stavite robu tamo u kraj! ree Heri vie sluajno nego smiljeno u stilu ocirskog nareivanja i pokaza prstom. Ante i Salko to uinie i ponovo mu prioe. To e vojnici sutra sloiti. Sad poite za mnom. Uvjerie se da je sve na broju, pa nek izvijeste... To su ona dvojica gore ula i bilo ih je presjeklo od straha da im nee uspijeti pomislivi da nee nikako ni zalaziti unutra da se oprema sloi kako je bilo po pravilima. Vojnici koji su to radili nisu bili tu i shvatili su da je to razlog takve Herieve odluke ega se stvarno nisu bili ni sijetili. Ali, naredba je bila stigla iz parka automobila, poto je tu prethodnog dana kapetan Krivi za njih naao posao i to je dogovorio sa komandirom ne objasnivi mu stvarni razlog. Problem je bio komplikovaniji za istragu poto je komandir u parku automobila bio jedan ocir Maar. Komandir parka automobila je vjerovao da je kapetan Heri s tim upoznat i da se s tim slae, a stvarno prije nekoliko dana se bio pred Kriviem poalio kako mu nedostaje vojnika za neka preureenja u parku koja su mu bila nareena iz Komande. Krenue prema najveem dijelu magacina u zgradi. Heri je iao ispred, a Salko i Ante prvo uporedo sa njim, pa poto je hodnik bio uzak za dvoicu, Ante zastade i propusti Salku naprijed da bude blie kapetanu, jer pria i jeste smiljena bila za Salku. Duinom hodnika zali su etiri pet metara i proli prve konopce. U stvari, Ante je stajao tano ispod, a druga dvojica metar do dva od njega. Heri stade i okrenu se. Dok se okretao sasvim znaajno je proarao oima po sloenoj opremi. Toliko snano i uoljivo da je Salko imao osjeaj da su mu oi lampe za rudare koje u tami osvjetljavaju i gledaju ta ima. Onda, te iste kapetanove oi snano se zagledae u Salkine plave, poput morske povrine. Neki ociri dou ovdje i kau Gledaj ti ovo, Heriu! Zar naa Armija nije izrasla u snanu armiju? Gledaj ti ovu opremljenost!

303

Sve Salkine misli se zaustavie. Kapetanove rijei zauzele su sav prostor u njegovoj svijesti, a itavo tijelo je slualo svojom kompletnom strukturom. U apia i Krivia se proirie ui i inilo im se da se tek otvorie. Mada su bili skriveni, vidjeli su ih svu trojicu i imali su pred sobom cijeli prostor u zgradi, a samo jedna misao se ispruila i na njenom vrhu nalazili su se oni i cijela jedna imaginacija putpuno iva i ispunjena sadrajem onoga to su znali da Hrvati hoe. Heri je nastavio: Snana armija! Dobro opremljena! Zamislim se ja i upitam za narod. Kakav nam je narod? Gdje nam je narod? Zar nam nisu ljudi otili trbuhom za kruhom upravo kod onih protiv kojih se ovdje pria, od kojih se strepi. Recimo iji mozak i ija ekonomija nas obdrava i koliki procenat stanovnitva? Vas dvojica niste mladi da to nebiste mogli razumjeti. Stavite prst na elo. A kad bi komandantu ovo rekao skupo bi me kotalo. I ne samo kad bih rekao njemu, kad bih rekao mnogima. Sada se njegov pogled usmjeri ka podu, ka vrhovima cipela. Neke simpatije prema kapetanu osvojie Salku. Stvarno, govori istinu, onako kako jeste, samo to se ovjek o tome nikad ne sjeti razmiljati, mislio je Salko. Bio sam siguran da nisi toliko kriv koliko si kanjen. Hajd, da je izreena neka ozbiljna kritika, pa ako se drugi put ponovi, onda... Zato mi je bilo ao kad ti je izreena kazna podizao je pogled. U modernim zemljama, npr. na Zapadu, vojnik kad doe na vikend, obue civilno odijelo i slobodan je, je l tako? Radi ta eli. Ide kud hoe. A mi ovdje u kouljama dugih rukava na suncu kad se mozak topi. Visina svijesti nekih je takva, kao da je u pitanju sigurnost u duini rukava. Salko pomisli kako je ba oekivao da e uti ovakve rijei. Na svoju majku pazi. Nisu oevi svaki put pametniji od majki. U tom trenutku api je, uvijek spreman da povue konopac kojim bi se sve sruilo dolje na njih, zagledao svoje debele prste. Najradije bi skoio dolje na Heria i udavio ga njima, kopao po njemu dok mu srce ne bi iupao. Sav se preznojio od muke i uzbuenja. A Salko pomisli da je Ante ispriao kapetanu sve to mu je on u povjerenju rekao. Na svu sreu, odlazim, i vie ih neu vidjeti! Nema vie ni jednog druga u kojeg moe imati povjerenja... Moda jedino Osvit?! Mislim da Osvit sve to mu se kae zadri u sebi... I otkud to da je Ante tako blizak drug s jednim ocirom? U tom razmiljanju, pomjerili su se jo nekoliko koraka.

304

Sve sam ja ovo, Kriviu, tvrdio u kafe kuhinji! Znao sam njihova posla!... Kad si prijatelj Bosne zato Salku ne savetuje da se bori za svoje bosanstvo?... Sad e stena na vas, mamicu vam, krgutao je u sebi api. Nije potrebno da idemo dalje nastavljao je Heri ovako je i s druge dvije strane. A nije samo ovdje. Pa vi stavite prst na elo i upitajte se u ta pare odlaze. Samo ovdje su milijarde. Lee, a narod na ulicama. Sve masovniji. Dok je to govorio dizao je pogled, a Ante i Salko su ga pratili. A ta je onooo! Kakvi su ono kooo... ukoie se od straha pogledi i izvie njihova tijela. Za samo nekoliko sekundi bili su zatrpani itavim brdom opreme i dijelova koji su inili konstrukciju, a da nisu imali priliku da uine nijedan korak. Ruke iznad glava doekale su prve udare koji ih oborie. Sve se otisnulo i sruilo bez krika... Bez glasa... Bez cijuka i zveketa. Odvilo se podmuklo i liilo na umu granja koje bi se odlomljeno otisnulo. Kad se otisnulo sve to je krenulo, Krivi i api pourie da siu dolje ispred izlaza. Krivi stie prvi, jer mu je bilo blie. Stajao je na oko dva metra od Salkine opreme umotane u atorskom krilu. Na tom mjestu doeka apia. Bili su strano uzbueni i nisu ni primjeivali da su zadihani. Pogledi na brdo sruene opreme kao na brdo izbaenog smea bili su uprti na mjesto gdje su pretpostavljali da lee zatrpana tijela. Moda su jo ivi ako ih nije udario u glavu koji dio od metalne konstrukcije... Odlaze tamo odakle su poslani da spreavaju srpski cilj..., razmiljali su. Nikakvi krici se nisu uli. Ne bi ni mogli doprijeti od tolikog brda opreme... Opet je sve bilo mirno samo se ulo njihovo ubrzano disanje. Stajali su tako jo nekoliko trenutaka znajui da se neto promijenilo u njihovom ivotu i da nikada vie nee biti kao to su bili. Moralo se. Za srpstvo. Srpstvo moe ivjeti jedino ako Srbi za njega budu spremni ubijati i umirati. A neki Srbi e i umrijeti i ivjeti u duama, srcima i svijesti ostalih. Iz tih misli api progovori: Ni koliki je trunek, ne alim!... Da im Srbi titraju muda da bismo ostali zajedno! Nemci su im blii od Srba?! Amerikanci takoe?! Krivi je promatrao izgubljeno. Saslua. Izgledao je kao da se pokajao. Uplaio se. Zabrinuo za svoju sudbinu, a mislio je i na Heria, ocira s kojim je proivio i lijepih trenutaka na poetku, kad su se tek upoznali u kasarni. Bili su istih godina, ak i izgledom slini iako jedan plav, a drugi sme. Trebamo ii. Pouriti. Ne ekati vie nita. Uhvatie da se nije samo sruilo... Po konopcima... uzviknu kao da na to prije nije pomiljao. Silio se da ne panii, ali nije bio dovoljno jak.
305

 uo si, bre, i uverio se da je sve onako kako sam tvrdio. Ne panii, bre! Rat je neizbean. Sad bi ako treba smeo ovde ostati i ekati... Velika Srbija je u pitanju vie nego ikad! Mogao si onda sve uiniti sam! Mnogo jednostavnije! Ovako smo unitili konstrukciju! Konstrukcija nije unitena! Trebae samo pokupiti delove i... Jedino, ona dva... Neemo sada, bre, svaati se ovde i raspravljati! Uinili smo to za Veliku Srbiju! Za vekovni srpski cilj! Za radost srpske dece, bre, razume li? Dok je to govorio na tren pomisli da uzme pitolj i ubije i Krivia. Nervirao ga je. Izvadi iz depa cigarete. Zapaliemo. Da se smirimo... Polako... Ti preko sportskih terena, na kapiju broj 3 i idi... Ja u kroz park do prvog straara, pa polako naokolo i na glavnu kapiju. Zapalie. Sav dim osta iza njih kad krenue ka izlaznim vratima. Krivi prvi izie i ode bez rijei. Minut kasnije izie i api i ode na suprotnu stranu. Duh Salkin, duh Antin i duh Heriev uzdizali su se iznad tijela, iznad sruene opreme, zgrade i svega okolo. Vidjeli su svoje ubice kako odlaze. Duh Salkin se nastavio uzdizati i vidjeti sve ire, a duh Antin i duh Heriev su usporavani na ispitu sopstvene svijesti. Kad se duh Salkin uzdigao sasvim iznad kasarne i iznad brda pored kasarne, vidio je sav taj prostor i usmjeri panju na Osvita. Vidio ga je kako lei na krevetu i ispunjen emocijama, razmilja o Salki oekujui njegov povratak u spavaonicu. U tom asu Osvita je neto povuklo ka prozoru i on pogleda u nebo iznad brda i osta tako zagledan. Nebo je bilo svijetloplavo, a visoko su se vidjeli razrijeeni bjeliasti oblaci. Kako su mu misli ve izvjesno vrijeme bile na Salki, on kao da ponovo ugleda njegove plave oi, jer ko god bi se mogao zagledati u Salkine plave oi, zaista je mogao ugledati veliko plavo prostranstvo. Eto zato ga djevojke vole. Bace se u to prostranstvo njegove plave due i sa sigurnou lepraju poput blagog vjetria, zakljui Osvit i vrati se na krevet. Sjeti se sinonje Salkine prie i misli ga odnijee u Sarajevo. To u njemu probudi jake emocije. ak jae od onih sinonjih i od onih maloprijanjih u hodniku dok ga je gledao na stazi, na njegovom putu za razduenje i neto snano gurnu ga u dubok trans. Cijelo vrijeme imala je jedna nit kao od svjetlosti koja ih je vezala, a um mu je govorio iz iste smo zemlje, iste smo nacije. Nije znao zbog ega to sebi govori dok je tonuo. Duh Salkin uzdizao se iznad zemaljskog neba. Jedina iskrica svjetlosti je u stvari beskonana svjetlost. Jedna individualna svijest je sveobuhvatna, sveproimajua i beskonana svijest. Kad svijest ispie jedan program, postaje
306

duh. U ovisnosti od zadatka, duh ima svoja svojstva ispisana u programiranju, te na osnovu tog svojstva ili karakteristika, duh sebi stvara precizno i potpuno odgovarajue tijelo da bi mogao obaviti zadatak. Mikroprogrami se bez prestanka obnavljaju. Kad ispisani program bude obavljen, duh i tijelo se rastavljaju i duh poprima svojstva sveobuhvatne svijesti koja jednostavno oduvijek postoji i opstaje. Zatim se stvara novi program ve predodreen i tako se ciklus obnavlja i obnavljat e se sve dok ne evoluira u nivo potpuno oiene sveobuhvatne svijesti. To znai i poetak i kraj. U vjenost. ivot bez materijalnih okova... Toni iznenada otvori vrata spavaonice i upade. Na njegov upad, Osvit Pravni se trgnu iz transa. Leao je na krevetu malo podignute glave, zatiljkom oslonjene na stranu kreveta. Pogleda u nasmijanog Tonija. Htjede ga upitati gdje li je od onog dana, ali nije mogao. Kao da se odnekud vraao u ovaj okovani materijalni svijet, iz beskonanosti u precizno ogranienu ravan. Stanje transa je odlazilo slino kao kad odlazi san. Izvini, prekinuo sam ti san! ree Toni prvi zastavi iznad kreveta. Gledao je u Osvita i njegove oi koje su izgledale kao da je spavao. Zato tako spava? to nisi spustio glavu i lijepo se opruio? Prevarilo me. Nisam ni htio zaspati. Ne kaza mu sve ta se desilo nego ga ponudi da sjedne, pomjerajui se da mu napravi mjesta na krevetu. Neto ga je vraalo u stanje u koje je bio zapao i uini mu se da bi neto i razumio, ali nije imao vremena. Bio je prekinut. Htio sam ti doi na kapiju kad bude na smjeni, ali se sjetih da kasnije neu imati vremena. Bio sam siguran da u te nai na krevetu. Nema veze, nema veze... Ionako se uskoro moram pripremati za smjenu. A gdje je vojska? Nema nikog! Danas je bila izgleda njihova reda za utovar uglja. Toni se osmijehnu, pa obojica zautae nekoliko asaka. Opet prvi progovori Toni. Jutros sam se uo sa malom tapnu dlanom Osvita po koljenu i osmijehnu se kao da se jo udi tome ta se to deava izmeu nje i njega. I... ta veli! Nita. Uvijek isto. Sino je trebala doi na kapiju i opet slagala. Pratio sam iza oka duge zgrade. Nisam ti se htio javiti. Neto mi je govorilo da e slagati pa sam se stidio. Na to Osvit pomisli: Sigurno ona nee da ga potpuno izgubi. Kako e mu doi na kapiju kad sam ja na kapiji?! Testira njega da li sam mu rekao da je sad sa mnom! I plus, da ne bi sumnjao u moju vezu s njom obeaje mu sastanke na
307

kapiji! Lukava je kao lisica. Uio se Osvit svim tim zamkama. Ali kad ja odem opet e nastaviti s njim... Svaki put mi pria o braku... Vjerovatno e nastaviti s njim kad ja odem. Uf! Moda? Kako me to zamara i kako je sve to blesavo! Ali ta se deava u zemlji, morat u se naviknuti na uda. Najbolje e biti da utim. Da svoje misli uvam samo za sebe. Oh! Razbudi se! Ti si jo u snu! Nita mi ne odgovara! prebaci Toni desnu ruku Pravniu preko ramena. Ne znam, Toni, ta bih ti na to mogao rei. ini kako ti je najbolje, kako hoe! Obojica polako, gotovo neodluno ustadoe sa kreveta. Osvit se nagnu, dohvati svoj pribor za higijenu i runik sa ormaria, pa krenue prema vratima i u hodnik prema umivaonicima. Kapetan Risti se u kuhinji na ruku bio dogovorio sa kapetanom Heriem da se na kraju radnog dana nau tu u kancelariji deurnog ocira i bilo mu je udno to ga jo nema. Kako se bliilo vrijeme sputanja dravne zastave, on je gubio strpljenje. Bio je jedan od onih ljudi i ocira koji smatraju da se u ovoj tekoj situaciji treba to vie druiti sa Hrvatima, stvarati dobar ambijent i oslanjati se na osnove onog to ih zbliava. to bih jo ekao?, upita se i podignu se sa stolice. Kurir je bio na drugoj stolici s druge strane stola. Primijetio je da je deurni ocir izgubio maloprijanju smirenost. Moda je zaboravio i otiao?, razmiljao je Risti idui od prozora do prozora ne razumijevi ni samog sebe zato mu to postade sad toliko vano. Situacija u zemlji kopkala je svijest. U njega se uselio neki nemir, a da nije razumijeti mogao pravi razlog. Moda oekivanje iskrenosti i preciznosti u ocirskom pozivu. Evo, ovaj put Heri nije odrao rije. To je bilo prvi put. Idem ja do skladita da vidim! Iziao je i kuriru nije nita rekao, to ovom bi udno. Naravno, nije znao ta se kapetan dogovorio, pa mu je bilo udno njegovo maloprijanje ponaanje. Ulazna vrata zgrade skladita su ostala otvorena. api se nadao da e ga cigareta skoncentrisati i smiriti. Meutim, nije bilo tako. Iziao je kao u ludilu, potpuno nesvjestan i zaboravio je zatvoriti vrata. Kad je Risti proao kuhinju, vidio je zgradu skladita opreme i odmah mu bi udno da su ulazna vrata irom otvorena. Oekivao je da e se Heri svaki as pojaviti na vratima. No, njega nije bilo i on je nastavio prema zgradi mislei da Heri razgovara s nekim unutra blizu izlaza. Doavi sasvim blizu, zastade. Nije se uo nikakav glas. Niko nije izvirio na lupu njegovih koraka... Ue. Nikog. Koja bi budala ostavila od skladita opreme vrata otvorena? Zna li ta se ovde sve nalazi? Nekoliko koraka dalje ugleda da su
308

otvorena i vrata kancelarije kapetana Heria a sve svud mirno. Niko se nije uo. Zaviri u kancelariju. Nema ga ni tu! Gdje li je? Pogledao je svud sav uspanien. Sve otvoreno! Na Herievom radnom stolu neuredno razbacani papiri. Stojala je i njegova ocirska apka. Suprotno sve onom kako je poznavao kapetana Heria. udio se i oslukivao da li e se pojaviti glas u toj tiini. Noge mu same krenue najveem magacinu. Pogled kojim uhvati da je sve srueno, stvori na njegovom licu stranu grimasu. Ruke se same podigoe i uhvatie apku. Stiskao ju je prstima i da nije bilo apke, upao bi kosu. Noge su mu odrvenjele, a zbog situacije u dravi stotine sumnji mu proe u mislima za samo nekoliko sekundi. Nakon nekoliko trenutaka bez pokreta, tijelo se opusti. Bio je kao bez pameti. Unutranji glas stvarao je krik koji je samo on unutar sebe uo. Neprecizan i nejasan. Na pisti je izgleda dobro organizovani albanski separatizam!, oglasi se vriskom, a da usta nije ni otvorio niti mrdnuo jezikom. Nije bilo nikakve eksplozije. Nije se ula. Nikakvi pucnji... Ruke su se sputale, a tijelo mlitavo iznemoglo. Slomile su ga misli. Moda me odnekud poinitelji sad promatraju?! Uhvati ga strah za sopstveni ivot. Brzo se okrenu, tijelo osnai, krenu napolje, a u mislima ponese sliku sruene opreme koju je gledao. Svaki korak je bio nova ideja, nova sumnja, itav lm i itava analiza... Pred zgradom udahnu osvjeenje sigurnosti. U irokom vidokrugu nije bilo nikog da mu ulije bar kap sigurnosti, dovoljnu da se smiri i pametno razmisli. Nije preostajalo nita drugo nego samo zatvoriti vrata da ne zjape i nastaviti u kancelariju deurnog ocira, prvo obavijestiti komandanta, zatim zamjenika, pa majora Kostia, komandanta bezbjednosti. Ta tri najodgovornija ovjeka. urio je stazom a slika sruenog magacina se bez prestanka vraala u svijest. Imao ju je i s nje itao sadraj zla i uzrok koji ga je stvorio. Udaljivi se tridesetak metara od zgrade, pade mu na pamet da bi mogao sve sam otkriti. Postati Veliki. Ja ne bih bio ja, Savo, kad ne bih pokuao neto uraditi na svoju ruku. Zastao je na stazi dok se predomiljao i dok mu se inilo da e i sam sve otkriti. To bi znailo i unapreenje, da za in postane vei. Pretpostavi, mada mu nije to ni bila glavna motivacija, ve vanost ouvanja zajednice. Sie sa staze i izmeu sprava na sportskom terenu, uputi se ka kapiji broj 3. Upravo tada, na kraju velikog parka, api je naputao straarsku kuicu i straara i iao pored mree gledajui naputene i opustoene njive koje su bile odijeljene debelim i uoljivim meama. Ubrzavao je korak, a srce je poput usisivaa upijalo strah. Zamiljao je mnogobrojna vojna lica u zgradi i oko zgrade, uo i vidio mnotvo auta koja sviraju i ure na lice mjesta... Mase kako

309

se okupljaju... Smirivao je korak, odgonio strah. Hrabrio se. Zapalio je cigaretu i nastavio... Izmeu sportskih sprava, Risti je u svijesti obnavljao Heriev izgled za vrijeme ruka. Izotravao ga kao na dvogledu, da bi ga to jasnije vidio jer je vjerovao da bi se iz jasnog izgleda ve mnogo toga moglo otkriti. Moda je moj poziv shvatio kao molitvu da i dalje ivimo zajedno! Jer, sad kad Istok tone... Moglo bi to biti i njegovo delo?! Hrvatska posla! Prije nego to sasvim prie drvenoj kuici u kojoj je vjerovao da je kapija, jer se nije vidio, povika: Kapija! Kapija koji je unutra poludrijemao i nije uo njegove korake kroz travu oglasi se: Izvolite! i istra iz kuice kao izbaen oprugom. Ko je iziao na kapiju? Kapija se dosjeti da po pravilu ne bi smio niko, ali dok pita, sigurno je vidio i zna, pa ree: Kapetan Krivi. Kapetan Krivi? iznenadi se Risti to je saznao da Krivi izlazi na tu kapiju. Ali on je bio daleko od toga da bi se u njega posumnjalo. Samo on? Samo on. Jesi li siguran? Siguran sam. Kako moe biti siguran kad si se uvukao u tu kuicu kao pu i spava? Ne uvaju se samo vrata kapije! Ne spavam, drue kapetane! Ne spava? Lae kapetana Ristia, a? Ne laem, drue kapetane uplai se kapija i nastavi odgovarati sve poniznije. Pre koliko je iziao? Nema vie od petnaestak minuta. Dobro! Ne gledaj samo u ta vrata! Pazi kako obavlja dunost! Jesi li svestan odgovornosti?! Razumem izgovori kapija i kad kapetan okrenu lea on nadignu pogled i zagleda se za njim. Predosjeao je da se neto krupno otkriva. Gotovo trei odmicao je Krivi i izgledao sam sebi naivan to je dolazio na kapiju, a ti njegovi koraci kapijaa tek zabrinue. Upita se ta li je to bilo i
310

zakljui da e moda biti pozvan na odgovornost to ga nije naao opreznog na smjeni. Na glavnoj kapiji smijenu je drao Vlahov. etkao se s vanjsku stranu kapije, pomalo se dosaivao vjerujui da su ve svi ociri izili i otili. Sluajno baci pogled i ugleda kapetana Ristia na ploniku i u istom trenutku neto mu ree da e pravo k njemu, pa mu krenu u susret. Bilo je pedesetak metara rastojanja jo izmeu njih. alter na prijavnici je bio zatvoren, znak da je i Marinko otiao. S pola parkinga uoi na kapetanu da je u panici. Sretoe se negdje na pola parkinga. Vlahov! Koliko ima da je kapetan Heri iziao? upita u panici. Tamnoputi Makedonac se promijeni. Posumnja da se neto opasno desilo. Mislim da ga nisam vidio da je otiao. Misli ili si siguran? Za Boga, kako to obavljate dunost? Jeste li svesni kolika vam je odgovornost? Ne verujem da je iziao ovuda prebirao je po sjeanju. To je kapija na kojoj svi svakodnevno ulaze i izlaze, pa kad u pola sata proe ponekad i vie desetina ocira i drugih lica, teko je svakog upamtiti. Ne mogu se nikako setiti da sam ga vidio danas. Dobro ree Risti i ode. Pouri i na kapiju broj 1. Najvea kapija na koju takoe mnogo ocira prolazi i ako je bilo zabranjeno. Nije mogao zaboraviti da zgrada skladita opreme nije zakljuana. Vlahov napravi nekoliko koraka za njim. elio je vidjeti da li e kapetan ui u Komandu?! Slutnje da se neto krupno desilo su u glavi kapijaa bile sve vee. Kapijaa Bosnia ugledao je prislonjenog uz velika bijela vrata. Bio je nagnut na vanjsku stranu i gledao dolje. I ovaj kao da je kod stoke, ree Risti, pa se odmah ispravi: A i ta bi jedan vojnik u tim godinama? Dotle je Bosni uo korake i ispravio se. Zna li ko je kapetan Heri? Znam. Je li iziao ovuda? Nije. Risti ne ree vie nijednu rije. Okrenu se i pouri ka kancelariji. U tih nekoliko trenutaka dok se Risti jo nalazio na velikoj kapiji, api je bio na glavnoj kapiji. Htio je proi oborena pogleda, no Vlahov mu se obratio za doputenje da ga neto pita. Nije znao ni zbog ega je htio to uiniti za kapetana Ristia, kad mu ovaj nije rekao o emu se radi. Kad mu je api dozvolio da ga pita podigavi pogled, kapija mu je u oima vidio straan umor kao da ga
311

je probudio iz uasnog i munog sna. Vlahov ga je upitao za kapetana Heria i objasnio mu da za njega pita kapetan Risti. Nekoliko trenutaka api je gledao u njega kao da je itao te kapijaeve misli, a crn strah je silazio i ulazio u njega i dopirui iz zgrade magacina opreme. Na kapijaevu izgledu je itao da ne zna ta se desilo, ali kopalo je zato onda pita ba za Heria?! Odgovorio mu je da Heria nikako nije vidio i odmah potom otiao. Upad kapetana Ristia u kancelariju bi za kurira prepad. Skoi na noge i zagleda se. Idi brzo po jednu veliku kavu. Neka bude jaka i bez eera zapovjedi kapetan kao u trku. To je naredio samo iz tog razloga da ostane sam dok bude javljao... Kurir otra, a on uhvati za telefonsku slualicu, podignu je i prisloni na uho...

312

ETVRTI DIO

313

314

Glava I

Od ubistva Salke, Ante i kapetana Heria bila je prola cijela sedmica. Osvit i Redo elei da budu sami, izioe iz spavaonice, pa iz zgrade i na stepenitu okrenue desno, pa iza oka zgrade opet desno. S te zapadne strane u kasarni bili su na irokoj stazi i laganim koracima, obojica u svojim mislima, ili u pravcu velikog parka, pretpostavljajui da je tamo sad mirno i bez vojnika. Jo otprije su kao najintimniji drugovi osjeali potrebu da se ispriaju i pokuaju zakljuiti neto iz tog dogaaja koji je prvo jako uzburkao stanje u kasarni, a onda se odjednom sve stialo. Komanda kasarne se na bini bila okupila drugog dana po dogaaju i pred postrojenim jedinicama i starjeinama je proitano da se desio veliki nesretan sluaj, bez ikakvog objanjenja kako je do toga dolo. Saopenje je proitao komandant bezbjednosti, major Kosti. Od tog momenta sve je umuklo, kao da se nita nije ni desilo. Izraz lica mnogih vojnika, pa i ocira, govorio je da nisu unutar sebe mirni, da je sve uzburkano. U zraku je bilo neto napeto, neto vano, a neobjanjeno. Ponekad se znala nametnuti sumnja da je to politika Komande kako bi se lake uhvatio poinitelj. Pa ipak, bilo je nelogino tako razmiljati. Najvei broj ih je mislio da je po srijedi neto drugo. Uostalom, ko bi vojnicima mogao zavezati jezik. Naizgled svi su utali. Rijetko je kad neko neto nagaao. Kao da je svak svoje miljenje uvao za sebe. Razgovarali su u grupicima ili je to tako izgledalo Osvitu. I ne samo njemu... Neto je visilo u zraku i inilo od njih dvojice da su bili puni stranih slika i utisaka, a umovi su im se napinjali u samostalnom istraivanju uzroka toga ludila koje je proglaeno nesreom. Ili su utei sve dok nisu dobrano odmakli. Prolazili su pored kantine. udi li tebe to to vie niko nita ne nagaa poslije onog govora majora Kostia? progovori Osvit prvi ne mogavi vie izdrati utanje. I udi i ne udi odgovori Redo pa upita: ta se tu ima posebno nagaati? Pa... ne znam. Svata! ne sloi se Osvit i pokua objasniti: Vidi se na mnogima da su puni... Nadima ih, pa kad neto ponu da iskazuju uute i ostane tako... Zavrava se svaki put u nekoj zamiljenosti nakon koje u ovjeku uvijek ostane samo nemir. Nek to rjeavaju drugi. Oni iji je poso.
315

Njemu se Osvit uinio naivnim. Nisu zakljuivali ta je u igri, ali su zakljuivali da u tu igru ne treba kopkati. U stvari, sve to su smatrali politikim ili ako su u tome osjeali neku opasnost, oni su, kao i veina Bosanaca, odbacivali mislei da to nije za Bosance da razbijaju glavu, ve da trebaju prihvatati samo ono to je odlueno i reeno. I meni je ao, ali ta u. Bolje je i tebi da ne ispituje. Ne trai guzici epa. Jo ovo malo... kao da je savjetovao Redo. Ima li ti u mene povjerenja? Sami smo, zato sam otvoren Osvit e, to kod Rede izazva osmijeh. Tu niko nita ne zna. Komanda da moe ta otkriti ne bi rekli da je nesretan sluaj. Skrivaju svoju nesposobnost, jer ne mogu otkriti hoe li to da kae? Pa sigurno! Zautae nekoliko minuta. Osvitu se nije inilo da je tako. Meutim, nije bio siguran ni da je njegovo miljenje ispravnije. udno, njemu je sve bilo udno. Ko je tu u pravu, samo je Bog znao. Niko nita puno ne razumije pa zbog toga svi ute. Ili svi skrivaju. Utoliko to izaziva vie znatielje i uenja. U glavi mi je jo uvijek slika one mase to se bila sjatila ispred zgrade skladita. Jo ujem onu buku, one sirene vozila... Ti si bio u oku. Ko da je bio neko tvoj. Nisi se mogo osloboditi od... Redo e, prisjeajui se one veeri i onog Osvitovog izgleda. utali su nekoliko koraka. Moda zato to sam no prije, posljednju Salkinu no, ostao s njim do ponoi. I sad kad se prisjeam, njegovog ponaanja, i onog to mi je priao, on kao da je slutio svoju smrt... Puno mi je priao o svojima, o svojoj djevojci... Zna?... Plus, ja sam ih ispratio iz spavaonice kad su odnijeli opremu na razduenje. Ne znam zato, ali u jednom trenutku sam poelio i ja poi s njima... Umalo... Koja srea! Neto me je zadralo. Moda to to me nisu pozvali... Sluaj! okrenu se Osvit Redi i zastade. U njemu ponovo zatreperie emocije i svega ga obuzee, a u tome mu se neto otkrivalo, kao i onog dana.Ovaj put to je bilo zato to je pomislio ta bi bilo da je otiao s njima, pa nastavi, veoma uzbuen: Onda, poslije, kad su ve otili, moda upravo kad se to njima deavalo, kad su umirali, osjeao sam se udno. Na krevetu, u spavaonici. Kao da sam negdje odlazio silom. Ili svojom voljom. Ne znam. U to je uao Toni. I pravo kod mene... U svemu tome vidim puno udnih stvari koje se podudaraju...

316

Krenue. Opet utei. inilo im se kao da e upravo sada neto otkriti, donijeti neki zakljuak. Odjednom Redi na um pade komandir Marinko. Neto mu bi sumnjivo. Kao da je bilo neto udno u onom Marinkovom ponaanju dok ga je pratio do zgrade Komande, kad je odlazio u kancelariju bezbjednosti. To mu se poe vrtjeti po glavi i iz tih misli progovori: Zna li da nam je sada Vlahov komandir? Osvit podignu obrve, zaudi se i zastade. Ne znam. Pa gdje se ja to nalazim? upita se glasno. Otkad? Zato? Bio je doista iznenaen, pa se i Redo zaudi. Sve se desilo odjednom, iznenada. Pokua objasniti: Odma drugog dana... Ko pomahnito navalio kui. A nikom nita ne objanjava ta mu je. Nije iziao iz kancelarije dok ga nisu pustili... udno da nisi primijetio da ga nema!? ta znam... Jest mi sad udno... Zna, sad, u ovome... Hej, stvarno niko puno ne pria... Ovih dana malo malo, pa uhvatim sebe kako se pitam da li je istina da stvarno Salke vie nema. S njihove lijeve strane prostirao se veliki park, svom irinom i duinom oivien debelim stablima. Unutra su stajala neupotrebljiva oklopna vozila, koja su ipak bila od koristi. Odluie da tu naprave krug. Poto je major Kosti proitao saopenje o velikoj nesrei, odmah sutradan se rairila pria da je komandant pozvan u Generaltab. Kao i uvijek, tako i ovog puta, niko nije znao od kog je potekla pria. Kako komandanta nisu vidjeli ve etvrti dan zakljuie da je zaista otiao. Dogovorie se da odu kod Vlahova, na prijavnicu, da saznaju neto vie. Konstatovali su da to nee zavriti tek tako, da ne moe ostati na emu je sada. Neko je rekao da se sruilo kad su poeli slagati Salkinu robu. Da je tako ne bi Salkino atorsko krilo naeno netaknuto?! Oni su ipak bili duboko uli u hodnik izmeu sloene robe! Ako se ipak i dogodila nesrea!? Zato je komandant morao u Generaltab?! Ipak... poe estoko Osvit, jer ga je peklo to to mu se inilo da ih sviju netko lae, pa dodade ljutito: Kao da smo svi ostali bez pameti! Stani, bolan! Ako je i nesrea, morao je i trebao je objasniti uzroke nesree. ivoti su otili. Moda je i Heri kriv to nije vodio rauna o konstrukciji. On je bio odgovoran za skladite. Razumije li? Razumijem ja tebe. Tako je. Priznajem da bi komandant morao ii i da je bila nesrea, ali nije bila nesrea. Pa ta je onda? iznervira se Redo.

317

Redi je bilo teko i pomisliti da bi visoki ociri lagali. Previe je to krupno i pomisliti! Sve bi se srozalo kao kula od karata. Kome bih onda mogao vjerovati, za koje vrijednosti ivjeti? Nestalo bi autoriteta i potovanja. Nastao bi haos! Nezamislivo... Nezamislivo!, brzo je razmiljao Redo. Maloprije si reko da su tako izjavili zato to nee moi uhvatiti krivca. Bar da oni gore u Komandi tako misle. Sumnjaju u sebe. Nisam mislio ba tako. Nego da i oni moda sumnjaju da je bio nesretan sluaj. Zato sam rekao da niko nita ne razumije. A ja ti kaem da to nije bio nesrean sluaj! uvjerljivo e Osvit odnekud siguran u ono ta govori. Pri tom se sjetio onog razgovora na kapiji kad su Heri, Ante i Salko proli na kapiju i otili u Kafanicu. Heriev izgled i onaj vrui razgovor izmeu njih puno su mu toga govorili. Sjeao se Osvit onog svog stanja u koje je tad uronio, sjeao se kakav su trag u njemu ostavili kad su mu umakli iz vida. I nije bilo samo to. Bilo je jo dogaaja koji su ga potisnuli u nekakav udan, mada nita manje uvjerljiv osjeaj da se u njegov duh upijaju nekakva realna zbivanja u kasarni i da se sve to sad stvarno i pokazivalo. Pa ta je onda? De, kai! Objasni mi kad si toliko pametan! Redo e sve nervozniji. Onda Osvit ispria za sluaj na kapiji i jo nekoliko drugih koji su, po njegovom miljenju, neto govorili. Na to se Redo zamisli i prisjeti se i on nekih dogaaja, pa ree: Onda je sigurno obraun zbog ena. ene ocira su najvee kurve, a ociri najvei kurvari, ovjee! Moda, ima i toga! Uglavnom, neto ima jo i dodatno, siguran sam! Nastavie dalje. Dotle su obili ispod zgrade skladita, nekoliko koraka od ice s te strane i po povratku stigli do sportskih terena. Bili su na stazi i vraali se s drugu stranu kasarne. Poto su se pribliavali zgradi, prekidoe priu o toj temi, mada je nisu zavrili smatrajui da se do kraja ne moe tako brzo ni stii. Bili su na ploniku ispred stepenica. Prozor prijavnice bio je zatvoren a Vlahov se nije primjeivao, pa Redo pognut zaviri unutra. U prijavnici nije bilo nikoga. Nema njega ree to Osvitu koji je bio krenuo unutra u zgradu i zastao na prvoj stepenici. Samo sam htio vidjeti ima li koga kod njega dodade prilazei Osvitu. Bi im udno to nije tu. Gdje bi mogo biti?
318

 Nije ni on nita bolji od Marinka. Boli njega... za sve. Sa njim sam svaki dan od poetka vojnog roka. Poznajem ga ko samog sebe. Ako nije u obilasku kapija? Glumi komandira nasmijae se. Moda i jest, ali ne vjerujem. On je stidljiv gore nego Marinko. Mogo si dosad primijetiti... Al svakako nemamo drugog posla, moemo pogledati. Da ga nije stariji vodnik poslao u grad po alkohol i novine? Zna da su Marinka esto slali? Krenue. Glavna kapija nije bila daleko, samo preko parkinga. Smjenu je drao novi koji je doao umjesto Vlahova kad je ovaj postavljen da u prijavnici mijenja Marinka. Osvit ga nije poznavao. Rukovae se. Ovo je Dragoljub Petrovi, Beograanin predstavi Redo novog na glavnoj kapiji. Ja tebe poznajem obrati se novi Osvitu. Naravno... nasmija se Osvit. Kapijae u kasarni svak zna. Kako ti je raditi na kapiji? Bolje nego opremu i oruje svako jutro na lea. Osmjehnue se sve trojica, a novi dodade: Kad se vrati Marinko, Vlahov e se vratiti... Ne brini, uvijek neko odlazi. Ti moe smjenjivati jednog po jednog i tako do kraja vojnog roka ostati na kapiji povisi Osvit novom moral. Gledao je u Osvita kao da ovaj o tome odluuje. Onda upitae za Vlahova. Novi ree da ga nije vidio i rastadoe se. Redo i Osvit krenue s vanjske strane ice, ka velikoj kapiji. Nisu urili, ve su se laganim korakom penjali uz uzbrdicu, poput gazda kad obilaze svoja imanja. Bili su u pravu. Novopostavljeni komandir se nalazio upravo tu. Doao je prije nekoliko minuta da obavijesti kapijaa na smjeni da se priprema velika sveanost. Redi i Osvitu, nakon njihovog razgovara, ova vijest se uini gotovo nevjerovatnom. Kao da sanjaju. Upitae se da li to ima ikakvog smisla. Da to nije neto od prije to oni nisu znali? Uini im se i previe udno. Trag tragedije bio je toliko svje da je naprosto izbijao iz pogleda svakog vojnika iako se o tome utalo. Upravo to utanje je izazivalo kod Osvita veliku radoznalost i jo vie ga zbunjivalo. On jednostavno nije mogao razumjeti zato niko ne eli priati o tragediji. Pri tom mu je zastajao dah i sve druge misli. Izmakli su se malo dalje i ekali Vlahova da zavri. Prispjeli su na dio razgovara i Vlahovljevih uputa. Redo se bio neto zamislio. Ko e ovdje biti pametan kad se niu udo za udom, a niko nita ne objanjava. Sveanost!? razmiljao je Osvit. Gledao je u beton. I ovo sa Pegi!
319

Zar nije... Ne dovri misao jer nije mogao nai adekvatnu rije za udni kraj s Pegi. Jo udnije mu je bilo to je otprilike sve to jo ranije naslutio, a muilo ga je to to nije otkrivao odakle je znao da e se sve ba tako desiti. Slike kao da su napravile prekretnicu izmeu mene i nje. Kod nekoliko osoba koje se meusobno ne poznaju, otkrivam da od mene skrivaju istu stvar. Kako, to ne razumijem, ali osjeam da skrivaju istu stvar. Potpuno istu. I nisam to otkrio danas, ve kroz due druenje. Iz njihovog ponaanja... Iz pria... Iz svega onoga to im je ostalo navrh jezika, a nije kazano... U onim pogledima se kao kroz zavjesu dao naslutiti sadraj misli... Ona iznenadna zamiljenost koja se javljala kod njih ili nagla promjena teme razgovora... Razmiljao je Osvit Pravni o tome i bjeao od toga, ali nije mogao pobjei... Najee je mislio o Pegi. esto mu je bila prva jutarnja misao, kao da je ljubav prema njoj potiskivala osjeaje iz duha u razum. Ponekad mu se to inilo normalnim, ponekad udnim, pa se nije usuivao nikom priati o tome bojei se da bi ga mogli ismijavati. Bio je siguran da e joj se morati javiti. Strpljenje je bilo sve tanje, a elja sve vea... Idemo! progovori Vlahov i kao da ih iznenadi svojim pozivom. Krenue. Nakon nekoliko koraka Osvit upita: ta se to deava u kasarni? Velika sveanost odgovori Vlahov idui izmeu njih dvojice. Kad je poao na posao, stariji vodnik se jutros navratio u prijavnicu poe komandir u elji da ispria sve ispoetka. Dok su ili priao im je da mu je vodnik rekao da se komandant jutros pojavio na poslu, nakon tri dana boravka u Skoplju, u Generaltabu, a onda Redo predloi da odu u kantinu na pivo: Vidim da emo imati o emu razgovarati. Nastavi, nastavi bio je Osvit nestrpljiv u velikoj elji da sve dozna. Sveanost je smiljena gore. Nema jo mnogo vremena da se obave pripreme, jer e to biti neto veliko i vano. Dolazi komandant armijske oblasti za Makedoniju, general-potpukovnik Miroslav Petkovi. Na te rijei Osvit podie obrve, ali ne ree nita. Dolaze i dva lana Predsjednitva. Ova dvojica stadoe, ne mogavi povjerovati da e tu biti toliko ljudi s vrha. Ma ne udite se! Nije to sve. Rekao sam da e biti velika sveanost. Dolaze i borci, njih 1500 uesnika NOR-a. Zatim bie jo nekih uzvanika. Bie veliki ruak, a poslije ruka vojsku e postrojiti na pisti kao na dan zakletve, pa e im se drati govori... Nekoliko govornika, pa pjesme iz narodnooslobodilake borbe...
320

Sva trojica su jo uvijek stajala na stazi, nadomak zgrade Drugog bataljona, odmah iza bine. Sad krenue, pa se na kraju zgrade odvojie na drugu stazu koja ih odvede u kantinu. Borci e se okupiti u centru grada, pa odatle u koloni stii u kasarnu... To e biti veliki dan za njih. A i za nas vojnike. Bie ih mnogo i trebamo biti ljubazni prema njima. Istovremeno treba obratiti panju i na kapije i unutra, da se ne ubaci kogod... prenosio je Vlahov upute i savjete koje je bio primio od starijeg vodnika i nije prestajao priati sve dok ne gurnue ulazna vrata kantine. Dva dana nakon toga Osvit je leao u spavaonici, na krevetu pored Marijana Peria, dok su na pisti starjeine postrojavale jedinice za ruak. Marijan je bio na potedi zbog povrede. Na bini pored deurnog kasarne stajao je potpukovnik Damjanovi, koji nakon nekoliko minuta poe govoriti. Iznosio je razloge zbog kojih su svi oni duni biti ljubazni prema borcima i iskazati im potovanje zbog odbrane i poslijeratnog ouvanja Jugoslavije. Nije dugo govorio i poslije odranog govora je otiao, a deurni kasarne je okupio deurne jedinica i saoptio im raspored objedovanja. O ubicama ni jedne jedine rijei! Al ne udi me. Nisam ni oekivo! tuno se podsmjehnu Marijan, poto se sve utia. Izgledao je bolno ranjen i kao da se malo bio zamislio nad tunom prolou Hrvata u kojoj su Srbi toliko bili nepravedni i dominantni, ali nije se mnogo ni udio kad su im uzori upravo onikoji su u svijetu jo mnogo vie od Srba dominirali nad drugim narodima, i kad su mu potpuno bili jasni razlozi tih meusobnih podravanja izmeu Srbije i najveih svjetskih grabljivaca. udno da je ivot na Zemlji takav da su najvei nepravednici odravali situaciju ovdje i podravali Srbe da imaju sve ostale pod svojom kontrolom. Pa da se onda raduje jednoj sveanosti koja upravo podsjea na to, podrava i uvijek jednako uzdie Srbe. Osvit umalo da upita zato te to udi, ali se suzdra i ree: Tako se ale izmeu sebe! Ko? upita Marijan i odmah se sjeti da Osvit ne moe sve te zapetljancije razmrsiti. Ociri, ociri izmeu sebe razjasni Osvit. Marijanu bi smijeno njegovo miljenje, ali poto je Osvita razumio zbog tog bosanskog nacionalnog neznanja oprosti mu u sebi, jer tako misle i tako gledaju na stvari u Jugoslaviji i oni mnogo obrazovaniji iz Osvitovog naroda. Normalno je. U stvari, nije normalno, ali jest logino. im li im je dua ispunjena?, otpuhnu Marijan, pa upita Osvita:

321

 Zato ti ne bi iskoristio svoje pravo pa malo otiao kui? I desetak dana zauar je. Dobro je da i ovjek provede sa svojima na slobodi. Ja sam io ve tri puta. I svi u jedinici su ili osim tebe. Kad ste glupi, pa Srbi tako mogu initi svoje! Moramo i mi Hrvati svoje sa nae strane, pa kako vam bude, jer uz pomo vas koji ne razumijete muzu i nas Hrvate i sve druge nacije u ovoj Jugoslaviji i jau na leima nas sviju, razmiljao je Marijan i udio se kako to kod tih Srba sve ide. Pekla ga je nepravda a nije smio ni rijei otvorenije pred Osvitom progovoriti. Ma jo je gore kad nisi budala, a mora biti i svoje prave misli kriti. Zbog toga ne moe i ne smije aliti ove glupe Bosance!, govorio je sebi i istovremeno razgovarao sa Osvitom koji se i sam bio malo na to sve zamislio zbog tog Marijanovog pitanja. Stvarno. Istina je to to Marijan veli!, a imao je na umu koliko je to daleko i da njegovi roditelji ne mogu izdvojiti toliko novca. Zato se od poetka sluenja vojnog roka pripremio na to da izdri do kraja, ali o svemu tome Marijanu nije trebao dati do znanja. Pa ipak, pitanje kao da je bilo upljuvak od kog se stvarao crv i kopkao sve dublje u svijesti. Stvorila se velika elja i nije prestajao da se zapitkuje zato zaista ne bi malo otiao. Osvit je razmiljao, a Marijan se prisjetio one noi kad su Stipini roditelji bili u posjeti, pa kad se Stipe kasno vratio iz grada, uao u spavaonicu i prenio mu novosti i promjene u kraju. I kako je Stipe tad svojom priom u njemu stvorio elju da ode kui, pa je tek onda mogao vidjeti promjene u dravi i osjetio ih je svojom duom... Poslije toga je jo dva puta izvrdao i odlazio. Posebno sad dok se neprestano pria o aferi u Osvitovom kraju, koja je izazvala politiku prekretnicu u cijeloj zemlji, tisue radnika otjerala s posla... U narodu je sigurno stvorena potpuno drugaija klima od one koju je Osvit ostavio kad je odlazio. Njemu bi to saznanje moglo promijeniti misli. Moda bi progledao. Sigurno bi mu se srce odlijepilo od Srba, svjest bi mu se promijenila. Sigurno bi neto razumio i to bi ga navelo protiv njih... Prava svrha ove sveanosti jasna je svima ostalima, jer oni ovdje samo sa Bosancima uvruju jugoslavenstvo. Tim ih veu za sebe, a onda i sve ostale uspijevaju prisiliti i nastavljaju... utanje je potrajalo moda i pet minuta, kad Osvit ree: Ne znam. Daleko je... Dae mi osam dana i pola u provesti u putu. Samo u se izmoriti. Skrivao je pravi razlog. A ja? Meni je dalje, pa ta? Bolje ih je provesti u putu nego ovdje. Osvit je prvo utao, pa ree: Periu, ne mogu sad. Dok ova sveanost ne proe nema smisla!
322

 Nisi ti ovdje jedini vojnik, pa ako ode propade sveanost! Idi i pitaj! bio je uporan Marijan elei da na Osvita navali sumnju, jer ocirima je bio i previe drag otkad je bio na kapiji. Ja sam jednom pito poslijepodne i oni me pustili odmah ujutro. Sutradan, vjeruj mi! Osvit je klimao glavom: Vjerujem ti. Desi se, al ja ne mogu... veliki ljudi dolaze. Zna li ti ta to znai? Odmah bi se posumnjalo... govorio je Osvit, mada vie zbog nekakvih osjeaja koji su dolazili iz njega samog, nego to je bio svjestan cijele stvari. Od kue imam vijesti o sve veoj krizi u kraju. Zna i sam dobro ta se tamo desilo. Masa je ostala bez posla, a politika zaplitanja nastavila zamarati narod. Unosi se nervoza. Strah. Narod je zbunjen. Jo je gore to nita ne razumiju, ba kao ni ja ovdje u vojsci. Tamo se plae za budunost jer malo ta sad tamo radi... Ba zato! Bilo bi intreresantno sad otii! ustade Osvit i sjede na krevet. elio bih i ja njima rei da u vojsci ima udnih stvari, da ima nepravde, ali to vrijedi?, zadra Osvit ove misli za sebe. Eto ti! Eto ti!... Kud bi ti vei razlog!? bio je Marijan uporan. Ne znam jo... Vidjet u... Obojica se podigoe i poee se pripremati za ruak. Bila je srijeda ujutro. Jo samo dva dana su ostala do subote i tog smiljenog i znaajnog skupa. Bilo je vrijeme kad ociri dolaze na posao. U kancelariji bezbjednosti, iako je doao prije petnaestak minuta, major Kosti jo nije sjeo u fotelju, ve je oslonjen o zid s jedne strane prozora, gledao napolje oekujui dolazak svog zamjenika. Vidik mu je bio irok, cijeli prostor izmeu kuhinje i zgrade Drugog bataljona, ali je pratio samo prostor ispred prijavnice i dio staze do ulaza u zgradu Komande. Htio je vidjeti da li e stariji vodnik prvo navratiti u prijavnicu i poslati komandira u grad po novine i cigarete i, kao i obino, polulitarsku bocu viskija... Ociri su jo pristizali, a tamo dalje, na drugoj strani parka, zadnje grupe vojnika su se vraale iz kuhinje, urei s doruka. On tada zapali prvu cigaretu, prie stolu i u pepeljaru spusti ostatak drvceta ibice kojim je pripalio i ponovo se vrati prozoru. Ugleda starijeg vodnika kad je ve bio na stepenicama i ulazio u zgradu... Kosti je razmiljao o razgovoru s komandantom koji ga je ekao i osjeao je tjeskobu. Pitao se ta li njegov zamjenik, stariji vodnik, kojeg upravo iekuje, osjea nakon onoga to se desilo, ta misli o istrazi... Jer stariji vodnik je vojvoanski Maar... Nekoliko pribiljeki za razgovor drao je u depu. Zavukao je ruku u dep i izvukao papiri. Pogleda u njega da bi provjerio da li je to to je pribiljeio dovoljno zarazgovor, vratise za sto i sjede u fotelju. U tom

323

asu stariji vodnik otvori vrata i ue. Pozdravi se sa Dobro jutro! i prie majorovom stolu s ispruenom rukom. Rukovae se. Jutros u piti kafu kod komandanta. Imamo razgovor ree major ustajui sa fotelje. U redu! ree vodnik prilino iznenaen i osta sa apkom u ruci iznad glave. Drao ju je tako nekoliko sekundi, zbunjen, a onda je spusti na svoj radni sto. U redu! ree po drugi put i poe prstima popravljati svoju utu kosu na kojoj mu je apka bila napravila obru. Ajd, vidimo se kasnije! pozdravi se major i izie. Stariji vodnik die telefonsku slualicu i narui iz kafekuhinje samo jednu kafu. U uredu komandanta bilo je ve nekoliko ocira kad major Kosti ue. Svi su stajali oko komandantovog radnog stola. Ipak, major Kosti ne zastade kad ih ugleda, ve ue. Sve su to bili ociri iz Komande. Sretao se i razgovarao s njima svakodnevno. Sad stade desno, uz prozor u namjeri da saeka dok oni zavre. Poluzainteresovano je gledao napolje, na ulicu Vase Miskina, a um mu je bio tu, u njihovom razgovoru... Kad su izlazili, svaki od njih se rukova s njim, a onda on prie komandantu i pozdravi ga pruivi mu ruku preko radnog stola. Da li je ulazio tvoj kurir? upita komandanta. Njihov odnos je i na poslu bio odnos dva stara druga. Sad e. Major se uvali u crnu konu, veoma udobnu fotelju, a komandant je jo stajao gledajui u oveu plavu kovertu na stolu. U njoj su bili dokumenti stigli sino kasno iz Generaltaba. Evo zato sam ih pozvao. Razumeo sam ve ree major primiui se koverti. Gledao je komandanta dok je sjedao. O tome vie nisu razgovarali. U narednih nekoliko minuta izmijenili su nekoliko reenica, pa major predloi da pozovu i potpukovnika Damjanovia, drugog ovjeka u kasarni. Komandant prihvati uz rijei Bilo bi bolje. I on je, poput majora, cijenio tog ovjeka, svog zamjenika. Inae je dobro s njim suraivao otkako je doao u Poljanicu na njesto komandanta. Samo nekoliko minuta kasnije, njih trojica, najodgovorniji ljudi u kasarni, razgovarali su o vrlo vanoj stvari. Bilo je to drugi put da njih trojica razgovaraju otkad se komandant vratio iz Skoplja. Prostorijom se sa stola irio ugodan miris vrele kafe. Komandant je sjedio u svojoj fotelji, preko puta njega major Kosti, a njima s bone strane potpukovnik Damjanovi.
324

Prvo su samo bacali poglede izmeu se osjeajui iznad glava krupne probleme koji vise u zraku i lebde kasarnom i cijelom dravom, i onda svaki od njih, znajui zato su tu, odluta mislima u daleku prolost, kao da su htjeli da se nau na samom poetku onog to je uzrokovalo da se to dogodi. A sve se odigravalo tajno. Njima iza lea. Zabrinutost je dolazila i stoga to nisu mogli procijeniti ni na emu su sad, u tim momentima, jer... Iste misli upuivale su na mnogo stvari u toj cjelokupnoj situaciji u zemlji, ali njihovo je bilo da rjeavaju sluaj koji se zbio u njihovoj kasarni. Razlog okupljanja je bio predstojea sveanost gdje je trebalo da deniu jo neke pojedinosti u vezi sa samom organizacijom i da jo jednom, prije no to se odri planirani skup, naprave analizu na osnovu dosadanjih rezultata istrage, u itavom nizu uzroka i posljedica koje su doveli do nastale situacije u kasarni. Bila im je potrebna stanka prije tako vanog razgovora. Kao iz pospanosti, prvi se prenu komandat. Progovori gotovo sjetnim glasom, kao da je bio pod dojmom da se srpskoj dominaciji u Jugoslaviji bliio kraj, da je doao kraj jednom vremenu kojeg e se Srbi samo sjeati. I to vrlo rado sjeati. Da ne gubimo vreme. Imamo obaveza preko glave otpoeo je. Bilo je u tom glasu i srpskog ponosa zbog uspjeha kroz istoriju i elje da ni sad ne pokleknu, ali je u tome gubio snagu. Kao to sam rekao prilikom naeg prvog razgovora, imao sam tamo detaljne razgovore. Bilo je rei o svemi. Jedino tako sam se mogao vratiti sa konkretno dobijenim zadacima, uputama i savetima. Zahvaljujui sveobuhvatnim ozbiljnim razmatranjima, shvaeno je da se Predsednitvo treba obavestiti. Koliko smo bili u pravu i koliko je to ozbiljno shvaeno gore, u Beogradu, da se zakljuiti po tome to su reili, i to odma da nam dou drug ore Jovanov i drug ore Peevski. Dobro vam je poznato koji su to ljudi, jo za vreme Marala. Tu komandant zastade. Damjanoviev pogled je cijelo vrijeme bio na stolu. Stepen nacionalnih neslaganja bio je sve znaajniji i irio se na cijelu zemlju, govorio je u sebi potpukovnik ne diuipogled. Komandant nastavi: Svi detalji istrage koje budemo posedovali do tog momenta, trebaju se izneti generalu. Pogled mu se zadra na majoru. Razume se da treba to vie otkriti i ustanoviti. Opet zastade nekoliko sekundi pa nastavi: Sluaj koji se zbio u naoj kasarni ukazuje nam da se nijedna ustanova ne moe izolovati od opteg stanja u drutvu. Ukazuje da se i ovde odavno kuva
325

i siguran sam, znai, da na sluaj nije zatvoren u naoj kasarni. Videt ete, kad se sve bude otkrilo, da sam bio u pravu to ovo tvrdim. Zbog te injenice bio nam je potreban jedan snaan i irok skup kojeg smo planirali. Oekujemo da taj skup utisne u duh vojnicima i stareinama to snanije emotivno - patriotske oseaje i produbi nihovo potovanje prema Jugoslaviji i zajednitvu koje uokviruje ta re. Pazite! podie ton, pa nastavi istu reenicu pa da iz njih samih u njihov um uviru i nameu se ideje, mnoe se misli, da ih u srcu i svesti zagrevaju jedino u tom pravcu, ka jaanju Jugoslavije i u tome imamo podrku od naih starih prijatelja i na Istoku i na Zapadu. Vi ve dobro znate njih, i podvlaim da nae dravno rukovodstvo na tome planu sa podriocima srpskih interesa i Jugoslavije redovno obnavlja savete i razmenjuje informacije. Razumete li? Smatramo da jedino na taj nain, potpuno neoteeni, Srbi nee pasti sa nivoa do kojeg su dospeli. Sad zasad to je jo uvek naa odabrana politika. Dakle, politika hipoteze jugoslavizma! U suprotnom, biemo u oima sveta najmanje u pravu a i nai saveznici, ako ne bi bilo tako, slabije bi nam davali podrku. Vi znate da sa Francuzima moemo samo iza zavese, jer oni su dobro svesni ta time ine Bosni i Hrvatskoj, da je prljavo i da ne mogu biti u pravu, i da za ono to se pojavi onda na sceni njih niko ne moe javno pozvati na odgovornost. Tako je bilo i onda i uvek. Uvek su bili takvi... Ako se jo zna da situacija u svetu nije kao za vreme kreacije Jugoslavije!? Razumet emo ih potpuno. Sad su osnivai Jugoslavije s manjim uticajem u svetskim tokovima, jedino iznutra mi Srbi smo u povoljnijem poloaju u odnosu na ono vreme, a to su naravno plodovi jugoslovenstva, politike opcije za koju se nastavljamo boriti i koja nam je od posebne koristi. Major je doekao da komandant zastane, pa da on iskae svoje miljenje. Podie kaiprst dajui mu znak da ne nastavlja prije nego to ga uje. Damjanovi je izgledao zabrinuto. Bilo je to teko stanje dok ih je natjeralo da raspravljaju o tako sloenim problemima. U potpunosti se slaem s tvojim miljenjem i politikom koja je odabrana, ali osim na pravoslavne u ovoj kasarni, bojim se da e sveanost delovati jo samo na muslimane! Mislim da je dovoljno jasno ta hou da kaem ovom reenicom. Naravno, izuzimam Albance. Oni su neto posebno. S njima oduvek imamo problema. Nismo imali drugog izbora. Nema ga osim ratne opcije ili da jo pokuamo na ovaj stari nain, ako uzimamo itavu Jugoslaviju u obzir. A i za samo jednu kasarnu to je idealno reenje. Onda ree komandant kao dodatak objanjenju jasno je. Jasno je... Hteo sam samo dati na uvid.

326

Komandant pogleda u Damjanovia. elio je da uje i njegovo miljenje, to je ovaj i razumio. Ne bih imao vie ta dodati. Reenje je jedino to... Onda je opet rije preuzeo komandant. Kod naeg srpskog naroda sve manje je Srba koji su miljenja da se ne treba otvoreno iznositi borba za Veliku Srbiju i sve vie je Srba koji se ne slau sa dosadanjom politikom skrivanja toga pod pojmom Jugoslavija. To je zato to se ista stvar osea u slovenskom i hrvatskom narodu, koji se u stvari nikad nisu ni mirili s takvom politikom praksom Srba u sklopu Jugoslavije, ali su prisilno utali i sad se bude, ohrabreni upravo zbog promena u svetskoj situaciji. Dakle Srbi su sve masovnije svesni da ni Hrvati ni Slovenci nisu budale, pa sad hoe silom da ostvarimo ono to nismo politikom i kulturom. Kod Slovenaca i Hrvata je nezadovoljstvo jo vee. Oni, u stvari, jesu nacije koje su sad uzrok promena. Poznati su vam dakle razlozi koje evo napomenuh oko kojih se mi Srbi ne slaemo sa njima, pa ne elim da sada na tome gubimo vreme. Jedino Muslimani su bili odani naoj politikoj opciji i potpadali pod na uticaj, ali dobro nam je znano da je to kod njih nesvesno, i nesvesni su takoer da se ta politika opcija podudara sa opcijom bivih osvajaa sveta, koji su Srbiju uvek u sklopu Jugoslavije podravali iz nama dobro jasnih razloga. Zbog toga smo morali biti prema Muslimanima takvi kakvi smo bili i udaljavati ih od velikih funkcija meunarodnog karaktera kako ne bi dolazili u prilike da spoznaju ta se stvarno skriva pod pojmom Jugoslavija. Promena strukture je dakle emotivnog karaktera u jugoslavenskom drutvu, pa e se proces navedenih promena iskristalisati do tog stadija da e proizvesti burne politike promene kako na federalnom, odnosno dravnom nivou, tako i unutar nacionalnih, odnosno republikih nivoa ponaosob. To e nuno prisiliti na izbore, odosno promenu ljudi na vlasti. Na vrh e doi novi ljudi, drukijih politikih orijentacija i sa drukijim politikim koncepcijama. Drugim reima, uvlai se zapadna demokratija koja e tetiti srpskom ostvarenju, jer e razoriti Jugoslaviju i tim razbiti srpski cilj ubacio se u govorpotpukovnik Damjanovi i odmah potom uuta. elio je da komandant nastavi, da sve kae do kraja, no i major je htio neto rei: Dodao bih neto na to vae izlaganje, a to je da smatram da dravne granice nisu prepreka irenju ideja, emocija, svesti, pa ovo o emu govorimo je, po meni, sa Zapada ve dobro proelo nae drutvo. Kad kaem nae, podrazumevam Jugoslaviju. Otkud je ipak kod Slovenaca i Hrvata hrabrost koja kod njih pojaava elju za samostalnou i preko njih zahvata, obuzima i Muslimane
327

u Bosni. to se sad nismo dali na razmatranje razloga koje si ti napomenuo i rekao da na njima ne trebamo gubiti vreme jer su nam jasni, slaem se potpuno. Meutim, upravo iz tih razloga moemo zakljuiti da nacionalizam buja, nadolazi kao kvasac. To nam ukazuje kakvi e ljudi izbiti na politiku scenu i emu sve to vodi. Takvi ljudi se sad ovde tajno sukobljavaju, a moda e uskoro postati legalni predstavnici svojih nacija. Sad je, po meni, krupno pitanje da li emo se promeniti mi i pribliiti njihovom stajalitu, ili... Eto, samo to rekao je major i uutao u elji da komandant nastavi, a iz njega su sve snanije izlazili osjeaji da su oni, sadanji i dosadanji Srbi na vlasti, najvei nacionalisti koji i jesu uzrok svim drugim nezadovoljstvima i nacionalizmima. Zakljuio je svoje izlaganje uvjeravajui svoje potinjene da realno stanje u drutvu nee moi vie kreirati lane smiljene rijei, ve istinsko stanje duha u narodima koje e dolaziti do izraaja u demokraciji. Izmijenili su nekoliko zabrinutih pogleda izmeu sebe, pa komandant nastavi: Znai, isti problem je i u Armiji. U to nas je uverio sluaj u naoj kasarni. Nama koji komandujemo, radi se iza lea. Sve to smo razmatrali u Generaltabu. Ipak, zakljueno je, to se tie srpske politike, da se mora nastaviti sa naom starom politikom. I program sveanosti je u tom duhovnom pravcu. Tu zastade gledajui as majora, as svoga zamjenika. Damjanovi iskoristi taj prekid: Neminovno je da ovakvo stanje dovede do burnih politikih neslaganja, da bi na kraju, po meni, vlast bila prisiljena na izbore. Na izborima e se izvagati snage i teine razliitih politikih opcija. Po meni, na sistem je dotrajao, jer nije doneo ono to su predviali njegovi osnivai, pa je sam usisao zakon zapadnih vrednosti ivljenja i razmiljanja. Kako malopre ree Kosti, dravne granice nisu brana takvim procesima, jer itav svet je u krajnosti jedno, jedna celina ili teolkim renikom jednoa konstatova Damjanovi. Jednoa ili jedinost... Kad ti pomenu tu re, ini mi se da imam neto tu dodati ree major Kosti, pogleda u Damjanovia, pa u komandanta i nastavi: Mislim da smo upravo snagom nae mrnje prema islamu i zapadnoj crkvi uspeli u Bosni, kod Muslimana, znaajno izbrisati sadraj verskog u njihovom duhu. Naravno da je naa mrnja bila potaknuta srpskom kolektivnom sveu koja je proistekla iz analize istorijskih pokreta i zbivanja na Balkanskom prostoru i ire. Meutim, pazite elio je dokazati koliko se u toj rijei jednoa nalazi mudrosti i snage, ako se pravilno shvati vera nije kod nas bila zabranjena. Nije bilo mudro zabraniti versko ispovedanje, niti se to moglo uiniti silom. Pa, rekao bih, upravo u tome treba nalaziti pouke da je celi svet i itav kosmos
328

u stvari jedno, ista celina kojoj nema kraja, pazite celina kojoj nema kraja. Treba to moi samo zamisliti. Kako to objanjavam na deavanjima izmeu naroda u sklopu Jugoslavije? Pazite! Od nas, Srba, irile su se emocije ljubavi prema srpstvu i kao takve sa svojim svojstvom su proimale ostale narode, ali jae one koji su nesvesni svog nacionalnog, poput Muslimana u Bosni. Naravno da smo njih jae obuzimali od ostalih naroda. Meni je takvo delovanje jasno... Ja ljubav prema srpstvu zamislim kao nacionalnu boju i nacionalne emocije vidim svojim duhovnim okom. Nae emocije bile su jaeg, gueg sadraja... Komandant i njegov zamjenik su paljivo sluali i odobravali. - Sluajte me dalje! ree major i nastavi Njihovo nacionalno ime Musliman je u jednom periodu pomagalo naim interesima i taj period nije prestao, jer se i dalje njihovo nacionalno ime podudara s imenom vjere, tako da se ima dojam da preteruju sa verskim, pa su to, rekao bih, ubrzano naputali kako navodno ne bi preterivali i tako je umanjen nedostatak kod njih za nacionalnim identitetom. Ipak, kolektivnim duhom nisu se za nas dovoljno uputali u srpsko telo iako su puni srpskih nacionalnih elemenata. Podseam da nam je to, od odlaska Turaka, uvek bio cilj. I... postavlja se pitanje kako nam je to uspelo, a da nije ostvaren cilj? Ja to objanjavam ovako: zato to su srpske nacionalne elemente upijali u svoj kolektivni duh pod reju Jugoslavija, pa se oseaju zaista kao Srbi, samo to to imenuju reju Jugosloven. To u njima ipak rastavlja na eljeni cilj, jer mi pored oseanja hoemo da se i imenuju kao Srbi. Nije bilo drugog reenja! Jugoslavija kao re je imala dva cilja, a to su: da njima na oima bude mrena i da bude brana Zapadu i drugim delovima sveta ree komandant, kao da je na jedan tren razumio da major kritikuje njih same. Sasvim razumljivo. Jasno je major e. Onda e Damjanovi: U najgorem sluaju, razbijanjem Jugoslavije... pa zastade traei rijei kojima bi to jednostavnije izrazio svoje misli. Ona dvojica usmjerie panju na njega, a on nastavi: Oni bi osetili da su bez utoita, da za njih nigde nema adekvatnog mesta nego u Bosni a ne nose identino ime. Tek u tom sluaju bi masovno poeli razmiljati i poeli se pitati zato u Bosni postoje Srbi, Hrvati, Muslimani? Razumeli bi da su pravoslavci iz Bosne uzeli nacionalno ime Srbin, a katolici Hrvat kako bi Bosna nestala. Razumeli bi stvarnost koja se krila iza rei Jugoslavija. Mogli bismo sad naslutiti reakcije u njihovim duama i revolt u njihovoj svesti. Zbog posledica i ruenja onog na em radimo decenijama i decenijama, ja sam zato da stegnemo Slovence i Hrvate. Njima treba pokazati zube, jer... opet
329

uroni u misli, pa, poslije nekoliko trenutaka dodade: Dobit emo jo jednog neprijatelja. Nakon njegovog izlaganja, sloili su se u tome da je sveanost sa planiranim programom idealno rjeenje. Sloili su se i da poinitelja treba uloviti, ali i prikriti od javnosti. Zakon i pravila treba potovati i provoditi. Nakon toga major Kosti iznese dosadanje rezultate istrage. Nekoliko minuta su diskutovali i priznali neke svoje propuste. Major je bio miljenja da treba saekati dok se ne utvrde jo neke stvari, a za sebe je bio gotovo siguran da zna ko je poinitelj. Pri tom je sumnjao na jednog i bilo mu je udno da je uspio sve sam izvesti. Nakon krae analize u kojoj su, ipak, ustanovili nekoliko injenica, preoe na drugu stvar. Verujem da se neete protiviti ree major, pa nastavi: Potpuno je u skladu sa naim politikim pravcem i sadrajem sveanosti i mislim da je u skladu s naim glavnim ciljem. Razmiljao sam o tome i predlaem da jedan Bosanac na kapiji generalu poeli dobrodolicu i da doekuje borce. Ve ste ga mogli zapaziti, due je na kapiji. Osvit Pravni. Svi drugovi su ga predloili. Opet zastade i izvue tri fotograje iz bluze, pa ih prui komandantu uz rijei: Ve sutra u ga lino obuiti ta e raditi. Pogledavi fotograje, komandant iskaza zadovoljstvo, pa dade fotograje zamjeniku. Ovaj ih pogleda, pa ree: Isti ovi primerci, veeg formata, bili su izloeni na panou kod pote. Jo su major e, a potpukovnik se nasmijei dodavi kako bi Pravni lijepo izgledao u uniformi ocira, sa apkom na glavi. Poslije je major iznio svoj prijedlog da kapijaima uvedu dodatnu obavezu patroliranja gradom danima kad vojnici imaju izlaz. Kao razlog naveo je da je kasarna u Poljanici velika, a da nema vojne policije i da je odavno predlagao da se iznae neko rjeenje kako bi se pomoglo ocirima. Rekao je kako misli da ni do ovog u kasarni ne bi dolo da je postojala vojna policija, posebno za vrijeme vikenda, jer vojnici znaju da ih niko ne kontrolira i sebi daju vie slobode no to im je dozvoljeno. Zatim je, iznosei politike prednosti, tvrdio da bi to moglo biti bolje zbog sve izraenije nacionalne nepodnoljivosti izmeu grupa. Komandant i njegov zamjenik su se sloili s tim miljenjem i usaglasili da to pravilo uvedu ve od sljedeeg mjeseca, a dotad da kapijae obue novoj zadai. Poto nije bilo novih prijedloga, komandant uze zavrnu rije: Borci, oni koji su u ratu stvarali ovu zajednicu odluivi se za zajedniki ivot u jednistvenoj dravi, dolaze nam u posetu. U njihovim srcima je bol kad vide da se ono zato su dali dio sebe, raspada i zato im moramo pokazati odlunost...
330

Za vreme sveanosti imaemo na okupu dvije generacije, otprilike u istom broju, a cilj nam je da ljubav prema Jugoslaviji koju borci nose u srcu, pree i na vojnike, jer je to neophodno nakon ovoga to se desilo... Naravno da nai vojnici, ovi srpske nacionalnosti, u potpunosti razumeju celu stvar, no oni su jo deca. Odrasli su u duhu jugoslavenstva i u njihovim srcima na pomen rijei Jugoslavija, trepti ljubav, rodoljublje. Razumete li? Sad taj ar treba podjariti da zaplamti. Na te rijei malo zastade, uzdahnu i zabrinuto otpuhnu. elio je da ne kae vie nita, ali dodade: U zajedniki duh uvukla se hladnoa i stvorile se pukotine. Trebalo je iznai neto, pa da zajedniki duh izloimo toplini, da se pukotine zatvore. Razumete li? Zabrinuti pogledi sve trojice upuivali su na teinu stanja. Znamo iz kojih nacija su ubijeni! Osetljivo je! Slojevi starih sukoba u naem duhu jo su vidljivi. Moramo ih prekrivati novim, sadrajem jugoslavenstva.... Jo dugo e nam biti potrebna ta re Jugoslavija zavrio je komandant. Opet su neki ociri, po starim navikama, nastavili prolaziti kroz veliku kapiju, dolazei na posao i odlazei kuama. Neki su odlazili u Kafanicu za vrijeme radnog vremena. O tome se utalo sve dok se nije zbio sluaj u zgradi skladita, a onda, poto se nastavilo i poslije, majora Kostia je to nerviralo. Meutim, nije obratio panju niti preduzeo mjere da sprijei desetine vojnika to su svakodnevno ili u Kafanicu radi kupovine slatkia, iako je znao da se na taj nain koristila prilika pa se uvlaio i alkohol i ispijalo se u spavaonicama u kasnim nonim satima. Stepen bezbednosti nije na nivou kako to propisuju pravila slube nedavno je komandant kritikovao kapijae, a oni su utali skrivajui svoje nezadovoljstvo. Vrlo inteligentni major Kosti, dobro je ocijenio tu utnju, gotovo itajui njihove misli i osjeaje. Znam ja zbog ega vi utite i ta krije vae utanje rekao im je tog predveerja, dodavi: Ambijent je takav da procenjujete kako je manje opasno zameriti se pravilima slube, nego se zameriti s nekim od ocira. Je li tako? pitao je, a kapijai su i dalje samo utali. Niko od njih se nije usudio priznati da je upravo tako mislio. Onda je major rekao: Ne plaite se! Njidan ocir ne moe doi sa predlogom da nekog od vas smeni, zato to ste postupili po pravilima slube. Nije tako samo ovde, u naoj kasarni, tako je u itavoj dravi. Ja to objanjavam time to tvrdim da nivo
331

kolektivnesvesti u naem drutvu u svim segmentima ivota i na svim nivoima drutvenog poretka je ispod neophodne razine, pa se stoga i guimo od problema u ovom naem sistemu. Nita vie ne funkcionira dobro. Jednostavno smo obuzeti tom boleu i ne umemo da se izleimo, pa oboljevamo sve vie i postepeno gubimo snagu i iz jednog stadija prelazimo u sledei, gori i tei. Pojedinci se stavljaju iznad zakona, a gde su pojedinci iznad zakona tu vie nema zakonskih pravila na koja se neko osvre, ve volja pojedinca postaje zakon. Ona je ogledalo nereda i ekonomske propasti! objanjavao im je, a Osvit Pravni je stajao u stroju i gurkao Redu elei mu rei da je u njihovom kraju, prema onome ta se narodu pria, potpuno isto. Otkucavalo je devet sati. Prodavaica Jelena izila je na stepenice i mela prainu ispred vrata. Bio je to Osvitu jasan znak poziv da doe po ibicu i cigarete, jer je pronala vrijeme za sastanak. Pisamce u ibici, pomislio je i tri puta lagano poskoio da joj da znak da je razumio i da e doi... U to ugleda majora Kostia. Prilazio je kapiji i bio ve sasvim blizu. Zdravo, Pravniu! ree mu i, na Osvitovo iznenaenje, prui ruku da se rukuje. Zdravo! Pravni e nesigurno, ne mogavi da vjeruje u to to se upravo dogodilo. Kako si? Dobro. Odlino! odgovori Osvit. Obaveten si za dolazak starih boraca i generala. Jesam, obavijeten sam, drue majore! Lepo. Lepo. Ja sam ovde upravo radi toga govorio je major, sasvim smireno i staloeno, precizno jasno i odmjereno. Izgled mu je odavao da je zadovoljan Osvitom. Dotle se ovaj pitao ta e se sad desiti. Dolaze nam starci i starice, ali ne bilo koji starci. To su bili borci za ovu slobodu koju su stvorili za nas. Morali smo ih se setiti i odati im priznanje. Nek znaju da ih nismo zaboravili. To je na dug njima, a nikad im se ne moemo oduiti... govorio je major, a poslije svake izgovorene reenice, pravio je stanku kao da razmilja ta e sljedee rei. Osvit ga je paljivo sluao, a svaka rije u njemu je budila ljubav prema borcima. Sam sebi je govorio kako je sramota to nikad ne razmilja o njima, a oni su toliko toga prepatili... ... zbog toga smo mi iz Komande pozvali upravo njih, da ujemo njihovu re, a oni da osete nau toplinu. Nije lepo zaboraviti neije zasluge i igrati se s tim
332

to su oni za nas ostvarili nastavio je major. Sluao si onaj put ta sam rekao vama kapijaima. Protiv onih koji kradu treba se odluno boriti. Zakon i pravda su za sve jednaki. Za takve vrednosti su se borili ti starci i u to ugradili svoje najlepe godine. Eto, to je neto malo, sasvim malo o onome to sam ti hteo rei vezano za njih. Oni su zasluili mnogo, mnogo vie. A sad neto drugo. U stvari, vezano je za sveanost. Majorov pogled se zadra na Osvitu kome se mnogo pitanja vrzmalo po glavi. Sve je ovo poslije onog u skladitu! Da sam ja na njihovom mjestu ja bih priao o istrazi, o razlozima onog to se desilo, a ne o sveanosti! Major progovori: Svaki vojnik u kasarni bi trebao znati da je komandant nae armijske oblasti general-potpukovnik Miroslav Petkovi. On e doi i na tebe je, Pravniu, pala moja odluka da doeka generala i da mu poeli dobrodolicu. Osvit je paljivo sluao i ve u mislima bio u vremenu i na mjestu s tim ljudima s vrha. Odjednom mu oi granue, jer posta svjestan velike asti koja mu se ukazuje. Kao da mu se ostvario jedan dugo oekivani san. Trepavice pokupie suze radosnice, a osmijeh kojim je sijao odavao je njegovu istinsku radost. Bio je to govor njegova srca. Kad ga major vidje takvog, gotovo da se i njegove oi ispunie suzama, jer je to znailo da je proitao stanje Osvitova duha, a to ga je upuivalo na neto jo mnogo znaajnije. To je stanje i najveeg broja Muslimana Bosne i to jest razlog svih sukobljavanja, poto zahvaljujui tome opstaje Jugoslavija. U tome vidje uspjeh uporne srpske politike koja je trajala vie od jednog stoljea. Koliko je generacija tu uloilo svoj trud? Zar da nam neko prekine taj proces i srui sve? Da uzme Bosnu kad je gotovo sve ve uraeno?. Pa i pored tog razmiljanja, potpuno hladno i smireno ree: Mislim da e ceniti ast koja ti je pripala. Drue majore, hou! gotovo uskliknu Osvit. Doao sam da te obuim kako e doekati generala! Prooe kroz mala vrata s vanjsku stranu kapije. Major se priblii samoj ivici trotoara. Auto e stati otprilike ovde objema rukama je pokazivao major. Onda se otvaraju vrata i on se pojavljuje zastao je major da bi Osvit mogao zamisliti tu scenu, a Osvit je stvarno ve vidio veliki vojni auto, pratnju i jednog to otvara vrata. Posebno jasno i otro vidio je veliku i mudru generalovu glavu sa ljutim i strogim oima. Vidio je priznanja, medalje i ordenje koje veliki ociri nose na prsima svojih ocirskih bluza. A onda se sjeti da nije vidio inove, te generalske inove, pa uini i to...

333

 On e izii iz auta i kad bude ovdje, onda ti kreni od stuba i izii pred njega. Kad bude otprilike dva i po do tri metra od njega, on e stati. Pazi, kod pozdrava, ti sputa svoju ruku tek kad on spusti svoju! major opet nekoliko trenutaka zauta pa upita: Jasno? Drue majore, jasno je! Vratie se nazad uz velika bijela vrata kapije. Ja u stajati tamo! pokaza major na drugu stranu. Bie okolo puno onih koji e nas gledati zavri major, a Osvit je ve vidio oko kapije masu koja eka generala. Bio je petak, kasno poslijepodne. Jo samo jedna no do sveanosti. Porunik api se nakon posla, nervozno etkao stazom ispred zgrade Komande. S kapetanom Kriviem se dogovorio da ga tu saeka, da zajedno idu kui. Od dana kad je s Kriviem zatrpao i opremom poguio Salku, Antu i kapetana Heria, esto se osamljivao i razmiljao o tome. Na to ga je tjeralo neto silno i teko, i inilo mu se da svakim danom sve vie na sebi primjeuje poglede, ali da se niko ne usuuje da mu ita kae. Zbog toga je bio napet. Upravo, najvie zbog toga je elio priati sa Kriviem i pitati ga osjea li on neto slino... Lukavo je pratio igru oko istrage i sluao sve ta se prialo, ali je vjerovao da bi Krivi moda mogao znati vie od njega. Zbog svojih otvorenih stavova esto je bio u vrlo otrim diskusijama, pa i estokim svaama i pomiljao je da bi to u ovoj situaciji oko istrage moglo dati vie povoda sumnji na njega. Sa Kriviem se rjee sastajao i uglavnom samo nakratko, a prestao je i tjerati po svom. No, sjeti se da bi bilo dobro da zabiljei poneto od onoga to je uo da se pria u vezi sa onom trojicom. Moda bi mu to moglo valjati kasnije, za dokazivanje ko je bio u pravu. Ujedno, svaka pomisao na sutranju sveanost ga je strano ljutila zbogpredvienih sadraja... Stie Krivi. Izili su na glavnu kapiju i preli ulicu, a onda krenue desno, trotoarom, uz dugaku sivu zgradu. api je priao o svojim maloprijanjim razmiljanjima. Osvit ih je ugledao jo dok su bili dolje nie, a poto su za irinu ulice bili udaljeni od njega, nije ih pozdravio, ve se samo malo povukao iza straarske kuice i posmatrao ih. Na samom uglu Krivi se okrenu prema apiu. Na kapiju nisu obraali panju. Sam si sebi stavio to u glavu! Kao da sad na savesti ima krivicu! uo je jasno Osvit i on jo vie napregnu sluh.

334

 Oh! Barem me ti poznaje dobro! Apsolutno ne! Moja vera je srpstvo, moj Bog je Srbin. inili su sve protiv srpstva, a time sam ti objasnio sve... govorio je api, ali poto nisu prekidali hod, Osvit ih vie nije mogao uti. No, to to je uo tresnulo ga je po elu da mu se inilo da ne zna ni gdje se nalazi, ni ta radi, ni o emu je razmiljao samo sekundu ranije. Pratio ih je pogledom dok su odlazili, a tonuo u neki drugi svijet... Pribliavali su se Kafanici. Osim onog to je Osvit uo, razgovor je tekao ovako: Nisam hteo da te naljutim, ali zato razmilja o tome? Usamljuje se i pati kao da... Zato? Evo zato, ortak! naotrio se porunik Objasniu ti sve kad ti ve nije jasno! Svestan si stanja i osea da nije dobro to smo uinili. A oni, Hrvati? Za ta se oni pripremaju? Je li potrebno neko objanjenje? Tebi... Nije, apiu, ali ono to si mi sad ispiao navelo me je da te to pitam smireno e Krivi da ne bi izazvao otriju diskusiju, a poto su bili kod Kafanice mislio je da mu predloi da svrate na pie, ne bi li se ovaj smirio. Ovi nai politiari me nerviraju vie nego sve ostalo. Teraju po starom, nastavljaju glumiti da su Jugoslaveni. Kao da im ve nije jasno da vie ne ide tako i da je to jasno celom svetu osim Muslimanima iz Bosne. Srpski narod ve jednom mora znati ta je srpsko. Vreme je. I umesto da novac uvamo za ono to se izbei ne moe, oni troe na rukove. Jo uvek misle da e priama o bratstvu i jedinstvu i pesmama stvoriti u njima ljubav prema Jugoslaviji i time ostvariti na srpski cilj. Dosta je srpskom narodu takvih pria! Tako ih sluamo ve vie od pola veka. Imaemo ono to zaokruimo silom... raspriao se api tako zaneseno da je usporio korak. Stajali su naspram ulaznih stepenica za Kafanicu. Mogli smo navratiti? zastade Krivi upitno bacajui pogled na apia, pa na Kafanicu, pa na apia, iekujui odgovor. Mogli smo. Zato da ne? ree api nakon krae stanke. Da nagnemo po jednu dodade Krivi, pa preoe cestu. im uoe Dao im, ve pijan, odmah ponudi turu... Ociri su ve bili u Kafanici, Osvit je jo bio pod dojmom rijei koje je uo. Slutio je u njima neto veliko, ali nije mogao razbistriti ta. Puno toga to nije mogao razumjeti i puno toga neloginog nakupilo se u njemu. U jednom asu je pomislio na Salku, Antu i kapetana Heria, posebno zbog razgovara koji je vodio s dvojicom od njih na kapiji prilikom odlaska njih trojice u Kafanicu. Ne mogu se one rijei o srpstvu odnositi na njih trojicu, jer je Salko musliman
335

meu njima, a ostali ne znam..., razmiljao je. Osim toga, i pominjanje srpstva mu je bilo nelogino, jer se uvijek govorilo o jugoslavenstvu, a takav je i naziv Armije... U tom razmiljanjuzatekla ga je smjena. Ode u spavaonicu i zaspa s mislima o narednom danu, danu kad je pred njim bio najodgovorniji posao do tad u njegovom ivotu... Uranjao je u san uivljen u jednu imaginaciju u kojoj je mnogo svijeta dolazilo njemu na kapiju i isto toliko ga gledalo...

Glava II

Jedan policijski auto micao se ispred kolone brzinom tih starakih koraka. Kolona je irinom zauzimala itavu ulicu. Dok je gledao elo kolone, Osvita je obuzimalo toliko uzbuenje da je imao osjeaj da e poletjeti, dii se sa zemlje. Bio je pun sree i ponosa mislei na to to e oni prirediti u kasarni i kako e sve to velianstveno izgledati. elo kolone je bilo jo podaleko, iza Kafanice, i major Kosti jo nije bio na kapiji, pa se Osvit uznemiri i poe okretati u pravcu pote, oekujui da se major pojavi od tamo, iz zgrade Komande. Prieljkivao je da se pojavi prije nego se rulja priblii. I na prozorima duge zgrade, na prvom i drugom spratu, vidio je glave vojnika. I oni su gledali kolonu koja se lagano primicala. Vojnici koji su prolazili parkingom duge zgrade, nisu se zadravali i to je kolona bivala blie i oni su bili sve rjei. Osvit baci pogled i na prozor kancelarije potpukovnika Jovanova. Bio je zatvoren i ostavljao dojam da u kancelariji nema nikoga. U Kafanici je, kao i drugim danima, bilo nekoliko gostiju. Neki su ve pripiti naginjali iz malih boica, ubijajui vrijeme, potpuno uvjereni da nemaju nita pametnije raditi, jer kako se situacija u zemlji pogoravala, vjerovali su da im ne preostaje nita drugo nego piti i tako provesti ovo vremena to je jo ostalo od ovozemaljskog ivota. Jedan od njih primijeti kolonu i ree ostalima, te se svi sruie na stakleni izlog do ulice Todora Peevskog. Nisu znali ta se deava, pa su nagaali. Dao jo nije bio pijan i izie na stepenice, pa im primijeti policijski auto, odmah se vrati nazad, mislei da bi ga oni mogli udaljiti. Jelena se nagnu na ank, vidje Osvita i upita se ta on u te sate radi tamo. elo kolone je prolazilo pored Kafanice i s kapije su se ve mogla razaznati lica. Osvita iznenadi pojava jedne ene u koloni jer je bila premlada da
336

bi mogla biti uesnik Drugog svjetskog rata. Ila je krajem desne strane ulice i uspravnim tijelom i laganim hodom odudarala od ostalih. Odudarala je od njih i po boji odjee. I s tolike udaljenosti, Osvit je primijetio da krasno izgleda i po ljepoti lica i ljepoti tijela, pa mu se pogled zalijepi za nju. Bila je obuena u crveno, imala svijetlu kosu i privlaila je poglede iz daleka. Osvit se sjeti da su rekli da tu nee biti samo borci, nego da e biti jo nekih uzvanika. inilo mu se da je ona u drutvu jednog od boraca, jer su se ponekad pogledali i razgovarali. Kako su se pribliavali, bilo je sve uoljivije njeno ljupko lice i obline njenog tijela. Ispod crvenog sakoa imala je bijelu koulju, pod vratom ukraenu crvenom ruom. Dugim nogama pravila je duge korake koje je usporavala zbog ostalih. to su bili blie, Osvit je sve vie bio zanesen njenom ljepotom. Moda je ena nekog od visokih ocira?, pomisli... Kolona, ne previe buna, priblii se. Stie i major, dosad zadran nekim obavezama, pa im doe, zapovjedi Osvitu: Otvori velika vrata! Sasvim, sasvim! irom! Major je disao neto ubrzanije. Osvit izvri nareenje, pa se ponovo vrati na mjesto kraj malih vrata. Policijski auto proe desno i zaustavi se kojih dvadesetak metara nie, niz ulicu Vase Miskina. U Osvitovim oima sve je bilo vie nego velianstveno. Zbog toga mu pade na um razgovor s Marijanom Periem u spavaonici. Da sam otiao ne bih sad bio ovdje i ovo doivljavao. Ne bih bio izabran da pozdravim generala ree sebi vidjevi u tome neto udno, nejasno od strane njegovog starog druga. A ta bi se sve za mene prialo da sam otiao na samo dva tri dana prije takvog skupa? ak je pomislio da je Marijan moda odnekud dokuio da e Osvit biti izabran za doek generala, to mu se ipak inilo nevjerovatnim. Dok su prelazili ulicu, plava gospoa uhvati starca ispod za miicu desne ruke usmjeravajui ga prema malim vratima, gdje su jedan do drugog stajali Osvit i major. Ostali nagrnue na velika vrata. Osvit za sebe konstatova da je bio u pravu kad je pomislio na drutvo plave gospoe. Meu tom masom od njih stotinjak, bila je jedina ena. Major istupi pred njih dvoje da ih pozdravi. I izljubie se. Osvit je gledao njih troje i ujedno prelazio pogledom po ostalima koji preplavie parking. Nekoliko rijei izmeu majora, starca i plave gospoe, a zatim starac povue majora u stranu, da mu neto ispria. Plava gospoa se malo iskrenu lijevo i Osvitu prui ruku. Ja sam Dunja rekla je s ljupkim osmijehom na ljupkom licu. Ja sam Osvit. Pravni osmijehnu se i on njoj. Dunja jo ostade stajati tu, gledajui ostale koji su navirali, prolazili i nastavljali dalje. Starac je jo priao s majorom. Dunja ga zovnu upozoravajui ga
337

da pazi da se ne razdvoje u masi, a Osvit saznade da se on zove Crvenko. Pomisli da mu je to prezime. Poto je sunce bilo jako, starci su se povlaili uz dugu zgradu ili uz rubne dijelove parka, sjedali na travu pod borie. Neki su odlazili pod drvee, a bilo ih je i s druge strane duge zgrade, prema pisti i ispred pote. Bilo ih je posvuda... Morali su, jer starake elave glave ne bi dugo izdrale tu toplotu. Uostalom, bili su gosti i dovoljno je bilo to to su tu toplotu morali izdrati od grada dovde. Major Kosti je ve govorio Crvenku da ne smeta to su rasuti, jer e na ruak biti pozvani putem razglasa, a angaovani su i vojnici da ih pozovu kad bude trebalo. Kolona jo nije sva stigla, a po dvojica policajaca su se podijelila sa svake strane ulaza u kasarnu pratei njihov ulazak. Kako je vrijeme odmicalo, to je vojnik Osvit Dunji postajao sve sliniji onom vojniku sa autobuske stanice od prije nekoliko mjeseci. Bilo je to, prisjeala se Dunja, onog predveerja kad je iz svoje kue posmatrala vojnika to snano pritie djevojku uz zid zgrade stanice i ljubi je vojnikom strau. U mislima je to ponovo oivljavala, vraala lm i vjerovala da bi ga morala prepoznati jer onakvu ljubavnu estinu nikad prije nije vidjela. Kradom je pogledala prema Osvitu, jer odmah kad ga je vidjela, podsjetio ju je na taj dan i zato se nije ni odmicala iz njegove blizine. Plavuko. Onako visok, snaan u struku, a tanak... Mlade godine, jo nepopunjen... To bi stvarno mogao biti on, govorila je sebi jo nesigurna, mada mu je liio po svemu. Ako je on, to je pravo muko!, i kapija joj postade drai i jo ljepi. Dunja nije znala ta se zbilo u kasarni i razlog tog masovnog okupljanja. Nekoliko koraka udaljeni, major Kosti i Crvenko su upravo razgovarali o tome da e ostale borce, po komandantovom nareenju, o tome obavijestiti za vrijeme ruka. Dunja u jednom trenu htjede upitati Osvita da li je to bio on, ali poto se uplai da bi ga mogla zbuniti, odustala je. Kapetan ih je onog dana na stanici dok su se ljubili iznenadio svojim pozivom, pa su se uplaili i sve se tako brzo zatim odigralo da je vojniku tad bila vidjela samo jednu stranu lica. Prije nego to je uspio umaknuti u masu na stanici, samo je u jednom trenu imala priliku vidjeti mu cijelo lice i oi... Onda, u glavu joj doe dnevni boravak i sve ono to se tog dana desilo nepredvieno, pa pomisli kako je moda idealna prilika da sad vidi onog kapetana i moda se sretne s njim. Tad je to tako eljela... Napokon, Crvenko joj prie nakon dugog razgovora s majorom. I on se rukova s kapijaem i stade pored. Major je ve bio zauzet drugom grupom. Nakon nekog vremena na ulici vie nije bilo boraca i velika bijela kapijska vrata bila su zatvorena. Osvit je stajao s jedne strane ivinjaka i mirno posmatrao pridolice. Bilo ih je svugdje. Crvenko se zdravio s nekim ljudima koje vjerovat338

no dugo nije vidio, a major i Dunja su neto priali. U cijeloj toj masi bilo je desetak ena, starica. General je trebao stii svaki as. Osvit je ak i u tim trenucima razmiljao o tome da telefonira Pegi. Silno ga je tjerala elja da sazna uzrok njihovog nevianja, da sazna da li ga eli vidjeti i objasniti mu razlog. inilo mu se da bi mu bilo lake da zna razlog. Slutio je da to objanjenje nikada nee dobiti od nje, da e ga morati nai sam. Moda razloga i nema. Jednostavno joj je, moda, dosta avantura. Ali i za to mora postojati neki razlog!... Borci su postajali sve buniji. Oivjeli su sjeanja na rat, na svoju mladost. Mnogi od njih nisu se sreli odavno. Bilo je i onih koji se nisu meusobno prepoznali, koje je starost sasvim izmijenila. Uglavnom, to grupno sjeanje na zajedniki provedeno vrijeme, ujedinjavalo ih je sve do jednog. Dotrae dva vojnika i javie majoru da general stie. Odmah se vratie u Komandu, a major ne ekajui nita, ostavi Dunju i prie Osvitu. Osvita obuze strah i on iz depa izvadi listi i poe ponavljati rijei dobrodolice. Major ga je hrabrio da se ne plai i davao posljednje upute. I meu gostima se rairi vijest da stie general, komandant vojne oblasti za Makedoniju. Prvo je to rekla Dunja Crvenku, on grupi oko sebe i tako dalje, to promijeni optu atmosferu. Neki od njih stavie na prsa svoja ratna odlikovanja, a Crvenko istaknu svoj orden za hrabrost. Na poetku ulice ukaza se veliko vojno vozilo. Osvit otvori velika bijela vrata kapije. Nekako u isto vrijeme na kapiji se stvori stariji vodnik iz bezbjednosti s pet ocira. Stadoe majoru Kostiu nekoliko koraka iza lea. Svi su gledali prema vozilu koje je dolazilo. Vie nije bilo vremena za pripremu niti bilo kakve misli. Stajao je na predvienom mjestu i sva njegova panja bila je usmjerena na vozilo koje se zaustavi. Prvo izioe tri specijalno obuena lica i jedan od nih generalu otvori vrata. Kad se on pojavi, masa umuknu. Nije se uo nijedan pokret. Samo nekoliko vrabaca je nadlijetalo iznad i oglaavalo se svojim cvrkutom koji se tek tad zau. Sa obje generalove strane bio je po jedan pratilac, a trei iza njega. Na generalovoj apci sijala se petokraka, na irokim grudima odlikovanja, a na ramenima zlatni generalski inovi. Ispod debelih obrva, punih strogoe, gledale su zelene oi, a ispod sasvim malo nadignute apke prelijevalo mu se elo. Sve na njemu je sijalo urednou. Kao da je malo zastao da izbroji korake, a onda krenu prema kapiji. Iz Osvita je nestao strah i svaka kolebljivost. Uini sve potpuno ispravno i vojniki, onako kako ga je major obuio. Poto je sve bilo tiho, njegov glas se daleko uo:

339

 Drue generale, dobro nam doli! Osjeajte se kao svima nama drag gost. Sreni smo to ste kod nas izgovori Osvit, gledajui ravno u generalove oi. Dobro vas naao izgovori general, a u glasu je kapija osjetio tugu. Pomisli da je to zbog one trojice. Pljesak prisutnih trajao je nekoliko minuta, a bilo je i uzvika ivio! ivio!... Odlazili su u pravcu sportskih terena gdje se oekivalo slijetanje helikoptera sa lanovima Predsjednitva. Crvenkova grupa je ila odmah iza generala, majora i ostale pratnje. Dok je Crvenko, sav uzbuen, jer se rukovao s generalom, priao drugovima kako se Jugoslavija ne smije prepustiti Zapadnjacima da u nju zavlae svoje nokte da je zaraze, Dunja je, idui ukorak s njima, bila u svojim mislima. Nagrizala ju je njena naivnost nakon maloprijanjeg razgovora s majorom. Ljudi s vrha su tu zbog sluaja iji se poetak zbio upravo onog dana na stanici! Mislila je o danu s kapetanom, onom to se deavalo kod nje nakon svega to je gledala prije toga na stanici. Sada je sigurna da Osvit nije onaj vojnik sa stanice. Neto joj je govorilo da bi onaj kapetan mogao biti Hrvat. Ve onda joj je bio udan, a sad kad sve ovo zna, bi joj jo udanije. Razmiljala je da bi trebala sve ispriati majoru i moda na taj nain pomoi u istrazi, iz savjesti i odanosti srpstvu. Jo se sjea vremena kad su svi bili za to da se uda za Hrvata da on ne bi oenio Hrvaticu, a iz tog razloga da njih, Hrvate koji su bili na poloaju i ugledni, odlijepe od hrvatstva. Naravno, nisu svi brakovi izmeu Srba i Hrvata bili takvi, ali njen jest. Da nije ovako krenulo, njen mu bi moda postao i komandant u Generaltabu u Skoplju. Meutim, bilo je to je bilo i uvidjela je da ni on nije zaslijepio u politici iako je bio s njom. Dva puta je zaustila da kae i oba puta zastala. Nije smjela. Upita majora da li bi smjela pogledati fotograje ubijenih. Kad vidi ko su, razmiljala je, vidjee ta e uiniti. Oko sportskih terena bilo je mnotvo svijeta. I pored takvog svog ivota, Dunja se udila kako meunacionalna previranja znaju biti nezgodna i za njih Srbe. Neke grupe su, u iekivanju lanova Predsjednitva, pjevale pjesme Maralu i Jugoslaviji. I svaka misao protiv Jugoslavije uplaila bi bilo koga... Snaan vjetar koji je stvarao helikopter, sukao je odjeu na onima koji su iz njega izlazili i onima koji su bili blie helikopteru. Vidjelo se to i na oblinjem drveu i travi koja je polijegala pravei valove. Prisutni su tee podnosili buku helikoptera koja je udarala po njihovim mozgovima i razvaljivala ih. Iz pravca zgrade Komande pojavio se general, komandant kasarne, potpukovnik Damjanovi, major Kosti i jo neki ociri idui u susret gostima s vrha dravne uprave. Vjetar
340

se igrao plavim vlasima Dunjine kose. Ona od vjetra nije mogla uti nita od onoga to su pri susretu izgovorili predstavnici civilne i vojne vlasti. U njenim uima su njihove rijei, ratrkane i rasute na slogove, leprale i utapale se u nalete vjetra. Ipak, sve joj je izgledalo spektakularno. Bilo je tano pet sati kad se na razglasu sa bine oglasi zapovijed deurnog ocira da komandiri izvedu vojsku i da jedinice zauzmu svoja mjesta na pisti. Sve jedinice su morale biti predstavljene. Veliki val ratnika ve se kretao prema mjestu centralne sveanosti. Sav prostor oko piste bio je planiran za njih, pa e vojnici biti okrueni njima i na taj nain biti jo snanije obuzeti njihovim emocijama i mislima. Tako je odlueno u Skoplju jo za vrijeme boravka komandanta u Generaltabu. Dunja i Crvenko, odlueno je na ruku, stajae na bini i govoriti. Dok su izlazili iz kuhinje, stari komunist ree da je duboko dirnut to e imati ast da govori pored onih koji vode zemlju i jo uz to govoriti svojim starim drugovima. Dodade da samo prije dva dana o tome nije mogao ni sanjati, ali eto, da Partija nagrauje za dugogodinju vjernost. I Dunja ree da je presretna, i da joj je posebno drago zbog Crvenka jer ga dugo poznaje i zna koliko je odan ideji ouvanja Jugoslavije. Osim tih, lijepa plavua nije otkrivala druge misli Crvenku. ak ni to da je vidjela fotograje ubijenih. Okorjeli komunist nastavio je priati o svojim osjeajima prema Zapadnjacima i da do ovoga svega dolazi zbog njihovog kapitalizma. Grabljivci jedni, malo bi im bilo kad bi u rukama imali celi svet, ponavljao je i nije primjeivao da su Dunjine misli negdje drugde. No major je, kad ju je posmatrao dok je razgledala fotograje, primjeivao na njoj da postaje na momente odsutna. U rukama je drala fotograje Salke i kapetana Heria kad ju je u jednom trenutku bio upitao: Gde si odlutala? Bili su sami u njegovom uredu. Svesna sam stanja. U potpunosti. Ipak, teko mi je shvatiti ovo to se desilo kod vas brzo se snala ne odajui pravi razlog zamiljenosti. Bila je toliko zbunjena u tih nekoliko trenutaka da nije razumjela nita. Pa zar nije upravo on oterao tog istog vojnika sa stanice u kasarnu pre nego to je uao kod mene u kuu?! A sad?! I da se sve to tako dogodi posle..., udila se Dunja pitajui se ta se to moglo desiti i koji je bio povod da stvari krenu u tom pravcu. Ponovo je proivjela sve to je onda vidjela, pa duboko uzdahnu i ree: Tolike sam godine provela u braku s Hrvatom! Potom dodade, pokazujui na Salkinu fotograju: Ovaj je Musliman! A bio je na njihovoj strani!
341

 Moje lino miljenje je da su ga tek uvlaili... Koliko je bio svestan i koliko je znao ta radi, ne znamo. Istraujemo... A sad poto su sva trojica mrtvi, bojim se da e dosta toga ostati nepoznato. I kako je sluaj doao do tog stadija slijegao je major ramenima. Neki val tuge zapljusnu Dunju. Zato je moralo biti tako? Sad ne smijem nita ni rei, ni pomoi u rasvjetljavanju sluaja, razmiljala je Dunja osjeajui krivicu. Mi smo ih posrbljavali pod reju Jugoslavija, u tom je zamka. A nije moglo drukije. Zbog toga je taj bosanski duh zagonetan, jer Hrvati su inili istu stvar. Razume li? objanjavao je major. Razumem potvrdila je i jo dodala da se zaista drukije i nije mogao brisati turski trag zbog ljubomore dve crkve, i zbog toga to je i Hrvatska takoe uvijek eljela Bosnu kao i Srbija, pa je stoga rije Jugoslavija bila neminovna i bila je rije neutralnosti pod kojom se Bosna kao Bosna prikrivala od muslimana. Major je bio oduevljen njenim shvatanjem stvari, pa ipak je elio objasniti do kraja: Ve smo objasnili zbog ega veina Muslimana ne razlikuje Srbe od Hrvata. Meutim, pazi ovo - oni jo ne oseaju da Hrvati ne ele Jugoslaviju. Poto ne oseaju ne mogu sebi ni postaviti pitanje zato. A poto sebi nisu postavili to pitanje, onda ne mogu ni istraivati da bi razumeli stvar. Poto su nai ondanji predstavnici uvideli da je pravoslavna vera najmnogobrojnija i rasprostranjena u te tri drave, razumeli su da je mogu ujediniti i uvrivati jedino ako pravoslavci u te dve drave uzmu nacionalno ime Srbi kao i u Srbiji i onda je osnivanje zajednice pod imenom Jugoslavija bilo neminovno. Srbi odravanjem Jugoslavije ine da pravoslavna vera dominira i srpski nacionalni element, tj. vlast, a Hrvati odgonjenjem ine da katolika vera preuzme dominaciju i da hrvatski element postigne ovo to danas imamo mi. Vidi li, Dunja, koje su to suprotnosti, a oni u nama i Hrvatima vide jedno. Postojanje dve republike i ime sadanjeg slubenog jezika njima nita posebno ne govori. Poto je za njih sve to toliko nevano ili je toliko komplikovano i oni kolektivno politiki nepismeni, sad treba biti pametan i ispitati ta je vojnik znao od svega toga i koliko je bio svestan u ta je uvlaen. A to ne moemo dok ne otkrijemo poinitelja nastojao je da to krae objasni major glavnu stvar istrage, jer su morali biti na vrijeme u kuhinji, pa su bili u velikoj uridbi. Dunja je otvorila vrata i saekala majora u hodniku. U svojoj glavi je stvarala situaciju Salko je bio sa Makedonkom, pa mu je Heri nametao zamku kako ga ona ne bi okrenula na srpsku stranu. Tako je sve krenulo, pretpostavljala je Dunja, poto joj je Heri ono vee rekao da se uri, jer ga, navodno, eka kolega...
342

Ona i Crvenko stadoe pored stepenica koje su vodile na binu ekajui ostale da pristignu, da ne budu prvi na bini. Dunjine misli su bile na malopreanjem razgovoru s majorom u njegovom uredu. Jo je bila neodluna da li majoru ispriati dogaaj sa stanice ili ne... Otprilike samo pola sata kasnije, sve je bilo spremno da se otpone sa zvaninim obraanjima. Pored govornika, na bini je stajalo jo nekoliko ocira. Odvojen od svih njih, za govornicom se nalazio ocir za taj dan odreen kao deurni. U ruci je drao papir sa sadrajem programa, a dolje ispod bine, u jednoj grupi, stajali su ostali ociri osim komandira jedinica. Oni su morali biti u stroju, na elu. Dok je pogledom arao po masi, deurni ocir se pripremao da najavi prvog govornika, komandanta kasarne. Iznenada se oglasi snanim i otrim glasom sa naredbom Mirno! i prekinu svaki razgovor. Preplaene ptice proletjee iznad i sletjee na krovove zgrada. uli su se i pokreti vojnika dok su zauzimali stav mirno. Tamo na kapiji, Osvit Pravni zastade oslukujui. Dobi osjeaj da je panja cijele drave uperena u kasarnu i sveanost. Zanimalo ga je ta e se priati, posebno ta e rei u vezi s onom trojicom. Proe i itava minuta pod komandom mirno, a onda deurni izdade komandu: Na mjestu vojno! i nastavi: Pozivam na panju tokom obraanja i najavi komandanta zamolivi ga da prvi uzme rije. U tim trenucima Osvit je prelazio prostor od kapije do pote kako bi neto vidio. Traio je pogledom binu. Nastojao je uhvatiti i to vei dio skupa, gledajui izmeu dvije zgrade i nekoliko stabala drvea i paljivo sluajui glas sa bine. Komandant stade za govornicu. Vojnici ga nikad nisu vidjeli poniznijeg. Poto pogleda po masi, on poe: Drugovi borci, drugovi vojnici i drugovi stareine! Malo se nakalja, pa nastavi: Nemam nameru govoriti vam dugo, da ne uzmem vreme naim dragim gostima, jer ovo je jedinstvena prilika da nam govore u naoj kasarni. Oni su i pored svojih ogromnih obaveza u ouvanju ugleda nae Jugoslavije u svetu, uspeli izdvojiti vreme da nas posete. To treba da nas uputi na razmiljanje od kolike je vanosti i od kolike koristi njihov boravak ovde, kako za vojnike, tako i za nas stareine. Rekao je i to da je jako srean i ponosan to moe pozdraviti borce koji su se odazvali u tako velikom broju. Nekoliko minuta je govorio o borbi i zaslugama prisutnih za osloboenje i uspostavljanje jugoslovenske federacije. Hvalio ih je i zahvaljivao im se u ime svih pripadnika kasarne.

343

Negdje iz mase poe aplauz i zahvati cijeli skup. uli su se uzvici Partiji, Maralu i Jugoslaviji. Trajalo je to nekoliko minuta i bilo gromoglasno. Tamo, kod zgrade pote, stajao je Pravni kome su se oi napunile suzama. Bio je ponesen patriotizmom. Rije Jugoslavija ispunila mu je duu izvirui iz samog srca i osjeao ju je svugdje oko sebe, i u oblacima, a razum mu je nalagao da se o Jugoslaviju ne smije ogrijeiti ni u kom sluaju. Nigdje nije ljepe, nigdje nije poredak humaniji, samo to to neki pojedinci ne potuju, govorio je sebi, jer tako mu se u razumu obznanjivalo, a da nije znao niti razumio zato, zbog ega. Lebdio je svijeu iznad skupa, a duhom i emocijama bio u njemu i proimao se s njim. Vae dananje prisustvo, dragi borci, sviju nas obavezuje da posebno razmislimo o idejama i da mislimo na one od kojih je potekla ideja da se stvori Jugoslavija. Zahvalnost pripada mnogima. Ondanja historijska realnost bila je takva da se potrebe ni izbliza nisu mogle ostvariti brzo. Stoga je zamiljeno da se cilj ostvaruje kroz dui vremenski period, a to je znailo prenoenje znanja i odgovornosti s generacije na generaciju. Konstantna kolektivna svesnost cilja morala je iveti. Mnogo toga je ostvareno i na to smo ponosni. Ujedno, to nas upuuje da zakljuimo da su idejni tvorci bili genijalci i to trebamo znati ceniti, iznalaziti puteve za ostvarenje cilja, pa i upotrebom sile, ako nema drugog reenja. Vi, dragi borci, primer ste u tom najteem reenju. Zato vam elim rei da niste zaboravljeni niti ostavljeni. U naim srcima najvei dio prostora pripada upravo Vama! Opet gromoglasan aplauz uz skandiranje: Jugoslavija! Jugoslavija! Komandant je morao ekati dva-tri minuta da se masa stia, pa nastavi: Dananji dolazak drugova ora Peevskog i ora Jovanova ukazuje koliko smo odluni da istrajemo na zacrtanom putu. A vi, drugovi vojnici, posebno ste poaena klasa, jer vas je posetio na komandant, generalpotpukovnik Miroslav Petkovi! Opet aplauz. Jugoslavija ima znanje i snagu da se ouva nastavio je komandant nakon aplauza. Govorio je o opremljenosti Armije, a zavrio time da Armija nee pokleknuti. Sa govornice je ispraen dugotrajnim aplauzom i uzvicima: ivio! Dunja, jedina ena na bini, bila je u posljednjem redu, uz Crvenka koji se ponosio svojim ordenom za hrabrost. Dok su sluali komandanta kako govori i izaziva vatrene aplauze i poklike, razmiljali su ta e oni rei na tolikoj
344

sveanosti, a da budu u duhu dosad kazanog. Osim toga, prelijepa Dunja je poesto pogledala prema majoru Kostiu koji je stajao kod generala, i pitala se da li bi u istrazi pomogla njena pria o sluaju sa stanice. General je tu i mogla je samo zamisliti kako je majoru Kostiu sada u periodu istrage. Posebno njemu kao bezbjednjaku... Komandant je napustio govornicu i stao pored ora Jovanova neto mu govorei. Sunce je ve ilo ka zapadnoj strani, pa je sjena od zgrade Drugogbataljona stvarala hlad na zadnjoj polovini bine. I borci su najveim dijelom bili u hladu, to u sjenama drvea, to u sjeni zgrade. Deurni ocir najavi generala Miroslava Petkovia, izgovarajui prije toga nekoliko vrlo pohvalnih rijei o njemu. Da bi bolje uo, Osvit se opet s kapije povrati zgradi pote. Dragi drugovi! poe general Danas ovde na okupu imamo dve generacije, razliite po godinama i po izgledu, ali potpuno jednake u eljama i namerama naspram Jugoslavije. Cilj nam je da se ouva veliina njenog bratstva i jedinstva i u tome smo potpuno isti, bez obzira na godine i funkcije koje obavljamo. Izgovarajui zadnje rijei, povisio je ton i nastavio: Od etrdesetprve do etrdesetpete godine, drugovi borci, pokazali ste neopisivu hrabrost. U posleratnom periodu pokazivali ste neprekidnu elju za izgradnjom moderne i snane Socijalistike Jugoslavije. Nebrojeno puta posluili smo se vaom mudrou, vaom solidarnou i autoritetom. Iako se ne moe iskazati niti izmeriti va doprinos, ja bih toliko rekao o vama ovom prilikom. Odjeknu gromki aplauz, pa general saeka da se stia: Meutim, ja sam na poetku rekao da su ovde prisutne, okupljene i ujedinjene dve generacije, pa je red da kaem neto i o ovoj drugoj, po godinama puno mlaoj. Malo je bacao poglede po postrojenim jedinicama, pa kahnu i nastavi: Dragi drugovi vojnici i ociri! Izgradnja Jugoslavije traje ve veoma dugo i taj proces je padao u iskuenja u raznim istorijskim periodima. Takva dva perioda u naoj istoriji su Prvi i Drugi svetski rat, obiljeeni s mnogo prolivene krvi. Bilo je jo nekih perioda kad se Jugoslaviju stavljalo u iskuenje i kad se stavljala na ispit njena spremnost za vlastito ouvanje. Sad u pomenuti samo to istorijsko razdoblje, i vi ete se, drugovi borci, setiti. Bile su to sedamdesete godine. Pokazali smo se, kao i uvek, oprezni i mudri, i spremno smo odgovorili. Rekli smo i ovoga puta svetu i unutranjim izdajnicima da je Jugoslavija dovoljno vrsta i da njena sigurnost nije upitna. Vrisci ena - starica izazvae buru aplauza, uzvika i poklika Jugoslaviji u toj ogromnoj masi. Zaori se i pjesma, zakletva Maralu. Pjevali su i oni na bini,
345

a komandant, potaknut saznanjem da Marala vie nema, brisao je suze. Vie od tri hiljade glasova dizalo se kao jedan u oblake i topilo zajedno sa emocijama u kosmikom prostranstvu... General zamoli masu da se utia, a tamo pored zgrade pote, usamljeni vojnik Osvit Pravni pjevao je skupa s masom i plakao to Marala nema. Jugoslavija je za njega bila uplakano, siroto dijete na grobu svog oca, a otac ga nije mogao zatititi od nedaa ivota i sudbine koja ju je snala. Otkud Osvitu ba takav osjeaj u dui, otkud ta alosna imaginacija u njegovoj svijesti i mislima, on nije znao niti se pitao. Kad se masa stiala, general die desnu ruku u visinu ela, izdvoji kaiprst i zaprijeti svim neprijateljima da ma gdje bili ne diraju Jugoslaviju jer: Uvek smo spremni i biemo! a masa odgovori: Jesmo i hoemo! Onda general nastavi: Hteo bih, ako mi dozvolite, da dovrim svoju misao! Sad se masa sasvim utia. Kao to sam rekao, izgradnja jugoslavenskog drutva je dug proces i zapadao je ponekad u teka iskuenja. Upozoravam vas da se taj proces ne bi mogao uspeno odvijati bez snane Jugoslavenske narodna armije. Zato, drugovi vojnici i ociri, uvek imajte na savesti i na umu na kakvim ispitima nisu pali nai borci, uesnici Drugog svetskog rata. Eto, ja bih toliko! pa podignu obje ruke u znak pozdrava masi. Deurni ocir je pred govornicom ekao da se masa, koja je burno pratila odlazak generala, utia. Prvo je naredio komandirima jedinica da poravnaju jedinice, jer su se redovi iskrivili tokom aplaudiranja i vatrenih poklika. Bilo je vojnika srpske nacionalnosti koji su ak poskakivali u stroju, prijetili rukama i da bi i na taj nain prkosili i priprijetili onim drugovima iz stroja za koje su vjerovali da nisu za Jugoslaviju. Vjerovali su da na taj nain, uz snagu i odlunost, pokazuju i razboritost. Deurni ocir komandova: Mirno!, a poslije nekoliko sekundi: Na mestu voljno! Sve je bilo spremno da najavi sljedeeg govornika. U naoj koncepciji odbrane, Armija i narod predstavljaju harmoniju i jedinstvo, jer mi vojnici smo dio naroda. Dragi borci, vojnici i stareine, zamolit u druga ora Peevskog da uzme re. I ova najava bi popraena velikim aplauzom. ore Peevski, lan dravnog Predsjednitva, prie govornici. Nekoliko trenutaka je mirno gledao po masi, pa odlui da otpone: Lepa vam je kasarna u ta sam se skupa s vaim komandantom mogao uveriti. Uredna je i nastojte da ostane tako. I lepo se oseam kao va gost. Proveli smo ovde lepe trenutke i zahvaljujem se svima na ljubaznosti. Ipak, neu vas
346

samo hvaliti. eleo sam govoriti i o nekim ozbiljnim problemima koji nas sviju okupiraju pa pogleda na sat kao da je gledao koliko mu je ostalo jo vremena da govori. Imao je na umu da nakon njega imaju jo tri govornika. Svi poznajete nau noviju istoriju i ne trebam ponavljati da je ova zemlja stvorena iz krvi i u krvi. A to znai da smo je opet spremni braniti s krvlju! Masa na skupu aplauzom i povicima uini da se njegov glas nije uo, te on uuta oekujui da se stiaju. Potom, prelazio je po borcima pa nastavi: Bili smo dva puta napadnuti spolja, meutim, nita nije opasnije od bratoubilakog krvoprolia. Zbog toga sam zadovoljan govorom grnerala Miroslava Petkovia, kad on lepo kae da su ovde prisutne dve generacije i obe u srcu imaju Jugoslaviju. Ja bih jo samo dodao da je prva generacija, to jest borci, a i ja sam lino bio uesnik rata, mogla osetiti razliku tamo gde su se nai narodi slagali od one situacije i mesta gde su se nae nacije sukobile. I ova zemlja je rezultat preovladavajue svesti naih naroda da ive u zajednitvu, slozi i ravnopravnosti. To su najbolji interesi svih. Zbog jakog skandiranja slogana ivelo bratstvo i jedinstvo, Peevski je nekoliko puta morao prekinuti svoj govor. Nekoliko puta je podizao svoje ruke u znak pozdrava, a pogled mu se zaustavljao na mjestima gdje su grupe bile najivlje i najbunije. Iza tog vie prijeteeg, nego iz srca eljenog pjevanja bratstvu i jedinstvu, lan dravnog Predsjednitva ponovo uze rije: Svi jugoslovenski narodi u potpunosti uivaju jednaku slobodu i ravnopravnost. To svima garantuje jugoslovenski ustav. Kao da se zamisli nekoliko sekundi, pa nastavi s objanjavanjem da istorija svake republike upuuje na ouvanje Jugoslavije. Govorio je kako su umni mislioci bili mudri i znali pronai formulu po kojoj e se svi morati sloiti u stvaranju Jugoslavije. Zahvaljujui tome to je istorija Bosne bila takva da je izgubljen jedan nacionalni identitet i na osnovu toga svi e biti toliko ovisni da e morati jaati zajednitvo u pravcu jugoslavenstva, a istorijska zbivanja su najbolji uitelj i savjet ta trebaju initi oni koji znaju ko su. A mi znamo ta smo, ko smo i ta elimo! govorio je snanim glasom ore Peevski, lan najvieg organa vlasti u zemlji. Porunik api i kapetan Krivi stajali su s lijeve strane od grupe ocira pored bine. U trenu kad je ore Peevski govorio o formuli suivota po kojoj su svi prisiljeni na zajednitvo, mada Ustav na to ne obavezuje, api uhvati za miicu Krivia i povue ga nekoliko koraka dalje, nasamo. Pored tolike mase
347

teko je bilo biti udaljen od svakog, ali je on ipak Kriviu na uho rekao kako je ta formula suivota koja tjera na zajednitvo upravo bosanski vor koji moe postojati zahvaljujui nesvjesnosti muslimana Bosne jer ne postoji bosanski identitet zvanino da bi formirao bosansku svijest u narodu u toj republici. Pomenuo je i organizaciju Mlada Bosna, jer je ona bila sredstvo realizacije takve forme suivota izmeu Srbije, Hrvatske i Bosne zbog gubljenja bosanskog zvaninog identiteta. Dogovorie se da e kasnije nastaviti o tome i o tajnim odlascima Gavrila Principa u Pariz, samo da sasluaju obraanje do kraja. ore Peevski nije prestajao. Sad je govorio o tome da i dananje pomno izuavanje istorije potvruje koliko su bili u pravu i koliko je rije o velikim genijima. Time je zavrio svoj govor. Osvit je oslonjen na jedan stub uz prednju stranu pote odsluao do kraja. Dok se vraao kapiji, bio je u udnim mislima. Imao je puno pitanja na koja nije znao odgovor, a bio je i pun uzbuenja i vjerovanja u istinitost i realnost govora koje je uo iako mu je ostalo dosta toga nerazumljivog. Prislonio se na vratanca oekujui najavu novog govornika, a pitanja su se nizala sama od sebe. Najvie zbog ega je takav govor uope bio potreban - nije li to zbog one trojice i zato ih niko nije ni pomenuo? I zato bi to bilo potrebno govoriti ako je zbog njih? Dok je burnim aplauzom ispraan ore Peevski i dok je zahvaljujui takvim aplauzima znaaj njegove linosti u masi rastao, deurni ocir izie da najavi novog govornika, a api i Krivi se opet izdvojie nekoliko koraka dalje od grupe. api je elio dati svoje objanjenje obraanja. Bio je to govor toliko vaan da se razumije i ispravno shvati, jer je pomenuto kljuno pitanje uzroka krize i bilo je puno onih kojima govor nije bio potpuno jasan. Razumljivo je da se ore nije mogao usuditi detaljno razloiti svoje miljenje iskazano kroz sintagmu formula suivota, pa je ostavio da svako sam za sebe razmisli. Ne moe se sve rei a i nije za sve da znaju i razumiju. Deurni ocir je najavljivao ora Jovanova. apieve misli su bile blokirane. Imao je da kae mnogo toga vanog, a nije imao vremena da smisli odakle zapoeti. Poto je Jovanov ve bio za govornicom, a od njega se oekivao posebno vaan govor, jer je sljedei mandat predsjednika pripadao upravo njemu, api samo ree da e nastaviti kasnije, kad se zavre svi govori i vratie se na svoja mjesta. Skupa s masom uzvikivali su: Ne dajte nae Juge! Rasupati je ele zemlje druge! ore Jovanov bi potpaljen jo vie tim sloganom, posebno to je bio upuen specijalno njemu zbog skoranjeg preuzimanja najvie dravne funkcije, pa masi istom mjerom uzvrati:

348

 Ne treba zemlja da se boji, kad sebi ovakve sinove goji! pokazivao je rukom na postrojenu vojsku, to izazva povike i krike oduevljenja pojedinaca. Tek za nekoliko minuta uzburkana masa se stia i ore Janov je mogao otpoeti s govorom. Drugovi borci, dragi vojnici i ociri! otpoe on i nastavi govoriti o tome kako su danas okupljeni u znaajnom broju, pa ima posebno zadovoljstvo govoriti borcima jer su oni u tekim borbama sa neopisivom hrabrou, ne mislei na vlastite ivote, uspjeli odbraniti postojanje Jugoslavije. Nekoliko minuta je govorio samo o tome, esto zastajkujui i ponekad povisujui ton. Rekao je kako su ve pomenute dvije generacije koje su danas skupa, pa se posebno obratio vojnicima i ocirima da je sad na njima da odbrane i ouvaju Jugoslaviju i od unutranjeg i od vanjskog neprijatelja, po uzoru na borce. Govorio je i o tome kako nekima smeta jugoslavenska koncepcija zajednitva, ali da se mora biti spreman kao to se decenijama bilo i da se svima mora odgovoriti po mjeri. U tom asu masa je gromoglasno poela aplaudirati da se njegov glas nije uo, pa je morao ekati da se borci, vojnici i neki ociri utiaju. Na kraju grupe ocira stajao je porunik api. Od tih Jovanovih rijei oi mu zasjae, no ipak, nezadovoljan, promrmljao je sam sebi: ta onda ekate? Ovog puta se strpio da Kriviu ne da svoj komentar. Vidio je da veina smatra da jo treba po starom iako su bili glasni i vatreni. On lino je bio za to da se odmah prihvate oruja i... Poto se stialo, Jovanov je nastavio priati o jugoslavenskoj politici na dva fronta. Prvi front za njega je bio na ouvanju zajednitva protiv onih iznutra koji bi mijenjali stvari. Drugi front je bio ouvanje ugleda koji je Jugoslavija imala u svijetu. Posebno je izdvojio vrijeme da govori o prvom frontu, kako je nazvao tu borbu o ouvanju zajednitva. Ravnopravnost Srba, Hrvata, Muslimana i drugih u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i tako dalje, da ne nabrajam sve nae narode i republike jer se podrazumeva, zagarantovana je naim ustavom i to zajednitvo za koje su se oni opredelili predstavlja bratstvo i jedinstvo koje niko ne sme naruavati ni izvana ni iz nutra! izgovarao je Jovanov pootrivi ton i tako je izazvao jo jedan buran aplauz. U istom asu api povue Krivia, nagnu mu se u lice i dok je masa aplaudirala, ree: To je ta formula suivota o kojoj hou da priamo. Vidi koliko je tu, u tome, zapelo gore u vrhu, pa ne iznalaze reenje. To je jasno svakome Krivi e. Znam, ali imam da ti kaem neto na ta mnogi verovatno ne raunaju.
349

 ekaj dok se ovo ne zavri! Znam, hteo sam samo da te napomenem. Onda neko u masi poe pjesmu zakletve koju svi prihvatie. Osvita koji je stajao pored pote, uzdignu ta pjesma iznad okupljene mase i ponese ga, razlijevajui mu se u dui svojom melodijom. Kad se pjesma zavrila i masa utiala, on kao da se spusti na zemlju i vrati u svoje tijelo. Meutim, to slijetanje, prije kojeg kao da se bio rairio posvuda, pa kad pjesma prestade kao da se ponovo skupi u svoje tijelo, gurnu Osvita u duboke misli. Kopkao je i istraivao u prostranstvu u kojem se bio naao i inilo mu se da se nalazio u svakoj osobi na skupu ili svi oni u njemu. To neto u njega utisnu pitanje zbog ega Muslimane iz Bosne niko od govornika nije imenovao Bosancima, po imenu republike Bosne, kao to se to ini sa ostalim nacijama i republikama. Ni u jednom zvaninom dokumentu nije zabiljeeno! U svakodnevnom ivotu ipak puno je onih koji nas imenuju Bosancima. Neto mi je tu udno! Krupno neto! Neto vano... Naalost ostao je bez odgovora koji bi glasio da je to formula suivota o kojoj se na skupu govori i koja sve ostale prisilno dri na okupu u zajednici, te da je upravo to glavni princip Srbije kako bi zadrali postojee, koje najvie toj republici donosi plodova. Naalost, ostao je bez odgovora da je tu magijska snaga organizacije Mlada Bosna jo uvijek na djelu i ako je zbog imena, poto je svoje zahuktala, dokinuta. Naalost, ostao je bez odgovora i o magijskoj snazi o tajnim putovanjima Gavrila Principa i snazi onih koji su mu upute dostavili. Dok je bio proet emocijama izazvanim pjesmom zakletve, uinilo mu se da on to zna, ali vraajui se u svoje tijelo, kao da mu je odjednom mnogo toga neeljeno umaklo, pa mu se inilo da je od toga svega to je znao, ostalo samo pitanje. Kao da sam se bio izgubio i u toj izgubljenosti puno vie znao... pitao se traei uvijek isti odgovor. Dubinski slojevi Osvitovog duha pretapali su se sa kolektivnim duhom mase na skupu. U to je on postao siguran nakon to se pjesma stiala i poto je vidio neto u tome, zakopka ga u svijesti snano i duboko. Osjeao se neobino. Kao da se naao na granici saznanja. Pitanja koja je sebi postavljao kad je orde Jovanov nabrojao tri republike i imenovao tri nacije koje ive u njima, nisu ga ostavljala hladnokrvnog. Nalazio je da tu neto nije u redu, a govor Jovanova bio je najavljen kao posebno vaan. Kad je poela pjesma zakletve, uronio je u nju s tim pitanjem i uinilo mu se da e dobiti odgovor. Meutim, razumljivog odgovora nije bilo, on je u zadnjem trenutku umakao, a dua stisnuta u materiju tijela je kao u tami - i malo vidi i malo zna. Objasnio je sebi to tako i da nije dovoljno vremena ostao u prostranstvu sveznanja i da e biti neophodna nova izlijetanja...
350

Onda je svoj razum zamislio kao jedan mali ekran na kom je bilo mjesta da se ispie mnogo znanja. Kad bi se sve ispisalo, bilo bi toliko zgusnuto da se nita ne bi razumjelo, te je stoga znanje u duhu. Mi znamo, odnosno razumijemo samo toliko koliko se iz duha ukae na ekranu naeg razuma. Znanje je neogranieno. Duboko. Visoko. iroko. Obuhvata i proima nas ljude i sve to je stvoreno. Znanje samo moe da stvara. Logino mi je da se ono nalazi u onome to je stvorilo, mada je stvorena stvar toga malo svjesna, jer malo osjea, objanjavao je sebi nastojei da razumije. Iza toga, poto je bio siguran da znanje proima i obuhvata sve jer je temelj kreacije i stvaranja i da se mo upravo u tome nalazi, pa znai proima i ljude, elio je razumjeti kako se dio od cjelokupnog znanja ukazuje i pojavljuje na ekranima ljudskog razuma i zbog ega ljudi ne mogu razumijeti mnogo ili ak sve. Osueni smo svoja pojedinana znanja jedni drugima prenositi kako bi ono to inimo bilo upereno na jedinost poput istog znanja i kako bismo bili prisiljeni pomagati se. To je jedini nain da se izdignemo na istiji, bolji i sigurniji stadij nunog bitisanja, zakljuivao je. Onda, na kraju, kako bi objasnio cijelu stvar i svoju nevidljivu vezu sa onima na skupu, znanje je predstavio kao bezgranini okean, a sve one na skupu kao grupisane ledenice. On je bio odvojena ledenica, a onda je zamislio i druge ljude kao ledenice rasute tamo daleko u bezgraninoj veliini okeana. Iza toga, rekao je sebi, svaka ledenica predstavlja po jednog ovjeka i otprilike bi mogla imati znanja koliko je u njoj vode ovrsnulo. Kako je to samo malo! Ako bi se bilo koja ledenica rastopila, shvatila bi da je cijeli bezgranini okean, te da se u realnosti nalazi u svemu kreiranom i sve kreirano da se nalazi u svakoj ledenici. U stvari, Istina je samo jedinost. Dok je trajala pjesma, Osvit Pravni kao da se rastapao poput ledenice, proeo se i obuhvatio one sve na skupu, osjetio da postaje bezgranian kao i okean prepun vodenih kreacija kog je stvorio u svojoj mati. Kad se pjesma zavrila, on je poput ledenice ponovo ovrsnuo, zgusnuo se i opet ostao ona ledenica stvorena u njegovoj mati, ojaao u njemu ego i lana odvojenost od ostalog. Sve to se deavalo bez njegove volje i tjeralo ga da nastavi razmiljati. Ovo je samo slino pravoj stvarnosti, rekao je sebi, zakljuujui cijelu stvar. Samo djeli vremena prije nego je krenula pjesma zakletve koja je simbolizirala zajednitvo, postavljao je sebi pitanje o pravednosti potaknut krupnim neslaganjem sa izlaganjem ora Jovanova. U zadnje vrijeme, kad god bi sluao nabrajanje republika i imena nacija, njegov razum bi primijetio da neto ne tima. Da neto nije u redu. Ispadalo je da nabrajanjem nacija ima jedna
351

republika vika. Kao da je bila nepotrebna. I to upravo njegova republika, Bosna. Onda se pitao zato i zbog ega postoji. Pa i nabrajanjem i imenovanjem republika i nacija, opet nije imala pravo mjesto! ta je tu s nacijom?... Ta su ga pitanja znala muiti, a nije imao odgovora... Govor ora Jovanova je znaio da je to zvanina unutranja politika Jugoslavije, s tim da je razlog mnogima poznat i da je od velikog znaaja. Na Osvitovom ekranu razuma kao da se poee ukazivati novi redovi. Ukazivali su se izdaleka, sporo i kao kroz maglu. Glas ora Jovanova opet mu usmjeri panju na govor. U nastavku se ore Jovanov obraao vojnicima i ocirima govorei im kako u onome to su starci uinili trebaju traiti poruku, te da je potrebnije vie nego ikad da se ouva zajednitvo. S tim je i zavrio svoj govor, a deurni ocir najavi dva sljedea govornika, naglaavajui da takav redosljed nije uobiajen, ali da su se sloili i da su svi tako eljeli. Prvi se obraao Crvenko. Sedamdesettrogodinji starac odluio se da ispria kako je dolo do toga da dobije nadimak Crvenko. Poeo je time kako je u njegovom rodnom mjestu bilo tek nekoliko lanova Partije prije njega i da ih je sve dobro poznavao. Onda je ispriao zgodu sa svog prvog partijskog sastanka na jednom brdu, gdje se i ulanio, oduevljen marksitikom ideologijom. Rekao je da bi bilo dugo da to sada pria, ali da je donio tvrdu odluku i zakletvu da e istrajati na tom putu. Na neku stranu se moralo, a on u onim godinama, pun snage i elana, objanjavao je, i nikad nije zaalio to je izabrao boriti se na putu pravde i jednakosti meu ljudima. Crvenko se trudio da pria to glasnije i jasnije kako bi ga svi uli i razumjeli, a to mu je bilo naporno. Rekao je da e preskoiti nekoliko godina da bi im ispriao zgodu kako su ga drugovi u ratu prozvali Crvenko. Bilo je to nekako odmah na poetku rata. Tu se nalazila eta naih boraca, kad je jedna grupa od sedam mladia prila i izrazila elju da nam se prikljui da se bori. Prvo su eljeli da im objasnimo za ta i za koga se mi borimo i kakvo e biti budue drutvo za koje se borimo. U jednom asu njima prie komandir i ree: Eno vam Crvenka. On e vam najbolje znati objasniti za ta se mi borimo i za kakvo budue drutvo i za kakvu ideologiju i za koga! Mladii su gledali po nama borcima, a niko od nas se nije micao, jer takvog ovjeka, s tim imenom ili prezimenom, nije bilo u eti smijeio se Crvenko, dok je priao. Onda komandir doe do mene i ree mi: Ustaj ti, crveni! Idi lepo i objasni im! Nekoliko boraca se nasmijalo, a ja sam ustao i krenuo... Poslije kad su nam se mladii pridruili moje pravo ime kao da je bilo zaboravljeno, a nadimak Crvenko se prouo nadaleko i tako i ostalo...
352

Crvenko dlanovima zagladi sijedu kosu i ree svoju zavrnu poruku: Kad ovek u srcu nosi ljubav i pravdu, najjai je. A zar moe da ima vee pravde od ove nae, da se ouva zajednitvo? Okrenuo se od govornice i poao. Oni najblii su mu stiskali ruku estitajui mu na govoru, a masa je aplaudirala. Deurni ocir najavi Dunju, a uz njenu ljepotu istaknu i da je njen doprinos za zajednitvo veliki. Ujedno je prisutne pozvao da iza njenog govora pozdrave sputanje dravne zastave, pozvavi komandire jedinica da se poslije toga okupe ispred bine kako bi dobili upute za dalji rad. Borce je zamolio da se ne ure, ve da ostanu posluati patriotske i rodoljubive pjesme... Iznad mikrofona je u oima svih vojnika bljetala Dunjina svijetla kosa. Svi su je eljeli, a svojim zavodnikim glasom Dunja je nala put do srca mnogih. I ona je, prelazei pogledom preko njih, pomislila na estinu i slast vojnikih poljubaca i istovremeno pomislila na onu no na stanici i prizor koji je vidjela sa sa svog prozora. Bio je to, po njenom uvjerenju, u kasarni poetak onoga to e se zavriti ovim skupom. Dunja je govorila o tome kako ene vole hrabrost i snagu kod mukaraca jer ih to i razlikuje u principu od ena. Govorila je kako je enama potrebna zatita da bi se osjeale sigurno i da je upravo to ono u emu se krije ta magina privlanost koja u enama budi enstvenost i ensku privlanost koja je mukarcima tako potrebna. Te rijei meu vojnicima izazvae nemir. Govorila je jo nekoliko minuta i zavrila. Bilo je mnogo onih koji nisu razumjeli svrhu njenog obraanja, ali su se osjeali tako hrabrima da su po prvi put tako snano osjetili da nema nijedne prepreke koja bi ih uplaila i zaustavila... Dravna zastava je bila sputena. Sa bine su silazili stepenicama uzvanici i domaini, jedno po jedno. Samo je Dunja jo stajala s majorom Kostiem i neto priala. Dolje ispod bine, deurni ocir, okruen komandirima jedinica, saoptavao je raspored za veeru. Porunik api i kapetan Krivi se izdvojie i udaljie od ocira petnaestak metara, na uglu prema kantini. Porunik zapoe tvrdnjom da se ne trebaju bojati i da njima dvojici ni u kom sluaju ne prijeti opasnost. Svako ko nije slep vidi ta oni hoe... Hrvati i Slovenci. Posebno Hrvati! Ukazuje im se istorijska prilika da ispred Srbije ugrabe Bosnu... Pravoslavlje u krizi... klimao je glavom. Hmmm... Misle kako su oni mudri. To je to, ono to sam ti kazao da one Hrvatice u Salkinoj majci oivljavaju muslimansku tradiciju kako se na to mesto u njenoj dui i svesti ne bi pojavljivalo nacionalno bosansko, to znai kako ne bi bilo Bosne, ve muslimani Hrvati u Velikoj Hrvatskoj. Jadni bi bili ti Hrvati muslimani u svojoj Hrvatskoj! I pazi! Upravo zbog
353

toga i najvie zbog toga oni hoe iz zajednitva smjekao se, ali ti osmjesi su bili iz bijesa i ljutnje. Kapetan nije nita rekao. Sve mu je to i samom bilo jasno i upita se moe li postojati jo negdje jedan Srbin koji to sve dosad nije razumio. Sad, nakon ovih govora, jo sam ubeeniji da smo dobro uradili. Oigledno je opet e api, pa poslije kratke stanke nastavi: Posebno to mogu tvrditi nakon govora Jovanova, jer po njegovoj formuli suivota bosanski nacionalni identitet je zvanino nestao i prouzrokovao stvaranje Jugoslavije zbog problema teritorije na kojoj je morao imati suverenost. Jugoslavija je u stvari formula suivota i upravo njeno postojanje je period procesa pretvaranja tog bosanskog identiteta u srpstvo i hrvatstvo, ali za problem teritorije... Jo uvek ne vidim reenje pitanja teritorije. Trpimo se sve tee. Krivo im je to smo mi uspeniji... to muslimani vie vole nas. Time je blie da teritorija nestalog bosanskog identiteta pripadne Srbima. To za nas moe biti varka! Trebamo se paziti! upade Krivi. Ne vole oni vie nas. Oni vole Jugoslaviju. Mi smo vie od Hrvata hvalili Jugoslaviju, i zato su oni naklonjeniji nama, ako se laiki uzme. Ali to moe biti varka, jer su oni jo uvek nesvesni igre koju igra Srbija i Hrvatska naspram njih. To je samo jedan oigledan dokaz koliko nacionalno ime moe na naciju delovati, na zaseban nacionalni oseaj i zasebnu kolektivnu svest. Izgubivi zvanino svoje ime graani drave Bosne, Bonjani, su trebali uzeti nacionalno ime Srbin ili Hrvat, i upravo taj proces menjanja svesti u Bonjana je dakle automatski dodavao i teritoriju i prisilio na stvaranje jedne zajednice koju su logino nazvali Jugoslavija. Muslimani, nisu mogli kao katolici i pravoslavci tek tako prihvatiti nacionalno ime na koje su prisiljavani i stvaranjem zajednice Jugoslavija, logino je da su se verno odali nacionalnom imenu Jugosloven, u emu su uvek uoavali neko nadmetanje Srbije i Hrvatske i tekoe zamrene igre nadmetanja koju su sve tee razumevali. Oni su u to ipak vrsto poverovali i jo uvek veruju. Misle da su identitet Jugoslaven prihvatili i svi drugi. A sve je to tako opet samo iz tog razloga to nisu razumeli sutinu stvari u samoj kreaciji zajednice Jugoslavija, a to je nadmetanje za bosansku teritoriju, pridobijanje bosanskih muslimana jer su pravoslavci i katolici sebi odredili stranu. Meutim, svi ostali su razumeli stvar kreacije zajednice, odnosno igre oko Bosne i njene teritorije i upravo je to bio razlog da budu oprezni prema svome indentitetu i tom novom Jugosloven, i zbog toga su pojaano uvali svoje nacionalno oseanje unutar saveza. Sve su to, dakle, inili prvenstveno iz nude jer novi identitet u stvari i nije mogao postojati kad bi morao poprimiti svojstva nekog od identiteta koji su ulazili u savez.
354

 Tano je... Tano je... Razumem ubacivao se api kiptei od neke bojazni da bi katolici mogli ispasti mudriji da bi njima mogla pripasti bosanska teritorija. Vekovna borba je tu i izmeu dve crkve! Samo to se ne vodi pod okriljem vere, nego na drugi nain u ime nacije. Krivi ree da je sad sluajno s njima jedan Hrvat, sigurno bi rekao da oni tako moraju, jer su i u Hrvatskoj pravoslavci Srbi, to znai Srbija. A znaajan ih je broj i naseljavaju velik dio teritorije. Osim toga, rekao je, postoji neto jo gore: Pod parolom jugoslavenstva, oni, Srbi, uzimaju mjesta i vlast. Tu zastade i dodade: Oni su razumeli stvar iako Muslimani nisu. Zato treba dosta ozbiljno razmotriti njihovo miljenje. Pa, bilo nam je nekad zajedniko reiti se islama kojeg su Turci uspostavili zahvaljujui upravo naoj meusobnoj mrnji. Zar nije tako? Znam... Ah... A zar nam nije u tome, evo, gotovo uspelo? Prekidaju stvar... jo nedovrenu. Znam. Nee nam se ponoviti ista prilika. Ode su jednom prevarene. Kad su mislili da se vera moe jaati verskim imenom. Ime nacije po zemlji da je nevano. Hmm...ne... kao udio se on tolikoj naivnosti i obojica se nasmjeie. Moda su ode verovale da e ionako muslimanska vera zavladati svetom ree kapetan nakon svog zlobnog osmjeha. Ma, nisu, bre Boro! Turci su ih takve blesave ostavili obuzee i apia nacionalna osjeanja, kao i svaki put kad se pomenu Turci. Smiri se ako eli da priamo o onome ta je Jovanov mislio pod formulom suivota ozbiljno e Krivi. Zar i ovo to smo ispriali nije to!? U redu, jeste ree Krivi i nastavi o tome da mu je uvijek interesantno razgovarati o tome kako su se kroz istoriju odvijale stvari izmeu Bosne, Srbije i Hrvatske i ta je sve uticalo na to da doe do ovakvog stanja, do ovako zamrenih meunacionalnih odnosa. Sloili su se i u tome da je Jovanov to jako mudro i smiljeno politiki predstavio masi. Formula suivota u federaciji jugoslovenskoj bez bosanstva zaista tjera nacije na zajednitvo, i istovremeno na sukobljavanje! To podstie na nacionalne mrnje i na vojno jaanje, pa je teko ekonomski rasti. Uslovljava da politiki sistem bude sistem vrste ruke. Njima dvojici je valjalo sve ispoetka razmotriti. I pred tim problemom zautae i zamislie se...
355

Istorija dogaaja. Svi povezani i ovisni jedan o drugome. Jedan dogaaj samo je posljedica svog uzroka..., razmiljao je Krivi, drei bradu u aci. Srboljube, jesi li ta smislio? upita nakon nekog vremena, jednako kao i kapetan drei bradu u aci. Pitam se odakle bismo zapoeli odvrati kapetan. To se pitam i ja... Trebali bismo krenuti izdaleka... Ne znam da li je to vrijeme odakle sam ja spreman da se vratimo i krenemo... I generalno, ima li uopte negdje u ivotu poetak to se esto pitam. A drim da si ti pametan Srbin. Mene samo to sad interesuje. Neemo se zadravati mnogo, neke emo stvari tek pomenuti... Dok je Jovanov govorio, toliko me bio zagrejao da nisam ni sasluao u celosti njegov govor. Tek sad verujem koliko se o tome razmilja gore. Verovatno i estoko raspravlja. Krivi ga upozori da bude tii, da nisu sami. Znam, bojim se i sam... Hmmm... Oekivao sam da e odmah otii u Komandu okrenu se i baci pogled na grupu visokih gostiju. Razumeo si malopre, na ruku. Tu su da pomognu na homogenosti i stabilizaciji zajednitva u kasarni. Svojim prisustvom na pisti zadrae borce due, a kad su borci tu, pa ambijent ispunjen patriotskim pesmama... Znam, to deluje na vojnike. Sjedinjuje ih, to je jasno upade porunik, pa se zamisli. Kao da mu u glavu doe neto. Neto to mu je mnogo znailo. Slutio je da e se u tome neto vano desiti, a nije mogao dozvati sebi ta. Naime, za vrijeme ruka svim ocirima su podijeljeni bili pitolji s futrolama. To je navodno bio poklon lino od generala, da ih podsjea na njegov boravak u kasarni. Borci su bili izuzetno radosni i pozdravili su taj in. Poruniku apiu je bila zapela za oko ta podjela pitolja. Nalazio je u tome neto drugo, neku bojazan i osjeao je da razlog dodjele novih pitolja nije onaj koji je naveden... To se nije moglo ni odbiti! No, to ne ree Kriviu, nego ree: Ne brini. Razumeli su borci poziv. Ostae oni svi koliko due budu mogli. Misli su mu i dalje bile na dodjeli pitolja u restoranu kuhinje i kopkalo je a nikako da se dosjeti zbog ega. Pred oima je uvijek imao tu sliku dijeljenja pitolja neznajui zato sad osjea da mu kroz tijelo prolazi neka neobina jeza. Strah. Ipak da ponemo kapetan e. Moe odakle hoe, a pre toga u odmah rei svoj zakljuak. Ta formula suivota je, u stvari, Jugoslavija. Bie interesantno... I prije nego to je api rekao bilo ta, on dodade kako bi objasnio vanost razumijevanja krize:
356

 Kad bi ispitivali svakog Jugoslovena ta misli o formuli suivota, videla bi se prosenost jugoslovenskog razumevanja krize. Vano je, zato to od toga zavisi, kako e se nadalje odvijati stvari, pa i sam njihov ishod. Razume li? Klimanjem glave, porunik se sloi s njim. Spontano zamijenie mjesta, tako da je porunik sada gledao prema grupi koja je sila s bine. Zadrao je pogled na njima i gledao generala u lea. Njemu s jedne strane bio je komandant kasarne, a s druge ore Jovanov i ore Peevski, a oko njih ociri. Vidjeli su se i Crvenko i Dunja. Ona u svom crvenom kompletu, stojala je odmah uz majora Kostia. Cijela ta skupina nije bila blizu njih dvojice, apia i Krivia, pa nastavie. Jedan od njih ree kako je taj izraz formula suivota, upravo danas prvi put upotrebljen od nekog politiara kad je govorio o odnosima meu republikama i da je izraz vrlo ekasan na takvim skupovima, jer ga svako moe objanjavati na svoj nain i niko ga ne moe optuiti, jer nita nije precizno rekao. I to je ta politika komunikacija i igra... Priali su i o tome da je bilo ocira i vojnika koji iz tog dijela govora nisu nita mogli zakljuiti, pa nee morati posebno ni razmiljati da li je ovako ili onako. Zajednitvo?! To Muslimane Bosne apsolutno ne upuuje u em je problem u ovoj politikoj krizi! I u tome su bili sloni. api je govor Jovanova izdvojio od govora ostalih koji su govorili o bratstvu i jedinstvu, jer su, po njihovom miljenju, takvi govori dosadili i pticama. Uostalom, vidljivo je da izmeu nacija ne ide... Ipak, ja bih da krenemo od Hristova roenja. Ima u tome mnogo pounog. Naravno, teko je verovati kad ne moemo razumeti, ali... Korisno je pomenuti i zapitati se kakvo je stanje bilo pre Hristova roenja govorio je api i gledao Krivia ravno u oi kao da je elio vidjeti njegovu duu i u njoj nai neto to ih ini jednim biem. Ako verujemo da je Bog poslao Spasitelja iz svoje milosti prema ljudima? Ljudi su bili poremetili ispravne meusobne odnose i zapostavili ispravne odnose prema Bogu! Eto ti! Opet zautae. api prvi progovori: Onda je dolo do neslaganja u tumaenju. Izbili su ratovi... Ko bi sa sigurnou mogao znati kako je to krenulo? Pazi, ovo mi niko nije rekao, ovo mi samo dolazi u glavu od kad je kod nas vako... Sve gore... Razume li? Samo tera... Klonem ponekad od misli. Misli me zanesu i nose sve dok se ne zakae na nekom dogaaju, pa... zauta opet, i nakon krae utnje nastavi: Kai mi, Srboljube, kako je bilo hrianima kad se islam naselio? ta su sve bili spremni uiniti?

357

Pokuaj to osetiti svojom duom, lake e shvatiti. Pitao sam se da li su se moda idovi prodavali pod Hristove sledbenike i da je tako poslije dolo do svega... Sloie se da je sad bezvrijedno da o tome razmiljaju i priaju, jer sigurno njih dvojica nita novo nee niti otkriti niti utvrditi. Sloie se da iz istog razloga ne razgovaraju ni o razlozima pojave islama, mada je sve to izuzetno vano, ali da je dobro pomenuti odreene periode u lancu istorijskih zbivanja. Sljedea injenica koju su kratko pomenuli je etapa kad su se Isusovi sljedbenici meusobno priznali, podijeljeni i krvavo posvaani. Bio je to, po njima, izuzetno vaan period poto su se od tada iz jedne vjere irile dvije. Neko vrijeme su razgovarali o tome, a onda svako za sebe dovravao u mislima puno toga to se jo moglo. I ostajalo je uvijek nedoreeno, ak i u mislima. Njihov izgled i zamiljenost govorili su oogromnoj zabrinutosti. Dola je na red i pria o Turcima. Iznosili su tvrdnje turskih uspjenih osvajanja. Naravno, posebno su naglasili odnose izmeu dvije crkve, to je, tvrdili su, olakalo posao osvajaima. Tako je dolazio, irio se i uspostavljao islam. Svaki od njih je iznosio tvrdnje zbog kojih je islam ulazio meu narod. To je bilo otprilike sve to su u prvi mah htjeli rei o tako vanoj istorijskoj etapi. Meutim, uini im se premalo, pa zbog toga dodadoe kako su u ono vrijeme Turci bili izuzetno veliki politiari i duhovni mudraci. Kad je u narod na Balkanu islam ve dobrano uao, vjerska linija jednakosti posluila je Turcima za brisanje nacionalnih elemenata, poto je nacionalno bila glavna prepreka instaliranju nacionalnog turskog, jer ako elimo isti narod onda ne mogu postojati dve nacionalne kulture, jer to biva barijera fundamentalnim razlikama u narodu i glavna prepreka trajnom osvajanju i irenjunacije osvajaa. Vjera im je sluila da istu tu bosansku naciju razbijaju na vjerske komponente, pa su se sve tri vjere udaljavale od bosanskog nacionalnog identiteta i izraavale mrnju i odbojnost prema istonacionalnom bosanskom to ih je na kraju totalno udaljilo od njihovog bosanstva. Mada su muslimani, u odnosu na pravoslavce i katolike toga nesvijesni! Dobro su jo tada Turci znali ta je prepreka neometanom vladanju, a razbijanjem bosanstva nali su podlogu u Bosni, jer su Bonjaci bili rtve nadmetanja izmeu dvije crkve. Sloili su se i u tome da je to kasnije Srbima posluilo kao dobra kola i da su, zahvaljujui gotovo istoj metodi, vladali bosanskom teritorijom i unosili srbizme. Imali su Turci veliko iskustvo jo otprije, osvajajui druge. Njima dvojici je to bilo jasno, a i nebrojeno puta prije toga razgovarali su o zbivanjima u tom istorijskom razdoblju. Turci su morali otii, da zavrimo na tome. Njih su se bili reili, a onda uzevi Bosnu, bili su nam se pribliili drugi. Austrijanci, Germani... hmmm iz358

gledalo je da se udi, a sve mu je to djelovalo nekako isprogramirano, samo nije mogao potvrditi da li je bilo od Boga. Kapetan ree kako je upravo doao najinteresantniji period za analizu formule suivota, te da se trebaju malo zadrati na tom istorijskom razdoblju. Moda se upravo tad u glavama srpskih mislilaca po prvi put rodila ideja o jugoslavenstvu, ali je trebalo vremena da se ostvari. api je rekao da je teko vjerovati kako se odmah mislilo na to ime zajednitva, ali da se ono kasnije u iznalaenju rjeenja formule suivota nametnulo. Pazi! Jedno je sigurno. Kad na jednom prostoru narod ili vie naroda ne pronalaze uspjenu formulu po kojoj bi ili napretku, onda se pojavljuje neko sa strane pokua objasniti Krivi, to api potvrdi, pa obojica zautae jer im se pribliavala jedna manja grupa boraca. Borci su u razgovoru sporo hodali, a kad se mimoioe, porunik e bacivi pogled na njih i ispraajui ih s lea pogledom: ini mi se da je Austrija isuvie lako uspostavila svoju vlast u Bosni. U nastavku ree da je Bosna bila vie predana njima nego osvojena. Pravdajui to svoje miljenje iznosio je tvrdnje: Turci su morali otii. Ali, verovali su da Bosanci ne mogu ostati samostalni kad su u njima bili izbrisali nacionalnu bosansku svest i tako razbilinaciju na verske komponente, a takvi nisu onda imali nacionalnog znanja da bi mogli upravljati samim sobom, odnosno samostalnom dravom. Znali su da nee ni znati samostalno voditi dravu, jer je u njihovom duhu bilo ukorijenjeno da umjesto njih drugi misle i za njih rjeavaju stvari. To je predugo trajalo i prodrlo dosta duboko u njihov kolektivni duh. Nemaju zbog toga snagu, jer je u njihovom kolektivnom duhu otupljen oseaj za bosanstvo poto je dugo brisano znanje o bosanstvu, odnosno nacionalnoj svesti. Otupljena je kod njih navika i uopte potreba da se neto misli u tom pravcu. Po njegovoj tvrdnji, Turci su pravoslavce mrzili vie od katolika, jer su vie ratovali protiv njih, doivjeli su poraz i zbog njih se morali povui. Takoe je tvrdio da su Turci vjerovali da e muslimanima biti mnogo lake ivjeti pod austrijskom vlau i da e biti u prednosti nad pravoslavcima. Da su ih na taj nain zatitili od Srbije i odmazde pravoslavaca u Bosni, a to je, po apiu, bilo ono glavno. Onda se opet zagledao u borce koji su proli mimo njih. Oni su gledali prema gore, u prozore jedne spavaonice, pa i njega zainteresova ta to gore vide, to ga na tren odvue s teme razgovora. Borci su gledali u prozore zgrade Drugog bataljona, upravo spavaonice u kojoj je, izmeu ostalih, boravio i Osvit Pravni.
359

 U potpunosti se slaem s tobom po tom pitanju. To je Srbiji donijelo mnogo zabrinutosti i natjeralo mislioce na razmiljanje ree Krivi. I te kako i koliko! otpuhnu api. Zato sam i hteo da se zadrimo na tome. Semenka formule suivota o kojoj govori Jovanov proklijala je jo u tom razdoblju u glavama srpskih mislilaca. Objanjenje za razumevanje daljnjih deavanja moe biti jedino ako se shvati taj period. Po njima dvojici, bosanska teritorija je morala nekome pripasti nakon turskog uinka sa nacionalnim bosanskim, pa su se zapitali zar Srbi ne bi bili glupi i ak nepoteni prema bosanskim i hrvatskim pravoslavcima da su ostavili sve to tako Germanima da prevode na svoje. Zapitali su se zar Srbi nisu trebali pokazati Austrijancima da su im bila jasna njihova posla sa Turcima kad je u pitanju Bosna. Na kraju su se zapitali zar kolonizirana Bosna nije Srbiji bila opasnost. Onda su rekli ono glavno to je Srbe kao pravoslavce zaduivalo da neto uine, a to je to je onakvo stanje govorilo da je njihova pravoslavna crkva izgubila duel sa katolikom u stoljetnim borbama za teritoriju Bosne, da je Hrvatska upravo iz tog razloga podnosila Germane, konano kao to je Bosna podnosila Turke. Po njima dvojici, to je bilo iz mrnje prema pravoslavlju i zar nije valjalo biti mudriji. Pitanje ta initi i odakle poeti, bila su vie nego krupna za Srbiju, ako se shvati njeno ondanje stanje u cjelokupnim okolnostima. Ne... Ponosan sam na srpske umove. Zaduili su nas... Srboljube! Zaduili su nas... govorio je api uzrujan nacionalnim emocijama. Borio se da ostane smiren, a od muke mu je znoj izbijao po elu. Izgledao je kao da je ugledao hrvatsku vojsku koja osvaja Bosnu sa Austrijancima na politikom elu. I Krivi je primijetio njegov bijes i stavio mu ruku na rame, upozoravajui ga da se smiri, da su tu drugi gosti. Srboljube, moram... Bogatstvo srpskog kolektivnog duha i srpske kolektivne svesti dokazivani su kroz istoriju podrhtavao je dok je govorio. Strah je izvirao iz dubina njegove podsvijesti. Bojao se da bi Srbi mogli izgubiti, pa ni sam sebe nije razumio. Iz srpskog duha u srpski slobodarski narod je ulazila velika snaga i otud su se stvarali tako veliki umovi. I zar da sad sve to bude uinjeno uzaludnim? Na ta bi srpska nacija liila? Heee... Srboljube, moe li zamisliti? Krivi ga je smirivao rijeima da su i drugi Srbi zabrinuti. Porunik se smirivao sluajui kako kapetan objanjava da je sjeme osvajaa svijeta iz Sbije ubaeno u Bosnu i kako je klica proklijavala u Bosni, a ne u Srbiji, i izrasla u biljku koju su nazvali organizacija Mlada Bosna. Nije trebalo mnogo objanjavati iz kojih
360

je sve razloga posaena da proklija tamo u Sarajevu i zbog ega su tu tadanju organizaciju sarajevskih mladih morali nazvati ba tako - Mlada Bosna kad je cilj bio jasan - da Bosne nestane. Sagovorniku je sve bilo jasno. Meutim, u nastavku objanjavanja priao je kako je biljka prerastala u snano i plodno drvo ije su ile duboko i iroko potkopavale sarajevsku zemlju, pa su se na sonim granama raali soni plodovi srpstva u Sarajevu. Poslije su na cijeloj bosanskoj zemlji izrastale itave ume takvog drvea. Bila je to tad pronaena formula po kojoj je trebalo raditi. Raditi dok se ne uspostavi srpstvo. To znai Velika Srbija. A dokle je trebalo raditi po toj formuli, vremenski se nije moglo odrediti. Genijalno. Za divljenje. Po njima dvojici, svi Slaveni bi u krajnosti trebali prihvatiti pravoslavlje da bi slavizam bio snaga. To su objasnili nesigurnou Slavena, jer su se zbog razliitosti vjere neke nacije povlaile i lijepile se uz neslavene i bivale osvajane. Iza toga zautae. Obojica su bili zamiljeni. Porunik je uranjao u ono doba kad je stvarana organizacija Mlada Bosna i provoene njene aktivnosti. Pokuavao se staviti u te okolnosti... to ivlje i to realnije... Da udie ono stanje kolektivne svijesti u Sarajevu i Bosni. Pitao se kakve su tvrdnje iznosili intelektualci, tad jo uvijek zvanino Bosanci pravoslavci, ostalim sarajevskim mladima koji nisu bili pravoslavci da bi omasovili lanstvo. Pravoslavci su oigledno imali svoje prie izmeu sebe o realnosti pokreta. A to se moglo jedino ako prihvate promjenu nacionalnog imena, da se nacionalno imenuju Srbi to je mijenjalo psiholoko - emotivnu strukturu individue i kolektiva i naravno unosilo nova programirana razmiljanja i aktivnosti. Tako se na poecima razvijala ta ideja. Onda se istovremeno smiljalo kako se odnositi sa ostalima u paralelnom ostvarivanju prethodno zamiljenog i programiranog. Interesantno je meditirati kakve su prie ostalima prezentirali? Radilo se o narodnim masama u svim strukturama drutva kako bi snaga bila ogromna. Pokret je bio istorijski i svjetski. Pokuavao se api svojim mislima nai u tom prekretnikom razdoblju i osjetiti ondanju stvarnost. Nasuprot njemu, Krivi je bio u budunosti pitajui se kako e se odvojiti stvari gore, u dravnom vrhu. Za Krivia to je bilo mnogo vanije. Njegovi pogledi su esto ili ka generalu i lanovima Predsjednitva. U jednom asu se upita da nije sluajno previe upadljivo to su se njih dvojica odvojila od ostalih sad kad su svi okupljeni oko gostiju. Uini mu se blesavo to i oni nisu dio te mase oko vrha. Jer, nisu samo njih dvojica pametni i zabrinuti Srbi. Mogli su sa tom analizom formule suivota malo i saekati. Pametnije bi bilo odmah se pridruiti grupi.

361

 Ej, o emu oni tamo priaju? Ajmo videti! ree i kao da probudi sagovornika. Hoemo prihvati api koji ga je uo iako je bio duboko u mislima. Jo malo... Da dovrimo... dodade. Oduili smo, bre! Nije pametno. Moemo i kasnije nastaviti, a nije ni lepo! E, Srboljube! Tu su jo! Nije to nita priati jednu priu u dva puta, kao u dva puta pojesti ruak ljutnu se porunik. Dobro, onda da skratimo! I api pouri ispriavi prvo svoje maloprijanje misli, pravdajui ih tvrdnjom da ako se ne razumiju aktivnosti na poecima i u doba organizacije Mlada Bosna , teko je onda razumjeti ondanje napore i biti svjestan ta initi sada. Ono mudro, to se Srbiji toliko isplatilo, je prihvatanje nacionalnog imena Srbin kod pravoslavaca u Bosni i Hrvatskoj to je i bio glavni princip revolucionarne sarajevske organizacije. A to bi u sadanjem periodu, raspadom Jugoslavije na republike, moglo da se izbrie i ponovo vrati na staro, objanjavao je. Posebno je naglasio da je vano shvatiti kako se to uspostavljalo jer je jo uvijek na djelu i, naravno, zato se tako moralo initi. Nije to ba tako jednostavno za razumijeti. Htio je da zavre s tim. Kapetan se zaudi kazanom, zbog znaaja i svakodnevnih problema, zasnovanih upravo na tome. Upita kako se muslimani Bosne stvarno ve jednom ne mogu toga dosjetiti kolektivno i pored politikog, ustavnog i kulturnog ometanja od strane Srbije i Hrvatske, i pored zabrane da se naciji vrati nacionalno ime koje joj prirodno i pripada, jer vjersko ime musliman ih realno ne vodi niemu. U svijetu i ne postoji tijelo koje radi po tom principu, ve su sve druge nacije islamske religije obuhvaene svojim nacionalnim imenom i djeluju samo u nacionalnim okvirima i interesima, i to jo uglavnom previe slabo. Ali, zbog skrivanja rijei Bonjak, pod vjerskim imenom narod upravo upija najvie srpsko i hrvatsko nacionalno i tako pojaava svau i mrnju izmeu Srbije i Hrvatske. Sad se upalo u zamku iz koje se ne izlazi i jedino oni, muslimani Bosne, mogu nacionalnim osvjeenjem izii iz zamke i izvui tako i druge. Na to api odgovori, gotovo drsko: To su od njih Turci uinili. Nisu Srbi derao se branei srpsko potenje. U stvari, uinili su to sami od sebe. Za vreme Turaka ostavljali su bosanstvo i svoje nacionalno i prihvatali ono to im je bilo postalo isto kao i u Turaka a to znai po principu vere, pa su ak po tom principu i upijali i ono nacionalno tursko to ne bi trebalo da ima nikakve veze sa verskim. Nisu hteli da budu Bosanci, ve je bilo dovoljno da su muslimani, sa duhovne osnove kao i Turci, a da bi se
362

istovremeno razlikovali od nas... Ha... Turci su muslimani! Vladaju! Okreni se u pravcu vetra! Samo nek se lake die! Tako su oni govorili sebi mislei da e tako biti doveka, pa kad su postali ispunjeni samo islamom, bolje rei arapskim i turskim duhom zaboravljali su ko su, gde su i dokle je njihovo! I onda? Reci mi ta je pravoslavcima Bosne moglo preostati? Jedino da se pripoje Srbiji! Verskoj i slavenskoj brai. A pod Austrijancima se to nije moglo uiniti. Jedino se moglo ako private nacionalno ime Srbin, odnosno da postanu Srbi. Eto, Srboljube! Niko njima nije kriv! Sami su sebi skrojili takvu sudbinu! Da su cenili sebe i svoje, ne bi danas bili u tome! Zato su prokleven i nedokazan narod... Krivi se poklopio i sluao. api mu je tako drsko odrao lekciju, kao da je Krivi kriv za sve to a samo zato to ga je iznervirao tjerajui ga da napuste priu i pridrue se ostalima i da sluaju prie o lanom jugoslavizmu. Moda ga nervira to svak nije kao on? Napasan, drzak, tvrdoglav..., pomisli Krivi da mu kae i da ga jo vie naljuti ali zbog straha od gostiju, suzdrao se. Meutim, nije mogao da mu ne kae nita: Ti kao da sve nas stavlja na njihovu stranu! Po tvom, trebamo odma, tek tako, vatiti se noa! Kao da bi oni polegali sami, pa da mi samo... Ne budi toliko tvrdoglav, apiu! Ja bi rekao da su svi nai narodi nesretni. Kao da bi onda, u ono vreme, Bonjani tako olako i masovno privatili islam da nisu bili ve izlueni dugotrajnim pritiscima dve crkve. Niti bi Turcima uspelo... api kao da se malo povrati nakon te konstatacije. Nije nita govorio nekoliko trenutaka. Objanjavali su se kakva je i kolika razlika u svijesti naroda pod nacionalnim imenom u odnosu na narod samo pod vjerskim imenom. Sloili su se i u tome da bi pravoslavci u Bosni postali samo vjerska skupina da nisu prihvatili nacionalno ime Srbin nakon to je najvei dio nacije prihvatio islam i zapostavio nacionalno a poto je veinski, dominirao bi, pa bi i katolicionda nuno zaboravljali i ostavljali nacionalno bosansko. Poto su se drali samo principa islama to upuuje da bi pravoslavci i katolici bili pod dominacijom islama. Logino. Je l tako? To je bio razlog, dodali su, onda razbijanju nacionalnog bosanskog identiteta na tri identiteta i gubljenja zajednikog nacionalnog imena koje ih je stoljeima vezivalo i dralo u cjelini. Tako su postepeno svi zaboravljali svoj identitet, a bez znanja o sebi ne moe se rukovoditi dravom kao formom nacionalnog organizovanja i sa principima po kojima nacija treba ivjeti, jer upravo dravne institucije imaju glavni zadatak ouvanja nacionalnog identiteta i primjenu svih onih mjera u pravcu ivota nacije. Nacionalno ime je pojam pod kojim se podrazumijeva sve ono zajedniko, isto za svakog pojedinca u kolektivu.
363

Ta rije, ime nacije, mora se podudarati sa nazivom teritorije na kojoj nacija ivi kako bi se to dvoje duhovno sjedinjavalo. Znai, ime nacije i ime teritorije. Tad postoji neraskidiva veza toga dvoga, a nacija dobija snagu koja izvire iz znanja o znaaju teritorije, jer bez teritorije naciji nema ivota ni opstanka... Ipak krenue. Zbog velike nestrpljivosti kapetanove, ak napravie nekoliko koraka. Prepun emocija, api uhvati kapetana Krivia za rame i povue ga: Eto ta bi se desilo da u Bosni pravoslavci nisu uzeli nacionalno ime Srbin. Ne bi bili emotivno-nacionalno vezani za Srbiju za koju su se na taj nain lepili sve vre a da se nisu morali pomerati sa mesta, odnosno od svojih ognjita. Zar bi neto vie i mogli oseati premaSrbiji? Pri tom je mislio koliko bi se poveala srpska teritorija po opisanom modelu. A plus, sad bi bili Austrijanci! Razume li to? Pa zar da sad prepustimo da Hrvati zavode Muslimane! I zato ne kajem se nimalo to smo ih zatrpali i poguili! To sve do sada uinjeno, Hrvati nam razbijaju! A decenije i decenije borbe... Generacije i generacije su istrajale... Pa da mi pokleknemo... Hmm.. Hmm.. brektao je api. Nije ovo to imamo ostvareno preko noi da bi se lako ispustilo dodade, jo ljutit. Narod u Bosni i Hercegovini bi se germanizirao. Austrijance je trebalo oterati to pre. A Srbiji se urilo, razume se ree, poto su se opet za nekoliko koraka pomakli prema grupi. Dolo je do atentata ree Krivi tek da bi presjekao kolegu. Njemu se stvarno urilo i htio je da tu zavre razgovor, barem dok se ociri ne raziu. Razumljivo je da e mu kolege zamjeriti i prebacivati to nije skupa s njima. Idemo, bre! Nenormalno je... Nisu ti ljudi ovde svaki dan. Samo jo dva minuta. Nee oni jo... Kud si navalio? Ovo je svetska istorija, Srboljube! ljutio se jednako api. Iza toga Kriviu postade jasno da e biti primoran ostati tu sve dok api ne kae sam da je sve ispriao. A koliko se o tome moe priati?! Razmiljao je da ipak krene, no odusta. api je ponovio nekoliko stvari o kojima su ve priali. Zatim unu na koljena, uze jedan kameni sa betona i njime nacrta kartu Bosne, Srbije i Hrvatske. Nije bila ba dobra, ali moglo se razumjeti o emu se radi jer princip je bio vaan a ne neto drugo. Krivi ga je gledao odozgo. Gledaj u ovu kartu! U ove tri predstavljene teritorije! pogleda u Krivia. Pogledaj u ove granice. Zar su realne? i opet pogleda u svoj crte govorei: Za mene ove postojee granice ne vae, nisu ni realne jer ako zamislimo da odozgo gledamo u narod, na sve tri teritorije, vidimo dva nacionalna identiteta a samo nacionalnom identitetu pripada drava i teritorija. Logino. Je l tako?! Samo
364

svojstva nacionalnog zahtevaju teritoriju. Stvari su jasne da ih ne objanjavam. Vraam se. Dakle, imamo dva nacionalna identiteta, srpski i hrvatski u kom je srpski puno vei i muslimane koji su sad nacionalno obojeni vie kao Srbi nego kao Hrvati. Je li tako? Znai vidimo Veliku Srbiju i siunu Hrvatsku koja takva ne moe ni biti drava, ali ne vidim jasno razgranienje. Slae li se? opet die pogled ka Kriviu, gledajui ga u oi: Narod odluuje svojom snagom... Njegova svest... Je l tako? Opet baci pogled na ono to je nazvao teritorijama tri republike, pa kao da gleda narod u njima. Koji je vie? Koji? Srba ili Hrvata! gledao je api u nacrtano, a s njim i Krivi. ije teritorije bi trebalo biti najvie? Sad se vide plodovi semenke organizacije Mlada Bosna i mudrost srbijanske politike posavetovane i podravane od strane svetskih osvajaa Francuza i Engleza. ta Hrvati misle, kuda e ii granica izmeu Srbije i Hrvatske?... Hmmm... Kako na tako neto mogu i pomiljati? A vidi li aica ih je! Pogotovo kad znaju da smo muslimane vie od njih nacionalno obojili! Ako ne uspeju sad za ovo malo vremena zavesti muslimane. Oni bi da drugi za njih urade posao! Da Zapad zavede muslimane da budu za Hrvate! Hmm... hmmm... brektao je podiui se. Bacio je kameni iz ruke i stao. Ko ima vie interesa da ouva ovu zajednicu? Ko? Kriviu, mi ili oni?... Ko? Ha?... Pa vele ne treba ubijati!... Ma, mamicu im! Trebaju oni upamtiti ko su Srbi! Oni to stvarno izgleda jo ne znaju! Misle da se pravoslavni svet gui u krizi i neimatini, da je propao sistem koji su hteli... Kurve! Kolonizatori nisu poteni, gledaju svoja posla, kae tebi tvoj Srboljub. Ali, kad ni mi nismo pametni ni poteni. I na to se rauna, i na la jugoslavizma. Iskrviemo se zbog toga to smo glupi, istrijebiemo se i niko nam nije kriv. Opet napravie dva-tri koraka i zastadoe. Ovog puta Krivi je zastao, elei da neto kae i pogled zaustavi na koleginim brkovima: Hrvatima zajednitvo upravo zbog toga i smeta. Ne udi se, bre! U ovakvim stvarima nikad nije bilo morala. Mi Srbi smo mnogobrojniji i zato to nas je vie mogli smo Muslimane pre prevesti na srpstvo nego oni na hrvatstvo. To je pravilo dejstva i samih emocija. Preovladuju snanije emocije, te obuzimaju... Je li tako? Eto, malopre smo priali zbog ega su borci doli u kasarnu. Na dravnoj teritoriji. U narodu. Ista je stvar. Samo kad je narod svestan toga to hoe, kao to je na srpski. Ali naalost, i Hrvati su svesni. A Muslimani, koliko su ve dugo okrueni njima i naima. Ve predugo. Potpuno nesvesno, upijali su nae i njihovo u svoj kolektivni duh. Je li tako? upita i ne ekajui odgovor nastavi:
365

 Rekao si da mi zamislimo kao da gledamo narod. Rekao si da teritorija Srba i Hrvata nije razgraniena, jer postojee granice ne vrede. One su samo improvizirane dok se ne vidi na koju e stranu prevagnuti Muslimani. Koliko njih na jednu, a koliko na drugu stranu. Jesam potvrdi api. E, sad mi reci, poto ve priamo o tome, i znamo kakvu kolektivnu svest mogu imati pod verskim imenom, zar tu treba da je neto nejasno i nelogino? Sve ovo to se deava s njima... da ih Hrvati zavode... Da je sada s nama ovde u razgovoru jedan Hrvat, zar ne bi rekao da im inimo isto? Bi. Zbog ega te onda ta stvar toliko nervira? Evo zbog ega. Po formuli suivota u Jugoslaviji, jedino su Muslimani majmuni. A njima ova zajednica ne smeta. Hrvati nisu, a njima smeta. Zbog toga mi Hrvati dodatno smetaju. Udarimo slono po Hrvatima i napravimo od njih majmune vee od Muslimana. Da shvate... Muslimanima ne smeta zato to nisu svesni... Pa upravo zato. Zbog Hrvatskih namera bie prisiljeni da postanu svesni. Razumee celu stvar. Morae... Opet krenue nekoliko koraka i opet zastadoe. Kao da nisu mogli od uzbuenja i napetosti progovoriti nijednu jedinu rije u hodu, pa im je bilo potrebno da zastanu. Jovanov je rekao da formula suivota tera na zajednitvo, a ja potvrujem da tera na zajednitvo i na rat. Kao i oduvek... izree porunik. Njegova je morala ostati zadnja. Krenue. Ovog puta bez zastajanja i napokon se pridruie grupi. Bio je ponedjeljak ujutro. Ociri su jo pristizali na posao. U kasarni se jo osjeao subotnji dah prisustva generala i lanova Predsjednitva. Nekako samo od sebe Osvitu Pravniu, koji je bio na kapiji, nametalo se pitanje pravog razloga njihovog dolaska. Primijetio je da se meu vojnicima aputalo o tome tokom itave nedjelje. Gore, na drugom spratu zgrade Komande, u kancelariji bezbjednosti, dvojica saradnika zastadoe izmeu stolova, poto se major obratio svom zamjeniku. Ne odmah zapoe major uzimajui sa stola svoju torbu koju je maloas, po ulasku u kancelariju, spustio na sto. Gledao je starijeg vodnika, a mislima bio u komandantovom kabinetu. Moda i malo kasnije. Bie ti najjednostavnije dok se nalazi na jutarnjoj smjeni da mu lino ode na kapiju. Kao to i sam vidi, ovog starog komandira
366

nema jo. Neto nam se jo ne vraa. Iz Bosne je, a nalazi se po izvetaju u Hrvatskoj u bolnici?! Bio je bolestan. Ne znam ta bi sad moglo biti s njim stariji vodnik je glumio da je zauen vie nego to je uistinu bio, jer je bilo jo vojnika hrvatske nacionalnosti koji su bili uplaeni nakon onog to se desilo u skladitu opreme. I ne samo vojnika. Bilo je i ocira. Meutim, o tome se utalo. Uostalom, mislio je vodnik, i major je to morao primijetiti. Jo je? upita major aludirajui na to da je komandir jo bolestan, a osjeao je da nije tako i da bi on mogao o njima svata ispriati u svom kraju. I major je glumio naivnost. Kao da je bilo teko dokuiti ta Marinko i oni njegovi tamo ine. Dobili smo od bolnice i drugu poiljku. Kod komandanta je, u njegovom uredu ree. Ah... Nisam za to znao zaudi se stariji vodnik. Tu prestadoe, jer major vie nije elio priati o tome. A i zbog ega da se sad njih dvojica tu lau, kad je bio vie nego siguran da stariji vodnik nikad nee rei ono to stvarno misli. U tim momentima nije htio ni razmiljati o tome. Mislio je o mnogo vanijoj stvari i urilo mu se da krene. Krivi i api su bili otkriveni. ekalo se samo da dou na posao, a njegovom zamjeniku Maaru trebalo bi biti jasno da Hrvati nemaju anse mutiti koliko to mogu Srbi. Stariji vodnik nije znao da su ubice otkrivene, niti je znao ta se inilo na otkrivanju za vrijeme ruka. To je majoru bilo mnogo vanije, pa iskrenost njegovog zamjenika, u koju je sumnjao, nije ga previe ni nervirala. Vojnik Pravni postaje komandir od srede ujutro. Odredio sam ga iz tog razloga to se ovaj jo nije vratio i to je Pravni to zasluio. Hou da ga nagradim, a ovoga drugog da kaznim. Dakle, njegovo radno mesto je u prijavnici. Od srede ujutro naglasi jo jednom. Odjednom mu kroz glavu prostruji misao da su ona dvojica ve mogli biti privedeni u komandantov kabinet. U tom trenu dok je stajao s mislima u kabinetu, starijem vodniku se inilo da je to bilo sve to mu je major imao rei. Jo neto nastavi major, poto su mu se misli vratile pitao me je da ide kui. Odobrio sam mu 10 dana. Ujutro, u sledei ponedeljak, dobie dozvolu i troak. Dodao je jo da novi komandir, Osvit Pravni sam sebi nae zamjenu za kapiju i zamjenu za prijavnicu za vrijeme odsustva. U redu, razumeo sam ree stariji vodnik razmiljajui zato je major ba tako odluio, prvi put do sada.

367

 Idem, moda me ekaju rekao je major ne objanjavajui ni ko ga ni gdje eka i izie iz kancelarije. Stariji vodnik prie telefonu, podie slualicu i porui kafu. Spusti slualicu i pomisli kako je major prije bio drugaiji. Sada ode bez rijei. Jue, cijelo popodne, njih trojica najodgovornijih ocira u kasarni, presluavali su zasebno ta je svaki od ocira govorio od ruka do kraja sveanosti. Pravili su novi plan. Sa snimljenim materijalima je trebalo u Skoplje, u Generaltab. Iz snimljenog se moglo zakljuiti da su mnogi ociri Srbi u toj sveanosti vidjeli veliku mudrost i da drugaije nije trebalo. Ociri Hrvati su vidjeli jedino rjeenje u odvajanju. Ociri Muslimani nisu mogli razumjeti kako to da se o ubijenima nije rekla ni jedna jedina rije. Oni na svoje kolektivno nacionalno nisu ni pomiljali iz tog razloga to ih njihovo nacionalno kolektivno upuuje na vjeru koja ima ime identino s imenom nacije. Ambijent je bio takav da im je ak sopstvena vjera bila mrska, a to je na neki nain inilo da je i nacija nejasna i stoga povrinski odvratna. Drugi razlog je bio to je za njih bilo komplikovano razumjeti kako je to izmeu Srba i Hrvata prenaglaavan nacionalni identitet, a to se dojmilo ponekad moda i vie kao sukob dvije crkve. A ak mnogi ociri Muslimani nisu ni mislili da je Heri bio Hrvat. To je u najkraem bilo ono to su zakljuila trojica najodgovornijih ocira. Najizraenije kod ocira Muslimana je bilo to se nekoliko njih samo zabrinuto zapitalo ta da uine za sebe i svoje obitelji ako neto jo loije krene... Pod pratnjom njima nepoznatih ljudi Krivi i api bijahu uvedeni u komandantov ured. Pratnja odmah izie. Privedenima je postalo jasno da su uhvaeni. Shvatili su to jo na ulaznim vratima kad su ih nepoznata lica spojila. No, bilo im je nejasno kako su otkriveni. Nekoliko prvih trenutaka u uredu je vladala tiina ispunjena samo ispitivakim pogledima. Trojica najodgovornijih i dalje su sjedila udobno zavaljena u foteljama. Privedeni su stajali koji metar udaljeni od vrata. U tom uzbudljivom miru pogledi su bivali sve zagonetniji. Puni iekivanja. Oekivalo se da komandant uzme rije i sve ee su bacali poglede na njega. Pokorno utanje i pokorni stav apia u Kriviu su izazivali bijes. Pitao se gdje mu je sad, kad treba, ona pamet i onolika hrabrost. Sada mu rat nije izgledao tako blizu. Major se die iz fotelje. Uini dva koraka prema privedenim i pogleda ih otrim pogledom, to apia gotovo obori s nogu. Sjeao se i onih rasprava s njima kad mu se api uplitao u posao.
368

Nae komandovanje ne valja?! Ni sa vrha naa unutranja politika?! Ovaj na komandant, svako bi mu dao petnaest godina vie nego to ima, ni on ne brine o srpstvu?! ulo se disanje sviju. Ako ne mislite da je tako, onda sigurno mislite da je glup! Opet utanje, a onda se api okrenu prema Kriviu: Ne seam se da l sam ti rekao, ali pre nekoliko dana slutio sam prepirku. Nisam znao da to znai da emo biti otkriveni, ali samjasno vidio ovu sliku ovde. Ne prepire se ti ni s kim! Ti sada kao kuja uti! drsko mu uzvrati Krivi i bijesno ga pogleda. Pria jest ozbiljna, meutim, preduga je da bi se tako nervirali progovori pukovnik Damjanovi diui se iz fotelje, ne dozvoljavajui kapetanu da jo ta izgovori. Otkaite pitolje! Nisu vam vie potrebni! Dovoljno ste ih imali! zapovjedi pukovnik i stade pored majora. apieve oi se irom otvorie, kao da pred sobom vidje neto strano, ogromno. I pored toga to mu je Krivi maloprije odbrusio, nije se mogao strpiti da mu ne kae ta misli: Odma, kad su se delili u restoranu, vidio sam neto udno u tome, al i zastade gledajui onu masku na Krivievom licu koja mu ree koliko ga mrsko gleda. U tom asu i komandant ustade. Izgledao je ljut, ali je bio strpljiv. Poite i povedite mudrace za mnom, da svi skupa ujemo njihovu analizu formule suivota obrati se komandant svom zamjeniku i majoru, i prvi izie na vrata. Kao da samo vas dvojica, pored svih 12 miliona Srba razumete ovo stanje u zemlji. Evo, sad ete moi razumeti ta je rezultat vaeg posla i ta o ovome misle ostali ociri u kasarni govorio je potpukovnik dok su izlazili i hodnikom se uputili prema prostoriji u kojoj su se jo nalazili svi ureaji. Naravno, oni su odradili svoj posao i morali biti vraeni u Skoplje.

369

Glava III

Osvitu Pravniu je sedmica protekla dosta brzo. Posebno mu je bilo interesantno od srijede. Za prodavaicu Jelenu on je jednostavno nestao. Nije ga vidjela ve tri dana i Osvit je pretpostavljao da ga trai. Bila je subota popodne. Vojnici koje je te subote sljedovao izlazak ugrad, stajali su na pisti u stroju. Deurni ocir itao je imena lokala u koje je vojnicima zabranjen ulaz i ostala pravila za ponaanje u gradu. To je bio dio ceremonijala pred svaki grupni izlazak u grad. Blizu deurnog ocira stajao je Osvit, sluao ga ali razmiljao o kako e kad navrati u Kafanicu, meu svima diskretno objasniti Jeleni da nije vie na kapiji i da ga zato ne vidi poto je sad prebaen kao komandir u prijavnicu. Brzo je smislio scenu kako e samo ako tamo nae Dau. Pozvae ga za ank ako bude sjedio za nekim stolomi sve to navodno priati njemu kad Jelena bude tu i bude sluala. Kao i svaki put, zaljubljena Jelena ega svojim zaarenim pogledom strasno ljubiti. Na kraju obraanja, deurni ocir vojnicima pokaza rukom na Osvita Pravnia i objasni im da je on zaduen da patrolira po gradu. Bilo je to Osvitovo prvo patroliranje, nesumnjivo teka i odgovorna nova dunost. Pijani Dao i drugi gosti koji su sjedili dalje od anka Jeleni nisu predstavljali opasnost i ona svom ljubavniku dade znak da malo saeka dok mu pripremi pisamce i stavi u ibicu. Dao je bio popio i sporo shvatao ta mu je Osvit ispriao, no u jednom trenu mu pade na um da poznaje dvojicu ofera koji voze za Sarajevo ba u ponedjeljak ujutro, pa predloi Osvitu da putuje s njima umjesto da ide vozom. Iako s rezervom, jer nije znao koliko moe vjerovati pijanom ovjeku, Osvit pristade mislei na to da je Salko bio iz Sarajeva. Ve se vidio u kui njegovih roditelja i suosjeao s njihovom boli. Tamo dalje, Jelena je sjedila i pisala pisamce. Jo koji tren Osvit i Dao su priali o protekloj vojnikoj sveanosti, pa se Osvit die, pozdravi i poe. im je malo odmakao, proitao je pisamce. Osim to mu je estitala na novoj dunosti, polaskala mu je da je domiljat i da je razumjela razlog njegovog razgovora sa Daom. Poeljela mu je sretan put i izrazila elju za sastankom im se vrati. Bili su rani jutarnji sati. Obuzimalo ga je uzbuenje zbog probuenog osjeaja bosanstva kojeg nije razumijevao. S druge strane, neto mu je optereavalo
370

razum. Umjesto prijatne slobode koju je oekivao ovdje, teret koji ga je pritiskao bio je vei nego u kasarni. Naravno, nije bio svjestan toga da su se u Bosni susretale i proimale kolektivne emocije srbo - hrvatske pokretane njihovim nacionalnim kolektivnim duhom koji je opet potican iz izvora njihove kolektivne nacionalne svijesti usklaene sa njihovim namjerama prema Bosni, kojoj se bliio kraj postojanja. Lijepo su putovali, a on je dobar dio puta prespavao dok su se Milo i Zvonko smjenijvali za volanom. Zaustavie se ispred jedne kafane. Milo okrenu klju i motor auta se ugasi. Ovde se svaki put navratimo. Rade dve lepe ree osmjehujui se. Priao je ekavski sa svojim makedonskim naglaskom. Pogleda nazad u Osvita, pa sva trojica izioe iz auta i uoe u kafanu. Dok su sjedali za sto jedan od njih dvojice ree da bi trebali na glavnoj stanici biti za otprilike sat vremena. Zahvaljujui im, Osvit ree da ne ure zbog njega, da bi on ionako volio nai to vie svijeta na autobuskoj stanici. Ne brini! Tamo ne moe biti sam. Na stanici u velikom gradu nikad nije prazno ree Zvonko, a Milo dodade da njih dvojica nee imati puno vremena, da e odmah morati prvo po kamion, pa onda u tvornicu na utovar robe. Priali su o tome kako izmeu Makedonije i Bosne postoji velika trgovaka razmjena, te da je zajednitvo te dvije republike od velikog znaaja a da se Osvit ni u jednom jedinom momentu nije pitao zato mu o tome priaju i pitao se primijeuju li moda da te srvari njega, tako mladog, mnogo ne zanimaju?. Nisu se ni bili prevarili onda kad su mu rekli da e otprilike za jedan sat biti na glavnoj stanici. Osvit se pripremao da izie iz njihovog auta i bacao je ve poglede po stanici gledajui koga e zatei tamo. Znao je da e kad oni umaknu autom, ostati sam i okruen nepoznatima. Eto, bolje i bre nismo nikako mogli. Uglavnom, stigli smo zdravi Milo e. Oh, dobro je! Prezadovoljan sam. Hvala vam puno! Mnogo mi je ljepe bilo s vama dvojicom u autu nego da sam se tiskao po vozu. Auto nisu ni gasili, ve su samo izili napolje da se sa Osvitom pozdrave. Zastadoe malo ispred motora auta ije se brujanje ulo. Milo samo isprui ruku za pozdrav. Vojniino, onda videt emo se u Poljanici kad se vrati! Svakako... Svakako... Osvit ih isprati pogledom. Istovremeno, oni su komentarisali kako je Dao naizgled lud od alkohola, ali ipak vrlo mudar i vrsto opredijeljen za istonu crkvu, jer svaki Bosanac je vaan i treba pridobiti srce svakog od njih a i ovi sa
371

zapada ine isto i ne prekidaju. Zar afera u Bosanskoj Krajini nije najvie nadmetanje na pridobijanju, samo to je na visokom nivou!? I vano je ta e biti i ta e Osvit ponijeti u sebi kad se bude vraao. Imaju u kasarni oni koji rade na tom da ispituju... U redu je. Sad sam sam, pomisli Osvit i uputi se ka zgradi stanice. im ue ugleda informacije i pri pomisli da mora kupiti kartu, uhvati se za dep da izvue novac. Obuze ga panika da mu nisu sluajno knjiica ili novac iskliznuli iz depa dok je spavao u autu. A Makedonci su ve bili daleko. Srea. Sve mi je tu. Brojao je novac. Sve to je ponio iz kasarne bilo je tu. Makedonci mu nisu dozvolili da troi dok je bio s njima. Gospoa na informacijama mu je objanjavala da je autobus koji vozi za Biha krenuo prije dvadeset minuta i da sljedei polazi u 14 sati. Osvit se uhvati za glavu. Mogli smo stii da smo znali, izusti i ako nije elio. Imalo je est sati ekanja i on se tu pred oima gospoe pitao ta da radi. Moram li rezervisati kartu za taj u 14 sati? Ne mora, a moe! U redu, kupit u poslije ree Osvit i izmae se sa altera. Iza njega su ve bile pridole dvije osobe. Bio je zbunjen i bijesan i nije znao ta da radi dotle, kad se sjeti Salkinih roditelja, pa potrai adresu u depu. Doeka da se obje osobe sklone sa altera pa opet prie sa adresom u ruci da pita kako i kojim autobusom moe do njih. Autobus je ve bio visoko, a jo se penjao. Neobini prizor inio je Osvita uzbuenim. Prvi put je s tolike visine gledao jedan grad tako lijep i tako velik. Divan pregled i divan pogled odozgo... Poto je iziao iz autobusa, zastade malo razgledajui. Vidio je da dolje na ulicama grada sve vrvi. Automobili, pjeaci... Onda odlui se i krenu navie onako kako su ga brojevi na kuama upuivali. Poslije nekih stotinjak metara stade pred metalnom kapijom obojenom u zeleno. Broj je govorio da je upravo to kua koju trai. Iza kapije se prostiralo dvorite osrednje veliine i velika bijela kua. Bilo je oko devet sati kad Osvit otvori mala vrata kapije i ue u dvorite. Pomisao kako e njima biti kad ugledaju njega u vojnikoj uniformi, pobudi u njemu neto straha, no, neto snano, jae od svakog straha i svake strepnje, podignu mu ruku i pritisnu zvonce. Selma se tek okupala i sreivala je kupatilo iza sebe, a njena majka je upravo podizala vrelu vodu sa elektrinog poreta da zaspe kafu, kad se zvonce oglasilo. Ona vrati erpu s vodom na elektrini poret, baci maramu na glavu i poe brzo ka vratima. I Selma pojuri iz kupatila, kose umotane u runik. Devada prva doe do vrata i otvori.

372

Osvitove oi ugledae plavu smorenu enu koja u isti tren namaknu rub marame na lice, podignu obrve i briznu u gotovo histerian pla. Nije izdrala. Bilo je to upravo ono ega se i plaio, ali nije ni pomislio da e na njenoj glavi vidjeti maramu. Za njega to bi znak koliko je duboka njena tuga i pogoen time izgubi svaku rije i svaki pokret. Mijeala su se osjeanja i sumnje i pitao se postoji li iko kome je jasno ta se to zaista deavalo i ta je to dovelo do traginog zavretka. One nisu znale da je Osvit upravo vojnik koji je sa Salkom proveo njegovu zadnju no u ivotu i da je samo jedno udo da se i on nije naao s Salkom tog trenutka u skladitu opreme... Iza uplakane majke proviri Selma, provue se iza nje i izie vani, na stepenice. I iz njenih krupnih oiju prelijevale su se suze, ali je bila vra. Isprui vojniku ruku. Selma, Salkina sestra ree ona, neto joj je ve reklo da je to vojniki drug njenog brata i to bjehu prve rijei. Osvit Pravni. Sluim u Poljanici i... htio je jo rei da je bio Salkin drug, ali ga Selma prekinu: Razumijemo. Hajde, ui unutra... Sjedali su u salon. One su bile iznenaene posjetom i time da ih se neko iz kasarne sjetio, a veliki problemi u drutvu, posebno krajika afera je bila aktuelna i inila da je njihova drama za ostali svijet iz naselja bila umanjena. Nekoliko minuta poslije vojnik se predstavio, a onda ispriao pod kakvim okolnostima je doao i zato je elio da ih vidi. Kad sam te vidjela na vratima, kao da mi je sve bilo reeno ree Selma i opet uuta. Ta duboka utnja njih dviju puno mu je govorila i bila mu razumljiva. U stvari, svojom posjetom ih je vratio na poetak drame i one momente koji su im bili najgori. Znao je da im je pobudio bolna sjeanja pa ree: Pokvario sam vam dan. Nije mi to bila namjera, ve sam elio, kad sam ve tu, da vas upoznam i moda neto razumijemo, da moda pokuamo rasvijetliti stvar. Ma, to se nikada nee otkriti! Devada e, a pomislila je suprotno. Kao da je u njoj sijevnulo nekoliko iskrica nade, jer, pomislila je, sve one prie koje su dole do nje, sva ona nagaanja, moda e sada konano dobiti svoj oblik i napokon e saznati istinu. Moda e se posebno pokazati ispravnim prie njenih prijateljica Hrvatica i moi e dokazati muu, ali i keri, da je bila u pravu, jer su upravo njene prijateljice Hrvatice to crnje prikazivale sluaj i otvoreno pokazivale mrnju prema Armiji. Nije znala zato im je vjerovala. Moda
373

zato to je tako eljela iz dubine due i iz ljubavi prema svom sinu i da ne bude kako je sam sebi kriv, niti da je bio nepaljiv pa ga je snala smrt. eljela je da je neko bio bolestan od ljubomore na njegovu ljepotu i uspjehe kod djevojaka pa je to uinio. Zbog toga je Devada nesvjesno prieljkivala da bude tako i njena intuicija joj je govorila da je tako. Da ne bi gubili vrijeme u utnji, vojnik poslije krae pauze preuze: Ja sam istovremeno pod dva dojma. Jedan je da se zna ta je bilo, a drugi da nikom nije jasno ta je bilo. A njih trojica mrtvi. Kad razmiljam o tome, as mi je hladno, as vrue. U kasarni gledam mnoga lica i mislim da znaju, itam na njima da znaju i onda se pitam imaju li ba svi razloga da ute ako znaju. Eto, u meni se nekako kose i sukobljavaju te dvije logike. udno je to! A jo je udnije ta je, u stvari, to to me tjera da traim istinu. Ovo mi se prvi put u ivotu deava. Moda i zato to se odmah u kasarni o tome prestalo priati, a nije logino da bude tako... Eto, da li vas dvije razumijete ta se to desilo u Krajini? A bura jo traje! Sam dravni vrh je potresen! Zbog jedne rme! udno, zar ne? Meutim, vojska je neto drugo. Tu bi stvari trebale biti iste, tako barem svi kau. Ma, vie niko iv nije ko to je bio prije! To se ovdje svaki dan sve vie uoava ree Selma. Njena majka je utala. Nadala se da e neto posebno uti, ali je shvatala da ni vojnik ne zna mnogo vie od ostalih, pa se zamislila. Osvit je, pak, elio da im da do znanja da on nije bilo koji vojnik iz kasarne, pa im je ispriao o svom zadnjem susretu sa Salkom, zadnje trenutke njegovog ivota koje su oni proveli skupa. Njih dvije shvatie da je Osvit Salki znaio mnogo. Selma se die i ode u kuhinju, a majka poe priati kako nikome nije teko kao njoj i da je stoga niko i ne moe razumijeti potpuno. Desetak minuta kasnije na sto stigoe kafa i kolai. Miris kafe inio je ambijent podnoljivijim. Morao je postojati neki veliki razlog da se to desi i uvijek u vie drati da je bilo tako, a ne samo nesrea! zakljui Devada i opet zauta. Razmiljala je o tome kako se i prije Salkine smrti izmeu nje i njenog mua poela javljati neka netrpeljivost i mrnja s kojom su ustajali i s kojom su lijegali. Nije sebi mogla objasniti odakle je to dolazilo, i inilo joj se da su oboje tako htjeli. Moda nas je Bog zbog toga kaznio oboje! I vjeru smo bili zapustili! Ko najvei nevjernici! Nije ni udo to nam se ejtan podvukao pod kou. Samo, moj sin je platio nae grijehe..., razgovarala je sama sa sobom. Sjeala se kako je izmeu nje i mua iznenada dolazilo do svaa i one su ih udaljavale jedno od drugog. Moda na poetku i nije bilo nekog razloga, ali poslije jest. Sami smo stvarali takav ambijent. Sigurno je i Sulejman to primjeivao, ali nikad o tome
374

nismo otvoreno razgovarali. Nikad jedno drugom priznali ta primjeemo. Da jesmo, moda bi nestalo osjeaja mrnje i moda se sa Salkom ne bi desilo ta se desilo... Namicala je rub marame na lice. Iako se oko toga vie nisu prepirali, miljenja oko pogibije sina bila su im podijeljena. Sulejman je vjerovao da je bila nesrea. Iz njegovih pria je shvatala da ga je u to uvjeravao i Nenad Peri i bilo joj je teko u srcu i dui. Moj mu vjeruje da je bio nesretan sluaj! Vjeruje Nenadu Periu ko da Nenad moe znati! Nije bio tamo ko ni mi! Eto, ti si bio pa ne zna! obrati se Devada Osvitu, a on upita ko je taj Nenad. Selma mu objasni, pa se blago obrati majci: Mama, ne poinji sad o tome! uti! Kako je meni to samo ja znam i znam ta u rei! Mama, shvati, ni one Hrvatice nisu bile tamo, a ti vie vjeruje njima. To oca jednako nervira kao to i tebe nervira to otac vjeruje Nenadu Periu. Ne vjerujem ja nikome! Ja vjerujem sebi i onome to mi govori moja dua i moja pamet! Znam, mama, znam... Ja sam bila izmeu vas dvoje i gledala sve... Dosta mi je vie toga! Ne razumijem iz kojih razloga te Hrvatice tebi priaju tako, a Nenad ocu onako! Samo da stvaraju svau izmeu vas dvoje! I ne kaem ja samo za tebe! I za oca vrijedi isto! One nikad kao sad nisu naglaavale da su Hrvatice! Osvit je sluao i pitao se zar im i to treba pored toliko tuge. Bi mu ih ao i bi mu neugodno. Uplai se da tako ne nastave pred njim, pa ree kako se drugovi ne biraju po tome to hoe da druguju, nego da se u svakom nalazi neto to druge ljude vie ili manje privlai, to ih sjedinjuje ili razdvaja. Od prvog susreta sa Salkom bilo je neto to nas je pribliilo jednog drugom i tako je bilo do kraja objanjavao je. Sinko! Isti smo narod, vee nas dosta toga! Oh, kako ovjek zna biti blesav! Nita ne zna dok ga zlo ne snae! Selma je poeljela priati o ljubavi izmeu Sonite i njenog brata, ali zbog majinih suza koje potekoe niz obraze, odustade, jer smrt glavnog glumca njene namjeravane prie je bila prava pravcata stvarnost. Od Salkinog pogreba Sonita nije dolazila. Niko joj nije zamjerio, to je bilo i razumljivo. Osvit pomisli da je vrijeme da krene. Pogleda na sat. Otkucavalo je deset sati i on se podignu govorei da je vrijeme da ide na stanicu. Zar bi ti otio, a da te moj Sulejman ne vidi! ta bi reko nama dvjema to mu nismo javile? Devada e. Osvit joj objasni da mora stii na autobus.
375

 Nee kasniti, ne brini! Neko e te odbaciti ako ne mogne moj mu, a sad u ja njega zvati na poso! Sjedi, Osvite! ree Selma. Devada je ve bila kod telefona i nije bilo smisla da sad ode, pa ponovo sjede. Ako nije mnogo daleko mogli smo otii do groblja dok va mu ne doe. Moda u odmah trebati i krenuti! predloi Osvit Devadi im se ona vratila. Kako da ne! Odoh ja do Bee, ako ga naem kod kue. Znam da ove sedmice ne radi. Ni u njegovoj rmi nije dobro govorila je ona izlazei. im ona izie, Selma poe priati Osvitu o stalnim svaama roditelja, pogotovo kad govore o Salkinoj smrti. Htjela je da pojasni situaciju i na neki nain stavi doznanje i ta je razlog maloprijanje prepirke s majkom. uo si maloprije! Teko je trpjeti te njihove neprekidne svae i rasprave, a ni zbog ega. Ponekad sam imala dojam da e se rastati. A poelo je i prije nego to e Salko u vojsku i nije prestajalo. Sve to nije bilo toliko teko dok nismo dobili pismo od Salke da je u zatvoru. Tu prekide pa odjuri u svoju sobu i vrati se sa pismom u ruci. Prui ga Osvitu. Eto, to je to njegovo pismo. Samo adresa na koverti nije njegov rukopis. Mogu li proitati? Pa zato sam ga i donijela! On poe oima prelaziti po napisanim redovima, a Selma je sjedila elei jo dosta toga da mu kae dok se mati ne vrati. Oekivala je da e se svaki as pojaviti na vratima. Eto, vidi! Ni njemu nije bilo jasno otkud tako stroga kazna. Ovo je pisano iz pritvora prije nego to su ga odvezli u Skoplje. U pravi, pravcati zatvor za vojna lica prokomentarisa Osvit vraajui pismo u kovertu i nastavi drei kovertu u ruci: Sjeam se kad je komandant strogim i prijeteim glasom proitao naredbu o kazni, da sam i ja u stroju podrhtavao od straha. A mogu zamisliti kako je tek bilo njemu! Cijela kasarna je bila postrojena na pisti. Jedinica u kojoj sam ja bio bila je postrojena krajnje lijevo od govornice i prva s elne strane, pa sam pratio Salku kad je silazio s bine u pratnji dvojice. Proao je stazom nedaleko od nas i vidio sam da su mu cipele bile bez pertli. Ni u hlaama nije imao kaia, pa su mu bile sputene i mlatarale oko njega. Odlazio je oborena pogleda, kao da se stidio, a oigledno je bio utuen. Ili su stazom s prednje strane zgrade u kojoj je spavaonica gdje smo spavali. Na uglu su okrenuli lijevo i spustili niz jednu stranicu.

376

Tad sam ga izgubio iz vida. Trebalo je da proe dva mjeseca da ga ponovo vidim zavri Osvit, a Selma ostade jo nekoliko trenutaka bez rijei. Iz Osvitove prie stvarala je sebi slike. Onda zabrinuto klimnu glavom da je htjela rei eto ta mu se u ivotu dogodilo, pa poe: To pismo u tvojoj ruci samo je pogoralo odnose meu njima. Ponekad bi to ilo tako daleko da sam morala u suzama otrati u svoju sobu! Zamisli kako je bilo! Bila sam rastrzana izmeu njih dvoje! Ta, oboje su mi roditelji! Opet zauta. Pitala se ta je to razaralo obiteljsku slogu i mir. Istovremeno, Osvit se pokuavao sjetiti da li mu je Salko priao ta o tim problemima kod kue. Zna da mu je jednom neto ukratko rekao, ali da on nije shvatio na ta Salko aludira. Moe zamisliti do koje granice je to ilo kad su se znali svaati pred tim Nenadom Periem i iznositi sav prljav ve pred njega... ini mi se da mama, dok je jo radila, posebno tada, a ini mi se i kasnije... Ma, svaki put kad je due bivala s nekom od onih prijateljica Hrvatica, otac je bivao gori. Majka mu je govorila da ga na to potie niko drugi nego Nenad, a on njoj da ona pria iz glave svojih prijateljica, a ne iz svoje... Moda je otac, ne znajui ta da uradi, o tome priao s Nenadom. Moda je oekivao pomo, savjet. Meni je znao rei: eri, poludila je! Ja ne znam ta u. Ona me nikad nije ni upitala za miljenje i moja neutralnost se topila i postajala sam blia ocu. Jednostavno, ona je pretjerivala. Ona opet uuta i zamisli se. Osvit je vidio u njenim oima suze. A ona je razmiljala da li bi trebala rei i za svoju vezu sa potarom Zdravkom. To joj se inilo nekako prljavo i ta bi Osvit pomislio o njoj i o njima svima. A tu svoju vezu nikad nije razumjela. To sa Zdravkom je stvarno bilo blesavo i zakljuivala je, iz dana u dan, sve traginije. I kako se to moglo desiti? A onda kao da sam morala! Ponekad je razmiljala satima, vraala slike i gledala ih, i imala dojam da je Zdravko jo prije te veze neto znao. A kako i od koga? Kao da je znao njeno psihiko stanje! Ipak, rijei da uti o tome i suze joj ponovo ispunie oi. Tvoja mati vie voli tvog brata od tebe, jer lii na nju, rekao joj je Zdravko vie puta i bio ju je uvjerio da je tako... Ne samo da je pretjerivala, ve kao da je i prouzrokovala... Te doekae majka da se on vrati, te mamine oi, te mamina kosa... Onda sam vidjela da je Zdravko bio u pravu zanesena Selma nesvjesno pomenu i Zdravka, pokuavajui rei da nije jedina koja misli da majka nije u pravu, da ima jo koji tako misle, pa nastavi: Primjeivala sam da se zatvara od nas. Ja sam dijete njih dvoje, ali istina je da stvarno vie liim na oca. To svi kau. Uostalom, vidjet e kad otac doe. I prema meni se ponekad udno odnosila. Nekako nepovjerljivo, kao da u ocu
377

sve odati ili kao da joj nisam dijete. A na to sve kao da netko krajnje tajno djeluje u ovoj nejasnoj situaciji u naem drutvu. Garantovala bih da postoje neke tajne sile a nemam sigurne dokaze osim nekakvih unutranjih spoznaja. Jednom sam se uvjerila ovdje i sama u neto... Dvije mamine prijateljice su sjedile ovdje i gledale Salkine slike dok su o njemu priale. Primijetila sam da skrivaju neto od mene pa sam se povukla za onaj tamo sto i uzela neto kao da radim. I otkud one mogu znati to to tvrde? Mi nemamo pojma ta se radi po ovim kasarnama ovdje u Sarajevu, a one tvrde da su sigurne da znaju ta se desilo u kasarni u Poljanici?! Nije da se s tobom ne slaem! potvrdno e Osvit osjeajui da u tom neto ima to ni jedna strana ne iskazuje. Meutim, meni je jednako zagonetno i za tog Nenada Peria, to bi se dalo zakljuiti da nasuprot tim enama, takoe potpiruje tvog oca. Isto je... Kako on moe znati neto sigurnije od tih prijateljica tvoje mame i tvrditi to to takoe tvrdi! Je li tako? Slae li se ti sa mnom? To je jedan Crnogorac, doao je za direktora iz Crne Gore prije jedno dvije - tri godine. S ocem se drui, pa navrati... esto odu gore navrh brda pa gledaju grad odozgo. Ponekad ponesu i fotoaparat pa iz milja i ljubavi prema gradu slikaju. On mnogo vie voli Jugoslaviju. Zakljuuje se to iz njegovih pria... Nisi mi odgovorila? ao mi je, to nije odgovor! Ma, isto je i za njega. Ne znam uope zato ih i jedne i druge to toliko interesuje. Blia sam njima isto iz logike. ta bi drugo moglo biti nego nesrea? slijegala je ramenima dok je govorila. Ja sam bio u kasarni i ta ja znam? Meni je sve to zagonetno! Odmah se uutalo i nita se ne istrauje! Osim toga, ima i drugih stvari koje mi daju povoda da sumnjam. Ali, ako ne zna ne moe tvrditi i ubijati i sebe i druge svojom tvrdoglavou! Upravo tako. To znai da se ne moe tvrditi ni da je bila nesrea. Jest nekako pokorno e Selma. inilo joj se da je Osvit uz njenu majku i bi joj krivo. A ko je taj Zdravko? odjednom upita Osvit. Selma se prvo tre, a onda se sjeti da ga je pomenula. Jedan na susjed. Ovdanji potar. Osvit, da bi uvjerio Salkinu sestru da sve treba uzimati sa rezervom, ispria svoj sluaj na kapiji sa porunikom apiem i kapetanom Heriem, nakon to su njih trojica otili u Kafanicu. Pomenu jo neke zamrene stvari. Selma ga je gledala s uenjem i potar Zdravko joj je postao jo vie sumnjiv. Poela je tu i
378

ona opaati poblie neke stvari, pa zamoli Osvita da kradom od njenih roditelja njih dvoje ostanu u vezi. Ispriau ti neto to ne mogu sad dodade a imala je na umu tu svoju vezu sa potarom Zdravkom koju nikako nije mogla shvatiti. Kao da ju je neka sila na sve to prisilila iznenada i na koju nije bila otporna. Zdravko je u stvari znao da mu neto pomae. Ostala je to za nju uvijek zagonetka koja nije prestajala da kopka. Dobro ree Osvit nastojei djelovati hladno, a nije mu bilo svejedno. Uutae i svako uroni u svoje misli gledajui u neku svoju neodreenu taku. Pritom je Osvit klimao glavom. Nemogue je bilo shvatiti stvari oko Salke. Oko njega se neto opasno vrtilo u kasarni, ali zato i ovdje kad on nije bio tu? Sad mu je sve izgledalo jo udnije, a i Selma je mijenjala svoje miljenje. Uto Beo otvori kuna vrata i pozva ih da idu... Napokon, Osvit je stizao kui. Proao je neopaen kroz dvorite i sad je otvarao drvena kuna vrata. Predsoblje je bilo prostrano, veliko kao soba. Nije vidio nikoga, ali desno, iz oeve sobe, dopirali su glasovi vatrene rasprave. Ta svaa ga uplai, pa zaustavi svaki pokret da bi osluhnuo. Oev glas se uo vie od ostalih, a pored njega su se uli i glasovi jednog roaka i jednog postarijeg susjeda. No, znao je da ih ima mnogo vie od njih trojice. U prvi mah je pomislio da je u pitanju porodina svaa to ga je presjeklo, ali sad mu je ve bilo lake. Afera u kraju bila je stvar o kojoj se raspravljalo u cijeloj zemlji, a, naravno, posebno ovdje. Nastavi sa izuvanjem i svoje vojnike cipele odvoji od ostale obue. Zatvori vrata tiho kao to ih je i otvorio i krenu ka oevoj sobi. Nasuprot oeve sobe bila je kuhinja i upravo je iz nje izlazila sestra nosei kafu na tacni. Prva je ona njega vidjela i iznenadi se, a kad on nju spazi, vidje njene podignute obrve i da joj tacna u ruci podrhtava. Pozdravie se. Ui u moju sobu. Hou da se malo ispriamo prije nego to ue meu nji, u ovu galamu. Sad u ja... Idi... Petnesih je. Nee do ponoi raspraviti. Evo, kafu samo da im unesem ree ona i poe prema sobi, a on umaknu u njenu sobu prije nego to ona otvori vrata oeve sobe. Osjeti umor. Udahnu taj kuni ambijent i uini mu se da nije isti kao onaj koji je ostavio kada je poao u vojsku. Izvali se na krevet. Utisci koje je ponio iz Sarajeva bili su snani i misli ga odnesoe na grob gdje se jutros prvi put u svom ivotu molio Bogu i bilo je to za Salkinu duu. Nije znao rijei molitve recitovati na arapskom, nego je u sebi, na bosanskom, rekao nekoliko reenica koje su mu se nekako sputale odozgo. U svojim mislima opet je gledao u Salkin mezar. Mada je bilo prolo skoro mjesec dana od ubistva, teko je bilo pomiriti se s tim
379

da Salko lei u zemlji... I slika Sulejmana kad se opratao od njega na autobuskoj stanici. Sulejmanove suzne oi i njegov stegnut glas... Bilo je teko. Preteko. Sestra otvori vrata sobe i slike nestadoe. Nikom nisam rekla da si stigo. Nadali smo ti se u toku noi ree zatvarajui vrata i spusti se na krevet pored brata. On se nadignu na lakat lijeve ruke okrenut k njoj. Osjeti jo vei umor. Vojska te mnogo izmijenila. Gledala ga je i zapaala promjene poredei ga s onim Osvitom koji je tek poao u vojsku. I on je zapaao promjene na njoj, ali umor ga je savladavao. Trebalo je samo da legne i da shvati da vie ne moe. Ipak se odupirao snu i ree joj to, pa upita za novosti u selu, posebno za neke od susjeda s kojima se ee druio. Afera je sve promijenila. Niko nije isti. Eto, uje ih tamo? Tako je svugdje. I samo o tome. Kad si prije uo da se pria o politici? Nikad. Stvano. Narod ostaje bez posla, pa. A, da. Jasno je... Samo udno da najprije ovdje kod nas rme propadaju. I sve oni najvei upleteni! Da, stvarno... Poto zakljuie da nita posebno iz toga ne mogu razumjeti, promijenie temu. Kako je sluiti? ta ima novo? pitala je. Ispriao joj je ono svakodnevno, obino. O ubijenima i svemu poslije nije joj nita rekao. Iz oeve sobe i dalje je dopirala galama, no to njih dvoje nije ometalo u razgovoru. Osjeajui da nee moi jo dugo izdrati da ne zaspi, on joj predloi da odu kod ostalih. Sestra prva ustade i prui mu ruku da mu pomogne ustati. Put stvarno izmori vie nego ita! ree on kad je bio na nogama, a tih dvadesetak minuta provedenih na krevetu samo ga je jo vie slomilo. Izioe iz sobe i u predsoblju zastadoe ispred vrata oeve sobe u kojoj se bez prekida i dosta ivo vodila diskusija. Malo su osluhnuli da uju o emu govore, pa sestra uhvati za kvaku i malo odkrinu vrata. Ulazi! ree mu, odgurnu vrata i stade iza njega. Pogledi iznenaenja, pa vesele rijei dobrodolice. Bilo je osmijeha, uzvika... Mogla sam ja traiti mutuluk progovori ona iza njegovih lea, pa stade pored njega i kroz smijeh nastavi: Ali nisam. Nema se vie gdje zaraditi, pa uvajte pare!

380

 Znam da se ali, ali nije to za alu. To je ozbiljno. Samo, naalost, mi nemamo ta uvati. Nae pare su pokradene. Dobro je da smo jednom shvatili! Potkradaju nas decenijama, a mi i ne znamo ree netko. U ovoj uniformi znai da je zreo i pun snage. Moda nam je donio neku nadu za preivljavanje ree drugi glas. Gledaj ti njega kako je lijep! Mi smo ovdje ko izgubljeni. Nema uprave pa svak ini ta hoe. A to gdje je on nije tako. U vojsci sve ima svoje mjesto opet e onaj isti to je govorio da su pare pokradene. Znae se i ovdje jo malo. Samo dok dou Amerikanci! u se trei. Eh, ko da je to tek tako... Pozdravljali su se redom s Osvitom. Nisu ga vidjeli vie od osam mjeseci. I oni su primjeivali promjene na Osvitu. Uredila ga vojska. Napravila od njega ljudinu. Neka, neka... Tako treba pozdravljao ga je jedan susjed, najstariji u sobi, tapui ga po ramenu. Poslije desetak minuta svi su opet sjedili, muki na stolicama u jednom dijelu sobe, a ene na arenom ilimu u drugom dijelu. Osvit ostavi muke i proe kod ena. Sjede na ilim pored majke. Samo to sjede, njegov otac zamoli za tiinu rijeima: Poinju vijesti. Sve umuknu, nekako u iekivanju. Nismo ranije tako sluali vijesti apnu Osvit zaueno onima oko sebe. Sad je tako kod svakog. Sluaju se vijesti. Interesuje narod ta e biti s ovim krajem objasnie mu apatom. On prui noge prema zidu, njima iza lea, i svoju umornu glavu stavi majci u krilo. Bilo je tiho, i njega odmah savlada san. Uranjao je polako, ostavljajui vijesti i konstatacije prisutnih, zaboravljajui ambijent u odaji, plovei natrag prema Sarajevu i Salkinima. Majka primijeti da je zaspao i pomilova ga po svijetloj kosi. Zagledavi se u njegovo lice, uini joj se kao da gleda malu bebu. Umoran je. Nije doekao ni vijesti da se zavre pa da nam kae kako je doputovao, pomisli ona u sebi. U snu se Osvit naao u vodenom svijetu, arolikom i raznovrsnom. Sve je bilo od vode, pa i on sam. Voda je inila sve, bila beskonana. Njegov lik u snu je bio svjestan da je sainjen od vode poput sveg ostalog i znao je da sainjava jedinost na poetku kreacije sa svim ispoljenim iako na prvi izgled u ispoljenoj ravni sve poprima dojam zasebnosti. Bio je zadivljen takvom moi vode da se moe ispoljavati u toliko razliitosti, a istovremeno bivati u svom poetnom svojstvu i u svojoj originalnoj istoti neuprljana, proimati sve i obuhvatati sve,
381

pratiti sve i poznavati sve. Tako njegov lik u snu saznade da u tom bitisanju voda - tvorac i kreacija, ivot sainjavaju dvije ravni koje su neophodne da bi se neto odvijalo, moglo bi se protumaiti, da bi postojao ivot. U poetnoj ravni, vodatvorac potpuno je svjesna svega poto se nalazi u potpunoj i originalnoj istoti, a u drugojispoljenojravni, vodakreacija ima se onoliko znanja u ovisnosti od zadatka koji je programiran da se izvri posredstvom kreacije u tom sveobuhvatnom uzdizanju na vii stepen svjesnosti i nakon izvrenja programa kreacija se rastvara i biva transformisana u novu kreaciju. Dakle, vodatvorac svojim znanjem se takoe nalazi i u ispoljenoj ravni i upravlja odvijanjem ivota. Tako je bilo oduvijek, tako je sada i tako e ostati zauvijek. Osvitov lik u snu se divio toj neogranienoj moi jer svaka mo moe biti jedino od znanja. U jednom danom trenutku, dok je gledao svoje tijelo u svojstvu i obliku ledenice u vodi, rastapalo se i on je spoznavao da je u stvarnosti beskonaan, da i sam postoji oduvijek i da e u nekom svojstvu postojati zauvijek. Shvati da se i u stvarnosti sve nalazi u njemu i on u svemu i da to tako mora biti kad ne bi ni elio. To je bilo neiskazivo. Shvativi istinu, da je on sve i sve on, Osvitov lik u snu se rasplaka od ogromne ljubavi koja se u njemu zgunjavala prema svemu, jer u stvari, sve je bilo on, a ne kako je do tada osjeao i mislio. Misli dolaze iz osjeanja. Bi mu lake i ree sebi da u stvarnosti smrt ne postoji. Odmah poslije te spoznaje, njegov lik u snu se nanovo zabrinu i zamisli kako to dokazati drugima da bi dolo do ljubavi izmeu njih i osvjeenja cijele ljudske rase na vii stadij svjesnosti. Spoznade da je to neizbjeno i ve unaprijed isprogramirano! Objanjavalo mu se da kreacija u stvari mora spoznati kreatora! Svaka kreacija na poetku je jedinost sa svim ostalim kreacijama i u svojoj biti ostaje, pa s toga ta uiniti da se ljudi osvjeuju i ponaaju po uzoru na kreatora, jer samo tako se moe ostvarivati srea i jedino je to ispravno! Postade zabrinutiji no ikad ali zbog nesvjesnih ljudi i u tom jednom danom momentu njegovom liku u snu ukaza se Salko. Jedva se nazirao, ali znao je da je to Salko. I osjeti da e od njega neto izuzetno vano uti. Istina je to sve ta si sam sebi govorio. Potvrujem. Zato od Boga ti se ukazujem i obraam ree Salko. A kako zna da sam zabrinut i ta sebi govorim? Nemam tijelo, nalazim se u originalnoj istoti, to znai da ivim u svemu, ako hoe kao i ti, samo ja sam potpuno svjestan, jer kako ti ve samom sebi ree, nemam tijelo koje od stvarnog znanja udaljuje da me zavara i odvoji odgovori Salko. Da, stvarno!
382

 Programiran mi je novi zadatak i shodno zadatku novo tijelo u imati, a sve je ovisilo od svih prethodnih zadataka koje sam ve obavio i sve to vodi glavnom cilju. Zato pazi ta e initi! ini drugima samo sreu! Hou. Svjestan sam, jer sam odabran da shvatim... A ti e, znai, stvarno biti roen? upita ipak Osvit. Logino je. Postepeno u se uivljavati da sam tijelo, osvajat e me ego i misliu kako sam zaseban za sebe. Kad to izgovori Salkinog lika nestade, a Osvitov lik krenu tim arolikim i raznovrsnim svijetom kreacija razgledajui i uoavajui... Na jednom mjestu ugleda nekoliko utegnutih i odvanih. ivo su razgovarali, zapravo svaali se. Shvati da su to predstavnici naroda. Prijetili su jedni drugima podacima o brojnosti i snazi onih koje su predstavljali. Potaknut time to je uo i sam spoznao, Osvitov lik se priblii njima. im ga primijetie, oni prestadoe razgovarati gledajui u njega. Vi ste politiari? upita Osvitov lik. Jesmo! odgovorie. Zbog ega se prepirete i jedni drugima prijetite? Oko teritorije, za materijalno bogatstvo zbog nacije i vjere. I na kraju oko vlasti odgovorie. Znate li ta je istina? Znamo! Onda, ta je? Istina je da to vie ima teritorije i materijalnog bogatstva nacija ti je jaa, vjera i vlast! odgovori jedan, a ostali potvrdie, mada su bili sukobljeni. Nad kime? Nad onima koje pokori! To, oigledno nije istina nego varka. Istina je da smo jedinost! A znate li ta to znai? Ne znamo! bi im udno. A to znai da se od sebe samog ne moe biti vei, a to je sutina onog oko ega se sporite. Umjesto svae i prepirke, to moe svakog trena prerasti u tuu meu onim koje vi predstavljate, ujedinite se svi i molite zajedno. Zajednika e vas molitva postepeno ali potpuno sjediniti i upuivati ka osvjeenju, a svijest je izvor nastanka. To je put istine koji vama moe i onima koje predstavljate donijeti sreu, blagostanje i obeani mir iz kojeg ste izili ree im Osvitov lik, na ta se neki nasmijae, a neki zamislie i zabrinue. Povjerovali su u dobroj mjeri.
383

Jedan lik se izdvoji iz grupe i upita Osvita: Kako emo se moliti kad nae vjere nisu isto i ne mogu zajedno? Ti si na dobrom poetku, jer ima volju za jedinstvom. Ovako: poto se jedna vjera pretapa u drugu i nastaju sukobi, pozivajte one sa Istoka i one sa Zapada da se ujedine i jednu molitvu zajedno jednako neka obavljaju. Neka to bude zavrna molitva u jednoj okrugloj zgradi, iznutra obojenoj u bijelo i krova poput neba. Okrenite se u krugu jedni drugima poredani u redove. Ako to budete inili osjetit ete milost kakvu niste otkako ste izili iz mira, jer vi mislite da je vie vjera, a u stvari je samo jedna, odanost i pokornost Stvoritelju uputi ga Osvit. A ta emo u toj molitvi izgovarati kad se ne moemo sloiti? upita onaj isti. Boe jedini, nalazi se u nama. Ujedini nas kao to Si ujedinjen jedan, Smiluj se pa nas osvijesti da smo svjesni ta to znai jedinost kao to si Ti svjestan. Uslii! ree Osvitov lik i krenu od njih elei da oni to doista uine. Gotovo odjednom nestade svega. Osvit zau glas svoje majke. Budila ga je i on progleda. Vidje da mu je jastuk ispod glave i vidje majku iznad sebe. Shvati da se nalazi u sobi, u svojoj kui. Stavila sam ti glavu na jastuk da ispratim goste. Nisu te dali buditi. Kau vidjee te kasnije, dok si kod kue ree majka, a on nije mogao vjerovati da ga je prevarilo i da je zaspao pored toliko gostiju. Sramota!, govorio je sebi. Hajde, ustani! Idi u drugu sobu spavati da ovo izraim. Puno je dima. On se die i nekako slomljeno prie vratima. Osloni se na njih i okrenu prema roditeljima pospan. Majka ga prekinu: Nisi li ti nita uo? Nita. Ta, sinko, vani su se uli... Nikom ivom nije jasno ta se ovo radi od naeg naroda! Otac je utao. Ne mogu sad misliti o tome ree Osvit, otvori vrata i izie. Nek se odmori. Sutra emo imati vremena da se s njim ispriamo ree otac. Vailo je pravilo da se po dolasku kui na odsustvo, vojnik mora u to kraem roku prijaviti u optinu, u vojni odsjek. Zbog toga je Pravni jo u prijepodnevnim satima u vojnikoj uniformi bio u gradu. Sreo je mnogo poznatih osoba i pozdravljajui se i priajui s njima, potroio je veliki dio vremena prije nego to je uao u zgradu opine. im izie iz nje, vidje da je u tom kratkom vremenu u centar gradia dolo mnogo naroda, to mu nije bilo jasno. Nije, val384

jda, zakazan neki skup, mislio je imajui pri tom na umu aferu koja je nastavila potresati cijelu regiju i pozivati najjodgovornije politiare u zemlji. Probijao se kroz tu masu naroda koji je izgledao izgubljen. Grupe i grupice su diskutovale, ponegdje se ak i paniilo. Padale su i prognoze, a one su bile razliite, no sve se vrtjelo oko afere. elio je izbjei tu masu, ambijent koji je u njemu stvarao nemir i nametao mnogobrojna pitanja i potpitanja. Osjeao je da mu je ve glava puna toga. Ono to se deavalo u kasarni, sve to je uo i osjetio kod Salkinih u Sarajevu, pa dolazak kui... Prisjeti se svojih nonih putovanja u kasarni, poslije smjene. Poelio je doivjeti neto tako u stvarnosti, s nekom lijepom djevojkom iz kraja. Bio je u ulici Proleterskih brigada i udaljavao se iz centra grada i razoarane mase. elio je negdje nai kutak u kom e se osjeati kao nekad, prije odlaska u vojsku. Odlui da ode u bar nasuprot srednje kole gdje su svraali mladi i uputi se tamo. Dok je prolazio pored novog naselja, u blizini parka, vidje da mu u susret ide jedan njemu drag profesor iz srednje kole. Profesorov izgled je bio zabrinuto zamiljen. Osjetilo se odmah da ne prestaje kopkati u sr problema u drutvu, toj zajednici drava iji su mu odnosi predstavljali oigledno krupnu zagonetku. Osvit odmah pomisli na aferu i doista je bilo tako. I profesor, znajui za masu u gradu, razmiljao je o uzrocima koji su doveli do takvog stanja u drutvu. Bila su to njegova svakodnevna razmiljanjai, poput djeteta u rastu, profesoru se pokazivalo da svaki dan neto novo saznaje i pored tolikog obrazovanja. Evo, danas opet nije kao to je jue bilo i kao to sam jue mislio da jest, govorio je sebi svakim danom ve vie od dva mjeseca. Bilo je nemogue shvatiti koji to razlozi dovode do toga u naizgled nevanom gradu. Preplitalo se u tome svata i na svim nivoima vlasti, do samog dravnog vrha. To je upravo ono to je unosilo strah i razaralo razum. Sretoe se upravo nasuprot parka. Mada se prijatno iznenadi susretu sa bivim uenikom kog dugo nije vidio, profesor jednostavno nije mogao a da prvo ne pomene problem koji je uzrokovao takvo stanje u kraju: Ova kraa je zaista dokaz svijesti i morala naih politiara i ekonomista. Sve je shvatljivo... Nije ni udno to smo tako sporo napredovali! Profesor vie puta ponovi to nije ni udno, ali se, ipak, mnogo udio. Osvit je samo slijegao ramenima. Znao je da je tako, ali nije elio o tome priati. Pa gdje si? Gdje slui? upita ga. U Poljanici odgovori Osvit. Gdje je to?
385

 U Makedoniji, na jugu. Kad si stigao? Sino. I ondma malo u ariju. Osvit objasni da se doao prijaviti. Primjeivao je vie bijelih u profesorovoj kosi. Pomisli da e profesor produiti dalje svojim putem, ali on upita kako je sluiti u ovom tekom vremenu. Stajali su na trotoaru i pored njih su u oba smjera prolazili pjeaci. Osvit odgovori da je najtee ve prolo, a da se sada moe. Onda profesor prebaci svoju torbu u drugu ruku i povue se korak nazad govorei Osvitu da i on uini isto, kako bi oslobodili dio trotoara prolaznicima. Osjea li se ovaj haos u kasarni? ta kau ociri? Osvit pomisli na kasarnu i skup koji je odran. Nije znao ta da odgovori kad ni u ta nije bio siguran. Ne govore jo nita. Ne osjea se odgovori ne elei priati o tome. udno mi je, zna... Cijelo drutvo je jedna povezana struktura ree profesor pitajui se ta bi jedan vojnik u tim godinama i bez ivotnog iskustva i znao i mogao uoiti. Socijalizam nije ostvario da postanemo drutveno drutvo u kom je ovjek ovjeku drug. Suprotno je. Vidi ta ine jedni drugima u ovoj krai? Kad govore onda izgrauju socijalnu jednakost i pravdu, a na djelu ine najvei lopovluk na svijetu. Zato je to tako? Eto, to su moja razmiljanja. Kod nas se tako praktikovao socijalizam da ja ve nekoliko godina unazad vidim da nae drutvo mora propasti, a sad sam kao iznenaen ovim... Kao da sam obini naivac, laik, ta li?... Hm... Hm... Trebao sam davno otii iz ove zemlje! Budala! Kakve sam prilike propustio! govorio je profesor, a Osvitu bi neobino da ga vidi takvog. Moda je ovo posljednji stadij u ruenju sistema nastavljao je profesor. Veliki e pokrasti drutvenu imovinu, privatizovati je i tako promijeniti sistem. Ha! Samo nee to ii tek tako. udim se to je sav narod decenijama uspavan i koliko god da razmiljam, socijalizam se, izgleda, ne podudara sa biolokim biem ovjeka. ovjek puno vie daje znaaja tijelu nego duhovnom. Zato kopa i grabi na svaki nain da bi stekao materijalno, da bi udovoljio zadovoljstvima tijela. Vjeruje se u dananje vrijeme da i dua onda uiva i ako to vjerski mudraci osuuju. Zna, veoma je vano znati da se izmeu duha i tijela oduvijek nalazio problem i da upravo taj problem ovjek evo rjeava kroz cijelu istoriju, kako u okvirima pojedinaca tako i u okvirima zajednice. Oduvijek se pokuavalo iznai rjeenje da se taj odnos uskladi, a meni nije poznata zajednica u kojoj je naen sklad izmeu toga dvoga, osim rijetkih pojedinaca. Za priznati je istinu
386

da nikakav sistem i ne moe rijeiti taj problem, jer je u pitanju razum, odnosno zajednika svjesnost ovjeanstva a to je prevelika masa za osvijestiti kad su razlike u mnogo domena ogromne. Znai svijest narodnih masa, a to je ista utopija, jer ak nisu svjesni ni oni koji predstavljaju narode. Kako onda?! A kako onda da bude narod? Je li tako, Pravniu? Znai, samo svijest masa bi to mogla rijeiti! Tu profesor zastade i odahnu, pa odmah nastavi: U istoriji su postojali neki mudraci koji su tvrdili da postoji samo jedan duh koji obuzima sve, koji stvara i rastvara tijela. Ako vjerujemo njima, ljude i prirodu obuzima isti duh i sve to skupa i pored raznolikosti, ini jedinost na samoj osnovi kreacije, a raznolikost i jeste u stvari u stupnju svijesti. Tijela daju samo povrinski osjeaj odvojenosti i zasebnosti, ali idui dalje u naslage sazdanog taj osjeaj odvojenosti i zasebnosti se gubi. Meutim, mada je to u svemu i svima, rijetki su oni koji to mogu vidjeti. Lino ja to zamiljam ovako: zamislimo vodu i ledenice u vodi. ta hou rei? U momprimjeru voda je duh. Bog je stvorio vodu duh, voda stvara ledenice kakve Bog propie. Reci mi kako jedna ledenica moe shvatiti da ini jedno sa milionima drugih, slinih, kad je prinuena otimati se s njima za opstanak? Kako onda da napreduje socijalizam? Pravniu zastade dah. Prisjeti se svog razmiljanja u kasarni uz stub pored pote nakon one pjesme zakletve na skupu. Otkud isto poreenje? Sinonjeg sna se nije sjeao, ali pomisli kako je odnekud znao da e uti neto slino o ovom to mu je profesor ispriao ili mu se inilo da je to ve od nekog uo pa od nepridavanja vanosti tome, potpuno je na to bio zaboravio. Istovremeno se sjetio kako je profesor i u koli esto znao govoriti o problemima sistema. Eto, moj Pravniu! Religije su nastale na osnovama vjerovanja u jedinost sveg ispoljenog u kosmosu i samo povrinske zasebnosti, jer svijest mudraca je bila razvijena. Oni su svojom svijeu otkrili zakon kosmikog jedinstva. Nadam se da ti je jasno zbog ega sam ti sve ovo ispriao? Jest odgovori Osvit. Pitam se samo jo jedno: zbog ega naunici i zagovornici socijalizma poriu postojanje Boga? I koliko nai politiari razmiljaju o ovom? Trebali bi... Imali smo dobar primjer u naoj ariji. Dvije familije su praktino inile ta hoe, pored krasnog zakona. Ponaali su se poput feudalaca na svojim feudima u feudalizmu. Rastadoe se i nastavie svaki u svom pravcu. Na ekranu razuma mladog Pravnia bili su ispisani novi redovi. Ljubav prema autoritetima bila je poprilino ranjena. Meutim, otimao se da ne razmilja o tome bar tih nekoliko dana od387

mora. Pokuao je to snanije osjetiti sreu i ljubav u svom srcu. To je elio i to mu je bilo vano. Stanje u zemlji nije razumio, ali na samu pomisao na to, vidio je ogromni mrak pun neizmjerne teine. Profesor je vjerovatno ve stigao do centra i provlaio se kroz masu koja se sjatila na malom centralnom trgu, kad je Osvit iao pored tvornice etaka. Pri rastanku mu je profesor rekao da su veliki izgledi da e napustiti posao u koli i otii vani. Kad ovako visokoobrazovani razmiljaju da odu, ta bi se ja imao puno pitati?, razmiljao je Osvit. Uto vidje da mu se pribliava djevojka sa stidljivim osmijehom na licu. Tren kasnije shvati da se poznaju i osmjehnu se i on njoj, i sjeti se nekih davnih zaljubljenih pogleda koje mu je upuivala u kolskom dvoritu dok je bio uenik. Zastadoe jedno naspram dugog na korak udaljenosti. Razija... Ne bih te prepoznao! Ona se i dalje ljupko smijeila, slegnuvi ramenima kao da se nije ni iznenadila susretu. Divno izgleda. Proljepala si se. Primjeuje... Hvala. Zanosi svojim izgledom. Podie u oblake. Ah, stvarno! Ne mogu da vjerujem! Istina je, vjeruj. Kao vila u bajkama. Zaista i njeno puhnu iza njenog vrata podigavi nekoliko vlasi sjajne kose koja zalepra. Uini isto i s druge strane. Ako bude moja, ja u biti u oblacima. Vidjeti samo sunev sjaj. Znala sam da zna osvajati, ali da bude vjeran? kao zaprijeti ona podiui kaiprst. Tebe ne bih mogao prevariti. Nikad... Kad bi ljubio te usne i mrsio zlatne vlasi tvoje kose, ne bih poelio nita vie... Bio bih ispunjen. Lijepo ti stoji uniforma. Nekako ponosno izgleda u njoj. Krenue zajedno. Priao joj je o svojim vojnikim danima, sunanoj Makedoniji, a ona njemu o zadnjoj godini u koli. I jedno i drugo su nekada mislili da je za njih kasno, da se moda vie nikada nee vidjeti. Smatrali su i jedno i drugo da je za njih sve zavreno. No, ivot je nepredvidiv i oni su mu zahvaljivali to im je opet dao priliku. Obeali su jedno drugom da ih vrijeme i daljina dok on ne odslui do kraja, nee rastaviti. Ispratio ju je pod stranu. Dalje nisu smjeli zajedno, pa stadoe iza stabla jednog drveta da budu skupa jo koji as. On krenu da je poljubi. Njeno uareno lice je gorjelo, a iz oiju izbijao plamen koji je zatvarao kapke u elji da od njega
388

sakrije ar. Podrhtavala je. To je bilo prvi put. U trenu kad je ve gotovo osjetio slast njenih usana, ona stavi prst na svoje usne. Oi nije otvarala, a kaiprst na usnama dodirivao je nos i kao da je prijetio. Na ljupkom licu vie no ikad vidio se smijeak koji je odavao enju, ali i oprez. Iza njenih zatvorenih kapaka nazirao je slike kojih se ona prisjeala, a u kojima se on ljubio sa drugim djevojkama. Te slike su joj ispunjavale duu... Ostadoe tako moda i minut. Kad se vrati iz vojske izusti najzad ona smiui prst sa usana i progledavi. On odmaknu svoje usne. Gledao je u njeno lice na kom se izgubi smijeak, ali u oima je ostao ar. Shvati svoj zadatak da u njenu duu ulije nadu i sigurnost, jer u Krajini to ne ide tako lako. Mada do vjere malo ko dri, prijetei glas roditelja zna doprijeti duboko u duu i ostaviti strah. Ranjava me, Razija! Treba preboljeti rane ree on i opet pomisli da je razlog njenom strahu njegovo ponaanje iz kole, pa nastavi: Dugo ima kako mi se svia, ali mora razumjeti. Upravo zbog vojske sam elio izbjei vezu s tobom. Plaio sam se pauze. Zamisli da naa ljubav ne poinje danas, nego da je odavno. Ne bi imao povjerenja? upita ona. Ne, nego ne znam kako bih izdrao. Vidjet e nas neko. Ne zna ti moje... Stvarno moram ii... Vidjeemo se sutra. Rastadoe se bez poljupca. Gledao je za njom dok se putom penjala uza stranu odlazei u svoje naselje. Evo, poeli su mi dani koji su mi iz onih nonih putovanja nagovijeteni i kakve sam uvijek elio, pomisli i okrenu se nazad.

Glava IV

Treeg dana po povratku sa nagradnog odsustva, Osvit u sumrak izie iz kancelarije s namjerom da obie kapije. Bi mu to prvi obilazak otkako je na dunosti komandira. Zastade na stepenicama i upita se odakle bi poeo i rijei da poe prema velikoj kapiji gdje je i sam jedno vrijeme radio. Sjetio se Razije i s mislima o njoj sie niz stepenice i nastavi dalje. Prolazei pored zgrade Komande, zadra se desetak minuta posmatrajui paunove. Oni su i uinili da misli iz
389

rodnog kraja vrati u kasarnu. Bilo ih je divno posmatrati i u trenutku kad ih je ostavljao postade svjestan da su ga misli o rodnom kraju navele da poe prema velikoj kapiji, jer trebalo je da Redo bude na smjeni. Iz kuhinje su i posljednje grupe odlazile s veere. Vojnici su ulazili u zgrade, pa je sve mraniji kasarnski krug postajao tih i pust. im stie na kapiju, osloni se na stub, pored otvora. Pogledi sumu sami ili ka Kafanici. U sjeanju se javi onaj zadnji ulazak tamo, one subote prije odlaska kui kad ga je neto tamo vuklo i, eto, zato ni kui nije iao vozom. Unutra, kroz staklo, vidio je nekoliko osoba, ali nije prepoznavao Dau, to mu bi udno. Pomisli da nije moda bolestan. Na vratima je stajala Jelena i po njenim kretnjama izgledalo je kao da ponavlja pijanim glavama da izlaze, da je vrijeme da zatvori. U jednom momentu zapriae se o Salkinima u Sarajevu. Redo je bio jedina osoba s kojom je mogao priati i o tako osjetljivim stvarima. No, ni njemu nije priao o svojim ljubavnim avanturama. Na primjer, za vezu s Jelenom Redo nikad nije znao i nitko drugi. I sad je, dok su razgovarali, esto pogledao prema Kafanici. ak pomisli da ode do jedne nedograene kue gdje su se njih dvoje prvi put sastali. Ona je morala proi pored nje na svom putu ka kui. Istovremeno, Redini pogledi su znali otploviti niz ulicu Todora Peevskog, poput predmeta koji otplovi niz rijeku noen njenim tokom. Bio je zabrinut zbog svega i vjerovao je da se prava istina o Salki i njegovoj smrti nikad nee saznati. Stoga promijenie temu. O promjenama u kraju ve su priali nekoliko puta, ali svaki put je imalo jo poneto da se doda. Situacija je bila prekomplikovana za njihov razum. I oni sa pedeset i vie godina sad kopaju da idu negdje vani. Razumije li ti to? Stanje se od poetka afere toliko promijenilo da ne moe povjerovati. ak ti niko nita ne treba ni rei. Sjedi i mirno udii i izdii, sama dua puno toga novog i loeg nagovjetava. A ne moe se jasno razumjeti ta raspriao se Osvit, a Redo je utao i tonuo u zabrinutost. Misli su mu bile negdje u zaviaju i pokuavale shvatiti stvarne razmjere promjena. iva panika je nastala! Za golu egzistenciju! Narodu su sad usta odjednom postala puna Amerike! Eto, vidjet e i sam kad se vratimo. Strah od budunosti potisnuo je strah iz usta, pa svak sve vie govori ono to stvarno misli! nastavio je Osvit nakon krae stanke i ushodao se ispred otvora stuba. Usta su mu sama priala, kao da se nalazio u duama svih Krajinika i mnogo ire. Redo je promijenio mjesto gdje je stajao i smjestio se uz mala vrata.

390

Dok je iao prema kapiji, Osvit nije ni mislio o Pegi, ali kako je hodao ispred otvora straarske kuice, pogledajui unutra u sve mraniji otvor, to ga podsjeti na onu prvu veer kad se tu uvukla da je drugi ne vide. Kao da je sad unutra nazirao njen lik koji je postajao sve jasniji i ona potpuno ovlada njegovim mislima. Sjeti se njenih poljubaca... No, o svemu tome svom najboljem drugu ne ree ni rijei. Smatrao je da ga on ne bi razumio, a sebe zapita po ko zna koji put zato ga je onako, na onakav nain ostavila. Poeli da joj telefonira i u istom asu zau odjek Jeleninih potpetica po trotoaru. Odlazila je s posla kui sitnim koracima, dobro uspravljenog tijela. Zadrae poglede na njoj sve dok nije skrenula u ulicu koja je imala drugi smjer i nestala iz njihovog vidokruga, tad Osvit iznenada progovori: Idem! Mogli bismo cijelu no priati, ali nita od toga. Sigurno je da nee biti lako kad se vratimo. I mi emo kopati da idemo vani, vidjee. Drao je rukom za kvaku malih vrata. Nisam te ni upitao da nema kakvih problema na kapiji. Nemam. Ako ima, slobodno mi reci i treba da mi kae. U redu. Osvit otvori vratanca i ue unutra. Mislio sam s vanjske strane otii do glavne kapije, ali sam se predomislio pokua objasniti Redi i udalji se od njega. Prie telefonskim govornicama. Jo je bio obuzet maloprije probuenim sjeanjem. Die slualicu i okrenu broj. Mnogo toga motalo mu se po glavi. Telefon odzvoni tri puta. Halo, urica je. Ovdje Pravni. Oh, Pravniu! Kao da sam naslutila tvoj poziv! Ba pre neki dan sam te se setila, pa sam se pitala ta se desilo kad ne zove! priala je majka ne dozvoljavajui mu da doe do rijei i upita za Pegy Iako mi nita nije rekla, primetila sam na njoj da neto nije u redu. Samo uti i zatvara se u svoju sobu sa tvojom slikom. Nadam se da u od tebe sve saznati. S mojom slikom?, vrisnuo je naisto ali u mislima. Pa kad ju je odnijela? Zar sam toliko naivan? urica je pirnula na eravicu u njemu. Borio se da ostane smiren. Nemam ja o tome ta priati s vama gotovo joj odbrusi i pored sve elje da ostane smiren.

391

Pomisli da ne treba majci nita rei. Moda ona hoe da se poslui lukavstvom da provjeri da li joj ki govori istinu ili da moda neto drugo otkrije. Ipak, neka vruina mu se rairila po tijelu, pekla mu nervni sistem i dizala od tla. Ali ona sad nije tu. Moe slobodno sve rei meni zvuala je ona dobronamjerno i razumno. Ne mogu vama! I kako u vama? Ali ta da radim? Ona zaista nervira sve nas. Ne prestaje se zatvarati u svoju sobu. Uhvatila sam je nekoliko puta da samo gleda u tvoju sliku. Sad zakljuava vrata da ne mogu ui iznenada. Mogu ti rei da si nam svima lep i da nam se svia pa se pitamo ta ona vie trai. Te njene rijei mu potvrdie da ona zaista ne zna mnogo i da govori istinu. Potaknut time on se ponovo u mislima nae na onom mjestu gdje joj je pokazivao fotograje. Nakon to ih je pregledala pri ulinoj rasvjeti, ona se vratila. Nazirao je njenu siluetu u mraku. Jednostavno, jo jednom proivi tu situaciju, upita se zato je to uinila i odmah odlui da joj se osveti. Rei u vam ta se desilo samo zato to je odnijela moju sliku a nije mi to rekla, pa se sad pravi vana. U slualici u uzdah njene majke. Slutio je da i ona nastoji da bude smirena. A kako se to moglo desiti? upita ona. Lako odgovori Osvit i objasni joj. E, pa bravo! Nikad ne bih poverovala da je moja Svetlana spremna na takvo neto! Misli da je lukava Osvit e vidno ljut. Znala sam ja to, negdje u krajiku svesti. Nikad se nisi javio a da nisam imala oseaj da zove negde iz Poljanice. Pitala sam se kako to tako moe, jer ako zove iz Skoplja ne moe zvuati tako blizu. Htio sam samo da mi vrati sliku. To je sve ree Osvit pokuavajui to navesti kao razlog poziva, a urica malo razmisli pa ree: Ne verujem da e hteti! Kad se zatvori u sobu s mojom slikom ta bi inila?! imao je u mislima onu silu koja ga je konstantno vukla njoj da se javi. Uvijek... Ne znam. odgovori a uplai se odgonetnu e Osvit i sam za psiho magijske meditacije. Znala je razlog odmah, ali je utala. Postade joj odmah jasno da je upravo to jedini razlog da mu uzme jednu fotograju na takav nain kako je to uinila. Naravno, to se moe uiniti jedino Bosancima. To se nije moglo niti smjelo Osvitu otkriti. No, poto je on bio uporan, ona posumnja da Osvit odnekud sve
392

zna, ukljuujui i to ta se sve moe initi sa fotograjama. Osjetila je da se radi o jednom mladiu koji je sasvim izuzetak. To je zabrinu, pa da bi ga lino upoznala i pokuala otkriti vie, predloi da doe u kasarnu u posjetu. Dogovorie se da to bude odmah sutra uvue, u osam sati, kad u kasarni ne bude bilo ocira. Sve vrijeme razgovora Osvit je u jednom krajiku svijesti osjeao i Tonijevo prisustvo, ali ne bude mu jasno zbog ega. Ipak, zgrijeio je kod Tonija i zbog toga ga je pekla savjest. Napusti potu i jedno izvjesno vrijeme ostade ispred zamiljen kao da pokuava neto odgonetnuti. Krenu ka spavaonici da vidi koja mu od fotograja fali. Kapije u obii neko drugo vee... Nikad mi nije rekla da se zapravo zove Svetlana! Starija kerka, sluala je razgovor. U stvari, ona je bila blia telefonu u trenutku kad je zvonio, ali je ustupila majci da podigne slualicu. Poslije razgovora sa Osvitom urica je nekoliko momenata pored telefona ostala zamiljena nad sadrajem razgovora i udila se kerki. Starija kerka progovori: U kakve svrhe se slui... nije izgovorila ime poto je urici bilo oigledno na ta joj kerka misli. Gotovo je sad. Otkrila sam mu da je slika kod nje! Bosanski rascijep dolazi od Srbije i Hrvatske. Mi nemamo od toga nita i Svetlana nije u pravu... Videemo sutra uvee u kasarni. Ako ne bude na, bie njihov. Razume li? Takvi su muslimani iz Bosne. urica je opet titila svoju kerku. Jasno mi je, ali ipak... urica izie, a starija kerka osta jo nekoliko trenutaka zamiljena. Nerviralo ju je to. U etvrtak prije podne u uredu bezbjednosti nalazio se sam major dok je stariji vodnik bio u gradu iz privatnih razloga. Major je bio uzrujan jer je saznao da je Osvit bio kod Salkinih u Sarajevu. Osim toga, glava ga je boljela. Problemi u svim segmentima drutva bili su sve ozbiljniji i sve dublje su podrivali u temelje zajednice i naruavali je. Posebno je to bilo opasno u narodu jer, inilo se majoru, Srbi, Hrvati i svi ostali, sem muslimana iz Bosne, masovno su, ak i oni najobiniji graani, bili svjesni stanja, a kod muslimana nisu ni istaknuti visokoobrazovani autoriteti. Moda tek neki rijetki pojedinci, ali svjesni stanja kolektivne svijesti svog naroda morali su skrivati svoje znanje i svoje vienje stvari. Svjestan toga, major nije mogao sjediti ravnoduan. Njihov srpski cilj poe mu liiti na pogrenu konstrukciju koja ne moe dalje. Sigurniji nego ikad da oko Bosne ne moe biti rjeenja u nekoj drugoj formi nego da ostane forma Jugosla393

vije, a to je bilo nemogue, jer se ona ve razarala, davao je apiu i onakvima sve vie za pravo. Ipak, kad se dublje razmisli, nekog lakog rjeenja nije moglo biti, jer kolektivna svijest naroda u zajednici bila je duboko ovrsla da je svaki narod u zajednici imao jako izraen kolektivno - nacionalni ego koji je proisticao iz imena nacije. Toga jedinstvenoga nacionalnoga ega jedino nije bilo na teritoriju koji se zvao Bosna, pa e morati doi do borbe za tu teritoriju. Zajedniki ego Jugosloven, koji je trebalo stvoriti nije se ostvario, raspadao se,jer u stvari, Srbiji nije uspjelo da pod rijeju Jugoslavija nametne svoj ego srpskog nacionalnog identiteta i da razbije ostale. Zbog toga to druge nacije nisu prevarene zakljuivao je major, da nee, izgledi su, ni Bosna ostati prevarena, poto je ona jednostavno prisiljavala ostale u zajednicu. Graani Bosne e biti prisiljeni na individualno i kolektivno razmiljanje i postepeno e iz njihovog kolektivnog dubinskog, nsvjesnog sloja u duhu, simptomi i zraci razuma o stanju prodirati na povrinu poto se bez njih nita ne moe razrijeiti. Jednog dana, ako za njih ne bude kasno, mislio je major na ratnu opciju i do istrebljenja, kolektivno e doi u takvu poziciju pa e se morati zapitati zato ih je to zadesilo. Krivca nee biti do njih samih i pronai e svoju istorijsku greku. Meutim, ako bude tako da preive, i drugi e pronai svoju greku, a to je da se trebalo i individualno i kolektivno prema svakom odnositi korektno, kao prema samom sebi. Misli mu se vratie na duhovne mudrace i to da je iz jednog duha nastalo sve, a to upuuje na jedinost i onda samo po sebi objanjava se sve. To je istina i najsnanija sila koja lako i nepogreivo presuuje svima. Prije nego se stariji vodnik vratio, major je iziao iz kancelarije i krenuo ka prijavnici. Cilj mu je bio da pokua odgonetnuti koliko je Osvit bio svjestan sluaja koji se zbio u kasarni. Nepun mjesec dana ranije o tom mladiu imao je sasvim drugaije miljenje. Zato ga je izabrao da doeka generala i zato ga je postavio na mjesto komandira. Je li mogue da se neija svijest tako brzo izmijeni, pitao se idui stazom, a cijela kasarna u njegovoj glavi je podrhtavala. To vie nije bila iluzija u jugoslovensku zajednicu se useljavala nova drutveno politika svijest i potiskivala je tu nikad vrsto ustabiljenu jugoslavensku, mijenjala drutveni duh i programirala ga da ini nove pokrete. Iznenadni prolazak majora plonikom die Osvita ka prozoru, pa izviri i pogleda za njim. On je ve bio unutra. Osvitu to bude udno, jer major nije imao obiaj da dolazi. Ako nee deurnom ociru, onda nema kuda nego ovamo! Na tu misao obuze ga neka bojazan i ponovo die na noge. Nije uspio ni radio ugasiti, a vrata su se otvorila.

394

Bila je to mala odaja, od nekoliko kvadrata i sve u njoj je bilo skueno. I ne pogledavi po prostoriji niti u Osvita, major je uao i stao pored stola. Prozor je bio ravno ispred njega, a Osvit je stajao na lijevoj strani, onako kako ga je zatekao. Sad je major bez rijei gledao as po prostoriji, as napolje. Ponekad bi pogledao ispod oka u vojnika, pa onda je poeo tiho zvidukati. Na radiju je bila tiha muzika. Ugasi ga ree mirno. Osvit pritisnu dugme i muzika prestade. Je li u zgradi deurni ocir? Ne znam, drue majore, mogu ii pogledati. Nije potrebno. Maloprije sam ga uo da razgovara sa kurirom ree Osvit, gledao je majora u oi. A ti, jesi li se malo odmorio? Jesam. Priaj mi kako si se proveo u putu. Smijeak na Osvitovom licu za majora vie nije znaio nacionalnunaivnost. Major se zagleda kroz prozor da bi na Osvita ostavio dojam nezainteresovanosti. Pa dobro. Bez problema. To je sve to si mi imao ispriati. Jeste... Uglavnom. A ta veli? Uglavom? Onda nije sve. Osvit se dosjeti Redinog savjeta kad mu je jednog dana rekao da se pazi majora, da zna biti zagonetan. Pa kod nas, u mom mjestu u narodu je prava pravcata panika. Kakva panika? Ma, stale su rme. Narod se pita kako e... ne izgovori Osvit misao do kraja. Nije li ti bila guva u vozu kad si odlazio? upita major da bi malo skrenuo temu i naveo Osvita da sam ispria o svom odlasku kod Salkinih roditelja. Znao je da bi njegovo otkrivanje da za to zna, bilo znaajno za Osvita koji bi se morao onda o mnogo emu upitati, te na kraju majoru ne bi ni uspjelo to zbog ega je specijalno doao kod Osvita u prijavnicu. Ono to je majoru padalo najtee, bilo je to to je apsolutno nelogino istraivati bilo ta oko Osvitova navraanja, jer da je sve isto kod te pogibije ne bi se imalo ta o tome ni kriti i ak bi Osvit za takav svoj gest zasluivao pohvalu. Meutim, iza ubistva se krio sutinski problem u zajednici i otkrivao se razlog i nain njenog uspostavljanja. U stvari, potpuno objanjenje kreacije formule suivota, po izrazu Jovanova.
395

Sve su te misli ve po drugi put prostrujile majoru kroz glavu otkad je uao tu u prijavnicu. Osvit je neto osjeao i odgovarao je sporo, te je i major imao vremena da se misli. Nisam ja otiao vozom... A da kako si? Osvit u nekoliko reenica ispria kako je stigao do Sarajeva. Oh, kako se to desilo? major e kao da se veoma prijatno iznenadio, pa odmah dodade: Koja srea za tebe! i opet prekinu Osvita. Kako je onda ilo dalje kad je put tako sreno poeo? Osvit udahnu neto to ga u isti taj as upozori: Pazi se, on zna sve! I opet ga obuze onaj isti strah kao kad ga je vidio da prilazi plonikom. Nikad ne dolazi, a danas je doao. inovi na ramenima znae neto. Morau rei gdje sam bio. Uostalom, zato da ga ljutim?, razmiljao je brzo. Odugovlai kao da je to neto toliko vano. Ne krije valjda neto? Nisi neto skrivio? Nisam polako ree Osvit, izgovarajui kao da i nije bio potpuno siguran u svoje rijei i svoju nevinost. Pa onda? Ne eli mi ispriati? elim, drue majore. Pa onda? ta se misli? Svaki put kad bi se obratio Osvitu, major bi ponovo gledao kroz prozor kao da prati neto to se deava napolju, a nije se nita deavalo osim to su vrapci prelijetali sa grane na granu i inili poneki polukrug. uli su se vrapiji cvrkuti. Pa znate, nisam imao autobus za est sati zapoe Osvit i ispria sve do kraja. Oni su znali da dolazi? upita major. Nisu, drue majore. Adresu si znao napamet? Osvit osjeti da mu se dlanovi znoje. Nisam, drue majore. Aaaa... otegnuo je major, a Osvit je razumio ta ga je pitao, no utao je. Kako to da si mislio na adresu? nije mogao major prei preko toga da ga ne upita. Onda Osvit i to objasni. Jesu li oferi znali za sluaj u kasarni? Ne znam, drue majore. O tome nismo progovorili ni rijei. A znali su da e otii kod Salkinih? Nisu znali, drue majore. Kako bi mogli znati kad nisam ni ja znao!
396

 Da, da. To se sve odigralo sluajno. Zaista sluajno. Dobro! ree major i prestade gledati kroz prozor. Ti si voleo svog druga i eleo si videti njegove. Samo to. Nita vie potvrdi Osvit. Moda ti je nekad rekao da mu je sestra lepa? Na te rijei Osvit ga pogleda drugaije nego do tada, ali nita ne kaza. Pitali su te kako se desila nesrea? Da, pitali su. ta si im odgovorio? upita major uporeujui ono to je Selma ispriala potaru Zdravku i ta je Sulejman ispriao Nenadu Periu. Odgovorio sam da ne znam jer nisam vidio i da se o tome puno ne pria. Veruju li da je bio nesretan sluaj? Da. Svi... I majka veruje?! Osvita neto presjee. Vidio je da je major bolje upoznat od njega. Kao da sve vidi i sve zna. I upita se otkud sve to, a major na njegovom licu uoi uenje i shvati da vojnik razmilja ta bi odgovorio. ta ti veruje? upita major a u mislima je drao Selminu priu koju je ispriala Zdravku o njenoj raspravi sa Osvitom kad ju je prekretao da pree na majinu stranu. Ja vjerujem! odgovori reklo bi se dosta drsko za jedan odgovor majoru. Major se kratko zamisli. Bio je siguran da Osvit lae vjerujui u ono o em je obavijeten od direktora proizvodnje, meutim shvati da na tome ne moe insistirati jer bi dokazao da zna sve. A otkud zna, postalo bi naivnijem od Osvita jasno da informacije stiu od Salkine obitelji. Prekinuo bi se lanac informacija i obavjetenja. I ne samo to... Zbog toga rijei da brzo skrenu s te teme koja se direktno ticala Osvitova miljenja o sluaju. Nisi mi rekao za Salkinu mater. Njoj je najtee saaljivo e. Mati! Ona samo plae i ne vjeruje puno iako se pita ta bi drugo moglo biti. udi se ako je bilo neto drugo zbog ega se ne obavjeste. Ne znamo ni mi. Jo tragamo. Drue majore, nemam s tim nita. I ako moda izgleda isplanirano, bio sam kod njih sluajno, jer sam imao adresu kod sebe kad su mi se ljudi ponudili da me odvezu do Sarajeva. Nisam mogao znati da neu iz Sarajeva brzo imati autobusa, pa sam se pitao ta raditi na stanici 6 sati. Otiao sam izraziti svoje aljenje i moda im umanjiti bol, kad vide da ih se netko sjetio.
397

 Znam, znam odgovori major, a mislio je na Osvitovo ubjeivanje Selme da je majka u pravu. Da ne bi Osvit nastavio tragati za objanjenjem kad izie i ode, jer vidio je da je iznenaen onim to major zna i da se pita otkud, razmiljao se major ta mu je sada initi. U prirodi nita ne trpi prazninu pa ni ljudski razum. Upravo po tom zakonu istine ograniena ljudska svijest prisiljena je na traganje do svog konanog samoostvarenja, odnosno oslobaanja iz okova tijela i materije. A to je dug put. Svjestan toga, a da bi skrenuo Osvitove misli sa traganja, major smisli rjeenje. Salko je bio moj omiljeni vojnik. esto smo priali o svemu, ponajvie o curama. Zbog cura mi je i bio drag ree i zagleda se u Osvita da vidi njegovu reakciju. Osvit je zinuo od zauenosti i iznenaenosti. Eto otkud zna! pomisli. Pa ipak jo mnogo pitanja se motalo po njegovoj glavi. Ja razumem Salkinu majku. Po svemu, Salko je bio sasvim na nju. To ponekad dodatno moe pojaati ljubav prema detetu. Meutim, ona ima loe prijateljice. Pored ostalog teraju je na one verske obiaje koji su zastareli ree major, a da mu to uope nije bilo vano. Rekao je to tek tako preuujui onu sutinsku stvar koju je vidio u tome. Uostalom i da je rekao, Osvit ne bi mogao razumjeti ta se krije u lanim hrvatskim nastojanjima da oive vjerske osjeaje kod muslimana. Znam ja i za potara Zdravka i za Nenada Peria... Znam sve o Selmi, njegovoj sestri. Prije je bila dobra djevojka. Sad postaje udna govorio je major i opet je mislio na njeno prevagivanje na majinu stranu, gdje je upravo Osvit odigrao glavnu ulogu. U stvari, major je rekao samo onoliko koliko je znao da Osvit zna. udi se? prebaci mu major ruku oko vrata, njeno ga stiskajui prstima. Znam ja i s vojnicima da budem pravi drug. Salko mi je puno otkrio. ujem se ponekad s njegovima. Naravno, moj Pravniu, malo je onih koji znaju za moje drugovanje sa Salkom. Nakon toga major je otiao, a Osvit se nanovo zamisli. U glavi mu se stvari nisu sreivale. elio je sve to ispriati Redi... Bilo je vrijeme da krene na ruak, a poslije e u skladite opreme. Jo prije tri dana jedan vojnik iz skladita mu je obeao da e ga od glave do pete obui u sve novo, po njegovom izboru. Osvit je poelio da to bude ba danas, da takav doeka Svetlaninu majku. Nagnu se da zatvori prozor i ugleda majora i starijeg vodnika kako odlaze stazom. Izgledalo je da e i oni u kuhinju. Odlazei iz kuhinje Osvit je Redi priao o maloprijanjem dolasku majora u prijavnicu. Obojica su ga smatrali veoma vanim, ali su bili u velikoj dvojbi i
398

sloie se da jenajbolje da puno ne istrauju. Uostalom to je zamaralo njihovu neuprljanu savjest. Stigoe do zgrade Komande gdje su se trebali odvojiti. Ne razbijaj glavu time. Ne treba te uditi to sve zna i to hoe sve da dozna. To mu je posao. On je iz bezbjednosti ree Redo pri rastanku. Tako i jest potvrdi Osvit a sad moram u skladite opreme dodade mislei na dolazak Svetlanine majke. Nekoliko sati nakon toga uredio je ekaonicu i sav uzbuen, utegnut u novu uniformu koja mu je zaista lijepo stajala, priao je kapiji broj dva. One su ve bile tu i stajale na trotoaru iza visokog zida. Da li su to one?, pitao se on usporavajui korak na malim vratima. Sjetio se da je Svetlanina majka rekla da e s njom doi jedna kerka, to je znailo najmlaa ili najstarija. Nastavi, nastavi! Za tebe je poseta! ree Vlahov koji je bio na smjeni i stajao u drutvu dama. Primijetio je da se Osvit snebiva, pa mu se osmjehnu, a i one. urica je imala kratku svijetlu kosu. Bila je visoka i Pegi nimalo nije liila na nju. Na prvi pogled ni kod starije kerke nije nalazio slinosti s Pegi. I ona je bila via od Pegi i snanijeg struka. U mini suknji, sa visokim, skladno graenim nogama privlaila je, izazivala. Meutim, imala je dugu ravnu crnu kosu i time potpuno odudarala od majke, ali i od sestre. Rekla sam da e nas doi dvije. Je li te to zbunilo? urica e. Nisam bio siguran da ste vi ree Osvit, ali ne objasni da je to zbog izgleda. Bile su bogato odjevene i odudarale su od veine koje je imao priliku vidjeti u gradu, a to ga je jo vie iznenaivalo. Poticala je iz tako bogate porodice, a s njim se skrivala po tamnim i prljavim kutovima u gradu! Valjda je i to trebalo neto da znai. Upoznae se tako to Osvit ree aljivim tonom: Eto, to sam ja, Osvit Pravni, student u Skoplju. Ali, evo sad sam obukao uniformu. Rukovae se, pa e Vlahov pun neke blage ljubavi prema njemu: Mangupe jedan! a onda se obrati damama: Ipak, da ga malo pohvalim. Odnedavno je na komandir i bolji je od onog kojeg je naslijedio. Kroz kapiju uoe u krug kasarne. Osvit za sebe primijeti da i starija sestra na obrazima ispod oiju ima nekoliko pjegica kao i Pegi. Zapaao je i druge slinosti. Slika je kriva to smo se na ovaj nain upoznali. ao mi je, a s druge strane mi je drago to ste dole.
399

 Zbog ega ste lagali da ste student? Ja sam celo vreme slutila da to nije istina. Nisam ja. To je iz njene glave. Morao sam slijediti. Nepotrebno. Ja volim vojnike i ona to zna. Poto sjedoe u ekaonicu, urica iz torbe izvadi poklon i prui ga vojniku. Oh, hvala! i ponovi to nekoliko puta, sav uzbuen i dirnut uz rijei da nije trebalo. Previe je. Previe od vas. Neka, neka. Nije puno. To je sitnica. Nakon dueg razgovora tokom koga su razgovarali o svemu i svaemu, dooe i na temu razloga zbog kog je ona odnijela fotograju. urica ree: Mi smo tvrdili da si vojnik, a ona da nisi. Valjda nas je fotograjom htela uveriti. Pa nije ju morala odnijeti na takav nain. Mogla ju je i vratiti a vama rei da ju je bacila poto ste je naljutili. A ona je uva i zatvara se s fotograjom u sobu... Hm... a ostavila me. urica i njena starija kerka se pogledae. Puno toga su jedna drugoj kazale tim pogledom. Svaka za sebe je bila sigurna da je njemu jasna cijela stvar sa fotograjama. Ne razumem ni ja to, a i sumnjam da e mi hteti rei zato to ini. Za cijelo to vrijeme kerka je rekla samo nekoliko rijei. Dopadala joj se Osvitova inteligencija. Dobro, odgonetnut u i tu zagonetku izree Osvit i uuta. Nekoliko minuta su sve troje utali. U starijoj kerki je rasla simpatija prema Bosancu. Iznenaivalo ju je njegovo diplomatsko ponaanje i smirenost, iako je bilo oito da mu je puno toga jasno. udno je to za jednog Bosanca! I otkud on to da sazna? Ipak, krupne su to stvari i teke za shvatiti, kao to im je, njima Bosancima, teko razumeti situaciju u zemlji. Tajna i nevidljiva veza izmeu dva ljudska bia postoji, ali, uostalom i izmeu sveg drugog postoje tajne veze, samo su toliko slabo vidljive da su je kroz istoriju ljudskog roda videli samo retki sretnici. Objanjava se da se te veze mogu vidjeti samo nadnaravno, izotrenom inteligencijom, odnosno svijeu. A upravo u tome se skriva tajna o uticaju jednog bia na drugo. Kako i na koji nain? ta fotograja moe pomoi? I zatim sva ta mala igra u ovoj velikoj igri koju igra situacija u Jugoslaviji, u kojoj su Bosna i Bosanci najvanija igraka. Kerka prekinu utnju traei au vode. Evo, odmah! ree Pravni, die se sa stolice i izie iz ekaonice.

400

Iao je pravo uskim hodnikom pored vrata prijavnice, pa drugim hodnikom ispred vrata kancelarije deurnog ocira. U tom dijelu objekta bilo je tamnije a svjetla nije htio paliti zbog mogueg nailaska deurnog ocira. Kad je doao do umivaonika pustio je vodu da malo otee. Oslonio se na dovratke, gledao i sluao vodu to otie i mislio o njima dvjema onakvima kako ih je ostavio. elio je znati o emu su razmiljale dok su utali. Majka i kerka su sjedile u ekaonici i nastavile razgovarati im je Osvit iziao, samo to su zamjenile temu. Zaue um oticanja vode i postade oiglednoda senee povratiti prije nego um vode prestane. Lep je, nema ta. I pametan. Razumem Svetlanu bile su prve uriine rijei po njegovu izlasku. Govorila je gotovo apatom. A meni tako deluje kao da razume stvar sa slikom. U tom sluaju, Svetlani e malo pomoi. Imam dojam kao da bi on to i rekao, ali poto je teko takvo neto dokazati suzdrava se. A to bi moglo da odvede i u svau, daleko. Teko je njih Bosance odrediti u ovoj situaciji urica e mislei na igru izmeu Srbije i Hrvatske zahvaljujui nepostojanju identiteta koji bi i njima samima i cijelom svijetu govorio da znaju ko su. Znam. Ipak, sve u svemu, ne moe se imati opravdanje ako se nekom ine takve stvari na to urica samo slegnu ramenima kao da ni sama ne razumije i ne zna ta i kako uiniti. Njeno srce branilo je Svetlanu iako razum nije uvijek pratio njena osjeanja. Nacionalni odnosi u zemlji su konstantno lebdjeli izmeu njih dvije, a sve zbog borbe za Bosnu. Ako ga ne osvoji neka pravoslavka, onda e neka katolkinja i on e biti na drugoj strani. Razume li sada poziciju muslimana? Ipak, to su nai Slaveni! Razumem, mama, ali ostavimo sada situaciju u zemlji. Udau se po zakonu prirode, a ne po zakonu optih drutveno - nacionalnih ili verskih odnosa, je li tako? Ili po trenutnom zakonu stanja. To treba u svesti nositi celog ivota i ja u takav brak ne verujem. Mora postojati Boja volja u njemu da bude moj, a ne volja koju sam u njega utapala zato to je nesvestan. Uz to, duboko u sebi sumnjam da na prirodan nain ne bi... Nas dve se ne razumemo. Bogje volju da inimo ta elimo prepustio nama. Jeste. Ali zbog ega nam se onda sudi? Zbog naih dela, je li? urica se zamisli na te rijei, a kerka nastavi:

401

 Zna koliko je njihovo mesto uvueno u Hrvatsku? Ne verujem da tamo ve nema neku Hrvaticu i moda zbog opreznosti da ga ne izgubi, znajui gde odlazi, poneto mu je mogla od tih stvari barem pomenuti. Razume li? Zbog nacionalnih interesa!? Ne znam vie ni ta mislim jer su sad svi postali bolesni od nacionalizma i spremni na sve ludosti. Oh, moda, mada ne verujem! Ako se to i zna, to se ne otkriva! Opasno je oigledno. Kerka uuta. Bi joj neugodno jer je izrekla neto to nije ipak imalo puno logike. Da bi je jo vie uvjerila da ne moe biti onako kako misli, urica dodade: Ti zna koliki su poduhvat Srbi uinili u ovome veku da bi Bosnu mogli tek tako ispustiti! I Hrvati su! Znam. Zbog toga to i jeste toliko alosno. Igraju toliko prljavu igru. Zato i nema normalnog napretka ni za ostale. Nesvesni su. alosno je. U ovoj situaciji se ne sme aliti, jer ako ali ti onaj drugi nee. Razume li? Mi Makedonci nemamo od toga nita. Idem videti gde mu stoje ae kad se ne vraa ree kerka, podignu se sa stolice i ode. U celoj ovoj situaciji nije dobar niko, ree urica samoj sebi ostavi u ekaonici sama.

Glava V

Bila je subota, trinaesti juni. Red posjete ispred prijavnice nije se prekidao od ranih jutarnjih sati. Osvit se nije podizao iza radnog stola. Pisao je prijave, a kurir ih je ulazio kupiti i nositi deurnom ociru, jer ovaj od prevelike zauzetosti nije imao vremena obavljati i taj dio posla. Red je povremeno znao prelaziti plonik izduujui se i tamo na parking. Posjetioci su pristizali u valovima, po nekoliko desetina posjetilaca odjednom. ekaonica je brzo bila popunjena, a svaka osloboena stolica odmah je bivala zauzeta. Poto se neki od vojnika sa svojima nisu vidjeli i po vie od pola godine, susreti su bili popraeni snanim emocijama. U grupama se glasno prialo, primjeivale su se promjene u izgledu, a, u stvari u dravi su se, u meurepublikim odnosima, stvari pogoravale veli402

kom brzinom. To je bilo upravo ono to je unosilo specinost u ambijent. Zbog nedostatka mjesta unutra, narod se vraao napolje i ekao na stepenitu i ispred, na ploniku. Iznenadno Redo i Vlahov se sretoe na stazi koja je vodila na pistu. Naoe se naspram glavnog ulaza zgrade Komande. Izloeni direktno jakom suncu, pourie zajedno Osvitu u prijavnicu da se dogovore o zajednikom izlasku u grad. Na putu do prijavnice su razgovarali: Upeklo je. Prodire do samog mozga. Makedonija je to... Zar nisi ve navikao? Neu se nikad ni naviknuti. Od nas trojice nijedan nije danas poslijepodne u patroli. Zato ostati u kasarni i dosaivati se kad imamo priliku na terasi piti hladno pivo, i jo posmatrati lijepe dame? Je l tako, mangupe skopski? Ko tebi dade diplomu da si zavrio fakultet? alio se Redo na ta se tamnoputi Makedonac ve odavno bio naviknuo. Ugledae pred prijavnicom mngo svijeta to ih iznenadi. Ah, vidi ono! uzviknu aljivdija. Makedonac, mislei da su posjete pojaane zbog sluaja koji se u kasarni dogodio ree: Izgleda da bez prekida pristiu celo jutro. Eno, pogledaj! Jo jedna grupa ulazi na kapiju. Lep je dan. Izvrstan za posete! ipak, kao i svi drugi tamnoputi, Makedonac Bosancu kaza pogreno miljenje a ono pravo je uvao za sebe. Iako su znali koliko je Osvit zauzet poslom, pourie mu tamo prije grupe koja je ila parkingom. Kroz masu se do stepenita probie jedan za drugim. Na stepenitu ih presretnu jedna starija ena. Brisala je znoj sa ela i zalizivala kosu preko glave. Moda vi potraujete vojnike kojima je stigla posjeta? obrati se njima dvojici svojim akcentom koji ju je odavao da bi mogla biti iz Hrvatskog Zagorja. Redi se u hipu pitanje uini naivno i probudi mu radoznalost, ali pogleda u Vlahova ne smiui s njega pogled, oekujui neku reakciju ne znajui u stvari ni zato odmah gospoi ne odgovara i sam. Makedonac je odmah oborio pogled kao da bi skrio misli, pa na Redu to ostavi dojam kao da je zamiljen traei pravi odgovor. Vlahovu odmah postade jasno u emu bi mogla biti stvar i zbog ega toliko dugo ta ena tu ve eka: sve kad bi elio, raunao je, ne bi bilo dobro da ide deurnom ociru boriti se za nju. U dravi se sad odravaju takve stvari, deurni ocir sigurno zna podatke i zato tako ini. A initi neto suprotno deurnom ociru, nije ni mogue. Bilo bi moda ak opasno. Podignu svoj pogled na Redu i u to odgovori:
403

 Ne, ne. To ide normalnim putem. Deurni ocir odmah po prijemu javlja u jedinicu i onda oni tamo pozivaju vojnika kojem je poseta stigla. Nije to posao nas dvojice. Nada na licu ene se ugasi, a u umornom gledanju se ukaza i neko nepovjerenje koje Redi bi nejasno. Pomisli kako radi u Zagrebu i da e se tamo vratiti kad odslui. To mu bi dodatna motivacija da za nju neto uini. Nije normalno ako dugo eka! govorio je sebi alei je. Gdje ste prijavili posjetu? moda i ne zna kako to ovdje hoda. Vidi na njoj da je starija osoba. Vojnikov ijekavski dijalekt u njoj opet povrati neku nadu da e se to ubrzati napokon. Prijavila sam... Tu gdje prijavljuje sav taj svijet pokaza na prijavnicu. Dobro je onda, nemojte se brinuti. Stii e. Nije dobro! Kako moe biti dobro! Stojim ve dva sata i ekam! To ne moe biti normalno! Kad je Redo progovorio ijekavski, u nojoj je sijevnuo traak nade, ali ubrzo shvati da od toga nema nita i onaj traak u oima nestade, kao kad eravicu polije voda... Poe se jadati na umor od dugog puta, naglasivi razdaljinu od svog mjesta do ove Poljanice... Izmeu nje i Rede potee razgovor i Redo joj izmeu ostalog ree da poznaje njen kraj, ak i njeno mjesto za koje ga veu lijepe uspomene, posebno za njegove mjetane. Dotle se Vlahov mrgodio, pa u jednom trenutku poeli uzviknuti: Vas Bosance gde god ovek poalje, zavolite tue bolje nego svoje i prodate se na sopstvenu tetu! I jedva se suzdra, a Redo se raspriao kao da je u tuini sreo nekog svog... Priao joj je kako je mnogo radio po terenu preko nekog zagrebakog preduzea i da jedva eka kraj vojnog roka da se ponovo vrati svom starom preduzeu i svom poslu, a eni nije bilo do toga, razmiljala je o tome gdje joj je sin. Javila mu je da e doi i sad on sigurno hoda negdje i razmilja to je jo nema, zato nije stigla. Kako se ne moe dosjetiti doi ovdje pred zgradu potraiti me? Jadno dijete!... Svjestan je on ta se u dravi radi! Istovremeno ju je Redina naivnost rastuila, jer nita on od onog to se deava ili nije razumio ili nije htio da razumije. Pokuavala se staviti u kou njegovih roditelja i pitala se da li barem oni neto razumiju, a Redo je priao o sretnoj budunosti, to je nju diralo duboko u srce. Koliko ti je ostalo sluiti? upita ga, ponavljajui u sebi: Jadno dijete... Jadno dijete! Razumjela je odmah da je iz Bosne i koje je nacionalnosti.

404

 Samo jo stotinjak dana i nema vie... Nikad vie uniforme! gotovo uskliknu Redo, tako sreno kao da je momenat skidanja uniforme ve tu. Na te rijei Vlahov stisnu zube i zgrabi Redu za rame ne osjeajui apsolutno njegovu teinu niti snagu koja bi pokuala da se odupre. Povukao ga je da idu unutra i gotovo ga je ponio. Redi je izgledalo da mu je iza lea buknuo plamen eksplozije, pa Vlahov nije imao vremena za rijei, ve je uinio ono to se u tim trenucima moralo. Tamnoputi Makedonac nije vie mogao sluati njihov razgovor, niti je mogao otii i ostaviti ga. Kao da mu je u jednom momentu neto sinulo i reklo mu sve o Redinoj naciji. Vi... vi ste nai i vi ete s nama... Otud u njemu onolika snaga. Bili su na najvioj stepenici kad zastadoe. Jedan mladi iz oblinje grupe kao i drugi, sluao je razgovor vojnika i ene, ali taj potez Vlahova kojeg je u potpunosti razumio, toliko ga je duboko dirnuo i nacionalno i vjerski zapalio da je kiptio od muke to mora ostati suzdran, pa se drsko obrati eni: A ti, starice, budi strpljiva! I mi ekamo! Ona se okrenu da vidi ko joj se obraa i da li se obraa njoj, ali nije nikog vidjela. Sve je ve bilo nijemo i nepomino osim vrabaca na oblinjim granama iznad njihovih glava. Kao da su svi pomislili sad e izbiti vjerski konikt! Ipak, ona je prepoznala da je glas pripadao mladiu i da je Srbin. Ne bole te noge... Mlad si. Nemoj sad preokretati stvar. Nije u pitanju mlad star. Reci otvoreno! Ko je slab treba kod kue sedeti! Svi ostali su utali, a Hrvatica ga pronae pogledom iza nekoliko drugih i pomisli: Nije ovdje prilika raspravljati sa jednim Srbinom! Jo emotivnije pomisli na svoje dijete. A da nije ovako kako jest, uo bi! Okrenu se na drugu stranu i na tom se zavri. Sasvim gore, na najvioj stepenici, Vlahov jo nije bio sasvim ispustio Redu. Bili su okrueni mnogim osobama. Oboja ulazna vrata bila su irom otvorena, a na ulazu tako mnogo svijeta. U emu je stvar? upita Redo sasvim zbunjen. Ni u em! Ulazi! Nastavie se gurati unutra. Da su nastavili ko zna ta bi sve jedno drugom rekli!... Moda o sluaju u skladitu! Hm... Kad bi se verska eravica izmeu pravoslavaca i katolika u duama potpalila i prostranstvima dua plamen buknuo! Nikad se ne zna!, razmiljao je Makedonac. A Redo i Osvit kakvi su, oni bi sve to sasluali i videli i sve jasno razumeli!

405

Unutra, u hodniku, iako zavuenije, bilo je buno i nabijeno svijetom, pa kad su se probili do prijavnice i otvorili vrata, Osvit povika da bre ulaze i da zatvaraju. Ui su mi zaepili!... Ne mogu uti ta mi govore ovi drugi s polja! Talas buke se povue u hodnik im zatvorie vrata. Unutra je bila samo jedna stolica na kojoj je sjedio Osvit i pisao prijave. Oni nisu imali izbora nego stajati. Prostorija je bila mala, pa je sve u njoj izgledalo veoma skueno. Povukoe se desno, uz vjealnik na kojem su visili debeli zimski injeli. Sluili su na kapijama za vrijeme snjenih hladnoa sa burom. Ostadoe tako moda i dvije minute u utanju, zagledani u hemijsku olovku meu prstima Osvitove ake. Shvatili su da Osvit nema vremena za njih jer su posjetioci pristizali i pristizali, a Redu je kopkalo to zato mu Vlahov ne objanjava razlog svog ponaanja napolju. Vidio je na njemu ne samo ljutnju, nego i bijes. Ali zato ne objanjava zbog ega i zbog koga? Zgrabio me poput smrdljive vree!... Ko da nije mogao lijepo da mi kae!... Pomislio sam da se iza mojih lea zapalio eksploziv, pa sam... i obuze ga stid zbog vlastite slabosti. Nije nauio da bude niiji predmet. U njemu se upali vlastito ja i ree sebi: Moramo nas dvojica o tome priati! elio je da o tome rasprave negdje kad budu sami, ali nije imao strpljenja ekati. Peklo ga je u srcu. Zato ti mene onako zgrabi? Vlahov nije govorio nita. Stajao je oborenih oiju. to onoj eni nismo pomogli, to nije ni vano. Mada smo mogli... Nikakvog objanjenja nije bilo. Ljutnja se vraala na lice Vlahova. Dugo se poznajemo... Nisi nikad bio takav... Znam te tihog. Rezervisanog. Ponekad stidjivog. Kad pria blag si... Smiren. Interesuje me u emu je sad bila stvar da odjednom postane takav? Redo je sad pored sebe imao Vlahova potpuno drugaijeg, a Makedonac je sebi davao za pravo, jer, mislio je da nije tako uinio, moglo je okrenuti nakrivo. A bilo je ve poelo. Treba li tome objanjenje, pitao se Vlahov. I ko bi ga tebi mogao dati?... Kad ste vi Bosanci glupi kao bosanske bukve! Njena prijava je sigurno podbaena i tako... Hmm... Moe ona ekati i do noi a... Hmmm... A i onaj ovjek nema osjeaja ni razumijevanja za stare i nemone. Mrzak mi je. Govnar jedan! Izgovori to i krenu vratima. Bila mu je namjera da joj, u inat onom ovjeku, pomogne. No, Vlahov se isprijei ispred njega. Izgledalo je da je spreman i na tuu da bi ga sprijeio u ostvarivanju nauma. No, nije odmah progovorio, nego nakon due utnje:
406

 Bolje ti je ne idi! uvaj svoj poso! ree najzad duboko diui. Nikad ga nijedan od njih dvojice nije vidio takvog. Obino je bio dua od ovjeka, a sad je pokazivao silu. To je znailo neto stvarno ozbiljno. Vlahov je, kako se bio pomjerio ka vratima i ostao malo raskoraen, izgledao strano. Oi su mu bile oborene. U Redi je kuhalo. ivci su kruili svud po stomaku i grizli ga a bijes i ljutnja ispod koe inili da pukne. ta je ovo danas s njim? ak je pomislio i da se s Vlahovom uhvati u kotac, a u isto vrijeme je gledao itav lm njihova prijateljevanja. Brada mu poe podrhtavati. Osvit tek tad postade sasvim siguran da to nije ala, pa se zaueno zagleda u njih ostavljajui hemijsku olovku. Pokuavao je neto saznati gledajui ih, a misli su mu se mnoile. ta je to, drugari? Ne razumijem vas! ta se to sad odjednom izmeu vas dvojice deava? Neka eka... Ko i drugi. Onda bi, znai, trebali za sve... Hteli bi svi... progovorio je Vlahov ne diui pogled i ne pokazujui namjeru da se pomjeri. Ti nee da razumije. Nije stvar u tome. Reko sam da je njena prijava moda zagubljena. Moda preskoena meu tolikim prijavama. Od jutros kurir odnosi prijave. Zna deurni ocir da je tako bre. Ne bismo drugaije stigli... Jedino ako se kuriru, dok se provlaio kroz hodnik, izvukla i da ju je tako izgubio u toj rulji dade Osvit svoje miljenje. Nije bilo teko na onom listiu to ga dri proitati jedinicu njenog vojnika i otii po njega ree Redo prije nego to je Osvit rekao sve to je imao. Nita nije ni zaboravljeno ni izgubljeno! Deurni ocir dobro zna ta i kako s kim treba raditi! drsko e Makedonac, pa nakon to malo otpuha dodade: Ne treba da vas boli glava ni za kog! To je moj poso, pa ipak... ta znam... Ako toliko dugo eka zato nije dola da meni kae... u razmiljanju je izgovarao Osvit. Redo je i dalje bio odluan da ide pomoi toj eni. Sad je to elio vie iz inata. ta Vlahov misli, da e sa mnom odluivati? I opet mu se odmotavao lm prijateljevanja od prvih dana sluenja i stavljao je neke stvari na drugi tas vage. I ta je vrijednije? To prijateljevanje pokvariti ili princip dostojanstva i ... uvaj svoj poso! Bolje ti je... Reko sam ti! Ako to uini moe izgubiti kapiju i otii na obuku! Shvatie da sam ti prijatelj, ali bie kasno... Makedonac se nije alio, ali njega niko nije tu u prijavnici razumio. U zraku iznad njihovih glava je lebdjelo neto ozbiljno. Osvit i Redo u svojim glavama zadubie o em bi se to moglo raditi?!
407

Nekoliko trenutaka poslije Redo ispusti kvaku koju je stisnuto drao i u se kad neto u bravi kljocnu. Baci pogled na Osvita, a Vlahov je stajao raskoraen poput erifa u kaubojskim lmovima. Bilo je napeto. Niko nije postavljao pitanje ko je ovdje komandir, no ono se samo nametnulo i Osvit osjeti da je na njemu da rijei stvar. Vlahov nema pravo da se tako ponaa, a i Redo... Razumijem ga, ali zato pumpa stvar zbog jedne ene koju ne poznaje. To nije posao ni jednog ni drugog... A i ta ena ne dolazi meni... Moda me omalovaava ili moda misli da ni ja to ne mogu rijeiti...Ve nekoliko minuta zaboravio je na posjetu napolju, pa oni prvi do altera u redu poee negodovati. Sad ste me nali da rjeavam vae gluposti! obraao se obojici. Ja ovo inim zbog njega! Ali on tvrdoglav, nita ne razume! progovori Vlahov. Ma stani, bolan! ta pria, zbog mene?! Bez ikakvog objanjenja si me iznenada zgrabio za ramena, ko da sam zasmrdio. Gotovo si me ponio... A zato?! Zamisli, molim te! Pa nisam ja bez svoje pameti! Osvit je uglavnom razumio ta mu je Redo htio rei i zagleda se u Vlahova da uje ta on ima na to dodati. O trojici ubijenih, nakon onog obavjetenja na bini kad je cijela kasarna sluala da se dogodila nesrea zvanino vie nitko nikad nije nita rekao. No, o tome se meu vojnicima, u grupicama koje su najee bile na nacionalnoj bazi, uvijek skriveno poluapatom i povjerljivo prialo. Jedino se bosanski muslimani nisu nikad grupno okupljali oko te teme. Oni su mahom, osim rijetkih pojedinaca kod kojih se povremeno javljala sumnja, vjerovali zvaninoj informaciji Komande i shvatali da je sve ostalo na ozbiljnoj istrazi koja se temeljila na stabilnosti konstrukcije koja je drala vojnu opremu. Taj dogaaj u kasarni je prouzrokovao razlog masovnosti posjeta. Znao je to i Vlahov i slutio da to razumiju svi osim bosanskih muslimana. Od njih to ak moraju i Albanci skrivati. Albanci su takoe muslimani, ali su Albanci, imaju svoje nacionalno ime i to im omoguuje da znaju ko su i da vode brigu o svom nacionalnom identitetu. Bosanski muslimani oekuju da e za njih sve uiniti Allah, a ne znaju da je to samo posebna rije posredstvom koje se meditirajui zaboravlja na tijelo, rastapa ego i spoznaje duhovna jedinost. A kad je spoznata jedinost to je prosvjetljena i proirena svijest i za rezultat uzdignuto znanje na mnogo vii stepen i po kojem se onda jasno vidi i razumljivo zna da se sve nalazi u svemu. Iz toga proizlaze sasvim nova uzdignuta shvatanja i tanija razmiljanja na pojavne fenomene koja su korisna u odluivanju. To takoe ne shvataju ni ostali, ali grupno organizovanje u nacije i davanje iskljuive vanosti nacionalnom identitetu ini da jedni nisu naivni u odnosu na druge. Meutim, nacionalni identiteti u krajnosti nisu
408

rjeenje i ako se ne budu ukidali, bie pogubno po ovjeanstvo uope. Odgovor je u nezadrivoj evolutivnoj spirali osvjeenja ljudskih tijela, pa uope i materije u ono od eg je nastala to jest, osvjeenje u istu svijest gdje se zasebnost gubi. Rije Allah kod krana, na neki nain, znai Isus, to bi praktino predstavljalo sjedinjenje posredstvom donosioca istine i to nije korektno, jer apsolutno eliminie sve druge donosioce istine i zapostavlja samog Stvoritelja koji je stvorio obavjestitelja istine, pa je s toga jedna druga neutralna rije - imenica oigledno korektnija i ispravnija. Kako e ovjeanstvo rijeti to pitanje koje e se neminovno u jednom danom momentu nametnuti i postati neodgodivo za kasnije?! Ispravno rjeenje je bolje odmah dati, jer poslije loeg i traginog, na kraju ipak mora doi ono dobro i ispravno rjeenje ali koje se javlja ispatanjem! Prolo je izvjesno vrijeme, a sva trojica su jo uvijek bila u prijavnici. utali su. Takav ambijent je postajao nesnoljiv. Da ste pametni niko vam ne bi ni mogao zabraniti da imate ispravno nacionalno ime koje bi vas nacionalno osvijestilo! Oni koji su inteligentni znaju da ne postoji sila koja ubija svest! Ne razumete nacionalni identitet i postajete opasni za sve druge!, bile su misli Vlahova. Zbog te utnje Osvit opet odloi hemijsku olovku i baci pogled na Vlahova koji mu nije nita bio odgovorio. Moemo li rjeiti stvar i ostati drugovi? upita Osvit u stvarnoj elji da se ambijent promijeni. He... He... Moemo li? Zato ne bismo mogli, samo imaju pravila u ponaanju oglasi se Redo. Smjeak na Osvitovom licu ulijevao je nadu da e se odblokirati zategnutost izmeu starih drugova. Posete e biti jo vie. Naroito Hrvata napokon neto objasni Vlahov, pa se Osvit zagleda u njegove tamne oi. Zato Hrvata najvie? Tako... Ne moram vam sve odgovoriti. Znailo je jasno da tu ipak neto ima. Osvit je jo trljao obrve. Sigurno emo s Bugarima zaratiti, pa zato sa osmijehom punim ironije i podsmjeha ree Redo, i misli Makedonca je zatekao u istoriji. Razmiljao je o tome koliko duboko je ubijen identitet bosanstva, kroz koliko generacija... Zakovani su u kolektivno neznanje o sebi, prepuni naivnosti i ljubavi. Logino je i jasno. Sa ideologijom bratstva i jedinstva i kroz rije Jugoslavija bili su toliko obuzeti, pa je pokuavao osjetiti i vidjeti koliko bi im se obrve podigle u trenutku kad bi razumjeli istinski problem. I pitao se koliko
409

bi im trebalo vremena da konano realizuju cijelu stvarnost duom, jer je i dui potrebno vrijeme da koriguje svoju strukturu. Bliilo se vrijeme ruku i atmosfera u prijavnici je postala oputenija.Napokon su bili u trenutku dogovora o zajednikom izlasku u grad u kasnim poslijepodnevnim satima kad ih ulazak deurnog ocira potpuno zatee i iznenadi. Bilo im je udno zato je uao, no on bez rijei pokupi sve prijave sa stola i izie vani. Petnaestak minuta poslije za njim odoe Redo i Vlahov zajedno na postrojavanje za ruak s jedinicom, gotovo kao da se nita nije ni desilo, a Osvit, vidjevi da onih za posjetu ima jo poprilino pouri. elio je da ih sviju popie i dostavi prijave deurnom ociru prije odlaska na ruak. Po povratku s ruka, na stepenicama s uenjem konstatova da niko novi nije doao. Opet je sve bilo tiho i mirno da su se kroz otvoren prozor uli vrapci u granju. Osvit je pospremio ekaonicu i nakon toga uao u svoju malu odaju i sjeo. Igrao se s kutijom Marlbora koju je prije dva dana dobio od Svetlanine majke, a pred oima mu je bio prizor jutranjih posjeta. Neke likove je i zapamtio. Malo je s ruka kasnio, pa nije sreo Redu i Vlahova, ali ih je vidio skupa s nekoliko drugih vojnika u ivoj prii. Bilo mu je drago to ih je opet vidio skupa i pomisli da su rijeili nesporazum zaboraviti i slika njih dvojice bila mu je prisutna dok ga je trenutno obuzimao neobian osjeaj da su sve osobe tu ostavile svoje emocije i misli koje su se tek sad u Osvitu ispoljavale, ba kroz tu ivu imaginaciju. Razmiljao je ta se to desilo s Vlahovom i Redom, dva dobra, ako ne i najbolja druga. Sad se prisjeao da to nije bilo prvi put da se Vlahov kao suzdrava od neeg vanog. Ovog puta je, izgleda, bilo posebno napeto i zato vidljivo. Vlahov pati zbog neeg i to mu smeta da bude slobodan i oputen. U tom neem kriju se razlozi njegove rezervisanosti i utljivosti. Maloprije je bio na samoj granici da se iskae i na rubu suzdrljivosti!, razmiljao je Osvit. U jednom momentu spontanog razmiljanja, potpuno nesvjestan da to moe dati koristan efekat, Osvitu se uini da je pronaao one misli Vlahova od maloprije. Ostale su tu u prijavnici zajedno sa onom imaginacijom punom emocija i sad ih je itao. Narod je navalio u posjetu zbog sluaja u skladitu opreme i zbog odranog velikog skupa! Drao je onaj lik zabrinutog tamnoputog Makedonca, obuhvatao cijelu sliku svijeta koji se tu izmijenjao. Govorilo je to neto vano i obuhvatalo veliku irinu, a krajnje granice su obuhvatale irinu s koje je stizala posjeta. Tek tad se otvorie pitanja na koja je trebalo odgovoriti... Krupna i neobina deavanja u posljednjih nekoliko mjeseci imala su za Osvita ogroman teret. Toliki, da su ga znala svojom teinom gurnuti u ogromne tamne dubine u kojima je traio svjetlost, kao spas da ne ostane zarobljen sadraj
410

kolektivnog duha drutva koji je osjeao u sebi, a onda su se, od tog osjeaja, nametali nizovi pitanja koja i jesu predstavljala teinu. Bio je zarobljen u ambijent maloprijanjeg sukoba svojih drugova i kao da se irio... Odjednom, kao na poziv, sve se prekinu, i on kroz prozor pogleda u dvorite zgrade. Uini mu se kao da je taj dolazak odavno odnekud oekivao tri djevojke su stupale na plonik. Bile su divno obuene, lijepe i nasmijane. Ona u sredini zadra njegov pogled na sebi. Bila je veoma ljupka... Ostalo je toliko vremena da smakne plastini poklopac na alteru za primopredaju dokumenata. Upravo ona sa ljubaznim osmijehom, kao nitko od jutros, pozdravi sa: Dobar dan! i proturi svoju linu kartu. On otpozdravi pokuavajui kontrolisati navalu strasti i lijevom rukom smaknu na stranu kutiju cigareta i povue teku za upisivanje prijava, dok je desnu pruio da prihvati njenu linu kartu. Njeni njeni prsti produeni noktima i okieni zlatom spustie potrebni dokument. Takav glas je ve sluao, osjeao je. Bio je identian onom glasu kog je sluao u svojim nonim putovanjima. I osjeao je da je i gledao ba takvu ljupkost. I pomislio sam da niste Jugovike! ree gledajui njene podatke u linoj karti. Nikad nije uo niti za takvo ime niti za takvo prezime. Vidim... Nisam se prevario, dodao je iako je dokument ipak govorio da je Hrvatica to govori i Jugoslovenka. One su se smijale kao da nikad nisu bile srenije. Pomislie na sinonji telefonski razgovor dok su jo bile u Skoplju kad im je Erik rekao ko e ih na prijavljivanju doekati. To ih je i inilo da budu toliko oputene i slobodne. Vidjet emo... Moda i niste pogrijeili!? Tako ste djelovale... dok ste prilazile. Svaki put kad bi progovorila, bivao je odnekud sigurniji vie da je to glas iz nonih putovanja i da mu je zato poznat, blizak. Ovdje se od jutros prijavilo mnogo, mnogo osoba... Bila je velika guva. Znamo... Onaj na kapiji nam je ve rekao. Nitko nije izgledao srean kao vas tri. One se opet nasmijae i pogledae. Bilo je dogovoreno da tako ine. Zbog odnosa u dravi i srpske propagande da su Albanci separatisti i nezadovoljni bez osnove. Bilo je mudrije sve skrivati iza osmijeha.

411

Obuzetost udnim osjeajem koja je Osvita drala, nije poputala. Dobivao je osjeaj kao da plovi noen na valovima mora. Negdje na grkim ostrvima sa prekrasnom vilom koja je sve bila spremna initi da ga ne izgubi. Dok je upisivao kako se zove, zadrao je pogled na maloj fotograji. Za koga je posjeta? Za brata. Kako se zove? Erik. Broj njegove vojne pote? Devet kroz jedanaest. Vjerovatno sam ga viao! Spavaonice su nam u istoj zgradi i na istom spratu. Vraajui linu kartu gledao je u njene njene prste produene bijelim noktima i pitao se ime se bavi kad su joj ruke tako lijepo njegovane. Pretpostavljam da vas Erik oekuje! Da. Spreman je, samo eka da mu se javi ljubazno se smjekala, a njihove oi su spajale dvije svijetlosmee pruge. Onda je u redu. Brzo e to. Dok se Rina odmicala od altera da ustupi mjesto sestri, apnula je rodici: Ba je sladak! Svia mi se! Pogled joj se zadra na Osvitu. Iza Dite na red je dola Julija. Kad je upita ta je ona Eriku u srodstvu, odgovori: Djevojka. U redu. Dobie pravo na prenoite. On se iza toga podignu sa stolice. Moete sad poi unutra. ekaonica je odmah iza ulaza, prva vrata desno. Mislim da e ovo... ii brzo. Sad nema nikoga. Evo, ja odmah odnesoh prijave deurnom ociru. Deurni ocir je sjedio za radnim stolom duboko uvaljen u naslonja, nogu prebaenih jedne preko druge. U rukama je drao iroko raskriljene novine ibio udubljen u itanje. itao je o deavanjima u dravi, gdje se iza krupnih crnih naslova o kraama u velikim rmama, prvenstveno u Bosni, skrivala, ali samo za naivne, ozbiljna nacionalistika igra izmeu Srbije i Hrvatske u ve otpoetoj borbi za Bosnu. Naravno, bile su to prve krupnije i ozbiljnije faze krae novca i kapitala administrativnim nainomkoje su se mogle izviti u tom domenu.

412

Osvit od iroko raskriljenih novina nije mogao vidjeti lice ocira, pa je, zastavi pred stolom, ekao gledajui u fotograju na naslovnoj strani. Nije se usuivao prekinuti ga i prieljkivao je da lanak koji on ita bude to krai... Napokon ocir spusti novine do ispod brade i izgledalo je kao da je rijeio samo da ga uje pa e odmah nastaviti itati. Zato nisi spustio na sto i otiao? upita. Osvit slegnu ramenima. Nije znao ta da odgovori, jer ono to bi htio kazati nije smio. Da ste spustili novine na prijave i otili krivica bi pala po meni.Onda je spustio prijave pored jedne plave olovke. Podiui pogled vidio je jednog regruta kako brie stakla na prozorima na drugom kraju prostorije, a kroz prozor je vidio dio terena ispod zgrade Drugog bataljona i dio krova kantine. Gledajui tamo, Osvit vidje jednu jedinicu koja je strojevim korakom prola pored kantine i zala za oak zgrade Drugog bataljona, vjerovatno odlazei na pistu. Osvit se okrenu ka vratima i naini nekoliko koraka, a onda uhvati za bravu i pogleda u ocira. Ocir je opet, poto je pogledao u prijave, namaknuo novine na lice i nastavio itati. Julija i Dita su ve zauzele stolice i sjedile, a Rina je stajala pored otvorivi torbicu da izvadi cigarete i upalja. Na stepenicama im je ve rekla da joj se Osvit dopao kao ni jedam mladi dosad. U tom se Osvit pomoli u ekaonicu. Njegov pogled prvo proe preko stola da vidi zategnutost stolnjaka provjeravajui sebe je li maloprije ostavio sve uredno kako je sad elio da bude. Ocir je tu. Sad e to... Rina je upravo raspakovala kutiju Marlbora i poasti prvo Osvita. On je razmiljao da li da uzme. Moda ne puite ove? Smijeno je to ikako razmiljam o tome da li da uzmem kad ne puim nikako. Ali uzeu jednu na ljubaznost i ljepotu. Bio sam nekad pua. Ona se osmjehnu. Zaista govorite istinu? Zaista. I Julija i Dita se poee smjekati zbog onog to im je Rina rekla na stepenicama. A kad ste nekad vi to bili pua? jer je on to bio izrekao tako kao da je to moglo biti prije mnogo godina. Kad sam bio uenik, sa drugovima, u elji da budem odvaan, odrastao, ozbiljniji, je li? Ah, pa to... A kad ste to bili uenik?
413

 Prole godine. Iz njenog upaljaa liznu plamiak. Zapalie. Prvi dim povue duboko u plua uz pomisao gdje je to bilo zadnji put da je zapalio cigaretu. Na lteru njene cigarete ostade slab trag rua sa njenih usana. Iznad glava su se uzdizala dva mala dimna oblaia i u dodiru s plafonom potpuno se spojie u jedan koji se nastavio iriti postajui sve rjei. Julija i Dita otprilike jedan metar dalje na stolicama nisu prestajale da se kikou poput dvije djevojice u pubertetu. Ne bi mi smetalo razgovarati bez toga vi. Moemo... Zato da ne? Naravno. Rina se osjeti zbog toga radosnom. Znalo se da vojne uniforme uvijek djeluju impresivno, a osobe u njima odvano, pa je Osvit htio stvoriti ugodniju i oputeniju atmosferu jer su mu se dopadale, posebno Rina. Istovremeno, ona je prieljkivala da se on to due zadri u ekaonici kako bi saznala to vie stvari o njemu i moda o samom ambijentu u kasarni. Privlaio ju je. Pored njegove ljepote, osjeala je da u njemu ima jo neto. Htjela se podvui u njegovu svijest i otkrivati njegovo razmiljanje o prilikama u zemlji... Zato je poeljela puno vie vremena od jednog vikenda. Osvit se nehajno povue unatrake korak dva i osloni o dovratak prebacivi nogu iza noge. Proitao je njene elje, i zbog toga nije ni urio odmah u prijavnicu. Osjeaj da izmeu njih dvoje neto struji bivao je jai, istovremeno neto mu je govorilo daje nespojivo biti u uniformi i biti s Rinom. Iznad glave lebdilo je neto to je obeavalo... Pokuavajui itati misli kod sve tri, a posebno kod Rine, uvjeravao se da ele njegovo prisustvo. U stvari, razgovor je krenuo brzo pa se sticao utisak da su svi neozbiljni. U njemu se javljala potreba da joj kae kako njen glas u njemu stvara posebne osjeaje i da ga vraa u njegova nona putovanja kad je, govorilo mu je neto, sluao i gledao, sad je to jo vie znao, upravo njenu siluetu. Ipak nije to njima otkrivao plaei se da ne bi bio shvaen i da bi to ispalo blesavo. Podrhtava mi srce gledajui tvoju ljepotu. Osjeam se tako mali i beznaajan. Potpuno nemoan. Sad je krenulo i nije se moglo zaustaviti. Jo kad je vidio sjaj u njenim oima i kako izvire iz nje i preliva se iz oiju poput svjetlucavih kapi rose na prvim zracima sunca. Silno me privlai. U meni izaziva neobino lijep osjeaj. Evo, sad opet osjeam, kao nedavno, da letim visoko i iroko...
414

Njen pogled na rodicu i sestru znaio je da e im poslije, vjerovatno kad Osvit ode, imati neto kazati. Ostvaruje li se to njen dugo isekivani san? Kad je vidjela ovaj grad neto joj je obeavalo divan boravak u njemu. Preutala je kao zbog straha da bi se to moglo odmah izbrisati. udno, cijelo mjesto je doivljavala kao neto poznato. Kad su krenule sa autobusne stanice taj osjeaj se u njoj pojaao. Poslije o tom nije ni razmiljala, a sad joj se opet javilo. Ovo to govorim dolazi negdje iz dubina mene. Izmeu nas dvoje jo davno je zapoelo. Jo tad... Oznaeno je da e se desiti na susret. Hoemo li nastaviti ve lijepo zapoeto?... govorio je Osvit nesvjestan toga otkud mu dolaze rijei koje je izgovarao njeno ali snano. Nikad dotad nije na takav nain pokuao osvojiti djevojku. Ne mogu to objasniti dodade i kao mislima odluta tamo. Rina obori oi. Ponovo su je obuzimali oni isti osjeaji kao one veeri kada su se roditelji vratili sa Kosova i kad je vidjela fotograju... Samo jedna misao tad je bila toliko teka i otra da je na trenutak izbrisala sve druge i prodrla toliko duboko u njenu duu i tad je jasnije nego ikad znala da je njena prva ljubav neko drugi. Ugledala je siluetu koja ju je samo opomenula i odmah nestala. To u vezi sa udajom, izmeu nje i roditelja je dugo trajalo, pa ju je toliko slamalo da je pomislila kako sama sebi u mislima stvara momka kakvog je eljela, a u borbi da izbjegne onog ili one koje su joj roditelji pronalazili po svojim principima. Uslijedile su meditacije... Molitve... esto puta u suzama. Uvijek je vjerovala da postoji onakav kakvog je u dubini due eljela... Za nju od Osvita nije bilo ljepeg i to je bio lik iju je siluetu tad stvarala, u to postade sigurna. Nije znala progovoriti mada je eljela. Misli su joj bile as u Tilpsu, as na ostrvu i pokuavala se prisjetiti ta je vidjela tada, u tom tekom periodu. To je za nju sada postalo jeko vano. U pitanju je bilo moe li se isprogramirati sopstvena budunost i u kolikoj mjeri. Dovrie cigarete. Nekoliko minuta utnje znailo je da se razmiljalo o odluci. Odluio je da ue u prijavnicu i ponese opuak da ga tamo ugasi. Ne bih mogao opisati osjeanja. To mogu samo pisci u romanima ree odvajajui se od dovratka, odluan da krene. U francuskim romanima moda? ona e. Ne znam. Ja bih to mogao praktino... dodade on u svom obinom stilu. Oh, je li? Neometan ni od kog, po drugi put je itao pismo od Razije. Ono ga je odnijelo u rodni kraj. Neki ovjek iz Beograda u meuvremenu je prijavio posjetu sinu i nakon desetak minuta je primijetio da su otili. Pomisli na djevojke. Otile
415

su, a da ih nije ni vidio! Da li me Razijino pismo bilo toliko zanijelo?, upita se i podignu sa stolice gurnuvi pismo u ladicu stola. Prolo je ve dosta vremena otkad su one stigle i on otvori vrata da osluhne. Bile su jo tu i on se zaudi. Izie u hodnik, ali ostade pored vrata pokuavajui odgonetnutikoji bi mogao biti razlog da jo nisu otile, a ocir je morao vidjeti i sigurno je gledao u prijave. A mogle su ga i novine zanijeti, tako mnogo toga i tako krupnih problema ima o kojima piu... Ali onaj ovjek nije puno ekao! Kako se nije dosjetio njihovih prijava kad je ispisivao dozvolu za sina onog ovjeka?! Ma, ta se to desilo? I zato one nisu dolazile buniti se, pitati ponovo?... Nisu mogle, znale su da sam ja sve svoje isto uradio i da nije do mene!.. ta sad? Da odem u kancelariju deurnog ocira? A kako bi i to? Ko zna kako e reagovati? Nije znao ega se plai, ali se plaio. U tom ga ugleda Rina koja je etkala od prozora do vrata i nazad i svaki put kad bi dola do vrata pogledala bi kroz hodnik u vrata kancelarije deurnog ocira. Ui kod nas! Neto bih te pitala ree mu dok se on snebivao da li da poe kod deurnog ocira. Odmaknu se od dovratka i ugleda sasvim drugi ambijent, neku napetost i nervozu koja i njega poe obuzimati. Dosad smo trebali biti u hotelu. Znate li vi to? ljutito e Julija poevi Osvita opet oslovljavati sa vi, i die se sa stolice, ali se odmah i vrati u prijanji poloaj. Dita je gledala u Osvita oekujui njegovu reakciju. I on je izgledao zbunjen. Vrijeme vikenda prolazi opet e Julija jednako ljutito. Znam... udim se i ja. Nije mi jasno... slegnuo je ramenima i rairio ruke oekujui novu kritiku. Uzmi... Rina e, pruajui mu cigaretu. Neu. Imam iste takve. Nisam jo ni raspakovao. Uzmi! Neu. Zapalit emo od mene. Ma, uzmi, isto je. Zapalie. Ovog puta i Julija zajedno s njima. Povukoe prve dimove. itao je novine kad sam odnio... A onaj ovjek Julija e ne doputajui mu da zavri. To se i ja pitam... Mnogo loih stvari je oko nas... I novine su pune toga. Da se nije moda zanio? A onaj ovjek ponavljam! Osvit nije nalazio rijei. I zato se ona buni vie od sestara? Rina je zamoli da se smiri, a onda ree Osvitu:
416

 Sad smo priale o tome kako si prema nama ljubazan. Da je netko drugi ne bi bilo tako! Ah, ne bi? Kako ne bi? smijeio se on polaskan njenim rijeima. Ipak, sumnjao je da stvarno tako misle. Uvjerene smo potvrdno e Rina u ime sve tri. U stvari, ono u ta su sumnjale i ta se nije usudila otkriti Osvitu je podmiivanje optinara od strane njihovog oca kako bi izbjegli Erikov odlazak u vojsku. To je izmeu njih tri bio razgovor koji je Osvit prekinuo svojom drugom pojavom na hodniku. Smatrale su da podmiivanje optinara da bi se izbjeglo sluenje Armije predstavlja krupnu stvar u kojoj se nalazi tota za analizu. To je cijelu obitelj pritiskalo otkad je Erik dobio poziv i o tom se nije prestajalo ni razmiljati ni razgovarati. Poslije krae zamiljenosti on ih opet upita: Stvarno ste uvjerene? upita Osvit elei da sazna neto vie ta se krije u tim dijelovima koje mu je Rina ispriala. Stvarno, mi smo uvjerene da je bio netko drugi da ne bi bio toliko ljubazan. Hvala, ali ja ipak ne mislim tako. Ne mogu... Eto, nas tri smo uvjerene ree, a ostalo dovri u mislima. Da si nacionalno svjestan sebe razumio bi. Sa vama Bosancima to je sad postalo vie nego komplikovano. Zbog vae nacionalne nepismenosti pojaavate srpsku dominaciju i nad drugima jer vjerujete kako se Srbi bore za Jugoslaviju... Hmm... A oni znaju zato vas glade! Eh, da ste samo svjesni... Zato ste uvjerene? pitao je istrajan vidjevi u tom neto vano. Tako... odgovorile su, a onda su se u sebi dok su se pogledale zapitale: Postoji li nain na koji bi mu se objasnilo? Pomislile su i na Erika koji e nakon njihovog odlaska jo ostati tu i zakljuile da bi bilo opasno pokuati Osvitu ita objanjavati. U zraku je visila neka vanost. Osvit se udio i postavljao sebi mnogobrojna pitanja. U njegovu svijest je ubaen crv koji je sad kopkao. Ipak, poe im objanjavati pravilo slube svog radnog mjesta. Naravno, nije shvatao koliko je bio naivan i udio se to su njegove tvrdnje nailazile na hladan zid i pored jasno iznesenih argumenata. Jasno nam je ta hoe rei... Ali, ti vjerovatno ne razumije onu stvar koju bi u ovom sluaju morao razumjeti. On je i dalje objanjavao, a Rina i dalje tvrdila da on ne razumije bitne stvari, dok je nije prekinuo: Pa, dobro! Iznesite argumente! Nisam valjda glup da ne mogu shvatiti! Argumente?! Rina e, obori oi i zauta.
417

 Kao da je potrebno?! Kao da nisu prisutni svaki dan?! nastavi nakon stanke. Druge dvije su napeto pratile njihov razgovor. Ipak, priali su tiho jer je kancelarija deurnog ocira bila u blizini. Ja ih ne vidim! ree Osvit. Onaj ko ne posjeduje nacionalnu svijest, ne vidi... Uzalud je tisue argumenata! Poto, naravno, samo svijest vidi sve! Bila je ljuta to ne smije nita ni zapoeti onako kako bi najradije htjela i upita se koliko je to i mogue. Kad bih znao ta treba da gledam traio bih da vidim! Ne treba to traiti! ukljui se Julija sa stolice na kojoj je sjedila nagnuvi se prema njima. Rina se okrenu i pogleda u nju. Oima joj ree da ne nastavlja, jer ne vrijedi. Onaj ko nema nacionalni identitet ne moe se osjeati svoj jer je svaiji! Otkud u tom sluaju nacionalno oko da gleda? Otkud se imao razvijati nacionalni sluh da uje?... Saznanja iz svih nauka se prvo primjenjuju za dobrobit nacije... Eto odgovora! A oni i ono to imaju svojih znanstvenika slue drugima! Srbima i Hrvatima prvenstveno. Eto tako se kod njih razmilja i prmjenjuje mudrost vjere! Upravo je to razlog! Kod neposjedovanja nacionalnog imena ne moe biti ni nacionalnog identiteta pa ni drave, jer posredstvom rijei koja oznaava nacionalno ime u kolektivni duh ljudi upija se ljubav za jedinstvom i tako ujedinjuju tijela i individualne svijesti, pa se usmjeravaju ka istom zajednikom cilju. Oni ne znaju da se njihov poslanik upravo iz tog razloga borio i izborio da u arapskim plemenima vjerovanje u vie Bogova zamijeni jednim imenom, rijeju Allah, koja ih je ujedinila. Znai kroz nacionalno ime, kroz rije da je imaju, mogli bi da se nacionalno ujedine, stvore sopstveni identitet i osvijeste. Kad bi se na cijelom svijetu posredstvom jedne rijei ovjeanstvo ujedinilo, oekivati je da nacije izmeu sebe ne bi mogle initi zlo, jer bi postali jednakom ljubavlju obuzeti i dejstvom tih emocija postali bi proeti svijeu da postoji jedan duh sa mnogo tijela, koji slui u svrhu dobrobiti. Kroz glavu joj proe misao da je za naciju pored nacionalne svijesti potrebna i nacionalna inteligencija koja se razvija po istom principu. Zato ste sad uutale? Zato to se nikad ne bi razumjeli. Stajao je na vratima mislei zato su onda zapoeli. Crva koji je kopkao nije mogao istjerati iz svoje glave i on je zalazio u tijelo.

418

 Nema smisla da nastavimo o onom u emu se neemo nikad razumjeti ni sloiti preuze Rina, istovremeno objanjavajui sama sebi da je Osvit najmanje kriv to ne moe razumjeti stvar, jer oni u njegovoj republici ne vode brigu o svome narodu. Kao i nekoliko puta ranije bilo je sasvim upeatljivo da neto ostade nedoreeno. On poeli da ode u prijavnicu. Duhom je bio i u Komandi i u jedinici njenog brata. I ne samo u ta dva mjesta. Osjeao je da bi morao biti svugdje da bi otkrio o emu je u tim trenucima razmiljao. Izgledalo mu je da se razgovor zapoeo grekom. U zraku, u ekaonici, je visila neka velika vanost kao onih dana kad se u cijelom krugu kasarne oekivao veliki skup. Nainivi nekoliko koraka zastade uz vrata prijavnice. Ne vjerujem da nas ostavlja zato to si se naljutio. Nama si veoma drag ree Rina prije nego ih ostavi jer se udaljavao u prijavnicu. U asu, dok se okretao, pomisli kako e ostati prirodan i jednostavan. Oh! Apsolutno nisam ljut! Na trenutak prekinu svoje misli iji tok je bio irok i bez kraja. Ostale ste mi nejasne. To moram priznati, zato ostajem pri svojim tvrdnjama vraao se opet u ekaonicu dok je govorio. Bie ti jasno jer e morati. On protrlja obrve. Nije imao elju nastaviti s njima razgovor, i pitao se po emu ga to smatraju da je glup, pa ih nee moi shvatiti. Zato me u kasarni uvaavaju?! Uvaavaju me i u gradu, meu poznanicima, pa i djevojke gotovo da se otimaju... Nije mu ostalo svejedno, jer je izgledalo logino da mora postojati neki razlog zato se neka stvar krije. Za sve to vrijeme jedino Dita nije izrekla nijednu jedinu rije. Svaki put kad bi Rina otvorila usta gledala ju je strogo puna strepnje kao da joj je htjela rei da stvar moe napraviti jo gorom. Rina taman otvori usta da opet neto kae kad Dita poskoi sa stolice kao da je neko pod nju bacio eksploziv. Prestani sa pretjerivanjem! Jesi li ti normalna!? Nije se vie mogla strpiti da mirno sjedi i strepi hoe li Osvit svojom nacionalnom naivnou, poto ne moe razumjeti njenu sestru i rodicu, ui u kancelariju i deurnom ociru rei da su one nervozne i ispriati mu razgovor. Bilo je vie nego jasno da svaka strana koja se otimala za Bosnu zna kako sa muslimanima postupa druga strana. Stisnu zube, a u mislima joj je bio Erik i oevo podmiivanje optinara i bojazan da svi ociri srpske nacionalnosti znaju za to! Pitate li se vas dvije zato Eriku ne...

419

Osvit se upita zato ona ne izree do kraja to to je zamislila. Postade mu jasno da je zbog njega. Jasno vam je sve... I da se nikad neete razumjeti. Zato onda uopte zapoinjati? Svi su utali i zavlada jo vea napetost u prostoriji. Prave misli su se mogle itati samo na elu. Gotovo svaka zapoeta miso izreena u ljutnji ostala bi nedoreena. U obitelji su svi znali za sluaj u kasarni. Otkad je Erik dobio poziv za vojsku, Marko je stalno u svijesti nosio crnu mrlju koja ga je slamala. Sluaj u kasarni je ubrzao da donese odluku o odlasku sestara bratu i pored mnogo posla, jer se na otoku nalazilo puno turista, a jedino kerke su znale dovoljno strane jezike. Tako je... U pravu si... Slaem se polako e Julija kako je i izranjala iz Ditinih misli. Nakon toga promijenie temu. Priale su o tome kako su putovale i o smjetaju u hotelu. Osvit ue u prijavnicu pokuavajui da isprazni glavu i odbaci sve te misli. Da ih odbaci zauvijek. Kad ve nita nije mogao uiniti da mu stvar postane jasna, htio je olakati sebi ponavljajui stalno da je on sa svima ist. Sjedajui na stolicu povjerovao je da e to biti mogue. Ipak, nije bilo tako. Poput svega u prirodi ni njegov razum nije trpio prazninu. Bilo je nuno da se popunjava znanjem to upravo i jeste jedini put za sve u materijalnom svijetu. Stvaranje materije i nije nita drugo nego udaljavanje od znanja ili otupljela ista svijest, pa onda upravo ve na poetku je svemu predodreen dugi spiritualni put, povratak u prvobitno stanje postojanja ili bitisanja, te iz okova tame neznanja u prostranstvo svjetlosti znanja. Ili istu neuprljanu svijest. Poto je materija grijeh, logino je da onda dugi spiritualni put povratka u znanje mora biti patnja. Naravno, on je bio nesvjestan da je njegovo tijelo materija koju proima ista neograniena svijest, pa onda otud sve to. Misli moraju postojati kao put na kojem svijest proiruje ekran razuma jer je nuno da tijelo neprekidno evoluira. Pogled u prirodu daje trenutni, to znai i nestvarni izgled svake stvari na tom putu nezadrivog povratka. Otud razliitost i svrha odnosa stvari na zajednikom putu ka istom cilju... Njegov odlazak iz ekaonice Dita iskoristi da kritikuje sestru i rodicu. Pitala ih je je li im sada jasno da se sa muslimanima iz Bosne ne moe priati o nacionalnom. Da je jasno da toga kod njih nema i da je on zbog toga i otiao od njih zbunjen, da nita nije razumio. Sigurna sam da on cijelim srcem voli ovu Armiju. Razmislite! Obuzeli su mu srce!
420

 Za njih to nije ni udno. Kad jedna nacija nema svoje ime koje se podudara sa okvirom teritorije na kojoj ivi, nemogue je stvoriti nacionalne institucije preko kojih bi se razvijala nacionalna svijest i razvijala kolektivna inteligencija u tom pravcu. Zato je, na primjer, Marina uestila u Sarajevo?... Znam dobro ta tamo radi. Ne brini se... odgovori Rina sestri. Ali nemoj mi rei da je sad i ovdje mjesto za to! Dita e. Rekla sam ti da znam ta radim... Rodica iz Skoplja nala se zateena i razmiljala je zato se Rina mijenja. Slutila je neto. U Hrvatskoj i u Srbiji strepe da se u Bosni neko od muslimana ne dosjeti da se sve, u stvari, postie preko rijei, onog to muslimanima Bosne nedostaje... To bi neko svjestan kod njih morao otpoeti, jer morae... Kad nekom uspije da jednu naciju obuzme nekom svijeu, kao to je Srbima uspjelo u Bosni, onda je takvu svijest teko izbrisati zato to svaki pojedinac usmjerava svoje misli u tom pravcu. I Zamislite kolika se duhovna energija razvije i ispolji u nekoliko decenija, s generacije na generaciju! Onda se prisjeti igre s bojama. Zamislite ovako! Srbi su muslimane kulturom u duhovnom smislu obojili u srpsku kulturu i sad su Bosanci obuzeti takvom bojom u svojim mislima i svojim emocijama da i sami proizvode tu istu kulturu ponekad jo izraenije. Je li jasno ta hou rei? Znai, svaki pojedinac je nesvjesni proizvoa onog ime je obuzet. To je logino. Nacije koje su se oslobodile kolonijalne vlasti, a nisu se oslobodile kolektivne svijesti, jer su navikli da za njih drugi razmiljaju, ne idu naprijed poto jo kolektivno vijaju one pojedince koji to pokuavaju izmijeniti. Takvi pojedinci su osueni na vie naina. ta li sad Erik misli? upita Julija vie kako bi prekinula njen monolog i da ona ne bi otila predaleko, nego to je to stvarno pitala. Pita li se ta radimo kad ne dolazimo? dodade. A Rina da bi objasnila svrhu svoje prie aludirajui na Osvita i muslimane Bosne uope, ponovi drugi put: Sad si razumjela da znam ta radim. Samo da zna opet, ja nisam kao Marina. Meni se zaista dopao kao nijedan mladi do sad. ta mogu? To je neto jae... Svjesna sam da ne moe shvatiti i teta je. ao mi je. Vidjela je radost i sjaj u Osvitovim oima. Jedan drugi svijet u kojem je bilo ljepe i radosnije ivjeti. Naravno, u takvoj realnosti politikog stanja u zemlji, to je jedino bilo mogue za nacionalno nesvjesne to je Rini bilo jasno, ali

421

ipak, nalazila je u tome i ogromnu unutarnju dobrotu kod tog njoj toliko lijepog mladia. Dita pomisli da je Rina starija i da njena rije treba biti zadnja. Poto Erik ve dugo nije dolazio, Rina tiho pokuca i otvori vrata prijavnice. Jedan brani par je prijavio posjetu i u asu njenog otvaranja oni su tamo s vanjsku stranu naputali alter polazei unutra, u zgradu, a Osvit sa ispunjenom prijavom u ruci podizao se sa stolice da je preda deurnom ociru. Rina se ljubazno osmjehnula i kao da je eljela poljubac zatraila je da joj proita prezime branog para. Osvit namaknu prijavu njoj pred lice. Za ove sam sigurna da nee ekati ni deset minuta ree. Kako zna? upita Osvit. Jednostavno... Vidjee. Dok je on ulazio na vrata i gubio joj se iz vidokruga, razmiljala je na koji nain bi mu rekla da je Jovanovi samo srpsko prezime, a da on ne osjeti zato mu je to rekla. Ma lako u to moi... ree sebi i naini korak prema ekaonici. Uzimajui prijavu kapetan je odmah zavrtio broj Tree ete Prvog bataljona dok su mu oi jo bile na imenu i prezimenu vojnika. Poseta za Jovanovi Miroslava. Spusti slualicu. Osvit je jo stajao nasuprot njemu, s druge strane stola. ta eli jo? upita kapijaa. Za one cure, drue kapetane! Pitaju... Nisam zaboravio. Osvitu se uini da kapetan nije rekao sve to je mislio tog trenutka, ali zbog njegovog mrskog izgleda i odvratnog glasa odmae se od njega i krenu ka vratima. Zadrali su me iz Komande. U razgovoru. Hvatajui za bravu, Osvit je zastao dok kapetan nije dovrio, a onda otvori vrata i izie mislei kako se to to kapetan ree moralo odnositi na telefonski razgovor. Zbog onog novopridolog branog para i bojazni da e djevojke moda runo reagovati kao i maloprije, ne ue odmah u ekaonicu ve u prijavnicu da malo saeka. Neto mu je potvrivalo da e zadnja posjeta odmah otii kao to mu je Rina i rekla. I stvarno ispred prijavnice plonikom protra jedan vojnik u zgradu. Jedva ga uhvati malo pogledom. Sad si mogao vidjeti ono o emu smo maloprije priali. ree Julija. Osvit obori oi. Jo mu nije bilo jasno o kakvoj se protekciji radi. Vratie mu se misli u kancelariju deurnog ocira. Odgovor nije imao, pa slegnu ramenima i rairi ruke. Ovi iz zadnje posjete su ve mogli biti negdje na ulici. Svoje sam odmah odradio. Mislim da je rekao da e sad sve biti uinjeno.
422

 Ti misli?! Nisi siguran?! Pa... hmmm... nain na koji je rekao... Ne mogu vam drugaije rei.... Hm... hm... hm... brektala je tiho Julija kao samo za sebe, udei se tolikom bezobrazluku ak i u vojsci. Dita ju je opomenula da uti, da u nacionalizmu nema granica bezobrazluku. Ni granica u prostoru. Osvit je rekao to je imao i sad je utao. Ipak, bio je nervozan kao i one. Nemojte se vi oseati neto... Znam da vi niste nizato... poe Julija, a u svojim mislima je, u stvari, mislila da muslimani svojim nacionalnim neznanjem kolektivno jesu za sve to krivi, jer za njihovu naivnost i neznanje ne moe biti nitko drugi kriv. Na tebe niko nije ljut. Maloprije smo htjele samo... Dosta! Dosta! Ne nastavljajte o tome! Dita prekinu sestru. Sve to se deavalo u kasarni, ono to je vidio i na neki nain osjetio u Sarajevu i kad je bio kod kue, izgledalo mu je sad vrsto povezano. Kao da postoje dvije struje, da djeluju identino. Bilo gdje da se nae, osjeao je to isto suprotstavljanje koje po istom principu djeluje na duu i ubija razum. Tamnio je sjaj u Osvitovom pogledu, radost je gubila snagu, a ljubav potiskivana oprezom. U jednom momentu postade siguran da e s njegovog lica nestati srenog osmijeha, jer pogled u budunost nije obeavao sjaj i sigurnost. Znaci su mu dolazili sami i znao je da nisu lani. Pa i onaj majorov izgled poslije iznenadnog upada prije dva dana. Sjeanja su bila svjea. Dri! Upii posjetu i za mene! Stavi da mi je djevojka, da dobijem prenoite! Nije osjetio kad su se vrata otvorila, samo je ispred sebe ugledao Marijana Peria koji zatvori vrata za sobom. Nisam te vidio kad si preko plonika... Vidio sam te kroz prozor i vidio sam da si negdje... Pouri! Pii! uri nam se!... Pizda im materina! Koliko one ve dugo ekaju? U Osvitovim rukama bila je ponovo Ditina lina karta. Eno tamo u ekaonici su, raduju se. Za dvije minute Osvit ponovo ue deurnom ociru, a Marijan se vrati u ekaonicu i Diti vrati linu kartu. Opet je sjedio na svojoj stolici i gledao kroz prozor nalazei neto posebno zanimljivo u tom prijateljevanju starog vojnika Marijana Peria sa est mjeseci mlaim po sluenju, bratom sestara iz Tilpsa. Nije znao zato ga u tom spontanom razmiljanju podsjetie na jedan sluaj na kapiji sa Marijanom kad se
423

vraao iz grada. Bio je toliko pijan da je bilo teko razumjeti ta mrmlja. Pa ipak, razumjelo se da govori neto protiv sluenja od ega je Osvita obuzimao strah. Brinulo ga je da neko ne doe na kapiju i ne uje ta govori pa ga je pourivao da ode. I nakon njegovog odlaska se jo dugo udio tom njegovom negodovanju i na kraju zakljuio da je to samo ljubomora zbog Osvitovog radnog mjesta... Pa i onaj razgovor u spavaonici kad ga je Marijan nagovarao da ode kui upravo prije velikog skupa... I ove nervozne djevojke i njihove reakcije dobro su se uklapale u taj sveopti ambijent koji je Marijan ostavio u njemu. Prolo je jo nekoliko minuta dok ih Osvit ne ugleda kroz prozor da odlaze u veselom razgovoru. Proli su plonik i ili preko parkinga i Osvit pomisli da ih nikad vie nee vidjeti, kad se Rina odvoji od njih i povrati prema alteru. Gledala je Osvita u oi i osmjehivala se. Pokuavala je neto rei, ali oito nije nalazila prave rijei. U Osvitovom grlu sinu jaka svjetlost i ostavi toplotu. Ona samo mahnu rukom i otra da stigne ostale. I Osvit je podigao ruku osjeajui da mu na svaku pomisao na nju neto sine u grlu.

Glava VI

Vlahov i Redo se nisu razjasnili do kraja i ma koliko da su i jedan i drugi eljeli da se objasne, nisu ni pokuavali, a svakog ponaosob je to kopkalo. No, pitanje i za jednog i za drugog je bilo kako poeti kad je u svakom od njih postajalo drugaije vienje stvari u dravi, a ta dva stava bila su oprena. Tamnoputi Makedonac potpuno svjestan emu vodi stanje morao bi braniti svoj stav i to da je ispravno na stepenicama postupio, a unaprijed ga je zamaralo to to je znao da ne postoji nain da to nezvaninom i neustavno priznatom Bosancu dokae. Nije ak znao i kad bi se to moglo koliko bi bilo dobro. S vremena na vrijeme u razmiljanje bi ga bacala pomisao ta se njegov drug u domenu svog razuma pita i o emu onda razmilja. U sluaju da doe do razjanjavanja Redo bi branio svoj stav, jer kad je sve prolo, on opet nije vidio razlog zbog kojeg je Vlahov prekinuo njegov razgovor sa onom enom. Smatrao je da niko na svijetu nema pravo da ponizi njegovo ja. Smatrao je da je ak dunost izii u susret staroj i nemonoj osobi.

424

Za takav sluaj nije bilo pametnijeg razrjeenja od zaborava sve dok kolektivno stanje ne iskristalie neto novo, a postoje oni koji to kolektivno pokreu. Ipak, sva trojica su skupa bili u gradu i prvo su razgledali izloge sa odjeom, jer se uveliko prialo o tome ta obui na veliki dan skidanja poto se kraj sluenja vojnog roka pribliavao i sve ee su bili obuzimani osjeajima civilstva. esto razmiljamo o potekoama ovde, a pitam se ta nas eka poslije ree Vlahov, zastade nekoliko sekundi pa dodade: Kad odemo svojim kuama... Pri tom je imao izgled radoznale osobe. Ima fakultet i brine se! Mene graevina eka, pa... Potrebna je ovjeku sloboda i da se ima ena Redo e Vlahovu. Osvit je utao i mislio treba li i on neto dodati. Njegove misli su bile povremeno odsutne kao odvuene snagom emocija neke osobe ili vie njih koje kao da su eljele Osvitovo prisustvo. U tim momentima on nije bio svjestan nieg, ali obuzimala bi ga elja da ode nekamo. Poto je za 20 sati imao dogovoren sastanak ispred kapije sa jednom novom djevojkom i plan da se s njom zatvori u prijavnicu, pomiljao je da se to moda ona u mislima raduje sastanku s njim ili se moda pita kako e njima dvoma biti veeras na prvom sastanku. Ili je moda njeni ometaju da doe pa se zatvorila u sobu i u tugovanju eli njegovo prisustvo. Moda nikad nije imala vojnika pa sebi stvara slike i iluzije vojnike ljubavi... Mnogo se misli vrzmalo po Osvitovoj glavi, a i sam je silno elio da to prije s njom otpone to ljubavno vee. Cijelo popodne je bio uzbuen i napet kao strijela ekajui trenutke da strasno ljubi njeno tijelo. Mogli smo neto probati, vidjeti kako nam stoji. Bolje i to nego misliti na budunost, je li tako? Vlahov e tapnuvi Osvita po pleima. Moemo. Evo, ja u prvi ree Osvit pruajui ruku prema jednom kompletu. Nije to za tebe! Jo si neozbiljan naali se Redo. Ipak pozvae prodavaicu... Nekako brzinom opadanja temperature ulice su se punile svijetom. Posebno centar. Poslije kraeg vremena centar je vrvio od svijeta, poput mravinjaka. Prelazei iz ulice u ulicu, u etnji, njih trojica spontano izbie u centar, a dok su probali odjeu nalazili su se nedaleko od glavne autobusne stanice. S jedne strane gradskog parka su zastali i pitali se u koji ka da uu jer je vojnika bio pun grad. Osvitov pogled se nekako podizao iznad ulaznih vrata, na natpis Stari drug koji je bio osvijetljen u crvenoj boji kao i sve unutra to je bilo u crvenom. Namiui lijevu ruku da pogleda koliko je sati, Osvit ree:
425

 Nije nam ostalo jo puno vremena. Jo samo toliko da ne urei ispijemo pie... Pije mi se pivo. edan sam. I druga dvojica se sloie s njim. Stari drug se nalazio s druge strane iroke ulice koja je bila preplavljena mladim svijetom. Krenue. Ka se nalazio na uglu zgrade i s prednje strane se prostirala teresa ravno ivicom ulice. U drutvu sa Erikom i njegovim drugom Marijanom, sestre iz Tilpsa i rodica iz Skoplja zauzele su prvi sto do ulaznih vrata na teresi, jer u trenuktu dolaska jedino je on bio slobodan, pa Rina prva ugleda Osvita, odmah kad je izvirivao iz te guve na ulici i stupao na terasu. U trenutku Osvitova pojavljivanja Rina je gledala u masu upravo u tom pravcu kao da je znala da on dolazi. Ona je doista u svojoj podsvijesti oekivala neto uzbudljivo. Sa osmijehom na licu koji je bio namijenjen upravo njoj, Osvit je prvi prolazio pored njihovog stola, kad se Rina u zadnjem trenu podie sa stolice i ljupko ga zaustavi ponudivi mu mjesto pored sebe, za njihovim stolom. Bio je zateen ponudom, ali zastade, a Vlahov i Redo nastavie dalje i uoe unutra. Sve je bilo spontano, ali su svi ostali za stolom bili takoe zateeni Rininim gestom i pratili su ta se dalje deava. To primijeti i Osvit pa sebi ree da nije poeljan to se drugih tie i uini mu se da to i vidi na licima, posebno Erikovom i Marijanovom. U istom trenu osjetio je da bi Erik radije vidio Marijana s Rinom i da je vjerovatno to i bio glavni razlog to je Marijan s njima. U ekaonici, kad je Rina odbila dati svoju linu kartu da Marijan dobije dozvolu za izlazak u grad, Erik nije ni naslutio razlog. Bilo mu je udno i neprijatno i pomislio je na njen odnos i njeno miljenje o momcima i cijelu istoriju problema u obitelji zbog toga. Meutim, svima je postalo jasno da se nita ne moe uiniti, da je jedino preostalo da Rina sama nekog zavoli. Poslije onog zadnjeg pokuaja i Marko je prihvatio da njegov zet ne mora biti Albanac. Znam da nije poteno to smo uinili, ali koliko je danas onih koji rade poteno? ree Marijan aludirajui na varku za dozvolu. Vano je snai se. Danas je tako... odgovori Osvit itajui na Marijanovom licu zadovoljstvo to se Osvit nije odluio sjesti s Rinom na njenu stolicu. Nakon tih rijei Osvit pomisli da je upravo to jedini razlog to ga je Rina pozvala. Bilo je oigledno da je ka bio pun, pa on zaviri unutra da pogleda jesu li ona dvojica pronali slobodan sto. Ugleda ih na uzdignutom dijelu prostorije, zauzimali su mjesto za jednim stolom i dobaci im da uvaju mjesto za njega. Moram kod njih ree povrativi se Rini za sto. Sjedi ovdje pored mene. Prva stolica koja bude slobodna uzeemo je. Izgled drugih nije govorio da im se elja poklapa sa Rininom, to je Osvita dodatno odbijalo.
426

 Pozvali su me drugovi. Idem... Da ti predstavim brata bila je uporna Rina. Moe. Sa zadovoljstvom. Jedan drugom ispruie desnice preko stola punog aa sa razliitim piima. Hvala na pozivu i uivajte zajedno. Zaboravite da ste malo due ekali u kasarni i bie dobro. Nee ovdje pored mene... Stvarno!? Ne mogu. Naljutili bi se drugovi. Ne bi bilo ni korektno. U redu. Onda kasnije. U tom trenutku Osvit je bio siguran u neto drugo. Nije mogao znati ta su ostali razmiljali, ali na osnovu njihova izgleda pretpostavljao je i osjeao. ak to se due zadravao neto mu je govorilo da su ve razgovarali o njemu, malo prije njegovog dolaska. To je upuivalo na neto. U svom grlu ponovo je vidio i osjetio svjetlost i imao isti onaj osjeaj kao onda kad mu je mahnula odlazei iz kasarne. Razumjet e kad kaem da su jo jutros dolazili kod mene da iziemo skupa... Moe ti doi unutra, za na sto. Dolazim za petnaest minuta odgovori ona. U redu. ekam ree Osvit i ode. Sve osim Rine obuze ljutnja. Dita je mislila na roditelje, a Marijanov oboren pogled ubijao je Erika. Nikom od nas nije jasno ta ti eli! Nevjerovatno je!... Nevjerovatno! udio se Erik i ljutio na sestru. Svakom je jasno da je svaki dan loije izmeu vjera! dodade znaajno. I meni je Rina e. to si onda tvrdoglava? Znam ta radim... A kad je to tebi neko drugi birao djevojku? Neko vrijeme ostadoe bez rijei. U kau Stari drug odnedavno je poela raditi nova konobarica. Zvala se Silviana i bila udata za nekog muziara, a ivjeli su u svojoj privatnoj kui nedaleko od eljeznike stanice. Nisu imali djece ni poslije tree godine braka. To su bile novosti koje Osvit u od Vlahova odmah prilazei i sjedajui za sto. Okrenuo se i baci brzo pogled prema anku. Ugleda jednu mladu enu poluduge kestenjaste kose koja joj je nekoliko centimetara padala po ramenima. U mislima je nosio nasmijanu Rinu i njeno drutvo, pa te rijei Vlahova i pogled na ank udaljie iz Osvitove glave prethodnu imaginaciju s kojom je sjedao za sto. Zainteresova ga to mu je Vlahov to rekao i jedna misao u njegovoj glavi odulji se od Vlahova do Silviane i zaustavi sve druge, i kao odneen negdje valom vjetra, uini
427

mu se da je vidio sebe i Silvianu u ljubavnom ambijentu usamljene... Pored onih slatkih stvari bilo je u tome neto jo vanije i Osvit na asak osjeti sadraj toga, ali nije mogao taj sadraj ni vidjeti ni proitati. Svia l ti se? upita Vlahov. Svia. Lijepa je Osvit e polako vraajui pogled. A zato to nisi rekao meni, Cigane? Ko sam ti ja? zamjeri Redo Vlahovu. Nije to rekao kao da se ljuti, ve to ga je iznenadilo. Znam ko joj se svia. Ne odluujem ja koga ona hoe, ve ona. Kako zna? Tako... Rekla mi je jednom. Osvit je osjeao sreu i neki svoj znaaj zbog toga. Kucnue se aama i nagnue. Za susjednim stolom su slavili roendan, a na drugoj strani jedan par nije prestajao da se ljubi i miluje, podnosei bunu atmosferu u toj namjetenoj tami. Na terasi Rina se nije dala odvratiti od nakane da doe kod Osvita. Vidim, lijepo vam je! U zabavnom ste okruenju ree Rina. Stala je pored Osvita. Njena elja je bila da se ona i Osvit odmah negdje udalje i izoluju od ostalih. Pili su pivo, a onda , na njihovu elju, ona ode do anka i ree Silviani da donese jo jednom isto, plus pie za nju. Gusti sok od narande s votkom. Od anka se nije vratila odmah ve je prvo izila na terasu. Ostalo je neto to nije rzrijeila s ostalima. Njeno trenutno odsustvo izazva aljivu reakciju meu vojnicima. Redo je Osvitu predskazao jednu slatku no, a Vlahov kako para pada na paru, a djevojka na djevojku. Zna ona koliko je jaka vojnika elja Redo e po drugi put i prebaci svoju ruku preko Osvitovih ramena stegnuvi ga. U tom Silviana donese drugu turu pia. Kad se udaljavala, Rina je upravo prilazila stolu. Fino. Ve smo poslueni! ree sjedajui uz Osvita. Iako se posvaala sa svima do te mjere da su svi njeni napustili ka, Rina je bila vesela. Due su se privlaile i ona se priljubi uz Osvita prieljkujui da je on stegne to bre i to snanije. Ljubavno osjeanje je jaalo i privlailo tijela. Od prvog pogleda pojaavala se elja da te upoznam apnu mu zavlaei lijevu ruku iza njegovih lea da ga obuhvati. Zato mi to nisi rekla tamo? Doao bih u grad sam. Htjela sam... Nije izgovorila ta ju je to sprijeilo, ali on je razumio. Ponovo ju je vidio u asu kad su odlazili i kad se preko plonika povratila do altera da se s njim
428

pozdravi. Stvarno je izgledala kao da neto ima rei, ali je tako i ostalo. To je bilo ono neto to je upalilo svjetlost u njegovom grlu i nastavilo svijetliti. Podignue ae, kucnue se uz rijei Na zdravlje!, a Rina opet ree Osvitu na uho: Za nau ljubav! Nagnue na usne i otpie. Vlahov i konobarica se zgledae i u tom gledanju su neto jedno drugom objanjavali. Moete li vaeg druga prepustiti meni? obrati se Rina drugoj dvojici. Moemo. Neemo se naljutiti odgovori Redo. Tijela su im gorjela od ljubavnog ara, a plamen ljubavi liznuo bi na oi i kapci bi se sami zatvarali. Nikad to nije ilo tolikom brzinom jer kad se tijela privlae tad se dvije due proimaju i ego se transformie u univerzalnu svijest jednoe od koje su tijela potekla. To je trenutak osjeaja rastereenja i ono realno stanje u kom se sve nalazilo prije stvaranja. Osvit jo nije mogao shvatiti stvarne Rinine zamisli i elje i sebi je govorio: Sviam joj se. Hoe me za ovaj vikend. Tako to rade dananje moderne djevojke. Ja bih da se malo odmaknemo od njh apnula je. Onda to i iinie i ona poe sve jae da se priljubljuje uz njega. Tamo iza anka Silviana nije mogla zaustaviti svoje sve ee poglede koje je skrivajui od ostalih bacala prema Osvitu i Rini i u sebi patila od ljubomore. Bolje da ne uju ta priamo. Naravno! Onaj tamnoputi je srpski Ciganin. Nije Ciganin. Makedonac je. Isto mi je... Priljubila se jo jae uz Osvita i stezala ga kao da bi ga zatitila od neeg. Svojom ljepotom zapljusnuo si mi srce kao to mi jutarnje sunce zapljusne lice kad se ujutro podignem iz kreveta i uklanjam zavjese. Ne znam jo ni kako se zove! Osvit Pravni. Ja sam Ljupaj Rina, Albanka katolike vjere. Ah, zato nisam nita razumio. Nepoznat mi je bio va arm i ta vaa imena, zamislio se Osvit vrativi se u istom asu u prijavnicu, kad je ispisivao prijave za njih. Ponovo je vidio ono njihovo dolaenje kad su mu djelovale kao strankinje. Rini odmah postade jasno da je on zbunjen i o em razmilja. Tvoje oi su preda mnom neprestano otkad smo otili iz kasarne. Nisi mi izlazio iz misli i bila sam odluila da u se vratiti u kasarnu da te vidim. Moda je
429

upravo to taj razlog to su mi misli bjeale dok smo se nas trojica etali, prisjeti se Osvit onog osjeanja dok su obilazili izloge. Kad sam izlazila iz autobusa i stala na zemlju bila sam sigurna da e mi se neto desiti. Prvi put sam u Poljanici, a mnogo toga mi je poznato... Jo je neto htjela kazati, ali nije znala kako, pa malo zauta i nastavi: Pitala sam se je li to meni dolazi otud to nas je Erik esto zvao, a ja sam s njim najvie priala. Ovdje se neto desilo u kasarni... Osvit je klimao glavom duboko se zagledavi u njene oi. Neto je otkrivao. Brinuli smo se. Mislili smo samo o njemu. O nekim mjestima u gradu mi je priao. Priau ti poslije o tome, samo da prvo dovrim ovo to sam poela. To to sam na stanici osjetila nisam rekla ni sestri ni rodici. Osvit se osmjehnu, a ona se dosjeti zato, no on izgovori prije: Onda ona ne moe biti djevojka tvome bratu! Nasmijala se i ona. Ne, ona ima drugo prezime pa smo uinili tako da Erik dobije prenoite. Njen otac je brat moje mame, a njena majka je Makedonka pravoslavka. Oni su u Skoplju, zato ona govori ekavski. Naravno, pria i makedonski. Da, i albanski. Ona se opet priljubi uz njega, a on je nekoliko trenutaka ramiljao o svemu to je rekla. Pogledae se u oi... Poljubie se. To su bili njihovi prvi poljupci. Moda je to trajalo i dva minuta, kad se Rina izmaknu i ree: A sad da priamo o ozbiljnim stvarima. U trenu je uhvatila Silvianin pogled na sebi i na Osvitu. Shvatila je da ih je gledala cijelo vrijeme dok su se ljubili. Rina pomisli da izmeu Osvita i konobarice ima neto ili da su imali... Otkad ona radi ovdje? upita Osvita i on pomisli da je to ta ozbiljna pria. Zato? Tako... Mislila sam da zna zato nas je gledala. Za to vrijeme Redo je priao Vlahovu da mu nije jasno kako to Osvit tako lako dobija cure ak i ako je na njemu vojnika uniforma. Makedonac mu je odgovorio da Osvit ima ljepotu i arm, a vjerovatno i priu. Meutim, vei razlog od toga Vlahov, naravno, nije vidio u tome ve u igri oko Bosne. U jugoslovenskoj federaciji zapelo je oko Bosne a muslimanima tu nije nita jasno kao veinskom graanstvu te zemlje, pa je upravo iz tog razloga nuna igra za Bosnu. Oigledno, kako je i sam Jovanov rekao, na svoj nain govorei o formuli suivota, zakljuiti je da na njima lei kolektivna odluka ishoda u em je
430

zapelo, jer zbog te iste nacionalne nesvjesnosti prisilili su i ostale na stvaranje federacije koja, naravno, tako stvorena nije mogla uspjeno funkcionisati, mislio je Vlahov. Uhvaeni pogled konobarice Rinu je zamislio i prilino zabrinuo, ali Osvit to nije osjetio. Trajalo je nekoliko sekundi, a njene misli su bile identine mislima Makedonca Vlahova. Ti, jesi li iz Bosne? upita da bi se uvjerila. Jesam odgovori on. Iz kojeg dijela Bosne? Iz Bihaa sam. Iz jednog sela na putu Biha Cazin... Ne znam da li si ula za Cazin. To je malo mjesto. Super. Nismo mnogo daleko. Za nju je to u tom trenutku bila najvanija stvar zbog predvianja podjele Bosne i vjekovne borbe dvije crkve i nikad stabilnog razgranienja, kao jedinog mogueg rjeenja. ula sam. Posebno se u zadnje vrijeme pria o Cazinskoj krajini ree ona. To je zbog afere to se kod nas otkrila. I njemu u tome neto postade nejasno. Afera nije u Cazinu da bi Krajinu tako nazvali. Tako sad Krajinu zovu zbog visokih politiara koji su roeni u Cazinu! Vidio je neto vano u tome, a po onom to je vidio u Rininim oima izgledalo mu je da ona zna problem. udno! U kraju niko ne razumije o emu je rije, a toliko je eksploatisan taj problem, a Rina... Rije bosanska mora se neosjetno izvui iz svijesti Krajinika, jer usmjerava na Bosnu. Bile su to Rinine misli. Musliman si? pitala ga je kao da nije bila sigurna. Jesam ponizno e Osvit jer ta je vjera uvijek izgledala najneznaajnija i jo jednom osjeti tekou poput neke mrlje na savjesti. Jo jednom, ovog puta moda i snanije nego ikad, probuene su Osvitove nacionalne emocije. Osjetio je to toliko duboko da se upitao zato jedino njih iz Bosne nazivaju muslimanima. Prvo o emu je pomislio iza tog pitanja upuenog svojoj savjesti bio je Boi i zbog ega pravoslavni Boi u Bosni imenuju kao srpski Boi, a katoliki kao hrvatski. Vidio je da Makedonci slave Boi, ali oni ga ne zovu srpski... Njegovo razmiljanje prekinu Rina. Jesi li ti vjernik praktiar? Ne. Vidi li da pijem pivo? odgovori. Naao se zbunjen i ak mislio o tome ta to njeno pitanje podrazumijeva. Vjeruje li?
431

 To su za mene neobina pitanja. Ne razumijem zbog ega me to pita? Vano je. elim da bude moj. Nisam spreman da razgovaram o tome. Ti si prva djevojka... ... koja te to pita! preduhitri ona. Da. Ne udi me. Mislim da moramo znati kako emo ivjeti. Treba imati rjeenje za sve. uo si izraz dva tijela jedna dua. Ista svijest. Jedna inteligencija vodilja u obitelji. On je teko prihvatao novo saznanje da ona ne misli na avanturu. S njim je moda tek etvrt sata, a ve razgovaraju o braku. O emu to ona pria? Plus, zamijenila je tradiciju. Trebalo bi da on osvajajui djevojku pria o braku, ali s akcentom na voenje ljubavi kad god to poele. A opet ni to nikad nije ilo tako brzo niti djelovalo tako eljeno ozbiljno. Meutim, ono ime je Osvit bio posebno impresioniran to je bio Rinin duh i njen izgled koji su djelovali tako da je bila oita nestrpljivost da vodi s njim ljubav, ali i da ima neto ogromno vano kao barijeru koju moda nee moi ukloniti i u tom sluaju, od svih elja, ostae samo otkrivena prepreka. U stvari, oni vjerski i nacionalni elementi koji ih ine razliitim. Znala je da je Osvit toga nesvjestan, jer bosanski nacionalni identitet zvanino ne ne postoji. Kroz Rinine misli je strujala velika nesigurnost pri odluci o budunosti s Osvitom jer je bilo slabo predvidivo kako e budua odigravanja u zemlji uticati na njega, poto je upitno njegovo spoznavanje buduih dogaanja. Trebalo se to pitati dok je vrijeme. Po mjeri odvijanja dogaaja za nju je bila zagonetka kako e on svojom razboritou reagovati uzimajui u obzir da ne raspoznaje svoj nacionalni identitet kako bi trebalo i posebno kako e reagovati na one dogaaje koji e slijediti? Ona bi se u stvari trebala duhovno utopiti u njega i slijediti ga, misliti kao on! Meutim, nije vidjela tu mogunost i pitala se kako? U njoj su se pojavljivale promjene i ak i religija je dobijala drugaiji smisao. Osvite, razmisli dobro ta to od nas dvoje zahtijeva... Imamo dvije glave... U svakoj se nalazi zasebna pamet. On se glasno nasmijao. Ozbiljno je... eli li razmisliti kakav mora biti ivotni put nas dvoje ako elimo da se nae due vole, da bi naa tijela ivjela usklaeno sa svim ljubavnim slastima... Gledao ju je u oi. Ovaj put ozbiljno i duboko. Ovo je neto posebno i neto novo to sad doivljavam, govorio je sebi i dopadalo mu se to. Rina je za to vrijeme dolazila iz dugog perioda borbe sa roditeljima i pomjerivi svoj pogled na Osvita, zagleda se njemu u oi i iz svoje svijesti odbaci
432

fotograju momka koju su roditelji donijeli sa zadnjeg boravka na Kosovu. U svijesti ju je i iscijepala pa zamuri primiui svoje usne Osvitovim... Provlaei svoje prste kroz njenu kosu Osvit osjeti da pokupi jednu suzu sa spoljnje strane njenog lijevog oka. Odlui da je o tome upita kasnije, poto sad nije mogao jer je ona slatko topila njegove usne u svojima i obuzimala ga je ljubavna vatra... Razumije li koliko je seks znaajan za tijelo, a to ne moe bez ljubavi. Ljubav je... zamislila se traei rijei da iskae ono to je osjeala, a to je da je ljubav osjeaj sjedinjenja, prvo sa osobom koju voli i s kojom se ljubav vodi, pa onda postepeno sa svim u prirodi. U tome i jeste potreba. A ta je to ega se ti plai? upita on. Mi nismo iste vjere. On se zamisli. Zato je toliko za to zapela? Znai, kao i mnogi drugi, ona ne voli muslimane. Boji se da u od nje zahtijevati to!, zakljuivao je u tom asu i mislio o tome da bi moda moglo postati nuno da se za njih dvoje te dvije vjere na neki nain sjedine... Vrati se i u djetinjstvo i kolu da pokua neto odgovoriti. Vjerovati i drati se vjere, kod onih za koje se dralo da su pametni, smatralo se naivnim i ak tavie glupim. Gledao je siluete nekih profesora iz kole i nekih koji su bili na vlasti. Kod svih isto... Kod nas se neto ne dri do vjere... Ne znam... Jesi li siguran da je tako? Zbog ega uopte razgovarati o tome? Nevano je! Za Osvita je to istovremeno postajalo i naporno, a s druge strane stajala je znatielja. Sve ono to se preutkivalo i to bi uglavnom ostalo nedoreeno, sad se poelo nasluivati i s Rinom bi moda trebao porazgovarati i razotkriti. Drugo: nekom neobinom brzinom u Osvitu se nezadrivo zgunjavala ljubav prema Rini i imao je sve veu elju da je potpuno upozna. Postade mu vano da joj objasni svoje stavove i svoja miljenja. U svojim godinama i u okruenju u kom je ivio, vjeru je zaista trebao udaljiti od sebe da ga ne bi smatrali glupim i zaostalim. Vjerovao je da tako ine Srbi i da su uzor svim ostalim nacijama. Takoe je imao osjeaj da muslimani to najsporije ine i da sve ostale nacije iz dobronamjernosti utiu na muslimane da i oni isto ubrzaju kako bi se integrisali u drutvo to bre. Rini je rekao: Nemoj pomisliti da sam i ja kao veina muslimana zaostao. I objasnio je svoje miljenje:

433

 Muslimane u Bosni zato tako imenuju jer nisu razumjeli ubrzani put integracije, i ukljuenja u moderne tokove drutva i na kraju osvjeenje... to sam po naciji Musliman, ne smatra valjda zaostalim? Oh, ne! Rina e, pa on motiviran njenom privlanou nastavi: Neto posebno i ne znam ta je vjera. Nije mi to ni potrebno da ivim. To su ipak stvari koje mogu unititi mjeoviti brak! Ako ve ne praktikuje vjeru, zanima me vjeruje li u Boga? Moda. Uglavnom mi se javlja strah od neeg na pomisao da neto runo uinim. Ne znam to objasniti. Ona je izgledala zadovoljno i zamiljeno se zagledala u neku neodreenu taku. Ja vjerujem u ljude i njihovu svjesnost... Dobro, ali moda je to nedovoljno. Cijeli taj razgovor nije Rinu posebno iznenadio. Prirodno je bilo to im i samo ime nacije iji je pripadnik stvara vidljive barijere da postiu nacionalnu bosansku svjesnost. Ali otkud onda moe razumjeti igru? ...Trebalo bi da ima u sebi neto poput velikih genija pa da kao individua u svoj duh upije svijest drukiju od kolektiva tako velikog kao nacija. Iako se radi o maloj naciji isto je... Ljubili su se i njoj je bilo toliko slatko da ju je upravo slast plaila. Izgubie ga i nestae te slasti poput magle. Sa osobom bez nacionalnog identiteta ne moe znati ni s kim si. Poto o tome razmisli, ona mu ree: Moja nacionalnost Albanka. Moja vjera katolika. Moramo li priati o tome? upita jer mu je smetalo. Ako nacija nije vana, zato onda mora sluiti vojsku? Vidim, ponosno... Mislio sam... Unutar Jugoslavije. Hm... Ne vrijedi, ree sebi i zavue svoje prste u njegovu kosu. Moj Osvite, tvoja nacija kroz to vae nacionalno ime pretopljena je u vjeru, pa sad nemate ni jedno ni drugo. Bile su to njene misli koje je on odgonetao u vatri ljubljenja. Za djevojku koja razmilja udati se za tebe to je vano znati. Stvarno, ta ti misli kolektivno o sebi? Kolektivno o sebi? zaudi se. ta to za tebe znai? Ne razumijem. O svojoj naciji? razmiljala je malo prije nego to je to rekla, jer ga je cijelo vrijeme muila samo tim istim stvarima. Njega obuze crvenilo. Vidio je neto ogromno vano u tome dok je ona toliko zapela i ne odustaje. I misli ga vratie na veliki skup u kasarni... Nije nita odgovarao pa ona sebi ree da to ostave za kasnije i postepeno ubjeujuii samu sebe da to ipak nije toliko bitno... Dosjetila se da stvari u Federaciji ne bi ni bile takve
434

da su Muslimani svjesni bosanstva, ali bez duboke kolektivne svjesnosti bosanstva ne mogu ni znati vrijednost i znaaj drave niti bi znali rukovoditi dravom. Nemoj misliti! Nije to za mene vano kao ni za tebe! Htjela sam samo da malo priamo poto sam sigurna da do tebe dre u vojsci... Lijep si ree na kraju i uuta, a mislila je da su ga Srbi upravo zato to ima lijepu guru i stavili u svoj tabor da bude uzor drugim nesvjesnim muslimanima, da privlai naklonost drugih. A gdje je naklonost tamo su i lijepe elje i lijepe misli. Nakon tog svog razmiljanja i planova da e ga postepeno situacija mijenjati i ona usmjeravati, ree mu: Priaemo za nekoliko mjeseci a pomisli kad stvari budu drugije, jasnije. O emu? Vidjee! Zbog medija koji su pod srpskom upravom konstantno informisali o albanskom separaratizmu i na taj nain u narodu stvarali mrnju, znala je da to mnogo utie na muslimane poto su oni nesvjesni. Razmiljala je i o tome i plaila se da Osvit u sebi ima mrnje prema Albancima, ali da jo nije ni prihvatio do kraja da je ona, u stvari, ipak Albanka. inilo joj se da on vie vjeruje da je ona Hrvatica poto dolazi iz Hrvatske, pria hrvatski i to je, na neki nain, i po njenom miljenju bilo logino i tano. Roena i odrasla u Tilpsu i za oekivati je bilo da su u njoj hrvatski nacionalni elementi bili, povrinski gledano, dominirajui. Osvit je uvjeravao da razlika u vjeri i naciji njemu ne stvara smetnje. Istovremeno je svojom naivnou objasnio da Muslimani iako imaju takvo nacionalno ime, potuju druge vjere i bio je uvjeren da to njoj nije jasno. Vrijeme je odmicalo. Rina je poput svoje prijateljice Marine koja je momcima i prijateljima iz Sarajeva priala o ljepotama mora i gradu Tilpsu, priala Osvitu o otoku na kom su imali zlataru i stan. Rekla mu je nekoliko stvari o svom ivotu i to da nikad nije ni pomislila da e na putovanju sresti nekog ko e je toliko privui sebi. Rekla mu je i da misli da je sudbina svakom odreena i da se ponekad moe naslutiti, kao to ju je ona naslutila stajui na tlo autobusne stanice. Zaljubljenica u more, toliko je ivo nastavila opisivati mjesto, da se Osvit uivio i ve gledao te predivne predjele, do te mjere da je imao osjeaj da ivi tamo i da nigdje nije tako lijepo... Ljubav prema Rini se toliko zgunjavala da je zaboravio na sastanak u osam na glavnoj kapiji. Rina je bila ljupka, lijepo je priala, imala je lijepu boju koe i ljepljivo tijelo. Uzbuivao se. Neto bi mu ipak ponekad reklo da ne treba sebi da dozvoli da ga obuzme svojim kvalitetama. Dok je ona priala on nije imao rijei, samo je sluao i uivao, a onda je pomislio kako

435

kod nje sve razumije, osim njene urbe i zastao mu je dah. Bilo je u tom neto, a on nije mogao naslutiti ta. Silviana prstom pozva Vlahova sebi. Prvo ga je, pokazujui na Rinu, pitala ko je ona. Poto je Vlahov ispriao ono to je znao, ree mu: Lukavo... Lov je na zgodne mukarce iz Bosne koji su bez identiteta! Zar nije tako? Odvee sebi takvog! Lepog! Hrvata tako lepog ne moe nai, a preobrazit e ga...! Razume li ta ti hou rei? Imae umjetnog Hrvata, imae nad njim indirektnu komandu i kontrolu zahvaljujui institucijama drave, zahvaljujui to su nesvesni stvari! Nisam siguran! ... Moda je u pitanju samo vikend-avantura? Ne verujem! Videe!... Posmatram ih celo vreme i itam... Tamo za nekim stolom pozvae Silvianu i razgovor se prekinu. Osvaja li te konobarica? upitao je Redo tamnoputog Makedonca im se ovaj pribliio stolu. Ne. Zaljubila se u Osvita odgovori Vlahov. Vrijeme izlaska u grad je isticalo i valjalo se vratiti u kasarnu. Vlahov i Redo trebali su u svoje veernje smjene, izioe do vrata i zastadoe predomiljeni da se ipak jave Osvitu da odoe, jer su vidjeli da ih on u zanosu maenja i ljubljenja s Rinom nije ni primijetio kad su ustajali iza stola i odlazili. Zaboravio je on na sve drugo! Idem mu se javiti! Redo e i vrati se s vrata, a Vlahov izie do trotoara i tamo zastade. Iako na pola metra od njih, Redo nije bio primijeen i nakon nekoliko trenutaka promatranja strasnog ljubljenja, primaknu se i dotaknu Osvitovo rame. U njihovim oima je vidio ljubavnu eravicu koja im je zatvarala oi. Hej, vrijeme je! Zar ve? Nije zar ve! Vi ste zaspali pa vam se ini! Rina se osmjehnu. Bila je puna sree. Hoe li s nama? Nemoj ako ne mora mazno e Rina i ponavljala je to nekoliko puta dok je Osvit razmiljao. Vlahov eka napolju... Ja idem. Ako mora, poi u s tobom. Prijavit u ti posjetu! tepala je mazno jo u zanosu ljubavnog maenja. Nije mogla dopustiti da se tako brzo prekine. Sad je kasno za prijavu Redo e.

436

Bilo je to ono o emu je Osvit i razmiljao i sjeti se sastanka na glavnoj kapiji. Kad vikend proe, Rina nee biti ovdje, ree sebi i to mu je izgledalo nevjerovatno. S druge strane, njegovo predomiljanje je Rinu uvjeravalo da Osvitovo ostajanje dobrim dijelom zavisi samo od njega. Naravno, u tim momentima nije ni slutila o emu on sve razmilja i ponavljala je: Ostani! Ostani! Njegovo odluivanje shvati kao predomiljanje vezano za vojsku. Pouri! U redu! Mislim da sam pronaao rjeenje!, ree sebi i ustade smislivi kako da stvar s djevojkom koja e doi na glavnu kapiju objasni Redi. Vratiu se ree Rini prije nego to krenu s drugom. U njenim oima vidjela se elja da tako i bude. Zbog nestrpljivosti i bojazni da ne zakasni na smjenu Vlahov se u iekivanju udaljio dobrih tridesetak koraka. Idui s Redom do ulice Osvit mu je rekao za sastanak na glavnoj kapiji i objasnio mu ta da uini. Rastadoe se. Redo pouri da sustigne tamnoputog Makedonca, a Osvit se vrati u ka.

Glava VII

Dok su naputali ka u centru grada po ulicama se palila gradska rasvjeta. Jo obuzeti slau dugotrajnog ljubljenja i strau tijela, prelazili su iroku ulicu punu omladine skraujui sebi odlazak do hotela. Posvuda su bili mladi momci koji su se zabavljali s djevojkama. U jednom trenutku Rina zastade da bi neto vano rekla. Moda su se od kaa bili udaljili pedesetak metara. Jesi li primijetio kako se konobarica zagledala u nas kad smo odlazili? Nisam zauen odgovori. Ma, zagledala se, strijelja me oima! Pomislila sam da e me ubiti! Stvarno?! Osvit se stvarno udio i nije mogao vjerovati. Podigao je obrve zagledan u Rinu i nije ih sputao. Ne znam zato bi. Nema razloga!... Je li stvarno? Stvarno! Nemam razloga da laem!

437

 Ne poznajem je i ne vjerujem da ona poznaje mene. A valjda se ne poznajete ni vas dvije, pa otkud i zato bi te gledala? U sebi se pitao ta bi to moglo znaiti, kad e Rina: Ne bojim se ja njenih misli. Ni pogleda... Duh moj je jai od njenog. Njene misli su se odbile prije nego su i dole do mene. Kao kad bi bacio strijelu i vjetar je odbio prije nego se zabije u cilj. Pazi ti nje! Iz nje su izlazile crne misli. Ako te ona obuzme svojom ljubavlju nai e se u crnom mraku. Nemoj da ti se njene strijele zabodu u srce. ivot bi ti postao crn! Vidio bi... Produie i on se tek tada sjeti ta mu je Vlahov rekao za stolom. I pored mnogo slinih sluajeva u kojima se ranije nalazio, Osvit ni ovog puta nije nita jasno razumio. Takve vrste igara su njegovoj mati jo uvijek bile nedokuive. Jo je bio zateen ne znajui osnovu od koje je to poelo, a Rina se ve sad bila uvjerila u sve. Nepostojanje imena nacije identinog imenu Republike Bosne, formirao je Osvitov duh. Dok je odrastao u Bosni on nije mogao u sebi taloiti kulturni sadraj onoga to bi mu sad usmjeravalo svijest i emocije na Bosnu zbog znaaja i ljubavi prema domovini. Posebno sad kad e to Bosni trebati! Ne mogu oni imati budnu nacionalnu svijest! Zemlju im prisvajaju decenijama, a oni kolektivno ne primjeuju. Svijest republike dravnosti koja bi titila njih u Bosni ne postoji, jer ne postoje bosanske nacionalne ustanove. ak, naprotiv. Kako zvanino funkcionira svijest irom njihove zemlje na svim nivoima drutva i svijest tamonjih autoriteta je tako kolektivno usmjerena, pa oni sami sebe gone u nestanak. U srpstvo ili hrvatstvo. Kod njih kolektivna bol za Bosnom u duhu ne postoji. ta onda da im pokrene energiju i snagu pa da tragaju za spasom svoje teritorije kao osnovice za spas njih samih. Tako je razmiljala Rina i pred sobom imala sliku Vlahova i one konobarice dok su razgovarali malo prije za ankom, jer kao da je sluala o emu su priali. Za to vrijeme je u Osvitovoj svijesti ostao upljuvak od kojeg se razvija crv i poinjao da kopka, ali je brzo nestao kao i svaki put do tada. Bili su negdje na pola puta do hotela i Rina se, na pomisao da bi moglo doi do svae u hotelu, sjeti da Osvitu jo nita nije rekla o svojoj raspravi sa ostalima na terasi. I da bi bilo dobro da ga pripremi, da se ne nae zateen. Pretpostavljala je da su u hotelskoj sobi sada svi obuzeti njenim sluajem u kontekstu sveopte situacije u dravi i da priaju samo o tome. Zagrljeni skrenue u sporednu ulicu, a Rina odmah iza ugla prve zgrade zastade: Na mene su se svi naljutili zbog tebe... Kad sam krenula da doem za va sto svi su odmah napustili ka i otili.
438

 Zato? upita on, a ve je slutio odgovor. Nisu zato da budem s tobom. On se sjeao njihovih zauenih lica na terasi kad ga je Rina zvala da sjedne pored nje. Neto teko ga je ruilo s nogu i on osjeti mrnju prema sebi. Objasniu ti sve. Sad nemamo toliko vremena ree mu ona, pa kao da nije vano, povue ga da produe. I ne obraaj panju na to to budu govorili! Vjerovala je da joj stanje u zemlji nikada ranije nije tako snano obuzimalo misli. inilo joj se kao da je glavu turila pod vodu pa osjea pritisak sa svih strana. Svjesna da ne moe sa Osvitom priati o meunacionalnim problemima u dravi zbog njegove nacionalne nesvjesnosti i da stoga Osvit ne moe razumjeti njihovu ljutnju. Zapitala se kako mu na brzinu objasniti neke stvari da se moe snai ako izbije svaa. Bili su veoma blizu hotela i svako nekoliko koraka su zastajali da se ljube. Ona mu je htjela pokazati da joj se jako svia da bi ublaila mrnju koju e zasigurno ostali u sobi pokazati kad dou do njih... Ljubili su se dugo, dugo, kad ona, na samom ulazu u hotel, ree: Samo u se presvui. Neemo se zadravati s njima. Dok je otvarao vrata, itao je na njenom licu krupan razlog za to. Otprilike tri metra iza ulaznih vrata nalazila su se druga i ona su bila zatvorena. U tom malom prostoru u Rini se namnoi mnogo misli i strah od ostalih za njenu vezu sa Osvitom koju oni ne ele. Ako neke stvari od njih bude uo moe je i ostaviti i odmah otii, pa ak je pomislila da Osvit i ne ide gore u sobu. No, znala je da ni to nije mudro rjeenje. Mogao bi pomisliti da i ona sama neto skriva. U stvari, taj strah je postojao cijelo vrijeme u krajiku njene svijesti, ali sada, dok su otvarali druga vrata, uhvatio ju je panian strah od toga da bi morala da se raspravlja sa svima njima. U njoj se izgubila granica koja je odvajala probleme u dravi od problema u porodici. Zato pred stepenicama ree: Saekaj me tamo pored... Moram se javiti kui. Nismo se javili otkako smo sino krenuli iz Skoplja. U stvari, eljela je otkriti da li su tu novost ve javili roditeljima! Vidio ju je dok je stajala na recepciji, a poslije mu se izgubila iz vida. Siv oblai stvoren od njenog daha lebdio je iznad njegove glave i nagovjetavao probleme. Ne smijem prema njoj postati saaljiv, pa muki ponos da ubije u meni!, govorio je sebi, ni sam ne znajui zato. To je dolazilo odnekud iznutra, iz njega. Za to vrijeme Rina je podiui slualicu i vrtei broj zamiljala da e majci, ako joj ve budu javili i ako zbog toga bude pitala ta o tome, rei da e ona onim
439

metodama uspjeti izmijeniti Osvita. Majka je znala o kojim se metodama radi. A Osvit e na taj nain postepeno prihvatati sve one razlike zbog ega ga sad ne prihvataju. Htjela joj je rei da sigurno zna da to moe postii jer u Osvitu nema naslaga ni vjerskog ni nacionalnog sadraja. Znailo je za nju da je na tom mjestu praznina koja se ionako mora neim popuniti. On je bio samo jedno veliko slatko dijete, razmiljala je, a tamo je telefon ve zvonio. Njihova soba se nalazila na etvrtom spratu. Oni su upravo razgovarali o tome ta e se desiti u obitelji ako Rina, zapljusnuta Osvitovim armom, tvrdoglavo nastavi vezu. Kako e reagovati ira familija? Kako okruenje? Ta, nestae povjerenja! Svako od njih sjedio je na svom mjestu i kao da su naslutili njen skori dolazak, zautali su. Niko se nije micao, a utanje je govorilo sve. Zidovi sobe su upijali te njihove emocije i misli. Niko od njih u sobi nije mogao razumjeti da se u Rininoj glavi neto odjednom toliko promijenilo, pa je Osvitov lik lebdio po hotelskoj sobi izmeu njih etvero. Stanje u dravi vodi u istorijske promjene koje su toliko rizine i napetost ve dugo traje. Napetost od ishoda i posljedica! Napetost od biti ili ne biti! Danas poslijepodne Rina im je izgledala da je sve to zaboravila i da je poput Osvita koji ne moe puno razumjeti, pa onda ni puno osjeati. Iznad svega toga zamarala ih je Osvitova naivnost koja je bila zajednika Muslimanima iz Bosne i kako e Rina moi jednog takvog ovjeka slijediti u tako sloenoj politikoj situaciji u kojoj on nita ne razumije. Kod jednog ovjeka pripadnika jedne takve nacije, bez identiteta, sve opcije su mogle uslijediti, pa nisu mogli ni u ta biti uvjereni. U takvom postojeem stanju u drutvu bilo je oigledno da Osvit ne moe znati mudro misliti i znati donositi pametne odluke. Kad je Erik u bijesu poskoio sa stolice i upitao se za njenu budunost naglasivi kako kod muslimana ena za malo ta odluuje, posebno snano nametnu pitanje kakav e njen ivot biti s njim? Promatrajui Osvita kako se kroz stakla zagledao napolje na ulicu, Rina mu polako prie s lea. Zanimalo ju je na ta je usmjerio panju. Puhnu mu iza vrata i on se okrenu i poljubie se. U ta si se bio zagledao? Prolazio je upravo major. Moj komandant. Stvarno? A da to nije bila neka djevojka, zavodnie? nasmijei se ona i namaknu mu svoje usne... Ljubili su se. Je li on tebe vidio?
440

 Ne znam. Osvrnuo se samo jednom... A ti? Jesi li telefonirala? Samo sam se javila da im kaem da smo dobro stigli u Poljanicu da se ne pitaju kako smo. Idemo sad gore kod njih u sobu. Krenue na prvu stepenicu. Ne obraaj puno panju na njih ta govore. O svom ivotu odluujem sama. Tog vikenda hotel je bio pun i svakog asa je neko prolazio stepenicama. Drei se za ruke, njih dvoje se popee na etvrti sprat, a onda se Rina objesi Osvitu oko vrata. Ljubili su se dugo pred vratima sobe a zatim je ona potraila klju u torbici. Sve mi se ovdje pomijealo. Nisam sigurna ni da je ovo naa soba. Izvadila sam klju samo da provjerim broj. Vrati klju u torbicu i ozbiljno se zagleda u Osvita. Zapamti! Ja nisam kao oni, razumije li? izgovori poluapatom. O svome ivotu samo u ja odluivati, upamti! Sve e biti kako ja odluim. Ne sluaj ih ako budu govorili ta protiv, je li ti jasno? Potom rukom uhvati kvaku i stisnu da otvori vrata, a on je povue za rame u elji da joj kae da ostane u hodniku. Neu ulaziti. ekau te na hodniku! Ona uzdahnu zabrinuto. Nisi me nita razumio! Ti mora ui sa mnom! izree brzo apatom. Vrata su ve bila otkrinuta i bilo je prekasno za bilo kakva dodatna objanjenja. Uoe. Nasuprot vrata, u lijevom uglu sobe nalazio se plavi ormari. U njemu je bila odjea za presvlaenje. Jo s vrata Rina je bacila nekoliko pogleda po svima i vidjela smrknuta lica koja kao da ne primijetie njen ulazak. Ona se okrenu iza sebe i pogleda Osvita. Nije otvorila usta, ali nain na koji ga je pogledala rekao mu je ta misli o njima. Osvit samo sveza ruke na lea i osloni se na vrata. Nije davao nikakve znake. U tom napetom miru utnja potraja, a onda Rina bez rijei proe preko sobe do ormaria da uzme ta joj treba. Dok je ona birala odjeu koju je eljela obui, a bilo je toga mnogo za izbirati, kako je ve kod bogatih djevojaka, Osvit je bacio nekoliko pogleda po ostalima jer je bilo oigledno da se svi protive. Na Diti je vidio dubok pogled koji je odlazio daleko, a nije znao je li u prolost ili u budunost. Oi su joj bile crvene, modri kapci nateeni, a niz obraze su se ocrtavale suhe pruge od suza. Izgledalo je samo to opet nije briznula u pla.

441

Erikov pogled je bio bijesan i prijetei se izotravao. Bio je poput bombe pune eksploziva koja samo to nije eksplodirala, dok su Julijine oi bile pune tuge i suzne. Po Marijanovom izgledu, bilo je jasno da je uzbuen i da oekuje veliku guvu. Sve zajedno djelovalo je kao da tilj gori i iskra se pribliuje eksplozivu, a iz njega e se strelice sruiti na Rinu. Moda je prolo i tri etri minute dok je Rina uzela sve to joj je trebalo. U stvari, ona je namjerno oduila s tim, jer joj je neto govorilo da im mora pokazati da je ne zabrinjava njihovo negodovanje i da se ne kaje za svoju odluku. A i zbog Osvita je bolje da bude vesela, mislila je. S osmijehom na licu se okrenula, bacila pogled na Osvita i nainila korak. ta si naumila? Gdje si se to pourila? vrisnu Erik i skoi prema njoj. Dok je ustajao zgrabio je au sa stola i bacio je. aa cijuknu o pod i komadii stakla se rasprskae posvuda. Svi su poskakali sa svojih mjesta, gledajui prema Rini i Eriku. Samo je Julija gledala u mjesto gdje je pala aa. Tamo su komadii stakla bili najgui. Zato ba pod moje noge? Jesi li gaao mene ili nju? izgovori Julija nakon vriska. Dita je uz Marijana ve bila kod ormara, izmeu Erika i Rine i malo ta se moglo razumjeti u toj gurnjavi i prepirci, jer su svi istovremeno govorili i derali se. I Julija je bila pola ka Rini da je zatiti, ali sad je ostala po strani razmiljajui se je li aa baena na nju, da li je htio iskoristiti priliku da je udari, jer je njena majka bila Makedonka, pravoslavka. Sjetila se starih problema... Upravo je Rinin osmijeh koji je bacila prema Osvitu bio ta iskra koja je nedostajala. Nakon pet est minuta estokih reakcija rijei su postale blae, a pokreti savjesniji. Erik se najtee smirivao. Ubrzano je disao i brektao. Kad je Ditu uvjerio da e se smiriti, ona ode pored rodice Julije i poe je moliti da mu oprosti, da nije namjerno, da je to trenutak... I dobro je znala na ta je bila Julija pomislila... Konano se vratie na svoja mjesta i posjedae. Osvit je gledao samo u Rinu. inilo mu se da u njenom licu nema kapi krvi i kao da joj se bio prikazao njen cijeli ivot. A ona je jo pokuavala razumjeti ta se to dogodilo. Vidjela je da je uz sami ormar i da joj je sve to je imala u rukama sad na podu. Stakla je bilo posvuda po sobi i po njenoj odjei. Julija ustade i poe da potrai ime bi pokupila staklo. Zar mi tako uzvraate za sve to sam u ivotu za vas napravila? progovori Rina.

442

Glas joj je bio dubok i podrhtavao, a ona je istovremeno mislila o tome kako Osvit nije nita uinio za nju da je zatiti. Na njemu je samo vidjela da mu je krivo, pa joj nakon tren dva njegovo nemijeanje postade i sasvim logino. Sagnu se da pokupi stvari, pa krenu ka kupatilu. Kad je bila na pola sobe, Dita je upita: Moe li ti sjesti i razgovarati s nama. Ona nita ne odgovori, samo je mrsko pogleda i nastavi. Onda Dita skoi i stade pred nju molei je da malo zastane. Pri tom blagom gurkanju obje su pazile da ne nagaze na komadie stakla. Na terasi kaa... ko nije htio razgovarati? Ko? bila je drska Rina, kao da je skupila hrabrost, a neto joj je govorilo da Osvit ovaj put ne bi ostao skrtenih ruku ako bi je Erik napao. Dotle je Osvit gledao njih dvije i pogledavao Erika. Bio je uistinu odluan da sprijei Erika ako sad ponovo poe ka Rini. Odmah ste se pokupili i otili! Jesam li ja kod vas tako zasluila?! Jesam li? I kad smo ovdje uli... ne vidite me! Rina, bila si nestrpljiva! To sa Osvitom si brzo, prebrzo rijeila! A zna dobro kako smo dole i zato smo dole! To je prvenstveno trebalo da bude na zadatak, priznaj! Moj ivot je za mene najvee prvenstvo! Jedan kratki vikend je po tvome, onako kako ti misli, dovoljno za... i tu zastade, ne iskaza do kraja ono to je naumila da kae jer je Osvit bio tu i sluao, a albanskim nije htjela govoriti. Bojala se da bi u Osvitu mogla stvoriti sumnju jer je srpska propaganda protiv Albanaca ionako bila jaka u cijeloj zemlji. Albanci su prikazivani kao nacionalisti koji razbijaju zajednicu. Naivni, oni koji ne razumiju igru, poput Osvita, uvjereni su da je to zaista tako i puni su mrnje prema Albancima. Bilo je jo puno toga to je ona u sebi drala i shvatila je da to mora ostaviti za kasnije. Pokuala je da proe do kupatila, ali je sestra opet moleivo presrete. Stani malo... Stani malo... Ne sad! Poslije ovog ne... Ja u od sad svojim ivotom upravljati sama. Bez ikog! Je li ti jasno! bila je jo odlunija u svojoj namjeri sa Osvitom. Rina, urazumi se! pokuavala ju je Dita smiriti, vjerujui da bi se lijepim razgovorom moglo neto postii. To trebate vi da se urazumite! Neemo sad Osvit i ja ovdje sluati tvoju kritiku! proe pored Dite do vrata i stisnu kvaku.

443

 Zar da u ivotu nemam pravo ni na to!? Sama izabrati sebi onoga ko mi se svia! Ko e se nai da mi to zabrani?! Neko sebi uzima za pravo da gospodari mojom duom! Odgurnula je vrata i ve jednom nogom bila u kupatilu. Koliko dugo nisi vidjela brata? Zbog njega smo dole. I sama zna zato. Nije moja krivica to se ovako desilo! Rina e s vrata, s pola tijela ovamo, pola tamo. Sjea li se kako nam je bilo kad je unio vojniku poziv? I svega to se deavalo poslije? Pa zna u kakvom smo poslu ostavile roditelje? A idua godina? Hoe li biti sezona? Neu ovdje stajati i sluati tvoje predavanje. Ja sve to dobro znam bolje nego ti ree, ue unutra i za sobom zatvori vrata kupatila. Dita se vrati i sjede na stolicu. Laktove je stavila na koljena, pognula se i glavu stavila u nadlanice. Razmiljala je. U glavi joj je bilo mnogo toga, naroito Rinino neslaganje s roditeljima zbog njihovih pritisaka da se uda za Albanca. Zbog sve veeg nacionalizma ona ni Hrvate nije gledala. Nije htjela ni smjela... Markovo mienje u optini. Srpska medijska propaganda protiv Albanaca i povremeni osjeaj da su svi ostali na jednoj strani, a samo Albanci na drugoj... Moda je Rina uvjerena da e od Osvita stvoriti identitet koji eli za sebe, budui da je on nacionalno neupuen. Prvo je bilo rijeeno da Marko doe sam vidjeti Erika, ali zbog srpske propagande i albanskog separatizma, zbog sumnji koje su postojale u njegovoj glavi u vezi s podmiivanjem, oni su preokrenuli odluku mislei da e biti mudrije da dou njih dvije. Bie manje uoljivo i plus udovoljie njima dvjema, jer su dugo molile da idu. Mislei kako bi bilo bolje da je ostalo ono prvo rjeenje, ona se otpuhujui uspravi. Odjednom je izgubila pamet! Strah me je s njom se vratiti kui! ree glasno da uju svi. Julija je upravo bila zavrila sa kupljenjem stakla po sobi i sjela na stolicu. utnja Osvitu potraja predugo. U njemu je sve bilo uzburkano. U mislima mu je bilo i ono to je Rina rekla za konobaricu kad su bili na ulici. U svemu tome to je opaao prema sebi neto je odudaralo od ranijeg odnosa, a neke stvari su se i podudarale. Izgledalo je kao da e mu se neto obznaniti. Ovog puta stvar se nee moi potisnuti u zaborav. Svaki koni pa i onaj najtanji u velikom voru problema morae se razmrsiti i sagledati odakle i zbog ega dolazi. Stvar o kojoj je razmiljao bila je vie duhovnog karaktera. Po njegovim spoznajama, emocije svih u sobi su se proimale, iako bez izgovaranja rijei. Raunao je da se na planu misli komuniciranje i dalje nastavlja. Za njega su misli
444

u tim trenucima predstavljale neku vrstu psihoemocionalnih talasa koji, jasno je, moraju postojati zbog materije, odnosno tijela na putu spiritualno evolutivnog razvoja materije, odnosno ljudskih tijela. Tijelo je za njega predstavljalo jednostavno tvorevinu grijeha u odnosu na Stvoritelja i na tom svom povratnom putu mora ispatati sve dok ne postigne potpunu istotu. Ili, znailo bi to dok ne postane isto znanje, a isto znanje je nematerijalno. Evolucija cijele prirode nije bila za njega nita drugo nego proces evoluiranja neznanja i sve to se ini je injenje zbog toga. Tijelo, to govori nedostatak znanja, stoga je vakuum koji ne trpi taj nedostatak, pa reklo bi se, reaguje tako da upija znanje posredstvom misli. Dita progovori i prekinu njegovo meditiranje u kojem je pokuavao neto da razumije: Osvite! Tebi se izvinjavamo zbog ovoga! Stvarno niko ovdje protiv tebe nema nita. Problem je samo u tome to ti neke stvari ne bi mogao razumjeti, pa ni nas ovdje! Koje to stvari? upita Osvit. Ne mogu ti rei. Osvitov ispitivaki pogled se ugasi, a Marijan se malo nakalja. Bio je to njegov znak Diti da sa Osvitom ne ulazi u diskusiju. Koje stvari? priupita Osvit. Marijan se opet malo nakalja. Ne vrijedi objanjavati! Zato? nervozno e Osvit. Jutros je i Vlahov tvrdio slino! ree sebi u mislima. To ga je naljutilo. Nisam vea budala od vas! Zato ja to ne mogu razumjeti ako svak moe?! Nee razumjeti! izree opet Dita kao da je to mui i kao da joj je zbog toga mnogo ao, a nikako da bi Osvita ranila. Kako? Tako... Lako. Ni u ekaonici tebi neto nije bilo pravo Osvit e. Erik naredi sestri da utrne, da se s njim ne objanjava i da je spreman pokazati joj kao i Rini, a Osvita pozva da prie stolu kod njega i Marijana. Osvit odbi. Imaemo drugu priliku dodade odmah Osvit, pa Erik i Marijan dobro potegnue viskija iz ae, sami i vidljivo otpie. Sve je to snano djelovalo na Osvita, bilo je poput onog dana kad su kapiji prili porunik api i kapetan Krivi. Taj ambijent je inio da je Osvitov duh upijao neke krupne stvari koje je taloio negdje duboko i daleko od ekrana svo445

ga razuma. Znao je samo da postoje itave stranice gusto ispisane tog sadraja i postade mu jasno da e jednog dana sve morati polako i paljivo itati duboko razmiljajui. Poznaje roditelje! I jasno joj je da se nikad, nikad s tim nee sloiti! Njima je crkva sve u ivotu! opet e Dita. Otkaila se, pa iskazuje previe. Ako se mi zovemo Muslimani, to ne znai da mrzimo druge vjere. Kod nas vjera nema toliki znaaj! ree Osvit. Jugosloveni tee jugoslavenstvu, Hrvati hrvatstvu, Srbi srpstvu, a Muslimani muslimanstvu, i tako dalje to ja samo tako nabrajam po imenu i loginosti. Ranio je ipak duboko Osvita i uinio ga nervoznim. Osvit se naao kao kralj u pat poziciji kad se igra ah. Ma pusti njegovo bezvezno nabrajanje ree Marijan na Erikovu konstataciju. Znam! Razumijem te vie nego to misli! onda e Dita i opet i ovog puta saaljivo. Zbog toga odavno mi u glavi neto rovari!, zaustio je Osvit da to iskae ali se suzdra neznajui ni zato. U to e Julija: Ljubav je jaa od svega. Poznajem prolost svojih roditelja. Sa obe strane je bilo pokuaja da se rastave. Dok je izgovarala zadnje rijei kucnu o drvo stola. Hvala Bogu, nije nikom uspelo. Vera ne treba da bude prepreka. Dita je zaueno pogleda i zadra pogled na njoj. Ne gledaj me tako! Znate da moja mama praktikuje obe vere, a otac samo svoju! Znai li to da e trebati i Rina? Ne znam. To je stvar izmeu njih dvoje. U to Rina otvori vrata kupatila i tako dotjerana zasjeni Osvitove oi svojom ljepotom. Izgledala mu je kao vila iz bajke i zaboravi na sve drugo. U tom asu poelio je opet samo nju. Ona mu prie da mu da do znanja da je to uinila iz ljubavi prema njemu. Onda pree preko sobe do ormara, stavi u njega nekoliko stvari pa se vrati bacivi nekoliko pogleda po ostalima, posebno na sestru koja je ovog puta nije ni pogledala. Uf... kao da se ne radi o samo mom ivotu! , pomisli i okrenu se. Razmiljala je da li da im i kae dovienja. Iznervirali su je da nije imala rijei, ali je rijeila da im to ne pokazuje. inila je da izgleda tako kao da joj je samo Osvit vaan. Moemo... ree Osvitu koji je to i ekao. Okreui se prema vratima Osvit ree:
446

 Laku no! I dovienja! Potom uhvati kvaku, stisnu je i otvori vrata. Izioe, a da Rina nije nita rekla. Kad se prave vani i ja u biti jo vanija. Svaki put u im tako initi dok ne shvate! Ne mogu oni meni zabranjivati i odreivati koga u ja voljeti! rekla je Rina na hodniku kad su se vrata zatvorila. Zastali su oboje pred stepenicama, oboje zamiljeni kao da im je neto tamo u sobi ostalo. Idemo! onda e Rina puna ljutnje na one koji su ostali i krenue niz stepenice. Shvatie, jer e morati! dodade provokativno na treoj etvrtoj stepenici. Kad su njih dvoje bili ve na prvom spratu, Dita izie za njima i zastade pred stepenicama, gledajui nadolje. Oslukivala je nekoliko trenutaka i pomislila: Gotovo je! Stvar e se, sigurna sam, desiti veeras! Osvit e joj biti prvi! Zateena razmiljanjem da se to moglo odjednom i iznenada desiti i da se tako sve odjednom promijenilo u Rininoj glavi, ona se ponovo vrati u sobu. Otili su! ree blagim alosnim glasom. Nek idu! Sad bar moemo otvoreno priati! Erik e. Marijan otpi jo dva gutljaja, naginjui iz ae. U njegovim oima gasio se sjaj, a misli su mu oivljavale istorijsku sudbini Hrvatske nacije. Siluete Ante i kapetana Heria u njegovoj svijesti postadoe sve prisutnije. Njegovo srce je osjealo da dodiruje veliku nepravdu. Osvit je za mene samo jedan uzorak one kolektivne nacionalne neupuenosti bosanskih muslimana, koja se nije bitno promijenila od one svijesti kakvu su mogli i imati za vrijeme Turske i koju su kod njih formirali jo Turci u toku pet stoljea. Poto su sve to podmuklo inili iza imena vjere, otimajui ih... U njihovoj svijesti jo uvijek je sve zamreno. Osvit mi je zagonetan kao to je i Salko bio. Ima veze sa svakim pa nikad nisi siguran u njega. Moda je tako zagonetan odnos kod Salke upravo bio kriv za sluaj. I ja sam razmiljao neto o tome ree Erik. Marijan se prisjeao kad su se on i Ante jo u drugom mjesecu sluenja povjerljivo sastajali sa kapetanom Heriem. Ono to je Jovanov nazvao formula suivota oni su nazivali stvari na mikro i makro planu koje su uticale na takvo odvijanje stvari u Bosni i oko nje, pa se od jedinstvene bosanske nacije iskristalisala takva forma koegzistencije utroje da je iznudila stvaranje Jugoslavije. Upravo zbog alkohola, Marijan je morao prestati sa skrivenim sastajanjem. Meutim,

447

ponekad je jo vie prieljkivao da rat bukne. Dosta je i ovog srpskog!, znao je rei povjerljivo. Tako kako je ilo znailo je postepeni nestanak i Hrvatske a ne samo Bosne. Svojom nesvjesnou tome su Muslimani Bosne doprinosili unutar jugoslovenske federacije, a svijet spolja se ipak, barem za koju nijansu promijenio. Marijan je znao da je kapetan Heri bio svjestan toga da ga prate, ali zahuktalom Anti nikad nije bilo jasno. Od te svoje muke ponekad bi zakripao zubima. Vidio si onog dana na skupu koliko ih je govorilo i ko su bili ti ljudi! gledao je pravo u Erika. Svi oni govori su bili samo prijetnja! Prijetili su prvenstveno nama Hrvatima da nas zastrae! Zamisli to! Kao da su ubijeni zasluili da budu ubijeni! Hee heee! Vojnika psiha! Logino je ta su mislili! Bili su svjesni da u stroju nee biti Hrvata, Albanca, Slovenca koji ne shvataju na koji nain se tim skupom djeluje na muslimane na kojima i lei odluka kakav e biti ishod! Svako je svjestan da upravo od muslimana zavisi hoe li biti preokreta ili ne. Ispod oka sam pratio uokrug koliko sam vie mogao. Kako su samo vojnici Srbi bili ushieni. Rasli su kao kvasac to su mogli zapaati kako se onom atmosferom osvajaju srca muslimana. Njihov duh se punio, jer je njihova naivna svijest bez svog vlastitog identiteta upijala svaki govor kao jedino i najinteligentnije rjeenje za izlazak iz krize. Pored toga, oni vjeruju u njihovo srpsko potenje i dobronamjernost. Zamislite to! A poto glavni govornici dolaze iz Beograda, sa vrha, i poto je Beograd glavni grad, srca naivnih su tamo otvorena. Vojnici i ociri muslimani osjeali su ogromnu snagu Armije u dravi koju toliko odano i naivno vole bez posebnog razmiljanja iskaza to sve i otpuhnu dva puta, pa nastavi dok su ostali bili mirni poput djece koja sluaju otvorenih usta. Isuse! To je jedini narod koji je svoju sudbinu potpuno predao drugima na raspolaganje i bezbrino u radovanju i veselju eka ishod. Meni djeluju kao da nikad nisu shvatili povijest. Od rata naovamo, posredstvom mislilaca i stvaralaca kulture iz Beograda, obuzeti su gotovo do dna srpstvom kao kad neto preboji u drugiju boju od one prethodne. I glavni grad Srbima u tome pomae, jer u svijesti obinih graana glavni grad je mjesto odakle izvire znanje, orijentacija, kao i briga za zatitu interesa graana. A znate kod naroda bez identiteta to je lako. Oni u principu u dui nisu obuzeti bosanstvom, pa da bi imali svoju boju i normalno je da sebe nesvjesno trae u drugima, prvenstveno u Srbima. Je li? Danas apsolutno ne znaju razmiljati za naciju, a srce svakog pravoslavnog puno je prkosa prema katolicima, jer je Srbiji, poto je obuzela muslimane, gotovo uspjelo proiriti teritoriju i naciju preko Bosne. U stoljetnom mudrovanju, uspijelo im je.
448

 Da li e to biti tako jo emo vidjeti progovori Dita poslije dugo vremena. Zvualo je kao da ona ne vjeruje puno da je stvar gotova. To je bilo sve to je htjela rei. Potom uuta. Erik i Julija nisu nita govorili, pa Marijan nastavi: Naravno! U tom sluaju Bosna e njima! I opet uuta. Izvjesno vrijeme utanje, pa on nastavi: Zato ja uvijek naglaavam borbu za kulturu. Kad se izbori za kulturu dobio si naklonost naroda i vlast i svaku premo. A koja povijesna zbivanja i koje okolnosti su Srbiji ili na ruku u skladu sa njihovim nacionalnim tenjama? Oni u ono doba nisu imali snagu da sami sebi naine toliki preokret i sve to postignu. Upravo smo se s kapetanom Heriem sastajali zbog toga i mi smo to nazivali stvari na makro planu i stvari na mikro planu. Zanimljivo je bilo razmatrati svaki od tih planova ponaosob i njihovu vezu. Opet zastade. Mislio je kako da najjasnije, sa to manje rijei i jednostavnom priom to objasni. Za Juliju i Ditu bilo je zauujue to od njega sluaju takvo izlaganje. Shvatie da bi to mogao biti prvi razlog to ga je Erik odabrao za svog najboljeg druga. I ta aa s viskijem odudarala je nekako zbog tog pametnog izlaganja. Izgledalo je da vie pripada Eriku nego Marijanu. Njih dvije, otprilike u isto vrijeme, ne govorei nita izmeu sebe, zapitae se da li je svijest o Hrvatskoj povijesti upravo uinila Marijana slabim, pa se prepustio alkoholu i opijanju. Ovdje u sobi svima nam je potpuno jasno zato je odlaskom Turaka Bosna postala kulturni i politiki vakuum za Evropu. Muslimani u Bosni bez nacionalnog identiteta nisu mogli imati svijesti o sebi, pa su zbog takve niske svijesti u Bosnu uvlaili sve velike nacionalne interese Evrope nastavljao je Marijan svoje izlaganje. U Bosni je slino bilo i pre dolaska Turaka upade Julija. I ostali potvrdie, ali nisu nita dublje analizirala taj period. I ovaj ishod politike kriz najvie e ovisiti od njihovog nacionalnog sazrijevanja govorio je Marijan oprezno, pogledom prelazii po svima i po stvarima u sobi. Bio je potpuno svjestan opasnosti zbog toga to to govori. Nije to glasno rekao, ali je vidio da je tema svima zanimljiva. Makro - plan! nastavi poslije stanke naglaavajui i gotovo podebljavajui svako slovo: Nisam povjesniar, pa ne tvrdim sa sigurnou, ali mislim da se u Evropi radilo o jednom duem periodu organizovanja i uvrivanja nacija, prije 1914. To je zanimljivo zato to su se nacije u stvari, mislim stvarale, pa je bila borba za nadmo, za teritoriju i u tom vidim nagli porast izumiteljstva i vidim
449

zbog toga pritisak velik na izumitelje. U izumiteljima je u stvari znanje koje e posluiti jaanju nacije i omoguiti premo zastao je pitajui se da li da kae neto kao argument. Ta analiza, u stvari, nije ni bila potpuno sva iz njegove glave. Niko nita nije dodao. Svako se u svojim mislima nalazio u onom vremenu, a kako bi pria bila jo kraa, a sadrajnija i jasnija, Marijan nastavi: Ovako sad pokuajte zamisliti kolonijalnu kartu svijeta u trenutku izbijanja Prvog svjetskog rata. utao je koji minut pokuavajui i sam zamisliti to isto. Dita se samo na trenutak sjetila ta joj je jednom Rina ispriala kad je dola sa sastanka u crkvi i ovo joj bi slino onom utisku. Ako smo jasno zamislili i vidjeli nastavi Marijan moemo potpuno ispravno razumjeti to organizovanje, svrhu izumiteljstva i pokrete nacija, otkriti kulturno politike osobine. Nas posebno zanimaju one koje su odredile nau sudbinu ovdje kad mislimo kako se to previranje tih velikih evropskih nacija koje smo nazivali makro plan, odnosilo na dogaaje na Balkanu, odnosno na mikro - plan ili dogaaje u stvaranju Jugoslavije i bili razlog podrci dominaciji Srbije. To su prije svega bila, dakle, previranje izmeu Engleza, Francuza i Njemaca, jer, da ne duimo priu, neemo puno ni pominjati druge. Engleska i Francuska su imale ubrzanije, odnosno ranije nacionalno ujedinjenje, nacionalno osvjeenje i uvrenje od Njemake, pa i prirodno raniji industrijski razvoj. Nacionalno ujedinjenje i uvrenje se kod francuskog naroda postiglo kulturom, umjetnou, preko znaajnih mislilaca. Onda su tu prednost, poput Velike Britanije, iskoristili za osvajanja drugih nacija, a to dovoljno govori o osobinama te dvije znaajne nacije ovdje po nas i o njihovom naumu na svjetskom planu u tom vremenu. Povijesne injenice su dovoljno jaki argumenti da to dokau. Svi se sloie u tome gdje je u stvari roena elja i pokret za osvajanjem svijeta. Dita se zanijela u razgovor i izgledalo je kao da je bila zaboravila na Rinu. A za Njemaku! Oni su, vidjevi opasnost po sebe, dobijali nacionalni ponos, sraunali da im je jedini spas u industrijskom rastu, a to nije moglo bez izumitelja! Kakvo nacionalno rjeenje su oni tad mogli za sebe imati! Pa sasvim je sigurno jedino unutranjim discipliniranim odnosom i vrednovanjem potenog rada i izuma! Naravno, bez davanja prednosti izumiteljima i izumiteljstvu ne bi moglo biti jednog ubrzanog razvitka zemlje, niti bi se mogla uzdizati kolektivna svijest. Francuska i Engleska su svojom kolonijalnom snagom guile Njemaki rast vidjevi prijetnju dominaciji nad svijetom koju su imali, a Njemaka i pored ubrzane izgradnje u svim domenima, vidljivo je da je bila obuzeta strahom da e
450

biti progutana od Francuske ili Engleske sve veim irenjem i jaanjem na osnovu osvojenog i preko tueg bogatstva. Otud dolazi Njemaki nacionalni ponos, kultura, svijest njihovih graana, mogao bih slobodno ustvrditi i njihova spoljna politika koja e se pokazati onako kako se pokazala, a dolazila je od straha, pa otud i ona vidljiva njemaka nacionalna nervoza jer nisu niotkog bili shvaani da su poteniji od Engleza i Francuza, pa ni od svojih susjeda, slavenskih nacija, koji su moda i sa simpatijama gledali irenje Francuske i Engleske. udio se tolikoj gluposti slavenskih nacija naglaavao je, a upravo su ga osvajale neke snane emocije koje su u njemu otrile potrebu ovjeka za pravednou i ispravno objanjenje istorije. Srbi su upravo tu vidjeli svoju priliku da dograbe Bosnu i pridruili se onima koji su ve pograbili tue i, eto ti... zastao je, jer su ostala dogaanja postala oigledna. Razumjela sam te da su Njemci postajali takvi strahujui od Francuza i Engleza, ali to govori jo o jednoj mudrosti kolonizatora u ono vrijeme. To to su Srbi uzeli Balkan, predstavljalo je gotovo nita u odnosu na dranje tolikog prostranstva i svjetskog bogatstva, te bi kasnije progutali vjerovatno i Srbiju sa onim to je drala! Razumijete li ta hou rei? ree Dita, pa nakon jo nekoliko misli dodade: Na taj nain su jo kupili naklonost cijelog pravoslavnog svijeta i okrenuli ga protiv Njemake. To je bio samo ivi bezobrazluk i egoizam. Interesantno je da muslimani to ne shvataju irom svijeta, a Prvi i Drugi svjetski rat je upravo najvie njima pomogao da se oslobode tih grabljivaca. Naravno, grozim se i nad rtvama koje su Njemci poinili. Ali to izgleda biva tako i od Boga kad narodi izmeu sebe nee poteno da ive. Je l tako?! Mislim da bi bilo drugojaija istorija da su Nijemci shvaeni barem od svojih susjeda. Ipak, Njemci su susjedi, a sa susjedom uvijek treba ljepe nego s onim koji je daleko, to i Biblija upuuje i plus Njemci su prije izbijanja rata bili i poteniji. Nisu imali tue i s tim prijetili toliko kao Francuzi i Englezi. To je moje razmiljanje na osnovu onoga koliko znam. Ne treba puno ni razmiljati da bi se sve razumjelo. Otud je onda lako pretpostaviti zbog ijih zamki su se Germani i Slaveni runo gledali. Mislim da nije teko pretpostaviti ega su se Njemci bojali pored takvih susjeda i s obzirom sa koliko svijeta su ovi kolonizatori gospodarili. Ne branim Njemce a da krivim slavenske nacije, ali Njemci nisu bili budale i htjeli su poteno, a nai slavenski narodi su ipak pokazali samo glupost i na taj nain ispali isto nepoteni. Povijesnih argumenata je na pretek, naka svako razmilja i sazna ako eli da ispravno procjenjuje stvari. Onda se otvorila rasprava o Napoleonovim osvajanjima koja se zapostavljaju navodno zbog starosti, kao da je to vanije od principa. Vezano za to, kao i za
451

izbijanje Prvog i Drugog svjetskog rata, bila se otvorila rasprava o eksploatisanju naroda koje su kolonizatori pokorili i time se snaili. Uspjelo im je utopiti svoj jezik, pa su, nasuprot loginog sticanja mrnje, sticali jo i naklonost i pored tolikog poinjenog zla. Kao takvi, bili su jaki i uticali na svjetska politiko ekonomska previranja. Slabijima su nametali svoja interesna gledita i nametali pravila koja su ih inila jo monijima, a slabije jo vie potinjenim. Nakon toga su se sloili u tome da kultura naciji mijenja svijest i utie na opredjeljenost. Iskustvo nad kolonizovanim narodima pokazuje da je to realnost. Tad naglasie i vanost borbe za hrvatsku kulturu u Bosni, a time s onog ta su nazvali makro plan, spontano preoe na razgovor o zbivanjima na Balkanu koja su u stvari bila reeks prethodno objanjenih, pa je doao red na objanjenje mikro - plana. Uzee pauzu. Proteklo je nekoliko minuta u piu i dogovaranju kako da provedu vee bez Rine. Erik predloi da zavre sa objanjenjem mikroplana prije priprema za izlazak. Marijan preuze: Mikro - plan su svi dogaaji koji su se deavali ovdje koji su doveli do stvaranja Jugoslavije i do ove politike krize koja nas postepeno uvlai u rat. O tome bi se imalo priati tri dana umjea se Julija. Jasno mi je, ali zanimljivo je pomenuti nekoliko stvari o tome kako su odnosi nacionalnih previranja onog vremena u Evropi potpomogli Srbiji i poduili je kako da ovdje zagospodari ree Erik podravajui svog druga. Turci su Bosnu predali Austriji da je ne uzme Srbija govorio je Marijan. Prisjeti se Jovanova ta je rekao! Lako je razumjeti ono ta je htio rei pod svojim izrazom formula suivota. A ja bih pitao ovdje nas u onim evropskim previranjima za politiku i ekonomsku nadmo, to je to bilo to je prethodilo izbijanju Prvog svjetskog rata koje nacije su nauile Srbiju kako da ivotu naroda ovih dravica nametnu formulu suivota. Zar to nije moglo biti umjetniko djelo Francuza i Engleza kako bi oslabili Njemaku? Imali su iskustva kako vladati drugim narodima. Organizacija Mlada Bosna razmiljala je u ono doba o svjetskoj politici i imala je svjetski znaaj. Gdje je Gavrilo Princip tajno odlazio? Pod izrazom Jugoslavija, prvenstveno Francuska, Engleska i Srbija su jo tad stvorile Veliku Srbiju, a mi se udimo tome jedno stoljee poslije ree Erik. Ne udim se ja! Razumjela sam svu tu igru! Francuzima i Englezima je bilo u interesu zaepljivati kanale njemakoj industriji do izvora neophodne energije da bi je uguili. A udno je koliko su pri tim svojim prljavim radnjama imali simpatija u Evropi, iako su upravljali tuim kapitalom u svijetu, a Nijemci...

452

Zatim su govorili o tome da je njemako izumiteljstvo naglo razvijalo njemaku tehnologiju inei presti i uzdizalo njemaku industrijsku snagu, pa je umnoavalo potrebu za prirodnim resursima bez ega se ne bi moglo daleko, a upravo sa tim prirodnim resursima su gospodarili Englezi i Francuzi iako to nije bilo njihovo. Njemaki presti su doivljavali kao prijetnju svojoj dominaciji. Logino je i zato naglasila je Dita. Atentat u Sarajevu pokazuje koliko su u Srbiji praena ta evropska i svjetska previranja i koliko je Srbija Francuzima bila potrebna, pa su Srbi u tome pronali svoju priliku da otjeraju Austriju i uzmu Bosnu. Tako je sarajevski atentat bio samo iskra da se politiki ar nacija pretvori u ratni plamen. Tok ostalih ratnih zbivanja i onih poslije rata razumljiv je sam po sebi. Formula suivota o kojoj mi priate je na taj nain stupila na snagu dovri Dita, a onda kao zakljuak na svoje izlaganje, dodade: Mudar je taj Jovanov! Izrazom formula suivota rekao je sve ta se deava cijelo jedno stoljee i to e se zasigurno jo dosta dugo deavati upravo zbog tih Bosanaca koji ne mogu kolektivno razumjeti sve to i na osnovu toga pronai formulu rjeenja za sebe i teritoriju Bosne. Potpuno se slaem s vama u svemu, ali sigurno je jedan broj Hrvata i Slovenaca takoe htio da Austrijanci idu... Julija e. Mislilo se na Austro Ugarsku da ide. Uzbuen i napet kao i svaki put kad se prialo o toj temi, Marijan poskoi sa stolice kao izbaen elinom oprugom. Ve je stajao na nogama: Niko od nas Hrvata nije za to da smo neija kolonija! Mi smo pametni i moemo ivjeti bez tuih uputa i biti prijatelji prema prijateljima! Ali ovo nije ravnopravna zajednica! Mi smo sad svi srpska kolonija, razumije li ti to?! Ovo nije Jugoslavija! Srbi vide prijatelje u onima koji nama drugima nisu! Branei Jugoslaviju oslanjaju se na one koji su im pomogli da je stvore a sad smo rekli zato. ekajte malo! ree Dita diui se na noge i ona. Ne treba se nervirati oko toga! Stvari su vie nego logine i vie je nego jasno da ovo nije Jugoslavija, ve da se iza tog imena uvijek krila Velika Srbija. Jesmo li samo as prije rekli da znamo kako je Jugoslavija stvorena. A zato je stvorena? I ko ju je i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu stvarao skupa sa Srbijom? Ako se sve to zna, ne znam u emu onda moe biti nesporazum! To je upravo to ta sam vam rekao. Njih dvoje sjedoe. Iza toga nastade utanje. Svako je razmiljao na svoj nain, a u sutini, isto: ovim je sve kazano za onog ko je inteligentan, ko zna razmiljati. Ipak, negdje duboko u duama se osjeala prisutnost nacionalnih previranja i dolazak rata. Meu nacijama je bilo mnogo ljubomore, a iz ljubomore
453

se iskristalie najvea mrnja. Svako hoe nadmo pa ne priznaje svoju greku. Sigurno je da Njemaka nije za sve kriva kako se uvijek prikazuje, govori i pie. Ona je izgubila ratove pa su pobjednici stvarali istinu i pisali razloge koji su doveli do rata. Zamka njemakih ratova je, u stvari, samo u tome to su zagovarai protiv nje okupirali svjetske resurse kao osnovu za industrijski razvoj i to su znali uz pomo tog tueg bogatstva Njemaku zatvoriti, pa su Njemci gotovo eksplodirali od kolektivnog osjeaja ugroenosti i tolike nepravde. Krivi su, jer su prvi opalili metak iz cijevi dravne vojske. Ko pone kriv je. A da nije bilo tih svjetskih ratova, za razmisliti je kako bi svijet danas izgledao. To sigurno ne znai da sam ja za rat. Vano mi je samo iznijeti vam svoju istinu o svemu. Erik se nagnu prema stolu da uzme svoju au i u tom momentu Dita mu kradom dade znak da ne pije. Ako se napije... Zna zato smo te dole vidjeti... pokuavala mu je rei krijui od Marijana. On je ipak naslonio au na usne, malo otpio i klimnuo joj glavom da vie nee piti, da shvata. Juliju je unutra neto cijepalo. Po ko zna koji put je uoavala samo besmislicu i sukob dvije crkve koji ne prestaje ve stoljeima. Vidje svoje roditelje. Oni nisu bili iste vjere, ni iste nacije. Tradicije su im bile razliite. Pa ipak, u njima jevidjela jednog te istog Boga. Onog kojeg je u utnji osjeala i u sebi. Zapita se da li bi Bog htio rat izmeu nacija i dobi odrian odgovor. Bog samo strpljivo promatra i oslukuje. Ne mijea se. Ljudi sami sebi piu sudbinu. To se na ovom svijetu deava zbog neznanja. Kad se vrate tamo odakle dolaze, nalaze rezultate svojih djela u detaljima i tad im je istina jasna. Osvit i Rina su ve nekoliko minuta bili na velikom gradskom trgu, meu mnotvom svijeta. Izgledali su zaljubljeno i sreno kao da se samo sat vremena ranije u hotelskoj sobi nije zbog njih dogodila svaa. Osvit je sve brzo potiskivao umanjujui znaaj onog to se u hotelskoj sobi desilo. Rinini mazni poljupci su u njemu brisali onu odbojnost koju je prije sat vremena osjetio kod ostalih, pa se brzo prestao pitati... Da Bosanci nisu takvi, ova igra oko njih ne bi mogla trajati stoljeima, pomislila je Rina odmah im su izili osjeajui na svojim usnama i po vratu njegove poljupce. Osvit je poelio da budu sami i sjetio se da je nedaleko veliki park. Moda petnaestak minuta etnje to za njih dvoje zagrljenih i priljubljenih jedno uz drugo, nee predstavljati nikakvu udaljenost. Ostavljali su sav taj mladi svijet koji se jo okupljao na glavnom trgu. Znam da si u gradu upoznao mnogo svijeta. Kako je to ilo? Priaj mi!
454

Naao se zateen tim pitanjem i upita se zato bi to njoj moglo biti vano. Pred oi mu doe slika svih njih na terasi kaa Stari drug. Njeno pitanje je vjerovatno jo neto nosilo sa sobom. Vjerovatno su prethodno priali o njemu. Vojnik si ree ona prije nego to on otvori usta. ta ti to zna o meni? upita on umjesto odgovora. Ja o tebi znam sve. Sve?!... pravio se zauenim. Sve potvrdi ona kao da u svojoj torbici nosi argumente. Od koga? upita i pomisli na svoje pravo da moe raditi ta hoe, da je slobadan. Nee ti biti teko da to odgonetne sam. Sigurna si da je istina ve je sumnjao na Marijana. Vjerovatno! ree ona bez dodatnog razmiljanja. Bila je sigurna da je sve ono to zna istina. Ipak dodade: Osjeam... Ipak nisi sigurna kad kae vjerovatno! Doli su do kraja uske ulice gdje se sa svake strane nalazilo drvee, a izmeu svaka dva drveta bio je rasvjetni stub. Pred njima se prostirao veliki park, pokriven gustom zelenom travom. Zbog drvea i svijeta koji se etao ulicom, park nisu vidjeli sve dok se nisu nali ispred ulaza, a bili su zaneseni priom pa se Rina radosno iznenadi. Podaleko od njih, u centru parka raznobojno cvijee, a jo malo dalje uzdizala se prava uma. Jedna velika statua podsjeala je na znaajan dogaaj iz prolosti. Dok je provlaio prste kroz njenu svijetlu i bujnu kosu gledao joj je usne i govorio da je ona njemu najljepi i najmirisniji cvijet. Poput dva leptira doleprae do cvijea. Bili su oduevljeni prizorom i osvijetljeni rasvjetom poee se jo strasnije ljubiti. Ubrzo se Rinini mazni uzdasi oglasie poput tihih zvukova violine. Sve oko njih se stapalo jedno u drugo... Osvit i Rina su bili na rubu ume. Od drugih sam uo da je ovamo jako lijepo. Tek sad emo se uvjeriti u to pokaza oima na umu na ijem rubu su bili i u koju su oprezno zalazili. I to mi samo kae? Ja sam sigurna da si tamo esto odlazio! U park dokle je cvijee da, u umu ne. Nikad nisam zalazio dublje nego smo sad. Gdje si onda odlazio sa drugim djevojkama? Ne bi me udilo da su te vodile kui iako si ovdje vojnik!

455

Napravili su jo desetak koraka, a da Osvit nije nita odgovorio. Mislio se ta li im je Marijan mogao ispriati. U stvari, pitao se, zato je uope razgovarano o njemu? Zbog ega me pita o drugim djevojkama? Zato to elim da prekine s njima i da te sauvam samo za mene. U glavi je pored tih Osvitovih okolnosti imala i sve okolnosti igre oko Bosne. Provlaei se uklanjali su rukama granje ispred lica, a stopala su im uranjala u debeo sloj suhog lia koje je utalo. Jo mi nisi odgovorio kako si uspio u gradu upoznati toliko svijeta? Trljao je obrve, pitao se ta da odgovori kad nije mogao pretpostaviti na ta cilja. Okrenu se i zagleda se u nju. Imao je elju vidjeti sjaj u njenim oima ali zbog mraka nije bilo mogue. Volio bih saznati zato ti je to toliko vano! Za mene u tome nema nita neobino. Nema zagonetke. Otvoren sam prema svima. Djeluje mi kao da nije samo razlog u tvojoj otvorenosti! To znam i vidi se da si otvoren. ta bi moglo drugo biti? upita on a jo su se nalazili na istom mjestu na kom su bili zastali. Nije vano. Sad ti nije vano... Nastavie dalje. Sljedeih nekoliko koraka Rina mu se, idui za njim, lijepila uz lea i u jednom trenutku on zastade. Bili su na dijelu staze okrueni sa puno granja. Priljubila se iz njega i ruku zavukla ispod njegove vojnike koulje, njeno mu birkala dlaice po stomaku. Ah... Ljubavi moja... Ne znam ti ni izrei koliko te elim... Nitko mi se nije toliko sviao govorila je mazno, a svaka rije se topila od ljubavnog ara u njoj. Osjeti na njegovim hlaama da se zateu, a poput njenih rijei i njegove misli su se topile dok je pokuavao odgonetnuti zbog ega su na terasi kaa o njemu priali prije njegovog dolaska sa drugovima... Sve tee se suzdravao da se ne baci na nju odmah tu na stazi, na taj debeli sloj suhog lia... Granice bi pucketale od njihove ljubavne igre u totalnom aru... Vidio je svoje i njeno tijelo u ljubavnom plesu... Ili su dalje. U tami veernjeg mira, udaljeni od gradske vreve, um suhog lia i pucketanje granica uini im se bunim. Mogli su ovo to nazivaju parkom malo urediti! ona e.

456

Desetak minuta kasnije sjedili su na jednoj klupi skriveni granjem dva velika drveta sa mnogo mladih lijeski sa jedne strane. Njegova koulja je bila pod njima... Mazno mu je prstom prelazila s jedne na drugu obrvu, pa onda niz nos na usne kruei oko njih... Bilo im je lijepo tako usamljenim u umskom miru... Njegove ruke su bile na njenim ramenima u namjeri da joj raskopava gornji dio odjee. U kasarni radi na dobrom mjestu. ta ti je u tome pomoglo? Moje veze nasmijei se pa dodade: Dobri odnosi sa vojskom. Moja otvorenost... Ubjeen si kako je samo to? Da. Znam kako sam doao na kapiju. I za komandira u prijavnicu? Njen pogled mu je govorio da zna mnogo. Ruke svoje odvoji od nje i opet potrlja svoje obrve. Nije se odmah ni sjetio da mu je doek komandanta iz Skoplja za vrijeme skupa pomogao da doe u prijavnicu. Pomislio je i na Redino nastojanje da postane kapija a sve to samo da bi se izbjegla ponovna obuka. Na Rininom elu sad je itao da ona tu neto zna ali da krije, a po njemu, do sada, sve to oko postavljanja za komandira, odigralo se sluajno. Takoer i doek komandanta iz Skoplja, i odluka da postane komandir kapijaima. Tad prvi put to vee pomisli na Marinka i sjeti se ta mu je Redo rekao za njega. Rina je ekala da Osvit neto kae, a on je oklijevao, jer nije znao ta je Marinko rekao. Razmiljao je jo. Lijep si. Ima guru i djeluje mudro u uniformi. Da nije moda to? Osvit se nasmijei. Ne znam... Htio je jo neto dodati, ali nije znao ta. Ostade mu neto neobjanjeno. No, njegove misli se vratie na vojniku zakletvu. Sjeao se kad ih je kapetan Risto ravnao u stroju. Osvit se nalazio krajnje desno u treem redu po visini. Sve su jedinice bile postrojene i na pisti nije bilo slobodnog mjesta. Meutim, cijelom duinom ispred jedinica bio je prazan prostor ostavljen za poasni vod koji e marirati poasni strojevi korak. Tamo ispred, do rubnih dijelova piste, nalazili su se civili. Bilo ih je nekoliko stotina i zauzimali su sav prostor ispred zgrade Drugog bataljona cijelom njenom duinom. Na bini su stajali visoki ociri. Kapetan Risto je negdje bio otiao, zadrao se nekoliko minuta i kad se vratio odmah je priao Osvitu i rekao mu da proe naprijed i stane u prvi red, pored njega. Vojnik koji je prije toga stajao uz kapetana Ristia, zauzeo je Osvitovo mjesto u treem redu. Potom je Risti malo popravio i zategao uniformu na Osvitu uz rijei da e zakletva poeti svaki tren, da stane uspravno i ponosno... Nekoliko
457

minuta kasnije, ispred njih se pojavie dva ocira, jedan s kamerom, a drugi s fotoaparatom. Ili su koji metar ispred postrojenih jedinica. Osvitova jedinica je bila na sredinjem dijelu piste i kad se kamerman i fotograf naoe ispred nje, zaustavie se. Ocir s kamerom je iao pravo prema Osvitu dok mu nije gotovo sasvim priao, a onda se tako zadrao nekoliko sekundi. Kamera je sve to vrijeme radila i on se ponovo vrati na mjesto odakle je poao prema Osvitu. I fotograf ga je, koliko je Osvit mogao primijetiti, fotograsao najmanje tri puta... Nakon tih prisjeanja Osvit nije znao ta vie da odgovori Rini. Nije joj rekao ni da su te fotograje bile isloene u kasarni... Ona izvadi cigarete i zapalie. Uvlaili su dim i utali. U toj tami isprepleteno granje je poprimalo neobine gure, a zbog misli, iznad glava kao da se sputala opreznost i bila sve blia. Rina se priljubila uz Osvita i ree mu da se umire. Ostali su tako moda i preko dvadeset minuta, kad Rina prva progovori provlaei mu prste kroz kosu: Toliko mi se svia i privlai me svojim izgledom da sam se pretapala u tvoj lik. Bili smo dobili samo jednu duu. San koji sam oekivala, izgleda ostvaruje mi se. Jo kad budemo vodili ljubav... zavri tepajui. Onda se odmaknu samo toliko da im se tijela ne dodiruju. Mudraci duha zaista kau da je istina da su ovjek i priroda sjedinjeni u stvarnosti. A to bi znailo da su i svi ljudi. Ja sam to sad osjetila s tobom. Ako se i ja tebi toliko sviam, osjetit e i ti... Uvjeri me! ree i namaknu svoje vrele usne. Dok su se strasno ljubili Rini se ukazae siluete njenih roditelja u trenutku kad im je prila i ugledala fotograju momka za kog su htjeli da se uda. Bio je tu i Erikov poziv za sluenje vojske... Upravo put sudbine da upozna Osvita. Suza joj kliznu niz obraz i Osvit je osjeti kad mu je skvasila usne. No, nisu se prekidali ljubiti. ak su poljupci bili jo strasniji, pa Osvit zau ljubavne uzdahe poput onih iz svojih nonih putovanja. Dok su jo osjeali slast ljubljenja, Rina opet progovori: Negdje u sebi odavno sam znala za tebe i uvala se za taj susret. Moje srce te voli. Takav lik sam ekala i znala da postoji. Bili smo noeni blagim vjetriem i lebdjeli na visinama. Sputali se samo na najljepa ostrva da bismo vodili ljubav. Bili smo ispunjeni samo lijepim osjeanjima, poput Boga. Htjela sam da mi tako bude! U mislima je i taj put imala borbu s roditeljima zbog njihovih nastojanja da je udaju i teko je to podnosila. To su bili razlozi njenih meditacija i bjeanje u ljepi svijet.

458

Osvit je opet trljao obrve i bio uzbuen sluajui tu za njega neobinu priu, a ona je nastavila: Stvarala sam volju i bjeala od realnosti. Moe li se to? upita on a jo je trljao obrve. Izgledala mu je bogata i srena i bilo mu je teko shvatiti je. Nije ni pomiljao na politiku krizu u zemlji. Uvijek je vjerovao da e se ona prevazii i nikad se nije puno pitao da li i drugi ive jednako u nadi. Moe! odgovori Rina nakon to je razmislila. O kakvoj mi to realnosti govori? Rano je da ti objanjavam. Tvoja savjest je neuprljana time. Pa naravno! Nisam te poznavao! Ne mogu nita biti kriv! elio je vie otkriti da bi razumio o emu ona govori. Ne mogu te razumjeti. Znam! U tom trenu zaue neije korake. Na poetku je njihov um bio tih, pa sve jai. Oni su se uutali, sluha ustremljenog u pravcu uma. Onda je um bivao sve tii, pa sasvim utihnu. Moda su vojnici u potjeri za tobom! Neko te odao! naali se ona poto je um koraka bio sasvim utihnuo. Jednom mi se desilo i to! izleti Osvit, pa se dosjeti da nije trebalo da to kae. Rekao si da ovdje nisi prije nikad bio! A ta si to radio?! Ne u ovom parku! U drugom parku! Aaaa... Tako... Bio sam u civilki sa drugovima iz grada. Jes! povisila je ton dajui mu do znanja da ne eli istraivati. Iza toga su se ljubili i on ju je raskopavao skidajui odjeu sa nje. Dugo vremena su proveli u ljubavnoj igri potpuno nagi, bez uinjene glavne stvari... Rinino odupiranje, izmicanje i bjeanje bilo je odraz straha i potpuno suprotno njenoj elji. Veeras emo... U sobi, kad budemo na krevetu... Nemoj sada... govorila mu je da bi je ostavio u trenucima kad bi bio ve spreman za glavni in... Poslije uzdaha, slatkih krikova od Osvitova stezanja i naviranja, i poslije drhtanja, na Rininom ljupkom licu ukazivao se srean smijeak izazvan ljubavnim blaenstvom. S vremena na vrijeme bi rekla kako je to divno i lijepo... Kako su odmicale minute u ljubavnoj igri, u Osvitovu oku i svijesti Rina je poprimala drugaiji sjaj, ugled i izgled. Sad mu je, u stvari, sve izgledalo u drugoj boji. Kad ih je, dok su prilazile nasmijane i beskrajno srene, promatrao iz prijavnice nije pomiljao to o emu je sad razmiljao. I ona imaginacija na
459

terasi kaa mijenjala je boju i unosila nove sadraje. Jasnije... Ona njena pria u kau dobijala je novi smisao i opravdanje. Skandal u hotelskoj sobi... Sve je to govorilo neto novo. Pa ko sam ja za nju? Kakav je moj izgled za nju? ta je ovo u stvari?... Rina je izgubila status moderne djevojke i dobila status one koja zna ta hoe u ivotu, i one koja zna da bude istrajna u onome to eli. Zrela... Imala je bolju duu i iskrene osjeaje. Stvarno, znala je ta hoe... Meutim, u tome svemu za Osvita je ostalo neto zagonetno. Neto mu je saoptavalo da se dobro pazi, da je otpoeo jednu vrlo opasnu avanturu. ak ga je opominjalo da prestane, ali neka radoznalost da otkriva, bila je jaa i nije mu dozvoljavala da prestane. Rinina ljepota je donosila veu privlanost. Naputali su umu koju su svi nazivali Veliki park. Ispod prvih svjetiljki, Osvit baci pogled na sat. Bliila se pono. Stupali su na stazu kroz livadu i ili prema cvijeu, provjeravao je da li mu je u depu klju od sobe koji je dobio od prijatelja i gdje je dobio pravo da sa Rinom doeka jutro. Onda je na prstu vrtio klju, a istovremeno neto mu je uvjerljivo govorilo da ostavi Rinu da se nevina vrati kui i nastavio je razmiljati o tome. Ulice su bile gotovo puste. Priljubljeni jedno uz drugo esto su zastajali da se ljube. Najzad stigoe u centar. S tog mjesta su vidjeli nekoliko kaa i iz svakog od njih je kroz otvorena vrata tretala muzika. Iza njih je bio mali park i u njemu nekoliko grupica omladine. Bilo im je rano da idu u sobu i gledali su u koji bi ka otili. To je objasnio dok su ili ovamo. Rekao je da roditelji njegovog druga idu kasno spavati, a oni ne smiju znati, jer takvo neto nikad ne bi dozvolili u svojoj kui... Pogledali su najee prema kau Stari drug iz kog je za to vrijeme otilo nekoliko osoba i dva mlaa para. Zbog konobarice Sliviane, Osvit nije predlagao da idu tamo i ekao je da Rina kae gdje bi. A ona najzad ree da je to Stari drug, a sam Bog zna zato. Malo kasnije Osvit i Rina su zagrljeni ili ka zgradi gradskog kina. Odatle su promijenili ulicu i penjali se drugom ulicom uzbrdo. Ulica je bila duga i kad su ve bili povisoko, Rina je zahtijevala da sjednu na ivinjak i malo se odmore. Naputanje te ulice za njih je znailo kraj uline rasvjete i uvijek istom uzbrdicom, uz mijenjanje smjera, uli su u drugu usku kamenu ulicu u kojoj je kraljevala tama. Nakon otprilike pola sata, stajali su na lijevoj strani ulice pred visokim drvenim vratima na koja su trebali ui u dvorite. Ulica je ila dalje i Osvit nije znao gdje joj je kraj. Pretpostavljao je da bi to moglo biti brdace tamo ispred, koje je u nonoj tami izgledalo kao sjenka. Osvit ree Rini da su Makedonci dobar i ljubazan narod, ali da misli da je njihova republika najsiromanija u Jugoslaviji.
460

 Osjetio sam govorio je Rini da Makedonci vide nae sjeverne republike kao to mi gledamo zemlje sjevernije od Jugoslavije. To Osvitovo opaanje Rinu iznenadi, ali je to prikrila. Ponekad sam imao osjeaj da u sebi kriju stid to su siromana republika, posebno su, vjerujem, nezadovoljni zbog obaveze prianja srpskog jezika, kakoga oni zovu, objasni Osvit i vratie pogled sa sjenke brdaca na drvena vrata ispred sebe. Priali su tiho, gotovo apatom. Vrata su bila teka i nestabilna na svojim baglamama, znao je Osvit, i uplai se da bi mogla probuditi prijateljeve roditelje kad ih bude otvarao, jer su kripala. Onda ree Rini da odsad i dok budu ili kroz dvorite ne izusti ni rijei, da ide samo iza njega, sve dok ne budu u sobi da ne bi u mraku zapela za neku stvar i stvorila buku. Bila je nedjelja ujutro. U prijavnici su se nalazila dva vojnika, Osvit i drugi je bio iz okoline Novog Sada. U ekaonici je sjedilo nekoliko osoba i ekalo na dozvole, a ispred prijavnice otprilike isto toliko, ekalo je u redu za prijave. Dok je Novosaanin radio na prijavama, Osvit je sjedio pored njega umoran od neprospavane noi. Mislio je o onom sino. Jednostavno nije vjerovao da mu se to u vojsci moglo dogoditi. Takoe, jo nije vjerovao da Rina s njim smjera vjenanje. Sama pomisao na vjenanje, kod Osvitova je znaila ogromne promjene i osjeao se nespremnim da ih prihvati. Priznavao je da za brak niti je spreman, niti su postojali uslovi. Zbog toga je poeo i vie razmiljati o krizi u zemlji. Rina je tako esto pominjala rije vjenanje i on se pitao je li to stvarno njena odluka. I ta se s njom deava. Kad su se rastajali ispred hotela rekla mu je da joj se ne ide gore u sobu i da je sigurna da misle da je izgubila nevinost. Na ulaznim vratima su se dogovorili da ona doe u deset sati u kasarnu i da njemu prijavi posjetu. Jutros, dok se umivala, Rini je dvaput sapun ispao zajedno sa plastinim postoljem i pao na ploice, to se glasno ulo i probudilo prijateljeve roditelje, pa ih je njegova majka vidjela u trenutku kad su izlazili iz dvorita. Bila je na terasi i Osvit ju je ugledao zatvarajui velika drvena vrata. Bila je u spavaici i kunom ogrtau. Njen izgled je govorio da se zaprepastila kad je prepoznala da je to Osvit. Julija isprati Rinu do izlaza iz hotela. Uklonie se s prolaza i stadoe pored rasvjetnog stuba. Zabrinute zagledae se svaka u neku svoju neodreenu taku na betonu nemajui puno ideja ni rijei. Opet se u sobi hotela raspravljalo i misli su i jedne i druge bile na tome. Bliilo se krajnje vrijeme da Rina krene, pa pogleda u rodicu i progovori:
461

 Neu se vratiti bez njegove slike... Hou sliku gdje smo skupa... Znam u kojem se krugu nalazi ovdje i znam na emu se radi. Takoe sam se uvjerila da on toga nieg nije svjestan. Vi i ako odete, ja ostajem do sutra. On je mladi mog ivota. U mislima je imala bojazan da bez fotograje, Osvita nee moi zadrati. To sve je i Juliji odmah postalo jasno. Julija je grickala usne. Nije znala ta vie dodati, a nije eljela ni da se mijea u sukob koji je iskrsnuo. Bila je na Rininoj strani, ali to zbog drugih nije pokazivala. Ja nemam nita protiv da ostanemo do sutra ipak je to znailo podrku Rini. Srbima i Hrvatima bosanska mlade je postala kao tue polje prepuno klasja ita. U njega treba zalaziti i pobirati bolje klasje. Ono je jo uvijek na jagmu, mislila se Rina, pa progovori: Ja stojim iza odluke da ostanem. Svega sam potpuno svjesna... svih problema. On mi se zaista svia. Volim ga. U mojoj ljubavi prema njemu nema politike prema Bosni. Imala je u mislima svoju prijateljicu Marinu i njene prie kad se vrati iz Sarajeva. Po Rini, to nije vodilo niemu, posebno zbog toga to time nije uvlaila Osvita u albanski identitet. Najvie bih voljela da je svjestan i da otvoreno razgovaramo. Ovako, nije sigurno da i ja neu morati initi ono to ne elim, odnosno isto ono to im ine druge koje se udaju zbog politike. Znam da nema nacionalnog identiteta i da je to praznina u svijesti koja mora biti popunjena. Jasno je zato... Dugo sam s tim mislima, za koga da se udam?! povisila je ton da bi rodica razumijela stanje njene due. Za Hrvata?! Srbina?! Radije bih se ubila! ta su sve inili Albancima! Kod Albanaca mi smeta mentalitet! Da sam barem upoznala jednog koji mi se svia! I nikad nisam upoznala mladia da mi se toliko kao Osvit svikao! To je presudno! U njemu vidim samo lijepog ovjeka! U njemu nema politike! U njemu nema ovog odvratnog nacionalizma! Eto ti! ... udim se samo da mi se desilo da se zaljubim gdje sam najmanje oekivala! Razumem te! tiho e Julija. Jutros sam u umivaoniku namjerno stvorila buku samo da ga vide sa mnom. Razumije li? Razumem. Onda baci pogled na sat. Vrijeme je da krenem. Zakasniu!
462

 Ja se na tebe ne ljutim. Nemam ni zato ree Julija i rastadoe se. Osvit izie iz prijavnice da bi Rinu doekao na stepenicama. Ona mu se sreno nasmija i baci na prsa. Pade nekoliko poljubaca, pa sa stepenica sioe pod jedno drvo, na klupu. Jesi li se malo odmorio? Malo. Odspavao sam dva sata. Nadoknadiu danas poslije podne, kad ti ode. A ti? Ne! Bila sam u kupatilu pod tuem i tako se odmarala. Imam ti neto vano rei. Ostajem s tobom do sutra. Rekla sam im to i opet su mu ispirali mozak zbog tebe, ali kad su vidjeli da ne mogu nita promijeniti, odustali su i pomirili se s tim. Opet se zaljubljeno poljubie. Imam tebe i briga me za njih! On joj je provlaio ruku kroz kosu, a pogled drao na ulazu zgrade da ga ne bi deurni ocir iznenadio. U hotelu svi sumnjaju da je stvar gotova smjekala se Rina, a Osvit je stegnu uza se i poljubi. Prvi put je itao na jednoj djevojci koliki je znaaj nevinosti. Onaj je sino otiao u kasarnu pijan ree Rina mislei na Marijana. Obavijeten sam. On se uvijek iz grada vraa pijan. Mi ga obino ne prijavljujemo. Vidi se da ga u ivotu neto mui. Ja lino ne znam ta, ali ao mi ga je iako sam na njemu osjetio vie puta kao da mu kod mene neto nije pravo. Nikad mi nije otvoreno rekao ta, a ja ne mogu da odgonetnem. Rina je odmah razumjela sutinu problema, no znala je da Osvit to ne bi razumio i pree na ono to je nju zanimalo. Pitala ga je da li u gradu postoji fotograf koji radi nedjeljom, na ta on odgovori da mu nije poznato. Jo malo su sjedili na klupi, a onda otili u grad. Drutvo iz hotela je veeralo na terasi restorana. Cijelo to poslijepodne nisu vidjeli Rinu i sad su razgovarali o tome kako ju je Osvit negdje zaveo. Priali su o nacionalnoj nesvjesnosti Muslimana Bosne. Za njih su te teme ve bile bolest jer su samo o tome razgvarali i raspravljali. Prihvatili su islam. U redu. Neka su. Takva su bila vremena. Sigurno greka jedne ili druge crkve... Ali ne razumijem da su prihvatanjem islama ostavljali svoje slavenskobosanske kulturne osobine. Pa i ta njihova slavenskobosanska imena! Za mene to ne znai prihvatiti ispravniji put prema Bogu. To je prihvatanje arapske kulture. Arabizacija. Je li tako? Zamislite kad bi Makedonci prihvatili budizam. To bi, da kaem, moglo biti u redu. Ali kad bi zamijenili slavens463

komakedonska imena kineskim. ta bi to onda znailo? To bi znailo da nestaje osjeaja prema Makedonstvu! Je li tako? Svi su gledali U Juliju dok je priala. Ona je s majine strane bila Makedonka i Slavenka. To bi znailo da bi oni bili bliskiji s Kinom, a ne s prostorom u kom se nalaze. Svi se slaemo da imena mnogo utiu na privrenost, kulturu i svjest jednog naroda sad je govorio Erik. Tamo je uraena i njihova sveta knjiga. Preokrenuli su imena drugih u arapska imena i svi koji prihvataju tu knjigu, u stvari, arabizuju se. Rekao je neto i o tome to, po njegovom miljenju, posebno obiljeava kolektivnu svijest Bosanaca islamske vjeroispovijesti. Sa muslimanima i njihovom svijeu slino je, naprimjer situaciji u kojoj se ja ne bih zvao Erik, nego samo Ljupaj. Znai da ne znam za svoj lini identitet, zaseban od ostalih Ljupaja. Iz mog duha samo bi u mojoj svijesti ivjele misli kolektivno za sve Ljupaje. A ko bi onda mislio za Erika? Nitko! Svako ima svoje ime koje ga okree njemu samom. Eto, to je isto toliki znaaj naciji da ima svoje ime. Bez toga se ne moe govorio je Erik i htio jo neto da kae kad se priblii konobar sa grupom gostiju koji sjedoe za sto do njihovog i razgovor o toj temi je morao biti zavren. Rina i Osvit su stigli u centar grada. Pretraili su mnogo ulica ali nisu pronali fotografa koji je radio. On je osjeao na Rini da je glavni razlog to nisu otili upravo ta fotograja. Za njega je do prije dvatri mjeseca fotograja bila samo uspomena, ali je sad slutio da ona ima i moe imati i neku drugu svrhu. Da li bi i ovdje moglo biti neto dodatno? Bilo o emu da su priali, to mu je stalno bilo prisutno, ak idok bi se ljubili. Crv sumnje je kopkao sve vie i vie, posebno kad mu je Rina rekla da nema ni u kog povjerenja i da nikakvo rjeenje nije da joj on poalje svoju fotograju potom. Namjeravali su u malom gradskom parku provesti dio vremena i dok su ulazili u njega, Osvit se sjeti da treba vratiti klju od sobe pa to ree i Rini. Znao je gdje e drug biti. A gdje emo veeras spavati upita ga ona iznenadivii se njegovim rijeima. Ne znam. Mogu ga pitati. On misli da si ti otila danas. Da. Znam... Brzo u! Priekaj me asak! Pretrao je ulicu i zamakao iza ugla zgrade. Rina osta zagledana u svijet na ulici pitajui se da li e njih dvojica sad priati o buci u umivaoniku koju je napravila jutros.
464

Osvit zatee druga u igri bilijara. Drug ga je pogledao mrsko, to ugasi svaku rije. Razmiljao je da li da Osvitu uzvrati pruenu ruku. Ipak se rukova s njim. Ovaj se zbog toga ne usudi ita pitati. Sjetio se zaprepatenog lica njegove majke dok su on i Rina hitro odlazili dvoritem. Prui mu njegov klju rijeen odmah da ide, da mogu o svemu razgovarati i drugi put, kad mu drug dade oima znak da se izmaknu zbog ostalih od stola. Naoe se sad sami, udaljeni nekoliko metara. ta sam ti rekao sino kad sam ti davao klju? Osvit slegnu ramenima. Nije imao rijei. Obuze ga osjeaj krivnje. Okliznuo joj se sapun! Njoj! To je ona namjerno! Zato bi namjerno? Tako... i otrese glavom kao da eli rei da se glupom Bosancu nebi moglo nikad objasniti. Dobro je sad... U redu je... ree drsko uzimajui kljui iz Osvitove ruke. Rastadoe se. Kad je doao do Rine, Osvit joj ree da mu se drug ljuti. Sigurno ti je rekao da sam namjerno u kupatilu isputala sapun da mi padne na ploice direktno e ona. Jest. Kako zna? Tako! Neto mi ree! U svemu tome Osvit je nalazio neto posebno interesantno i udno. Nije to bilo prvi put da je osjeao da se nalazio izmeu dvije strane i da jedna strana pogaa ta je razgovarao s drugom. Jedni drugima pogaaju misli!, govorio je sebi upitavi se naas ko su te dvije strane i ta je osnova koja ih dijeli. Nije ni vano. Ne treba ti vie on. Ti i ja emo spavati u hotelu. Erik je dobio dozvolu samo do ponoi. Ti i ja emo na njegov krevet... Samo moraemo biti mirni. Zagrlie se i nasmijani uoe u park. Nije bilo prvi put da se Osvit osjeao poput bioloke supstance pomijeane sa uljem i vodom u istoj posudi i da osjea bol u sebi zbog razdvajanja toga dvoga. U ponedjeljak ujutro taksi je odvezao Ditu, Juliju i njihove stvari na autobusnu stanicu. Za to vrijeme Osvit i Rina su bili kod fotografa i na stanicu su stigli pjeice. Poto je na stanici bilo mnogo svijeta, oni su se zaustavili iza tree kuice, otprilike na istom mjestu gdje su se ljubili Salko i Ana u trenutku nailaska kapetana Heria. Zaklinjali su se na vjernost. Ljubiu tvoj lik na slici i ti e poljupce osjeati. Zamiljau da me slatko i silno ljubi i emocionalno osjeati da je to realnost. A kad odslui onda se vie
465

nikada neemo razdvojiti! tepala je Rina i otkopavala mu dugme na vojnikoj koulji da pod nju zavue svoje njene i nakiene prste. On joj je milovao svijetlu kosu i mazio je po vratu. Kad ti ode u meni e vladati pusto! Kao da mi je otilo sve. Pribliavalo se vrijeme polaska autobusa i krenue prema autobusu iji motor je ve brujao. Njene suzne oi urijedie rijei. Priaj svojima o meni. Vano mi je da saznam da li me prihvataju! ree mu kad su bili pored otvorenih vrata autobusa. Osvit nije imao rijei. Julija je stajala kraj vozaa i neto mu govorila, a svi ostali putnici su sjedili. ekalo se samo na Rinu. Znala sam da u mome ivotu postoji pa sam te ekala i traila i nisam sluala druge. Poljubie se i ona se pope na prvu stepenicu. Jo joj je ruka bila stegnuta u njegovoj ruci. Ne brini se. Biu samo tvoj! Volim te! Volim i ja tebe! izgovori i ispusti njenu ruku iz svoje. Rina ue, vrata se za njom zatvorie i autobus odmah krenu, naini polukrug i ue na put. Osvit se jo nekoliko trenutaka sa mjesta nije micao. Razmiljao je. On i ona kao da su mu bili nikli iz iste sjemenke, osjeti to duboko u sebi. Isto tako je i sa cijelim ljudskim rodom, ree mu neto. I bezgraninom kosmosu sjemenka je ista. Dobila je ime Bog , ree opet to neto i on se pomjeri s mjesta kao da se prenu i sjetan uputi ka kasarni naputajui autobusnu stanicu. I onaj svijet na njoj.

Glava VIII

Poto se Osvitu uinilo da je do kasarne daleko pomisli da je najblie i da e najbre stii ako okrene ulicom koja vodi na glavni gradski trg. I zbog neeg drugog vuklo ga je da tim putem proe. Onaj njihov boravak na trgu u subotu navee ponovo je u njemu oivljavao ona ista osjeanja. Ovog puta jo neto dodatno i neobino se uvlailo u njega i inilo kao da se sa svojom duom naao u sjemenci iz koje su on i ona iznikli, ali se nije sjeao kako su se razdvojili da bi
466

izrastali u dva zasebna tijela. Toliko mu je u tim trenucima nedostajala. Pomisli kako se u ovjeku ponekad stvori istinski osjeaj jedinosti, a koji je njemu ostao neiskaziv. U hipu osjeti da slua njen glas, istovremeno i spolja i unutar sebe i osjeti njen dah pored sebe, kao da ga je dodirom obavijala oko struka i stezala priljubljujui se. Sva ta osjeanja obeavala su novi susret. Negdje na pola puta do trga, ipak sebi ree: Ja i ona se neemo vie nikad sresti. Poeo je tad misliti na sve ono ta mu je iskazala dok je bila obuzeta snanim emocijama izazvanim ambijentom koji su stvorili njeni i dok je to mislio zamiljao ju je okruenu onim njenim svijetom o kojem mu je toliko znaajno priala, a koji e je, vrsto je povjerovao, odvraati od njega. Oni e u Rininom srcu izmijeniti njen osjeaj i to e postati barijera za nau ljubav. Mnogo je ve debeo taj talog u njenoj dui i svijesti, pa mi zbog toga o tome toliko i govori a to dolazi pod uticajem kraja u kojem je odrasla. I ako bismo ostali skupa, moda bi to esto budilo emocije u njoj, pa bi je tjeralo da bude protiv mene a sve teei sredini kojoj pripada? U stvari, govorio je sebi, da e u takvim sluajevima uopte teko biti pozitivno misliti, i onda, naravno, teko je neto dobro ostvarivati. U takvom sluaju, stvari se u ovjeijoj dui osjeaju kao neostvariv san. Na kraju ulice ugleda trg i uputi se ogromnoj statui. Za razliku od subote navee, sad se na trgu vidjelo samo nekoliko osoba, ali on je u sebi imao onaj osjeaj kao kad je bilo mnogo mladih parova koji su se zabavljali i ljubili poput njih dvoje. Pribliivi se statui, najednom opet u sebi osjeti samo nju, njen dah, koji ga obavi. Osjeti se potpuno jednako kao i dok su tu bili i ljubili se. Stajao je na mjestu u mislima sa njom gledajui u njenu siluetu, potpuno obuzet njenom ljepotom. Nije znao koliko je dugo tu ostao potpuno obuzet, ali u jednom trenutku izie iz toka emotivnog okruenja i oslobodi se snagom volje, slino kao kad se budi iz sna i u istom trenutku kao da sebi ree da to u stvari sa Rinom i jeste bio samo san, i krenu... Da sam se uivljavao jo due, obuzela bi me snanije i patnja za njom bi bila vea. A ne mogu je vie nikad imati, pa ne vrijedi... Bolje e mi onda biti da prihvatim realnost ovakvu kakva jeste. Naputao je trg i jo jednom se okrenuo na statuu ali opet tamo ugleda sebe i Rinu. Ovog puta imaginacija je bila malo blijea i manje emotivna. To je bio jedan sladak san, ree ponovo sebi, i onda nastavi, pourivi se. Kasarni se pribliavao dolazei od velikog gradskog parka ulicom Vase Miskina i uao je u kasarnu na glavnu kapiju. Sa kapijaem nije ni progovorio zbog urbe ali su ipak jedan drugom namignuli jer su imali dobar odnos izmeu
467

sebe. Idui preko parkinga Osvit je ve mislio na svoju drugu djevojku iz Poljanice. Pitao se ak da li bi bilo bolje da zbog Rine nije ni slagao curu kako je upravo ona bila uzrok da padne u vojniki pritvor. Sad mu je ta sedmica odjednom postala duga da eka novi sastanak a za toliko ju je ve bio slagao da je kanjen. ta je ona mislila? Vjeruje li i hoe li pristati na novi sastanak? Sa Rinom je bilo slatko, ali napunila mu je glavu nacijom i vjerom, pa sad mu se inilo sve neizvjesno. Veza s njom, ali i djevojkom iz Poljanice. Htio sam puno i sad moda izgubio sve. Ja sam ubjeen da je nacija fenomen koji je u Jugoslaviji prevazien i da je blesavo vraati se na to, a ona je samo o tome. To je za Osvita bila ak pria o neem ega se on stidio, etapa koju je trebalo zaboraviti. Onda, opet, pred plonikom je nakratko zastao da u svojoj svijesti izreira kratak lm, jednu scenu kao da se stvarno neto desilo zbog ega je pritvoren. Bio je siguran da e ona zahtijevati da o tome priaju. Morat e je nekako uvjeriti kao da se stvarno sve to sa njim desilo, jer ako eli i tu ljubavnu avanturu... Odmah iza prvih ulaznih vrata, ve neko izvijesno vrijeme Erik i Marijan su stojali i upravo isekivali Osvita. Zanimalo ih je kako su otile i u tom svom isekivanju nastojali su da nekako kod Osvita otkriju koliko mu je jasan glavni razlog te njihove posjete. Ljubav je luda i pamet se izgubi, pa su strahovali da mu je sve moda sama otkrila ili je on i sam mnogo toga shvatio, poto su imali sa Rinom mnogo svae. U svai se nesvjesno izgovore neke rijei koje se u drugom sluaju ne bi nikad izgovorile. Za obojicu je to bilo vano kako bi znali na emu su sa Osvitom ali i zbog toga to su znali da im je u kasarni ostati jo dugo, a sa Osvitom im je uvijek bilo nesigurno, poto nije imao znanja o nacionalnom identitetu i uvijek je zbog toga, vjerovali su, bio u zapetljanoj igri sa svim stranama. Na kraju, umalo se i posvaae kad u jednom momentu ugledae Osvita da dolazi. Stupao je na plonik... Istrae pred njega neznajui kako da otponu, jer Eriku ipak nije bilo pravo da tako priaju o njegoj sestri. Oh! izgovori Osvit iznenadivi se. Naglo su mu bili prekinuli misli u kojima je boravio. Ipak, upita ih: ta radite ovdje, u ovo doba dana?! Zar niste na obuci?! Njegov izgled odavao je koliko je zateen to ih sad tu vidi. Neto mu ree da postoji neki vaan razlog. I unutar sebe osjeti nemir. ekali smo te Marijan e. Dugo si se zadrao preuze dosta drsko i jo ree da je zbog toga nezadovoljan.
468

To Osvita brzo razljuti. Pomisli odmah na onu svau u hotelskoj sobi. Nisam bio ptica da prhnem! Daleko je autobusna stanica. Erik je imao mutan i odsutan pogled iz kojeg je navirala ljutnJa. Jo vie se udio sestri. U Marijana se ukaza smirenost ali se itala velika radoznalost i trudio se da pred Osvitom nadalje glumi neutralnost. Prije se nije moglo stii. A zato vas to toliko zanima? otrio se Osvit. U sebi se pitao da li se moda due zadrao na trgu. Pomislio je da jeste. Druga dvojica su poela opet misliti na nacionalnu nepismenost kod Osvita i zbog toga im je neto crpilo snagu u mozgu, od te zagonetnosti u kojoj nikad nita nije bilo sigurno. Bili su sigurni samo da Bosnom ne moe nikako biti obuzet kad nita pod tim nacionalnim imenom nije zvanino funkcioniralo, te da u njegovom duhu i njegovoj svijesti ne moe ni biti tog taloga, koji bi ga upuivao na Bosnu i na zabrinutost zbog igre oko Bosne. Zbog Rine interesovali su se jo vie za Osvitov ivot i samo su se uvjeravali, i ovaj put u istu stvar, da su Osvita izabrali zbog bosanskog neznanja i da ga upravo zbog toga u kasarni uzdiu, pa je postao idol za ostale bosanske naivce. Nakon te kratke utnje Osvit progovori: Nisam uopte ni pomiljao da me ekate. Otile su. Lijepo si ih ispratio Marijan e. Da. Otile su. A ta ako ti se Rina nikad vie ne javi? Erik e dosta izazivaki. Pa, ta bi bilo? Misli li da bi me glava puno zabolila? Samo sam se naalio. Ti odmah ozbiljno prima. Ok. Znam... Znam... Sa nekim drugim se tako ali! Odmah krenu od njih. Film one svae iz hotela bio mu je u mislima dok je ubrzavao korake. Vrati se. Vrati se povikae obojica za njim. Osvit se ipak osvrnu, bio je ve do stepenica doao. Marijan naini korak da bi ga privolio da se vrati. Nee se valjda stvarno naljutiti zbog jedne ale. Zbog jedne ale! Veli... Brat je njen! Moe li ga shvatiti?! Stavi mu se u kou! Osvit je imao u ustima jednu nevaljalu rije ali nije je izgovorio. Zato da ga razumijem?! Sve vam je jasno kako je poelo! Bio je zastao da uje ta e Erik rei ali poto je ovaj utao, on preuze: Neu ostaviti Rinu zato to biste to vi eljeli! Da vas uinim radosnim! Moda to elite? Stajao je na stepenicama i gledao ljutito u njih.
469

 U stvari, ta vi hoete? elite sa mnom neto da rijeite! Nemamo ta s tobom rjeavati. Eee... iii... hmm... zabretka Osvit. Ocijenio si nas pogreno, Osvite. Htjeli smo samo da pitamo kako su otile i to je sve. Onda se u ljutnji rastadoe i uputie se svatko na svoju stranu. Na stazi pored pote Marijan i Erik opet zastadoe u svojoj raspravi. Znao sam da sa njim neemo nita postii. Nismo trebali ni poinjati. Ti si znao. Postaje mi sad smijean s tim to kae. Budi svjestan ta pria! ega svjestan?! Moramo biti s njim sigurni na emu smo. esto je u kabinetu kod majora Kostia. Sukob moe izbiti svaki dan, a ja i ti ovdje... Zagonetnost kod Osvita meni je opasna, a ona se zaljubila, vidio si, do ludosti. Kako jednoj curi tad vjerovati?! I u ovom sluaju! Neka ti je sestra! Na otac je potroio dosta novca kod tvojih Hrvata da ja ne doem sluiti srpsku vojsku, pa da ti dozvolim da mi ti sad o tome dri lekciju. O jednom povjerenju! Kao da moja sestra... A zar e mi sad i za Osvita neto da govori? Ne udi me to ga se moram paziti. U Bosni, koji musliman nije kao on? Pa, i oni najobrazovaniji nacionalni su naivci i bez identiteta, i naravno, onda da su politike neznalice. Rije Jugosloven, nainila je u njima debeo talog lanog uvjerenja u zajednitvo od kojeg Srbija i ostali pravoslavci imaju najvie koristi. Sluimo im! Pokorni smo im! Muslimani ne znaju da je to rije za irenje kulture iz Srbije! Muslimani Bosne su ti najvei posrednici preko kojih Srbija potinjava ostale. Izgovorio je to, a da nije ni trepnuo. Hmmm... heee... brektao je Erik. Bilo mu je teko. Zato ti velim,... Ne brini se. Zna Rina ta radi. Zna! Pa, ta hoe da uinim jo!? Vidio si da sam sve pokuao!? izderao se Erik kao bijesan. Dobro nam je naglasila, meutim i mi smo pretjerivali, pa smo je mnogo bili povrijedili. Nije ona toliko luda ulaziti s njim u takvu diskusiju i otkrivati mu... a jo je sigurna da ne moe razumjeti. To je nemogue i da pomislimo. Vidjet e! drsko e Marijan. Vidjeemo.

470

 I ti se sad mijenja! Zbog Osvita e se cijela obitelj promijeniti i postati za Jugoslaviju. Erik je samo gledao i izgledao do kraja povrijeen. Kako biti siguran?! Lako! Ja sam siguran. Poznajem ipak dovoljno svoju sestru. Dobro... Ako nas dvojica budemo s njim ulazili u tu diskusiju mi emo sebi stvoriti ovdje nesigurnost. I plus, zamrsit emo stvar jo vie. Moemo samo sebi stvoriti gore ali znam da Rininu odluku neemo promijeniti. Postalo ti je svejedno! Ne brini! Ne mogu a da ne brinem! Ipak, ne brini... Svaa u sobi hotela u mene je unijela strah i nepovjerenje. Vidjeli smo kako je ljuta na nas otila s njim, a kad neto hoe, prije toga smo na terasi priali o meni, Anti, kapetanu Heriu... Ipak, ne brini. Ponavljam ti. Krenue... Rasprava se smirivala kako su se bliili ulazu u zgradu. U hodniku zgrade Osvit je nakratko zastao realizujui neto u svojoj kratkoj raspravi sa Marijanom i Erikom. Umjesto u prijavnicu, gdje je trebao, on se vrati nazad na stepence. Pogleda za njima u pravcu u kojem su otili. Ugleda ih, opet su bili zastali u svojoj raspravi. Postade u neto siguran i ostade zagledan u njih. Kao da je znao o emu diskutuju, osjeao je u sebi posebno neobian nemir. Zbog bojazni da deurni ocir moe naii, ostavi ih i ue u prijavnicu. Moda bi ga deurni ocir upitao zato jutros nije bio tu? Kao da u prijavnici nije bilo nikoga, prvo se malo zagledao kroz prozor u drvee drei u mislima jo onu dvojicu. Vojnik koji ga je smjenjivao pokaza mu prstom na sto i na kovertu koja je bila za njega. Za koga je to? upita, a jo je osjeao onu dvojicu. Za tebe. Doneo ti je malo pre kurir iz zgrade komande da se javi u kabinet bezbednosti kod majora Kostia. Zato?! Ne znam. Videe. Nije tebi nita objasnio. Nije. Dobro. Javiu mu se poslijepodne, kad se vratim sa ruka. Vojnik koji je Osvita smjenio pripremao se da ide, a Osvita su obuzimale crne slutnje, sumnjao je da je zbog sinonog spavanja van kasarne. Osjti da se
471

sprema neka neslatka igra. Isprati onda druga napolje do stepenica, tu mu se zahvali i tu se rastadoe. Nekoliko sekundi gledao je za njim, a on je mirno odlazio bez okretanja. Onda se vrati u prijavnicu i sjede na stolicu sa punom glavom novih misli koje su u stvari imale mnogo veze sa onim prethodnim mislima vezanim za raspravu sa onom dvojicom. U svome srcu osjeao je dvije supstance, davno nastanjene, da se sad dijele, slino kao kad se ulje dijeli od vode. To ga je strano tuklo, zamorilo i ako nije jo shvaao o emu se radi. Nita mu nije u tim trenucima moglo biti potpuno jasno. Nita. Strahujui od sastanka sa majorom Kostiem razmiljao je sve do odlaska na ruak. I u kuhinji strah nije poputao, pa je izbjegavao razgovore sa drutvom. Pomiljao je i na smjenu u prijavnici. U zadnjoj grupi iziao je iz kuhinje i uputio se u zgradu komande majoru Kostiu. Na stazi, bliei se ulazu u zgradu, neto mu se vano razotkrivalo, pa je govorio sebi: Neznanje je, u stvari, kao vakuum, i zato je neophodno da upija znanje, pa ovjek nikad nije bez nekih misli. To bi mogao biti, ak, osnovni zakon ivljenja u kosmosu. Neto ga poe pritiskati dok je otvarao velika vrata zgrade komande. Prvi ociri koje je ugledao prekinue mu svaku misao o tome. Krenu uz stepenice prema kabinetu sa likom majora. udno, strah od majora, u Osvitu je blijedio dok se penjao uz stepenice. Prie vratima i pokuca. Prolo je nekoliko narednih dana a Osvit se jo nadao svome smjenjivanju u prijavnici. Takav snaan dojam odnio je onog dana iz kabineta sa sastanka s majorom. Ali u petak, kad se s majorom ponovo susreo i vidio osmijeh, smatrao je da mu je oproteno. Gotovo istog momenta rijeio je da ode u potu telefonirati djevojci i rei joj da je iziao iz pritvora. Kad su djevojke bile u pitanju, Osvit je vrlo lako mogao sve ostalo zaboraviti. Izvjesno vrijeme poslije na pisti su postrojavane jedinice za odlazak u kuhinju na veeru a on se nalazio u poti i telefonirao. Snano je elio da djevojka bude najblia telefonu i da ona podigne slualicu. Telefon samo dva puta pozvoni i zau se enski glas: Halo javi se glas kojeg on nije odmah prepoznao. Pravni je, mogu li dobiti... Ja sam presijee ga prepoznavi njegov glas. Odmah mi je neto sinulo da si ti, pa sam prva potrala telefonu. Ne znam ni zato, celo poslepodne znam da e se javiti. Nasmijao se. Saekaj samo malo da preem u svoju sobu. U redu...
472

Radovala ga je njena srea i bio je nestrpljiv da nastave komunikaciju.Pretpostavi razlog zbog koga odlazi u svoju sobu, a neto uz njega se podizalo i znao je da e odmah otpoeti razgovor sa pitanjem ta se to desilo, pa je pao u pritvor. Scenu koju je u sebi vie puta reirao za taj trenutak da je njoj ispria, opet je imao u svojoj glavi. Zamisli, kad joj sad bude ispriao da e za nju biti sasvim dovoljno da povjeruje kao da je sve bila istina. Nije imao vremena misliti vie, ona ve podignu slualicu drugog telefona koji je bio u njenoj sobi. Sad sam zatvorena od sviju. Moda ima samo dva sata kako su me pustili. ekao sam sve do sad da ti se mogu javiti. Pota je cijelo poslijepodne puna vojnika koji zovu. Mislio si na mene, zato sam ja odnekud oseala da e mi se danas javiti. Ima neka tajna veza ree on, pa se nasmijae. Izvrsno se oseam jer se ujemo. elim te. I ja tebe. Ona uzdahnu kao poslije tekog perioda. Onaj tvoj drug mi je neto malo ispriao. elim sve znati. ta se to, u stvari, desilo? Moram ti prvo neto rei. Izvoli. Sad tek vidim kako je krug kasarne prostran. Nasmijala se. To je zato to ti nisu dali iz pritvorske sobice. Proveo sam 5 dana u 5 kvadratnih metara. Ljubav ponekad ne zna za kontrolu. ao mi je izgovorila je smjeei se. Zidovi vlani, smrde. Ni svjetla nema. Nou sam se bojao mieva. Za razlog pritvaranja, ne pitaj. Upravo me to najvie interesuje. Za nekoliko sekundi prisjetio se ta je cijelu sedmicu smiljao, pa otpoe: Ah, ispriau ti onda. Nas, jedna manja grupa, bili smo se zapili u jednoj spavaonici poslije poveerja. Onda je onaj moj drug, koji je doao na kapiju da ti kae da sam pao u pritvor, rekao da ja imam mnogo drutva ovdje u gradu. Jedan drugi vojnik je rekao da bi za mene bilo pametnije da ovdje u gradu ne poznajem nikoga. Onda sam upitao zbog ega bi to bilo bolje. Tako... Bio je njegov odgovor. Razbio sam jednu au i podigao sam se na noge govorei mu da imam djevojku u gradu i da pazi ta pria! Svi su se podigli i stali izmeu nas dvojice
473

da ne dozvole tuu i tako,... smirilo se. Poslije nekoliko minuta, taj isti vojnik je ustao i otiao, ali nije dugo prolo, doao nam je deurni ocir. Prvo je upitao ko je razbio au? Naravno da sam odmah rekao da sam ja... I pretpostavljam, zahtevao je da poe sa njim... Da, samo nekoliko minuta iza toga zavrio sam pravo u pritvoru. Ostali? ta je bilo sa njima? Oni su se razili, svak u svoju spavaonicu. Zbog nacionalnih preplitanja u zemlji vezanih za Bosnu, i zbog nacionalne nesvjesnosti muslimana te republike, Osvitova djevojka je ve vrsto vjerovala da je imala istinsku pedstavu kako se to desilo. Za nju je to bilo oigledno, pa je Osvitu povjerovala. Znala je da je bez nacionalnog identiteta naivan i da ne razumije zapletenost stanja, pa ne bi znao ni izmisliti neto slino. Osvitovapria u stvarnosti i nije bila smiljena da bude takva, povezana sa stanjem u zemlji. Odakle je taj vojnik? upitala je pomislivi na vojnika sa kojim se Osvit umalo potukao. Ne znam. Rekli su mi tek danas da je iz okoline Zagreba odgovori on. Mogu sve da zamislim, celu scenu, kao da sam bila tu ree ona. Nije to sad bitno ponavljao je on. Kako se zvao deurni ocir? Kapetan Jaari. Eh, pa sad mi je jasnije. Bie ti bolje da se pazi nekih vojnika. Nije precizirala kojih, niti je Osvit traio. Bilo mu je vano da je povjerovala i da je nije izgubio. Dogovorili su novi sastanak, a onda, ona ree: Jo neto, za nau vezu moji ne znaju. Svi kau da ja i moja sestra imamo jednak glas na telefonu. Moramo neto smisliti. Neu da otkriju. Smisliemo jednu lozinku, da znam da si ti... i predloi: Odmah dok slualicu podigne kad ti se javim, reci: Una rijeka tiho tee, a mi se ljubimo svako vee. Nasmijala se, pa ree: Simpatino. Sad vidim zato radi u bezbednosti. Ostala je jo nekoliko minuta u razmiljanju. Osjeala je tu ljubomornu borbu izmeu Srbije i Hrvatske za Bosnu, a naivni Bosanci ne osjeaju, nieg jo nisu svjesni i vijekovima plaaju svoje nacionalno neznanje i nikako da se sjete izgradnje nacionalnog identiteta, jer koji se to pravoslavci brinu to su Makedonci u bijedi. U Bosni nema nacionalnog identiteta i to je praznina! Zbog toga Srbi uz pomo bosanskih pravoslavaca hoe da formiraju srpski identitet i proire se.
474

Hrvatska pokuava isto. Upravo zbog nepostojanja zvaninog bosanskog identiteta, koji bi ih nacionalno osvijestio, kod njih su vjerski slubenici najvei autoriteti i svojim tumaenjem vjere ne rade na bosanstvu, ak to vie, osvjeavaju arapstvo i onaj metod tumaenja kakav su formirali Turci. Osvit joj je postao jo drai poto su to krupne stvari koje on, kad je tako, nikad nee razumjeti i opet se nametala misao kako je to neznanje muslimana Bosne vakuum koji uvlai sve strane u mrnju i sukob. Nacionalni bosanski identitet je potreba i spas za cijeli Balkan i svijet. Prisjetila se rijei svog oca. Onda izie i napusti sobu da izbjegne majino pitanje zato se zatvara. Sav ushien, Osvit stra niz stranicu izlazei iz pote i nastavi u prijavnicu. U ladici svog radnog stola drao je nekoliko pisama od Razije i potu od Rine, te fotograju koju su nainili prije nego je otila. Bilo je potrebno odmah to ukloniti u spavaonicu da ne bi poslije zaboravio i ona sluajno zavirila tu. Pomislio je kako su djevojke radoznale. Uvjerivi se da je majka zauzeta nekim svojim poslom vrati se u sobu i neto joj na pamet pade jedan kapetan koji je nedavno sjedio tu kod njih. Zaprialo se bilo o tom zvanino nepostojeem bosanskom identitetu iji nedostatak ini zaista vakuum, a koji se formirao za turske vladavine i zahvaljujui principima islama. A sami Turci su uvijek jaali svoje nacionalno. Dok su drugi u Evropi ureivali identitete, u Bosni preplitanja raznoraznih lozoja nisu omoguila ni moderno stvaranje identiteta kad je i sam narod gubio sigurnost u sopstveno znanje. Tome je opet kriva potlaenost stoljeima. Zato u Bosni nije ni moglo drugaije kad narodu treba duhovna snaga a ona se moe nalaziti jedino u sopstvenom znanju. Za Bosnu se moralo boriti. Prialo se koliko islam istiskuje nacionalno, te o takvom tumaenju vjere kako su Turci jo formirali u skladu sa turenjem. Strahovali su Srbi uvijek od svojih protivnika kad takvo shvatanje jedne vjere od strane veinskog naroda, spreava stvaranje identiteta u Bosni. Po kapetanovoj prii, islam je drutvo na visokom stepenu duhovne nauke, nerazumljive za mase u kojima se istiskuje nacionalni i upija arapski jezik koji bi u krajnosti postao jedini. Pitali su se zbog ega onda jo postoje nezavisne arapske nacije i drave kod njih samih, kad ostalima tuve suprotnu lozoju zasnovanu na temeljima vjerovanja u Boga. Jezik ve imaju isti. Trebalo bi prvo da se oni ujedine u istu dravu i izbriu nacionalne razlike. Na kraju prie o tome pravdao je srpsku politiku u Bosni i da je oigledno da su tamonji pravoslavci trebali promijeniti prethodno nacionalno ime i postati Srbi. Stvorio se u njima jo jai vakuum za kulturom iz Srbije. U tom trenutku zau se majin poziv i ona istra iz sobe.
475

 Zato si me zvala? Ni za to. Htela sam da znam gde si. Kako se zove onaj ocir to je nedavno sedeo kod nas? Da i ti nisi upoznala nekog vojnika? okrenu glavu na drugu stranu kao da neto hoe uzeti kako kerka ne bi uoila promjene na njenom licu. U mislima se upitala da nije moda odnekud osjetila neto kad je u pitanju njena veza sa tim ocirom?! Zato me pita za njega? Tako, neto sam se setila kerka je krila svoj razlog. Kapetan Risti, se on zove odgovori majka. Osvit iz ladice stola pokupi sve to nije elio da ona nae. Ne dade mu se da odmah krene. Fotograja sa Rinom je stajala na povrini ostale pote koju je izvadio i njegove su se oi nekoliko sekundi na njoj bile zadrale. Zato je mene major onog dana pozivao u svoj kabinet? upitao se. Fotograja ga je zbog neeg na to pitanje navela. Istovremeno, ukazivalo mu se jo mnogo drugih likova a izgledalo mu je da je majorova glava pucala od problema za koje nije imao jednostavnog rjeenja. Onaj majorov izgled se bio dugo zadrao pred Osvitom i obuzimao ga jednim udnim osjeajem kojeg on sebi nije znao objasniti. Dan poslije, bila je subota. Ve jedno izvjesno vrijeme Osvit i njegova djevojka nalazili su se u ekaonici i jo im se nije bila ukazala prilika da nevieni umaknu u prijavnicu, poto je uvijek netko prolazio hodnikom deurnom ociru ili od njega napolje. U Osvita se ve bila poela uvlaiti sumnja da e mu propasti no tako dugo oekivana. Vrijeme za posjete je odavno bilo isteklo i njegova strepnja je bila sve vea da e deurni ocir izii i njegovoj djevojci narediti da napusti kasarnu. Zadnji put se die sa stolice i proeta se hodnikom do kancelarije deurnog ocira da provjeri mogu li moda sad umaknuti u prijavnicu? Osluhnu... Imao je hrabrosti prisloniti uho uz vrata kancelarije deurnog ocira. Tamo u kancelariji je bilo tiho. Trenutak je ree sebi. Zatim brzo, na prstima se vrati vratima prijavnice i napola ih otvori, a onda ue u ekaonicu i svojoj djevojci ree: Vrata od prijavnice sam odkrinuo. Bolje je da ti prva ue. Idi... Ako sluajno opet netko naie hodnikom, samo produi tamo dalje kao da e u toalet. Nalazi se pravo, pa desno... Osvit i njegova djevojka se odjednom naoe u tami male odaje u kojoj je njoj izgledalo sve skuemo i tijesno. Ipak, poto je okrenuo klju u vratima i oprezno, gotovo neujno ih zakljuao, poeli su se jedno uz drugo stezati i strasno ljubiti, pa ga djevojka svojim jakim disanjem uplai zbog blizine kancelarije
476

deurnog ocira. Opomenu je blago da ne isputa iz uma gdje se to nalaze i samo se nastavie ljubiti jo nekoliko minuta, a onda, na kratko prekinue. Osvit sa vjealnika skinu debeli zimski injel i raskrili ga po podu, pa dok su bili jako zaneseni u ljubavnoj strasti i ljubavnom aru, skidao ju je i polijegao na debeli zimski injel... Pred pono, uli su deurnog ocira da je iziao iz kancelarije i otiao iz zgrade. Oslobodie se i poee malo slobodnije priati. Prilika je da idem... ree ona. Moda je upravo sad na kapiji? Sigurno e se ubrzo vratiti, jer u pono je smjena. I plus, u kancelariji je ostao njegov kurir. Znai, nije prilika da sad... Dobro, ali morau jednom krenuti... Poslije njihovog smjenjivanja jer on e onda na spavanje, poto je slobodan do ujutro. Nastavie se ljubiti kad ubrzo preko plonika ispred ulaza u zgradu zaue prvo korake dvije osobe i potom Osvit prepoznade glas deurnog ocira. Samo to joj je bio izgovorio: Eto, vidi da dolaze. Nisi se mogla ni obui dosad. Vidi li da sam bio u pravu? Uutali su odmah i umirili se da budu potpuno neujni. Zaue se prva, a onda i druga ulazna vrata. Osvit je od uzbuenja ve bio uz ocire. uli su se, jer nisu ni prestajali govoriti, ali sad su ih potpuno razumjeli o emu priaju. Deurni ocir u nastavku njihovog razgovora ree svom zamjeniku: api je nestrpljiv ovek, zbog straha za srpstvo. A lino znam da se uvek plaio komandanta i majora Kostia. Kad su otkriveni, odmah sam sebi rekao, zbog ega su krili. Bio sam siguran da znam njihov razlog zato su ih zatrpali. Toliko je toga ostvareno za srpski cilj i sve sada preti da nam posao generacija, odjednom brzo padne u vodu. Muslimanski duh, je tui, a onda im je i svest pod tuom manipulacijom. Religija svaka je internacionalan pojam. Oni ne znaju za svoj identitet. To znai da ne znaju za sebe! Islam nema instituciju koja vodi rauna o muslimanima, pa da bi znali neto konkretno ve regilisano na internacionalnom planu. Ako ne budu pod naom manipulacijom, bie pod neijom... Razume li? Islam svojom lozojom prakse ne titi nacionalno! Naprotiv... Ma, naravno. Jasno je... Ovi odozgo to trebaju, ne donose nareenje. Oni ekaju... To je api uvek ponavljao. Jasno im je da nema za Srbe drugog reenja.

477

Bili su nakratko zastali pred vratima. Sigurno nisu sve ni iskazali to su imali o tome, ali su morali prekinuti zbog kurira. Brava kljocnu, vrata se otvorie i njih dvojica uoe. Razgovor o tome je umuknuo. ta je to bilo?! O emu to govore?! zabrinuto upita Osvitova djevojka. Osvit se tiho osmjehnuo i ako mu u tom momentu nije ni bilo do osmijeha. Krio je od nje svoju okamenjenost, u emu mu je pomagao i mrak u odaji. Jo ga je drao osjeaj da se stapa sa zidovima. Bio je mrtav i iv. Nemam pojma... odgovori nemajui snagu da vjeruje u ono ta je uo. Sluaj u skladitu opreme do tad je za njega bio samo zagonetka. Skrivao je svoj ok! Sad se pojavie nova pitanja i nove zagonetke, pa je trebalo isto jednako razmiljati. Moda i vie? Ona je mislila na situaciju u Jugoslaviji i sluaj sa Bosnom i na onu diskusiju u njihovoj kui sa ocirom Ristiem. Da li se u kasarni neto desilo?! eljela je da bude uporna. Ne znam. Poznaje li tog, apia? Ne. A je li ti poznat ocir Risti, i ako znam da je u kasarni puno ocira i da je teko sve ih poznavati. Ako je on kapetan, onda znam ko je. Jeste, kapetan je. To je moj komandir u jedinici. Osvitova djevojka se zagleda u Osvitovu siluetu i ree sebi da je normalno da Osvit nije upoznat sa sluajem, i ako se, moda, to neto i desilo tu u kasarni!? etvrt sata kasnije, stojali su pored vrata spremni da krenu. Zbog straha da budu opaeni kovali su u zadnjim trenucima plan da on nju iznese kroz prozor, jer njemu e biti lake samom oprezno izii na vrata i proi kroz hodnik neujno iz zgrade. Onda e je sa prozora prihvatiti u naruje i tako iznijeti sve do kapije. Povratie se od vrata stolu. Ljubili su se za rastanak. I pored strasti prema njenom tijelu, u Osvitovoj svijesti, crv je snano vrtio i inilo mu se produbljivao duboko u njegov duh. Konano, na ekranu razuma ipak se neto bilo promijenilo iako je razlog za sluaj u skladitu opreme i dalje ostao zagonetka koja nikako nije mogla otii iz njegove glave. U hipu mu se uini da e saznati zato. Neto mu ree, to se osjea u veini vojnika i veini starjeina i onda, emocije veine su snane i osjeaju se kao takve u krugu kasarne posvuda u zraku, i zbog toga nije ni prestajalo nikad postojati prisutno u tvojoj svIjesti. ovjek udie emocije okruenja, ali ih esto puta nije svjestan. objanjavao je sebi. Ona stvar koja je ovjeku nejasna, je kao vakuum ili praznina u svijesti i u duhu, i ne prestaje crpiti
478

saznanja sve dok ne postane popunjena znanjem o tome. Individue su podlone psihologiji mase. Posebno u vojsci, vojnike... Iz toga se moe neto otkriti. Neu moi otii da me onaj na kapiji ne ugleda ree ona. Smisliu neto odgovori on i produi razmiljati o sluaju u skladitu, ali i traiti nain za nju da je kapija ne ugleda kad bude odlazila. Pitao se, zbog ega to komanda nije javno iznijela apia i Krivia, za ono ta su poinili! Sad mu je bilo jasno da se u komandi zna. ajde, Osvite, moram ii... Jo jedan poljubac i Osvit neujno poe podizati store sa prozora. Ue svjetlost od rasvjete i lijepo ih unutra osvjetli. Ona pogleda po odajici da vidi gdje je vodila ljubav. Stajala je bosa. Nemoj zaboraviti cipele. Dri ih u rukama do kapije. A sad se moe popeti na sto rekao je i pomogao joj da se popne. Opet poljubac i on se udalji do vrata, otvori ih i krenu... Preko parkinga je odlazio sa mislima da na prozoru nema stora i da je to, u sluaju da neko naie, jasna stvar da e biti otkriveni! Kapijaa nije odmah vidio. Bio je sa onu stranu kapije, do ulice, i priao mu je do kapijskih vrata potpuno neopaen. Ugleda ga zagledanog u neto, pogledom uperenim uz ulicu Vase Misinka: Neoprezan si,... naali se Osvit i ksira pogled jo jae u iznenaenog kapijaa. Ooo, zar i ti pree u lisice? kapija izgovori Osvitu. Razmijenie nekoliko aljivih rijei. Meutim, Osvitu se urilo. Store sa prozora su bile podignute i plus, njegovoj djevojci je bilo neugodno na stolu uz prozor, pa zbog toga se pouri neto da slae. Ve je bio smislio. Major je u kasarni! Lae!? Jest! Stvarno! Pa, zato bi mene probudili?! uvjeravao ga je. U kapijaa su bile obrve podignute. Izgledalo je da se pita ta se to desilo kad je Major u to doba noi doao! Kuda je uao? upita pun napetosti. Kao da ja znam. Ja sam spavao... Ne udi se! Nemamo vie vremena! Pouri na veliku kapiju i reci mu da je major u kasarni! Kapija se onda okrenu i potra trotoarom ulice Vase Misinka... Vidjevi da je nestao iza visokog zida koji se protezao cijelom duinom zgrade komande da bi je spolja dodatno titio, Osvit se takoer odmah okrenu i potra djevojci da je to prije iznese iz kruga kasarne. Pretrao je cijeli parking sve do plonika, a onda, na prstima prie prozoru.

479

 Hajde, pouri... Otjerao sam kapijaa. apatom ree djevojci i postavi rairene ruke i raskoraen stav u nogama da bude vri kad mu se ona bude spustila u naruje... Prihvativi je, pouri s njom to je bre mogao preko plonika istovremeno govorei joj da se kapija moe brzo vratiti. Vlasi njene duge crne kose su leprale poput zastave na vjetru a ona se smijala i gledala u svoje bose noge kako se njiu previjene njemu preko lakata. Bio je zadihan. Tek kad je kapiju proao, spustio je na zemlju. Obula se, a onda, zaviri u kapijaku kuicu. ta si uradio da ode?! Zaviruje. Ne vjeruje mi da sam ga otjerao. Znala sam ja dobro da te nisu stavili na kapiju tek tako, bez razloga. Ha, aaa... Vojna tajna! nije znao ta vie da kae samo je povue sebi u naruje. Moda pet minuta kasnije, bila je na ulici, odlazila. Gledao je za njom i brinuo se to odlazi sama tako kasno. Onda, iznenada, neto se dosjeti i upita da li ih netko moda nije kradom pratio. Obazre se svud naokolo, pa jo jedan pogled za njom i zagleda se kratko u njenu dugu crnu kosu kako treska u ritmu njenih koraka i ostade pogledom na njenoj stranjici sve dok mu nije umakla iz vida. Jo nekoliko trenutaka u mislima sa njom kao da ju je vidio. Onda, sebi ree: Od poetka mi je neto tvrdilo da se u komandi zna ko je zatrpao onu trojicu! Zato je majoru neto zapelo za moj odlazak kod Salkinih... Zbog neeg se to krije. Potra u prijavnicu da spusti store i zakljua vrata a odgovor kao da mu je dolazio. Brinulo ga je da li e uspjeti neopaen to sve uiniti prije nego zamjena stigne na kapiju. Pitao se cijelo to vrijeme emu ona majorova zabrinuta ispitivanja zbog boravka kod Slkinih u Sarajevu i u tome kao da mu postade neto razumnije. Nakon to je doekao smjenu, uputio se u spavaonicu zadovoljan to nije uhvaen. Ulazio je otvarajui polako vrata da i tu bude neopaen od drugova koji su spavali. Tiho, to je tie mogao, svlaio je koulju u mislima na zadnje vee sa Salkom kad su kasno sjedili na klupi pored bine i na trenutak kad su ugledali porunika apia da prolazi sa jednom crnom torbom u rukama ispred zgrade. Proao je brzim koracima i na uglu zgrade okrenuo lijevo i umakao. Pomislili smo tad bili da e na glavnu kapiju, pa kui... Sad, poslije svega, bilo mu je mnogo jasnije kud je api mogao odlaziti tad i sa kakvom namjerom, ali i Salko kao da je neto predosjeao. Tuno je to. Tako mu se odlazilo iz kasarne kui. Ali, sudbina je bila da nestane. Nije mu se dalo da poslua zahtjeve svoje podsvijesti. Osvit je po pravilu slube smotao svoju uniformu i stavio je na ormari, zavue se pod vojniko ebe:
480

Jesmo li u ovoj Jugoslaviji, prije svega, svi Jugosloveni!? Prvenstveno, trebalo bi da jesmo! Meditirajui o tome uronio je u san. Ni mjesec dana poslije, Osvit o tome nije prestajao razmiljati, i u krevetu svaku no je meditirao. Ali, svoje znanje o tome, ko je poinio zloin u skladitu opreme, nije ni najodanijem drugu otkrivao. Sve to je vie razmiljao, vie se i plaio da se nekom povjeri. Patio je zbog toga. Bio je dan u sedmici kad se na pisti pred odlazak na ruak dijelila pota vojnicima u jedinici. Upravo samo zbog toga, bio je u stroju sa jedinicom. Nakon toga, odmah se zatvorio u prijavnicu da izolovan u miru proita Rinino pismo. Osjeao je da mu pie neto vano. Zbog toga je za sobom i zakljuao bio vrata. Onda je kovertu otvorio i poeo itati: Tilps, prva sedmica jula, Najdrai, osjeam sve vie da te volim i svakim danom sve vie si prisutan u mojim mislima. Tvoje slatke poljupce osjeam na usnama i uvam ih. A Stari drug je mjesto gdje smo poeli. Pamtim park, ulice i svako mjesto tamo gdje smo se ljubili. Ponekad u hipu ugledam tvoje oi, pa podrhtim od straha da u te izgubiti. Nau sliku ne isputam. Odlazim s njom u krevet i gledam tvoj lik dok mi ga san ne ukrade, a onda sliku samo stavim iznad jastuka. Ovdje sam svima priala o tebi i svi su mi, kad su vidjeli nau sliku, rekli da smo lijep par. Evo sad, dok ti piem, ne mogu zaustaviti suze jer vidim tvoju ruku koja mi mae kad smo se rastajali na stanici. Hou li je ponovo osjetiti da me miluje? Ukaza mu se njena silueta i sad je kroz siluetu na rubu suza nastavio itati: Ljubavi, jedino jo moj otac ne zna da te volim. Nemam hrabrosti da mu kaem, poto sam sa mamom zbog tebe vodila pravi rat! A on je jo sto puta tei od nje! Za moje roditelje crkva je najvea svetost i znam koliko im znai crkveno vjenanje. Mora razumjeti to!... U tom momentu netko je htio ui u prijavnicu, pa je naglo stisnuo kvaku vrata. Osvit odmah prekinu sa itanjem. Unutra sam javi se i smota pismo i gurnu ga u ladicu stola. Skoi na noge te okrenu klju u bravi i otvori vrata. Zbog ega se zakljuava? upita ga kurir deurnog ocira. Osvit nije znao ta da odgovori. Ma nita... Deurni ocir je javio da odmah ide u kuhinju. Tamo je on. eka te. Njegov pogled se zadubi u ocira. U dnu je traio razlog pozivu. Uini mu se da zna. Ipak, pojavi se i velika elja da pismo doita.
481

 U redu. Odmah u ree kuriru, a u mislima se vrati pismu. I ja u tamo... Mogli smo skupa. Samo jedan minut... ekam te na stepenicama. U redu. Eto me... Osvit zatvori vrata i opet u bravi okrenu klju. Prie stolu. Jedna misao obarala ga je s nogu. Pozivaju me zbog pisma! I opet u morati majoru u kabinet! Bio je siguran da e biti tako!... Mnogo se osjeti umoran, ali povue ladicu i opet izvue pismo. Znao je da nee moi proitati sve, pa pogleda da vidi samo kraj, osjeajui kao da e znati sve. Nastaviu se boriti da ljubav pobjedi. Ako ti bude volio mene, ostaemo zajedno. Ljubav je najjaa. Uvijek pobjeuje. VOLIM TE TVOJA RINA Zagleda se u jednu neodreenu taku na zidu i donese u sebi jednu odluku. Onda, odloi pismo i krenu... Prolazili su do ulaza u salu br.1 pored postrojenih jedinica. Deurni ocir se nalazio odmah iza drugih ulaznih vrata i nadgledao red u sali. Kurir i Osvit mu prioe zajedno. U deurnog ocira se lice zategnu a pogled mu se osjetno izotri kad je ugledao Osvita. Dah mu zastade. Budi tu ree, i uhvati kurira za rame i udaljie se nekoliko metara. Uz Osvita se neto podizalo. Nisu ostali due od dvije tri minute i vratie se. Izgledali su zagonetno. Pouri se javiti svome komandantu u njegov kabinet. Mogu li prvo ruati? upita Osvit. Moe. Ali pouri , poto major mora na put. U redu Osvit e i okrenu se od deurnog ocira a kurir je ve bio otiao prije. Za vrijeme dok je sjedio za stolom i ruao u Osvitovim mislima je bila kurirova pria dok su prilazili kuhinji. inilo mu se da je u prii odgovor zbog ega su ga pozvali. Voleo bih da sam Bosanac. Za mene bi se otimale cure iz cele Jugoslavije. Saela bi se sva kurirova pria u te dvije reenice. ta li mu to znai? Valjda u otkriti sad u kabinetu, kod majora?! Tek kad je izlazio iz kuhinje na stepenicama, sebe upita: Da li to moda dolazi i od moje cure?... Imao je u mislima ono vee s njom u prijavnici kad su uli deurnog ocira. Nakon to kratko zastade zbog te misli, opet nastavi... Nije bilo drugog izbora, nego javiti se u kabinet. Nekoliko dana poslije, bila je subota, i on se nalazio na patroliranju u gradu. Upravo se bio zatekao na velikom trgu pored statue, kad ugleda na ulici svoju djevojku sa njenom majkom. Upita se: ta da radim? Da li joj se javiti?Izgledalo
482

mu je da one njega nisu vidjele. Ile su urno. Opet se sjeti veeri u prijavnici i onda, i onog zadnjeg odlaska u kabinet kod majora! Bio je pun radoznalosti da ih sretne i moda neto osjeti! Meutim, vjerujui da krije njihovu vezu i da moe na taj nain sebi stvoriti probleme, odustade od svega i pusti ih da mirno odu tamo gdje su ve bile pole. Moram biti strpljiv. Bilo je i drugih sumnji vezanih za sve ei odlazak majoru. Onda, donese odluku da krene u Stari drug popiti jedno pie, pa opet nastaviti patrolirati. Morae mnogo vie zalaziti u kae, poto su dolazili sati kad je obino bivalo vojnika koji su popili alkohola preko dozvoljene granice. U Stari drug ue sa sjeanjem na Rinu. Bilo mu je udno da ga ne zaboravlja, i jo ratuje sa svima za njihovu ljubavnu vezu. Visoke stolice za ankom su stajale prazne i ekale da ih netko zauzme. Upravo zato to za ankom nije bilo nikoga on odabra jednu i sjede na nju. Meutim, ni sa drugu stranu anka nije bilo nikoga da slui, pa se on okrenu po kau da potrai nekog od zaposlenih. Ugleda znatan broj vojnika ali konobara nigdje u kau nije bilo. Ostali gosti su bili poslueni koliko je dobro zapazio. Saekae malo, rjei. U jednom trenutku kljocnu brava i zadra mu pogled na vratima na kojima je pisalo debelim crvenim slovima KUHINJA. Polako su se otvarala i iza njih se pojavljivao enski lik sa kestenjastom kosom koja je padala po ramenima. Otkrivalo se i lice koje mu u hipu nita nije znailo, ali ubrzo se sjeti da je to ena koja je radila one subote kad je upoznao Rinu. U njemu Rina odmah i progovori: Pazi se ti nje! Ako ti se njene misli zabodu u srce i osvoje te, naie se ubrzo u crnom! Nosila je u svakoj ruci po jednu pizu i nije ni obratila odmah panju ima li koga za ankom. Pet je punih sedmica kako je Rina ovdje bila. Od tad u Stari drug nisam ulazio. Bio sam je totalno zaboravio. Onda se prisjeti Vlahova i onog ta mu je rekao onog istog dana dok je dolazei od Rine sjedao za sto. Baci jo jedan pogled na nju kako bi bio siguran da je ona. Vratila se za ank i stala nasuprot. Pomaknu kosu sa lica i nekoliko pramenova zadjenu za ui. Lijepo je izgledala. Danas sam sama. Ne mogu stii na sve strane. Nije problem nasmijeen e Osvit. U sebi je osjeao Rinu i njenu ljubomoru podsjeajui uvijek na one iste rijei koje mu je rekla na ulici. Nije pitala ta on eli, ve postavi ispred sebe dvije ae, a obraala mu se tako kao da se poznaju. Zatim se podie na prste i dohvati au sa viskojem i nasu podjednako u obe ae. Promatrao ju je pomislivi da je to za jedan drugi

483

sto. Njegova nakana je bila ispiti pivo i vratiti se na posao. Onda gurnu jednu au pred njega i ree: Nazdravlje. Iako nism elio piti viski, moe. Nazdravlje. Kucnue se i nagnue. Kad otpie, ona upita: Zato ne dolazi? Bio je malo zateen, pa odgovor poeka nekoliko sekundi dok se smiljao nespreman za takvu priu. Rado bih ja, ali kad ne daju ociri. Moda ti je zapretila cura? Koja cura?! Ona koju su ljubio na onoj tamo fotelji. Ah... ona nije tu. Ne bi ni mogla. Ociri brane. Bio si je uario. Topila se pod tobom. A ta je bilo posle...? Nita. Zbog gostiju ovde niste mogli... Na vratima se pojavi novi val vojnika. Prilazili su i rukovali se sa Osvitom. Ostavila je ank i poe da pronae mjesta za sve. Malo kasnije opet se ona i Osvit kucnue. Da ti se predstavim isprui preko anka svoju njenu ruku: Silvijana. Osvit. Lepo ti stoji vojna uniforma. Hvala. Svia mi se s tom tvojom frizurom. Uzdie... Hvala. Njen pogled ode preko Osvita. Bila je pozvana, pa ode. On se malo okrenu da je isprati. Kako je Rina mogla odmah neto osjetiti, prije mene, iako sam ja za te stvari... Za njega se u tome skrivalo neto i liilo mu na sve ono drugo koje isto nije mogao razumjeti. U ka nagrnu jo jedan val vojnika a da se Silvijana nije bila ni vratila usluujui prethodne. Ostade jo manje vremena za priu, ali nije eljela da ode pa doe i samo mu ree da malo saeka. Izvjesno vrijeme poslije prila je za ank i s onu drugu stranu nadvi se njemu u lice. Ovde je narod radoznao. Lako se sve dozna. Istog trena sve mu postade potpuno jasno. Tako je u svim malim sredinama.

484

 Ja ne pratim nikog ta radi. Htela sam samo zbog toga, radoznalosti sveta u maloj sredini, da odemo iveti u Skoplje, ali moj mu nije nikada hteo da ostavimo kuu. Opet ode... Osvita je zbunilo, pitao se zbog ega mu to govori. Za dva tri minuta opet se vratila. Odmah preuze: Primeuje li ti isto? ta? Da je ovde svet radoznao. Ne. Zato kae onda da je svet radoznao u maloj sredini? Tako. Znam. U svim malim sredinama je isto. Odseen si u kasarni, pa nisi osetio kako je u Poljanici. Opet nazdravie i otpie. Je li ti lepo u kasarni? Priaj mi neto. utljiv si. U kasarni je neto drugo. Svi smo jednako obueni i u istoj boji. Samo se nalaze mukarci. U principu, ivi se oigledno u stilu nadreenosti i podreenosti. Za armiju je to normalno. Obavezno je da bude tako. Dopada mi se to tvoje objanjene. Nekoliko minuta poslije posluila je goste i opet bila nasuprot Osvitu. Nagnula mu se bila preko anka i kao da je namjerno namicala svoje grudi, pa mu je pogled izmicao kontroli i klizio u njena njedra vidjevi njene dojke polovnino. Zaboravljao je da treba da ide na posao patroliranja. Njen glas mu se topio negdje u dubini due. Neki ar se pojavljivao u oima. aptala je: Tri godine ivim sa jednim nevernim muem. Nedaleko od eljeznike stanice imamo kuu. On je muziar, dobro zarauje. Imamo sve. Ali, eto vidi , i pored toga svega, mnogo sam s njim tuna. Neto mi nedostaje. Na tebi je da odgonetne dalje...? Bila je zastala i napravila stanku dok su njemu misli odlazile na uzrok njenog nezadovoljstva, ali ona odmah preuze: Nemamo decu. Primicala se jo blie kao da e mu dati poljubac i pritiskivala grudima povrinu anka a dojke su bile popunile sav otvor i lijepile njegove oi. Jesi li slobodan? upita tepajui. Jesam odgovori, a lice mu se zaari... Vojnike strasti su veoma brze. U ka je ulazio gazda. Zakljuio je zadovoljno utke da mu je lokal pun gostiju. Zastade pored Osvita i rukova se sa smijekom na licu.
485

 Danas si bez drugova progovori. Na zadatku sam. Tapnu vojnika po ramenu i proe iza anka. Nadgledao je nekoliko minuta pa se izgubi iza vrata na kojima je pisalo PRIVE debelim crvenim slovima. Osvitu se pouri da ide. Iskoristi odsustvo gazde, pa ree: Sad je gazda tu i znam da ne moemo priati ponudi novac da plati. To je za mene odbijala je. Uzmi! Ne. Kaem ti. Za mene je. U redu. Hvala. Silazio je sa stolice. Baci nekoliko pogleda po kau pripremajui se da krene. Ostao sam ti duan pie ree aljivo. Doi veeras, kad zavrim posao otii emo na pie na jedno lepo mesto. namignu mu lijevim okom. On se osmijehnu. Bio je radostan. Ako ne doem, shvatie da sam vojnik. Vojska je vojska. Ne plai me. Znam da e doi. Ve te vidim tu za ankom. Bie puno gostiju i dau ti znak da izlazimo. Ok... Vojska se nalazila u kuhinji na veeri. I on odmah s kapije uputi se u kuhinju. Sa jednim drugom brzo je veerao, pa se opet vratio na kapiju da pomogne kapijau dok se iz grada tolika vojska bude vraala. U prvom valu iz grada, ulica Todora Peevskog je velikom duinom bila preplavljena. Poslije devet sati Osvit i kapija stadoe s vanjsku stranu uz straarsku kuicu. Pogledi i jednog i drugog su odlazili niz ulicu oekujui jo ponekog pijanog da e se pojaviti. Meutim, Osvit je utljivo zadravao jedno oko na Maloj kafanici. Traio je prodavaicu Jelenu ali je nije nalazio, pa mu je panju zaokupio pijani Dao. Dok je jo radio na toj kapiji bio se naviknuo redovno viati ga svaki dan u to doba pijanog. Ne uhvati otkud, ali prodavaica Jelena se iznenada pojavi. Kao da se i ona povremeno zagledala na kapiju nesigurna da li upravo primjeuje Osvita. Poto vie tu nije radio to je bila rijetkost da ga vidi. U jednom trenutku kad su ve bili i zaboravili na smjenu novi pristie. Pozdravie se, pa mu Osvit ree za dvojicu za koje je zasigurno znao da se nisu iz grada jo vratili. Mislio je upravo na Marijana i Erika, jer ih je ve vidio pripite u jednom kau. Odmah mu je bilo jasno kako e zavriti iako im se nije htio ni javiti. Prieljkivao sam da stignu dok sam ja tu, ali ih jo nema. Pusti da uu, samo ih pouri da umaknu to bre u spavaonicu. Je li u redu?
486

 U redu je. Rastadoe se sva trojica. U kau Stari drug je bilo krcato omladine. Na to ga je kad je odlazio Silvijana bila i podsjetila, pa se nije ni iznenadio to vidi da nee imati mjesta. Probijao se prema anku samo da ga ona ugleda i da zna da je tu negdje u tom meteu. Odmah nadomak anka ugleda ga gazda i povue u svoje drutvo to on osjeti jo kao svoju ansu. Pohvavli ga kao vojnika i prihvatie ga svi lijepo. Osvit je na trenutak dobijao utisak da im je Silvijana neto rekla, i da su ve znali za njegov dolazak. Meutim, naravno, taj svoj osjeaj nije uzimao za realnost. Daj mu da neto popije reklo ih je vie, gotovo u isti glas. ta eli popiti? upitala je onda Silvijana. Jednu koka kolu sa viskijem odgovorio je. Silvijana je brzo servirala pred njega pie, pa su nazdravili svi skupa, cijelo drutvo. Iza toga, otpoee ale, koje su vojnika vidljivo oputale, jer na poetku se Osvit osjetno sustezao iz opreznosti jer nije poznavao ljude. Posumnjao je da moda netko od tih ljudi nije ocir u civilnom, poto je znao da gazda poznaje znatan broj ocira a nekako uvijek u njemu je ivio nekakav oprez zbog tih udnih dogaaja koji su postali uestala pojava. U jednom trenutku, kad se malo popilo, netko iz drutva je zapoeo gledajui u Osvita, kao da se, upravo, samo njemu obraao: Neko mi je neto priao, da se u kasarni bilo neko zlo dogodilo?! Meutim, ili ga nisam dobro shvatio, ili mi on nije znao dobro objasniti? Moda ni on nije bio sasvim siguran u to ta je uo. Ne znam... U Osvita se povrati oprez iako je ispijao drugu au. Cijela kasarna mu se zavrtila u glavi. Mnogo pitanja je sebi postavio, ali utao je, osjeajui negdje duboko u sebi neku zamku, koja ga je upozoravala da se neto plete!? U mislima mu postade prisutan major Kosti. Poto je i dalje utao, jedan drugi preuze: I ja sam neto uo, ali poto nisam bio siguran da je istina i zaboravio sam na to bio. Da li se, stvarno neto desilo?! upita. To je sad svakodnevnica u Jugoslaviji. Ne treba na sve ni misliti, ve samo gledati svoga posla. Je li tako, Osvite? gazda e, pa prebaci pogled na drutvo. Bili su svi nasmijeeni i izgledali oputeni. Samo je vojnik odjednom postao napet zbog sumnje u razlog zbog kojeg to spominju. to mu ne dozvoli da odgovori prvo na moje pitanje? onaj drugi e, i zadra pogled na gazdi oekujui njegovu reakciju i hoe li vojnik neto odgovoriti. Panja svih je bila uperena na Osvita. Vee u prijavnici i major Kosti nisu
487

nikad jae bili prisutni u njegovoj svijesti i opet je sluao onaj glas deurnog ocira. Podsvijest je ubrzano spremala odgovor i on je ve iz Osvita izranjao. Ne nagaajte. On je u kasarni, samo nam on zna objasniti netko e iz drutva prije nego je Osvit jo ita bio progovorio. U tom momentu i Osvitu kao da postade jasno da ne moe vie utati, pa progovori: U kasarni se zaista desila jedna tuna nesrea u skladitu opreme. Jedan ocir i dva vojnika su mrtvi, poguili su se opremom. Zar toliko toga ima? jedan e aludirajui na bogatstvo u opremi. Naravno. Ima i vojske odgovori Osvit. Kako se to desilo? imali su svi podignute obrve. Ne znam. udili su se i alili nastradale. Bili su tu i neke glave iz Beograda i Skoplja gazda e. To je bilo neto drugo. Veliki skup boraca iz rata, pa sveanost njima u ast. Zato se to organizovalo? netko e iz drutva. Osvit je slijegao ramenima. Nije htio nita rei. Kako je bilo? nizala su se pitanja. Velianstveno. Nikad se nisam osjeao toliko ponosan kao pripadnik JNA Osvit e, a gazda mu prebaci svoju ruku iza vrata i stegnu ga uza se. Ovo je pravi Bosanac izgovori drutvu. Naspi mu jo jedno pie netko e. Poslije izvjesnog vremena Silvijana i Osvit su bili na ulici. Zbog svijeta ila je prva, a on ju je, kako bi bili neprimjeeni, pratio na nekom rastojanju. Nekoliko dugih minuta pratnje, i Silvijana ue u jednu usku ulicu u kojoj je bilo mrano, poto ta ulica nije imala rasvjetu. Odmah, poto zae nekoliko koraka ona se okrenu da vidi da li e je slijediti i odmah nastavi dalje dok ne postadoe potpuno osamljeni i obavijeni jo guim mrakom. Ila je do jednog parkiranog kamiona i odmah iza kamiona zastade da ga saeka. Nekoliko trenutaka proe i on prie. Gdje emo to, toliko daleko od centra? upita je, gotovo apatom. Ona mu isprui svoje ruke. Stegnue se stojei uz prikolicu kamiona i pomjerie se iza tokova na zadnju stranu. Neemo ovde ostati. Samo da ti neto kaem. Ipak, prvo se poee ljubiti. Uini joj se da postadoe ujni, pa naglo prestade i udalji se od njega kao da su bili u svai rekavi da tu nije mjesto za voenje ljubavi. On je stegnu opet, ali ona ga od sebe odgurnu.

488

 Ovde ima stanara! Mogu nas primetiti! Idemo kod mene, kui izgovori ljutito, ali odmah poslije na usnama joj se ukaza smijeak. On je postajao sve nestrpljiviji, elio je da vode ljubav i da se onda..., pouri natrag u kasarnu. Silvijana preuze: Nismo se mogli tamo na ulici dogovarati gde prolazi svet, zato sad pazi ta ti kaem. Moraemo ui sa zadnju stranu kue, kroz batu. Jesi li razumeo? Gdje ti je kua? Nedaleko od eljeznike stanice. Je li to daleko odavde? upita, poto nije bio orijentisan gdje se nalaze, jer ju je pratio bez razmiljanja. Podaleko je, a reci mi, ime te je ono gazda zamarao? ta njega treba interesovati ta se u kasarni deava!? eljela je da joj odgovori prije nego to krenu, jer onda sve do kue nema zastajkivanja i nema prie. Rairila se vijest. Kasarna je uz grad odgovori Osvit osjeajui da su ta njena pitanja, u stvari, samo nastavak na ona pitanja drutva dok se nalazio u kau. Poznaje sve ocire, zato ne pita njih? glumila je ljutnju na gazdu. utao je i shvatao toliki znaaj tog svega ta se deava. Idemo... Opet me prati... Za izvjesno vrijeme stigli su, i kroz batu doli do kunog ulaza i uli u kuu. U tami prooe kroz hodnik i dooe do vrata jedne sobe. Rekla mu je da saeka malo i prvo je ona sama ula u sobu. Nekoliko trenutaka poslije, otvori irom vrata. Imala je na sebi roze spavaicu. Naziralo se njeno tijelo i totalno ga uzbudi. Bacie se jedno drugom u naruje i zajedno se prevalie na krevet. U sobi je samo plamiak svijee treperio i sipao malo svjetlosti. Dovoljno je bilo za takvu priliku... Izgubili su se u ljubavnoj igri. Izmoreni, potpuno nagi, bili su oprueni potrbuke na krevetu jedno uz drugo i on ju je sluao dok mu je nasmijeena slatko priala da eli s njim jo dugo imati vezu. Govorila mu je da e joj biti teko kad odslui Armiju i zauvijek ode iz Poljanice. Obeavao je da e jednog dana doi i iznenaditi je susretom. U sobu ue maak. Gde si ti bio do sad? upita ona maka. Maak poskoi na krevet njoj u krilo. Zna ti dobro kad sme da mi prie. Nauio je da nas gleda kad vodimo ljubav, i kao da razume kad je gotovo... Onda prie i hoe i njega da mazim. udan je taj muki svet. Njega ne poznaje, udno ti je? obrati se ponovo maku koji je nepovjerljivo kiljio u Osvita. Kako se zove? upita Osvit za maka.
489

 On je naa beba. Zovemo ga Tigro. U jednom trenutku u Osvitove misli ue njen mu kao da e svaki as otvoriti kuna vrata, pa poe oima traiti svoju odjeu koju su u ljubavnom zanosu svlaili i bacali dalje od kreveta. Ona je milovala maka a on se ulijegao pod njenim njenim dlanovima. Osvit prebaci noge preko njenih da sie sa kreveta u elji da pokupi svoju odjeu. elio je izbjei eventualnu scenu sa njenim muem, koja mu se odjednom uvrtjela u glavu a da nije znao ni zato. Silvijana izbaci maka iz krila i povue Osvita sebi. Nee ii jo... Na oima maka prevalie se opet po krevetu i otpoee jo jednu ljubavnu igru... Otkucavala su dva sata iza ponoi kad su se na izlaznim vratima kue Osvit i Silvijana ljubili za rastanak i ve dogovarali za novi sastanak. Onda mu je otvorila vrata i gledala kako hitro odlazi kroz dvorite i stupa na ulicu gdje se i osjeti da je na sigurnom. Ovo je Rina nekako bila osjetila. Kad bi me sad vidjela odakle odlazim!... Govorio je Osvit sebi u mislima na ulici kad se bio malo udaljio od kue. Silvijana je ostala na vratima kue sve dok su se uli Osvitovi urni koraci na ulici u tom nonom miru i dok mu se nazirao trag. Onda se sagnu i pokupi svog maka u naruje, pritvori vrata kue, okrenu klju da ih zakljua i poe natrag u sobu da prvo provjeri da li je ostao neki trag na krevetu ili u sobi od mukog boravka. Iza toga, otila je u dnevni boravak i sjela na fotelju. Svojim duhom jo je bila negdje na ulici sa Osvitom i vidjela da se uri u kasarnu i gledala je boju njegove vojnike uniforme. Zamislila se neto o tom problemu Bosne zbog nepostojanja zvanino tog identiteta jer je programom Jugoslavije odbaen kako bi nestao, a onda sebi ree: Sladak je taj Bosanac, pa postade zabrinuta za Osvitovu sudbinu kad odslui i vrati se u svoju Bosnu, kojoj su dolazili crni dani a svjesna da on to ne razumije. Uzdahnu duboko oaloena... Nekoliko dana poslije, Osvit i Redo su sa komandantovim kurirom sjedili na drvenoj klupi ispred kantine i pili pivo. Kurir je ispriao da je sluaj u skladitu opreme bio sramota za komandu, pa se jedino iz tog razloga u komandi uti. Pourio je da ispije svoje pivo i prvi otiao. Odmah nakon njegovog odlaska, Redo Osvitu ree: Za mene je ista logika, to ta je kurir rekao. On je stalno u komandi. Zna... Osvit se unutar sebe borio da preuti. Uspio je da nita ne kae zbog straha. Ranije se ve mnogo pitao u svojim razmiljanjima o moguim posljedicama, ako bi se nekom povjerio i ako bi se njegova informacija nastavila po kasarni iriti izmeu vojnika. Dolo bi i do ocira i do komande! Poto su on i Redo bili iz istog mjesta, obeavao je sam sebi da e to biti prva stvar koju e objasniti drugu
490

kad se budu vratili svojim kuama. Meutim, pravo i potpuno objanjenje se krilo jedino u stvarnom razumijevanju razloga za stvaranje dravne tvorevine pod imenom Jugoslavija, to je sloeno pitanje koje nas vraa na ondanje okolnosti u Evropi i u svijetu, a to Osvit u tom asu nije razumio. Ali u svojim neprekidnim razmiljanjima, osjeao je da se iza sluaja u skladitu opreme kriju krupne stvari kojima dubinu dna nije mogao sagledati. Ipak, imao je dovoljno argumenata da bi svog najodanijeg druga potpuno razuvjerio u njegovo miljenje, ali problem je bio u tome to svoje argumente Osvit nije znao objasniti, poto nije mogao razumjeti okolnosti zbog kojih je nastao savez pod imenom Jugoslavija, pa prema tome nije mogao razumjeti ni meunacionalne odnose niti motivaciju apia da poini to je poinio i komandu u kasarni da preutkuje. Nadmetanje nekih evropskih nacija za nadmo u Europi i da zadre osvojene svjetske teritorije, potpomoglo je Srbiji da iskoristi posljedice kolonijalne vlasti u Bosni koje su se ogledale u nedostatku nacionalne bosanske svijesti, te da zavri s tim identitetom i Bosnom kao dravom. Brzi ekonomski uspon Njemake smetao je tim dravama i izgledalo je da su ak mogli tajno i nagovarati Srbiju da preotme Austro Ugarskoj Bosnu. Pozicije su se na taj nain mijenjale i postale nepovoljne po Njemaku, a kolonizatori su jo uvravali svoje pozicije i omoguavali sebi nastavak guenja njemake izumiteljske industrije. Bosna je morala biti rtva. Sljedaih nekoliko sedmica proticalo je Osvitu u vojnikim avanturama iz kojih se mogao svaki put sve vie uvjeriti o tekom stanju u dravi, a da svoje pravo miljenje o stvarnom problemu nitko u potpunosti ne iskazuje. Trebalo je da otkriva sam. Kojim sredstvima? Kojom metodom? Ili e to vremenom doi samo? Sve to bi pretpostavio, na kraju bi rekao sebi da u stvari, u potpunosti nije samo to...! I tako, nizali su se vojniki dani... Jednog poslijepodneva, otprilike dvadesetak dana do kraja vojnog roka, sjedio je kao i poesto sam u prijavnici i u jednom trenutku svog razmiljanja, svojim duhovnim okom ugleda ogromni crni oblak koji se na nebu sakupio, inilo mu se da je sazdan od emocija naroda i sa neba se ne urei bliio. U Osvitovim mislima prekrivao je njemu teko odredljiv prostor. Istovremeno, nekom unutranjom duhovnom vezom dobijao je sigurnu vijest da e u drutvu biti zlo, od ega se osjetio usplahiren i istrao je iz zgrade na stepenice da bi svojim oima vidio crni oblak i da bi se bolje uvjerio u njegovo postojanje. Sa stepenica pogleda u nebo drhtei i traei crni oblak. Nebo je, kao i obino, izgledalo nepromjenljivo, plavo, obeavajui Osvitu sigurnost, a sve ispod bilo je obasjano suncem. Postajem li ja ovo lud!? Upitao se, i samo je drhtao zbog uvjeravanja iznutra da crni oblak, ipak, negdje postoji. Od njega je osjetio neobian i dosta dubok strah
491

od kojeg nije imalo utoita, jer je slutio da e se sve ostvariti to je duhovnom vezom doznao! Osvit je bio siguran da mu se saoptavaju realne informacije, ali se vrati nazad u prijavnicu, pitajui se zato se taj ogromni crni oblak oima ne vidi, a svojim duhom ga gleda. Imao je uvjerljiv unutranji osjaaj da postoji i da je blizu! Zato ga oima nije mogao ugledati, a htio je da pozove i druge da gledaju?! Osjeaj je bio prejak i govorio je da je ipak to sve realnost! Pokuavao je da ne panii i sve inio da se smiri, ak bi se stidio ako bi ga neko vidio, jer se samom sebi inio da nije normalan. Nije to odmah uspio i opet je istrao napolje, ovog puta malo dalje, ak pred zgradu na plonik, provjerivi da se crni oblak nije moda pomjerio i da se mora negdje vidjeti, pa da to potri pokazati i drugima. Napolju, naravno, nije bilo promjena. Onda je snanije posumnjao u sebe i vratio se opet u prijavnicu, i tek kad je zatvorio za sobom vrata, neto mu obznani da se crni oblak jo od sino nastanjivao u njemu i da je ono to je osjetio sve zaista realnost koja se sprema, da je u svom procesu, da se materijalizuje. Od tog momenta, vrijeme u Osvitu je izgubilo svoj dotadanji sjaj i njegovi pogledi na ivot mijenjali su se, iz temelja. Rijei da izie u krug kasarne da bi nekog sreo i oslobodio se te obuzetosti, mada je bio isuvie uvjeren da je to realnost. Zbunjen, sa nebrojeno mnogo pitanja, poeo se dizati sa stolice, kad netko opet pokuca na vrata. Tu sam. Odmah... javio se i pouri prema vratima da ih otvori. Otvarajui vrata, ugleda deurnog ocira. Idi nam u kafe kuhinju po dvije kave. Kurir mi je u gradu. Otiao po novine. U redu. Odmah u, drue kapetane! odgovori i misao na mnogobrojne lanke u novinama o problemima u dravi postadoe povezani sa onim o emu je ve bio zaokupljen. Deurni ocir okrenu lea i u samo nekoliko koraka izgubi se iza vrata svoje kancelarije, a Osvit sebi neto progovori nesvjestan ta se to njemu deava i uputi se u kafe kuhinju. Iza toga, nekoliko dana kasnije, u Osvitovom drutvu je bilo nekoliko starih drugova. Vratili su se iz Male kafanice, a onda, odmah kad su uli na kapiju u krugu kasarne posjedali na ulazne stepenice zgrade koju su svi nazivali Duga zgrada. Bili su ispod prozora kabineta potpukovnika Jovanova. Poto je bila nedjelja i jo predveernji sati, znali su da potpukovnika nema, pa su u svom mladalakom zabavljanju postajali sve buniji. Samo ih je parking dijelio od kapije i preko njega su gotovo neprekidno prolazili vojnici u kupovinu pitajui Osvita za dozvolu da prou a u povratku su mu se zahvaljivali.
492

U jednom trenutku otvori se pria o bjeanju vojnika preko ice i Redo pomenu Salku. Salko im je vaio kao simbol za bjeanje preko ice, zbog redovnog odlaska na sastanak curi. Osvit se neto dosjeti i pomenu svoj strah od porunika apia i kapetana Krivia kad su mu na kapiji proli Salko, Ante i kapetan Heri, to izazva uenje kod nekih u grupi, jer je Heri bio takoer ocir. Stepenicama prie vojnik iz muzikog studija. Netko mu je bio rekao za Osvita gdje se tog trenutka nalazi. Ima telefonski poziv. Pouri se ree Osvitu. Kreem odmah Osvit e, i podignu se da napusti grupu. Morali su mu napraviti prolaz da sie niz stepenice. Na putu do muzikog studija vojnik je Osvitu rekao da ga poziva sestra. Stigoe do stepenica koje su vodile u zgradu i Osvit zastade. Sigurno neto nije dobro! ree i pogleda u vojnika, te nastavi uz stepenice. U mislima je imao situaciju u kraju, haos, patnju zbog ekonomske afere koja mu je sve vie ukazivala na neka politika previranja, a kojima nije mogao dokuiti pravac niti cilj. Osjetno je bio poblijedio pitajui se otkud imaju broj telefona? ta je to to ih je prisililo da ga nau? ta e sad uti kad se javi?! Ulazio je prvi put u muziki studio. Pogled mu se zaustavi na muzikim istrumentima i posebno na mnogobrojnim dugmadima. Jedan mali dio tog materijala je izdaleka vidio na podijumu bine kad je bila zakletva i kad se odravao veliki skup. Uini mu se da nije davno bilo. Tamo je telefon ree vojnik iz muzikog studija i pokaza prstom da se nalazi pored jednog velikog ureaja. Tamo pored je bila i stolica koja se Osvitu, im krenu, ukaza iza stola na kojem je stojao ureaj. Mirno sjede i podignu slualicu, te prisloni na uho. Halo. Osvit je... svojim duhom se ve bio naao kod kue. Halo, ljubavi. Rina je osjetila je da ga je iznenadila znajui da je oekivao glas svoje sestre. Rina...! Otkud to, da se sjeti da me zove? Ovaj vojnik mi je rekao da me poziva moja sestra? Psssst... moda je pored tebe i uje te. Nije. Iziao je negdje, ali moda e ui? Moda taj vojnik ne bi htio ii da te potrai da sam mu rekla da sam ti cura iz Tilpsa!? Iz kojeg razlog ne bi moda htio? Razumjee. Objasniu ti kasnije, kad doem...

493

 Zabrinuo sam se bio za svoje kod kue. Zna za situaciju u Krajini! Otkud ti ovaj broj? Nekoliko trenutaka poslije shvati da ona ree da dolazi... Gdje, kad doe ?! upita je. U Tilpsu sam. Zbog krupnih stvari te zovem! Dolazim u Poljanicu na dan tvog skidanja. Znam ta tamo radi i za te tvoje veze...! Izgubila je glas i zaplakala. Poe osjeati grinju savjesti i namjesti se ugodnije na stolicu za jedan dui razgovor... Poslije izvjesnog vremena izlazio je iz muzikog studija a da sve nije mogao razumjeti, niti je stvarima raspoznavao dno, niti mogao sagledati domet. On se sad osjeti kao da je kupljen da bude njen mu. Ona je, u stvari, otila daleko u izjavama da se udaje i daleko u ratu sa majkom. Zbog toga na stepenicama zastade, pogleda u dravnu zastavu na jarbolu i upita se kud da krene? Je li se drutvo tamo sa stepenica rasulo? Dobijao je sve snanije nekakav dojam da je, otkad je Rina otila, cijelo vrijeme bio praen od dvije suprotsavljene strane!? Ko sainjava jednu a ko drugu stranu? upita se. U mislima imaginacija kroz koju je proivljavao osjeaj boravaka u kabinetu bezbjednosti. Zadubio se u neto. Suprotstavljene su strane, ali istovremeno kao da su i zdruene i kao da u neem surauju. Govorio je sebi i osjeao da iz dna toga izranja skrivena mrnja. Nesvjestan da je to neto u ta je uplovio, kolektivna svijest jugoslovenskog naroda. Duh, kao da mu je vibrirao u tim kolektivnim emocijama od kojih mu se obznanjivalo neto! Postao je zatvoren u psihologiju mase. Bistrilo se, pa zatim mutilo i opet neke iskrice svjetlosti od kojih se nedovoljno bistrilo. Ipak, naini korak, rijei da ide na kapiju. Nai u Redu, dri smjenu.

Glava IX

Kod apievog oca, u dvoritu kue, bilo je nekoliko osoba od blinje familije. Upravo su ispraali porunika i kapetana Krivia koji su polazili na put da posjete Ratka Jovanovia. Obuzet nacionalnim emocijama, porunik je govorio sve najpohvalnije za tog srpskog mladia koji je za kratko vrijeme u kasarni svima pokazao svoju nacionalnu zrelost i odlunu spremnost za borbu. Srpski cilj u
494

okolnostima u Jugoslaviji doao u neizvjesnost a taj drni mladi je to razumio i bio je samo time obuzet. Vjerovao je, kao i porunik, da se samo borbom moe konano i uspostaviti ono na emu su srpske generacije do tad istrajale. Vjerovali su takoer, da oni koji su na poetku stoljea imali interesa da stvore dravnu zajednicu u kojoj e Srbi biti nacija koja komanduje, da ga imaju jo uvijek... Trebalo je samo biti odluan, hrabar i hvatiti se oruja... Za apia bio je doao trenutak i moralo se biti uz one koji su bili odluni otpoeti prvi... apiev otac je bio obuen u nacionalnoj srpskoj nonji i ponosan na sina, uvijao je duge brke i navlaio ajkau, pokazujui divljenje. Prie kapetanu Kriviu, stavi mu svoju seljaku ruku na rame i ree: Ponosim se vama dvojicom. to vam je uspelo da uinite u Poljanici je za svako divljenje a prekomanda u Sloveniju nije kazna, ve znak priznanja, podsticaj i nagrada. Stegnue desnice i poljubie se. U kome ima srpskog duha, sad nema ivaca da miruje! kapetan e. Jasno je. Eh, da sam bar malo mlai... Porunik api je bio ve sjeo u auto za volan, okrenuo klju i motor je zabrujao. Krivi ostavi starca i pouri u auto. Desetak minuta je prolo i oni su ve izlazili iz mjesta. Koliko je pogled dosezao ukazivao se ravan put, pa voza pritisnu na gas. Slovenske i Hrvatske misli ve obuzimaju vidljivo pamet Muslimana u Bosni. To se osea kao kad hladan vetar piri. Zna li ti njih?! Magnet tueg bogatstva na narod koji za sebe ne zna, i koji nema svoj nacionalni identitet, privlai snano i lepi brzo. A jasno ti je ta znai to to ti govorim. Mi moramo biti bri, jer ionako zbog toga to su nai protivnici bogatiji, srce Muslimana e se otvoriti prema njima. Zna! Za nas Srbe ovo je slino kao period koji je prethodio 1914 - oj! Upravo tako. Ali, ne znam zato uvek, na dnu samog sebe, dok o tome due razmiljam, nalazim pesimizam. Hoe li mi to rei da osea srpski neuspeh?! grozno se najei api. Naalost, da. Objasniu ti samo jednom reenicom sve. Mi smo se onda pridruili osvajaima sveta, dakle najveim pokvarenjacima, i uz pomo njih, doli do ovog to danas imamo, i u dvojbi sam koliko je to bilo poteno i pored toga to je Bosnu drala Austro Ugarska? prebaci pogled sa apia na pravac puta nakon to to nesigurno izree poznavajui druga kad postane ljut, a jo mu je volan bio u rukama.

495

 Ali ta bosanska stvar!? Tamo je bilo zahvaljujui Turcima nestalo bosanstva, nije bilo bosanske svesti ili je totalno bila slaba, i onda...Svet je na jagmu i to nema poteno ili nepoteno. Mi smo Bosnu ugrabili sebi, a ne Francuzima ili Englezima. Ili ta znam kome. Razmiljali su kratko, pa preuze: A kad u jedan narod toga glavnoga nema, sopstvenog identiteta, onda je to duhovna nacionalna praznina mnogo znaajna i u tom sluaju narod nesvesno crpi nacionalne elemente od drugih identiteta! Je li tako? Jeste odgovori kapetan. Moe li onda, da tu bude ita nepoteno ?! Da smo ih ostavili Austro Ugarskoj! Sad da ih prepustimo istima! Hrvatima! Ili moda, odama, islamu, arabizmu i turcizmu! Arabizmu! Ode su svesne da bi bosanstvo sa nacionalne strane bilo slino srpstvu i hrvatstvu, pa bi ih u ime vere od toga odvraali, kao to su inili za perida Turaka i pomagali Turcima. Uoe u jedno malo naselje i zbog toga prekinue diskusiju, ali ostadoe u mislima da e je nastaviti odmah dok iziu iz naselja. Ej, Srboljube opet api progovori, tapnu druga koji je, izgledalo je, bio zanesen pogledom kroz prozor u pejza. Smijeak ocrtan na kapetanovom licu nije znaio da nije bio zaokupljen slinim mislima. Porunik preuze: Ne mogu dokuiti smisao toga to se u islamu samo na arapskom obavlja molitva, ukoliko nije zaista krajnji cilj da se na taj nain izbriu nacionalni identiteti i instalira jedan tui identitet, arapski. Seam se i sluaja sa Bosnom za period Turaka i period islamizacije. Reklo bi se, u ime Boga, potpuno brisanje domae kulture. Krivi se duboko osmijehnu i, reklo bi se, dosta slatko. Imao je odgovor na jeziku. Smisao molitve u svom osnovnom principu je metod da doe do susretanja, otkrivanja, spoznavanja Istine. Boga. Je l tako? A na tom nivou otkriva se i uoava, znaju to i drugi, a ne samo Arapi, da nema ni u em zasebnosti. Nema Istok Zapad ni Sjever Jug. Iz jedinosti emanira kosmos u kom se nalazimo, a u onom ispoljenom nasuprot Istini, svak vidi sebe zasebno, odvojeno. U tome je zamka. Mislim i nuda greenja zbog nedostatka svesnosti. Odgovor je u dubini toga. Uspostavom islama nestajalo bi identiteta. Tano je to. Nestalo bi onog to moemo nazvati nacionalni ego, jer jedan identitet u odnosu na drugi je u stvari ego, i neminovno je esto sukobljavanje, slino kao to se deava sukobljavanje izmeu dva oveka. To je moje objanjenje, koje nikad ne bih izneo javno, jer bi se to mnogima verovatno i sviklo u lozofskoj praksi islama. Ali, rekao sam
496

to izmeu nas. Bog je Znanje, ista svest, pa sve to se ini u tom pravcu da se Njemu priblii, u stvari nije nita drugo nego sticanje znanja ili postepeno osveenje. Tako ue i obajnjavaju uitelji duha. Zato, islam umanjuje identitete, ali uvlai arapsko, pa upravo zato niko se ne bi trebao uditi da su pravoslavci Bosne na poetku veka odluili promeniti nacionalno ime, i pod imenom Srbin, uspeli su da sauvaju u Bosni i pravoslavnu veru i svoju kulturu. Upravo je to bilo ono to je najvie i navelo Srbiju da stvori ovu formulu suivota o kojoj na skupu govori Jovanov a razumeli smo zbog ega je Englezima i Francuzima bila potrebna Srbija u ondanjim njihovih previranjima sa Nemakom kako bi zadrali svoje pozicije na planeti. Istrajat e Srbi i sad. Moramo. Mogao si ti malo tu svoju nogu povui sa gasa... Ne plai se, bree... Ne plaim se, ali ove njive i panjaci nekako mi mnogo brzo promiu. Ha-ha-ha, nasmija se porunik. Tog istog poslijepodneva za Osvita Pravnia se u kasarni primicala posljednja no. Pripremao se za njega jedan neobian ispraaj koji je bio smiljen u kabinetu bezbjednosti. Cijelo to poslijepodne uz njega su bili naizmjenino neki vojnici srpske nacionalnosti. Traili su, i on im je priao kako razmilja o svojoj bliskoj budunosti, nakon odsluenja. Na tom spratu zgrade uz jedan prozor su stojali Marijan i Erik. Pratili su sve ta se deava i upravo su se dogovarali ta e Erik, kad ode vidjeti Rinu,prenijeti joj za taj dan. Za nju je sve bilo vano. Izgledi tih vojnika, njihova imena, to vie dodatnih informacija a Eriku i Marijanu je bilo jasno zato. Ona se ve trei dan nalazila u Poljanici i posredstvom te dvojice pratila Osvita u kasarni i hvatala njegove veze u gradu, a da Osvit nije znao da se ona tu nalazi. atorsko krilo je bilo raireno na sred spavaonice i sva Osvitova oprema istrpana iz njegovog ormaria bila je na njemu. Javie se dva dobrovoljca iz jedinice da provjere ta e Osvitu sutra ujutro na razduenju nedostajati, te da mu se odmah to pribavi. Jedan uze spisak i poee sa poslom. U tom trenutku u spavaonicu ue jedan od Osvitovih drugova i samo ree: Moemo prei tamo, u drugu spavaonicu. Sve je ve spremno. Netko upita: to ne otkriva? ta je to spremno? Doite u spavaonicu i videete. Pripremili smo iznenaenje izgovori, i okrenu na vrata.

497

 Idemo da vidimo povikae i pogurae Osvita kojem jo nije bilo jasno da je to organizovano veselje za njega. Ugledavi grupu koja je u hodniku opkolila Osvita, Marijan i Erik napustie prozor uz koji su stajali i udaljie se razgovarajui o razlogu zbog kojeg se ti vojnici ne odvajaju od Osvita. Vrata druge spavaonice irom otvorie i poput djece nagrnue. Na desnu stranu od vrata, iza nekoliko kreveta, Osvitov pogled zastade na unesenom stolu i na onom svemu to je bilo ve postavljeno na njemu. Podie obrve. Nekoliko stvari mu je bilo u mislima. Bilo je tu postavljeno petnaestak stolica. Prepoznavao je da su iz kuhinje. Na stolu mnogo aa i nekoliko punih neotvorenih aa raznovrsnog pia. Naresci iz skladita rezervne hrane. Meso prireeno u kuhinji, tek uneseno, jo se puilo. Bilo je i slatkia kupljenih u Maloj kafanici. Osvitu neto ree: To su ti tvoji drugovi pripremili za oprotaj, jer ih sutra naputa. Obuzee ga snane emocije, a ljubav prema drugovima i Armiji povea se u njemu mnogostruko. Onda, svi umuknue, poglede uperie prema Osvitu itajui njegova osjeanja. Nije jo bio siguran da je to u njegovu ast, niti se rije pomaljala na njegovim ustima. U njegovim oima samo su mogli osjetiti veliku ljubav kojom je zaista bio ispunjen. Emocije prema drugovima su se iz njega prelivale. Netko od prisutnih progovori: Osvite, sutra se opratamo. Da. Znam. Ovo smo organizovali da te iznenadimo, da nas se ponekad seti. Tamo na vratima Marijan i Erik su sve promatrali i samo se poglede. Da li sam to zasluio? upita i prisjeti se da nisu nikog tako ispratili. Jesi. Zasluio si, naravno povika ih nekoliko u glas. Pristizali su novi. U spavaonici opet postade nepodnoljivo buno. Netko ree da se jo ne otvaraju ae i da se malo saeka, poto se oekivao kurir iz komande. Osvit ne zna zato ga dre u centru. A oni Srbi oko njega sad misle kad Osvita pridobiju da su pridobili sve mjetane u Osvitovom selu ree Erik. Osim Boga, ko bi to mogao Osvitu objasniti?! Moja sestra se nada. Svia joj se i ima strpljenja. Ko ne zna za sebe, mora na neiju stranu. Garantujem da on i ne zna da su to oko njega uglavnom sve Srbi. Ne zna on misliti na to. Parola bratstvo jedinstvo... izgovori, pa se zasmijae. To su vrata na koja i Rina ulazi u njegovu duu.
498

 Dobro je, barem nema barijeru da voli. Za nju to ne znai da nije inteligentan. A po meni, upravo zbog toga, ni jedan Musliman ne moe ni biti pametan. Netko upita Osvita hoe li mu biti ao ostaviti curu u gradu i ta su rijeili? Pitanja su se nizala. Zna li da je ostavlja? Kako si je mogao toliko dugo lagati? Bili su svoju priu prekinuli i duhom se nalazili tamo uz Osvita, sluali. Rina i Erik su se bili dogovorili da veeras ona doe na glavnu kapiju i da se tu ispriaju. Poto Osvit na ta pitanja nije odgovarao, Erik baci pogled na Marijana i ree: Ide. Moda je ve stigla. Promatrau do kraja. Nai e me meu njima. U redu. ao. Uz stranu zida bile su postavljene tri stolice. Pokazae Osvitu na stolicu u sredini da je odreena za njega. Na lijevu stranu e mu biti kurir potpukovnika Jovanova a na desnu kurir iz Komande. U meuvremenu pristizali su novi vojnici i bilo je oigledno da za sve ne moe imati mjesta da sjednu. Raunalo se i na krevete sa obje strane stola. Dobar broj e morati ostati na nogama ili e posjedati na pod. U spavaonicu se pomoli kuhar Huso. Na licu je imao osmijeh i u rukama je nosio dvije ispeene kokoi. Njegovim pristupom grupi pojaala se u spavaonici buka. Napravie mu put do stola da postavi kokoi koje je sa sobom donio. A zar jo nema Osvita? upita, zauen to ga ne vidi. Ima me... Tu sam Osvit e i isprui kuharu Husi ruku da se rukuju. Dok su stezali desnice, Osvit preuze: Upravo sam se pitao gdje su moji drugovi iz Krajine? Vie tvoji drugovi iz Krajine misle na tebe nego ti na njih naali se kuhar Huso. Vidim... Vidim... Svaka ast! Doi e tvoji Krajinici. Zauzeti su jo obavezama. Mi smo najbolja armija na svetu netko e svojim beogradskim akcentom. Tako je potvrdi Osvit, a Marijan mrsko u njega pogleda i opet pomisli na tu bosansku naivnost zbog nemanja nacionalnog identiteta i znanja o sebi. Otprilike etvrt sata kasnije, komandantov kurir, imajui upute u glavi, podignu se sa stolice i podie svoju au napunjenu piem. Za kurirom komadanta su se podizali svi. Osvit je na trenutak bio pomislio da e se sad unutar grupe nazdraviti i malo otpiti, te da e kurir neto govoriti. Sve mu je djelovalo tako. I po gledanju svih prisutnih u kurira upuivalo je na neto ve unapred isplanirano, to nije nevano. Meutim, komandantov kurir kasarne povede pjesmu zakletve Jugoslaviji, koju za njim uglas odmah preuze cijela grupa. Emocije domovinske
499

ljubavi i meunacionalnog zajednitva osvajale su Osvita i ulazile u njega dublje nego za vrijeme skupa. Postao je sav ispunjen nekom snanom ljubavlju koju je sam sebi imenovao kao Jugoslavija i kao da je to osjeao u svima. Visilo je to i u zraku, i lebdjelo iznad njihovih glava. Velika veina vojnika bila je srpske nacionalnosti i svjesno dominirala u kreiranju ambijenta. Osvitov duh, taloio je nove naslage vjerovanja u neraskidivo zajednitvo i ljubav prema zajednikoj dravi, Jugoslaviji. Onda su nazdravili u ime zajednike Armije i otpili iz svojih aa, a kratko vrijeme nakon toga, veina prisutnih vojnika posjeda. Komandantov kurir je stojao. Njegove oi su bile na svima, ali su se na Osvitu zaustavljale i kao da se dvoumio ta dalje? Izmeu jednog broja vojnika u grupi vodio se polutiho razgovor na koji ostali nisu obraali panju. Neko od Osvitovih drugova, od onih koji ga dobro znaju, mogao bi nam neto rei za ovu priliku opratanja sa njim obrati se kurir iz komande svima. Jedni povikae Redo... Neki drugi Vlahov... Neko je povikao Marijan... Nitko se nije javljao samo zbog nenaviknutosti da govori ili nekih svojih drugih razloga. Onda netko ree da su trebali pozvati kapetana Ristia, poto je on ocir i zna dobro priati, a dobro poznaje svakog svog vojnika u jedinici, pa naravno, i Osvita. Onda je netko predloio Dragana, prvog kapijaa, pa su gotovo svi redom nastavili predlagati nekoga. Osvit se u sebi smanjivao da ostane skroman prieljkujui ak da se nitko ne javi. Ima li ko? Niste valjda svi kao kukavice? Jasno mi je da ga volite i da imate svi o njemu lepo miljenje bio je uporan kurir. Podizao se kuhar Huso. Hajde, Strah i Trepet. Ti zna dobro govoriti. Ti u kuhinji uspostavlja red ree netko. I u spavaonici... dobaci jedan drugi. U redu. Sad emo svi utati i sluati zadovoljan je bio kurir da se netko javio. Neki vojnici su kuhara Husu zasmijali, pa se on smijao i nije mogao odmah poeti govoriti. Ne znam ni ja govoriti. Ali, mislim da je Osvit ipak svojom nekom posebnou zasluio ovakav oprotaj sa nama. Ako ni po emu, onda, barem, po tome to ga sigurno poznaje svaki vojnik i ocir u kasarni, to ga poznaju u gradu civili. I cure u gradu pitaju za njega. Je li istina? upita grupu. Nekoliko vojnika ustade i potvrdi. Jedni su se i udili. Nisu do tad za to znali. Bilo je teko povjerovati, pa su pitali one koji su se bili podigli i potvrdili. Kurir komandanta utia buku. Huso nastavi: Dobio je najvie pote u kasarni.
500

Osvit kao da se trznu. Upita se: Otkud on to zna? I da je vidio moju potu otkud zna da nema netko drugi od vojnika u kasarni, ko je moda dobio vie pote od mene? Marijan sebi ree da je Huso srpski i da se nije bio prevario kad se sa njim posvaao onog dana na stepenicama. Bio je uvjeren da su Husu vojnici Srbi za taj govor pripremili. To je smiljeno... ponovio je on sebi znajui da e imati Eriku ta ispriati. Dok je radio na kapiji, ima li neko da se na njega poalio? Svi su mogli do Male kafanice i sve na njegov rizik. Od kad je doao u prijavnicu za komandira svi kapijai su se sa njim samo hvalili. Vlahov ustade. Otkud ti sve to zna? Ja sam sa njim bio svaki dan. Nemoj nam ga vie hvaliti. Daj da se pone piti i jesti. Ohladi nam se meso podignu se odmah i Redo za Vlahovom. Njih dvojica su htjeli nasmijati sve. Zasmijala se cijela grupa. I komandantov kurir se smijao. Onda se podignu. Red bi bio i da nam Osvit neto kae za oprotaj. Hajde, Osvite, ustaj i pouri, govori. Ohladi nam se meso opet Redo zasmija grupu. Hajde... Hajde... povikae svi toliko glasno i slono da Osvit nije imao vie izbora. Nakon toga svega to je uo, Osvit se nekako spontano osjeti zatvorenim u nejasnu zagonetku. Vidio je pred sobom zamku. Nije bio ni svjestan zato. Osjeaj je dolazio iz nutra. Protrlja obrve. Pitao se kome je to sve trebalo, i zato. Stidno se podizao. Bio je dodatno zbunjen i jo nije imao jasnu ideju ta govoriti. Jedan njegov pogled uhvati Tonija. Tek pridoli Toni takoer uhvati da ga je Osvit pogledao i pouri se da podigne ruku da bi pozdravio i da bi iskazao uvaavanje. To je bio Osvitu jasan znak da se po kasarni proirila vijest. Razlog vie za razmiljanje. Otpoe: Ne znam rije sa kojom bih vam iskazao svoje osjeanje. Sjeam se prije nego sam krenuo u vojsku, jedna mlada Ciganka mi je gatala u dlan i rekla da u zavoljeti Armiju i domovinu tek kad budem naputao kasarnu. Interesantno. Evo sad se uvjeravam u istinitost njenog gatanja. Vjerujte da nisam nikad ni u jednom momentu, ni pomislio da u biti toliko slatko ispraen. Nisam siguran da sam mogao zasluiti ovoliku panju prema sebi. Ne znam vie ta jo da kaem. Nemam smisla za ovakve govore. Ogromnu ljubav i ast osjeam, koju znam izrei u dvije rijei. Hvala, neogranieno.

501

Pogledao je po svima i onda, odmah sjeo, jer skoncentrisana panja grupe na njega, bila mu je nepodnoljiv pritisak. Iza toga, tri vojnika srpske nacionalnosti izioe u hodnik da bi se na kratko ispriali osamljeni. Sretoe deurnog ocira i zastadoe pred njim. Jedan od njih odmah ree: Ovaj metod na Osvita dosta ekasno deluje. Potopili smo mu duu u reku koja se zove Jugoslavija, kao kad potopi suner u neku boju i postane pun te boje. Osvitu i svest tom bojom svetli. Kod muslimana je lako podjariti ljubav prema Jugoslaviji, zato ne smemo dozvoliti stvaranje bosanskog identiteta. Vidio si na Osvitu. ist dokaz. Deurni ocir nije, kao ni vojnici, oekivao taj susret, pa se kratko zamislio: Dok ih budu Srbi obuzimali Jugoslavijom bie neto i od Velike Srbije, a nee niti znati, niti e oseati potrebu razmiljati o svom identitetu. U pravu su ociri nasmija se i dodade: Vidi se to kod svih naroda koji su trpili tuu vlast u svojoj kui. Vele, osea se jo uvek i u Srbiji trag... ocir preuze: Srbija je, istei se od turskog uticaja, istovremeno razmiljala o Bosni. Splet takvih okolnosti u Evropi je bio da smo to znali iskoristiti. Bio je to za nas ogromni posao, ali bili smo motivisani. Naravno. I danas nemaju svog identiteta, ni svesti o sebi dodade trei. Naravno. Ne mogu ni imati nacionalne svesti bez nacionalnog identiteta, a nacionalnog identiteta nema bez nacionalnog imena. Sve dok ne bi znali brisati strane elemente i istovremeno stvorenu prazninu popunjavati vlastitim nacionalnim, ne moe biti nita. Islam je religija koja u njima pojaava ljubav prema kolonizatoru i arapskom, onome, ko ih je obuzeo time. A samo nacionalni identitet pojaava, denie i uzdie nacionalnu svest i uope, uzdie znanje zbog straha za opstanak nacije. Tako je, kapetane! Vojnici radosno izgovorie u jedan glas. Sad, kakvog su znanja, ode bi kod njih imale najvei ugled i posredstvom vere, seanje na Tursku bi se u Bosni pojaalo i ljubav prema arapskom. Onda, nasmijao se, pa dodade - zakljueno! Ako bi im se dozvolilo. Razume se. U Bosni nije islam doao zato to su neki ljudi bili svesni njegove nauke, pa otud se i ne tumai u interesu Bosne, ve u interesu kolonizatora kako su ih i nauili. Razumete li ta hou rei? Turci su ga instalirali, po svojim interesima tumaili i na taj nain da su jaali osvajaku vlast i turski identitet.

502

Onda su se nekoliko trenutaka divili srpskim uspjesima, pa se vojnici napokon opet pridruie ostalima, a deurni ocir napusti zgradu da bi se vratio u kancelariju deurnih ocira. api i Krivi su se ve dugo vozili i poeli su osjeati umor. Posebno api. Ipak, volan nije preputao drugu. Bilo se dobro unoilo. Vozili su se planinskim putem na nadmorskoj visini od nekoliko stotina metara. Osjealo se to dok su udisali planinski zrak. Ovde, ni mrak nije isti. Crnji je progovori porunik poslije izvjesnog vremena. Izgleda stranije dodade. ini ti se zbog okoline, ole. Znam. Mogli smo se sad kratko ustaviti i u miru, na ovom zraku ispuiti po jednu... Moemo. Malo e se i ti odmoriti od vonje. api odmah uspori. Polako je silazio sa puta. Ustavie se nedaleko od jednog debelog stabla koje im je izgledalo vie kao sjena zbog mraka. Ostavi farove. Ne gasi motor upozori kapetan. Izioe iz auta sluajui brujanje motora. Onda, udaljie se do debelog stabla i pod njegovim granjem zapalie. api izvue pitolj iz pantalona i ubaci metak u cijev. Krivi je razumeo zato je to uinio, pa ga nije nita ni upitao. Ali, porunik ree: Ko zna kakva zver moe odnekud pokazati zube i da ne bude vremena... Krivi se samo dobro nasmijao. Farovi auta su svojom svjetlou ibali daleko i sve paralelno sa putem drei ga osvjetjenog. Proveli su cijeli put u diskusiji. Na to ih je ponekad tjerao zrak koji su udisali i srpska svijest, poto je raspad Jugoslavije znaio kraj vonje putem koji je vodio do Velike Srbije. Negdje u dubini sebe, za njih je to znaio kraj i njih samih, jer to je bila njihova velika profesionalna motivacija. Opcija stara otprilike jedno stoljee, topila se?! Ima li jo neto da se moe uiniti za spas te opcije, a da rata ne bude? Izvor pitanja u emu su se to Srbi prevarili, nije presuivao i bilo im je udno, bio je utisak da je sve nekako dolo iznenada, a uvijek su mislili i radili na tome da ih nita ne iznenadi. api ree: to jae poelim Veliku Srbiju, raunica mi odmah iza toga pokae da emo morati bez aljenja ubijati.

503

Onda se osmijehnu, kao da bi neprijateljima iz vana pokazao da su Srbi svjesni i spremni. Misle da emo im lako pustiti Bosnu. Bie za nju krvavog otimanja. Nemcima je uvek jednako krivo da su ih Francuzi na poetku veka nadmudrili i klin koji su im tad zabili, jo oseaju u dupetu. Duboko uvue dim cigarete u plua. Govorio je sebi da nee biti lako. ta ti, Srboljube, veli na to? Rusi, Francuzi ili mi sami, sebi? Na to? Da se opcija na Balkanu, ova njihova koliko i naa, istopi! Mislio sam se na kojoj smo nadmorskoj visini. Tebi je to bitno! eksplodira porunik kao pogoen. Odmori malo mozak, bree! Dok ne ugledam pobedu, ne mogu. Ako budemo besni, nee je nikad ni videti. udim se tim Francuzima da im sve ide od ruke. Uspeli su od naroda koje su potinili uiniti da ih vole. A kako su, ako nisu upivi u te narode francusku kulturu. I jo, kolika je bila razlika izmeu Francuza i tih naroda? Ogromna! Upili su u sve te narode svoj jezik. Mi naroito ne uspevamo, izgleda... Ne budi pesimist! Stvarno, u tim narodima su francuskim jezikom ubili snagu za samostalnou. U spavaonici je bilo buno od pijanih, ali nitko nije pozivao deurnog ocira da rastjera grupu. Nakon nekog izvjesnog vremena, Osvitu je bilo dosadilo sluati bezvezne prie, a u svojim mislima sve ae je odlazio u civilstvo. Na momente, pomislio bi na Rinu. Upitao bi se da li je sreno stigla? U onom zadnjem telefonskom razgovoru bilo je mnogo rano i nije znao precizno rei dan izlaska iz kasarne. Ne govorei nikome nita, odluivao se da ide pravo u spavaonicu na spavanje. U tom trenutku kurir potpukovnika Jovanova mu se obrati: Jutros si bio u kancelariji kod mog komandanta. Kurir iz komande odmah se obazre. Zato te zvao? Da se oprostimo. Vidio me iz kancelarije sa svog prozora dok sam bio na kapiji i svome nasljedniku objanjavao ta mu je posao. ta ti je rekao? upita, a imao je smijeak na licu. Da se javim kad stignem i da ne zaboravim drutvo u kasarni. Vojnici iz Hrvatske i Slovenije dok odu zaboravljaju, rekao je.
504

 Jedan iz tvog mesta je otiao i nije ni on ispotovao obeanje. Nije se javio. ta je njega omelo? Otkud bih ja to mogao znati? Potpukovniku je to ostalo zagonetno. Osvit je slijegao ramenima, pa napustie tu priu. Erik ustra uz stepenice na drugi sprat i ue u spavaonicu da pronae Marijana. Odmah napustie grupu, te zastadoe na hodniku uz jedan prozor. Sa kapije je otila sama ree Erik. U mislima je imao meditacije koje e Rina raditi o njenom sutranjem susretu. ta su poslije inili sa Osvitom? Jasno ti je... Uzdiu ga... Titraju mu jaja... Kad bismo mogli da mu posudimo nau svijest, onda bi jasno vidio. Slaem se. Pameu se i uje i vidi. Oi i ui bez pameti nemaju efekta. Ugledae Osvita na hodniku. Odlazio je u spavaonicu u kojoj je bio njegov krevet. Osvite! pozvae ga prije nego je uao na vrata i on se okrenu. Mahnue rukom da im prie. udno mi je da nisi pijan ree Erik prilazei. Svoju zadnju no da budalaem kao pojedinci tamo. Znaju oni ta rade. Kako to misli? Zna li da je Rina stigla? ree da ga obavijesti i da promijeni temu. Ne znam. Kad je stigla? Predvee. Dobro je radovao se. Ociri api i Krivi su po uputama znali da su se pribliili mjestu. Nisu vie diskutovali o politici, ve su pazili da ne prou put koji se odvaja od magistralnog, a koji vodi u selo. Problem je to nema znaka, ali pazi, nalazi se tu autobusna stanica i ima znak. Rekao je da se odmah poslije odvaja jedan makadamski put koji treba da uzmemo. Penje se navie i ne prekida sve dok ne dovode u selo rekao je porunik. Ipak, raunali su da nee imati problema. Mirno je vozio i dosta usporio brzinu jer je no oteavala. Samo nekoliko minuta poslije, api ugleda autobusnu stanicu i navi volan desno, te polako zaustavi auto. Imao je jedan put iza stanice. Bio je upravo makadamski i penjao se, to njih dvojicu ohrabri. To je gde se odvajamo izgovori api i dohvati iz auta cigare.
505

 Zapaliemo vani i pogledati da se bolje uverimo... dodade poastivi prijatelja cigaretom. Krivi uze ponuenu cigaretu, pa ree: Ne gasi motor. Ni farove... Izaoe iz auta. apiev pogled je bio podignut i zadrao ga je na vrhovima planine koja mu se istovremeno inila daleko i blizu. Sve u svemu, bilo mu je sve neobino. Tamo je selo. Mislim, iza planine pokaza on. Onda vratie pogled na makadamski put. Cigarete su imali u ustima, a ruke u depovima. U tom gustom planinskom mraku makadamski put im je djelovao kao da se poslije neke udaljenosti zavlai u ogromni tunel. Ostalo je znai jo malo izusti kapetan drei cigaretu u zubima. Gadan je makadam. Neravan je, a i voda u periodu kia ga je upropastila. Plus, rekao je da se pazimo, jer su krivine a ponegde odmah uz ivicu puta stenje. Opasne strmine! U ratu se koriste takvi putevi. U apievoj svijesti opet se pojavi strah da se Bosna ne izgubi. Kao da je neto opominjalo: bie prekasno ako se ne pouri sa vojnom strategijom! Uzrujavao se ogoren to se eka. Po njemu, narod je trebalo ubrzanije buditi! Zavravali su cigarete. Nastavljamo... ree. Ja jo nisam ispuio. Ti prebrzo povlai dim od nervoze, kao da emo neto postii ako pet minuta stignemo ranije smireno ree kapetan, naviknut da je porunik api takav. Samo nekoliko trenutaka poslije, krenue... api nervozno pritisnu na gas. Auto se trznu i nekoliko sekundi poslije poe se drmati zbog brzine po neravnom makadamu. Svojim duhom se nalazio u Bosni, Hrvatskoj i Sloveniji i od mjesta do mjesta, u mislima, bez aljenja, uspostavljao je svoj zakon. U jednom momentu ugledae jo jedan auto. Iao je iza njih i uini im se, jo veom brzinom od njih, pa api jo malo pritisnu na gas. Osvit je bio u svom krevetu. Sa oprotajnog, u sebi je zadrao jedan posebno nejasan dojam sa kojim je uranjao u svoj posljednji vojniki san. Ne razumjevi puno ta i ve umoran, imao je zadnju misao sa kojom je utonuo, da sutra kad se probudi nema vie vojske i da e ga Rina u ekaonici ekati i da je ona za njega od sutra najvanija. Ociri su se ve bili odvojili nekoliko kilometara sa magistralnog puta prema selu. Auto iza njih je i dalje iao otprilike na istom odstojanju. Ulazili su u otre krivine dosta ludo i dosta brzo, iako su na njih bili ve uopozoreni! Na
506

tom dijelu puta sa desnu stranu uzdizala se uma uz planinu, a sa lijevu stranu, ponegdje ni metar irine, obarala se stijena gotovo okomito. Dolje, otprilike dvije stotine metara nie od puta, tekla je kanjonom brza voda iji se huk zbog snanog udaranja o stijenje mogao uti gore na putu. Obuzet neprekidno svojim brigama za srpstvo api nije dovoljno realno procijenio stepen opasnosti, pa ga je Krivi u strahu nekoliko puta bezuspjeno podsjeao na oprezn. Odgovarao je da je upoznat i da zna i pnavljao Kriviu da apsolutno ne panii. Opet kao streen otpoe diskusiju. Srboljube, jesi li svestan koliko je formula suivota u opasnosti!? Jesi li... Jesi li... Jesi li svestan... ponavljao je kao da su ga talasi straha ponijeli. Zbog njegovog ponavljanja kapetan je mislio na govor potpredsjednika Jovanova sa velikog skupa odranog u kasarni. Toliki trud! Generacija... Sve da padne u vodu! bio je zaustio da jo neto kae. Paziiiii!!!... vrisnu Krivi podiui se od straha sa svog sjedita. Izgubio se od straha. Grlo mu se cijepalo od vritanja! Nije se imalo vremena za razmiljanje. Potpuno iznenaen, ugledavi srnu na putu, api snano trznu volanom na lijevu stranu... Nije koio, jer su ve moda samo za dva metra udarali u ivotinju, koja je bila iskoila iz ume i pred auto stala kao ukoena preplaena farovima i zvukom motora! Bilo je perekasno... Momenat dva poslije, auto koji je iao za njima, stade... Ti ljudi nisu zatekli srnu. Prije nego to su stigli ve je bila pobjegla natrag u umu. Dva ovjeka, koliko ih je bilo u tom autu, istrae napolje... Ugledae kratak trag svjeeg koenja i prvo zadrae pogled tu. Uas! Bila je misao u njihovoj glavi od ega su se jeili. Farovi auta osvjetljavali su upravo u tom pravcu... Kao bez uma! Bili su bez rijei. Tek tad u jednom trenu ue da se jo komadi stijene odlamaju, kotrljaju i uranjaju u rijeku. Mislim da auto nije iz mesta jedan progovori tekom mukom. Imao je stegnuto grlo i drhtav glas, a u svijesti je stvorio stranu sliku onoga to se desilo. Ovaj drugi nije mogao jo progovoriti ni rije. Stiskao je vilice i gutao gorinu. Pogled mu se bio zadrao na stijeni sa onu drugu stranu, na mjestu gdje su farovi auta tukli svojom svjetlou. Ne znam koliko ih je bilo u autu?! Ali, neemo im videti groba! izgovori taj drugi koji je do tad samo utao realizujui dramu.
507

 Jer ako su ispali iz auta, to su samo razmljeskani komadii! dodao je. Upravo se i pitam. Kakvi smo mi ljudi!? na to ree onaj koji je bio progovorio prvi. Ovaj drugi samo je zadubljeno gledao, a kao da je znao ta e uti. Ima deset godina kako obavetavamo o potrbi da se ovde postave brane! Nikad se nita nije poduzelo za vlastiti narod! Misli su svima samo na Bosni! Zar moe biti normalno? Od osloboenja dozvolili smo sebi da se vozimo bez zatitnih barijera! Ovuda, drue, svakodnevno se ne voze drugi, nego Srbi! Gotovo je sad. Moramo pouriti javiti u miliciju. Odranjanje se bilo stialo i njih dvojica, ne osjeajui svoje noge, okrenue prema svome autu... Osvit Pravni je u svom vojnikom krevetu bio u dubokom snu. Sanjao je. Iznenada, prostranstvima noen, nae se zakaen da visi uz jednu strano visoku stijenu i ugleda dolje dosta nisko snanu vodu, koja brzo tekui snano udara o zidove stijenja. Na jednom mjestu, upravo u pravcu ispod njega, valovi su tukli i razbijali se u milijarde kapljica koje su bivale odbaene i vie od desetinu metara visoko. Taj um iz dubine jednako snano se nalazio i u Osvitovim uima. Osvit se u snovima osjeao kao na rubu smrti, pa je gledao u te dvije suprotnosti kako se dodiruju i ak proimaju. Kao da mu se objanjavalo da smrt postoji zbog evolucije tijela, odnosno prirode i da e taj fenomen nestajati isto tako kao to je i nastao. Objanjavalo mu se u snu, takoer, da je dua koja ostaje u stvari ispisani program koji je odraen. Sveproimajua svijest e nastaviti stvarati tijela sve dok Zemlja postoji u svojoj povratnoj evoluciji u isto Znjanje. Isti zakon vrijedi, objanjenje se ponovilo, sve dok potpuno cijela priroda ne evoluira u potpuno istu neuprljanu svijest. Govorio je Osvit sebi u snu. To je zbog nezadrive tenje da postane ista svijest, stopostotna budnost. Odnekud mu postade jasno da se iznad njega nalazi put sa velikom krivinom i ugleda dva ovjeka koja su otvarala vrata auta i ulazila u njega. Vidio je i auto da odlazi... Jo je strepio da se ne otisne niz stijenu, pa se zagleda dolje u vodu. Ugleda dijelove bijelog auta na dnu. Iz vode ukazae mu se i dva ljudska lika. Bili su u obliku duha, kao to bi bila dva lika od sive magle ili poput dima. Neobino. Oba ta lika su se podizala gore prema Osvitu. Prepoznavao ih je. U nekoj blizini prepoznade da je jedan lik porunik api, pa zatim odmah i u drugom, da je to u stvari kapetan Krivi. Zato vas vidim ovdje tako neobine?! upita Osvit jeei se od straha. Osjeao je u njima neku neobjanjivu mo!

508

 Doao si ba u pravi as i na pravo mesto da neto uje. alimo za onim to smo inili na Zemlji, dok smo imali tela. Upravo, naa tela bila su mrena koja je spreavala da vidimo Istinu! Sad to znamo!Sad smo potpuno svesni!... Ne razumijem. ta ste mi htjeli rei? U krajnosti, nita ne moe postati zasebno! Niti je ita odvojeno! U stvarnosti, ovde nismo tri! U Istini ne postoji poetak i nema kraj! Izvan Istine, sve ima poetak i svemu doe kraj! Jedino ljubav i dobra dela treba initi! Opet nisam razumio. Razmiljae i razumee kad spozna. Nema objanjenja. Likova nestade, slino kao kad bi se magla razrijedila u istu vedrinu ili, dvije ledenice u vodi istopile. Dva lika se sjedinie u jedno. Ve to kao da Osvitu sve ree, pa odmah zatim i Osvita nestade sa tog mjesta... Zalazio je u jednu ogromnu umu. Ugleda jedan suhi debeli panj. Priblii mu se i sjede. Poe duboko razmiljati. Nakon izvjesnog vremena objanjavalo mu se neto izuzetno vano. U principu, postoje dvije ravni koje su u sistemu bitisanja nune da bi se odvijao ivot. U svakoj ravni ponaosob dominiraju zasebna pravila, koja su posljedica svojstva ravni i opreno se odnose u emu treba traiti ravnoteu. Kako bi bolje razumio o emu se radi, objanjavala su mu se svojstva svake ravni ponaosob. Prva ravan, nazvao ju je prva ravan poto je iz nje ispoljen opipljivi grubi materijalni svijet, a ravan nije promijenila svoja uvijekpostojea svojstva. To je ravan duhovnog karaktera u kojoj svijest svijetli, jer nije uprljana, ve potpuno ista. Takoer, to je ravan poetak i na kraju, utoite za sve ispoljeno, a sama ravan nema ni poetak ni kraj. Objanjavalo mu se jo da je to ravan koja nije promjenljiva. Druga ravan, materijalni svijet, predstavlja potinjenu ravan ili uprljanu svijest. Ima svoj poetak i promjenljiva je konstantno zbog toga to se nalazi u spiritualnoj evoluciji uspona u istu svijest. U usponu osvjeenja je. Upravo je to ono to je ini prolaznom na spiritualnom usponu do krajnjeg stadija sveznanja i u vremenu od samo dva trenutka nije ista. Iz objanjenog Osvit sebi saopti kratak zakljuak. Dakle, ispoljenje materije ne moe biti nita drugo nego otupljenje znanja, odnosno prljanje iste svijesti. Izgleda uvjerljivo, potvrivalo mu se da materijalnu ravan neobjanjivim nekim drugim udom, jer je nastala otupljenjem iste znanja, ali da je ista svijest ujedno ima mo zadravati i svoje uvijek postojee svojstvo, iste, pa samo otupjeli dio se nalazi na svom povratnom putu ienja, uzdizanja, osvjeenja. U redu! Jer, da nema materije, odnosno druge ravni, ne bi se nita moglo deavati i ako postoji ivot! A ta je sa ovjekom?! ta je sa nacijama i sa dravama?
509

U snovima je sjedio jo u umi. Tijelo je na panju, a svijest svugdje! Svijest u stvarnosti ne stari i ne mijenja se, ve samo tijelo! Svijest u stvari, spiritualno uzdie tijelo. Uzdie spiritualno materiju. Na Zemlji odmah na poetku nije postojao ovjek. Proporcionalno stepenu osvjeivanja Zemlje kroz njene evolutivne etape formirala su se tijela od zemlje koja odgovaraju tom nivou svjesnosti. Znai, tijelo je odreeni stepen znanja u evoluciji osvjeenja materije. Reklo bi se da je tijelo ovjeka u stvari, materija zemlja na odreenom stupnju dostignute svijesti. A ta je sa nacijom i sa dravom? Ne treba zaboraviti brigu o tome. U tom jednom odreenom trenutku Osvitu neto postade jasno o njegovoj naciji i dravi, pa pouri tamo... Razdaljina u snu nije problem. Naao se ve u Sarajevu pred masom bosanskog svijeta na jednom ogromnom trgu. Osjeti da ga je ta masa naroda iekivala. Organizatori skupa obezbijedie mu mjesto u poasnoj loi. Rekoe mu da je ureena za njegov govor specijalno. Bijeli golubovi sletjee na krovove zgrada. Masa na trgu je pjevala bosansku himnu dok je iekivala Osvitovu pojavu iza govornice. inilo mu se da se ljubav prema domovini u njegovom srcu umnoava i zauzima sve iri prostor. Svojim duhom i emocijama proimao se sa masom svijeta na trgu. Kao kod okupljenih na trgu, tako i kod Osvita uoavala se zabrinutost za budunost. Uspostaviti potpun suverenitet na cijeloj teritoriji znailo je ispravljati istorijske greke, te raditi na ujedinjenju cijele bosanske nacije koja je ve predug period podijeljena u tri identiteta istorijskom sudbinom neuvrivanja bosanstva. U mislima je imao znaaj kulture pri formiranju nacionalnog identiteta i svijesti. Tri postojea identiteta treba stapati u jedan, bosanski. Netko od organizatora mu ree: Idi za govornicu. Prostranstvo raja na onom svijetu je veliina dobrog i korisnog dijela na ovom svijetu za one koji ostaju. U ovisnosti kolika korist e iza tebe ostati, da usrei narod. Znam... odgovorio je Osvit i popraen aplauzom mase prilazio za govornicu. Podignutih ruku pozdravljao je masu i snano mislio na sreniju budunost. Otpoe: Hvala Bogu, smijem to zvanino rei, obraam vam se na naem bosanskom jeziku. Ako dozvolimo da nam na bosanski jezik umre, ni mi kao narod neemo moi preivjeti. To bi mogao biti prvi znak nestanka nas samih i drave. Zbog toga, za nas bosanski jezik je svetost i znaajniji od bilo kojeg jezika na svijetu. Jesam li jasan?!

510

Bosanski nacionalni identitet mora biti suveren na cijeloj bosanskoj teritoriji i sreno ivjeti pod zatitom bosanske drave. Paen dravnim institucijama. Jeste li razumjeli moju poruku!? Okupljeni narod je dugo aplaudirao. uli su se uzvici ivio, ivio... Poto se stialo, Osvit, preuze: Pitamo se, zato nismo imali zvanino pravo na nacionalno ime, identino imenu teritorije koja je naa!? Pitamo se, zato su nam izbrisali ime jezika!? Nijemi smo dok se pitamo, od koga smo tragediju doivjeli!? Ne moemo se nauditi da smo bili toliko naivni i zateeni! Znamo sad da je to bilo davno smiljano da nestane Bosne. Poto nismo imali nae nacionalno ime, identino imenu nae teritorije, onda je jasno da nismo imali bosanski identitet i da smo puno toga gledali i puno toga sluali, a nita nismo ni vidjeli ni uli, jer svijeu nismo razumjeli. Obraam se posebno vjerskim liderima. Kako moe postojati Bosna, ako prvenstveno ne oivljavamo zvanino bosanstvo!? Otkud izvor bosanske nacionalne svijesti? Iz ega da uimo da budemo svoji na svome? Kako da nam se srce obuzima Bosnom? Uvjeravamo se da su oni koji su sve ovo poinili najbolje svjesni koliko smo iznenaeni i koliko smo bili zateeni. Pa upravo su nam ti isti dokaz je, dakle, svjesno zabranjivali nacionalno ime! Brisali ime naeg jezika! Kako netko moe znati tko je ako zvanino ne nosi svoje ime!? Pa to jednako vrijedi i za naciju! Govorimo sebi da za sve to nismo krivi, jer su greku poinili nai preci. Generacije neobrazovane. Pojedinci, pogreno obrazovani. Obrazovani su po sistemu u kojem je na identitet namjerno bio izostavljen, tj. obrazovnani da postanu tui i odvedu narod. Nisu nam zato drugi krivi! Ne priznajemo sebi da smo posredstvom islama najmanje razumijevali uzvienu duhovnost, misao, a najvie posredstvom islama prihvatali arapske i turske rasne i nacionalne elemente! Dakle, upravo ono to nam je duh udaljavalo od bosanskog nacionalnog. Kao da je to bila glavna poruka religija? Filozoja kolonizatora proizilazi iz potrebe da uvruje vlast a to se moe postii jedino brisanjem tradicije osvojenom narodu, poto je razliitost smetnja mirnom suivotu. Dakle, smetnja vladanju. Kolonizator je instalirao islam i tumaio ga. Objanjivo je kako smo i zato gubili znanje o sebi. Dakle, na poetku lozojom kolonizatora i tumaenjem religija, te nismo uspijevali paralelno sa drugima formirati moderno bosanstvo i vremenom ga uvrivati. Samo u duhu bosanstva je snaga za napredak Bosne, a ne u neem drugom. Jesam li jasan? Okupljeni narod na trgu poe skandirati ivio, ivio... Nekoliko minuta kasnije, Osvit Pravni nastavi:
511

 Odgonetamo! Zbog ega smo prihvatili jednu takvu zajednicu po nas toliko nepovoljnu? Odgonetamo! Zbog ega smo kao narod samo ziki bili prisutni sa naom teritorijom i prihvaeni u zajednicu, a na bosanski indentitet bio zvanino izostavljen?! A to nam jasno ukazuje da smo ve na samom poetku ovog stoljea bili osueni da nam se vremenom izbrie na bosanski duh i upijemo srpski ili hrvatski. Dakle, na identitet je bio zvanino odstranjen, a mi ziki prisutni! Zato? Ko nas je prevario? Kako? Koga je prevario? Ko nas je prisiljavao na takvu zajednicu? Iz kojih interesa? Zanimljivo je. Je l? Ostaviu to ipak za razmiljanje i za sljedeu priu. Sad u kratko govoriti ta da uinimo za nau budunost kako bi nam bila puno svjetlija i liila na Boiju svjetlost. Pazite! Duh jednog naroda ne trpi prazninu! Ukoliko ne bude nalazio elemente sopstvene kulture, nuno e upijati elemente tue. Na primjer, ako ne nalazi bosansku muziku, narod e sluanjem upijati tuu i na takav nain postajati tu. Logino. Zar ne?! Nacija mora toga biti potpuno svjesna. Umjetnici i ljudi iz politikog ivota, ovo se posebno vas tie, - rekao je Osvit i podigao kaiprst desne ruke iznad glave. Osnovaemo Bosansku akademiju znanosti i umjetnosti kojoj e biti zadatak da elaborira sva ova pitanja i proiruje puteve naeg nacionalnog osvjeenja. Rjeenja i upute iz ove institucije e se sprovoditi kroz nacionalne i dravne institucije. Rjeavanjem sopstvenih problema, olakaemo i naim prijateljima da nam ih ubudue ne rjeavaju oni. Motivirati emo umjetnost i izumiteljstvo, poto to dvoje uljepavaju i olakavaju ivot. Svjestan istorijske injenice i ta se sve dogaalo sa nacijom, Osvit je malo zastao sa svojim govorom. Razmiljao je elei da od svih bude shvaen. Jer, ako bude shvaen onda, znao je, bie prihvaen i vjerovao je, nacija spaena. Za to vrijeme njegova razmiljanja masa je uzvikivala: ivjela Bosna, a bilo je i onih koji su uzvikivali njegovo ime. Zamolio je za tiinu, pa preuze: Kulturu jednog naroda moemo zamisliti kao svjetlost koja sija naom bojom. Osvjetljavae nau nacionalnu svijest! to je kultura bogatija i naa svijest uzdignutija, to e naravno naa svjetlost biti jaa na sve irem horizontu. U suprotnom, narod e nam biti osvijetljen kulturnom svjetlou susjeda. Posljedica je u obuzetosti svjetlou druge boje i identikacija sa tom bojom, to bi za nas znailo nestanak. Na tome se ovdje u Bosni upravo radilo stoljeima. Duh graanima se programira rijeju, pismom, imaginacijama. Dakle, vanost imena jezika, izgled i ime prostora u kojem ivimo. Iza toga, ugleda neke ocire koji su mu se pribliavali. Zbog njih izgubi koncentraciju i trebalo mu je nekoliko minuta da bude spreman nastaviti svoj
512

govor. Sreivao je misli, pa opet preuze, namjeravajui da ubrzo okona. Imao je neto izuzetno vano da kae. Nakon oslobaanja od osvajaa ovdje na Balkanu je uspostavljena formula suivota po kojoj nije dozvoljeno formiranje bosanskog nacionalnog identiteta kako bi konano nestalo Bosne kao zvaninog politikog subjekta i kako bi njen narod nestao ili se transformisao u Srbe i Hrvate. Mislio je Osvit tad na govor Jovanova i odnekud znao cijelu analizu tog govora od strane porunika apia i kapetana Krivia. Ta formula suivota nije jo rastvorena, te je naa borba za bosanstvo i Bosnu neophodna. Stvaranjem zvaninog bosanskog nacionalnog identiteta jaae se bosanska svijest i na taj nain otkloniti jedan dosta snaan vakuum koji je uvlaio svjetske i evropske nacije ovdje, u Bosni, u kompromis. Kao to uvlai Srbiju i Hrvatsku u konikt. Dakle, Bosna i bosanstvo je jedino ispravno rjeenje za problem o kojem govorim. Okupljeni narod na trgu se oglasi gromoglasnim aplauzom koji je potrajao dugo. Iza toga, masa se nije utiala. Skandirali su Osvitu iz milja: Bosanski,Bosanski... Tok sna je nepredvidiv i Osvit Pravni nije vidio sebe kad je i kako je napustio skup. Iznenaen, naao se pored jedne rijeke na bijelom konju u razgovoru sa ocirima koji su mu se bili pribliili dok je bio za govornicom.On je bio odjeven u bijelom odijelu, dok su druga dva ocira bila u sivomaslinastim uniformama, ali sa razliitim znakovima i inovima. Znao je njihovo znaenje, ali to kao da nije bilo toliko vano. uo se ubor rijeke u tom dubokom miru negdje. Ispravan je tvoj govor. Svia mi se. Zaudilo me je od koga dolazi. Mi, pravoslavci Bosne, svjesno smo uzimali srpstvo, poto ste vi nesvjesno davali prednost kroz religiju arapstvu i turcizmu pored bosanske tradicije. Mi, katolici, nismo imali izbora. Ima tu jo puno i drugih razloga. Na vama je da ih poteno iznesete. Ipak, konano, opredijelili smo se svi za ljubav, Bosnu i bosanstvo. Jesmo. Napokon, hvala Bogu, da smo se opametili... U mislima, duom zagrlie Bosnu. Srcem poljubie svoju jedinu domovinu. Nakon toga, Osvit ostavi sagovornike i na konju pree rijeku na drugu stranu i ugleda jednu veu potpuno bijelu okruglu zgradu sa okruglim uzvienjem u samom centru. Neto ga povue unutra. Odmah je shvatio sve i poslije ritualnog pranja, ue u veliku okruglu prostoriju.

513

Odozgo, niz okrugli uzvieni dio sputao se lijep glas molitve kojeg je razumio. Pod je bio prostrt bijelim tepihom i zidovi u bijelom. Oprao se i predao molitvi. Osjetio je da je postepeno obuziman, ukazivale su se na trepavicama zatvorenih onih kapaka suze radosnice i od tih uzvienih emocija u odaji se italo konano... konano...konano... Ljubav, upravo u Bosni izvire i iri se... Ujedinjuje se svijet poput Boije Jedinosti. Iznenadio se kad ugleda dva maloprijanja sagovornika i oni uoe takoer u bijeloj odjei i pridruie se. Rekoe Osvitu tiho na uho. Jedno je nebo i jedan je Veliki Bog. Stvorio nas je sve. Oprae se i okrenue molitvi... Odmah iza toga iskupljao se svijet i stvarao krugove... Pridruie se svi narodi svijeta u tu zajedniku molitvu koja ih sjedini. Osvit se irio zadivljen svjetlou koja ga je obuzimala pa je gledao i osjeao onu poetnu istotu. To je trajalo. U jednom momentu osjeti na svom ramenu neije prste i svega je tako brzo nestajalo. Razgonio je san. Neka iva svjetlost gubila je sjaj i skupljala se u njegovo tijelo. Progleda. Iznad glave ugleda Redu, Vlahova, Tonija i Stipu. Kao da su o njemu priali da sanja? Redo ree: Jo se nalazi u kasarni. Dii se! Ja zadnju no neu moi nikako zaspati ree Toni. Vlahov se smijeio. Stipe prie i isprui Osvitu ruku da mu pomogne da se podigne. Vidjelo se da je Osvit sanjao, jer je jo teko dolazio sebi. Zna li ta si sanjao? upita ga Vlahov. Ne znam. Ne sjeam se nieg vie. I onog ega se sjeam blijedi, ne bih znao objasniti. Muio se jo malo da normalno gleda od svjetlosti koja je obasjavala spavaonicu kroz prozore. Hajde na umivanje. Zna li koliko je sati? Da je vrijeme nositi opremu na razduenje? Je li mi sva oprema prikupljena? Da ta je, nego prikupljena drsko e Redo. Volio je Osvita vie od svih drugova u kasarni. Osvit se lijeno podizao, pa izie iz spavaonice u hodnik da ide u umivaonike na umivanje. Otkucavalo je sedam sati. Ratko Jovanovi i Ninko Rudi sa jo nekoliko mjetana stigoe na mjesto tragedije. Poto su Krivi i api bili oekivani a nisu stigli, svi prisutni su u bolu oekivali novost od ekipe koja se sputala u kanjon. Stigoe jo dva auta sa opremom i policija u jednom posebnom autu. Treba pronai auto i tablice, prvo... vikao je Ratko hvatajui se za glavu od bola.

514

Vjerovalo se da se poginuli nee moi razaznati i ak da se moda svi dijelovi njihovih tijela nikad nee sastaviti. Zbog toga, Ratko je zahtijevao da se prvo pronau tablice auta. Bie dovoljno da se uvjeri da li su ociri stradali. Nitko nije imao hrabrosti telefonirati porodicama dok se neto ne ustanovi. Policija je takoer savjetovala da nitko ne pokuava otkrivati na svoju ruku da li su ociri stradali. Taj posao je bio striktno njihova obaveza. Jedan od mjetana prie policiji i upita: Za koliko vremena verujete da ete znati? Za nekoliko sati. Nadati se. Vidite i sami uto su se otisnuli! Moda su zatrpani odronima stene?! odgovorio je policajac. Ve nekoliko minuta Osvit je stajao ispred stola kapetana Ristia i sluao kapetanove zadnje savjete za rastanak. Onda, ocir vojniku isprui ruku. Srean put. Hvala, drue kapetane ponizno e Osvit. Imao je radostan osmijeh na licu i gledao kapetana u oi sjeajui se svog prvog ulaska u kasarnu a zatim i onog momenta kad je kapetana prvi put sreo. Kapetanovi brkovi su ga takoe podsjeali na zadnju djevojku iz grada. Jednog dana kapetan se naalio pred cijelom jedinicom: Kerka voli vojnika a njena majka vojnikovog komandira. Svi su se vojnici u jedinici zasmijali i niko nije bio siguran da li kapetan to govori ozbiljno ili se ali, niti na kojeg vojnika misli. Prolo je dosta vremena dok je Osvit otkrio zato je to kapetan rekao i da je to bila istina spretno aljivo izgovorena sa ciljem da vojnik bude oprezan. Bez dodatnih rijei, sa mislima na tu prolost, rastadoe se. Osvita je u hodniku doekao Erik. Povue ga za rukav i prioe uz jedan prozor. Osjealo se da e Osvit od Erika neto znaajno uti i odmah kao da predosjeti ta. U tom trenutku u hodniku su bili sami. Osvitov pogled se zbog onog prethodnog zadrao kroz prozor, dolje na kuhinji. Erik mu stegnu ruku iznad lakta i trznu ga, pa se pogledae u oi. to je bilo bilo je. Oprosti mi! To je sad za mene prolost. Prihvatam te... Nekoliko dugih trenutaka gledali su se u oi. Onda stegnue desnice. Osvit nije imao rijei. Sjaj u njegovim oima je odavao sreu i zadovoljstvo. Rijei iz Erikovih usta su bile teko izgovorene ali ipak, oputale su u Osvitu napetost. Sad sam bio s njom. U ekaonici je. eka te dodao je. Zastao je prieljkujui moda Osvita da neto izusti, ali iz Osvita nije izlazilo nita osim neoekivanog zadovoljstva. Bilo je u tom asu u Osvitu dosta nepovjerenja, jer nije iz njega moglo odjednom nestati ono to je nosio iz hotels-

515

ke sobe. Pitao se u mislima kad je stigla ali nije to izrekao?! Emocije iz njega su govorile. Erik ih je moda razumio? Dola je sino kasno i prespavala u hotelu. Jutros smo se vidjeli. Otkucavala su tri sata iza podne kad je Osvit, poto se oprostio sa svima, konano i odlazio. Od zgrade komande je prolazio pored parka, a da se paunova uopte nije bio sjetio. Rinin razlog dolaska mu je bio zaokupio misli. On je snano, unutar sebe, sve osjeao, ali nije mogao sebi odgovoriti na sva pitanja koja su mu se postavljala. Njeni su spreavali vezu, a moje drutvo iz Poljanice je ispoljavalo bojazan da u ostati sa njom?! Sa staze je stupao na parking u smjeru ekaonice osjeajui momenat susreta. Kad je stupao na plonik ugleda na stepenicama da iz zgrade izlazi kurir iz komande. Kao pogoen strijelom Osvit zastade vidjevi kurira da briznu u pla! ta je sad!? Jesmo li se sino svi veselili! Pribliie se jedan drugom. ta je bilo?! glasom punim bola upita Osvit i primi kurira na prsa ekajui da mogne progovoriti poslije gra plaa. Ako ih nisi poznavao, uo si za njih! Za porunika apia i kapetana Krivia. Znam... ta...? brzinom svjetlosti proe kroz Osvita mnogo osjeanja i mnogo misli. Od sino su mrtvi! jedva kurir izree i opet briznu u grevit pla i pade Osvitu na prsa. Kako mrtvi?! ta se desilo?! Autom su se otisnuli niz stenu! Pronali su im tela pod vodom u komadima! Bilo je delova smrskanih pod odronima stene. Zamisli! A bilo je odlueno da se unaprede za in i bili su dobili prekomandu za Sloveniju. utnja je potrajala malo pa su se iza toga tuno rastali. Uzlazei uz stepenice, mada prepun neiskazanih i nedoreenih misli, Osvit se upita kako Rina izgleda. Ue u ekaonicu i iznenadi se to je ne nae tu. Neto mu odmah ree da je na kapiji i da eka tamo. Meutim, on ne krenu odmah, ve spusti dlanove na jedan sto i upita se: Deava li se u ovoj dravi neto to jedni razumiju a jedni nemaju pojma ta se deava?! Siguran sam da se za ovo ni Redo ni Huso ne pitaju ovoliko ozbiljno! Onda mu se uini da je neto odnekud ve znao i prije nego to mu je na ploniku saoptio kurir iz komande! Bio je zbunjen i nije dolazio sebi. Da li sam odnekud prije doznao za smrt apia i Krivia? Kao da nije kurir prvi taj koji mi je to rekao!? ... Volio bih kad bi sad mogao biti u Sarajevu kod Salkinih. Imao bih Selmi posebno ta ispriati!

516

U ekaonicu ue Osvitov nasljednik u prijavnici. Zagleda se u Osvita. Malo ga je iznenadio svojim ulaskom. Neto nije u redu!? upitno e. Jeste, jeste... Osvit e i nasmija se. Tvoja devojka mi je rekla da e te ekati tamo na kapiji. Ah... U redu. Tamo u... Onda se oprostie i Osvit poe da konano napusti kasarnu. Kad je sa plonika stupao na parking, Rina ga ugleda i na mala vrata proe sa unutranju stranu kasarne kako bi i Osvit ugledao nju im prije, prieljukui da e joj potrati u zagrljaj. Samo o tom susretu sa njim je sino tako snano meditirala. Osvit baci prvi pogled i odmah je ugleda. U njemu se zaista neto pojaano deavalo, ali nije imao snagu ni osmijehnuti se, niti potrati. Samo je polako nastavio prema njoj kao da su nedavno bili skupa. U Rinu se uvue tuga i obuze je. Povea se i briga. Sakriu tugu i razoarenje. Osvit se nije jo bio ni jednom osmijehnuo. Nije jo potrao. Ree sebi odmah da je to zbog psihike mase njegovog okruenja koju ne razumije, kao ni zbog ega je duevno slomljen. Situacija u dravi kreira takav ambijent koji mu se unutra upija i obuzima ga a ega je zasigurno potpuno nesvjestan. Meditacije djevojke za koju je doznala da sa njim izlazi u Poljanici, su ga hladile da misli na mene jer ja nisam bila tu. Da li je s njom zavrio?! Skupila je onda dovoljno snage i ona prva potra njemu... Stezali su se i ljubili nekoliko minuta na parkingu ispred kapije, na oima kapijaa. Neto je zaustila da kae ali zbog blizine kapijaa suzdrala se dok nisu sa kapije preli ulicu na onu drugu stranu. Bila joj je elja im prije odlijepiti ga od kasarne. Zagledala se u njega. Osjeam da nisi onaj kakvog sam te upoznala. Za ova tri mjeseca u tebi su se desile promjene. Kakve promjene?! Uoava se to... Ti si ista. Slatka... Preslatka... To je zbuni, pa pomisli: Uh, dobro je... Ponovo oivljavam u njemu, ili...? Mislio si na mene cijelo vrijeme? Uvijek. Svake minute. Zastadoe. Zato si mi, kad si me ugledao, potrao u susret pun radosti to sam tu. Ja sam toliki put prela i opet prva potrala tebi...
517

 Je l ti to vano? Naravno. Prilazi kao da smo sino bili skupa! Nije znao da joj objasni da je elio, ali da nije imao snagu. Stegnu je uza se i poljubi. Penjali su se uzbrdicom ulice Vase Miskina. Nadala sam se da u te ugledati u jednom elegantnom odijelu. Bolje bi ti stajalo. Pomislio je na situaciju u kraju zbog afere i na njen uticaj na ivot ljudi. Nemaju svi sreu da budu djeca bogatih. Premlad sam za odijelo. Neozbiljan jo. Ljutnja je od njega odlazila kad je sebi govorio da na druge tako djeluje svojim prisustvom. U gradu su takoe vjerovali da potie iz jedne ugledne i mone porodice. Trebae ti za vjenanje. Ima do toga. ta ima?! Treba pouriti! Zato? Rina je mislila na ono to se Bosni sprema i da svoju ljubav izvue iz Bosne to prije. Prije nago otpone uas... Osvit ipak nikakav odgovor na svoje pitanje nije dobio. Nije ni inzistirao. Stigoe do ugla velike sive zgrade i stupie u ulicu Todora Peevskog. Osvit se bio zagledao preko vrata velike kapije u Dugu zgradu, kako su je nazivali i, upravo pogled ksirao na prozor kancelarije potpukovnika Jovanova. Neto mu za misli zapelo pitanje potpukovnika. Zato nas je Zijo odmah zaboravio dok je otiao? ta je na njega uticalo? I Rinin dah mu je djelovao kao da skriva neku tajnu. Varam li se ili ne? Rina ga povue da okrene lea kasarni. Krenue... Udaljavali su se od kasarne bliei se Maloj kafanici. Tvoja se slika od mene nije odvajala plano izgovori. Navirale su joj suze. Nije mogao odgonetnuti razlog zbog kojeg se iznenada rasplakala. Zbog ega suze?! Nije odgovarala. Mislila je na svoju borbu za tu svoju ljubavnu vezu, a nije znala kako bi mogla Osvitu cijelu stvar objasniti. Znala je da je bez veze i poinjati odmah neto mu objanjavati. Jo, bie gore... Zato plae? Stezao ju je uza se, milovao njenu kosu i svojim dlanovima kupio suze koje su se ronile niz njene obraze. Njene emocije su ga obuzimale, pa ih je on takoer

518

obuzet, proivljavajui itao. Ljubav je magina. Ima neiskazivu snagu. Od nje smo stvoreni. Srena sam da smo opet zajedno izustila je, ali briga za budunost s njim oivi u njoj. Sa njim je uvijek zagonetno. Samo zbog toga plae!? Bili su nasuprot stepenica Male kafanice. Na srednjoj stepenici je sjedio Dao. Bio je pijan kao i uvijek u to doba dana. Da li je toliko pijan, pa me ne prepoznaje? pitao je Rinu bacivi pogled na Dau. ta ti je za njim? Rini se odlazilo bez zaustavljanja. Puno toga e me vezati za njega. Osjeam... To za Rinu postade samo jedna zagonetka vie. I odmah crv radoznalosti se duboko zavue u njenu svijest. Unutra nekoliko gostiju. Prodavaica Jelena zbog ponosa sigurno se sakrila i odnekud na mene kilji, govorio je Osvit sebi. Ne mora se opratati sa svima koje si ovdje poznavao. Trebae ti cijela sedmica. ula sam da te treina grada poznaje. Osvita je iznenadila kad mu je to rekla. Odmah je sebi objasnio ko je priao. Sa onim ovjekom moram... baci ponovo pogled na Dau. Pouri. Osvit pree ulicu i prie. Mutni pogled tog nesretnog pijanca Osvitu je bio zagonetan i pitao se koliko je sad pri svijesti? udno! Prije, pri svakom susretu Dao je prvi progovarao i uvijek veselo, iako je izgledao jednako pijan kao i sad. Bez obzira na stadij pijanstva otpoinjao bi drueljubivo. Ne znaim mu isto to i prije! Zato? Budilo je u Osvitu to radoznalost. Ni ruku mi ne podie da se rukujemo. Prijtelju! Doao je momenat da se oprostimo! Osvit e i isprui svoju desnicu. Dao kao da se predomiljao da li da da se rukuje? Ipak, ree: Sa vojskom je gotovo. Odlazi li... Odlazim. Vidim, nije ti ao ostaviti nas. Po emu vidi? Vidim. Osvit se zaudio. Nije zamiljao sa Daom takav oprost! Ne znam ta vidi! bacio je pogled na Rinu koja ga je pourivala da idu. Svaki put kad bi sa nekim zastao da progovori rije ona je odmah bila nestrpljiva. Ja moram ii... Dovienja!
519

 Dovienja. Mogo si mi rei. Odakle ti je devojka? Iz Tilpsa je. Aaaa... Krio si od mene! Nisam. Nisam se nikad sjetio. Ni onda, kad sam ti priao za moju enu. Ovo izmeu nas je nedavno. Aaaa... Veli, nedavno! Je l to neto ozbiljno? Valjda je. Vidjeemo... osmijehnuo se Osvit. Dovienja ree Dao dosta hladno. Osvit i Rina su odmicali a Dao se podignu sa stepenica i okrenu unutra. Prie za ank i obrati se prodavaici Jeleni: to ti je musliman, Bosanski. Nikad ne moe predvideti na koju e stranu prevagnuti. To su im krivi Srbi koji im ne daju identitet. Krivi su sami sebi. Prelazio je oima po prisutnima. Niko nije reagovao. Nije to nikakva novost. Eh, nije to ipak razlog da ja ne nastavim piti. Jelena nije nita odmah odgovorila. Poslui Dau i zamisli se. Dao odvi zatvara aice i nagnu... Ljubavni par je bio odmakao tamo dosta daleko. Jo nekoliko desetina metara dalje poinje strmina i nee se kasarna moi vidjeti. Osvit zastade i okrenu se nazad. Gledao je u veliku kapiju i koliko se unutra iza kapije jo vidjelo. Oivljavao je sjeanja. Je li ti ao to odlazi? Osjeam neto snano da me tamo vee. ta? Ne znam objasniti. Ona ga povue i nastavie... Nekoliko koraka poslije on se opet okrenu da vidi gdje je godinu dana njegovog ivota ostalo. Zato zastaje? smetalo je Rini, jer vojnika psihologija je odudarala od zahtijeva njenih, njene obitelji i njene nacije. Veza njih dvoje nee moi tim pravcem. Neto me tamo privlai, a dok sam bio vojnik bio sam nestrpljiv da proe. Imae razloga mrziti ih! Koga?! Nikoga.
520

 ta si rekla?! Nita. Priaemo. Ima vremena. Nastavie i udaljie se jo malo. Da su nainili jo samo nekoliko koraka kapija na kojoj je uvao strau ne bi se mogla vidjeti, poto su bili na najvioj taki ulice i sad se sputali nanie. Osvitu neto ree: Pogledaj jo jedanput tamo gdje si odsluio, jer to e ti moda biti zadnji put. Opet zastade i zagleda se u kapiju a u svijesti je imao onu imaginaciju kad je na nju prvi put uao. Osjeao je neto. Rinu je to inilo jo vie nestrpljivom. Povue ga da idu. Od sad misli samo na budunost. Imaemo tota da rjeavamo. Tako je, ljubavi moja ree on i povuen nekom jaom silom opet jo jedan pogled baci tamo na kapiju, pa se poljubie i zagrljeni nastavie...

521