1

Aluzio Azevedo

Ljubav u Riju
(Dvorite)
S portugalskoga preveo Josip Tabak

Naslov izvornika: O cortio

Sadraj
* 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 Pogovor Izgovor imena

*
Ne bojim se smjelih izraza. CICERON * Istinu, svu istinu, samo istinu. FRANCUSKO KRIVINO PRAVO * Moji potovani drugovi novinari i svi oni veliki publicisti to su dotuili Nebu i Zemlji dokazujui kako je ovo nae doba pravo doba prijelaza, rei e nam bi li Providnost uinila dobro ili loe da se danas pojavi novi Timon pa da bjesomuno zareda otrovnim strukama osvetnikog bia nemilosrdno udariti po zloinima i porocima hoji obeauju to doba. JOO FRANCISCO LISBOA, TIMONOV DNEVNIK, PROSPEKT * Na smokvi sjedila ptica... i Franjo isprui ruku i zovnu onu pticu, a ona poslua i sletje mu na ruku. On joj ree: Pjevaj, sestro moja, i slavi Svevinjeg. A ona neprestano pjevae, i nije otila sve dok je ne otpusti. JACOPO DA VORAGINE, ZLATNA LEGENDA

1
Od svoje trinaeste do dvadeset i pete godine Joo Romo sluio je u nekoga gostioniara koji se obogatio meu etiri zida nekakve prljave i mrane krme u srcu etvrti Botafoga; i toliko je tedio od one male zarade to ju je imao u tih dvanaestak godina, da mu je vlasnik, odluivi se vratiti u rodni kraj, kao plau za slubu ostavio ne samo krmu i sve to je u njoj nego jo i tisuu i pet stotina milreisa u gotovu. Osovivi se tako na noge i postavi svoj na svome, momak jo are prionu na posao, i toliko se prepusti tlapnji o bogatstvu i elji za njim da se odvano liavao i najpotrebnijeg i, tono rije, otkidao i od usta. Spavao je na tezgi u svojoj krmi, poda se sterao rogoinu, a pod glavu stavljao vreu napunjenu slamom. Jelo mu je, za pol milreisa na dan, pripravljala piljarica iz susjedstva, Bertoleza, tridesetogodinja crnkinja, ropkinja nekoga starog slijepca to je stanovao u Juiz de Fori, a prisna drga nekog Portugalca koji je imao dvokolicu i prevozio terete po gradu. I Bertoleza je vrijedno radila; njezin duani bijae najopraniji u svoj onoj etvrti. Izjutra je prodavala kuhanu mandioku, a uveer tripice i prenu ribu; svome je gospodaru plaala dvadeset milreisa na mjesec, a ipak je utedjela i stavila na stranu gotovo toliko koliko je potrebno za otkupninu. Ali jednog dana njezin ovjek, poto je preao dva-tri kilometra gurajui teret to je nadilazio njegovu snagu, pade mrtav na ulici, iscrpljen do krajnosti. Joo Romo pokaza veliko zanimanje za tu nesreu, postade izravni sudionik u patnjama svoje susjede, i toliko ju je alio da ga je dobra ena odabrala za pouzdanika u svojoj nesrei. Otvorila mu je svoje srce, priala mu o svome ivotu ispunjenu jadima i nevoljama. Gospodar mi i kou guli! Nije to malenkost za siromanu enu da svakog mjeseca ispljune dvadeset milreisa! I povjeri mu onda koliko je ve sastavila za svoje osloboenje, i zamoli ga da joj on uzme na uvanje utedu, jer su je jednom ve opljakali lupei, provalivi joj straga u duan. Odonda je Joo Romo postao blagajnik, zastupnik i savjetnik crnkinje iz susjedstva. Nakon malo vremena on je vodio rauna o

svim njezinim poslovima, raspolagao njezinim novcem, brinuo se da njezinu gospodaru svakog mjeseca bude isplaeno onih dvadeset milreisa. Odmah joj je otvorio tekui raun, a piljarka bi, kad bi joj za togod ustrebalo novaca, skoknula u krmu i p rimila ga iz ruku krmarevih, iz ruku gospodina Jona, kako je ona govorila. Gospodin Joo redovito je te male svote unosio na stranu duguje u malen svezak kojemu se na omotu od siva papira, od slova izrezanih iz novina, mogae itati slabo sloen naslov: Bertolezina aktiva i pasiva. Tako je krmar u ene najposlije stekao toliko povjerenja da ona na kraju nije vie ni o emu sama odluivala, nego je slijepo usvajala svako njegovo miljenje i svaki sud. Naposljetku, ako je tko htio s njom obaviti kakav posao, nije se ni trudio da je potrai, nego je ravno iao Jonu Romnu. Od povjerenja nastalo i prijateljstvo. Predloio joj krmar da zajedno stanuju, a ona prihvatila rairenih ruku, sretna to je opet naila na Portugalca, jer, kao svaka crnkinja, Bertoleza se nije htjela podiniti crncu, nego je ovjeka instinktivno traila u rasi superiornijoj od svoje. Joo Romo kupio je nato, prijateljiinom utedom, neto zemljita lijevo od krme i podigao kuicu s dvojim vratima, po sredini podijeljenu usporedo s ulicom: prednja strana bijae odreena za piljarnicu, a stranja za spavaonicu, koju su uredili Bertolezinim starim namjetajem i posuem. Osim kreveta bijae ondje stara komoda s oteenim rukama od ute kovine, molitveni prijeklet pun svetaca i obloen papirom u boji, velik drveni sanduk presvuen koom i ukraen avlima, dvije drvene klupice i velika zidna vjealica za odjeu, s neizbjenom prekrivkom sastavljenom od ostataka pamune tkanine. Krmar nikad nije imao toliko pokustva. Sada e ti ree on crnkinji svakako biti bolje. Oslobodit e se. Ja u dodati to nedostaje. Tih je dana esto izlazio na ulicu, a poslije jednog tjedna pojavio se s listom papira ispisanim od vrha do dna, te je sadraj naglas proitao svojoj druzi. Sada vie nema gospodara! izjavi poto je proitao spis, a ona ga sluala u suzama, puna zahvalnosti. Sad si slobodna. Tvoj e rad odsada pripadati tebi i tvojoj djeci, ako ih imadne. Nema vie robovanja ni plaanja dvadeset milreisa onoj sljepakoj 6

kugi! Jadnik! Nisam se ja alila na njega nego na sudbinu! On, kao moj gospodar, nije traio drugo do onog to mu pripada. Traio je svoje! Protiv svakog obiaja, taj se dan otepila boca oporta, i njih su je dvoje ispili u ast velikog dogaaja. Ali isprava o osloboenju bijae djelo samog Jona Romna; ni sam biljeg to ga je prilijepio na vrhu da prijevaru potkrijepi veom formalnou, nije bio nikakav izdatak, jer se strunjak posluio ve upotrijebljenom taksenom markom. Bertolezin gospodar nije ni o emu imao ni pojma: on je znao samo to da je njegova ropkinja pobjegla u Bahiju poto joj je umro prijatelj. Neka je slijepac samo doe traiti ovdje, ako je kadar... junaio se krmar kazujui u sebi. Neka samo doe pa e ve vidjeti vraga! Uza sve to, umirio se istom poslije tri mjeseca, kad je saznao za smrt slijepog starca. Ropkinja je, naravno, prela u nasljedstvo kojemu od pokojnikovih sinova; ali se njih nije trebalo bojati: policajci u onoj etvrti znaju sa svijetom ivjeti u miru i ljubavi, pa kad dobiju svoje, za sve e se oni brinuti, samo nee njukati za crnkinjom koju ondje nisu vidjeli tolike godine. Uostalom, dosta je, toliko su je vremena njezini gospodari cijedili, to bi jo! Bertoleza je sada u Jona Romna imala trostruku ulogu; radila je u krmi, sluila u kui i bila mu ljubavnica. Satirala se od pustog posla, ali vedra lica: u etiri izjutra ve je poinjala svoj radni dan, pripremala kavu muterijama, a zatim doruak radnicima u kamenolomu, to se nalazio iza krme. Mela je i redila kuu, ila, toila za tezgom u krmi kad bi prijatelj bio vani; svoj je piljarski posao obavljala tijekom dana izmeu drugih dunosti i poslova, a uveer je pred vratima krme, na penjaku od gline, spravljala tripice i jetru i prila kombre i sardine, po koje bi Romo, u koulji i u drvenjacima bez arapa, izjutra odlazio na ribarnicu. I to udo od ene jo bi nalazilo vremena prati i krpati osim svoje jo i odjeu svog ovjeka, a ova, da se pravo kae, nije bila mnoga; od rublja u cijelom mjesecu nije bilo vie od nekoliko pamunih arapa i isto toliko pamunih koulja. Joo Romo nije nikad izlazio u etnju niti je nedjeljom iao na misu; sve to bi se utrilo i ukesilo u krmi i u piljarnici, stavljalo se izravno u tednu blagajnu, a odande se odnosilo u banku. Nekako 7

godinu dana otkako je stekao crnkinju, prodavalo se na drabi nekoliko hvati zemljita iza krme, te ga je on kupio, i odmah, ne gubei vremena, dogovorio na njemu podii tri kuice, svaku s vratima i prozorom. Kakvih li sve udesa od spretnosti i tedljivosti nije pokazao u toj gradnji! Bio je tesar i zidar, nosio je glinu, lomio i klesao kamen kamen to ga je lupe s prijateljicom u sitne none sate krao u kamenolomu iza krme, isto onako kao to je krao i grau po okolnim gradilitima. Te su se krae izvravale nadasve oprezno i uvijek su bile okrunjene uspjehom, zahvaljujui prilikama: u te sate policija se nije esto pokazivala ni penjala onim uzbrdicama. Danju bi Joo Romo gledao na kojem je gradilitu nagomilana graa, pa bi nou onamo krenuo s Bertolezom i uzimao daske, opeke, crepove, vree vapna, i prenosio to na sredinu ceste tako spretno da se ni uanj nije uo. Onda bi jedno od njih dvoje krenulo s teretom kui, dok bi drugo straarilo kraj ostatka, spremno dati znak u sluaju opasnosti; onaj tko je odnio teret, na povratku bi ostao straariti, a na dotadanjeg straara dolazio bi red da krene sa svojim tovarom. Nita im nije izmicalo, ni tesane stube, ni drvene grede, ni stolarske klupe, ni alat. Sve u sve, injenica je da su one tri kuice, onako promuurno sagraene, bile polazna toka i poetak velikog bloka najamnih kuerina to nosi ime So Romo. Danas etiri hvata, sutra est, zatim osam, i krmar je malo pomalo postao vlasnik sveg zemljita, poveavao se broj stanova i mnoio se broj stanara. Uvijek u koulji, ne znajui ni nedjelje ni svetka, ne gubei nikad priliku da se domogne tueg, proputajui uvijek mogunost da plati, a ne proputajui da naplati, varajui muterije, zakidajui ih na vagi, kupujui za bagatelu ono to bi robovi ukrali u kui svojih gospodara, neprestano smanjujui svoje izdatke, niui uskratu za uskratom, radei sa svojom drgom poput vola u jarmu, Joo Romo najposlije je kupio dobar dio lijepog kamenoloma, to bi ga svake veeri znao gledati iz daljine, pogledom u kojem se itala elja za posjedovanjem. Uposlio je ondje estoricu ljudi da lome kamen i drugu estoricu da kleu blokove, i poeo je tada zaraivati naveliko, tako da je za godinu i pol kupio sav prostor to se nalazio izmeu 8

njegovih kuica i kamenoloma, to jest neko osamdeset hvati u dubinu i dvadeset u irinu, na zaravni suhoj i izvrsnoj za gradnju. Upravo se tada prodala i velika kua to se nalazila desno od krme, odvojena od ove sa ono dvadeset hvati; cijela njezina lijeva strana, dvadeset i nekoliko metara, sa svojih devet prozora na balustradi, gledae na krmarev posjed. Kupio ju je neki Miranda, trgovac Portugalac, koji je stanovao u ulici Hospcio, a ondje imao i svoju trgovinu manufakturom na veliko. Poto se kuerina temeljito uredi i oisti, namjerava se preseliti onamo sa svojom obitelji, jer njegova ena, dona Estela, gospoa pretenciozna i puna nekakve plemenitake tatine, ne podnosi boravak u gradskom centru, a i bljedunjavoj kerkici Zulmirinhi potrebna je irina i zrak da ovrsne i ojaa. Tako je Miranda rekao kolegama, ali je pravi razlog preseljenja bio u potrebi, koju je on smatrao prijekom, da donu Estelu udalji iz dohvata svojih namjetenika. Dona Estela bijae ena puna arenih buha: u trinaest godina zajednikog ivota priredila je muu svakojakih neugodnosti. Jo prije nego to se zavrila druga godina braka, Miranda ju je ulovio u preljubu, zatekao je in flagranti, silno se razbjesnio te je u prvi mah htio da je poalje k vragu, i nju i sukrivca; ali je njegova trgovaka kua poivala na eninu mirazu i u njemu imala jamstvo nekih osamdeset tisua milreisa kojim se nesretnik koristio koliko god mu doputahu propisi. Osim toga, nagli prekid znaio bi skandal, a svaki domai skandal, po njegovu miljenju, rui trgovcu ugled. Iznad svega je cijenio svoj drutveni poloaj te bi zadrhtao i na samu pomisao da se opet nae u siromatvu, bez sredstava i bez hrabrosti da pone ivot iznova, poto se navikao na stanovite zahtjeve i smatrao se bogatim Portugalcem koji vie nema domovine u Europi. Podvivi rep pred tim rasuivanjima, zadovoljio se obinom rastavom od postelje, te je otada spavao u jednoj, a ena u drugoj sobi. Nisu zajedno ni jeli, te bi jedva kad izmijenili koju usiljenu rije, kad bi ih kakav neoekivani sluaj sastavio protiv njihove volje. Mrzili su se. Prezirali su jedno drugo, i taj se prezir polako pretvarao u potpunu odvratnost. Kad se rodila kerkica Zulmira, sve je postalo jo tee; jadno dijete, umjesto da postane spona izmeu dvoje nesretnika, postade novi kamen smutnje, to se isprijeio meu njima dvoma. Estela je malu voljela manje nego to to trai 9

majinski instinkt, jer je u njoj gledala muevu ker, a on ju je mrzio, jer je bio uvjeren da nije njegovo dijete. Ali jedne noi, Miranda, koji bijae ovjek u snazi, sa svojih trideset i pet godina, naao se u neizdrljivu stanju putenosti. Bilo je ve kasno, u kui nikakve slukinje koja bi mu mogla posluiti. Sjetio se ene, ali je odmah odbacio tu pomisao s krajnjim gaenjem. Mrzio ju je. Meutim sama ta obaveza to ju je sebi nametnuo da se ne slui njome i da je prezire, jo mu je kanda vie potpirivala elju, pretvarajui nevjernu enu u zabranjeni plod. Najposlije, budui da se time moralno nije nimalo umanjivala njegova odvratnost prema vjerolomnici, ode u njezinu sobu. ena je spavala dubokim snom. Miranda ue tiho, korak po korak, i priblii se postelji. Trebao bih se vratiti, pomisli. Nije mu se inilo da je to dobro. Ali mu je krv udarala u ilama, traila svoje. Jo se asak skanjivao, ne miui se i promatrajui je u svojoj elji. Estela, kao da ju je muev pogled dodirnuo i proao joj tijelom, okrenula se na lijevu stranu, ali je u okretanju bedrima povukla plahtu na sebi i tako otkrila dio svoje nagosti, barunast i bijel. Miranda nije mogao odoljeti, nego se bacio na nju, a ona se u tome malom prepadu savi, vie iznenaena negoli revoltirana. Pustila je da je okrene na lea, i nije otvarala oiju, pravei se da spava i da nije svjesna to se zbiva. Ah! Ona je uzimala kao sigurno da e je mu, kad ve nema hrabrosti da ode od kue, prije ili kasnije ponovno potraiti. Znala je njegov temperament, jak u elji, a slab da joj se opre. Nakon prijestupa asni je trgovac osjetio takav stid i kajanje da nije smogao ni rijei, nego se tuan i utuen vratio u svoju sobu. Oh! kako je sada alio ono to je uinio u sljepilu svoje ulnosti. Kakve li gluposti...! govorae uzbuen. Kakve li goleme gluposti...! Sutradan se njih dvoje vidjee, ali su jedno drugo izbjegavali, bez rijei, kao da se sino meu njima nije dogodilo nita osobito. Reklo bi se ak da je nakon onog dogaaja Miranda osjeao jo veu mrnju prema svojoj eni. A nou toga istog dana, kad se naao sam u svojoj uskoj postelji, zakleo se tisuu puta svojom au da nikad vie, ba nikad vie, nee uiniti onakvu ludost. Ali poslije mjesec dana jadnik se, kad ga je ponovno ponijela putenost, vratio u eninu sobu. 10

Estela ga je primila kao i proli put, pravei se kao da ne pristaje; a kad ju je grozniavo zagrlio, ne mogavi se, nepromiljenik, suzdrati, ona mu se u lice nasmija, prasnu u grohotan smijeh koji nije mogla suspregnuti. Zbunio se siromah, sablaznio, trgnuo se kao mjesear kojega su naglo prenuli. ena je razabrala to je, pa mu nije dala vremena da pobjegne; priklijetila ga je uza se i obasula ga kiom poljubaca. Nisu govorili. Miranda je nije nikad vidio tako estoku u uitku. udio se. inilo mu se da je u zagrljaju kakve strastvene ljubavnice: otkrio je u njoj zanos i divotu kojima nas opijaju milosnice to su se uvjetile u umijeu putenog uivanja. Otkrio je na njezinoj koi i u njezinoj kosi mirise kakvih nikad prije nije outio; osjetio je drugi dah, druge zvuke u njezinim drhtajima i uzdasima. I uivao je u njoj, uivao zanosno i ludo, s pravim zadovoljstvom ivotinje u parenju. I ona je uivala, potaknuta pikantnom mrnjom koja ih razdvajae; uivala je u neasnosti onog ina koji ih je tjerao na meusobno nevaljalstvo; sva se iskrivila i uvijala, krguui zubima i stenjui pod onim svojim mrskim neprijateljem, kojega je i ona sada nalazila, kao mukarca, boljim nego ikad, guei ga i steui svojim rukama i gurajui mu u usta svoj vlani i arki jezik. A onda, u trzaju cijelog tijela, protisnuvi dug jecaj, kao da se gui, zasopljena u gru, oprui se omlitavljelih nogu i rairenih ruku, s glavom naklonjenom u stranu, oiju oroenih i kao na umoru, sva u nekoj agoniji, kao da su je razapeli na postelji. Od te noi, kad se Miranda tek ujutro povukao iz enine sobe, ugnijezdila se meu njima seksualna srea, tako potpuna kakve jo nisu uivali, jer su u dnu due jedno prema drugome osjeali isti moralni prezir koji niukoliko nije slabio. I tako su lijepo ivjeli deset godina. Ali sada, toliko vremena poslije prve nevjere u braku, sada, kada trgovca vie nisu tako esto napadale one krize koje su ga u kasne sate tjerale u spavaonicu done Estele, sada je, eto, lakomislena ena, ini se, bila sklona da se opet vrati grijehu, doputajui namjetenicima svoga mua da se slobodno vladaju, kad bi dolazili gore na doruak ili na ruak. I zato je Miranda kupio onu nekretninu u susjedstvu Jona Romna. Kua bijae lijepa; jedina joj se mana sastojala u tome to nije imala vrta, ali je tome bilo pomoi: jeftino se kupilo desetak hvati 11

zemljita u pozadini, to je sezalo do kamenoloma, i jo desetak dvanaestak stopa na onoj strani gdje se nalazila krma. Miranda je zatim otiao Jonu Romnu da se s njime sporazumije i da mu predloi posao. Krmar je otklonio. Miranda navaljivae. Uzalud vam trud, gospodine, samo gubite vrijeme odgovorio je Bertolezin prijatelj. Ne samo da ne ustupam ni nokat svoga zemljita, nego bih jo kupio, ako vam je s voljom, onaj komad to vam je za kuom! Vrt? Da. Vi biste, onda, da ja ostanem bez kue, bez vrta, bez iega? Za me je korisnije... Hajde manite se, dobri ovjee, i kazujte koliko traite za ono to sam vam predloio? Ve sam kazao to sam imao da kaem. Odstupite mi onda barem deset hvati od onog u pozadini. Ni pedlja! To je ba zlobno od vas, da znate. to sam toliko upeo, nije ni za to drugo, nego radi male: treba joj, jadnici, malo prostora da se protegne. Ne odstupam, jer mi moje zemljite treba! Kojeta! Koga ete vraga tamo raditi? to e vam? Ona aka jada od zemljita, straga za mojom kuom, gotovo prilijepljena za brdo! A imate toliko drugog zemljita, toliko prostora! Zar vam moram jo i dokazivati zato mi treba i to u na njemu raditi! Tvrdoglav ste vi ovjek! Gledajte: kad biste mi odstupili onih deset hvati straga za kuom, vae bi zemljite s ove strane bilo omeeno u pravoj liniji sve do kamenoloma, a na moje onda ne bi zadirao onaj jeziak tueg. Je li vam jasno? Neu zazidati vrt dok se ne odluite. Onda e vam vrt navijek ostati bez zida, jer to sam imao da reknem, ve sam rekao! Ali, Boji ovjee, kakav vas je vrag spopao! Razmislite malko! Vi ondje ne moete nita graditi. Zar mislite da bih vam dopustio da otvorite prozore na moj vrt...! Ne treba meni da otvaram prozore ni na iji vrt! A neu pristati ni da podiete zid, da mi pokrijete prozore na 12

lijevoj strani! Ne moram dizati zida na toj strani... Pa kojeg ete vraga sa svim tim zemljitem...? To je moja stvar! Ve e se uti i vidjeti! Vjerujte, pokajat ete se to mi ne odstupate to zemljite...! Vidjet emo hou li se pokajati ili neu. Samo vam velim, slabo e se provesti onaj tko se bude u moje mijeao! U zdravlju! Zbogom! Zametnula se tada potmula bitka izmeu Portugalca koji je trgovao manufakturom na veliko, i Portugalca koji je trgovao jelom i pilom. Onaj prvi nije se odluivao da podigne zid na vrtu dok se ne domogne komada zemljita koji ga odvajae od brijega; ovaj potonji, sa svoje strane, nije gubio nade da e onome zagrabiti jo barem dva-tri hvata straga za kuom komad koji e, po njegovim raunima, vrijediti zlata kad se jednom ostvari veliki naum to ga je u posljednje vrijeme svega obuzeo, to jest kad tu nikne krupan stambeni blok, udo od naselja, besprimjeran skup najamnih kua, koji e nadmaiti sva ona sitna zdanja, stambene blokove i dvorita to se proteu u Botafagu. To bijae njegov ideal. Ve dugo vremena Joo Romo ivi samo za tu namisao to mu se u glavi zavrgla; sanja o njoj svaku boju no; javlja se na svakoj drabi graevnog materijala; po niskoj cijeni nabavlja staru drvenu grau; kupuje crijep iz druge ruke; gomila vapno i opeke; sve je to nabacano i naslagano na njegovu prostranom i praznom zemljitu, i sve to u malo vremena dobiva neobian izgled nekakve goleme barikade toliko je razliito i areno sve ono to se tamo steklo u hrpama: daske i letve, trupci i grede, jarboli s brodova i potpornji, ostaci kola i koija, pei zemljane i eljezne, stari tednjaci, puste hrpe crijepa raznog oblika, bave s cementom, brda pijeska i crvene zemlje, gomile stare opeke, stube od kamena i od betona, ostave s vapnom i tristo avola naposljetku. On, koji je savreno znao kako se ta graa krade, sve je to brino uvao, a nou je s lanca putao golema i otra psa. Taj je pas bio izvor vjenih svaa s ukuanima trgovca Mirande, na ije dvorite nitko iz kue nije mogao sii, poslije deset nou, a da se ne izvrgne pogibli da ga napadne krmareva zvijer. Podignite zid! govorio je Joo Romo slijeui ramenima. 13

 Neu! odvraao drugi. Kad se vi tvrdoglavite, i ja u! A zauzvrat, nije bilo te kokoi ili patke koja bi izila iz ograde na krmarevu dvoritu i zala na Mirandin vrt a da odmah ne bi ondje nestala bez traga: bijae kao da ih ondje zemlja guta. Joo Romo bunio se i prosvjedovao protiv krae, vikao i galamio, kleo se kako e se strano osvetiti, ak i pucati. Podignite zid na dvoritu za ivad! odsijecao Estelin mu. Nakon nekoliko mjeseci Joo Romo, poto je posljednji put pokuao da se domogne nekoliko hvati susjedova vrta, najposlije se odlui da pone graditi. Neka, neka razgovarao on u postelji s Bertolezom. Ve u ja njemu straga ui u kuu kad ne mogu sprijeda! Prije ili kasnije progutat u mu ne dva hvata, nego est, i osam, sav vrt, a moda i svu kuu! I kazivae to kao ovjek koji je uvjeren da sve moe i da se svemu nada od svoje upornosti, od svoga nesalomljivog napora i udesne plodnosti svoga novca novca koji mu je prolazio kroz prste da mu se vrati umnoen. Otkad je njime posve ovladala groznica za posjedovanje, svako njegovo djelo i svaki njegov in svaki pa i najmanji bijae usmjeren prema jednom cilju: novcu. Imae on samo jednu brigu: poveati svoj posjed. U svojim je povrtnjacima za se i za svoju drgu uzimao najgore povre, ono koje ne bi nitko kupio; njegove kokoi bijahu nosilje, a on, premda je jako volio jaja, nije ni jedno za se razbijao: sva ih je prodavao, a sam se zadovoljavao ostacima jela pripravljana radnicima. To vie nije bila ni ambicija ni elja za dobitkom, nego bolest i napast, ludilo, mahnito zgrtanje, oaj onoga koji sve hoe svesti na novac. I njegova oniska pojava, povijenih plea, ekinjave kose, uvijek neobrijane brade, bijae svagda u pokretu, odlazila je iz kamenoloma u krmu, iz krme u povrtnjake i do gomile graevnog materijala, uvijek u koulji i u papuama s drvenim potplatom, bez arapa, smjerajui oima na sve strane, dohvaajui vjenim gramzljivim pogledom sve ono to nije odmah mogao zgrabiti prstima i noktima. A tamo vani ulica se napuivala da bijae pravo udo. Gradilo se loe ali mnogo; nicale kue i kuerci preko noi, rasle stanarine, posjedima se vrijednost podvostruavala. Podigla se tvornica tjestenine, zatim tvornica svijea, te su radnici prolazili jutrom i veerom, a veina se hranila u Jona Romna, u menzi straga za 14

krmom. Otvarale se nove krme, ali ni jedna nije imala toliko muterija kao njegova. Nikad njegov posao nije tako cvao kao sada, nikad lukavac nije imao takav promet i trgovanje; krmio je sada vie, kudikamo vie nego prijanjih godina. ak je morao uzeti namjetenike. Roba mu nije stajala na policama, nego je neprestano jedna odlazila, a druga dolazila; tezga postajala sve sjajnija, sve istroenija. A novac kapao paricu po paricu, vintem po vintem, curio u ladicu, pretakao se odande u blagajnu, pedesetaa za pedesetaom, stotinjarka za stotinjarkom, pa se onda u hiljadarkama polagao u banku. Najposlije Jon Romo nije ni iao u opskrbna skladita; neku je robu poeo dobavljati izravno iz Europe: vino, na priliku, to ga je prije kupovao na gostare u trgovini na veliko, sad mu je u velikim bavama dolazilo iz Portugala, a on je od jedne bave znao napraviti tri, dodajui vinu vodu i domai alkohol i bukuri. Naruivao je on kablie maslaca, sanduke konzervi, pakete ibica, kante ulja, silne kolute sira, zatim posude i drugu robu. Stvorio je skladite za robu, ukinuo piljarnicu i prenio spavaonicu, iskoriujui prostor za proirenje gostionice, koja je tako postala dvaput vea i jo dobila dvoja vrata. Vie to nije bila obina krma, nego trnica, robna kua, trgovina mjeovitom robom, u kojoj se nalazilo sve i sva: potreptine za ivanje, eljezna roba, porculansko posue, papir i uredske potreptine, radnika odijela, tkanine za haljine, slamni eiri za rad na suncu, jeftini mirisi, eljevi, rupci s ljubavnim stihovima, igrake, lani nakit i kojekakve drangulije. Sav mali svijet iz okolia navraao se onamo, ili pak u onu narodnu kuhinju, gdje su se radnici iz tvornica i iz kamenoloma sastajali poslije rada i sjedili, pili i razgovarali do deset uveer, u gustu dimu od duhana, ribe prene na ulju i karbidnih svjetiljaka. Joo Romo opskrbljivao ih svime, sve im davao, ak i novac u zajam ako je kome trebalo. Nije ondje bilo radnika ija nadnica ne bi u cijelosti prela u ruke onoga provrtnog lukavca. I na taj bakarni sitni, to bi ga gotovo uvijek davao na zajam u testonima, to jest u srebrnim stotinjarkama, uzimao je osam posto kamata na mjesec, neto vie nego to je uzimao onima koji su za zajam ostavljali zalog u zlatu ili srebru. A kuerci u stambenom bloku gradili se na brzu ruku, i tek to bi koji nikao, ve bi se i napunio, vremenu nisu ostavljali prilike ni 15

da boju na zidovima osui. S poudnom se brzinom sve iznajmljivalo: za radni svijet ono bijae najbolja toka u predgrau. Namjetenici kamenoloma svi su najradije ondje stanovali, na svega nekoliko koraka od posla. Trgovac Miranda pucao od bijesa. Stambeni blok! Najamni kuerci! vikao Miranda kiptei srdbom. Proklet bio onaj krmarski lopov! Da mi podigne stambeni mravinjak i pakao pod prozorima...! Upropastio mi kuu, prokletnik! I rigao oganj kletve, zaklinjao se na osvetu, bunio se i dizao galamu zbog praine koja mu u valovima i oblacima prodire u sobe, vikao zbog paklene buke klesara i tesara, to su ekiali od sunca do sunca. Ali mu nije pomoglo, kuerci i dalje nicali jedan za drugim, punili se stanarima, irili se od krme gotovo do brijega, a onda se udvostruavali s one strane gdje je Miranda, i napredovali do njegova vrtia, kojemu je, ini se, zaprijetila zmija od kamena i vapna. Miranda je odmah nato podigao zid. Ali nita, nikakve koristi, onaj zloduh bijae moan i kadar da mu prodre u kuu i u sam salon. Stanovi stambenog bloka najposlije se u svom napredovanju zaustavie pred trgovevim zidom, stvarajui s nastavkom trgoveve kue golemu paetvorinu, neku vrstu kasarnskog dvorita ili kruga u kojem bi se mogao razviti itav jedan bataljon vojske. Stambeni je blok obuhvaao devedeset i pet kueraka. Kad su sve konice toga golemog pelinjaka bile dovrene, Joo Romo odredio je da se na proelju,1 na onih dvadeset hvati to su odvajali krmu od trgoveve kue, podigne debeo zid visok deset stopa, na vrhu naikan staklenim rbinama, dnima od razbijenih boca, a s velikim dvorinim vratima ili portunom u sredini: nad ulazom se objesila svjetiljka u crvenu staklu, nad utom ploom, na kojoj je skerletnom bojom i loim pravopisom bilo napisano: Stambeni blok So Romo. Izdaju se stanovi i badnjevi za pranje rublja. Stanovi se izdavali na mjesec, a badnjevi na dan: sve s
1 Takav stambeni blok (brazilski estalagem, cortio) ima zajedniko dvorite i zajedniki (to jest jedan jedini) izlaz na ulicu. Oni badnjevi poslije zaista su badnjevi za pranje rublja (tinas), a ne korita (pias); sticateljima kao to je ovaj krmar jeftinije je prepiliti staro bure, i tako dobiti dva badnja, negoli nabavljati korita. Prev.

16

plaanjem unaprijed. Cijena za svaki badanj, raunajui i vodu, pedeset reisa, subotom posebna tarifa. Stanarke iz bloka imale su povlasticu, nisu nita plaale za pranje. Zahvaljujui obilju vode, koje ondje bijae kao nigdje, i zahvaljujui velikom prostoru za prostiranje i suenje rublja na dvoritu, nije trebalo ekati da pralje nagrnu na badnjeve; provrvjele su iz svih gradskih dijelova, neke meu njima iz velike daljine. I tek to bi se ispraznio koji stan, koja soba ili kutak s leajem, ve bi se pojavio cio roj onih koji su ga jedva ekali. I tako se ondje stvorila golema i buna praonica, sa svojim ogradama od letava, sa zelenim baama i vrtiima od tri-etiri pedlja, to bijahu kao vesele mrlje izmeu crnine badnjeva, koji su se prelijevali i po kojima su se hvatali liajevi, i odraza sjajnih platnenih etvorina ili pak hrpa utice, rasprostrte ili naslagane na uglaanim klupama za pranje. A oprano rublje i oprana posteljina, prostrta da se sui, otputala posljednje kapi i sjala se na suncu ba kao srebro. Na onom tlu to se preplavilo vodom i isparavalo, u onoj vlazi toploj i blatnoj, poeo se javljati, kao gliste pod kiom, komeati se i rasti jedan svijet, neto ivo, pokoljenje, koje je kanda izbilo spontano, ondje, iz onog gliba, i mnoilo se poput liinki u gnoju.

17

2
Dvije godine napredovalo je dvorite i rastao stambeni blok iz dana u dan, salijevale se onamo snage i stjecao svijet. A kraj njega strahovao Miranda, uznemiren onim brutalnim previranjem ivota, uas hvatao trgovca od one neumitne ume koja mu je rasla odmah do kue, pod samim prozorima, i kojoj korijenje, gore i deblje nego zmije, gledae na sve strane, prijetei da podruje tlo pod njom, da je razori i sve sravni sa zemljom. Iako trgovevi poslovi u ulici Hospcio nisu ili loe, svejedno mu muka bijae gledati onu bruku i sablazan, skandaloznu sreu onoga krmara, onog tipa, onog prljavca koji nikad ne nosi kaputa i koji dijeli stol i postelju s jednom crnkinjom! Nou i nedjeljom jo mu se vie ivot zagoravao kad bi se, umoran od posla, htio odmoriti zavaljen u naslonjau to se nalazio kraj stola u blagovaonici, a umjesto mira i poinka preplavljivala ga nezgrapna buka s onog dvorita i iz onih najamnih kua, glasno disanje i hrkanje zamorenih ivotinja. Nije mogao prii prozoru a da ga u lice ne zapljusne zapah, vru i senzualan, koji ga je opijao svojim vonjem zvijeri u parenju. A poslije, zatvoren u spavaonici, ravnoduan i navikao na putene gadosti svoje ene, osloboen ve od prvotnih prepasti od kojih bi mu krv uzavrela i mozak se zamutio, sad je samo jednim zaokupljao svoj duh, kinjio se zbog susjedove sree, dua mu se ispunjavala runim osjeajem mrnje, zavisti i pakosti. Zavidio je drugome, onome drugom Portugalcu to je stekao bogatstvo a nitko mu nije nabijao rogove; zavidio je onome koji, da bi bio triput bogatiji od njega, nije morao da se oeni kerju svog poslodavca ili mjeankom kerkom kakva skorojevia. A eto, on, Miranda, koji o sebi miljae da je posljednji izraz mudrosti i profinjenosti; on koji je, odmah poslije vjenanja, odgovarajui na estitku nekoga biveg kolege u Portugalu, kazao da je Brazil konj natovaren novcem, konj komu uzde lako hvata pametan i spretan ovjek; on koji se smatrae mudrim i premudrim evo je sada, kako injenice pokazuju, samo glupi magarac kad se usporedi sa svojim susjedom! Mislio je da postane gospodar Brazila, a evo je postao rob slabo odgojene neskrupulozne i nekreposne

18

Brazilke! Mislio je da je stvoren za velika djela i osvajanja, a evo se prometnuo u smijenu rtvu i patnika...! to je najposlije bilo od njegove Afrike? Poneto se obogatio, istina je, ali kako? Po koju cijenu? Pustio je da na nj udari hipoteku avo, koji mu je donio osamdeset tisua, a s njima bezbroj nevolja i sramota! Sredio je ivot i prilike, da, ali mora vjeno podnositi enu koju mrzi. I na kakvu mu je korist, naposljetku sve to? U emu je, najposlije, njegov uspjeh i gdje je njegova karijera? Evo, u kunom paklu, i odavde do istilita na poslu, pa opet natrag! Nezavidna sudbina, bez ikakve sumnje! U munoj neizvjesnosti je li Zulmira njegova ki, nesretnik nije ak mogao uivati ni zadovoljstvo to je otac. Da ona nije Estelina ki, nego da je nahoe, koje je on uzeo, jasno je da bi je volio, i ivot bi joj onda tekao drukije; ali u onim prilikama jadno dijete bijae samo ivi dokumenat majine sramote, te je Miranda i na to nevinae prenosio mrnju koju je osjeao prema eni. Kakvim li je klasom ponio njegov ivot! Ba sam bio glup! zakljuivao trgovac glasno, ustajui s postelje u kojoj je uzalud traio poinka. I onda je etao po sobi, iao gore-dolje, bez ikakve volje da spava, osjeajui kako mu groznica zavisti saie mozak. Sretan je i spretan bio Joo Romo! Da! Njegov je ivot...! Njemu ivot pripada, tome majinu sinu, koji je i danas slobodan i niim sputan kao i onda kad se bez novia u depu otisnuo sa svoje postojbine. Da, njemu, koji je mlad i jo moe puno uivati, jer ako se i oeni, a ena mu bude neka druga Estela, moe je poslati k vragu, ta on je svoj na svome! Da, njegov je Brazil! Bio sam glupan! puhao trgovac od bijesa, ne mogavi se pomiriti s krmarevom sreom. Teki glupan! I na kraju krajeva, to ja imam i posjedujem...? Trgovaku kuu, od koje se ne mogu odvojiti a da ne izvrgnem pogibli ono to je u nju uloeno! Kapital u mrei poslova koji se ne daju obraunati ni na istac izvesti, nego se sve vie zapleu i sve me vie vezuju uz ovu glupu zemlju, u kojoj u i kosti ostaviti! to je tu moje kad je sr i okosnica moga kredita eninstvo, miraz koji mi je donijela ona besramnica i koji me uz nju vee, kao to me moja prokleta trgovina vee uz obalu ove zemlje? Od smrdljivog gnoja tih misli oblikovao se u praznome Mirandinu srcu nov ideal titula. Kako mu je nedostajalo pravog temperamenta za jake poroke koji ovjeku ispunjavaju ivot, i kako 19

je bio bez obitelji koju bi volio, i bez mate da bi mogao uivati s javnim enama, brodolomac se uhvatio za tu dasku kao to se samrtnik, svjestan svretka, hvata nade u budui ivot. Tata Estela, koja je u poetku istezala usne u smijeh nevjerice i poruge, sad je u tome nalazila zadovoljstvo. Nastojao se uvjeriti da je ona zaista naslijedila plemenitu krv, i da e je on, sa svoje strane, kad je ve nije naslijedio, pribaviti svojom sposobnou, a to jo i vie vrijedi. I od tada je poeo sanjati o barunstvu, i to je sebi postavio za najdrai ivotni cilj, nadasve u dui zadovoljan to je najposlije otkrio neto u to moe uloiti novac a da ga nikad vie ne mora vratiti eni niti ga ikome ostaviti. Briga o tome silno ga je izmijenila. Odmah se poeo pretvarati da je rob drutvenih obiaja, hinio je obzirnost i savjesnost, napuhavao se koliko god mogae, a svoju zavist susjedu prikrivae prezirom i superiornou koja poputa. Svakog je dana prolazei pokraj Romnove gostionice ili trgovine, pozdravljao susjeda nekako protektorski, smijeei se bez osmijeha i odmah zatim zateui lice u silnu ozbiljnost. Poto je poduzeo prvo to je potrebno na putu ka kupnji titule, otvorio je svoj dom i poeo prireivati sveanosti. Njegova ena, premda su je ve probile sjedine, silno se tome o bradovala. Zulmiri je u to doba bilo dvanaestak - trinaestak godina, a bijae ona pravi tip djevojke iz Rija: blijeda, mrava, sa sitnim crvenim mrljama na nosu, na vjeama i usnama, a obrazi joj lako osuti pjegama. Odisala je poput nonog cvijetka, bijae hladno bijela kao magnolija; kosa joj svijetlokestenjava, ruke gotovo prozirne, nokti meki i kratki, kao u majke, zubi neto bjelji od koe na licu, noge sitne, prsni ko uzan, ali oi krupne, crne, ive i zlobne. Upravo je u to doba doao iz savezne drave Minas, s preporukom na njezina oca, sin nekoga trgovca koji je svojim narudbama donosio lijepe prihode Mirandinoj kui i koji je moda bio najbolja muterija Mirandina u unutranjosti. Momak se zvao Henrique, bijae mu petnaest godina, a doao je da u prijestolnici dovri neke pripreme za upis na medicinsku akademiju. Miranda ga je smjestio u svoju katnicu u ulici Hospcio, ali se student nakon nekoliko dana poalio da mu je ondje neprilino i nezgodno, tako te je trgovac, ne hotei da mu izie iz volje, odredio da se momak preseli u kuu u Botafagu. Henrique bijae ljepuan, edan, obziran i tankoutan poput 20

kakve djevojke. Marno je studirao, a nije u njega bilo ni pretjeranosti ni rastronosti, te ne bi izdao ni novia na drugo doli na ono to je prijeko potrebno. Osim izjutra, kad bi odlazio na predavanja, a i to uvijek s Mirandom, nije on izlazio ni koraka iz kue, a kad bi ba i iziao, svagda je to bilo u pratnji koga od trgoveve obitelji. Nakon malo vremena dona Estela pokazala je prema njemu gotovo majinsku panju, te je preuzela na se brigu o njegovu mjesenom novcu i potroku to ga je odredio trgovac, jer mladom Henriqueu otac nije odredio svote. Nikad momak nije traio novaca; kad mu je to trebalo, traio je to od done Estele, koja bi opet kazala muu da to kupi, a svota se, dakako poveana, unosila u raun trgovca iz unutranjosti. Za stan i hranu raunali su momku dvjesto i pedeset milreisa na mjesec, a on o tome nije znao niti je htio znati. Nita mu nije nedostajalo, a kuna ga je posluga potovala kao gospodareva sina. Uveer, za lijepa vremena, dona Estela kadikad bi izlazila s njime, sa kerkom i jednim crnetom, Valentinom, da se proetaju obalom, a kad bi bila pozvana na sveanost u kakvu prijateljsku kuu, povela bi i njega sa sobom. Poslugu u Mirandinoj kui sainjavae mlada mulatkinja Isaura, lijena i glupa djevojka koja je i posljednji novi troila u svatariji Jona Romna, na slatko pie capil; zatim Leonar, ivahna i bezbrina mlada crnkinja, ravna i suhonjava poput kakva djeaka, koja je po uvenju znala svu opsenu tehnologiju besramnosti i koja je na izazove namjetenika i gostiju u krmi odgovarala: ujte, alit u se sucu od sirota. Bijae ondje, naposljetku, onaj Valentin, sin jedne Esteline robinje, koju je dona Estela oslobodila. Mirandina je ena prema tome malom crncu pokazivala neizmjernu panju i ljubav: putala mu je svu slobodu, davala mu novac i darove, vodila ga sa sobom u etnju, lijepo odijevala, i mnogo je puta izazvala ljubomoru u keri zbog tolike panj e prema njemu. Hirovita je gospoa prekoravala Zulmiru zbog malog crnca, a kad bi se djevojka i on alili jedno na drugo, dona Estela nije nikad davala pravo keri! Sve najbolje u kui bijae za Valentina. Kad je obolio od boginja, i kad ga je Miranda, unato molbama i prosvjedima svoje ene, otpremio u bolnicu, dona Estela plakae svakog dana i sve dok se mali crnac nalazio izvan kue, nije dodirnula klavir niti je zapjevala, niti i s kim pravo progovorila. A 21

jadni Miranda, da ne podnosi drskosti od svoje ene i da ne slua neugodnosti pred poslugom, morao je malome crncu putati sve na volju. Pod trgovevim krovom bio je jo jedan gost osim Henriquea stari Botelho, ali u svojstvu nametnika i muktaa. Bijae to antipatian jadnik koji se dohvaao sedamdesete, sijede kose, kratke i tvrde kao metla, a isti mu takvi brci i brada; vrlo mrav, s okruglim oima to su mu poveavale zjenicu i njegovu licu davale izraz kao u jastreba, sasvim u skladu s njegovim kukastim nosom i ustima bez usana: jo su mu se vidjeli svi zubi, ali tako istroeni te se inilo da su otpiljeni do polovine. Uvijek je iao odjeven u crno, s kiobranom pod mikom i sa irokim eirom nabijenim na ui. U svoje vrijeme bijae on zaposlen u trgovini, a kasnije dobavlja robova: sam je priao da je vie puta bio u Africi, kupujui i prodavajui robove za svoj raun. Uputao se on u razne spekulacije; za vrijeme rata s Paragvajem jo je lijepo zaraivao te se obogatio; ali se kolo sree okrenulo, pa je doivljavao udarac za udarcem, i najposlije je iz njegovih panda ptice grabljivice izmaklo sve. I tako se sada jadnik, ve star, izjeden razoaranjima, pun hemoroida, nalazio bez imetka i bez sredstava za ivot, te je ivotario u sjeni trgovca Mirande, s kojim je u mladosti radio mnogo godina u istoga poslodavca i s kojim je vezao prijateljstvo, u poetku iz sluajnosti, a kasnije iz potrebe. I dan i no grizla ga i izjedala nekakva neumoljiva gorina, neka potmula tuga to ovlada pobijeenim, neka nemo i oajnost, pizma na sve i na svakoga zato to mu nije bilo mogue zgrabiti svijet svojim rukama, danas ve nemonim i drhtavim. I kako mu njegovo sadanje bijedno stanje nije doputalo da i na koga otvori kljun, istresao je svoj jed i iskaljivao svoj bijes okomljujui se na novo vrijeme i obruujui nove ideje. I tako bijahu ponekad vrlo uni razgovori za Mirandinim stolom, poslije jela, kad bi se razgovor, izmeu ostalih uzbudljivih tema, svrnuo na abolicionistiki pokret, koji se poeo javljati oko zakona to ga je predloio Rio Branco. Tada bi se Botelho zapjenio kao bjesomunik i uzeo sipati strane rijei i lijevo i desno, kao revolvera to ispaljuje ne gledajui u metu, te je istresao kletve, uluujui zgodu da otvori svoj ventil i da izriga staru mrnju i u to se u njemu nakupila. Lopovi! Banditi! vikao je kao opsjednut. Razbojnika 22

druba! Oi mu sijevale bijesom, izlijetale odande otrovne strijele to su se htjele zabiti u sve bjeline i sve jasnoe. Vrlina, ljepota, nadarenost, mladost, snaga i zdravlje, a nadasve srea i imutak to bijae ono to on nikome nije opratao, te je proklinjao svakoga tko je postigao ili imao ono to on ne imadoe; svakoga tko je uivao ono to je njemu izmaklo; svakoga tko je znao ono to on nije nauio. I da bi individualizirao predmet svoje mrnje, okretao se i udarao na Brazil, na tu zemlju koja je, po njegovu miljenju, imala samo jednome sluiti: bogaenju Portugalaca, a koja je, meutim, njega ostavila u oskudici i u bijedu ga gurnula. Dani su mu ovako prolazili: budio se u osam izjutra i prao se u svojoj spavaonici runikom namoenim u vinski ocat; zatim je iao u blagovaonicu itati novine i ekati na doruak; poslije doruka izaao bi iz kue, uao u tramvaj pa ravno na ulicu Ouvidor, u neku trafiku, gdje bi obino sjedio sve do ruka i zabavljao se ogovarajui one koji bi onuda prolazili. Umiljao je da poznaje sav Rio de Janeiro i svaije mane i nedostatke u svim pojedinostima. Ponekad, ali izrijetka, dona Estela zamolila bi ga da joj obavi sitne kupovine, a to je Botelho znao bolje nego itko drugi. Ali njegova velika strast, njegova slabost, bijae uniforma: oboavao je sve to je u vezi s militarizmom, premda se oduvijek bojao oruja svake vrste, a osobito vatrenoga. Nije mogao podnijeti da u blizini prasne puka, a ipak se oduevljavao svime to je mirisalo na rat; kad bi vidio kakva oficira u sjajnoj odori, od pustog bi mu ganua suze navrle na oi; u tanine je poznavao ivot u kasarni; na prvi je pogled znao in i rod vojske svakoga vojnika, a kad bi uo vojniku trubu ili bubanj, odmah je izlazio na ulicu i gledao odred u prolazu; esto bi se umijeao meu one to su ili za etom i za muzikom, i ne bi se vratio sve dok vojska ne ue u vojarnu. Gotovo se uvijek s takvih ludih etnja vraao istom u est popodne, umoran do krajnosti, jedva se drei na nogama, iscrpljen od toga hodanja za vojnikom glazbom, hodanja to bi se znalo otegnuti sate i sate. A najzanimljivije bijae to se on, videi koliko se time umara, ljutio na prokletog zapovjednika koji ga sili na tu muku vodei svoju etu ili bataljon kroz mnotvo ulica i namjerno birajui to dui put. Prokletnik! tuio se Botelho. Lupe valjda i nije htio drugo nego da mi dua izae na vrh nosa! Tri sata vrakog i munog 23

hoda za podnevne pripeke! Jedna od najsmjenijih tvrdoglavosti u Botelha bijae njegova mrnja prema Valentinu. Mali ga je crnac dovodio u bjesnilo svojim vragolijama mezimeta i razmaena djeteta, i jo je mali lupe i objeenjak, videi koliko se stari uzrujava i ljuti, pojaavao svoje huncutarije, siguran u zatitu done Estele. A stari bi ga mukta i parazit bio zadavio, ali nije smio: valjalo mu je biti u milosti kod gospodarice kue. Botelho je znao Esteline mane kao dlan na svojoj ruci. I sam Miranda, koji je u njemu gledao vjerna prijatelja, esto mu ih i esto povjeravae kad bi u svom oaju razotkrivao svoje srce, te je starcu otvoreno kazivao koliko u dui prezire enu i zato je ne izbacuje iz kue. A Botelho mu u svemu odobravao; shvaao je i uzimao u obzir da vani trgovaki interesi stoje iznad svega. ena u takvim prilikama govorio Botelho uvjeren predstavlja kapital, a kapital se lako ne odbacuje! A sada ti samo valja paziti da joj se nikad vie ne vrati... Tako i radim! objanjavao Estelin mu. Ja se njome sluim kao pljuvanicom! Mukta, sretan to vidi koliko prijatelj ponizuje enu, u svemu se s njim sloio, i u to ga ime zagrlio pun udivljenja. Ali s druge strane, kad bi uo kako Estela govori o muu s neizmjernim prezirom i gotovo s odvratnou, parazit se jo vie sjao od zadovoljstva. Nemojte misliti govorila Estela starome nemojte misliti da ja ne znam i da ne opaam koliko me ona mjeina i nitarija mrzi. Mrzi me on, ali je meni do toga stalo koliko i do lanjskog snijega. Nesrea je za nas, ene iz drutva, to ne moemo ivjeti bez mua kad smo udate, pa tako i ja moram snositi to mi je sudbina dala, bilo mi po volji ili ne bilo. Kunem vam se, ako ponekad pustim da mi se Miranda priblii, to je zato to znam da mu je muka to mora popustiti, a ja opet ne moram ulaziti u razgovor s onakvom ivotinjom! Botelho, sa svojim iskustvom u stvarima ovog svijeta, nije nikad prenosio to je jedno reklo protiv drugoga. Jednom, ne osjeajui se dobro, vratio se kui ranije negoli obino, te je prolazei vrtom uo neko utanje i apat iz zele nog gustia u kutu gdje inae nije nikog bilo. Uputio se onamo na vrcima prstiju i neopaen vidio Estelu izmeu zida i mladog 24

Henriquea. Tu ih je uhodio i gledao, ne miui se i ne pisnuvi, i tek poto se njih dvoje razdvojilo, on se pokaza. Gospoa protisnu lak vrisak, a momak, premda je bio sav zajapuren, odjednom problijedje da bijae poput voska; ali ih Botelho pokua umiriti, kazujui glasom prijateljskim i tajanstvenim: Neoprezno je to od vas... Takvo se to ne ini na takvu mjestu! Kao to sam naiao ja, mogao je naii i tkogod drugi... U kui onolike sobe, a vi tu u vrtu...? Nita mi nismo inili! ree Estela, koja se pribrala i kojoj se vraala hladnokrvnost. Ah preuze starac, hinei krajnje potovanje oprostite onda, mislio sam da jeste... Uostalom, da i jeste, meni svejedno, jer bi bilo neto najprirodnije na svijetu, a ivot ovjeku ne prua bogzna to... Da i jeste, velim, mogli biste uzeti da nisam nita vidio, jer se ja u tui ivot ne mijeam... Gospoa je mlada, u snazi, a mu je ne zadovoljava, pa je pravo da ga zamijeni drugim. Takav je ivot, takav je svijet, a je li kriv, nismo ga mi krivim nainili... Do neke dobi u svima nama ruje crvi, pa ga valja ubiti, prije nego to on nas ubije! Neka vas nita glava ne boli, nita ne brinite, samo biste drugi put, mislim, morali biti neto oprezniji... Dobro je, dosta! zapovjedi Estela. Oprostite! Velim vam samo zato da vas umirim to se mene tie. Ne bih htio ni u snu da pomislite da bih ja... Prekide ga Henrique, glasom koji jo pokazivae uzbuenost: Ali vjerujte, gospodine Botelho... I njega starac presjee u rijei, te e, stavivi mu ruku na rame: Nita se ne bojte, neu vas ja izdati, mladiu! Udaljie se njih dvojica od Estele, a onda e starac mladiu zatitniki: Nemojte vie tako, jer ete se upropastiti... Gledajte kako vam se noge tresu! Dona Estela pratila ih izdaljeg, polako, zastajala toboe zabavljena oko cvjetnih grmova, graciozno podizala sputene granice to bijahu kao polomljene, as se saginjala nad biljke puzavice, a as se propinjala na none prste da dohvati visoke sunace i vitke manake. Henrique je iao s Botelhom sve do njegove sobe, ne mijenjajui predmet razgovora. 25

 Onda, neete nita rei? Obeavate? upita starca. Starac mu je ve kazao, u smijehu, kako ih je zatekao na djelu i prilino ih vremena gledao. Rei? A to to, mladiu...? Za koga me vi drite, molim vas? Otvorit u usta samo onda ako mi za to date razloga, ali sam uvjeren, da neete dati... Uostalom, vrlo ste mi simpatini, Henrique! ini mi se da ste izvrstan momak, pravi cvijet! I jo u vam neto rei: zatiivat u vae odnose s donom Estelom... Govorei tako uzeo ga je za ruke i milovao ih. ujte nastavi, milujui ga nemojte se prtljati s djevicama, razumijete li...? Vrag vam je to! Zbog one sitnice ovjek se moe zaplesti! A to se tie ostalih, vrag s njima! Nemojte ni s jednom pred oltar, i neka vas glava ne boli, jer, na kraju krajeva, ako je rije o doni Esteli, vi joj samo inite uslugu, veliku uslugu! Valja vam znati, mladi prijatelju, kad ena koja je prevalila tridesetu nae momia vaih godina, to je kao da je nala suho zlato! I prija joj, prija! I znajte jo da ne inite uslugu njoj samoj, nego i njezinu muu: to mu bolje zadovoljite enu, bit e ona utoliko bolje udi i raspoloenja, pa e zato biti bolja i prema njemu, jadniku, koji ima dosta muke sa svojim poslovima, te mu treba malo odmora kad se vrati kui. Samo vi nju dobro prihvatite, da bude meka kao makova latica! Jedino trebate biti razboriti, razumijete li? Nemojte djetinjiti kao danas, a inae tjerajte, i ne samo s njome, nego sa svima koje vam dopadnu pod ruku! Naprijed! Samo nemojte nikad imati posla s onima iz javne kue, jer je opasno zbog bolesti. Ni s djevicama! I nemojte se spetljati sa Zulmirom! Vjerujte, govorim vam to jer sam vam prijatelj, jer ste mi simpatini i jer ste zgodan momak! I rekavi to, pomilova ga tako ivo da se student, izmaknuvi mu iz ruku, udaljio pokazujui odvratnost i prezir, dok mu je starac govorio priguenim glasom: ekajte! Hodite ovamo! Ba ste nepovjerljivi...!

26

3
U pet sati ujutro budilo se dvorite stambenog bloka, budilo se otvarajui, ne oi, nego bezbroj poredanih prozora i vrata. Buenje veselo i zasieno snom, kao u ovjeka koji je u jednom komadu prospavao sedam olovnih sati. Kao da su se jo uli, u maglenoj tromosti, zadnji zvuci gitare to je sino posljednja zamrla zvuci to su se rainjali i nestajali na mekom i sivom svjetlu zore i plinuli poput enjiva uzdaha u tuem kraju. Rublje, sino prostrto da se preko noi sui, ispunjavalo zrak vlagom i proimalo ga vonjem jeftina sapuna. Kamenje na tlu, izbijeljeno na mjestima gdje pralje peru, a ponegdje pokapano modrilom, pokazivae sivo i tuno bljedilo od pjene to se po njemu stisnula i osuila. Na vratima se pokazivale dremljive glave, ulo se zijevanje u jakim valovima to su nailazili jedan za drugim sustiui se poput valova na moru; kaljalo se i kaljucalo na sve strane, alice poinjale zveketati; dizao se topao miris kave i irio se povrh svakoga drugog, s prozora na prozor ile prve rijei, izmjenjivali se jutarnji pozdravi i nastavljali se razgovori prekinuti sino; vani ve skakale i buile djeje skuptine, a iznutra priguen pla maliana koji jo nisu prohodali. U zbrkanoj graji to se nadizala isticao se ovdje smijeh, ondje povieni glasovi u prepirci, negdje skrie patke, tu pijevci kukuriu, tamo kokoi rakole i kokodau, glomot i buka posvuda. Jo neke ene iznose iz stanova krletke pa ih vjeaju vani na zidove, a papige u njima, ba kao i njihovi gospodari, aste se glasovima, rijeima i rjeetinama i buno se pozdravljaju, istei perje na svjetlu novog dana. Domalo otvaraju se pipe, sve piti, raste itanje, buno se skupljaju mukarci i ene. Jedni za drugima umivaju lice, nema nikakve udobnosti, peru se pod vodenim mlazom to pada s visine od pet-est stopa. Tlo se vodom nalijeva, preplavljuje, te ene skupljaju suknje da im se ne smoe; vidi im se osmagla golotinja ruku, miica i vrata, to ga obnauju zadiui svu kosu na tjeme, da se za pranja ne smoi; mukarci se ne brinu hoe li im se smoiti kosa oni, naprotiv, turaju glavu pod vodu, snano se trljaju rukama i zapljuskuju. Vrata na zahodima svaki se as otvaraju i

27

zatvaraju, neprestano se onamo ulazi i odande izlazi. I ne ostaje se dugo unutri, suknje se namjetaju i hlae se priteu vani; djeca i ne mare ii onamo, nego svoje obavljaju odmah ondje, na hrpama u dnu, iza nastambi ili pak u kakvu kutu u vrtu. Raste buka, zgunjava se; svagdanja vika postaje jaa, vie se i ne razaznaju posebni glasovi, nego je sve jedan jedini bruj, zbijen amor, gusta graja to ispunja dvorite. Ve se poinju k upovine u krmi, to jest u onoj trgovini mjeovitom robom; ve ruke krue zrakom, prepleu se rasprave, provaljuju svae; uje se glasan smijeh, prate kletve; vie se ne govori, nego se vie. Osjea se u onome ivom i bujnom previranju, u onome hlepljenju i kip enju, u onome gustiu biljaka povijua i puzavica u koji tonu krepke noge na crnome i hranjivom glibu ivota osjea se tu ivotinjska radost zbog postojanja, pobjedonosno zadovoljstvo zbog toga to ti je dano da die na Zemlji. Na vrata trgovine to su izlazila na dvorite, vrvio svijet poput mravi, kupovali ljudi to im treba. Dva prozora Mirandina otvorie se. Na jednome se pojavila Isaura, koja je poela rediti kuu. Gospa Dunga! povie dolje, istresajui stolnjak. Ako danas imate piktija, kucnite na vrata, jeste li uli? Odmah se pojavi i Leonor, radoznalo pokazujui glavu s kovravom kosom izmeu vrata i ramena mulatkinje. Pekar ue u dvorite, s velikom koarom na glavi i s klupicom pod mikom, te se smjesti na sredini i stavi koaru na klupicu, oekujui kupce. Uas ga okrui oblak svijeta. Djeca mu se umiljavala, a ene i mukarci, kako bi tko uzeo kruh, odlaahu s njime u kuu, grlei kruh na prsima. Jedna krava, koju je slijedilo tele s brnjicom na njuci, ila od vrata do vrata, tuno zvonei svojom klepkom, a vodio ju je ovjek koji se zametnuo koem lia. Buka dolazila do vrhunca. Tvornica tjestenine, to se nalazila u neposrednoj blizini, poela rad, poveavajui zuj jednolinim dahtanjem svih parnih strojeva. U krmu i u trgovinu ili ljudi i vraali se odande, bijae kao da su ondje mravi p rovrvjeli. Sada je nastala guva oko vode, podmetale se pod pipe limenke svih oblika, ponajvie petrolejske kante s komadiem drveta na ianom drku. ulo se kako voda padajui mlatara po limu. Neke su pralje ve punile svoje bave. Druge su sterale rublje koje se nije osuilo. Poinjao se posao. Izvijale se iz grla narodne pjesme portugalske i 28

napjevi brazilski. Uoe smetlarska kola sa tropotom kotaa po kamenu, a divlji im glomot nadglasavae koija viui na magarca. Podugo vremena dolazili i odlazili razni trgovci i prodavai, smjenjujui se jedni za drugima. Donosili mesari svjee meso, a za njima dolazili drugi nudei tripice i govee iznutrice; jedino nisu dolazile piljarke sa svojom zeleni, jer u dvoritu stambenoga bloka bijae podosta baa i vrtia. Navraali trgovci pokuarci sa svojom kratkom robom, sa eljeznarijom, sa staklarskim izraevinama i kunim potreptinama. Svaki je prodava imao svoj nain izvikivanja, a najgrlatiji bijae onaj koji je trio ribu, nosei je u dva koa to ih je poput tezulje objesio o motku preko ramena. Tek to bi on kroz grlo protisnuo svoj prvi pitavi povik, ve bi se kao po nekom udu sabrala sva sila maaka i natisla se za njim, prijateljski mu se motala oko nogu i umiljavala se molei i mijauui. Ribar ih odguravao nogama dok bi svoje sardine prodavao na kunim vratima, ali ga se make nisu okanjivale, nego su i dalje navaljivale i greble po koevima, i nita nije koristilo to je on svoju robu dobro pokrivao. Da se barem naas oslobodi nesnosnih napadaa, valjalo je da podaleko odande baci aku ribica, a dreava bi se maja druba u skokovima hrpimice sletjela onamo. Prva je prianjala na posao Leandra, nadimkom zvana Machona ili Mukaraa, surova Portugalka, debelih i dlakavih ruetina i prejakih bokova, to bijahu ba kao sapi u kobile. Imala je dvije keri, jednu udatu i ve rastavljenu, Anu das Dores, a drugu jo neudatu zvala se Nenen i sina Agostinha, djeaka koji je otiao po vragu i koji je vikao koliko i mati, ako ne jo i vie. Ki Ana das Dores, koju su svi zvali samo das Dores, to jest Jadovika, ivjela je u odvojenoj kuici, ali je sva porodica stanovala u tome dvoritu. Nitko ondje ne bi znao posigurno rei je li Machona udovica ili rastavljena; djeca joj ne bijahu meu sobom slina, nego svako drukije, svako na drugo brdo tkano. Ki das Dores ili Jadovika bijae, kako vele, udata, ali je ostavila mua pa se splela s nekim trgovcem; kad se trgovac kasnije povukao u svoj rodni kraj, ostavio je ortaka na svome mjestu, da ne bi ostala bez zatite; bijae joj dvadeset i pet godina. Drugoj keri, Nenen, bijae sedamnaest. Visoka, vitka i krepka, ponosna na svoje djevianstvo, znala je izmaknuti iz ruku momcima koji su htjeli do nje doi bez braka. Znala je savreno krobiti i 29

glaati muko rublje. Pokraj Leandre smjetavala se za svojom bavom Augusta Carne - Mole ili Mekuna, bijela Brazilka, ena etrdesetgodinjeg mulata Alexandra, zloslutna policajca s velikim crnim brinama, dobro izbrijanim licem, s bijelim, dobro izglaanim hlaama i istim pucetima na uniformi, kad bi bio u slubi. I oni imaahu djece, ali jo male, a jedno je, mala Juju, ivjelo u gradu, kod kume koja se o njemu brinula. Ta kuma bijae kokota od trideset milreisa pa navie, po imenu Lonie, s katnicom u gradu. Porijeklo francusko. Alexandre, kod kue, u doba odmora i poinka, u papuama i u razdrljenoj koulji, bijae vrlo prijazan sa susjedima na dvoritu, te je s njima lijepo razgovarao, smijao se i alio, ali kad bi navukao straarsku odoru, ufitiljio brine i uzeo u ruke trskovu ibu, kojom je obiavao ibati po svojim hlaama od grube jadretine, nitko mu vie nije vidio zuba, i tada bi sa svakim govorio odmjereno i ukoeno i sve nekako preko ramena. Njegova ena i njoj je govorio ti samo onda kad nije bio u uniformi bijae poslovino estita u onome dvoritu, estita bez zasluge, jer je ta estitost dolazila od mlitava temperamenta, a ne od neke volje i nakane. Pokraj nje smjetala se za posao Leocdia, ena kovaa koji se zvao Bruno malena, vrsta i nabijena Portugalka, koja je meu susjedama uivala straan glas ene lake ruke. Zatim je dolazila Paula, stara cabocla2, napol poludjela, a svi su je potovali kao jedinu koja zna odagnati vrbanac i lijeiti groznicu molitvama i arbinama. Bijae strahovito runa, debela, tuna, glupavih oiju, istroenih zuba, uiljenih kao u psa, glatke kose, oputene i jo crne unato godinama. Zvali su je Bruxa ili Vjetica. Odmah bijahu na redu Marciana i njezina ki Florinda. Prva, stara mulatkinja, silno ozbiljna i pretjerano ista: kua joj je bila uvijek vlana od neprestana pranja. Kad bi je spopala zlovolja, uzela bi praiti, otresati i grozniavo lupati, a kad bi je obuzeo bijes, dohvatila bi vjedro s vodom i gnjevno ga izlila po podu svoje sobe. Ki joj bijae petnaestogodinja djevojka, rumenkasto tamnoputa, senzualnih usana, lijepih zuba, sjajnih, objeenjakih oiju. Sve je
2 Caboclo (enski rod: cabocla), Indijanac, ili pak mjeanac potomak bijelaca i crvenokoaca; kasnije i svaki Brazilac iz naroda, iz brazilske unutranjosti. Prev.

30

njezino bie bilo u potrazi za mukarcem, ali je jo uvala svoje djevianstvo i nikako nije poputala molbama i salijetanjima Jona Romna, koji ju je elio predobiti time to joj je davao viak na mjeri kad bi dola kupovati u njegovoj trgovini mjeovitom robom. Vidjela se zatim stara Isabela, to jest dona Isabela, jer su joj na dvoritu svi iskazivali neko potovanje; uivala je povlasticu zbog ozbiljna dostojanstvena dranja ene kojoj su neko govorili gospoa: jadna ena koju su satrle nevolje. Bijae udata za nekog klobuara, koji je propao te se ubio, a ostavio joj boleljivu i slabanu ker; za njezin je odgoj Isabel sve rtvovala, pa joj ak plaala i uitelja iz francuskog. Imala je dona Isabel suho lice stare pobone Portugalke, koja je neko bila gojazna, meke obraze s ovjeenom, omlitavljelom koom to joj s kutova s oba kraja usta padae poput praznih kesica; podbradak joj proaran tamnim ilama, oi joj smee, svagda uplakane i utonule pod oteenim kapcima. Oskudnu sijedu kosu, namazanu uljem od slatkih badema, dijelila je na dvoje, a kad bi izlazila na ulicu, odjenula bi se u neizbjeno crno ruho od svile, to jest u vjenu crnu svilenu bluzu i crnu suknju od prosta sukna, koja nije pravila nabora; preko bluze ogrnula bi crven al, koji cijelom njezinu tijelu davae izgled piramide. Od njezine prole slave ostala joj samo zlatna burmutica, iz koje je sada mrkala neutjena gospoa, uzdiui na svaki umrk. Ki joj bijae cvijet onog dvorita. Zvali su je Pombinha ili Golubica. Bila je lijepa, premda boleljiva i do krajnosti nervozna; bila je plavokosa, vrlo blijeda, a vladanje joj kao u djevojke iz bolje kue. Majka joj nije doputala da pere ni da pegla, jer je to lijenik izriito zabranio. Imala je zarunika, Jona da Costu, momka koji je radio u trgovini i uivao potovanje u svoga efa i u svojih kolega. Bio je to mladi s lijepom budunou, a oboavao je Pombinhu i poznavao je jo odmalena. Ali dona Isabel nije htjela da joj se ki ve sada uda. Razlog bijae u tome to djevojka, premda je ve ula u osamnaestu, jo nije prirodi platila okrutni tribut puberteta, unato majinoj brizi i unato njenim rtvama da u svemu bude po lijenikim nalozima i da keri nita ne uzmanjka. A ipak, jad nih li njih, o onome braku ovisila je srea obadviju, jer Costa, kako se lijepo smjestio u trgovakoj kui jednoga svoga strica, kojemu e kasnije postati ortak u poslu, namjeravae, im se oeni, izvui ih iz one nevolje i vratiti ih u prijanje stanje. Jadna starica oajavae 31

zbog onog nedostatka, te je svake veeri, prije poinka, molila Boga da svrne pogled na njih i da i njezinoj keri ukae jednostavnu milost kakvu, bez obzira na zasluge, ukazuje svakoj djevojci na svijetu. Ni za to u ivotu ne bi ona pristala da se njezina mala uda prije nego to postane ena, kako obiavae rei. Valja uti to lijenik kae, jer nije red dati mukarca djevojci koja jo nije prava ena! Ne! Radije u da mi ki sav ivot ostane neudata i da nas dvije vie i ne iziemo iz ovog pakla na dvoritu! Na dvoritu svi su znali tu pripovijest: ni za koga to nije bila tajna. I ne bi proao dan a da ne bi i dva i tri puta upitali staricu: Onda? Je li dolo? Zato ne pokuate kupanje u moru? Zato se ne biste obratili drugom lijeniku? Da sam na vaem mjestu, ja bih ipak pustila da se uzmu. Starica odgovarae kako je srea digla ruke od nje. I uzdisala bi, pomirena sa sudbinom. Kad bi Costa poslije posla doao posjetiti zarunicu, stanari stambenog bloka tiho bi ga pozdravljali, puni nekog potovanja i suuti, zabrinuti zbog one nesree, kojoj ni Vjetica nije mogla doskoiti. Svi su jako voljeli Pombinhu. Ona je pisala njihova pisma, ona je praljama sastavljala popis rublja, pravila im raune, itala novine onima koji su htjeli uti novosti. Potovali su je i voljeli, i davali joj darove, a to joj je omoguavalo stanoviti luksuz. Ila je svagda u cipelama i arapama, i u haljini od kretona, uvijek izglaanoj; imala je i svoj nakit za izlazak, i tko bi je nedjeljom vidio na misi u crkvi Svetog Ivana Krstitelja, ne bi nikad rekao da ta djevojka stanuje u dvorinom bloku. Red prvih pralja zavravae Albino, eljade enskasto, krhko, boje kuhane parge, kose kestenjaste, jadne i zaputene, koja mu u jednoj crti padae na meki i fini potiljak. Bio je on pera rubenine, i uvijek je ivio meu enama, s kojima se tako sprijateljio da su ga smatrale eljadetom svoga roda te pred njim govorile o stvarima to ih nikad ne bi iznijele pred kakvim mukarcem; uzimale su ga kao pouzdanika u svojim ljubavima i nevjerstvima, s otvorenou koja ga nije ozlojeivala ni bunila. Kad bi se svaali mu i ena, ili dvije drge, uvijek bi ih mirio Albino i pozivao ih na slogu. Prije je, iz uslunosti i prijateljstva, naplaivao raune svojih drga, ali kad je jednom iao u neki studentski dom, zapalo ga ondje, nitko ne zna 32

zato, dvanaestak bubotaka, i onda se jadnik zakleo, u suzama i jecajima, da vie nee nikad naplaivati tuih rauna. I zaista odonda nije nogom stupio izvan dvorita, osim o pokladama: u karnevalske dane odlazio bi uveer etati ulicama, odjeven kao balerina, a nou bi plesao po kazalitima. Strastveno je volio tu vrstu zabave; cijelu bi godinu tedio novac da ga onda potroi u maskeradi. I nitko ga ne bi zatekao, ni svetkom ni u dane pod nedjeljom, bilo za pranja, bilo u asovima odmora, bez bijelih izglaanih hlaa, iste koulje, s rupcem oko vrata, i s pregaom to mu je poput suknje padala niz noge. Nije puio, nije pio alkohola, a ruke mu uvijek bijahu hladne i vlane. Toga jutra ustao je neto mlitaviji negoli obino, jer je loe proveo no. Stara Isabel, koja mu stajae s lijeve strane, uvi mu neprestano uzdisanje, upita ga to mu je. Ah, strana slabost u tijelu, i probadi u kriima, nikako da popuste! Starica mu je preporuivala razliite lijekove, i tako su njih dvoje zastali usred onog ivota, da raspredaju tuni razgovor o bolestima. I dok su, u nastavku onog reda, Machona - Mukaraa, Augusta, Leocdia, Vjetica, Marciana i njezina ki, razgovarale od badnja do badnja, viui i gotovo ne ujui jedna drugu, glasa ve umorna od posla, dotle se suelice njima, s onu stranu preaka za suenje rublja, sastavljao novi red pralja, koje su dolazile izvana, natovarene velikim zaveljajima, i buno zauzimale mjesto jedna kraj druge, u neprestanom pokretu, gdje nisi mogao razlikovati to je veselo uzvikivanje, a to svaa. Jedan za drugim bijahu zaposjednuti svi badnjevi. I iz svih rupa na dvoritu prokuljae ljudi i krenue za svojim poslovima. Na jedna vrata u dnu dvorita nestajali radnici koji su radili u kamenolomu, odakle je sad dopirao odjek pijuka, dlijeta i maljice. Miranda, u hlaama od jedrenine, s visokim eirom i u crnu kaputu, izie iz kue, na putu u trgovinu, a pratio ga Henrique, koji je iao na predavanja. Alexandre, koji je te noi bio u slubi, ue svean, prijee preko dvorita ni s kim ne govorei, pa ni sa svojom enom, i zavue se u kuu, na poinak. Skupina torbara Delporto, Pompeo, Francesco i Andra svaki sa svojim golemim sandukom drangulija, izie na svakodnevni obilazak, svaajui se i psujui talijanski. Djeak u kaputiu doe s ulice i Machonu upita za gospou 33

Ritu. Rita iz Bahije? Aha! Sutra e biti osam dana to je stigla. Leocdia odmah objasni da se mulatkinja sigurno provodi s Firmom. Kojim Firmom? upita Augusta. Onim mulcem mulatom to se s njome spleo. Kae da je tokar. Je li se odselila? upita mali. Nije ree Machona. Stan je zatvoren, ali su joj stvari unutri. A to bi ti? Doao sam po rublje to je kod nje. Ne znam, dijete, upitaj tamo u trgovini Jona Romna, moda e u njega togod saznati. Ondje? Da, ondje, na onim vratima gdje je crnkinja za tezgom. I pazi, vrae, nemoj mi gaziti po toj krpi s plavilom. Vidi li vraga! Ne gleda taj utokljunac kud staje! A kad je vidjela da dolazi njezin sin Agostinho i da e i on onamo nagaziti, povika mu: Hajde, odatle, nesreo! Ve si poeo svoja svakodnevna lupetva? Dobit e ti svoje! A je li istina da nee komendatoru zalijevati vrt? Juer je rekao da doem veeras, da je tako bolje. I ne zaboravi sutra uzeti dva milreisa, jer je konac mjeseca. Idi u kuu i kai Neni, neka ti dade rublje to je sino dolo. Mali odjuri, a ona za njim povika: I neka ne mee luk na vatru dok ja ne doem! Povjerljiv razgovor o Riti iz Bahije raspleo se meu ostalim praljama u onome redu. ak je i bolesna...! prekoravala Augusta. I tako se spetljavati, a ne voditi brige o tuem rublju... I na to to moe izii, nego da najposlije ostane bez kupaca... Ta vie nikad pravom stazom...! Svaki put sve je gore, sve se vie uzobijesti... Kao da je avo u nju uao, sva je kao na eravi! Moe se posao gomilati, ona svejedno na drugu stranu, u ruglo i bruku! Jesi li vidjela to je bilo lani, na svetkovini u Penhi! A sad s onim mulatom, Firmom, ba sramota! Neki se dan naljoskala pa udri u pjesmu i ples, i ne znam to sve nisu radili! Bog te oslobodio! 34

 Za sve ima vrijeme i sat... Za Ritu je svaki dan blagdan. I glavno je njoj da se nae tko bi za nju vukao! A ipak nije ona u dui zla... Ako se izuzme sklonost skitnji i neradu... Dobra je srca, ak i predobra, ne zna ni novi sauvati od danas do sutra. Kao da je novac svrbi u depu. Da, takve su one. Joo Romo vie joj ne daje za kredit. A ona mu je lijepo napunila dep, jer se novac u njezinim rukama ne zadrava, nego odmah izlazi. I dok su tako jezici u pralja klepetali, ruke nisu prestajale raditi, prati, udarati prakljaama, oimati koulje i gae, i tako razgovor nije iao na utrb posla, jer ruke bijahu navikle na djelo, pa su radile ak i uurbanije. A dok je trajao razgovor, dvorite se kitilo rubl jem kao zastavama mokrim rubljem koje se steralo na suenje i na suncu se sjalo poput srebra. Bijae uplovio mjesec prosinac, vruina osvojila.3 Zelena pirika, na mjestima gdje se rublje suilo, sjala se ba kao smaragd, a kuni zidovi, okrenuti istoku, kupali se u svjetlosti to je ranjavala oi. Na jednome od prozora u blagovaonici trgovca Mirande, dona Estela i Zulmira, obadvije u svijetlim haljinama i obadvije ureujui nokte, potiho razgovarale, ravnodune prema ivotu i vrevi dolje na dvoritu, bezbrine u svojoj srei. Najvee sad gibanje bijae u gostionici i trgovini na ulazu u golemo dvorite. Odbilo je devet sati, pa su radnici iz tvornica dolazili na doruak. Za tezgom Domingos i Manuel nisu imali dovoljno ruku da se nose s poslugom iz susjedstva; zamoti u utom papiru redali se jedan za drugim, a novac neprestano padao u ladicu. Pol kile rie! etvrt eera! Bocu octa! Tri boce vina! Paketi duhana! Jedan sapun! I povici se prepletali u mjeavini glasova svih boja i visina. uli se i prosvjedi meu kupcima: Dajte mi, za ime Boje, gospodine Domingos! Ostavila sam
3

Kad je u nas zima, na junoj polutki vlada ljeto. Prev.

35

jelo na vatri! Hajde, ovjee, ovamo ve jednom te krumpire, posao ne eka! Maknite se, Manuele, izmjerite mi maslac! A sa strane, u kuhinji gostionice, Bertoleza, podvinute suknje, crne i debele ije, sva sjajna od znoja, ila od jednog lonca do drugoga i prigotavljala jela, to ih je Joo Romo trkom raznosio radnicima koji su sjedili u pokrajnjoj prostoriji. Uzeli su novog namjetenika, samo za menzu, i momak je svakome menzau, to jest svakome gostu koji bi stigao i sjeo za stol, krijetavim glasom otpjevao jelovnik, to jest izrecitirao dugi popis jela to su toga dana na redu. Opor miris prena ulja prevladavao ondje, riba se iznosila na svaki stol, a kava u debelim porculanskim alicama ostavljala za sobom oblak tople pare to je mirisala po prenu kukuruzu. I dizala se strana graja, u kojoj nitko nikoga nije razumio. Ukrtavali se razgovori u svim pravcima, raspravljalo se uz povike, krepke ake udarale po stolovima. Svijet neprestano vrvio unutra i van, a oni koji su izlazili, nakon dobra obroka, ili su sjajui se od zadovoljstva, podmirena eluca, i podrigujui. Na jednoj klupi od grube slame, vani uza zid gostionice, ve cio sat sjedio nekakav ovjek u hlaama od modre pamune tkanine i u modroj koulji; ekao je da razgovara s krmarom. Bijae to Portugalac izmeu trideset i pet i etrdeset godina, visok, pleat, ekinjave brade, crne i neuredne kose, to mu je virila ispod eira od obina pusta; vrat mu bikovski, lice kao u Herkula, a oi, blage kao u vola, izraavahu neto mirno i dobroudno. Zar se jo ne moe govoriti s njime? upita Domingosa, poto je priao tezgi. Gazda je sada previe zaposlen. Priekajte! Uskoro e deset sati, a ja sam samo gutnuo gutljaj kave. Pa navratite poslije. Stanujem u novom dijelu grada. Muan je to i dalek put! Pomonik tada viknu u kuhinju, ne prekidajui svoj posao: Gospodine Joo, ovjek koji eka kae da e otii! Neka malko prieka, eto me! odgovori krmar usred svoga trka. Kai mu neka ne ide! Nisam jo dorukovao, a tu besposliim da mi se ve stuuje...! opet e Herkul svojim jakim i zvonkim glasom. 36

 Pa dorukuj ovdje, dobar ovjee! Tu barem ne manjka jela! Mogli ste se ve podmiriti! Dobro onda! prihvati ljudina, te krenu iz duana u gostionicu. Kad ue, menzai ga radoznalo odmjerie od glave do pete, kao svaki put kad se pojavi tkogod novi. Sjede ovjek za neki izmeu onih malih stolova, a konobar odmah prie da mu otpjeva svoju litaniju. Donesite mi ribu s krumpirom i au crnog. Salatu zelenu ili mijeanu? Zelenu. I pourite se.

37

4
Nakon pol sata, kad se oslobodio navale u poslu, Joo Romo prie ovjeku koji ga trai i sjede suelice njemu, padajui od teka rada, ali ne tuei se; na licu mu ne bijae ni znaka zamorenosti. Vi dolazite od Machucasa? upita posjetitelja. Da, govorio mi je o ovjeku koji zna podmetati lagum, klesati kamen i praviti tarac... Ja sam taj. Jeste li kad radili u kamenolomu? I sad radim, u So Diogu, ali mi se ondje ne svia, pa bih htio prijei na drugo mjesto. Koliko vam tamo plaaju? Sedamdeset milreisa. Oh! Pa to je strano puno! Ne radim za manje... A ja plaam najvie pedeset. Pedeset dobiva svaka budala... Ima ih dosta koji rade za tu plau! Sumnjam u to. Dajem ruku da za pedeset milreisa neete nai ovjeka koji upravlja lagumom, radi builicom, prosijava prah, klee kamen i pravi tarac, a da mu graa ne puca i da nema nikakve nevolje! Da, da, ali je sedamdeset milreisa nemogua svota! Previe je to! Onda nikom nita. Odoh ja odakle sam i doao. Sedamdeset milreisa, puno je to! A ja vam velim, bolje je neto vie platiti dobra radnika negoli se izlagati nevoljama i nesrei kakva se dogodila u vaem kamenolomu prolog tjedna! A da i ne govorimo o ivotu onog jadnika to je ostao pod kamenom. Ah! Machucas vam je dakle govorio o nesrei? Jeste, gospodine, priao mi je, a nesrea se ne bi dogodila da ste imali pravog ovjeka na poslu. Ama, sedamdeset milreisa ba je nemogue. Spustite malko! Ne mogu, ne isplati mi se... Nemojmo troiti rijei! A poznajete li moj kamenolom?

38

 Nisam ga nikad vidio izbliza, ali mi se ini da j e dobar. Izdaleka mirie na granit. Priekajte asak. Joo Romo skoknu u duan, ondje izda neke naloge, nabi na glavu eir te se vrati posjetitelju. Doite vidjeti! povika mu s vrata gostionice, koja se dotle ispraznila. Radnik plati dvanaest vintema za doruak te bez rijei poe za vlasnikom. Prijeoe preko dvorita. Ondje se nastavljao teki rad. Pralje bijahu otile na doruak, i sad se vratile i ponovno prionle na posao. Sad su sve imale slamni eir na glavi, unato platnenu krovu to su ga razvukle protiv sunca. Strahovita pripeka prila im lea i kupala ih u znoju. U onoj vruini bijahu kao u nekoj groznici, probavljanje doruka na onoj sunanoj jari tjeralo im krv u ile, krv to je kipjela. Machona Mukaraa prepirala se s nekom crnkinjom koja je dola traiti par arapa i zamijeniti jednu koulju; Augusta, za svojom klupom za pranje, topila se poput loja; Leocdia tu i tamo ostavljala rublje i isputala iz ruku sapun da se poee za pasom i po slabinama; Bruxa - Vjetica razgovarala sama sa sobom, mrmljajui neto u svojoj tuposti i protiskujui kroz zube; do nje Marciana, stara mulatkinja, s lulom u kutu usta, pjevuila jednoline gortake napjeve: Djevojica vodu gazi, noge joj se bijele... Florinda, vesela, savreno u skladu s otrinom sunca, radei neumorno, odgonila jad koji se nadvijao nad stambenim blokom; do nje sjetna dona Isabel uzdisala trljajui rubeninu u svome badnju, mehaniki kao kanjenik osuen na rad, a malo dalje Albino, ivo pokreui svoje jadne udove limfatina ovjeka, na klupi za pranje udarao prakljaom nekakve hlae u jednolinu taktu, kao to kuhar udara po goveem odresku. Sve mu je tijelo drhtalo, a kadikad bi posegao za rupcem da otare znoj sa ela, i tada bi mu uzdah preao preko usana. Iz kuerka broj 8 dolazio falset otar ali profinjen. To je Ana das Dores Jadovika poinjala svoj posao. Bez pjesme nije znala pokretati glaalom. Na broju 7 tie pjevuila Nenen, a iz nekog stana 39

u dnu dvorita od vremena do vremena uo se hrapav glas pozaune. Krmar, prolazei iza Florinde, koja se u taj as sagnula da podigne rublje sa tla, pljesnu je po onom dijelu tijela koji se tada najvie isticao. Ne diraj me! povika ona naglo se uspravivi. Kad opazi Jona Romna, proslijedi: Vidi ti njega! Tu se plete meu svijet, a kad mu doe unutra, lupe te zakida na vagi! Prokleti Portugalac! Ne trpim te, da zna! Krmar je jo jednom pljesnu, i to jae, pa onda umae, jer je ona dohvatila kantu punu vode. Doi ovamo ako smije, lupeu! Joo Romo ve se udaljio s radnikom. Vi tu imate mnogo svijeta ree mu radnik. Oh doeka vlasnik, slijeui ramenima. A onda e ponosnije: Da je jo stotinu stanova, ne bi bilo na odmet. Sve je to ozbiljan i radin svijet. Nema tu nerada. Ako nastane kakva guva, ja se pojavim, pa je odmah mir. Nikad ovamo nije ula policija, niti emo je ikad pustiti. ujete li kako se zabavljaju svirkom? Dobar je to svijet. Stigli su na kraj dvorita, pa poto prooe na vrata koja su se zatvarala utegom objeenim o konop, naoe se na terenu pred kamenolomom. Hajdemo ovuda, blie je ree krmar. I njih dvojica, umjesto da krenu putom, udarie preko vrueg i mirisnog tla. Podne prepolovilo. Sunce na vrh neba. Sve sjalo u prosinakom svjetlu to se prosipalo s neba na kojem ne bijae ni obla ka. Kamenolom se kupao u svjetlosti, ranjavae oi. Valjalo je upinjati pogledom i muiti vid da bi se otkrili postupni prijelazi i boje u kamenu: sve samo golema svijetla i sjajna mrlja; na donjoj strani zavravala se tlom koje je pokriveno sitnijim kamenom to je nadaleko irio sivou; na gornjoj strani sjajna je mrlja prelazila u gusti drvea, gdje se nisu vidjeli drugi tonovi osim crnih toaka, vrlo crnih, na tamnome zelenilu. to su se vie bliili velikom kamenolomu, tlo je postajalo sve kamenitije; cipele se prekrivale bijelom prainom. Ali dalje naprijed, tu i tamo stajala mnoga kola, neka u kretanju napunjena odvaljenim kamenjem, a vue ih magare a druga spremna za 40

polazak, dok neka opet bijahu s ogradom u zraku, kao da su toga asa istovarena. Ljudi su radili. Nalijevo, nad tragom rijeke koju je kanda u jedan gutljaj ispilo ono edno sunce, bijae most od dasaka, gdje su trojica djeaka, gotovo gola, sjedila i razgovarala, ne pravei sjene, okomito obasjani podnevnim suncem. Malo dalje, u istom pravcu, prostirao se irok zatitni krov, star i prljav, podignut na stupovima od gruba kamena; pod tim je nadstrejem mnogo Portugalaca klesalo kamen, uz metalnu buku dlijeta koje je ranjavalo granit. Odmah dalje bila kovanica, sva naikana kojekakvim krhotinama, meu kojima su se boili kotai s kola. Uz nakovanj su dvojica ljudi, obojica goli do pasa; sa njih znoj curkom tee, a osvjetljuje ih crveni ar, pa ti se ine poput dvojice avola; u taktu udaraju po komadu uarena eljeza; kraj njih je viganj4 razjapio svoje pakleno drijelo, iz kojega liu ognjeni jezici, nemirni i prodrljivi. Joo Romo zastade na ulazu u kovanicu i viknu jednome od kovaa: Huj, Bruno! Nemoj zaboraviti motku za svjetiljku na vratima! Ona dvojica naas prekidoe posao. Ve sam pogledao odgovori Bruno. Ne isplati se da je popravljamo, svu ju je hra izjela. Bolje nainiti novu! Svakako pouri, jer svjetiljka samo to nije pala! I krmar poe dalje sa svojim pratiocem, a za njima se opet zau ekianje po nakovnju. U nastavku vidjela se bijedna staja, puna suhog draa i ivotinjskog izmeta, s prostorom za neko pol duine etveronoaca. Bijae pusta, ali po otru vonju to je odande izbijao utjelo se da je jo te noi bila nastanjena. Zatim se nalazilo skladite drva, koje je istodobno sluilo i kao tesarska radionica: pred vratima joj debla, naslagane daske i ostaci greda, jarbola i druge brodske grae. Odande do kamenoloma ostajae svega pedesetak koraaja, i tlo bijae ve sve pokriveno branom razmrvljena kamena to se lijepilo na obuu ba kao vapno. Kud god krene, svuda radnici, jedni na suncu, drugi pod malim sklonitima od jedrenine ili od palmova lia. Na jednoj strani odmjeravali kamen pjevajui; na drugoj ga lomili pijukom;
4

Kovako ognjite, ognjite uz koje kova kuje

41

ovdje oblikovali kamene ploe, a tamo klesali kamene gromade dlijetom i maljem. Sve ono cilinkanje i udaranje orua, ekianje iz kovanice i hor onih to su gore buili stijene da bi podmetnuli lagume5, pa mukli zuj u daljini, to je dolazio iz dvorita one stambene konice kao iz uzbunjena sela sve se to doimalo kao nekakva divlja rabota i borba koju pokree mrnja a tjera je osveta. Oni ljudi kupani znojem i opijani vruinom, kojima je mozak gotovo uzavrio od sunane are, sva ona druba to je lomila i svrdlala, udarala i nabijala, rezala i klesala i svakako muila pusti onaj kamen, svi oni bijahu poput ake demona to su se u svojoj nemoi uzbunili protiv beutnog diva koji ih gleda prezirno, ravnoduan na sve ubode i udarce kojima ga smjeraju u grbau diva koji bez ijednog jecaja puta da mu otvaraju granitnu utrobu. Ona ljudeskara, onaj krakati i akati radnik bijae stigao podno ponosnoga kamenog udovita; stajae pred njim s licem u lice, odmjeravajui ga odozgo do dolje, smiono, u muklom izazovu. Kamenolom je odande pokazivao svoju najdostojanstveniju stranu. Rasklopljen i pun metea, izloen suncu, uzdizao se ponosan i neustraiv, prkosei nebu, vrletan, vru i pun konopa i ica, to su jadno, ba kao pauina, presijecali njegovu kiklopsku nagost. Na nekim mjestima, visoko nad tlom, izbockale su ga eljezne pribadae to su nad ponorom drale jadne daske, koje, gledano odozdo, bijahu kao sitne trijeske, ali po kojima je ekvilibriralo nekoliko smionih pigmejaca u ljudskoj spodobi, udarajui pijukom u divovske strane. Radnik krenu glavom tamo i ovamo, pokazujui aljenje. Njegov pokret znaio je kako ne odobrava onaj nain rada. Pogledajte tamo! ree pokazujui na neku toku u stijeni. Vai ljudi u kamenolomu rade naslijepo! Trebali su naeti suprotnu stranu, da ne prekidaju kamenu ilu. Ova je strana sva od granita, i najbolja je. A vidite to su odande izvukli: samo nekoliko odvalina koje niemu ne slue. ovjeka srce zaboli kad vidi gdje bez reda rue tako lijep blok. I to e sada s onom odvalinom? Mogu je upotrijebiti samo za tarac. Grehota je to do neba, vjerujte! Imati takav kamen, a prepustiti ga takvim neznalicama! Krmar ga je sluao bez rijei i stiskao usne, ljutio se zbog one
5 Lagum potkop napunjen eksplozivom radi razbijanja ili odvaljivanja dijelova masiva M.

42

tete. Ba glupo! nastavljao drugi. Eno tamo gdje je onaj ovjek, tamo su trebali nainiti otvor, jer je ovako eksplozija oborila sav ovaj rub, odvojen ilom. Ali koga vi tu imate to bi vam to radio? Nikoga. Potreban je ovjek koji zna to se i kako se radi. Nije li prah dobro odmjeren, ne samo da se ne otvara ila nego se onda radniku dogaa isto to se dogodilo i onome! Valja dobro znati posao da bi se iz ovog kamenoloma izvukla prava korist. Dobar je to kamenolom, ali ne u rukama u kojima se nalazi. Opasno je tu s eksplozijama, jer su sve u podnoju. Tko podmee minu, nema se kamo skloniti nego gore, konopom, a nije li ovjek iskusan i oprezan, odnijet e ga avo, velim vam! Nakon stanke nastavi uzimajui u golemu aku paralelopiped to bijae na tlu: Ne velim li ja! Evo! I to bi trebao biti klesani granit. Ovo su magarci morali sakriti, da im se ne vidi sramota! Proslijedie desnom stranom, a onda zakrenue u tupom kutu. Golem bijae kamenolom, dobrano su se oznojili dok su mu stigli na kraj, tamo gdje je uma. Kakva li zlatnog rudnika! govorae ljudina, zaustavivi se oduevljen pred novom povrinom ivog kamena to se ukazala njegovim oima. Ovaj dio to se dalje prua jo nije sav moj ree Joo Romo. Nastavie obilazak. S te strane rastao broj malih baraka; klesari i kamenolomci to su odvaljivali i klesali kamen za poploavanje, radili u njihovoj sjeni ne marei za dvojicu pridolih. Vidjeli se lonci na vatri na etiri kamena, na otvorenu, i djeca to su oevima pripravljala ruak. Nigdje ni jedne jedine ene. Kadikad, u polusjeni i u zaklonu od jedrenine, vidjela se skupina ljudi koji su jeli uei oko boce s vodom, svaki sa sardinom u lijevoj, a s kruhom u desnoj. Uvijek isti rad, slabo obavljan i slabo upravljan...! gunao jakota. Tamo na kraju, u sjeni bambusa to su obiljeavali granicu kamenoloma, spavalo nekoliko radnika opruenih na leima, izboene brade, nabrekle ije, s vratnim ilama to bijahu debele poput brodske opute, otvorenih usta, diui mirno i duboko dahom zdrave i umorne ivotinje. 43

 Kakva li nemara! opet e jakota. Sve to vapi za ovjekom, ovjekom pravim, koji e ozbiljno zagristi u posao. Ja nita nemam s onom stranom objasni Romo. Ali e i na vaoj strani biti isto! Vidjet ete! Ljenare, jer mi valja paziti na posao onamo... Ne bi oni kod mene zabuavali, kunem se! Poslenika valja platiti, da mu od zarade bude jela i pila, ali i on mora dati svoje, ili putuj, brajane! Da, putuj, jer ima dovoljno drugih koji ele raditi i zaraditi. Ovlastite me da ih nadgledam, pa ete vidjeti! Ama je nevolja u tome to vi traite sedamdeset milreisa... uzdahnu Joo Romo. Da, ni novia manje...! A koliko bih vam ja s druge strane pritedio! Ima tu dosta ljudi koji nisu potrebni. emu, na priliku, toliki radnici oko kamena za poploavanje? To nije nikakav posao, to je za djecu! Umjesto svih onih pueva, to moda dobivaju trideset milreisa... Upravo ih toliko plaam. ... bolje bi bilo uzeti dva valjana radnika po pedeset, koji bi uradili dvostruko, dvaput vie od onih glupana, i koji bi sluili i za druge poslove! Ovi ovdje kao da nikad nisu radili ! Eno, onome ve trei put ispada alat iz ruku! Ba divota! Joo Romo nije govorio, nego je sad ovo, sad ono premetao u glavi dok su obilazili kamenolom. Obojica su ila zamiljena. A vi biste se, kad bih vas uzeo javi se krmar u tom sluaju preselili ovamo, u moje naselje? Razumije se! Ta kako bih mogao ostati u novom dijelu grada, a posao mi ovdje! A biste li se kod mene hranili? Kuhala bi mi ena, ali bi kupovala u vaoj trgovini... Onda je gotov posao! odlui Joo Romo, uvjeren da ne moe i ne smije, u svom interesu, otpraviti onakva ovjeka. I ree u sebi: Mojih sedamdeset milreisa vratit e se u moju ladicu. Sve e mi ostati u kui! Onda, jesmo li sporazumni? Jesmo! Mogu li se sutra preseliti? Moete jo danas, ako vam je s voljom. Imam stan koji e vam odgovarati. Na broju 35. Pokazat u vam ga. I produie korak usmjerivi prema pozadini dvorita s 44

najamnim kuercima. Da, zbilja, kako se zovete? Jernimo. A je li vam ena pralja? Da, pralja je, gospodine. Dobro je, valja nam i za nju nai badanj. I krmar otvori vrata u dnu dvorita, odakle ih zapuhnu vru val, kao kad s uzavrela lonca podigne poklopac, a s njime vika i buka, pomijeana s vonjem znoja i mokra rublja to se sui na suncu.

45

5
Doista se sutradan, oko sedam izjutra, kad je dvorite po obiaju ve vrelo i brujalo od rada, pojavio Jernimo sa enom da se useli u stan koji mu je juer iznajmljen. ena mu se zvala Piedade de Jesus, a bilo joj je oko trideset godina. Bijae stasita i vrsta, riastosmee kose, zuba ne ba najbjeljih, ali vrstih i potpunih, lica obla i otvorena; u svemu, ena priprosta i dobroudna, kojoj se na oima i na ustima pokazivao simpatian izraz jednostavne i prirodne estitosti. Stiglo je oboje na boku teretnih kola kojima su prevezli namjetaj. Ona je na sebi imala suknju od sera ljubiaste boje, bijelu bluzu od tanke pamune tkanine, a na glavi arkocrven rubac; mu bijae u jueranjem ruhu. Sili su oprezno i polako, jer su nosili stvari to ih nisu htjeli povjeriti prijevoznikovim ljudima: Jernimo je rukama grlio dvije goleme staklene vaze, od onih prvotnih, u koje si mirne due mogao nogom stati; Piedade je drala starinski zidni sat i velik sveanj svetaca i blagoslovljenih palma. Tako su preli dvoritem stambenog mravinjaka, izmeu komentara i radoznalih pogleda starih stanara, koji nikad nisu bez nekog nepovjerenja gledali nove stanare. Kakva li je to ptica? raspitivala se Machona - Mukaraa u svoje susjede za badnjom, Auguste Mekune. Doao je, ini mi se, raditi u kamenolomu. Juer je podugo ovuda obilazio sa Jonom Romnom. A je li mu ono ena? Valjda jest. Ona mi se ini Portugalka. Imaju vrlo lijep namjetaj umijea se Leocdia. Krasan krevet i stoli s ogledalom veim od ovog badnja! A komoda! Jeste li je vidjeli, gospa Leocdia? upita Florinda, viui da bi je uli, jer izmeu nje i druge bijahu Vjetica i stara Marciana. Vidjela sam. Ba lijep komad. A klecalo s raspelom i svetim slikama? Lijepo, nema ta! Vidjela sam i to. Lijepa izrada. Bilo kako bilo, nije to obian

46

svijet... Ne, nikako! Kakvi su, vidjet e se poslije! usmjeli se dona Isabel. Ne moe se suditi po vanjtini rei e svoju i nevoljnik Albino, uzdiui. A zar broj 35 nije bio zauzet? Zar ondje nije bio onaj utonja to pravi cigarete? upita Augusta. Bio je potvrdi kovaeva ena, Leocdia ali mislim da je otiao, jer je ostao duan ne znam koliko, pa mu je Joo Romo juer ispraznio stan i naplatio svoje. Da! javi se opet Machona. Juer oko dva sata poslije podne Romo se ovuda motao s njegovim starudijama. Tko zna nije li onog jadnika odnio avo, kao to je odnio i onog zlatara? Nije, ne, ja mislim da je iv... Velim vam, taj je broj 35 zlokoban! Ne bih ja ondje stanovala ni da je besplatno! Ondje je umrla i Maricas do Farjao! Nakon tri sata Jernimo i Piedade bijahu se sasvim smjestili te su sjeli za doruak to ga je ena priredila kako je najbolje i najbre mogla. On je do veeri imao jo mnogo toga posvravati, da bi odmah sutradan mogao prijei na posao. Bio je metodian i dobar kao radnik, ba kakav bijae i kao ovjek. Jernimo je doao iz starog kraja, sa enom i malom kerkom, okuati sreu u Brazilu, kao radnik u nekoga zemljoposjednika, na ijoj je fazendi ostao dvije godine, nikad ne diui glave, i odakle je najposlije otiao praznih ruku i pun mrnje na brazilsko poljodjelstvo. Je li i dalje htio obraivati zemlju, valjalo mu se podvri u jaram s robovima crncima i ivjeti s njima u istoj bijedi, upregnut kao stoka, bez budunosti, bez nade u bolje dane, vjeno teglei za drugoga. Nije htio. Odluio je dokrajiti takav ivot i otii u glavni grad, u kojem, kako su govorili njegovi zemljaci, svaki valjan ovjek nae svoje mjesto. I zaista, im je doao, onako jadan i potrebit, zaposlio se kao kamenolomac, za bijednu plau. ivot mu i dalje bijae krut; ena je tada ve prala i glaala rublje, ali nije imala dovoljno kupaca, a za rad je dobivala slabu nagradu. Svojom su zaradom uspijevali upravo toliko da ne umru od gladi i da ne ostanu duni za stan. Jernimo je meutim bio ustrajan, paljiv i prilino spretan. U nekoliko je mjeseci toliko nauio u svome novom zanatu da je od 47

kamenolomca postao taracar, a poslije i klesar; najposlije se toliko izvjetio u poslu, da je bio usporedo s najboljim radnicima u kamenolomu i imao plau ravnu njihovoj. U dvije godine toliko se ve isticao meu drugima da ga je poslodavac uzeo kao nekakva predradnika i podigao mu plau na sedamdeset milreisa. Ali ga naprijed nije iznio samo njegov mar i njegova spretnost; jo je neto utjecalo na njegovo izdizanje; bijae to njegova bikovska snaga, zbog koje su ga potovali svi radnici, i jo, a to je moda i glavno, ozbiljnost njegova karaktera i krajnja njegova istoa. Bio je on nadasve estit ovjek i vrlo jednostavan u svom nainu ivota. Iz kue je odlazio na posao i s posla kui, gdje ga nitko nije vidio sa enom doli u samoj slozi i lijepu miru. Kerku su drali uvijek istu i dobro hranjenu, a oboje uvijek bijahu prvi za poslom. Nedjeljom su ponekad ili k misi, ili pak, uveer, u park na etnju; tada bi on navlaio izglaanu koulju, obuvao cipele i uzimao kaput; ona se odijevala u svoje svetano ruho i na se stavljala stari zlatni nakit, koji nikad nije iao u zalagaonicu, premda su toliko teko ivjeli kad su poeli ivot u Brazilu. Piedade je ba zasluila takva dobrog mua, jer je bila marljiva, ustrajna i potena, dobro se slagala sa svime i sa svima, radila o d sunca do sunca i bila tako marna i savjesna u poslu da nije izgubila gotovo ni jednog od starih kupaca kad se s muem preselila u etvrt Botafogo. Jo kad je poeo bolje zaraivati, u novom dijelu grada, Jernimo je postao brat treoredac i nastojao togod utedjeti. Kerku je smjestio u neki internat, da bi neto nauila, a ne ostala kao on, kome roditelji nisu dali nikakve kole. Naposljetku, u stambenom bloku gdje su u ono vrijeme stanovali njegova kuica bijae najurednija i najureenija; ali kad je umro vlasnik, a njegovi nasljednici proveli nekakvu glupu reformu u svim poslovima u kamenolomu, bivem se poljoprivrednom radniku stuilo i smuilo, pa je odluio prijei na drugo mjesto. U to doba upozorie ga na Jona Romna, koji je, poslije nesree to je snala njegovog najboljeg radnika, upravo traio ovjeka kakav je Jernimo. I tako je Jernimo preuzeo upravljanje svim poslovima u kamenolomu, i bijae u dobar as, jer se iz dana u dan osjeao njegov utjecaj u napretku rada. Ugledajui se u nj, i drugi su radnici postali onako ozbiljni i radini. Nije doputao ljenarenja niti je ikad 48

pristajao da kakva danguba uzme mjesto ovjeku komu treba kruha. Izmijenio je ljude u kamenolomu, otpravio neke radnike, uzeo nove, poveao nadnicu onima koji su ostali, dao im nove dunosti jednom rijeju, sve je okrenuo nabolje. Ve nakon dva mjeseca krmar je trljao ruke od zadovoljstva i sav se sjao od sree videi koliko je dobio s tim Jernimom; toliko ga je ponijelo zadovoljstvo te mu je bio spreman povisiti plau, samo da bi ga zadrao u svojoj slubi. Vrijedilo je truda, isplatilo se! Taj je ovjek pravo otkrie. Ba sam zahvalan Machucasu koji ga je poslao! I poeo ga je gledati drukije i susretati ga s potovanjem kakvo nije nikome iskazivao. Ugled i potovanje to ga je Jernimo uivao kod stanara u stambenom bloku gdje je prije ivio, malo se pomalo irilo i na novom dvoritu. Nakon nekog vremena njemu se obraali i njega sluali kad posrijedi bijae kakvo krupno pitanje koje ih je muilo. Izlazili su preda nj kao pred nekoga vieg i otkrivali mu se ak je i sam Alexandre uveo novost i izuzetak u svojim navadama te je pred njim prinosio ruku kapi, na pozdrav, kad bi, sav ukoen u svojoj uniformi, prolazio dvoritem na putu u slubu ili vraajui se sa svoje dunosti. Dvojica namjetenika u duanu, Domingos i Manuel, bijahu njime oduevljeni. Ono je ovjek! On bi trebao biti gospodar! govorio jedan. Da potvrivao je drugi. Ozbiljan je i hrabar. S njime nema ale! I uvijek kad je Piedade ila u trgovinu po nabavke, roba koju su joj davali bijae odabrana i dobro izmjerena. Mnoge su joj pralje zavidjele, ali je Piedade bila tako dobroudna da se na to nije osvrtala, i ogovaranje je venulo prije nego to bi dozrelo. Jernimo je svakog jutra ustajao u etiri sata, prao se prije drugih na pipi u dvoritu, te bi onda krenuo s dobrim loncem krepke mesne juhe ili variva i s povelikim kruhom; u pamunoj koulji i s konim papuama na golemim nogama zaputio bi se u kamenolom. Njegov pijuk bijae drugovima zborni znak. Ono orue, pokretano herkulovskom snagom, bijae kao vojnika truba to svira na ustajanje. Na silni onaj zvuk, iz opalnog kaosa magle pojavile bi se sive spodobe, to su onuda ile, te bi se poput kakvih sjena verale u utrobu brda, da iz kamena iskapaju kruh svagdanji. I kad bi sunce po kamenim vrhovima prosulo svoje prve zrake, ve bi nala zilo na 49

nogama onaj jadni skup boraca gdje se bori i nosi s granitnim divom. Jernimo se vraao kui istom predveer, napol mrtav od gladi i umora. ena mu je za veeru uvijek spremala kakvo jelo iz njihova kraja. I ondje je, u onoj tijesnoj sobici, tihoj i skromnoj, uivalo njih dvoje, jedno pokraj drugoga, blaeni mir priprostih srdaca, divnu slast odmora poslije dana puna muke i tegobe na suncu. Uz petrolejsku svjetiljku razgovarali su o svome ivotu i o svojoj kerki Marianiti, koja se nalazila u internatu i koja ih je posjeivala samo nedjeljom i blagdanom. A onda, do sata u koji se ilo na poinak, a taj ne bijae nikad poslije devet, on bi dohvatio svoju gitaru i iziao pred vrata, zajedno sa enom, da prebire na icama i da izvodi napjeve svog zavia ja. U tim asovima sasvim ga je ponijela enja za rodnim krajem, enja izraavana sjetnim pjesmicama u kojima je njegova prognanika dua letjela iz vruih amerikih krajeva u tuna sela njegova djetinjstva. Pjesma one strane gitare bijae jadanje, sjetno i bolno, tunije negoli molitva na morskoj puini, kad oluja razmahuje crnim i ubojnim krilima i kad galebovi uzbueni krue naokolo, razdirui tamu svojim zloslutim krikovima, ludi kao da su zatvoreni u olovnu tamnicu.

50

6
Svanula vesela nedjelja na dvoritu, lijep travanjski dan, blistav i svje. Badnjevi bijahu naputeni, mjesta za suenje ogoljela. Svenjevi i svenjevi izglaana rublja izlazili iz kueraka nosila ih veinom djeca pralja, koje su se sada sve pokazivale u istu ruhu: s bijelom bluzom od katuna i suknjom u boji. Odbaeni su veliki slamni eiri i pregae od jute; sad su Portugalke imale na glavi nov rubac sa arama, a Brazilke zaeljale kosu i u crne uvojke zadjenule struak cvijea; one prve nosile su na ramenima al od crvene vune, a ove potonje al od svijetlouta crocheta. Vidjeli se mukarci bez koulje ti su se buno igrali plo.6 Skupina Talijana, to su sjedili pod nekim drvetom, razgovarala u sav glas i puila na lulu. ene sapunale malu djecu pod pipom, silno srdite, te ih udarale i psovale dovodei ih u red, a djeca se derala stisnutih oiju i plakala otimajui se. U kui Machone - Mukarae vladao mete i strka, obitelj se spremala u etnju; krijetala stara, derala se Nenen, vikao Agostinho. Iz drugih dopirala pjesma ili svirka; ule se harmonike, zvuale gitare, kojima bi diskretnu melodiju kadikad prekinuo promukli glas kakva glazbala na pisak. I papige bijahu veselije nedjeljom, te su iz krletki dobacivale itave reenice, izmeu bunog smijeha i zviduka. Na vratima mnogih stanova radnici se odmarali, u istim hlaama i u opranoj koulji, sjedei na klupi ili na stolici, sriui i itajui novine ili knjige; jedan je naglas itao stihove iz Luzitanaca7, tako zanosno da je ve promukao. Lice im se sjalo od zadovoljstva to su poslije tjedan dana promijenili rublje, i presvukli se u svjee. Iz kueraka irio se slastan miris mesa prena na luku. Na Mirandinoj katnici bijahu otvorena samo dva posljednja prozora; stubama to su vodile u vrt silazila jedna slukinja nosei dvije kante prljave vode.
U originalu: jugando a placa igrati se plo. eljezna ploa, obino u obliku potkove, baca se na cilj, pa tko je blii, onaj dobiva. Slino se u Bosni igraju ploa, ali kamenih. Slina je i igra ivih i mrtvih u Bosni: svaki igra u jednoj crti postavi svoju kamenu ploicu, pa kad se svrsta nekoliko, onda zaredom idu da obaraju tko e iju. Prev. 7 Camesov ep (Os Lusiadas), portugalska Odiseja. Prev.
6

51

U taj mirni dan poinka nije se iz susjedstva ula buka strojeva, na koju svi bijahu navikli. S onu stranu pustog tla za dvoritem, tla pokrivena draem i korovom, kamenolom leao kao da mirno spava u svome kamenom snu; ali je zato vladala izvanredna ivost sprijeda, pred dvorinim vratima. Mnoge su pralje izile onamo gledati tko prolazi; kraj njih je stajao i Albino, odjeven u bijelo, s uglaanim rupcem oko vrata, zabavljen slasticama to ih je premetao po ustima, a kupio ih ondje u slastiara koji se navraao u ono dvorite. U trgovini, ae bijelog vina, vrevi domaeg piva i aice rakije travarice i voarice dodavale se i klizile preko tezge, prelazei iz Domingovih i Manuelovih ruku u ruke radnika, koji su ih uzimali buno i veselo. Isaura, koja je dola popiti svoj prvi capil, bijae sva zbunjena od pustih dodira mnogih ruku. Leonor nije imala ni aska mira, nego je skakala s jedne strane na drugu, spretno kao majmun, izmiui rutavim rukama radnika koji su se smijali i pokuavali je dohvatiti; i prijetila je po obiaju: alit u se sucu od sirota! Ali nije odlazila, jer je vidjela gdje je vani zastao ovjek koji svira u pet glazbala istodobno, uz lou pratnju bubnja, inela i tamburina. Bijae istom osam sati, a ve je mnogo svijeta jelo i razgovaralo u gostionici pokraj trgovine. Joo Romo, u nedjeljnom ruhu kao i drugi, ali bez kaputa, pojavljivao se ovdje-ondje, dvorei goste; a Bertoleza, i sad prljava i garava, ne znajui ni za nedjelju ni za svetak, stajala kraj vatre mijeajui po loncima i punei tanjure. Jedan je dogaaj veselo uzbunio svu onu drubu i stanarsku konfederaciju. Bijae to dolazak Rite iz Bahije, koja se vratila nakon neka tri mjeseca izbivanja, za koje se vrijeme javljala samo onda kad je trebalo platiti stanarinu. Dola je u pratnji crneta, koje je na glavi nosilo golemu koaru punu jestvine kupljene na trnici; velika riba provirivala izmeu listova salate svojim zamuenim i tunim pogledom to je odudarao od vedre boje rotkvice, mrkve i kriaka crvene tikve. Stavi sve tamo na vrata, na broj 9, momiu! viknu Rita malome crncu, pokazujui mu svoju kuu, a onda mu plati za noenje. Moe ii, igro! Jo kad su je s portuna ugledali na ulici, odmah su se zauli pozdravi u zboru: 52

 Gle, tko dolazi! Rita iz Bahije! Zdravo, Rita! Ve smo te bili uvrstili meu mrtve i pokopane! A vraja mulatkinja svaki put sve zgodnija i elegantnija... Onda, skitnico, gdje si se klatarila sve ovo vrijeme? Ovaj put podugo je trajalo, a? Rita je zastala nasred dvorita. Okruili su je mukarci, ene, djeca; svi su htjeli novosti od nje. Nije dola u nedjeljnom ruhu; imala je na sebi bijelu bluzu i suknju, ispod koje joj se vidjele noge bez arapa, a u lakim cipelama od laka, sa arama od marokena u raznim boja ma. U gustoj joj kosi, kovravoj i sjajnoj, zaeljanoj na potiljak, zadjenut struak mirisne usnae manjerico i iverak svjee vanilije pripet kopom. Sva je odisala istoom i kienou Brazilke i irila oko sebe puten miris aromatina bilja. ivahna i prpona, njiui bokovima, odgovarala je desno i lijevo, pokazujui niz bijelih i sjajnih zuba to su joj obogaivali lice sjajem koji oaravae. Sjatilo se gotovo cijelo dvorite da je doeka. Pljutili zagrljaji, ale i dobrodolice. Gdje li je samo taj vrag bio da se nije pokazivao vie od tri mjeseca? Hajte, drge, to ste toliko navrle s pitanjima! Ta gdje bih bila i to bih radila? Stara moja pria... Ali gdje si se zakopala toliko vremena, enska glavo? U Jacarepagui. A s kime? S Firmom... Oh! Zar to jo traje? Zavei! Kakvo traje? Sada je to ozbiljno! Gle, gle! Pa ba on? Priaj! Ritine ljubavi! uzviknu kova Bruno u smijehu. Svake godine druga! Ne raunajui sitne! Ni govora! Ne, dragoviu! Kad sam s nekim, ne gledam druge! Leocdia, koja je voljela mulatkinju, obisnula joj oko vrata im ju je vidjela, a sada je stajala pred njom, oiju oroenih od ganua, te 53

se smijeila ne mogavi je se dovoljno nagledati, i obasipala je pustim pitanjima: A zato ve jednom ne uredi to s Firmom? Zato se ne uda za nj? Da se udam? usprotivi se Rita. A, ne, neu ja u takvu kau, nisam s kruke pala! Udati se, gle? A sloboda? Zato? Da se zarobim? Gore ti je imati mua negoli vraga. Odmah ti takav misli da si njegov rob. Ne, nikad, Bog me oslobodio! Najljepe je biti svoj gospodar. I pokreui cijelim tijelom, pokazivae kako joj je mrska i sama pomisao na brak. Gle ti toga avla! u svojoj e mirnoj estitosti Augusta, blago i u smijehu. I ona je nalazila da je Rita iz Bahije neizmjerno ljupka i puna miline, te bi bila kadra da je sav Boji dan gleda kako plee chorado. Florinda je pomagala majci oko doruka kadli zau da je stigla mulatkinja, te ona odmah odjuri onamo, sva nasmijana, i zagrli djevojku iz Bahije. I sama Marciana, uvij ek tuna i zatvorena, pojavi se na prozoru da pozdravi stanarku koja se vratila. Ana Jadovika, zavrnute suknje i s nekakvom krpom umjesto pregae, neoeljane kose, uzdjenute na glavi, okanila se reenja po kui i pojurila da pljesne Ritu i da joj povie kroz nos: Ovaj put si bogme oduljila, vragolanko... I njih se dvije u smijehu zagrlie kao prisne drge, koje meu sobom ne kriju svoje ljubavne tajne. Vjetica je tiho prila da stegne Riti ruku, i odmah se udaljila. Zdravo, arobnice! povika Rita, lupnuvi priglupu staricu po ramenu. Koga se vraga toliko moli, strina Paula? Htjela bih da mi da kakvu arbinu da priveem uza se svoga ovjeka. Imala je rije za svakoga tko bi priao. Kad je vidjela donu Isabel gdje se pojavljuje sveana u svome blagdanskom ruhu i sa svojim starim kineskim alom, zagrli je i zamoli od nje prstovet duhana, a stara gospoa odbi mrsei kroz zube: Idi, vrae! Gdje je Pombinha? upita mulatkinja. U taj as Pombinha upravo izie iz kue, vrlo lijepa u novoj haljini od atlasa. U rukama je drala molitvenik, rubac i suncobran. O, kako si lijepa! uzviknu Rita naginjui glavu tamo -amo. 54

 Pravi cvijet! A kad je Pombinha stigla do nje, Rita je obujmi oko pasa, poljubi je i nadoveza: Ako te Joo Costa ne usrei onako kako takav anelak zasluuje, kadra sam mu raskoliti tikvu! Svega mi! Potom, uozbiljivi se, sasvim tiho upita donu Isabel: Je li dolo...? Starica zanijeka i pokunji se. Sumnjiavi Alexandre, ne hotei nimalo umanjiti svoju dostojanstvenost i vanost, jer bijae u uniformi i na polasku, zadovoljio se time da kretnjom ruke pozdravi mulatkinju, a ona na to uzvrati vojnikim pozdravom i smijehom koji prevanog policajca izbi iz koloteine. Ba htjedoe raspredati o tome, kadli Rita, okrenuvi se na drugu stranu, povika: Gle starog Liborija! Svaki put sve je tvri...! Ne da se vraji idov! I otra onamo gdje se na lijepome travanjskom suncu grijao starac osamdesetgodinjak, suh kao mumija; preklopile ga puste godine, dua se u njemu zapekla; puio je izglodanu lulu, kami je nestajao u njegovim ustima bez usana. E hej! javi se on kad mu se mulatkinja pribliila. Onda? upita Rita, saginjui se da ga potapka po ramenu. Kada e na posao...? Ali mi najprije morate dopustiti da otvorim onaj kovei...! Liborio se smijao pokazujui dsni i pokuavajui Ritu za alu lupnuti po bedrima, hinei pohotu. Svima bijae draesna ta stareva pantomima. Da ala bude jo vea, mulatkinja se hitro okrenu da joj se suknja napuha i nadie, i onda njome zatrese starcu nad glavom, a on se priini ozlojeen te zaguna. U veselju to je nastalo zbog njena dolaska, Rita je pripovijedala to je radila dok je izbivala; priala je kako joj je bilo lijepo u Jacarepagui, opisivala je karnevalske noi. Tri mjeseca samih ludosti! I najposlije, spustivi glas, povjeri drgama kako e uveer biti svirke i zabave. Posigurno! Ta vijest ba razdraga sluateljstvo. Veselice Rite iz Bahije bijahu uvijek najbolje u svem stambenom bloku. Nitko kao ta vragolanka nije bio takav majstor u zabavama to bi se protegle u 55

sitne sate, te ovjek nije ni znao kako mu je no mogla proi tako brzo. Nitko se nije mogao potuiti da mu se ondje valjalo tuiti, i nitko se nije mogao poaliti da je ostao gladan ili pak suha grla. Kai mi, Leocdia, tko su oni to su se ufitiljili na broju 35? upita Rita, opazivi Jernima i njegovu enu na kunim vratima. To su ti objasni upitana Jernimo i Piedade, mu i ena koje jo ne poznsje. Doli su poto si ti ve otila. Dobra je to eljad. Rita unese u stan ive koji je donijela; odmah je otvorila prozor i poela pjevati. Njezina je prisutnost ispunjala veseljem cijelo dvorite. Firmo, mulat s kojim je sada ivjela, demon koji joj je zavrnuo pameu i uvalio je u onu ludost u Jacarepagui, toga je dana pozv ao nekoga prijatelja na ruak. Rita je to kazivala drgama, otrei kuhinjski no na kamenu pred vratima, da bi ostrugala ribu; a make, one iste to su progonile prodavaa ribe, stizale jedna po jedna, oglaujui se na sam zveket eljeza. Na desnoj strani od mulatkinjine kue, na broju 8, Ana Jadovika takoer se spremala toga dana doekati svoga prijatelja, te je okrenula u veliko ienje, skidala pauinu i prainu sa zidova i sa stropa, otirala pod i brisala pokustvo, prije nego to e u kuhinju. Bosonoga, suknje zavrnute do koljena, glave povezane rupcem, zasukanih rukava, jurila je od kue do zdenca i odavde natrag, nosei teke kante pune vode. Domalo eto i besplatnih pomagaa oko ruka, jedni uzeli pomagati Jadoviki, a drugi Riti iz Bahije. Albino je pomeo i uredio Ritin stan, dok je ona na tednjaku pripravljala slasna jela kakva su u obiaju u Bahiji. Dola je Florinda, dola Leocdia, dola Augusta, nestrpljive zbog zabave koja se oekuje uveer, poslije ruka. Pombinha se nije pojavila preko dana, jer je bila silno zabavljena obavljajui korespondenciju radnicima i praljama: taj je posao uvijek ostavljala za nedjelju. Za malim stolom, pokrivenim komadom pamuna platna, s tintarnicom pokraj kutije papira, djevojka je pisala, dok je otpravlja pisma naglas kazivao u pero ono to je javljao rodbini ili kakvom muteriji koja je ostala duna za pranje rublja. A ona je sve prenosila na papir, samo bi tu i tamo unijela kakvu promjenu, da bolje izrazi poruiteljevu misao. Kad bi zavrila jedno pismo, potpisala bi ga, predala ga vlasniku i zvala drugoga, s kojim bi 56

uvijek ostajala nasamo, jer nitko nije elio pred ikim drugim nego jedino pred Pombinhom iznositi svoje tajne. I tako je jadna djevojka u svome mladom srcu gomilala i pohranjivala sve one puste strasti i mrnje to ponekad bijahu gadnije i smrdljivije negoli isparavanje iz kakve movare u dane velike vruine. Eto, napii, gospoice Pombinha kazivae neki radnik to je sjeo do nje i uzeo se eati po glavi napii, ali nemoj sitniti, nego zaredaj krupnim slovima, da bi me ena bolje razumjela! Kai joj da joj ovaj put ne aljem novac koji je traila, jer ga sada nemam, u stisci sam, ali obeavam drugog mjeseca. Zavrnuo sam se u tijesnu, a ona e se tamo kod kue ve snai. A za brata Luisa, ako odlui doi, neka mi se javi na vrijeme, da razvidim bi li se za njega moglo ovdje togod izbordiati; jer doi onako naslijepo i nasreu, slab je raun, ta nije ovdje kao to se misli, ne padaju peene jarebice! I poto je Pombinha napisala, on proslijed i: A nema ta, vrlo mi nedostaje, ali sam ja isti, ne uputam se u raspusnosti i prljavtine; a dobavit u ja nju ovamo im mi Bog pomogne i presveta Bogorodica! I neka ne bude nestrpljiva zbog novaca, da ne bude kao to se kae: nestade para, nestade ara. Ah umalo to ne smetnuh s uma! to se tie Libanije, eto ti primjera, pola je ona po vragu, i danas tjera opak ivot u ulici So Jorge. Neka je zaboravi, a bogme neka i prekrii one dvije krune to joj ih je uzajmila. A djevojka pisala sve, i samo bi prekinula rad da bi se podnimila rukom i pogled uprla u radnika, oekujui novu reenicu.

57

7
Tako je na dvoritu tekla nedjelja do tri popodne, kada je stigao majstor Firmo u pratnji svoga prijatelja Porfira; prvi je nosio mandolinu, a potonji malu gitaru cavaquinho. Firmo, sadanji prijatelj Rite iz Bahije, bijae mulat lijen i tat, njena tijela, a okretan kao jare; velik lupe i razmetljivac, brbljavac bez premca, kooperan, sav se previjao u gipkim pokretima pravi capoeira8. Mogae mu biti trideset i nekoliko godina, ali mu po izgledu nitko ne bi dao mnogo vie od dvadeset. Imao je fine udove, vrat uzan ali jak; nije imao miia, imao je nerve. Nosio je upave brie, na kojima se sjao i mirisao brijaki briljantin; bujnu kovravu kosu, crnu kao ugljen, dijelio je po sredini, a dio glave sakrivao pod obodom slamnog eira, uvijek nakrivljena na lijevo uho. Obino je na sebi imao kaput od crna listera, dobrano iznoen, i hlae uske uzane, ali pri dnu tako irokih nogavica da su mu gotovo gutale suha i laka stopala. Nije nosio ovratnika ni kravate, nego novu koulju od pamunog platna, a oko vrata bijel i mirisan rubac, da bi od znoja i prljavtine zatitio ovratnik na koulji; u ustima mu uvijek bila zataknuta golema cigara od dva vintema, a u ruci debeo tap iz Petrpolisa, koji nikad nije mirovao, koliko ga je on okretao i premetao meu mravim i nervoznim prstima. Imao je tokarski zanat, a bio je izvrstan majstor, premda lijen; to bi zaradio u jednom tjednu, potroio bi u jedan dan; ponekad bi na kocki ili na ruleti sabrao hrpu novaca, i onda bi se zabavljao kao to bijae i posljednja tri mjeseca: provodio bi se s Ritom iz Bahije. S Ritom ili kojom drugom. Nikad oko njega nije nedostajalo enskinja, ili, kako je sam govorio, nikad on nije bio bez sukn je, koja ovjeku pomae da avlu u usta pljuje novac. Rodio se u Rio de Janeiru; od svoje dvanaeste do dvadesete proao je sve i sva i bio u svakakvu drutvu; odluivao je o izborima
Capoeira je poseban tip brazilske sredine, on tjera istoimeni domai brazilski sport, neku vrstu judo - sporta, u kojoj se ne trai toliko snaga, koliko okretnost. To je posebna borba, u kojoj se vade i noevi, borba puna invencije i majstorija, a jedan joj je od najeih trikova u tome da se borac, kad protivnik navali, sam baci na lea, ali ne tresne na tlo, nego se doeka rukom, a onda spretnim krunim zamahom jedne noge podbije i pokosi protivniku noge i obori ga. Prev.
8

58

u vrijeme posrednog birakog prava. Ostavio je ime u razliitim upama i doivio da su ga grlili, darivali i zahvaljivali mu neki vani stranaki efovi. Zvao je to svojom epohom politikih strasti, ali mu se kasnije zgadio vladin sistem te se odrekao izbornih borba, jer nikad nije uspio stei stalan poloaj u kakvu dravnom uredu bijae mu to ideal! sa sedamdeset milreisa na mjesec i s radom od devet do tri sata. Bijae vrlo zamreno kako se sprijateljio s Ritom. Sezalo je to u prilinu davninu, jo u ono vrijeme kad je Rita istom dola iz Bahije, s majkom krutom mjeankom Indijanke i crnca, cafusom koja je bila kadra iupati utrobu i samome vragu paklenom. Umrla je cafusa, a Firmo je preuzeo mulatkinju; ali su se ubrzo i rastavili zbog ljubomore, no to ih nije prijeilo da se kasnije opet nau, pa da se ponovno posvade i raziu, da bi se i opet potraili. Rita bijae njegova strast, a ona, premda nepostojana kao i svaka mjeanka, nije ga mogla zaboraviti; kadikad znala bi se spetljati s drugima, a Firmo bi tada ludovao, skidao svu nebesku hijerarhiju redom, upao kosu, ali bi je najposlije otiao potraiti, ili ona njega, te bi se i opet sloili, svaki put sve gorljiviji, kao da su one neprestane svae raspirivale ar njihove ljubavi. Prijatelj to ga je Firmo doveo one nedjelje, Porfiro, bijae stariji od njega i tamniji. Imao je kovravu kosu. Po zanimanju tipograf. Bijahu ta dva tipa slina po svojim uskim hlaama kojima su se nogavice irile nad cipelama, i po svojim nakrivljenim eirima; ali je Porfiro u drugome imao svoju notu; on nije iao bez kravate, nego ju je, kriavu, putao da mu labavo visi niz prsa na koulji; pazio je na svoj tap sa srebrnim drkom i spretno se poigravao svojim cigaretnikom od jantara i stive, u koji je zadijevao cigaretu. Otkako su njih dvojica ula, Ritina je kua oivjela. Obojica su svukla kapute i zatraila da im se donese rakija parati, razgovoriteljica i uvodnica. I uskoro se zauje treptaj mandoline i podrhtavanje male gitare. U pokrajnju kuu stigao je i prijatelj Ane das Dores, s jednim kolegom iz trgovine; doli su u fraku i cilindru. Machona, Nenen i Agostinho, koji su se ve vratili sa svoje etnje po gradu, takoer bijahu ondje i pomagahu. ekali su zabavu. Blagdanska buka dizala se iz onog dijela stambenog bloka. U jednoj i drugoj kui jelo bijae predvieno za pet sati. Rita se 59

preodjenula u bijelo, sve je na njoj lijepo uglaano. Leocdia, Augusta, Bruno, Alexandre i Albino doi e k njoj, na broj 9. Na broju 8, kod Ane das Dores, bit e, osim njenih roaka, jo dona Isabel, Pombinha, Marciana i Florinda. Jernimo i njegova ena bijahu pozvani za oba stola, ali nisu prihvatili ni ovaj ni onaj poziv, nego su naumili provesti popodne jedno kraj drugoga, u tiini kao i uvijek, na miru za svojim stolom, s jelom prireenim po obiaju iz starog kraja. Meutim dvije gozbe u susjedstvu poee buno ve od juhe, a to dalje, raspoloenje sve vie raslo i veselje se razbuktavalo. Nakon pol sata iz dviju se kua dizala paklena graja. Svi su govorili u isto vrijeme i svi se istodobno smijali; zvonili tanjuri, zveckali noevi i vilice, odjekivao zveket aa. Vani se ulo koliko je zadovoljstvo onih ljudi to su se naklopili na jelo i na pilo te uivaju za bogatim stolom, punih usta i umaenih usana od debelih zalogaja. Nekoliko pasa realo na vratima i glodalo kosti to su ih dovlaili odande gdje se gozbovalo. Kadikad na prozoru koje od tih dviju kua pojavljivala se stanarka i zvala susjedu, da joj preda natrpan tanjur, i njih bi dvije meu sobom izmjenjivale fina jela i kolae u kojima bijahu osobito umjene. Hej vikala Ana das Dores u kuu na broju 9. Kai Riti neka kua od ove marinade s rakovicama i koprom, da vidi kakav je; a njen je rioto od mandioke bio da prste oblie! Ako ima papra, neka mi poalje koje zrno! A tek kad je feta prevalila polovinu! Otada pa do kraja buka i graja u obje kue bijae strahovita! Na broju 8 redale su gromovite zdravice i pjevale se pjesme dozlaboga neskladne, jer je svatko navlaio na svoju. Portugalac, prijatelj Ane das Dores Jadovike, ve izbijen iz postolja i koloteine, zasukanih rukava, zajapuren, sjajan od znoja, nadut kao mjeina od pusta vina i peene svinjetine, zavalio se na svojoj stolici, smijao se na sva usta, a koulja mu izvirila na nezakopan otvor od hlaa. ovjek kojega je doveo sa sobom bacio udicu na Nenen, zatien u svome udvaranju itavim redom, od potovane Machone pa do vragometnog Agostinha, koji se, kao da su u nj uli svi avli, ni asak nije mogao skrasiti na jednom mjestu niti je majci dao mira, pa se njih dvoje bjesomuno deralo jedno na drugo. Florinda, uvijek nasmijana i ivahna, zabavljala se sve u esnaest, i kadikad ustajala od stola da otri na broj 12 i da onamo odnese tanjur jela svojoj 60

staroj, koju je u posljednji as spopala zlovolja te je odluila da ne ide na slavlje. Kad je dola na red zaslada poslije jela, ugrijani prijatelj domaice zatrai da mu njegova miljenica sjedne na krilo, pa ju je ljubio pred cijelom drubom, a na to je dona Isabel, sva ve na iglama od nestrpljenja i od elje da udalji ker iz ovog pakla, izjavila kako joj je strano vrue, ona e malo pred vrata, na svjeini priekati kavu. U kui Rite iz Bahije ivahnost i zabava bijae jo vea. Firmo i Porfiro izvodili svakog vraga, pjevali, pravili huncutarije, oponaali crnaki govor i sve nagonili u smijeh. Firmo nije skidao ruke sa struka svoje dragane, i pio je samo iz iste ae s njome; Porfiro se zabavljao progonei Albina, udvarao mu i tako nasmijavao cijelo drutvo. Pera se ljutio, ali je uivao. Leocdia, iz koje je vino izmamilo svu veselost, guila se i savijala od pustoga smijeha, tako da se pod njom stolica lomila; toliko je duu nalila vinom da je teke noge stavljala na Porfirove i putala da je onaj lupe dira. Bruno, pred njom, zajapuren i oznojen kao da je za svojim poslom na nakovnju, govorio i razmahivao rukama ne diui se, i nizao psovke za koje se nije znalo na koga se odnose. Alexandre, u civilu, sjedei pokraj ene, bijae sauvao gotovo svu svoju ozbiljnost i vanost, te je zahtijevao da ne bue toliko, jer bi se moglo uti na ulicu. I napomenuo je, tajanstvenim glasom, kako je Miranda ve nekoliko puta doao na prozor svoje katnice pijunirati. Neka pijunira koliko ga volja! povika Rita. Zar ovjek nije gospodar u svojoj kui i nema li pravo u njoj provesti nedjelju s prijateljima s kojima se razumije? Neka ide k vragu! Ne jedem njegovo nego svoje. I nije nam on pie namakao! Dvojica mulata i Bruno bijahu istog miljenja. Pa ta! Ne treba troiti rijei ni osuivati sve dok se zabavom ne ini nikakva lopovtina! I neka se puno ne mijeaju i ne izazivaju zaprijeti Firmo jer bi im moglo prisjesti! Sa mnom nema ale, nego s kartom van! A Porfiro uzviknu: Ako ne znaju ivjeti sa svijetom, neka se sele! I basta! Nedjelja i jest za veselje i za uivanje... promrsi Bruno, a glava mu klone na ruke ukrtene na stolu. Ali odmah ustade, te e glavinjajui i razgoliujui desnicu sve 61

do ramena: Prave se fini, ali pljujem ja na njih! Alexandre ga pokua umiriti nudei mu cigaretu. U nekoj drugoj kuici na dvoritu upravo se zavrio ruak, te je i ondje buknulo veselje, koje je povealo opu graju: bijae to ruak skupine Talijana trgovaca - potukaa, u kojoj Delporto, Pompeo, Francesco i Andra bijahu glavna lica. Svi su oni pjevali u horu, ali je njihova pjesma bila kudikamo ljepa i skladnija negoli u drugim dvjema kuama; gotovo se i nisu uli pojedini glasovi, toliko su pjevali skladno. Ponekad izmeu debelih mukih glasova izdvojio se enski falset, tako krijetav da je nailazio na odgovor u papiga u susjedstvu. Malo-pomalo na dvoritu stambenog bloka sastavljale se nove skupine to su buile i grajale. U radnika bijae oita sklonost i odluna elja da se provesele i da dokraja iskoriste onaj dan poinka. U gostionici vrvjelo kao u mravinjaku, u njoj vrelo i kljualo kao u pijanevu buragu poslije obilna jela i pila, iz nje dopirala graja i vru zapah od kojeg se ovjeku smuivalo. Miranda se bijesan pojavio na prozoru bijae kao da se pojavio preasni komendator: izboen trbuh, bijeli kaput, ubrus pod vratom, a u desnici kuhinjski no kao ma. Dabogda u paklu vikali! zagrmje on, prijetei dolje prema dvoritu. To je vae ve prelo svaku mjeru! Ne utihnete li, idem odmah na policiju! ivotinje! Na Mirandinu viku mnogi izioe na vrata svojih kua, a salve smijeha, to ga u onom jeku veselja nitko ne mogae suspregnuti, jo vie raestie trgovca. Gadovi! Sve bi vas trebalo pobiti kao bijesne pse! Podrugljiv smijeh, kao na zapovijed, odjekne cijelim dvoritem, a trgovca saletjee ukuani i poee ga gurati unutra. to je to, Miranda? Zar e se tui s njima? Samo e te osuti uvredama! Hajde, tata! Pazi da ne doleti kamen, jer taj svijet ni od ega ne preza! Vidjela se dona Estela, u svojoj bljedoi napol uvela cvijeta, i Zulmira, olovne boje, gotovo runa od slaba teka, i Henriquinho, sve ljepi, i stari Botelho, ravnoduan na sav svijet i pun prezira prema tome smetu, kako ve biva u onih koji se niem ne nadaju od drugih a niti ita od sebe oekuju. Gadovi! ponavljao Miranda. 62

Alexandre, koji je otrao navui svoju uniformu, pokaza se i ree trgovcu da nije razborito napadati i ovamo dolje bacati uvrede. Nitko ga nije izazvao! Ako stanari dvorinog bloka ruaju u drutvu svojih prijatelja, i on gore jede sa svojim uzvanicima! Nije dobro vrijeati i napadati, jer jedna rije vue drugu, pa eto guve, u koju se mora umijeati policija, a onda e on, Alexandre, odreivati tko je u pravu...! Frigajte se! priklopi trgovac i okrenu mu lea. Ma jeste li vidjeli toga nadutog kuferaa! uzviknu Firmo, koji je dotle, podboivi se rukama, bez rijei stajao na Ritinim vratima te izazovno piljio u Mirandu. I podigavi glas jo vie, da ga bolje uju, nadoveza: Zahvali Bogu, volino, to nisi na dohvatu, ali u ja tebi potpraiti prvom prilikom! Mirandu silom odvukoe od prozora, koji se zatim buno zatvori. Pusti tog prostaka! promrsi Porfiro i uhvati prijatelja pod ruku da ga uvede u kuu njegove mulatkinje. Hajdemo na kavu, dok se nije ohladila! Pred Ritinim vratima postavili se neki stanari s dvorita, nadniari koji slabo zarauju, bijedan svijet koji je svojom jadnom zaradom slabo mogao utaiti glad. Pa ni meu njima takvima ne bijae ni jednoga tunog. Mulatkinja ih odmah pozva da zaloe koji zalogaj i da se okrijepe kojim gutljajem. Prijedlog bijae primljen s veseljem. Kua joj se nije praznila. Ve se i no bliila. Stari Liborio, o kojem nitko nije znao posigurno rei gdje dorukuje i rua, izvukao se iz svoje rupe, kao dadevnjak kad osjeti kiu. Eh, kakav li uzorak bijae taj stari Liborio! Zauzimao je najgoru rupu na dvoritu i uvijek njukao za tuim suvicima i ostacima, muktaei ovdje i ondje, molei u ovog i u onog, ba kao kakav prosjak, traei vjenu milostinju, sakupljajui opuke da ih pui u svojoj luli luli koju je krtac ukrao nekome jadnom starom slijepcu. Na dvoritu se ipak govorilo da Liborio ima skrivena novca; starac je mrzovoljno prosvjedovao i kleo se da nema ni pikule. A bio je tako surov i grabeljiv demon u gladi toga gladnog psa bez gospodara, te su majke opominjale djecu da ga se dobro uvaju, jer bi stari vrag, kad bi vidio kakvo dijete samo, odmah 63

poeo oko njega oblijetati i obasipati ga hvalom i laskama, te izvoditi kojekakve ale i zabavne smicalice, i tako bi dijete prevario te uzeo kola ili ukrao novi to ga je jadni malian drao u ruci . Rita ga je uvela u kuu te ga nahranila i napojila, ali pazei da se gladnik ne predere, da ne bi ondje puknuo. Ako treba puknuti, neka to bude daleko! Starac se naklopio na jelo, derao halapljivo i oima zvjerao i smjerao na sve strane, kao u strahu da mu tkogod ne bi oteo zalogaj iz usta. Gutao je ne vaui, gurao zalogaje prstom u usta, nadnosei se nad tanjur i trpajui u depove ono to nije mogao odjednom strpati u se. Bijahu strane one njegove vilice to su se rasklapale i prodirale; ona njegova brada, ona golema donja eljust, poudna i koata, a bez ijednog zuba, to je sve gutala, sve, poev od njegova vlastitog lica, od velike crvene i raspukle batate to mu je ve poela ulaziti na usta, pa do dvaju naboranih obraza, oiju, uiju, itave glave, ne iskljuujui ni njegovu veliku elu, glatku poput sira, a naokolo naikanu rijetkim pljesnivim vlasima kao to su niti na kokosovu orahu. Firmo predloi da ga opiju, da vide to e biti. Usprotivi se Alexandre i njegova ena, ali nisu susprezali smijeha. A nisu ga ni mogli suspregnuti, unato uasu, gledajui onaj stari kostur, pokriven suhom koom gledajui ga kako guta, guta, bez prestanka, kao da eli naslagati priuvu i opskrbiti se za drugi ivot. Ali nuto jada, komad mesa, prevelik da bi se progutao odjednom, iznenada ga poe ozbiljno daviti. Liborio zagrca u kalju, rastuen, iskolaenih oiju i crvena lica, kao da ga je kap smjerila. Leocdia, koja je sjedila najblie do njega, krepko ga lupi po pleima. Prodrljivac nato izbaci na stolnjak komad mesa ve napol razdrobljen. Svima se zgadi i stui. Svinja! viknu Rita, te ustade i ode. Kad je ivotinja navrla sve odjednom sljutiti! ree Porfiro. Kao da nikad nije vidio jela, prokleti pas! A kad je vidio da se starac, zbog izgublj enog vremena, jo halapljivije naklopio na jelo, ree mu: Stani malo, kurjae! Koji ti je vrag! Ta nee ti jelo pobjei! Ima svega u obilju, ve e se zasititi jednom. 64

 Pij vode, ia Liborio! savjetova mu Augusta. I dobrijanka ustade, donese au vode i prinese mu je ustima. Starac je pio, ali oiju nije skidao s tanjura. Do vraga! promrsi Porfiro i pljunu u stranu. Taj nas je avo kadar sve izjesti, ne ostavljajui ni koice. Albino, nevoljnik, nije jeo gotovo nita, a i ono malo to je stavio u eludac bijae mu samo na muku. Rita, da se s njime naali, kaza da takav post i takvo pomanjkanje teka dolazi sigurno od toga to je u drugom stanju. Eh, opet vi poinjete... mucao jadnik, vrtei svoju alicu kave. Pazi! opet e mu mulatkinja. Previe kave nije dobro, kvari mlijeko, pa moe dijete biti smee. Albino se okrenu Riti te joj vrlo ozbiljno ree kako mu nisu po volji takve ale. Alexandre, koji je pripalio cigaru, poto je drugima galantno ponudio, odvai se i sam istresti svoju kad su ve ale posrijedi, te ree kako se objeenjak Albino tu i tamo znao zatei s Bruxom Vjeticom u gustiu za dvoritem, pod mangovim drveem. Samo je Leocdia u tome vidjela neto duhovito, te je razvalila usta ne suspreui smijeh. Albino gotovo u suzama izjavi kako se on ni s kim ne mijea i ne plete, pa se tako nitko ne moe ni s njime plesti. Ma je li istina upita Porfiro da taj tupan ne zna to je ensko...? Na to neka on odgovori! javi se mulatkinja. A tu priu valja danas dokrajiti! Hajde, Albino, priznaj nam sve, ili e se zlo provesti! Da sam znao da me za to ovamo zovete, ne bih doao protisnu pera, srdito i zapinjui. Ne elim ja tu biti na sprdnju! I bio bi otiao plaui, da mu Rita nije preprijeila put, kazujui mu, kao da govori djetetu svoga roda, slabijem od sebe: Hajde ne budi lud! Ostani s nama! Zato grize udicu? Zar ne zna to je ala? Albino obrisa oi te opet sjede. Uto se ve i no poela hvatati i osvjeavati veer lahorom. Bruno je hrkao tamo gdje je i blagovao. Leocdia je slobodno premetnula nogu preko Porfirove, a on je zagrlio i pio parati, ne vie na aice, nego na ae. 65

Firmo se sjeti da bi bilo bolje da iziu, te se svi, osim Bruna, spremie, a stari Liborio zatrai od Alexandra cigaretu i smrvi je u lulu. Poto lula bi nabijena, druba krenu u povorci, u mirisu to se irio s drugih fet. Rita, Augusta i Albino ostadoe oprati posue i urediti kuu. Vani se talijanski zbor nastavljao u jednolinoj i otegnutoj kadenci, a i tu se aa primijeala pjesmi. Pred vratima nekih kua sastavili se skupovi to su sjedili na stolicama, na klupicama ili na tlu; no najvei krug bijae u Rite iz Bahije, jer se poveao gostima Ane Jadovike. Dim iz lula i od cigara i cigareta dizao se sa svih strana. Jenjavala opa buka i glomot, eluci probavljali to se u njih nakljukalo, nitko nije grajao ni vikao raspravljajui, ali su svi razgovarali. Upalila se velika svjetiljka na dvoritu. Osvijetlili se prozori na nekim kuama. Sada je u Mirandinoj katnici bila najvea galama. uli se odande povici i nazdravice i otvaranje boca sa ampanjcem. Kako se oni aste...! napomenu Alexandre, koji sad opet bijae bez uniforme. A zamjeraju nama kad ono malo svoje sirotinje, popratimo veseljem! nadoveza Rita. Ba odvratna eljad! Raspreo se zatim razgovor o Mirandi i njegovoj obitelji, poglavito o doni Esteli i o mladome Henriqueu. Leocdia povjeri kako je nekom prilikom, popevi se na sanduk s praznim bocama na dvoritu, povirila preko zida i vidjela onu napirlitanu seku to se toliko nadima i iznosi vidjela je gdje prislanja obraz uz studentov, dri mladca za ruke i s njime se cmae da sve praska. A kad su opazili da ih ona gleda, umakoe to ih noge nose, ba kao psi kad ih zajmi kamenjem. Augusta Mekuna uze se krstiti od prepasti i zazivati ime Blaene Djevice, a pajda to ga je doveo prijatelj Ane Jadovike i to se i dalje motao oko Nene, zaudi se na tu vijest, koja mu kanda nije ila u glavu, te ree: A ja sam mislio da je dona Estela uzor ozbiljnosti... Ma kakvi! zanijeka Alexandre. Sve je ono tamo pusta bruka i sramota, i to takva da ovjek ni samom sebi ne vjeruje. I ja sam nekom prilikom vidio svata, po sjeni na zidu. Ali nije bilo sa studentom, nego s nekim koji onamo navraa kadikad, a to je nekakav bradonja, elav i sav izjeden od kozica. A i mala je pola 66

tim putem... Ta je novost izazvala veliko uenje u svoj skupini. Htjeli su doznati pojedinosti, a Alexandre nije pustio da ga mole: Zulmira ree on vodi ljubav s nekakvim mronjom to nosi naoale a ima svijetle brie, uvijek je lijepo odjeven, a obilazi oko kue uveer, a nekad i jutrom. ini se da je student. A to njih dvoje rade? upita Ana Jadovika. Zasad je to ljubav koja ne ide dalje od razgovora na prozoru. Uvijek su tamo, na posljednjem prozoru s ulice. On govori o enidbi, a ona ga voli. Ali im stari, ini se, podrezuje krila. A zar momka ne putaju u kuu? Ne! A to i jest ono to je runo i to osuujem. Ako se momi naumio njome oeniti, trebao bi se sporazumijeti s roditeljima, a ne s njome tako ispod ita. Da! umijea se Firmo. Ali se meni ini da ba stari Miranda ne bi elio udati ker za kakva studenta! uva on nju za jednoga od svojih... Tko zna nema li ve lupe u vidu kakva bogatuna, jednoga od onih to imaju plantae kave... Znam ja kakav je taj svijet! Zato i ima toliko bruke na ovome Bojem svijetu! uzdahnu Augusta. Moja e se ki udati samo za onoga koga voli. Jer ti brakovi to su sklopljeni pod mora i na silu, uvijek se zlo i nesretno zavre, kako po enu tako i po mua. Moj je mu siromaan, ali je u njega zlatno srce, pa sam sretna, jer sam se udala po svojoj volji i po svome ukusu. Da, vie vrijedi svoja voljica nego sve blago! Uto na broju 35 poe poigravati gitara; bijae to Jernimo. Poslije bunog veselja i dobra raspoloenja u kojem je te veeri kucalo srce cijele dvorine republike, gitara se javljala tunije negoli ikad, a pjesma uz nju bila puna enje i sjete: Minha vida tem desgostos, Que so eu sei comprender... Quando me lembro da terra, Parece que vou morrer... Moj ivote, gorak li si, tugo moja, nikom znana... kraju mili, dalek li si, 67

za tobom me ubi ama... I po ugledu na prvu, nove se gitare podeavale. A najposlije jednolina pjesma Portugalaca poe enjom proimati srca na velikom dvoritu stambenog bloka, odudarajui od buke i ivahnosti to je dolazila odozgo, iz Mirandine katnice. Terra minha, que te adoro, Quando que eu te torno a ver? Leva-me deste destrro, Basta j de padecer. Grudo moja, koju volim, kada u te vidjet ja? Izbavi me iz progonstva, dodija mi patnja ta. Poneseni skladnom i nostalginom narodnom pjesmom portugalskih doseljenika, svi zapadoe u sjetu, svi pustie da njima ovlada tuga i enja, svi, pa i Brazilci; ali odjednom Porfirova mala gitara, u pratnji Firmove mandoline, treperavim zvucima izvi bahijanski ples chorado. Na prve akorde kreolske glazbe sav se onaj svijet odmah tre i probudi, kao da ga je tkogod koprivom ofurio. Zaredae nove kajde, za njima se razlijegoe druge note, sve are i zanosnije. Vie to ne bijahu dva glazbala to izvijaju, nego poplava pojedinih uzdaha i rijeka jecaja to juri vijugajui, poput zmija u zapaljenoj umi; bijahu to uzvici i grcaji, mahniti ljubavni izljevi, muzika sastavljena od poljubaca i uzdaha, divlje draganje i bolno milovanje, muzika u kojoj se rasprskava od uitka. Ta domaa vatrena glazba povijala se zrakom kao topao i jak miris brazilskih biljaka, oko kojih krue i kojima se hrane puteni strljeni i otrovni bumbari, frenetino, opij eni zanosnim mirisom koji ih ubija u sladostrau. Na ivo praskanje bahijanske muzike utihnue svi sjetni i enjivi zvuci doneseni s onu stranu oceana. Kao to sjajna svjetlina tropskih krajeva zasjenjuje i prituljuje svjeu i blagu jasnou europskog neba, tako je brazilsko sunce, crveno i arko, u svojoj sultanskoj raskonosti, ispilo plahu suzu klonuloj kraljici drevnih mora. 68

Jernimo se okanio svoje gitare, prsti mu zastali na icama, sluao je onu udnu i stranu glazbu, to je u njemu nastavljala revoluciju koja se zapoela kad mu je prvi put zapljusnula u lice, kao izazov, na svjetlu toga ponosnog i divljeg sunca, i zapjevala mu na uho pjesmu prvoga cvrka, i stegla mu grlo gorkim sokom prvog voa to ga je okusio u toj vruoj zemlji, i omamila mu duu blagovonjem prvog grma i struka, i uzmutila mu krv ivotinjskim mirisom prve ene, prve mjeanke, koja je kraj njega zavitlala suknju i rasplela kosu. to ti je, Jernime...? upita ga njegova drga, udei mu se. ekaj uzvrati on tihim glasom pusti me da sluam! Firmo je poeo pjevati chorado, a pratio ga u taktu pljesak ruku. Jernimo ustade, gotovo makinalno, te se uputi onamo, a Piedade za njim. Priblii se velikom krugu to se sastavio oko dvojice mulata. Ondje je, podboivi bradu o ruke skrtene na vrtnoj ogradi, ostao ne miui se i ne kazujui ni rijei, duom i tijelom zanesen onom pjesmom to se izvijala i zavodila i svega ga obavijala, kao to se vitka povijua obavija oko stabla. Vidje Ritu iz Bahije, koja je otila da se preodjene, te se sad pojavila u irokoj suknji, golih ruku i ramena, spremna za ples. Zasjao je mjesec i okupao je svojom srebrnom svjetlou; na mjeseevu sjaju jo se jae isticahu pokreti mjeanke, puni neodoljive miline, puni jednostavne gracije; sva je ona grijeh i raj, zmija i ena, a nadasve ena. Skoila je usred kruga, s rukama o pasu, njiui bokovima i nakreui glavu sad nalijevo, sad nadesno kao u aru tjelesnog uitka, i okretala se zasoptana; as je trala na vrcima nonih prstiju, utegnuta trbuha, as je ila natrake, rairenih ruku, sva uzdrhtala, kao da tone u nekakav neizmjeran uitak komu nema dna. A onda, kao da se vratila u ivot, potisnula je dug krik, zapucketala prstima u zraku, previjala se, savijala noge, brzo se okretala, sitno lupkala cipelicama po tlu, pa sve bre i frenetinije, izvodei sapatear, dizala i sputala ruke, savijajui as jednu, as drugu na zatiljak, a cijelo joj tijelo previralo, svaka ilica podrhtavala. Oko nje oduevljenje prelazilo u mahnitanje, prolamali se povici, tamni i arki, kao da izviru iz krvi. A pljesak iao u kadenci, u nervoznu ritmu, ludo ustrajan. U krug za njom uskoi Firmo, ustar, pijan, i poe nogama izvoditi tristo uda, as bi se opustio 69

kao sasvim klonuo i prostro se po tlu, da se onda osovi u jednome jedinom skoku i da se nae u zraku gdje petom udara o petu a ruke kao da e mu se istrgnuti iz ramena i glava se istaviti s vrata. Zatim iskrsnu i Florinda, odmah za njom i Albino, pa ak tko bi rekao vani, oprezni i podozrivi Alexandre. Sve ih je ponio i povukao neodoljivi chorado, tjerajui u oaj one koji nisu znali plesati. Ali nitko kao Rita! Samo je ona, taj demon, znala maginu tajnu onih pokreta proklete kobre; samo je ona imala onu milinu, koje ne bi bilo bez onog mirisa to ga je mulatkinja ostavljala za sobom i bez onoga slatkog glasa to bijae nekako kao prepukao, ali skladan i umilan toliko da ti je s uha silazio u srce. A Jernimo gledao i sluao, osjeao je kako mu sva dua izlazi na oi, koje su se sasvim zanijele. Na onoj mulatkinji bijae velik misterij, sinteza dojmova to ih je sabrao dolazei ovamo: ona bijae sjajno podnevno svjetlo; bijae crveni ar poinaka na fazendi, vrui i jaki miris grmlja i bilja to ga opijae u brazilskoj umi, ponosna i djevianska palma koja se ne savija nikakvoj drugoj biljki; bijae otrov i slatki sok, plod sapoti, slai od meda i kesten caju, koji stvara rane svojim vatrenim uljem; bijae ona izdajnika zelena kobra, okretna guterica, privienje to je odavno zalepralo oko njega i poticalo mu elje, upljuvalo mu u krv iskricu ljubavi prema Brazilu, notu one muzike sloene od povika i slatkih izdisaja, liinku onog oblaka muica to zuje oko Rite iz Bahije i ire se i raspruju u zraku u afrodizijskom svjetlucanju. To je osjeao Jernimo, ali, jadnik, nije mogao shvatiti. Od svih dojmova to su ga preplavili na izmaku nedjelje, samo mu je u duhu ostala neka tromost, mlitavilo od neke nepoznate pijanosti, ne od vina, nego od meda to ga je na fazendi gledao gdje prekriva glibovite tamne movare, gdje su raskone mljeerke oiticicas, irile opojan miris koji duu ispunja sjetom i enjom. Gledao je i gledao. I druge su djevojke plesale, ali je Portugalac vidio samo mulatkinju, ak i onda, kada je, iznemogla, pala u naruje prijatelju. Piedade, koja je kunjala od pospano sti, nekoliko ga je puta zovnula da idu na poinak; samo je neto promrsio u odgovor, te nije ni opazio kad je ena otila. Prolazili sati, a on im nije zapaao toka, nije osjeao kako vrijeme promie. 70

Proirio se krug onih koji su se zabavljali: dola je Isaura i Leonor, doli Joo Romo i Bertoleza, osloboeni svoga posla, malko pogledati zabavu prije nego to odu u postelju; i Mirandina obitelj izila na prozor, zabavljala se zajedno s tim svijetom na dvoritu; prikljuili se i ljudi s ulice; ali Jernimo nije od svega toga nita vidio; njemu pred oima bijae samo jedno i samo mu je to ostajalo u duhu: zasopljena mulatkinja kako pohotno pada u naruje Firmu. Doao je k sebi tek kada su pred zoru utihnula sva glazbala i kada se sav veseli svijet raziao kuama. Vidio je Ritu kako je, obujmivi je oko pasa, vodi u kuu njezin ovjek. Jernimo je ostao sam nasred dvorita. Mjesec, sad ve sasvim slobodan od oblaka koji su ga progonili sustiui se, tiho je plovio tajnim putom po nebeskom beskraju. Zatvorili se Mirandini prozori. U daljini, iza posljednjeg dvorinog zida, izdizao se kamenolom, kao udovite osvijetljeno u svome miru. Tiina ve lijegala po svemu; vidjele se samo krijesnice u sjeni baa i vrtova, ulo se samo utanje u kronjama usnula drvea. Ali Jernimo nije nita vidio i nita uo, njemu je u uima zvonila samo ona zavodljiva glazba to duu opaja, i bijae mu jasno da se u njemu ona kovrava, sjajna i mirisna kosa lijepe mulatkinje pretvara u klupko zmija koje e mu raznijeti srce. I kad je podigao glavu, sad na nebu, koje nije nikad gledao nego poslije sedam sati sna, opazi da je gotovo ve i vrijeme poslu, te odlui i ne ii na poinak, ne isplati se, jer to malo to mu jo ostaje do rada moe i prostajati.

71

8
Sutradan je Jernimo ostavio posao u vrijeme doruka i umjesto da ondje, u kamenolomu, jede s drugovima, otiao je kui. Jedva da je i dodirnuo ono to mu je ena iznijela na stol, te je odmah legao u postelju, a eni je rekao neka ide Jonu Romnu i neka mu kae da je njemu slabo i da e taj dan izostati s posla. to ti je, Jernimo...? Bolestan sam. Hajde. Osjea se loe...? Hajde, eno, uradi kako sam ti rekao, pa onda odvezuj jezik! Neka mi je Blaena Djevica na pomoi! Ne znam ima li aja u trgovini. I ode, oaloena. Uvijek bi se oalostila im s muem ne bi togod bilo u redu, ma bila i najmanja sitnica. Tako jak ovjek, koji nije nikad bolovao? Da nije uta groznica...? Isuse, budi mi na pomoi, ne smijem ni po misliti na to! Boe, smiluj se! Vijest se odmah rairila meu praljama. To je od noanje hladnoe ustvrdi Vjetica, te skoknu u radnikovu kuu da propie lijek. Bolesnik je otpravi, molei je da ga ostavi na miru; ne treba mu, ree, nita drugo nego da se ispava. Ali nije uspio: za Vjeticom eto ti druge ene, a za ovom se javi trea i etvrta; najposlije mu se kua prometnula u uplji han, ene neprestano ulazile i izlazile, i tako potraja prilino vremena. Jernimu ve ponestalo strpljenja, te je naumio grubo prosvjedovati protiv takve najezde, kadli osjeti, po mirisu, da i Rita dolazi. Ah! I mrtenja nestade, lice mu se razvedri. Dobar dan! Pa to je to, susjede? Oboljeli ste kad sam ja dola? Da sam to znala, ne bih se vratila! On se nasmija. Prvi put od sino. Mulatkinja prie postelji. Kako je taj dan poela posao, imala je zadignute skute, a ruke joj bile sasvim nage i hladne od pranja. Bijela joj bluza bijae rastvorena pod vratom, tako te se vidio dio grudi smeih poput cimeta.

72

Jernimo joj stee ruku. Svidjelo mi se kako ste sino plesali ree, puno ivahniji. Jeste li uzeli kakav lijek? ena je neto govorila o aju... Kakav aj! Gluposti! aj je samo mlana voda! Splaina! Vi ste se prehladili. Priredit u vam alicu jake kave da je popijete s gutljajem paratija, pa da vidite kako ete se oznojiti, i onda ste ili i zdravi kao riba! Priekajte samo! I odmah izie, ostavivi svu sobu punu sebe i svog mirisa. Jernimu kanda bijae bolje ve pri samom udisanju onog blagovonja. Kad se vratila Piedade, teka, tuna, gunajui sama sa sobom, on osjeti da mu poinje bivati dosadna; kad se nesretnica pribliila muu, on, izvan obiaja, outje kiselkast miris njezina tijela. Opet mu se vrati boljetica, te nestade i posljednjeg traga osmijeha to mu je jo maloas bio na licu. Ama to ti je, Jernimo...? Govori, ovjee! Nita ne kazuje? Tako me plai... to ti je, kai! Nemoj mi aja kuhati. Uzet u neto drugo... Nee aja? Ali je to lijek, ovjee Boji! Velim ti da u uzeti drugi lijek. Oh! Piedade popusti. Hoe li vrui crijep na noge...? Metni ga sebi! Ona uutje, uvue duu u se. Htjela je kazati kako ga nikad nije vidjela tako surova, ali se poboja da e mu dodijati. Valjda je zbog bolesti tako svadljiv. Jernimo zaklopi oi da je ne vidi, i da je mogao, bio bi se sav zaklopio i zatvorio, da je ne osjeti. A ona, jadnica, sjede na rub kreveta, ponizna i brina, udiui i ivei u onaj as samo za svoga ovjeka, pretvorivi se u njegovu ropkinju, bez ikakve svoje volje, pratei mu svaki i najmanji pokret, uznemirena, ba kao pas to do nogu svoga gospodara nastoji da mu pogodi namjere. U redu je, eno, zar nee na svoj posao...? Ne brini za to, nije posao zastao! Zamolila sam Leocdiju da mi istrlja rubeninu. U nje danas nema mnogo... Zaostat e... Ni govora! Prije tri dana ja sam njoj pomogla... A i nije joj mu bio bolestan, nego posrijedi bijae ljenarenje u gutiku! Dobro, dobro, ne ogovaraj druge! Bolje bi bilo da si za 73

svojim badnjem umjesto to tu ogovara blinjega... Hajde, dri se svojih dunosti! Ali ti velim da se nita nije pomrsilo...! Pomrsilo se ve time to sam ja zaostao. A jo bi gore bilo da oboje zaostanemo s poslom! eljela bih ostati kraj tebe, Jernimo...! A ja mislim da je to ludost! Hajde, idi! Pola je da izie, kao ivotinja koju su istjerali, kadli naie na Ritu, koja je ulazila ivahna, nosei u ruci alicu to se puila od vrue kave s rakijom, a preko ramena debeo pokriva, da se bolesnik pod njim oznoji. Ah! protisnu Piedade, ne nalazei vie nijedne rijei za mulatkinju. I ostade tako, nije izila. Rita, vesela i dobroudna kao uvijek, stavi alicu na komodu gdje je raspelo, te razmota pokriva. Ovako e valjati! ree. I vi ste mi Portugalci njeni kao biljice, od svake sitnice mislite da ete umrijeti, te otegnet e lice kao da vam je doao samrtni as. Hajde, hajde, maknite se sada! Nemojte mi se tu prenemagati kao kakva djevojica! On se nasmijeio, uspravljajui se u postelji. Eto, zar nije? proslijedi ona, obraajui se Piedadi i pokazujui na Jernimovo bradato lice. Pogledajte to lice! Samo to jo ne kae: pokopajte me! Portugalka nije nita odgovorila, smijeila se zbunjena, a u dui uskomeana zbog onoga tueg posezanja u njezinu brigu i skrb za njezina ovjeka. Nije joj razum pokazivao opasnost, nego ju je upozoravao njen instinkt, suptilni njuh svake enke i njezino nepovjerenje prema drugoj, kad osjeti da joj je gnijezdo izloeno. ini mi se da ti je sada bolje... najposlije e ona, ispitujui muev pogled, a ne mogavi sasvim prikriti svoje nezadovoljstvo. Ve sam miris! preuze mulatkinja, prinosei bolesniku kavu. Hajde, pijte! Ispraznite do dna i dobro se pokrijte! Hou, kad se vratim, da vas naem ila. Jeste li uli? A onda e, obraajui se Piedadi, tiim glasom i stavljajui joj ruku na rame: Ne smije se kupati u znoju. Promijenite mu rublje, i dajte mu dva prsta rakije im zatrai vode. I pazite da ne bude propuha. 74

I rekavi to izie lagana koraka; suknja joj leprala irei miris manjerone. Piedade tada prie Jernimu, komu ve na nogama bijae pokriva to ga je donijela Rita, i pomaui mu da prinese alicu ustima, zabrunda: Dao Bog da ti ne naudi ovo od ega se dobru nada... Nikad nisi pio kave niti je voli...! Volio, ne volio, eno, posrijedi je lijek! Zaista, nikad nije volio kavu, niti ju je pio, a jo manje rakiju; ali je naduak iskapio alicu i onda navukao na se pokriva. ena prionula da ga pokrije, da mu dobro zauka pokriva oko nogu, te jo potrai al, da mu pokrije glavu. Umiri se i nastoj zaspati! I ostade ga kraj postelje paziti; hodala je na vrcima prstiju, susprezala dah, i svaki as izlazila pred vrata i molila susjede da tamo vani ne diu toliku buku i graju; bijae sva uznemirena, ucviljena i gotovo praznovjerna zbog mueve boljetice. No ne potraja dugo, a Jernimo je zovnu da mu promijeni rublje. Znoj ga oblio. Ipak je dobro! uzvika ona, sva ozarena. I poto je navukla zasun na vrata, svue s mua mokro rublje i baci ga u kut te mu velikim runikom uze otirati i snano trljati cijelo tijelo, tako da je Jernimu krv valjano prokolala i uskomeala se. Polaskana, ena ga u smijehu prekori: Budi pametan! Zar ne vidi da si bolestan...? I navue mu svjee rublje. On se smiri i zatrai vode. Piedade ustade i dohvati parati. Pij ovo, nemoj sada vodu. To je rakija! Rita je rekla da ti je dam... Jernimu nije trebalo drugog objanjenja, u jedan je gutljaj ispio dva prsta rakije to je ostalo u ai. U njemu, onakvu trezvenjaku kakav bijae, a poslije onakva znojenja, alkohol odmah izazva ugodnu i slatku opijenost, omamu, u koju je utonuo cijelim tijelom. Sada, u udobnosti svoje postelje, u blagoj polusjeni u sobi, sa svjeim rubljem na sebi, Jernimo se dobro osjeao, sretan to je daleko od usijanog kamenoloma i od sunca koje pripie; oslukivao je zatvorenih oiju, jednolino 75

dahtanje stroja to je dolazilo iz daljine, iz tvornice tjestenica, i u blizini trljanje mokrog rublja o ljebove na praljaama; neto dalje uporno kukurijekali pijetli, kao da se takmie koji e kojega nadmaiti glasom, dok su se tamo od upne crkve tuno runili zvuci sa zvonika zvonila zvona nekome upljaninu koji je promijenio svijetom. Kad je Piedade izila javiti kako je lijek pomogao, Rita je opet ula u bolesnikovu sobu. Eh, to mi velite sada? Je li vam pomoglo ili nije? On prema djevojci upravi svoj pogled iznemogle ivotinje i u odgovor lijevom je rukom obuhvati oko pasa, da desnom uhvati njenu. Htio je time izraziti svoju zahvalnost, a i mulatkinja je tako shvatila; ali kad mu se tijelo dotaklo njezina, njega obuze silna elja, ponese ga luda volja da istog asa ovlada i zagospodari tom enom, da je svu posjeduje, da je proguta u jednom zalogaju pohote, da mu se meu zubima rasprsne kao zreli caju. Osjetivi da ju je radnik zgrabio, Rita mu u jednom skoku izmae iz panda. Gle toga bijesa! Pamet u glavu, da vam ne kaem eni! Ali kako je Piedade ulazila u pokrajnju sobicu, Rita okrenu drugim glasom: A sada vam valja spavati, i promijenite rublje, ako se opet uznojite. Do vienja! I u tome izie. Jernimo je uo njezine posljednje rijei ve zatvorenih oiju, pa kad je Piedade ula u sobu, inilo se da je obnemogao. Pralja se tihano, na prstima priblii postelji, navue muu bolje pokriva, te se i opet udalji, priguujui korake. Na ulazu je Augusta, koja je dola posjetiti bolesnika, kretnjom upita kako mu je: Piedade odgovori bez rijei, znakom, prislonivi ruku na obraz i nakrivivi glavu, pokazujui time da joj mu sada spava. Izioe njih dvije da se vani slobodno porazgovaraju. Ali se u taj as, tamo na dvoritu stambene zajednice, zbila strana bruka, pukao skandal. Henriquinho iz Mirandine kue javljao se kadikad na prozoru, na katu, u doba poinka izmeu doruka i ruka, te se zabavljao gledajui Leocdiju gdje pere, pratei joj jednoline pokrete jakih bokova i podrhtavanje okruglih dojki u bluzi od katuna. Kad bi je ugledao samu, namigivao joj i pravio nepristojne znakove udarajui desnim dlanom po zatvorenoj lijevoj aci. Ona 76

mu uzvraala pokazujui palcem u unutranjost kue, kao da mu kae neka potrai Mirandinu enu. Toga dana student se pojavio na prozoru drei u rukama bijela zeca to ga je sino dobio na tomboli na nekoj zabavi. Leocdia se polakomila za zecom, te ona odjuri onamo gdje je stajao sanduk s praznim bocama, i zamoli Henriquea da joj dade zeca. On joj, jo uvijek govorom kretnja, objasni da za dar trai uzdarje. Ona potvrdi glavom, a momak joj dade znak neka ga eka tamo za dvoritem, u gutiku. Mirandinih nije bilo kod kue, bijahu nekamo izili. Henrique, u kunoj odjei i bez eira, sie na ulicu, pa se onda istinom to se nalazi lijevo od katnice uputi prema gutiku, sa zecom pod rukom. Leocdia ga oekivae pod mangovim drveem. Ne ovdje! ree ona im ga vidje. Sad ovuda mogu naii ljudi...! A gdje onda? Ovamo, ovuda! I uze ga za ruku te ivahna i napol pognuta poe gutikom. Henrique je iao za njom, sveudilj drei zeca pod mikom. Znojio se od vruine, arili mu se obrazi. ulo se kako kovai i radnici u kamenolomu udaraju ekiima. Poslije nekoliko minuta ona zastade na maloj istini gdje su rasli bambusi i banane i gdje bijahu ostaci nekakve ruevine od opeka. Ovdje! I Leocdia pogleda naokolo, da se uvjeri da su sami. Henrique, ne isputajui zeca, navali na nju, a ona ga zadra. ekaj! Valja mi skinuti suknju, mokra je! Ne smeta! nestrpljivo e on u svojoj elji. Moe mi se uprljati! I skine suknju, otkrivi noge to ih je koulja pokrivala jedva do koljena noge jake i vrste, ruiaste i posute klopcima od buha i komaraca. Hajde! pozva ga ona, legavi na lea, te otkri bokove, zavrnuvi koulju do pasa. Student se poudno baci na nju, privuen svjeinom njene praljinske puti, ali nije ispustio zeca, nego ga je i dalje drao za noge. Prolo je nekoliko trenutaka utnje meu njima dvoma, samo je 77

suho lie pod njima utalo i pucketalo. uj! rei e mu ona naini mi dijete, jer bih se htjela zaposliti kao dojkinja... Sada ih dobro plaaju. Augusta Mekuna sad je o zadnjem porodu ula kao dojkinja u neku bolju kuu, doji ondje jedno dijete, a plaaju joj ezdeset milreisa na mjesec...! Lijepa zarada! I svaki dan dobije bocu vina...! Ako mi napravi dijete, vratit u ti zeca! A jadna ivotinja, kojoj student nije isputao nogu, poela se buniti zbog sve breg potrzavanja. Pazi, ubit e ga! zabrinula se pralja. Nemoj lupkati njime, ali ga i ne putaj. Htjela je jo neto rei, ali joj naie gr, te ona zatvori oi i poe zakretati glavu sad na jednu, sad na drugu stranu, krguui zubima. Uto se zaue brzi koraci, to su gazili travu i lomili bilj ke idui prema istini na kojoj se nalazilo njih dvoje; Henrique, prije nego to ga je mogao itko vidjeti, ugleda u nekoj daljini mrko lice Brunovo. Nije mu dao vremena da se priblii, u jednom se skoku naao iza bananovih stabala i nestao u bambusovu gustiu, brzo kao i zec, koji, naavi se na slobodi, zagrabi na drugu stranu. Kad je asak zatim kova doao do ene, ona jo nije stigla navui mokru suknju. S kime si se povlaila, droljo? zagrmje kova pljuskajui je po licu. I prije nego to je ona odgovorila, estok je udarac obori na zemlju. Leocdia udari u kriku. Pod kiom pljusaka i udaraca nogom jedva je uspjela privezati suknju. Sad sam vidio, da zna! Kai sad da nisi! Idi, hro! povika ona, crvena u licu. Ve sam ti rekla da ne elim za tebe znati, ispiuturo! Videi gdje e on zapoeti isti ples, brzo se sae, obadvjema pograbi poveliku granitnu odvalinu to joj se nalazila kraj nogu, i podviknu, dignuvi kamen nad glavu: Samo mi se priblii, pa e vidjeti kako u ti raskoliti tikvu! Kova je razabrao da bi ona bila i to kadra, te zastade, sav blijed i zadihan. Uzmi svoje i nosi mi se iz kue! Jesi li razumjela? 78

 Velike li me nesree! Ionako sam naumila ii! ekala sam samo priliku! Ne treba mi ni za to, da zna! I da ga jo vie razbjesni, nastavi pokazujui na trbuh: Ve je unutri ono ime u se prehranjivati! Unajmit u se kao dojkinja! Zar misli da su svi kao ti, koji nisi kadar ni dijete napraviti, kukavelju? Ali mi nita iz kue ne smije odnijeti! To ti se kunem, kurvo! Ne brigaj, ne treba mi nita tvoje! Baci taj kamen na tle! Brus! Razbit u ti glavu samo li se priblii! Da onda moe lake u svoje diple udariti! Ne tie te se! On joj okrenu lea i polako krenu onamo odakle je i doao, oborene glave, s rukama u depovima, pokazujui krajnji prezir prema onome to se zbilo. Istom se tada ona sjeti zeca. Fi, vrae, a dar? ree i krenu pravcem suprotnim od onoga kojim je krenuo mu. On ode pravo na dvorite, da onome tko eli uti ispria to se dogodilo. Bruka pukla itavim dvoritem, sve se uskomealo, kao da si mravinjak polio vrelom vodom. Danas ili sutra, svejedno se moralo dogoditi! Leocdia i nije eljela drugo! Ali nitko nije mogao odgonetnuti s kojim je to vragom Bruno zatekao enu u gutiku. Nagaalo se ovo i ono, prisjeali se ovog i onog imena, ali sve zaludu, nisu znali. Albino je odmah pokuao pomiriti suprunike, i kleo se da se Bruno prevario i krivo vidio: Leocdia je ena na mjestu, nije ona kadra izvriti takvu besramnost. Kova mu je zaepio usta pljuskom, te se nitko vie nije mijeao ni kuao ih pomiriti. Meutim je Bruno uao u kuu i uzeo kroz prozor izbacivati eninu imovinu. Jedna se stolica sva skrha o kamenje, zatim na red doe petrolejka, pa sanduk s rubljem, suknje i bluze od pamune tkanine, kutije pune krpa, ptija krletka, pa ajnik; sve je to izbaeno nasred dvorita, a sve su mirno, ganuti, promatrali oni koji su 79

pribivali tome ienju. Neki Kinez, koji je doao na dvorite prodavati rakovice pa rastresen zastao kraj kovaeva prozora, dobio je na glavu vr iz Bahije, te je jadnik udario u dreku, ba kao dijete koje su iibali. Machona - Mukaraa, koja nije podnosila da itko vie jae od nje, od svoje je strane onog jadnika zaokupila akama i izgurala na portun, sredivi ga da bijae sav kljakav. Samo nam je trebala jo njegova dreka da nas sasvim zaglui i da nas iz koe istjera! Dona Isabel, prekriivi ruke na trbuhu, alosnim je pogledom pratila ono razaranje. Tuno je vrtjela glavom, ne shvaajui kako to da na svijetu moe biti ena koje trae mukarca kad ve ima ju jednoga koji je njihov pred Bogom i pred ljudima. Vjetica, ravnoduna, nije ni prekidala svoga posla, dok je Ana Jadovika, podboivi se rukama, suknje zavrnute da su joj se vidjele cjevanice, i s cigaretom u kutu usta, prezirno gledala bijes onog ovjeka, tako brutalna kao to bijae njezin. Uvijek isti magarci...! komentirala je frnjei nos. Dok im ena ugaa, njima je dosadno, a kad ona ne uzme ozbiljno taj glupi brak ili joj dodije grubosti, oni onda na nju drvlje i kamenje, kao ta ivotinja tamo! Svi su oni sam olo! Florinda se smijala, ve po obiaju, a stara se Marciana tuila kako joj je rublje to ga je prostrla na suncu poprskano petrolejem. Ba u taj as izletje kroz prozor kavena vreica puna taloga, dvaput se okrenu u zraku i razasu po prostrtom rublju svoj sadraj mrljajui bijele plohe crnim pjegama. Odmah se zau vika meu praljama. Luak! Kakav je to nain! Zar da drugi podnose njegove ludosti? Sramota! Neemo mi drugi trpjeti zbog tue gluposti i goropadnosti! to tko zadrobi, neka i pokusa! Ako sad svaki put kad se Leocdia izvali u gutiku goropadni mu uzme prljati tuu muku, tko da onda sastavi kraj s krajem! Kakve li prznice! Pombinha je, uvi tropot i graju, dola na vrata broj 15, s nekakvim ivanjem u rukama, a Nenen, sva ugrijana od glaala kojim je izglaala rublje, u smijehu upita kani li to Bruno obnoviti namjetaj. Rita kao da nije pridavala vanosti tome dogaaju, te je i 80

dalje prala za svojim badnjem. Prema svecu i tropar. I to su se toliko uzbunili. Ne bi meni tako, ne! I stari se Liborio douljao, da vidi bi li on togod mogao uiariti u tome meteu i ienju, a Machona, videi gdje je i Agostinho doao s istom nakanom, otjera ga odande: Bjei odatle, lupeu! Ne nii gdje te ne siju, jer u ti kou oguliti! Jedan brat od Presvete Euharistije ue na dvorite, sa svojim crvenim platem, sa srebrnim tapom u jednoj, a sa krabicom u drugoj, te zastade na sredini i uze kroz nos moliti? Milostinju za votanice na oltaru! ene naas ostavie badnjeve te odoe da pobono cjelunu goluba na slici to prikazuje Duha Svetoga. I bacie u krabicu sitan novac. Bruno je meuto i dalje izbacivao enine stvari, a zatim je iziao iz kue i divlje okrenuo klju u bravi. Proao je pokraj skupine radoznalih to su stajali pred njegovom kuom i mrmljali, proao bez rijei, smrknut u licu, maui rukama, kao ovjek koji, premda je puno obavio, jo nije sasvim iskalio svoj bijes. Malo poslije pojavi se Leocdia, pa kad ugleda svoje stvari razbacane po tlu na dvoritu, sve rasute, razbijene i upropatene, uskipi bijesom te poe na vrata to ih je mu neto prije zakljuao. Navali na njih stranjicom, a vrata popustie, te ona upade unutra s teim svojim dijelom i oprui se koliko je duga i iroka. Ali odmah ustade, ne osvrui se na smijeh koji se prolamao vani, rastvori prozor irom, te sad ona uze poravnavati i lomiti to jo u kui bijae. Istom je tada poelo pravo pustoenje. A uza svaki predmet to bi ga hitnula na dvorite, viknula bi: Hopa! Nosi, vrae! Evo sata! Hopa! Nosi, vrae! I sat se razbi na kamenim ploama. Evo zdjele! Evo vra! Evo aa! Vjealica! Gostara! Umivaonik! Opi smijeh, prijelazan, neogranien, priguivao zveku stakla i 81

porculana to je treskao i razbijao se o kamene ploe. Leocdia nije vie morala pojedine predmete izbacivati uz popratne rijei kletve, jer je sada svaki doekivan vani u horu koji je vikao: Hopa! Nosi, vrae! A ienje se nastavljalo. Dotrao je i Joo Romo, ali nikoga nije bunila njegova prisutnost. Ve je pred Brunovim vratima bila itava hrpa nagomilanih rbina i krhotina; a lomljava i dalje trajala, nastavljala se i kad se pojavio kova, crven kao paprika, i pojurio u kuu, sa bicom od kotaa u desnoj ruci. Skupina za njim grajala i vikala: Ne daj! Ne smije! Dri ga! Ne daj da je ubije! Ostavi toljagu! Stani! Opkolite ga! Otmite mu batinu! Leocdia je najposlije umakla udarcima razgoropaenog mua, kojega su susjedi u guvi razoruali. Red i mir! Dosta je vike! uzvikivao krmar, kojega su, iskoristivi priliku, smjerili nogom u tur. Alexandre, koji je u taj as doao iz slube, pourio se na mjesto sukoba te pun slubenosti i vanosti naredio Brunu neka se okani kavge i tue i neka pusti enu na miru, jer e ga inae odmah predvesti na policijsku stanicu. Zar ne vidite to mi je napravila ova bludnica, koju sam danas zatekao na djelu...! rei e mu Bruno sav zapanjen od bijesa i gotovo bez daha. Milo za drago, jer si ti razlupao moje! viknu Leocdia. Dobro je! Dosta! presjee policajac, kuajui svome glasu dati to vie slubenosti i vane uloge miritelja. Govorite po redu, kako vas pitam, a ne oboje u isto vrijeme! I proslijedi obraajui se optuenoj: Va mu, gospoo, kae... Nije istina! provali ona. Gola la! La, je li? Lijepo! A suknju si skinula i na sebi imala mukarca! Koga? zapitae svi u isti as. 82

 Tko je bio, na kraju krajeva? upita i Alexandre. Nisam mu mogao vidjeti njuke...! odgovori kova. Ali ako ga uhvatim, kou u mu oguliti! Potkovat u ja njemu sve etiri! U zboru nastade smijeh. La je, gola la! ponovi Leocdia, koja je sad provalila u pla. Ve odavna ovaj lupe i ukoljica trai izliku da sa mnom prekine, a kako mu ja ne dajem prilike... I zagrca u jecajima. Sad se nisu smijali, ali na njezin pla nastade naokolo saaptavanje. I sada... nastavi ona otirui oi nadlanicom evo ne znam to je moje, jer mi je ovaj ovjek, osim svega drugog, polupao ak i ono to sam donijela sa sobom kad sam se za nj udala... Zar nisi rekla da ima tamo unutri ono od ega e ivjeti...? Pa hajde, ivi onda! Nije istina! zajeca Leocdia. Dobro je opet e Alexandre svoju, priteui kratku sabljicu. Sve je u redu i zavreno! Va e vas mu primiti. Ja? zapita kova. Ne poznajete vi mene! Niti bih ja htjela! uskoi ena. Radije da me pivarski konj pregazi nego da podnosim ovu ivotinju! I potraivi po kui ostatke svoje imovine i pokupivi s hrpe rbina ono to joj se inilo upotrebljivo, od svega naini velik zaveljaj te ode pozvati nosaa. Rita izie pred nju. Kamo e...? upita je potiho. Ne znam ni sama, pravo da ti kaem... Idem potraiti kakvu rupu...! Zar i psi ne ive...? Priekaj asak... ree joj mulatkinja. Zasad stavi zaveljaj u moj ormar. A onda e Albinu, koji je prao: Nasapunaj mi ovo rublje, jesi li uo? A kad se Firmo vrati, kai mu da sam morala izii. Zatim skoknu u kuu, svue mokru suknju i navue drugu, ogrnu se pletenim alom, te e svojoj drzi, potapavi je po ramenu: Hajde sa mnom! Ne smije tako naslijepo! I njih dvije izioe, obadvije odlune, ostavljajui za sobom u udu cijelo dvorite. 83

9
Prolo je nekoliko tjedana. Jernimo je sada svakog jutra pio poveliku alicu kave, po Ritinu propisu, i salijevao parati, svaki put jedno dva prsta, da suzbije prehladu. Zbivala se u njemu neka promjena, polagana i duboka, iz dana u dan, iz sata u sat, oivljujui mu tijelo i razvijajui mu ula, radei neujno i tajanstveno poput svilene bube. Njegova je energija polako poputala: postajao je kontemplativan i nekako se umekavao. Ameriki nain ivota i brazilska priroda otkrivali su mu sada neoekivane i zavodljive strane koje su ga se doimale; zaboravljao je svoje prvobitne snove i ambicije, te je matao o novoj srei, snanijoj i neposrednijoj; postajao je liberalan, odbacivao pustu smotrenost i bivao sran i prostoduan, skloniji troenju negoli uvanju; stjecao je elje, budio mu se ukus, poinjale mu se javljati sklonosti uicima, pomirivao se, pobijeen, s onim to donosi i namee sunce i toplina ognjeni bedem koji je vjeno revoltirani duh posljednjeg Tamoya9 branio domovinu od pustolovnih konkvistadora. I tako su se, malo - pomalo, mijenjali i izmijenili svi njegovi priprosti obiaji i navade portugalskog seljaka: Jernimo se amerikanizirao, postao Brazilac. Nestalo je s njegove kue onog peata turosti i zatvorenosti zbog koje se doimala hladno i tuno; i ondje su se ve pojavljivali drugovi s dvorita da malo avrljaju poslije rada, a nedjeljom su se sastajali na ruku. Najposlije se izvrila posvemanja preobrazba, revolucija bijae potpuna: rakija od eerne trske zamijenila je vino; brano od mandioke dolo je umjesto kukuruznog; suho meso i crni bob istisnue bakalar s krumpirom i lukom; novi zaini nadomjestie stare i zavladae na Jernimovu stolu; odoe masne juhe, zelene, svinjee i s prenim kockicama od kruha, a dooe crveni i slasni bahijanski quitutes, ukusna muqueca, na palmovu ulju preni i paprom zainjeni vatap od mandioke i ribe, te aroliki i bogati gula caruru; umjesto povra portugalskog dolo je povre brazilsko; tijesto od mandioke, pirao i
Indijanci koji su ivjeli na podruju sadanje savezne drave Rio de Janeiro i koji su se, u savezu s Francuzima, uporno borili protiv portugalske dominacije. Prev.
9

84

fur istisnue crni kruh, a otkako je kava ispunila kuu mirisom i slasnom parom, Jernimo je poeo uivati u duhanu, nije se skanjivao puiti s prijateljima. I zanimljivo: to je vie prihvaao brazilske obiaje, ula mu se sve vie istanavala, premda na utrb njegove tjelesne snage. Sad mu sluh nije bio onako tup za glazbu, te je ak shvaao i poetske namjere brazilskih brana, kad uz violu pjevaju o nesretnoj ljubavi; njegove oi, prije upravljene samo nadi u povratak, sada se, poput morskih oiju koje su se navikle na iroke horizonte neba i mora, nisu vie bunile na neobuzdano, divlje i veselo brazilsko svjetlo , nego su se iroko otvarale pred udesnim i bezgraninim ponorima i pred beskrajnim kordiljerima, gdje tu i tamo u nebo stri kakav gigant to ga sunce pozlauje, srebre ga bogati i sjajni kamenolomi, a krune ga oblaci turbanima od bijele svile, u istonjakom raskou razbludnih vladara arapskih. Sasvim drukije bijae s njegovom enom, gospom Piedade. Ona, nainjena od jednoga jedinog komada, kompaktna kao od brda odvaljena, nesavitljiva i priglupa, primala je utjecaj nove sredine samo izvana, u nainu ivota, ostajui nepromijenjena to se tie udi i shvaanja, te nije mogla kao to je mu mogao, profiniti svoju duu duom nove domovine. Pasivno je poputala u ivotnim navikama, ali je u dnu srca ostala ista seljanka, neutjena u svom jadu i u enji za rodnim krajem, vjerna svojim tradicijama kao i svome muu. Sad je bila jo i tunija; tunija, jer je Jernimo postajao drukiji; tunija, jer nije bilo dana da ne bi na muu opazila kakvu novu promjenu; tunija, jer mu se morala uditi, i naprosto ga nije prepoznavala, te joj se ak inilo da jadnica vri preljub kad nou uplaena lijee pokraj toga ovjeka koji kao da nije njezin, pokraj toga ovjeka koji se svaki dan pere, nedjeljom namirisava bradu i kosu, a iz usta mu se uti duhan. Kakvu li je muku premuila u srcu kad je prvi put odbio juhu koju mu je iznijela za ruak, i kad je rekao: Zato, eno, ne pokua prirediti jelo po ovdanjem obiaju, na priliku kakav piteu? Ali ja to ne znam... zamuckivala jadna ena. Pa idi Riti neka ti pokae... Ne treba za to neke mudrosti! Gledaj da mi priredi rakovice kao to ih je ona priredila neki dan. Tako su mi prijale! To Jernimovo iskakanje iz koloteine i njegovo skretanje 85

prema svemu to je brazilsko, ba je muilo nesretnu enu, dua ju je boljela. I njezin joj je enski instinkt kazivao da mu, kad se sasvim prometne u Brazilca, nee ni nju vie voljeti, pa e preinaiti i postelju kao to je preinaio i stol. Zaista joj je sada Jernimo pripadao kudikamo manje negoli prije. Izrijetka joj je prilazio; njegova milovanja bijahu hladna, i kao u nekoj rastresenosti, dana kao iz neke susretljivosti; nije je milovao po bokovima, kad bi bili nasamu, kao prije, kad su djetinjili u svome zajednikom ivotu; sada je nikad nije traio, nikad; kad bi osjetila potrebu za muem, morala ga je izazvati, a on se odazivao kao na kuluk. Jedne noi Piedadi se jo vie stee oko srca kad je on, pod izlikom da je u sobi vruina, siao s postelje i legao na divan u sobici. Od toga dana nisu vie zajedno spavali. Kamenolomac je izmajstorirao mreu za leanje i objesio je pred vratima, onakvu kakva bijae u Ritinoj kui. Neke opet noi krenu jo i gore. Piedade, uvjerena da joj mu nee prii, ode k njemu; Jernimo kaza kako se ne osjea dobro, te odbi, a na kraju joj blago ree: Nisam ti htio govoriti, ali... zna... treba se kupati svaki dan... i mijenjati rublje... Ovdje nije kao tamo! Ovdje se ovjek mnogo znoji! Valja se neprestano prati, inae ovjek vonja... Budi strpljiva! Ona zagrca. Bijae to provala sve one gorine i jada to joj se nagomilao u srcu. Izbila je sva njena bol u tome asu. Eto, sad i plae! Mani se toga! Ona je jecala, dah joj se prekidao, drhtala je cijelim tijelom. Nakon nekog vremena kamenolomac nadoveza: Pa to je to, eno? Takav pla, kao da je ne znam to posrijedi! Piedade odui: Ne voli me vie! Nisi vie moj! Prije sam ti bila dobra, a sada ti i loe vonjam! I jecaji opet provalie, jo jai. Ne govori gluposti, eno! Dobro ja znam to je... Glupost tvoja, eto to! Proklet bio as kad smo zakoraili na ovo dvorite! Bolje da me stijena smjerila po glavi! Tui se na sudbinu ba ni za to! Pazi da te Bog ne kazni! 86

Ta je prepirka izazvala druge, koje su se s vremenom umnaale. Ah! Vie nije bilo sumnje da je majstor Jernimo napol izgubio glavu za Ritom iz Bahije; kad bi tijekom dana doao na dvorite, nikad ne bi proao pokraj broja 9 da asak ne zastane na vratima, da je upita za zdravlje. injenica to mu je mulatkinja pruila lijek kad je leao bolestan, bijae mu izlika da je obasipa ljubaznou, da joj se uvijek nae na usluzi i da je dariva kad god bi joj navratio u kuu. Uvijek se imao o emu u nje raspitivati o Leocdiji, na priliku; otkad je Rita postala zatitnica kovaeve ene, Jernimo se silno zauzimao za jadnicu. Dobro ste uinili, gospoice Rita, lijepo je to od vas... Pokazali ste da je u vas dobro srce... Ah, prijatelju, na ovom svijetu svakoga moe snai nevolja, danas mene, sutra tebe... Rita je prijateljicu smjestila najprije u nekih svojih drg to su glaale rublje, u ulici Catete; zatim ju je uvela u neku obitelj da ondje bude njegovateljica djece; sada se Leocdia lijepo smjestila u nekom zavodu za djevojice. Vrlo dobro, ba lijepo! odobravao Jernimo. Da! Velik je svijet, za svakog se na njemu nae mjestance umovala Rita iz Bahije. Samo se budala ubija! Kad je tako jednom kamenolomac, po obiaju, i opet upitao za jadnicu, mulatkinja mu kaza da je Leocdia nosea. Nosea? Ali onda nije s muem... Moda je. Trbuh od etiri mjeseca... A zar nije vie vremena to je otila...? Nije. Sad e o Svetom Ivanu upravo biti etiri mjeseca. Jernimo nije vie dohvaao gitaru, osim da pokua pogoditi pratnju za pjesme to ih je pjevala Rita. Onih veeri kad bi se pjevala i plesala samba, prvi je dolazio, a odlazio posljednji; za zabave oi mu ispale, koliko je gledao mulatkinju kako plee, zurio rastresen, buljio kao glupav, odsutan od svega, zanosio se. A ona, svjesna koliko ga oarava, jo vie uzvijala i oijukala, lupkala ga po trbuhu ili mu toboe otirala s brade slinu skutom svoje suknje. Ne! Nije napol izgubio glavu, nego sasvim! Piedade se uhvatila Vjetice, da joj dade kakvo sredstvo kojim e vratiti mua. Stara se cabocla zatvorila s njome u sobu, uegla votanice, palila aromatino bilje i gledala u karte. I poslije zamrene igre, u kojoj su se smjenjivali kraljevi, 87

andari i dame, to ih je ona hirovito redala po stolu mumljajui nekakvu kabalistiku reenicu uza svaku figuru izvuenu iz sloga karata najposlije uvjereno izjavi, savreno mirna i ne skidajui oiju s poredanih karata: Njemu je glavom zavrtjela nekakva tamnoputa ena! To je ona prokleta Rita iz Bahije! uzviknu Piedade. Eto to je to me mui! Znala sam ja to! Ej, dragi moj ovjee! I plaui i otirui oi konopljanom pregaom, uze moliti Vjeticu, zaklinjui je duama u istilitu, da joj pomogne u njezinoj prevelikoj nesrei. Ah, ako ga izgubim, senhora Paula jadala nesretnica jecajui ne znam, jadna, to e biti od mene na ovome Bojem svijetu... Kaite mi neto ime u ga vratiti! Cabocla joj ree neka se kupa svaki dan i neka svome ovjeku izjutra u kavi dade nekoliko kapi te vode; ako nakon nekog vremena ne bude koristi i eljenog uinka, onda joj valja uzeti dvije-tri dlake s tijela, osuiti ih na vatri i u prah izmrviti, pa malo praha pomijeati s kavom poslije jela. Piedade saslua recept paljivo i puna potovanja, skrueno kao onaj koji od lijenika prima bolnu osudu za drugog bolesnika. Odmah zatim tutnu arobnici srebrnjak u ruku i obea da e joj d ati vie bude li od lijeka koristi. Ali nije samo Portugalku izgrizalo to to je Jernimo izgubio glavu za mulatkinjom: muilo je to i Firma. Ve poodavno nema on mira, sve neto sumnja ili, kakono narod kae, nosi buhu za uhom, te kad proe pokraj kamenolomca, gleda ga prijekim okom. Lupe je svake noi spavao kod Rite, ali nije stanovao u dvoritu; imao je svoju sobu u radionici gdje je radio. Samo su nedjeljom ostajali i danju zajedno, ne odriui se ruka i zabave. Kad je nekom prilikom izostao s posla, a to u njega nije bilo izrijetka, navratio se Riti izvan uobiajenog sata te ju naao gdje kraj badnja razgovara s Portugalcem. Proao je ne kazujui ni rijei i uao na broj 9, kamo i ona odmah otra. Firmo joj nita ne ree o svojim sumnjama i strahovanjima, ali nije sakrio ni da je zlovoljan; cijelo je poslijepodne bio drzovit i zajedljiv. Ruao je smrknuta lica, a kad je doao na red parati, poslije kave, samo je govorio o tunjavama, o udarcima akom po glavi, o ubodima noem, prikazivao se straan, spominjui pothvate u kojima je pustio krv 88

ovim i onim slavnim tipovima. I dvojicu sam Portugalaca sredio! To za me i nisu ljudi...! Dva-tri dobro odmjerena udarca, i ve otegnu papke da ih vie nikad ne skupe! Rita je razabrala ljubomoru u svog prijatelja, ali se priinjala da nita ne opaa. Sutra u est izjutra, kad je iziao iz njezine kue, susreo se s Portugalcem, koji je iao na posao, a pogled kojim su oinuli jedan drugoga bijae gotov izazov. Ipak je svaki mirno proslijedio svojim putem. Rita je odluila Jernima upozoriti neka bude oprezan. Dobro je poznavala svoga miljenika i znala to je sve kadar uiniti u ljubomori; ali kad je kamenolomac doao na doruak, upravo je pukla nova bruka, izbio novi skandal, sada na broju 12, izmeu stare Marciane i njezine keri Florinde. Marciani bijae ki sumnjiva, u male ve tri mjeseca nije bilo menstruacije. Toga dana jo nisu pravo ni dorukovale kadli Florinda ustane od stola i otra u sobu. Stara odmah za njom. Djevojka je povraala u noni sud. to je to...? upita je mati, svu je obuhvaajui ispitljivim pogledom. Ne znam, mama... A to osjea...? Nita... Gle, nita, a bljuje...? to je, a? Ne znam... Stara mulatkinja prie, raskopa joj odjeu, zadie joj suknju, pregleda joj cijelo tijelo, opipa joj trbuh, ve bijesna. Ne pronaavi nita svojom pretragom, ode pozvati Vjeticu, koja je u tome bila vie negoli iskusna. Cabocla, ne uzbuujui se, obrisa ruke u pregau te se uputi na broj 12. Sad ona pregleda mladu mulatkinju, postavi joj nekoliko pitanja, a jo vie mati, te najposlije hladno ree: Nosea je. I ode bez ijednog znaka uenja i bez ikakva prekoravanja. Marciana, koja se sva tresla od ljutine, zatvori vrata, klju stavi u njedra, bijesna navali na ker te je uze pljuskati. Mala, koja joj je uzalud pokuavala umaknuti, derala se kao luda. Odmah bie ostavljeni svi badnjevi na dvoritu i neki stolovi u 89

gostionici, a svijet, radoznao i uznemiren, krenu na broj 12 te poe udarati u vrata i prijetiti provalom kroz prozor. A unutri stara oborila djevojku na lea; ki se otimala i koprcala na podu, a stara vikala i ponavljala: Tko je bio? Tko? I svaki put pljusnula bi je po licu. Tko je? Kazuj! Mala se derala, ali nije odgovarala. Ha. Nee kazati lijepim? Onda ekaj! I ustade stara i dohvati metlu to je stajala u kutu. Florinda, videi to se sprema, ustade u jednom trzaju, pa kroz prozor skoi van, meu sakupljeni svijet. A bijae to s visine od kakvih devet stopa. Doekae je pralje, nastojei je obraniti od majke, koja je odmah izletjela na vrata, prijetei svima, strana, naoruana tapinom s metle. Svi navrijee da je urazume: to je, tetka Marciana? to to znai? to je! Ha! Prokletnica je trudna! Eto, to je! To je znala, a nije se znala bolje prihvati posla, pa da se ovjek ne mora za njom ubijati radom kao svaki put kad ima vie posla! I eto ti sad! Dobro javi se Augusta ali je sada nemoj prebijati, jadnicu! Ta ubit e je! Neu! Ja samo elim znati tko joj je napunio trbuh! A ona mora rei, jer u joj inae kosti polomiti! Onda, Florinda, kai tko je... Bolje je tako savjetova je Jadovika. Oko djevojke nastala tiina, puna poudne radoznalosti. Eto, vidite li...? uzviknu mati. Ne odgovara ta prokletnica! Ali ekajte, ve u ja njoj pokazati hoe li otvoriti usta ili nee! I pralje je moradoe pograbiti za ruke i oteti joj tapinu, jer je stara i opet poletjela na djevojku. Zgunjavala se radoznalost oko keri, svi su htjeli znati s kime je zatrudnjela. Tko je? Tko je? Kai ve jednom! To pitanje razapinjae je kao na kolu za muenje. Najposlije nije bilo druge nego izii nasrijedu: 90

 Gospodin Domingos... ree ona plaui i sakrivajui lice u odjeu, razderanu za borbe. Domingos...! Namjetenik u trgovini... Ah! Ona repa bez korijena? povika Marciana. Ovamo, sa mnom! I uhvati ker za ruku te se s njome uputi u Romnovu trgovinu. Sakupljeno mnotvo ne htjede zaostati, nego u graji pohitje za njom. U trgovini i u gostionici sve vrvjelo, cvjetao posao. U trgovini, za tezgom, Domingos i Manuel posluivali kupce, okretali se kao na obrtaljci. Natislo se mnogo crnaca i crnkinja. Velika galama. Bila ondje i Leonor, ivahna kao i uvijek, vrzla se tamo-amo, pokazujui dvostruk niz bijelih i krupnih zuba i branei se od mnogih ruku to su je tipale za njezine mrave bokove. Trojica engleskih mornara pila pivo od inera te pijano pjevali na svome jeziku i vakali duhan. Na elu povelike skupine, a ne isputajui ruku svoje keri, koja ju je slijedila kao ivotinja na uzici, Marciana banu na pokrajnja vrata i viknu: Gospodine Joo Romo! to je tamo? odazva se iznutra krmar, komu se vrtjela glava od pustog posla. Na vratima se pojavi Bertoleza, sva umaena i zagarana, drei u ruci zaimau s koje je kapala mast; kad ugleda onoliki svijet, povika svome ovjeku: Hodite, gospodine Joo, ne znam to se to zbilo! Eto najposlije i njega: to je? Koji je to vrag? Dolazim vam predati ovu izgubljenu djevojku! Va ju je namjetenik zaveo, pa neka je onda i uzme! Joo Romo stajao zbunjen. Onda? to je ovo? Kriv je Domingos! povikae mnogi glasovi. Gospodine Domingos! Namjetenik se bojaljivo odazva: Da, gospodine... I pojavi se krivac, blijed kao krpa. to ste uradili s ovom malom? 91

 Nita, gospodine... Da, on je! utjera ga u la Florinda. Namjetenik svrnu oi u stranu, da se ne susretne s njezinim pogledom. Jednog jutra, u etiri sata, u gutiku, iza mangova drvea... ene doekae te rijei smijehom. Vi mi dakle, gospodiiu, ovdje poduzimate osvajanja, je li? ree krmar pokreui glavom tamo -amo. Lijepo, nema ta! Trebate onda snositi i posljedice, a kako ja ne volim namjetenike koji su se s nekim sprijateljili, moete potraiti posao na drugome mjestu! Domingos ne ree ni bijele ni crne. Pokunjio se i polako udaljio. Skupina pralja i radoznalih razli se tada trgovinom, gostionicom, na vrata, na sve strane, dijelei se u manje skupove koji su raspravljali o dogaaju. Komentiralo se, govorilo se protiv namjetenika i u njegovu obranu, nagaalo se o budunosti. A Marciana, ne putajui ker, upala u kuu Jona Romnu, idui za Domingosom, koji je ve spremao svoj zaveljaj. Onda? upita ga. to namjeravate? Domingos ne odgovori. Hajde, hajde, da ujemo! Govorite! Frigajte se! protisnu namjetenik, sad ve crven od ljutine. A ne, dragoviu! I polako sa spremanjem! Valja vam se oeniti: ona je maloljetna! Domingos izusti rjeetinu, koja razbjesni staru. Ah, tako! protisnu ona. Onda emo vidjeti! I zatim izie te povika svima: Jeste li uli? Onaj goljo ne eli se vjenati! Te rijei bijahu kao ratni povik meu praljama, koje se opet okupie, silno uzbuene. Kako nee! Samo bi jo to trebalo! No, i to mi je ptiica! Onda nitko ne moe biti siguran za ast svoje keri! Ako se ne kani oeniti, zato je onda napravio zlo? Tko ne misli ozbiljno, neka se ne uputa u takvo to! Ili e se eniti, ili nee itav odavde! 92

 to tko zadrobi ono neka i pokusa! Najvie je oko popravka one tete upela Machona, a najvie je zbog same injenice bila ozlojeena dona Isabel. Machona je odjurila pred trgovinu i ondje se ushodala, spremna da pograbi krivca pokua li umaknuti. Po njezinu primjeru druge pralje zaposjedoe sva vrata i izlaze koji bi mogli posluiti Do mingosu da se izvue, te se postavie da ondje straare, sve po tri etiri. A pored graje i vike ule se divlje kletve i prijetnje: Pazi, Jadovika, da nitarija ne izduhne tuda! Gospodine Joo Romo, ako se taj ovo nee eniti, ovamo s njim! Ali gdje je ta lopua? Izlazi, nikogoviu! Spremi zaveljaj! Hoe da umakne! Nee izii! Zovite policiju! Gdje je Alexandre? Vie nitko nikoga nije uo ni razumio. Videi onu uzbunu, krmar ode Domingosu: Ne izlazite sada naredi mu. Ostanite zasad, a onda u vam rei to vam valja raditi. I izaavi na jedna vrata to su vodila u dvorite, povika: Tiho! Ne trpim ovdje toga! Odlazite! Neka se ovo eni! uzvratie pralje. Ili ovamo s njime! Nema bijega, ne! Nee umai majin sinak! Nitko da ne odlazi! Kako mu je Marciana dobacila soniju pogrdu, prijetei mu stisnutom pesnicom, krmar se zakle, bude li nastavila, da e je policijom baciti van, i nju i njezinu ker. Odlazite! Svaka na svoj posao, jer ne mogu i ne elim gubiti vremena! Ovamo onda toga ovu! zatrai stara mulatkinja. Ovamo s njim! preuze zbor. Valja da mu oitamo molitvu! Momak e se oeniti! ree krmar ozbiljna lica. Govorio sam s njime... Hoe, kako ne! A ne eni li se, mala e dobiti svoj 93

miraz. Hajte s mirom! Jamim za nj ili za novac! Te rijei umirie duhove; skupina pralja poe se smanjivati i razilaziti. Joo Romo vrati se unutra: pozva Domingosa na stranu te mu ree da ne zakorai iz kue prije nego to se dobrano unoa. Uostalom nastavi moete zapoeti novi ivot. Nita vas ovdje ne vee. Mi smo kvit. Kako? A moja zarada? Zarada! Kakva zarada? Va saldo ne dostaje da se djevojci plati odteta... Valja mi platiti odtetu...? Ili da se oenite njome... E, prijatelju, taj vas je posli skupo stajao. Ako elite, moete se aliti na policiji... To je vae pravo! A ja u se objasniti na sudu... Znai, nita ne dobivam...? Nemojte tu previe zanovijetati, jer u vam otvoriti vrata i prepustiti vas onome bijesu vani, nek vam tamo presude! Dobro ste vidjeli koliko su se svi uzbunili i okomili na vas! to vam nisu izvadili jetru, valja meni zahvaliti! Morao sam obeati novac, a morat u ga i izrigati, to je sigurno! Ali nije pravo niti hou da izie iz mog depa, jer nisam voljan plaati iije hirove, a ponajmanje hirove svojih namjetenika! Ali... Dosta! Ako hoete ostati ovdje do noi, izvolite, ali bez pogovora! Inae, van! I to rekavi udalji se. Marciana je odluila da ne ide na policiju dok ne vidi to e uiniti krmar. ekat e do sutra, tek toliko da vidi. I otila je istiti i rediti kuu, te je mela i otirala da su, tono rije, iskre skakale, kao i uvijek kad bijae ljuta. Cijelog dana ni na asak nije prestala rasprava o skandalu. O drugom se i nije govorilo. A kad je uveer Augusti i Alexandru dola u posjet kuma Lonie, i njima to bijae glavni predmet razgovora. Lonie, sa svojom napadnom odjeom kokete dotjerane na francusku, izazivae amor kad bi onuda prolazila, i na svakom se licu pokazivalo uenje. Njezina haljina od svile u boji elika, optoena i ureena opivima crvenim poput krvi, kratka, izazovna; cipelice po najnovijoj modi, s petom visokom etiri prsta; rukavice na dvadeset puceta, to su dosezale do znojnica; njezin crveni 94

suncobran, to je nestajao u oblaku ruiastih ipaka, a s dugim drkom to bijae pun neobinih arabeski; njezin udni eir s umecima od skrletna baruna, sa itavom pticom prilijepljenom sa strane; pusti onaj nakit od sjajna i fina kamenja; njene usne namazane crvenilom; njene vjee prebojene ljubiasto; njena neprirodna plava kosa sve je to toliko odudaralo od naina odijevanja onog siromanog svijeta, i od svega na to ljudi s onog dvorita bijahu vikli, te se sa svih strana upravljahu radoznale oi da je vrebaju na vratima Alexandrove kuice. Kad je Augusta vidjela gdje joj njezina mala Juju s kumom dolazi onako elegantna i dotjerana poput lutke, suze joj navrijee na oi. Lonie je uvijek lijepo odijevala svoju pokerku, i u svojoj je hirovitosti i njoj kupovala ruho u istoj trgovini gdje i svoje i davala ga na krojenje i ivanje istoj krojaici; stavljala je maloj na glavu nemogue eire kao to su i njezini, i kitila je draguljima. Ali velika novost toga dana bijae to to se Juju pojavila plave kose, a zna se da joj je po prirodi kestenjava. To je urodilo pravom revolucijom na dvoritu; vijest se odmah pronijela od jednog kunog broja do drugoga, i mnogi su stanari izili iz svojih kua da vide Augustinu kerkicu s kosom kao u Francuskinje. Zbog takva uspjeha Lonie sva zasjala od same radosti. Mala pokerka bijae njezin luksuz, njezina originalnost, lijepa strana u njezinu izopaenom i umornom ivotu; bijae to neto to ju je u njezinim vlastitim oima otkupljivalo i uzdizalo iznad gnusoba u njezinu zanatu. Prostitutka je cijenila priprostu estitost svoje kume i divila joj se; osjeala se poaena njezinim potovanjem; obasipala ju je darovima svake vrste. Dok je bila ondje, meu svojim priprostim prijateljima, koji bi joj bili krajnje smijeni na svakome drugom mjestu, i ona se mijenjala, nije bila ista, ak su joj i oi imale drugi izraz. I nije htjela nikakvih kerefeka: sjela bi na prvu klupu, pila vodu iz kante, uzimala na krilo kumina maliana, i ponekad skidala cipele da navue stare papue koje bijahu pod krevetom. Potovanje to joj ga iskazivae Alexandre i njegova ena nije imalo granica; inilo se da bi za nju bili kadri podnijeti svaku rtvu. Naprosto su je oboavali. Nalazili su da je dobra srca, pravi aneo, i da je vrlo lijepa u onoj stranoj odjei, s onim sitnim i okruglim licem, zlobnim i lukavim, na kojem su sjali zubi bjelji od bjelokosti. 95

Mala Juju, s kutijicom kuglica u svakoj ruci, bijae noena od kue do kue, prelazila je iz naruja u naruje, ila od usta do usta, kao udotvorni idol to su ga svi htjeli poljubiti. A hvalama nikad kraja: Ba je zlatna...! Milina je ovjeku pogledati to stvorenjce! Krasno dijete! Pravi anelak! Lutkica! Otac ju je pratio razdragan, ali uvijek svean, i svaki je as zastajao, kao u procesiji, dajui prilike svakome da iskae svoje oduevljenje za djevojicu. Tiho se smijeei, oroenih oiju, cijelim svojim mulatskim licem, na kojem brk bijae kao umjetan, pokazivae, glupava izgleda, duboku zahvalnost zbog sree to ju je Bog udijelio njegovoj kerkici poslavi joj s neba tu kumu nad kumama. I dok je Juju prolazila dvoritem, voena u trijumfu, Lonie je u kuminoj kui, okruena kolom pralja i djece, pametno razglabala o ozbiljnim stvarima, govorei odmjereno i polako, kao eljade praktino i razborito, mijenjajui mjestimice glas i osuujui zla djela i ludosti, a odobravajui moral i krepost. A one ene, inae tako ive i vesele, nisu pred njom buile, nisu se smijale ni podizale glas, nego su bojaljivo razgovarale, gotovo apui i pokrivajui rukom usta, pune potovanja prema kokoti, koja ih je nadvisivala svojom otmjenou plavokose ene, odjevene u svilu i pokrivene draguljima. Ana Jadovika osjetila se polaskana i bila ponosna kad joj je Lonie na rame stavila mirisnu ruicu u rukavici te je upitala za njezina ovjeka. Nikad da se dovoljno nagledaju i da joj se dovoljno nadive; razgledavale joj ruho, gledale svaki dio njezine odjee, opipavale joj arape, zadizale joj skute i uzvikivale divei se tolikom luksuzu ipaka i obruba. A ona se smijeila, i sama ganuta. Piedade izjavi da je u madame ruho bogato i krasno kao u Nae Gospe od Stijene. A Nenen, u svom oduevljenju, kaza kako joj zavidi od sveg srca, a na to joj majka napomenu neka ne bude prosta. Albino ju je promatrao sam u zanosu, podnimivi se rukom, izboena lakta. Rita iz Bahije donijela joj kitu rua. Ona se nije varala u pogledu zanata to ga tjera elegantna ena, ali ju je ipak cijenila, moda ba zbog toga, a pogotovu to je smatrala da je 96

Francuskinja zaista lijepa. Valja biti vrlo iskusna i treba mnogo vrijediti da od bogataa izvue onolike i onakve dragulje i sav onaj luksuz u odjei i u rublju. Ne znam, draga govorila je kasnije mulatkinja nekoj drzi na dvoritu: bilo ovako ili onako, ali je istina da ona lijepo ivi i nita joj ne fali: lijepa kua, svoja koija za veernje etnje , svakog dana kazalite; ples kad god hoe, a nedjeljom trke, regate, zabave izvan grada, i po vrhu sva sila novca da ga troi po volji! I najposlije, velim ti, nije ona, kao Leocdia i druge, izvrgnuta batinama mua prostaka, i nitko nju nogom ne caka! Ona je svoj goso, slobodna ko ptica i ko ljubav! Ona je svoga tijela gospodar, i predaje ga samo onome koga ona odabere, i onda kad se njoj prohtije! A Pombinha...? upita posjetiteljka. Jo se nije pokazala... Ah! javi se Augusta. Nije kod kue, s majkom je na plesnom vjeniu nekakva drutva. Kako se kumi pokazalo na licu da ne razumije, ona joj objasni da ki done Isabel svakog utorka, etvrtka i subote, za dva milreisa po veeri, odlazi sluiti kao dama u drutvu u kojem trgovaki namjetenici ue plesati. Ondje se i upoznala s Costom... nastavi Augusta. Kojim Costom? Zarunikom! Onda jo nije bila zaruena. Ah znam... Zatim kokota spusti glas i potiho upita: A ono...? Je li najposlije dolo...? Kakvi! A nije to one ne bi htjele, jadnice! Sad se stara ponovno zavjetovala Naoj Gospi od Blagovijesti... Ali nita, nema pomoi! Malo kasnije Augusta pred nju iznese alicu kave, a Lonie otkloni: ree da ne smije piti. Sad ba uzimam lijek... Ali nije rekla kakav je lijek posrijedi i protiv kakve bolesti. Radije u au piva. I ne dajui im vremena ni prilike da se opru, izvue iz torbice novanicu od deset milreisa i dade je Agostinhu da donese tri boce carlsberga.. 97

Kad se pokazae ae, dareljivo napunjene, nastade dirljiva tiina. Kokota ih svojom rukom podijeli prisutnima, ostavljajui jednu za se. Nije dostajalo za sve. Htjede da se donese jo koja boca, ali ne dopustie: rekoe da po dvoje i po troje mogu piti iz jedne ae. emu toliko troiti...? Kakve li velikodunosti! Kusur je namjerno zaboravljen na komodi, meu mnotvom kojekakvih drangulija. Kada ete mi, kumo, navratiti u posjetu? upita Lonie. Idue nedjelje, posigurno. Donijet u vam svu robu. Ako vam jo sada togod treba, moe se brzo urediti. Bilo bi dobro da mi poaljete runike i plahte... I none koulje, nemam ih ba mnogo. Preksutra ete imati sve. Takalo se vrijeme, veer odmicala. Ve se i unoalo, deset sati. Nestrpljiva zbog momka koji je imao doi po nju i po Juju, Lonie zamoli neka pogledaju ne eka li moda vani, pred dvorinim vratima. Je li to, kumo, onaj isti to je s vama doao proli put? Nije. Ovaj je vii. S bijelim cilindrom. Mnogi otrae na ulicu. Ali momak jo nije stigao. Lonie se ljutila. Lijenina! protisnu. Da sama idem onuda, ili da nekoga muim da me prati! Zato, kumo, ne biste ovdje prespavali...? predloi Augusta. Ako hoete, ve emo sve urediti. Nee dodue biti kao u vaoj kui, ali jedna no brzo proe... Ona kaza kako joj to nije mogue. Rado bih ostala, ali noas moram kui. Ujutro e me rano traiti. Uto doe Pombinha s donom Isabelom. Rekoe im jo na portunu da je Lonie u Alexandrovoj kui, te djevojka naas ostavi majku na broju 15, a sama ode onamo; sve joj lice zasjalo od radosti. Vrlo su se sviale jedna drugoj Pombinha i Lonie. Kokota je doeka s radosnim uzvicima i nekoliko je puta poljubi u usta i u oi. Onda, kako si, lijepa moja djevojice? upita obuhvaajui je pogledom. Dugo vas nije bilo... odgovori djevojka, s lijepim 98

osmijehom na svojim jo istim ustima. I rasprede se prijateljski razgovor meu njima dvjema, razgovor pun posebna njihova interesa, tako te se njih dvije izdvojie od ostalih. Lonie predade Pombinhi srebrn medaljon to joj ga je donijela; bijae to satni privjesak koji je vrijedio zbog neobinosti: prikazivae kriku sira s miem na njoj. Dar odmah poe od ruke do ruke, izazivajui divljenje i smijeh. Malo je trebalo pa da se danas i ne vidimo... nastavi kokota u svom razgovoru s malom. Da nije zakasnio onaj kojega ekam, ve bih bila daleko. Onda e, mijenjajui ton i milujui je po kosi: Zato mi ne doe? ega se boji? Moja je kua mirna i udobna... Mnogi su mi ve dolazili u pohode... Nikad ne idem u grad... Rijetko kad! uzdahnu Pombinha. Doi sutra s majkom; ruat ete kod mene... Ako mama htjedne... Oh! Eno je, ide. Dona Isabel obea da e doi, ali ne sutra, nego u nedjelju. I ostadoe tako u ivahnu razgovoru jo etvrt sata, a onda doe onaj kojega je Lonie oekivala. Bijae to momak od dvadeset i nekoliko godina, bez zaposlenja i bez imutka, ali brino odjeven i vrlo naoit. Kokota, kad ga vidje gdje dolazi, potiho e djevojci: On ne treba znati da e doi u nedjelju, jesi li ula? Juju je spavala. Ne htjedoe je buditi; ona e ii sutra. Kad je Lonie polazila ispod ruke sa svojim draganom, sve do portuna praena povorkom pralja, Rita na dvoritu utinu Jernima za bedro te e mu u pol glasa: Pazite da vam oi ne ispadnu...! Kamenolomac prezirno slee ramenima. Onakvu ni u svili! I da pokae svoj ukus, okrenu nogu i papuom lupi mulatkinju po nonom listu. Gledaj divljaka! poali se Rita, prinosei ruku na ono mjesto. Uvijek mora pokazati da je Portugalac.

99

10
Sutradan se Mirandina kua spremala za slavlje. Jornal do Comercio donio je vijest da je portugalska vlada preuzvienom gospodinu podijelila naslov barona od Breixala; a kako su njegovi prijatelji obavijeteni da se estitke primaju u nedjelju, trgovac se spremao da ih dostojno doeka. S dvorita, gdje je ta novost izazvala senzaciju, vidjelo se kako na prozore katnice, irom otvorene, izlazi as Leonor, as Isaura, da otresaju i iste sagove i prostirke; udarale su ispraivaem, zatvarale oi i okretale glavu u stranu, zbog praine to se pusta dizala na svaki udar, ba kao dim kada top opali. Pozvali su i nove snage za ispomo u te dane. U salonu crnci otirali i usjajivali pod, a u kuhinji bila silna strka. Dona Estela, u svilenoj kunoj haljini, ukraenoj ruiastim obrubima, razmahala se nadgledajui poslove sad na ovoj, sad na onoj strani, i dijelila naloge, hladei se velikom lepezom, ili se pak pojavljivala na stranjem stubitu i paljivo pridizala skute, da joj se ne smoe prljavom vodom to je tekla u vrt. I Zulmira se motala tamo-amo u svojoj hladnoj i vlanoj bljedoi beskrvne djevojke. Henrique, u bijelu kaputu, pomagao Botelhu u ureivanju kue i kadikad dolazio na prozor, da oijuka s Pombinhom, koja se pravila da nita ne opaa, sva zauzeta svojim runim radom, pred vratima broj 15, na stolici od vrbova prua, s nogom preko noge, pokazujui arapu od plave svile i nisku crnu cipelicu; samo bi nakon dugih i dugih minuta ovdje-ondje svrnula oi s posla i podigla pogled prema katnici. A debela i mesnata spodoba novog baruna, u ogrtau s visokim eirom zabaenim na potiljak, s kiobranom pod mikom dolazila s ulice i prolazila blagovaonicom, ila ak u smonicu, brina i usopljena zavirivala i raspitivala te je li stiglo ovo, te je li stiglo ono, kuala vina to su stizala u bocunima i trbuastim pletarama, i istraivala sve, vrtjela se lijevo i desno, izdavala naloge, viui i zahtijevajui da se ivo radi, a onda urno izlazila i uspinjala se u koiju to je ekala na ulici. Pobrzaj vikao barun koijau, jer mu se urilo na mnoge strane, za raznim poslovima.

100

U kuu gotovo neprestano dolazili ljudi s kacama punim boca ampanjca, sa sanducima oporta i bordoa, bavicama piva, s mnogim koevima jela, s pustim kutijama konzerva; drugi donosili purane i odojke, koare jaja, bravetine i svinjetine. Prozori na katnic i punili se zdjelama i staklenkama slatka, jo vrua, istom skinuta s vatre, limenim i glinenim pliticama punim velikih komada mesa s enjakom, spremnih da uu u penicu, a na kuhinjskim vratima visjelo oderano jare. A dolje, na dvoritu golemog naselja, uzbudljiv dogaaj uznemirio duhove: Domingos, Florindin zavodnik, nestao preko noi, i novi ga namjetenik zamijenio za tezgom. Onima koji su ga pitali za bjegunca, krmar odbrusivao: Nisam ga mogao voditi na lancu! Ali ste rekli da odgovarate za nj! zaintaila Marciana, koja bijae kao da je ostarjela za deset godina u ona posljednja dvadeset i etiri sata. Istina je, ali me lupe prevario! to da radimo...? Valja se strpjeti! Dajte onda odtetu! Kakvu odtetu? to vam je, jeste li pijani? Ja pijana? Ah, nitarijo! Lopov jedan kao i drugi! Ali u vam ja ve pokazati! Nemojte vrijeati i blebetati! I Joo Romo okrenu joj lea te uze razgovarati s Bertolezom, koja je dola u taj as. Dobro je, lupeu, ve e Bog osvetiti i mene i moju ker! viknu nesretnica. Ali krmar ode, ravnoduan na kletve kojima su ga pralje obasipale. A one vie i nisu bile onako ljute kao sino: jedna jedina no to je prela preko bruke bijae dovoljna da dogaaju oduzme vrijednost novosti. Marciana je s malom otila na policiju, ali se vratila mrzovoljna, jer su joj ondje rekli da se ne moe nita poduzeti dok se ne javi poinitelj. Majka i ki cijelu su tu subotu provele na ulici, trkarajui od jedne policijske stanice do druge, od rajonskog odsjeka do prefekture i do razliitih odvjetnikih pisarna, gdje su ih odvjetnici, jedan kao i drugi, pitali kolikom svotom raspolau za trokove parnice, te ih odmah otpravljali im su vidjeli da tuiteljice nemaju sredstava. 101

Kad su se njih dvije, iscrpljene od vruine i od umora, podveer vratile na dvorite, u doba kad su prodavai koji ondje stanuju stizali kui s praznim koevima ili s ostatkom voa to ga nisu uspjeli prodati u gradu, Marciana bijae tako ljuta da je, ne kazujui ni rijei, zavrnula rukave na umornim rukama, koje su je boljele od pustih udaraca i pljusaka kojima je juer obasula ker, a zatim je rastvorila sve prozore i vrata na kui te otila po vodu, da zapljuskuje i pere pod: bijae je spopalo njezino. Hajde, prihvati metlu! isti, peri, jer je ovdje kao u svinjcu! Nikad da ovjek uredi i oisti ovu prokletu kuu! Zatvori li je, ve se za sat gui od smrada! Otvori li je, eto kuge i prljavtine! A kad opazi da mala plae, povika: Sad si udarila u pla, a? A kad si se razuzdavala, nisi pomiljala na suze! Ki zajeca. Umukni, gade! Jesi li ula? Florinda zajeca jo jae. Ah! plae bez razloga...? ekaj, dat u ja tebi, pa da ima zato plakati! I pojuri na nju s komadom drveta u ruci. Ali mala mulatkinja u jednom skoku izjuri na vrata i u trku prijee dvorite te pobjee na ulicu. Nitko je nije stigao pograbiti, a meu praljama nastade graja kao u zaplaenu kokoinjcu. Marciana kao luda poletje na dvorina vrata, pa kad razabra da ju je ki ostavila, pobjegla od nje, okrenu sad ona jeca ti i iriti ruke, gledajui u daljinu. Suze joj potekle niz naborano lice, sve jedna drugu sustiui. Odjednom je, bez ikakva prijelaza, iz ljutine i bijesa, u kojem se grila od jueranjeg jutra, sada zapala u poniznost i njenost, u bol majke koja je izgubila dijete. Kamo li e ona, oe moj nebeski...? Pa vi od juer tuete tu djevojku...! ree joj Rita. Pobjegla je od vas, i dobro je uinila. A kojeg ste bijesa vi mislili? I ona je od mesa, nije od eljeza! Keri moja! Dobro je uradila! A sad plaite i okajavajte! Keri moja, keri moja! Nitko nije htio jadikovati s nesretnicom, osim stare cabocle, koja je sjela do nje i gledala je nepomina, svojim ludim pogledom 102

vjetice. Marciana se trgla iz jalove kuknjave u koju je zapala, da se strana isprijei pred Romnovom svatarijom, razbaruene kose i prijetei podignutom rukom: Ovaj je lupe svemu kriv! Proklet bio, lopove! Ako mi ne da odtetu za ker, prokletnie, zapalit u ti kuu! Vjetica se strano smijala kad je ula posljednje rijei. Krmar je iziao na vrata i suho naredio Marciani da se seli s broja 12. Odlazite! Odlazite! Ne elim ovdje takve vike! Jezik za zube, ili u pozvati policiju! Ostavljam vam jednu no, da pokupite svoje, a ujutro van! Ah! Toga je dana bio nestrpljiv sa svim i s vakim; ve je nekoliko puta poslao do vraga Bertolezu i obasuo ju najgorim psovkama, samo zato to ga je neto upitala o svojoj slubi. Nikad ga nisu vidjeli takva, nikad nije bio tako izvan sebe kao toga dana, nikad tako estok; vie to nije bio onaj staloeni, mirni i smiljeni ovjek. A nitko ne bi vjerovao da je razlog svemu tome bio u onom dogaaju tamo prijeko, u onoj injenici to je Miranda stekao barunsku titulu. Da, gospodine moj! Onaj krmar, po izgledu tako skroman i bijedan; onaj krtac i jadnik koji nikad nije iziao iz svojih papua i jeftine pamune koulje; ona ivotinja to se hranila gore negoli pas, samo da bi stavila na stranu sve, sve to bi zaradila i na drugome zakinula; ono udovite to bijae unakaeno gramzljivou i to se kanda odreklo svojih ljudskih prava i osjeaja; onaj nesretnik koji nikada nije znao za drugu ljubav doli samo za ljubav prema novcu taj je sada zavidio Mirandi, zavidio mu iz dna svoga pustog srca, s gorinom dvaput veom od one koju je osjeao Estelin mu ka d je, sa svoje strane, zavidio njemu. Pratio je krmar susjedov ivot od samog asa kad se Miranda s obitelji doselio u onu katnicu; vidio ga je u sretnim ivotnim zgodama, uvaena i okruena prijateljima i laskavcima; vidio ga je gdje prireuje sveanosti i u svojoj kui doekuje najistaknutije ljude iz trgovakog i politikog svijeta; gledao ga je kako se sav sjaji i rastapa meu damama iz najboljeg i najotmjenijeg drutva u prijestolnici; gledao ga je gdje ulazi u smione trgovake spekulacije i u njima dobro prolazi; vidio je njegovo ime u razliitim udrubama 103

odabranog svijeta i meu donatorima krupnih svota; vidio ga je gdje sudjeluje na karitativnim sveanostima i u nacionalnim slavljima; vidio je i gledao kako ga novine slave i hvale kao dalekovidna ovjeka i darovita financijskog strunjaka; vidio ga je i gledao najposlije, u svem njegovu napretku i procvatu i nikad mu nije zavidio. Ali sada, da udne li zatravljenosti! Kad je krmar u Trgovakom vjesniku proitao da je susjed postao barun barun! takav mu je srh prosrsio cijelo tijelo da mu se naas uhvatio mrak pred oima. Barun! I sav Boji dan nije mislio na drugo; samo mu se to motalo po glavi. Barun...! Ne, s time on nije raunao! I pred tom njegovom brigom sve se prometalo u komturske krieve i zvijezde od ordena; ak i ona grudica maslaca za dva novia, to ju je mjerio na komadiu zamotnog papira da je preda kupcu, pretvarala se iz jednostavne ute mrlje u bogato znamenje asti, u zlatno odlije optoeno draguljima. Kad se te noi opruio u postelji pokraj Bertoleze, nikako nije mogao zaspati, nikako da mu san doe na oi. Svom bijedom one prljave prostorije, po umazanim zidovima, po tlu umrljanu prainom i lukom, po stropu alosno zastrtu pauinom svuda se iskrile zvjezdice i sjali kraci to se pretvarahu u velike krieve i odlija, u habite i znakove razliitih redova. A u njegovu duhu, to je prvi put zapao u opsjene, vrtoglavo zaigrao vihor slave, sjaja i veliine, to ih je on slabo poznavao i slabo mogao zamisliti zakovitlalo mu se sve to oko glave i zaredalo u valovima svile i ipaka, kadife i bisera, razgolienih enskih ramena i obnaenih ruku, oko kojih prti smijeh i pjeni se zlaano vino ko pojem iskrice izvode svoju igru. I vuku se repovi od haljina i skladno krue uz zvuke zanosnog i eznutljivog valcera i uz svjetlost tisua svijea u svim bojama. Prolaze sjajne koije, s krunom na vratima, s ukoenim koijaem u livreji, koji zauzdava dva plemenita konja. Proteu se beskrajni stolovi, vijugaju gubei se iz vida, krcati jelom, u obilju cvijea, svjetla, posua i kristala, a s jedne im i s druge strane red otmjenih uzvanika to s aom u ruci nazdravljaju domainu. A kako nita od toga krmar nije poznavao izbliza, nego samo po uvenju, zapanjio se svojim snom. Sve ono to mu je sada pokazivalo bunilo, dotad mu je samo prolo ispred oiju ili mu dolo 104

do uiju kao odjek i odblijesak nedostina i daleka svijeta; svijeta nastanjena viim biima, raja to je pun izvanrednih uitaka koji su uskraeni njegovim prostim ulima; skladna zbira zvukova i boja to ti izmiu i ne moe ih odrediti; slike s blijedim mrljama to trepere, bez stalne boje i obrisa, slike na kojoj se ne raspoznaje to je ruina latica, a to krilo leptirovo, to je um lahora, a to ubor poljubaca. A do njega eto hre crnkinja, s ustima u zraku, debela, mrtva umorna od posla, irei oko sebe vonj znoja, luka i pretiline. Ali je Joo Romo nije opaao: on je samo vidio i osjeao onaj razbludni, sjajni i nedostini svijet, gledao ga gdje se sputa na zemlju, polako, njemu nadohvat. A neodreene sjene poprimale oblik, sumnjivi umovi pretvarali se u odreen govor, treperave crte postajale vrste, i sve bivalo jasno, sve se rasvjetljavalo, u obnavljanju prirode pod sunanim zrakama. Slabani umovi pretvarali se u plesne orkestre, u kojima su se raspoznavali instrumenti, razaznavali se zvuci pojedinih glazbala, a neodreeno i muklo uketanje ve se pretoilo u iv razgovor u komu su dame i gospoda raspravljali o umjetnosti i o politici, o knjievnosti i o znanosti. I ivot istinski, potpun i stvaran, otkrivao se u svoj svojoj irini pred njegovim oaranim oima; ivot plemiki, luksuzan, bogat; ivot u palai, meu skupocjenim posobljem i divnim predmetima, gdje bi se on, Joo Romo, vidio okruen milijunaima to su krcati titulama i ljudima u uniformi zlatom optoenoj, a on bi im govorio ti, jednak meu jednakima, i stavljao im ruku na rame. I nitko u tome basnoslovnom svijetu ne bi znao da je on krmar, ne, nikada! I da je vlasnik dvorita s hrpom najamnih kuica, ovjek u papuama i u koulji: ne, ondje bi on bio barun! Gospodin barun! Barun u zlatu! Velianstven i sjajan! Barun milijuna! Krmar! Ni govora! uveni kapitalist, posjednik bez premca! Bankar komu nema ravna, bankar ijim se kapitalom uravnote uje zemlja, s golemim globusom navrh stupova sazdanih od samih zlatnika. I ve se vidio kako je zajahao svijet, svu kuglu Zemljinu, i pokuava je obuhvatiti kratkim nogama; na glavi mu kraljevska kruna, a ezlo u ruci. Odjednom iz svih kutova u sobi poee izvirivati i u slapovima se toiti zlatne livre; pod njegovim nogama provrvio mravinjak pigmejaca u velikoj trgovakoj uurbanosti; brodovi iskrcavali gomile i gomile bala i sanduka to bijahu oznaeni poetnim slovima njegova imena; telegrami mu sijevali 105

oko glave, poiljke iz svih zemalja vrtoglavo zaigrale oko njegova golemog tijela, kovitlale se i zujale bez prestanka; kroz njega prolazili s jedne strane na drugu brzi teretnjaci, kao da ga proivaju lancem vagona. Ali odjednom nestade svega, jer se zau poziv: Probudite se, gospar Joo, valja vam na obalu. Vrijeme je! Bertoleza ga zvala te nedjelje, kao i svakog jutra, da ide po ribu, koju je ona imala prirediti muterijama. Joo Romo, u strahu da ne bude prevaren, nije namjetenicima povjeravao nika kvu kupovinu ili nabavku koja se plaala u gotovu; ali toga dana nije mu se dalo ustati, te ree prijateljici neka poalje Manuela. Moglo je biti oko etiri izjutra. Uspio je malo dulje spavati. U est bio je na nogama. Na suprotnoj strani, Mirandina kua bijae ve u sjaju. Izvjeene su zastave na prozorima u proelju; stavljene su nove zavjese, ulaz ukraen mirtom, mangovim liem ureen hodnik i stubite. Dona Estela naredila je da se u zoru ispale rakete i prskalice. Suelice ulazu u Mirandinu katnicu s mjestila se muzika, koja je svirala od ranog jutra. Barun je sa svojom obitelji rano ustao; sav u bijelu, s ipkom pod vratom, s briljantima na prsima od koulje, pokazivao se tu i tamo na kojem prozoru, sa enom ili kerkom, i zahvaljivao onima na ulici; zatim je rupiem otirao glavu i palio cigarete, nasmijan, sretan, sjajan. Joo Romo gledao je sve to tuna srca. Sumnje i nedoumice uvlaile mu se u duu i poele je izjedati. to bi bilo bolje i prilinije: ivjeti kao to je on dosada ivio, prikraujui se i liavajui se svega i svaega i hodajui naokolo u papuama i u koulji ili da je radio onako kao to je radio Miranda, plivajui u slasti i lasti...? Bi li on, Joo Romo, bio kadar poiviti onim nainom ivota...? Novaca mu za to nije nedostajalo... Da! A bi li imao hrabrosti samo tako troiti...? rtvovati dobar dio svoga novca, tako muno sakupljena, a za uzvrat da na grudi stavi odlije...? Bi li on imao hrabrosti podijeliti svoje, uzimajui enu, stvarajui obitelj i okruujui se prijateljima...? Bi li on mogao finim jelima i biranim vinima puniti tue trbuhe, kad je dotad tako malo unosio u svoj vlastiti...? A u sluaju da se i odlui na temeljitu promjenu u svom nainu ivota, da nae obrazovanu i otmjenu enu, da podigne katnicu kao to je Mirandina i da sebi pribavi titulu bi li bio sposoban da to i uini...? Bi li mogao preuzeti svu tu odgovornost...? 106

I ovisi li sve to samo o volji? Ja, koji nikad na se nisam navukao ni kaputa, kako bih nosio frak...? S nogama to su se izobliile u prokletim papuama i u klompama, s nogama uvijek naviklim na irinu, kako bih obuo plesne cipele...? A sa apama otvrdlim i golemim kao u drvosjee ili kamenolomca, kako bi se slagale rukavice...? A ni to jo nije sve! Najgore bi bilo i najtee bih iziao nakraj s onim to bih trebao kazati svojim uzvanicima...! Kako bih se ophodio s damama i gospodom, usred dvorane to je puna ogledala i pozlaenih stolica...? Kako bih mogao govoriti a da ne istresem prostote...? Naao se na muci to mu je razdirala duu: s jedne strane, silna elja da skoi, a s druge strah kojega se nije mogao osloboditi, strah da e pasti i slomiti noge. Naposljetku, alosno nepovjerenje u samoga sebe i strana uvjerenost da je zapravo nemoan za ita drugo osim za skupljanje i gomilanje novca, novca i samo novca, ne znajui zato i u koju svrhu sasvim ovlada njegovom jadnom duom, prevue u preko njegove ambicije i oduze sjaj njegovu zlatu. Bio sam glupan...! ree ogoren: Ba glupan...! Zato se na vrijeme nisam nastojao priviknuti na stanoviti nain ivota, kao to su se privikli toliki drugi...? Zato nisam kao oni nauio plesati? Zato nisam iao u karnevalska drutva, zato nisam ponekad odlazio na ulicu Ouvidor i u kazalita, na plesove, na trke i na etnje...? Zato se nisam navikao na finu odjeu i obuu, na palicu, rubac, cigaru, eir i pivo, i na sve ono to je drugima tako prirodno...? Prokleta tednja! Imao bih vie izdataka, dakako...! Ne bih stajao tako dobro, ali bih nauio od svoga novca initi to me volja...! Bio bi civiliziran ovjek...! Vi to danas razgovarate s duhovima, gospodine Joo...? upita Bertoleza kad je vidjela gdje razgovara sam sa sobom, rastresen od posla. Pusti me! Nemoj mi jo i ti na muku pristajati i zajahivati! Nisam danas dobre volje! O, ljudi Boji! Nisam to za zlo spomenula...! Bog s nama! Dobro je! Dosta! I neraspoloenje mu raslo to je dan dalje odmicao. Poeo je svemu prigovarati i u sve se mijeati. Zametnuo je svau s troarinskim slubenikom na ulazu u krmu: 107

 Nisam ja nikakva budala da se bojim prijetnja i globe...! Ako ta troarinska mjeina misli da e me unititi kao druge, vara se! Iupaj komarcu nogu, odoe mu i crijeva... Ali nisam ja komarac... Neka pokua, pa e vidjeti kako e mu prisjesti...! I neka puno ne njuka i ne petlja se ovdje, ne volim ja psa pred vratima...! Okrenuo je poslije svau s Machonom, zbog njezine make, koja mu je prolog tjedna vrljala po prenoj ribi. Zaustavljao se pokraj praznih badnjeva, ljut kao paprika, i traio priliku da se izvie. Izdirao se na djecu, da mu se miu s puta: Proklete stjenice! Goni, vrae! Nikad nisam vidio eljadi to se tako koti! Ba kao takori! Naiao je na starog Liborija: Goni i ti, muktau! Ne znam koji je vrag zapekao duu u toj kornjai te je dri na svijetu kad vie nije ni za to! Uzbunio se na pijevce nekoga krojaa, koji se zabavljao hukajui ih na borbu, usred velika kruga oduevljenih i bunih gledalaca. Izgrdio je Talijane, to su za vesele nedjelje pred kunim vratima napravili gomilu smea bacajui koru od lubenica i narani, to su ih jeli dok su brbljali sjedei na prozoru i na taracu pred kuom. Odmah ovo oistite! grmio je bijesan. Ni u svinjcu nije tako, sto mu gromova! Kuga vas pomorila sve odreda prokleta makaronska bagra! Da ste mi ovo odmah oistili, ili ete svi na ulicu! Ovdje ja zapovijedam! Na jadnu staru Marcianu, koja nije ispraznila broj 12, kako joj je juer nareeno, izlio je bijes u pravoj mahnitosti. Otkako joj je pobjegla ki, nesretnica je samo plakala i proklinjala se, razgovarajui sama sa sobom luaki uporno. Svu no nije oka sklopila, nego je neprestano izlazila na ulicu i vraala se odande, nespokojna, jauui i zavijajui, ba kao kuja kojoj su ugrabili mladune. Bijae kao pobudalila; nije odgovarala na pitanja koja su joj upuivali. Joo Romo joj viknu, ali se ona i ne okrenu da uje. A krmar, koji se jo vie razbjesnio, dovede dvojicu ljudi i naredi im da isprazne broj 12. Sve stvari van! Ovdje ja zapovijedam! Ovdje sam ja gospodar! Bijae neumoljiv, vladao se poput despota. 108

Poeli su iznositi stvari. Ne ovamo! Sve van, na ulicu! povika kad su nosai htjeli Marcianine stvari iznijeti na dvorite. Tamo van, pred portun! Na ulicu! A jadnica, ne opirui se ni jednom rijei, pribivala tome iznoenju, unuvi na ulicu i obuhvativi rukama koljena: samo je neto kroz zube mrsila. Prolaznici zastajali da je gledaju. Ve se sastavila dobrana skupina radoznalih. Ali nitko nije razumio to to ona kroz zube cijedi; bijae to nekakvo zbrkano mrmljanje, beskrajno, praeno jednom jedinom kretnjom glave, tunom i automatskom. Tamo do nje star pokriva, ve poderan i oupan, namjetaj otrcan i raskliman, zaveljaji s krpama, jadno i prljavo posue sve to, nagomilano bez ikakva reda, nedolino pokazivae unutranjos t spavaonice, otkrivene u njezinoj intimnosti. Doe onaj ovjek koji svira na pet instrumenata i koji se pojavljuje svake nedjelje; zaredae ulaziti i izlaziti prodavai razne robe; i pralje poee izlaziti na ulicu, u blagdanskom ruhu, u etnju; svenji izglaana rublja, koji su odlazili iz dvorita, ukrtavali se s vreama prljava rublja, koje se donosilo na pranje; zavladala vreva, a Marciana ni da se pomakne s mjesta: i dalje je razgovarala sama sa sobom. Joo Romo zae po broju 12, irom otvarajui vrata, da ue zrak, i gurajui nogom poneku krpu ili praznu boicu to je ondje ostala. A ena koju su s njezinom sirotinjom izbacili na ulicu, i dalje je tuno mrmljala. Vie nije plakala, oroene su oi staklenim pogledom buljile u jednu toku. Kadto prila bi joj koja od ena s dvorita, sad ponovno ganuta i raskajana, te je nudila svoju pomo; ali Marciana nije odgovarala. Htjele su je natjerati da jede, no sve uzalud. Nesretnica nije ni za to marila, nije, ini se, nikoga opaala. Zovnue je po imenu, zovnue je nekoliko puta, ali ona nastavi svoj nerazumljivi razgovor sa sobom, ne miui pogleda to ga je upiljila u jednu toku. Neka nam je Bog na pomoi, ali se ini da je enula pameu! Dola je i Augusta. Zar je poludjela...? upita Rita gledajui nesretnicu i drei tanjur u ruci: bijae joj donijela da togod pojede. Jadnica! Strina Marciana! zovnu je mulatkinja. Nemojte tako! Ustanite! Unijet emo stvari u moju kuu dok se ne nae drugi 109

stan...! Nita. Monolog se nastavljao. Gledajte, kia e! Bit e pljuska! Ve sam dvije kapi osjetila na licu. Nita. Vjetica, u nekoj udaljenosti, gledala u udu, i sama nepomina. Rita se udalji, jer je doao Firmo s Porfirom; jedan i drugi nosili su zamote s jestvinama za ruak. Stigao je i prijatelj Ane Jadovike. Odbie tri sata. U Mirandinoj kui ivo se nastavljalo slavlje i zabava, neprestano pristizali novi gosti; unutri glazba svirala gotovo bez predaha, niui kadrile i valcere; djevojke, nasmijane, plesale u prednjoj dvorani; otepljivale se boce svakog asa; sluge jurile iz blagovaonice u smonicu i u kuhinju i opet se vraale s aama na pladnjevima; Henrique, oznojen i crven, javljao se kadikad na prozoru, nestrpljiv to ne vidi Pombinhu, koja je toga dana s majkom izila u etnju, posjetiti kumu Lonie. Poto se u krmi i u trgovini izgnjavio s namjetenicima i s Bertolezom i poto ih je izgrdio, Joo Romo vratio se na dvorite i uzeo sve kuditi, nita mu ondje nije bilo kako treba. Prekoravao je radnike iz kamenoloma, ne proputajui spomenuti ni samog Jernima, ije se tjelesne snage inae uvijek bojao. Popustilo se u poslu, prava svinjarija! Tri tjedna tamo bue i svrdlaju, pa nita. I evo je najposlije dola nedjelja, a lagumi se nisu podmetnuli! Lijenine! I taj gospodin Jernimo, prije takav uzor i istunac, sad je prvi s loim primjerom! Gubi noi u sambi! Samo trapa i tumara za Ritom iz Bahije, kao da je poludio za njom! uvi gdje krmar ogovara njezina mua, Piedade skoi u njegovu obranu, sa dva kamena u ruci, te se zametnu kavga, koja uzbudi sve duhove. Sreom, udari kia te raspri skup. Svi se pourie u svoje rupe, silno uznemireni. Djeca se svukla i izila se kupati pod ljebovima, za zabavu, grajala i smijala se, skakala i bacala se na tlo, ljapkala nogama i rukama, oponaajui pokrete u plivanju. A tamo suelice, u katnici, nizale se zdravice, dok je kia obilno lijevala i preplavljivala dvorite. Kad je Joo Romo bjeei od kie uao u krmu, jedan mu namjetenik urui Mirandinu posjetnicu: poziva ga novi barun na alicu aja. Krmar u prvi mah bijae polaskan tim pozivom prvim 110

takve vrste to ga je dobio za svoga ivota; ali mu se odmah zatim vrati njegova mrzovolja, spopade ga jo vei bijes. Zato li me lupe poziva kad zna da sigurno neu onamo...? Zato, ako ne da me jo vie razbjesni...? Neka gospodin Miranda ide k vragu sa svojim slavljem i sa svojim titulama! Ne treba mi on ni za to! uzviknu krmar. Ne treba mi nita od njega, niti ovisim o ikakvoj uzvienoj nitariji! Da su mi sveanosti po volji, prireivao bih svoje! No ipak je uzeo zamiljati kako li bi bilo kad bi imao potrebno ruho i prihvatio poziv: zamislio je sebe u finoj odjei, s lijepim lancem o satu, s kravatom u kojoj se sja briljantna pribadaa; i vidio se gore, usred dvorane, gdje se smjeka na ovu i na onu stranu, pozdravljajui druge, ljubazan i tiho otmjen, osjeajui kako ga spominju, glasom tihim i punim potovanja, kao bogata ovjeka koji je svoj na svome, ni o kome ovisan. I itae poglede odobravanja, osjeae na sebi oi ljudi ozbiljnih i vanih; vidio je kako ga gledaju stare gospoe i domiljaju se bi li bio zgodna partija za udaju koje njihove keri. Toga je dana slabo posluivao goste; ispljuskao je Bertolezu, a kad je, u pet sati, naiao na Marcianu, koju su neki crnci milosrd no dovukli u gostionicu, on planu: Budale! Kojeg ste vraga doveli tu ludu? Kakvo je to glupo milosre? Nije ovo sklonite za skitnice...! I kako je neki policajac, sav mokar od kie, uao da popije jedan parati, Joo Romo obrati se njemu i ree: Prijatelju, ova je ena skitnica, nema stana, a ja ne bih htio, kad zatvorim vrata, da mi ona ostane ovdje u gostionici! Straar je iziao nakon sat vremena i odveo Marcianu u zatvor; nije se bunila niti je prekidala svoj luaki monolog. Njezine su starudije, po nalogu efa rajonskog odsjeka, smjetene u javno skladite. Vjetica bijae kanda jedina koje se sve to zaista dojmilo. Kia je dotle sasvim prestala, pojavilo se sunce, kao za rastanak; lastavice prolijetale zrakom, a dvorite podrhtavalo od ivahna nedjeljnog veselja. U barunovim dvoranama slavlje proslavljali sve bunije; ovda-onda doletjela bi koja aa i razbila se na dvoritu, uz prasak i uz prosvjede. No bila lijepa, zasjao pun mjesec, to se vidio jo u sumrak; a samba zatretala jae i ranije negoli obino, potaknuta slavljem u 111

Mirandinoj kui i bukom i grajom to je odande dopirala. I na dvoritu svojski se slavilo i zabavljalo. Rita iz Bahije te je noi i samu sebe nadmaila; bijae nadahnuta, bijae boanstvena! Nikad nije plesala tako graciozno i tako lascivno. I pjevala je. A svaki stih to je izlazio iz njenih usta bijae plano uzdisanje i gugut goluba u ljubavnom dozivanju. Firmo, opijen uitkom, sav se previjao s mandolinom; glazbalo i on podrhtavahu istim drhtajem, jecahu istim jecajem, izvijajui sve mogue senzualne glasove, u pohotljivosti to je svojim finim zmijskim jezicima prodirala u sr i u kosti. Jernimo se nije mogao suzdrati: u asu kad je Bahijanka, zadihana od umora i klonula od iscrpljenosti, sjela do njega, Portugalac joj ree priguenim glasom to je treperio od strasti: Zlato moje! Dao bih ivot da ostane sa mnom! Mulat nije uo, ali je opazio aputanje, te je kriom promatrao suparnika. Nastavljala se pjesma, ples nije prestajao. Ue u krug i Ana Jadovika. Nenen i neka njezina prijateljica, koja je dola kod nje provesti nedjelju, okretale se s rukama na bokovima, posred kruga ruku to su pljeskale u taktu i pratile eznutljivu glazbu. Kad je mu gospe Piedade i drugi put neto proaptao Riti, Firmu se valjalo ba upeti da ne skoi onamo i ne navali. Ali negdje usred zabave Rita se nerazborito sva nasloni na Portugalca, neto mu apui i milo ga gledajui. Firmo se u jednom skoku nae ondje i ustoboi se pred njim, mjerei ga od glave do pete pogledom izazovnim i drskim. I Jernimo skoi i oholo mu uzvrati jednakom kretnjom. Glazbala odmah utihnue, zavlada tiina. Nitko ni da se makne s mjesta na kojem se naao. A usred velikog kruga, obilno osvijetljeni zanosnom aprilskom mjeseinom, dva ovjeka stajala jedan nasuprot drugome i gledala se izazovno. Jernimo bijae visok, pleat, bikovske grae, herkulovske ije, sa akom to bi jednim udarcem smrvila kokosov orah: bijae to tiha snaga, olovnih zglobova. Onaj drugi njean, za podlakticu nii od Portugalca, koatih nogu i ruku, spretan i okretan kao pantera: bijae to nervozna snaga, naglost to sve rastae u prvom skoku i prepadu. Jedan, vrst i otporan; drugi, gibak i neustraiv; ali obojica srana. Mir! Mir! Nikakve kavge! Nastavimo ples! povikae naokolo. 112

Piedade ustade da odvede mua odande. Kamenolomac je odgurnu ne skidajui pogleda s mulata. Pusti me da vidim to od mene hoe ovaj probisvijet...! protisnu Jernimo. Da te malo promijesi, prosti kuferau! odgovori Firmo, izazovno ga gledajui. I poe poigravati kao u ringu, as idui naprijed, as natrag, a uvijek s jednom nogom u zraku, uravnoteujui tijelo i pokreui rukama, spreman pograbiti protivnika. Jernimo, raeen uvredom, poe na protivnika sa stisnutom akom; ali se probisvijet hitro baci na lea i doeka se na ruke, s uzdignutom desnom nogom; pesnica proletje nad njim i udari u prazno, a Portugalac neoekivano bi zahvaen nogom u trbuh. Huljo! riknu bijesan i pojuri da se baci na mulata, ali ga smjeri udarac u glavu i obori ga na tlo. Ustaj, jer ne udaram na mrtve viknu Firmo, sad i opet na nogama, ponavljajui svoj ples. Onaj se odmah die, ali se jo nije valjano ni uspravio kadli ga zdesna podbi udarac nogom, a slijeva udarac akom po uhu. Bijesan, ponovno zamahnu pesnicom, ali se capoeira i opet baci natrag u majem skoku, i Portugalac opet osjeti udarac nogom pod bradu. Krv mu potee iz usta i iz nosa. Tada se prolomi strana vika. ene htjedoe stati izmeu njih dvojice, ali ih skitnica otjera brzim udarcima nogu tako brzim da se jedva i vidjelo kako mu se noge pokreu. Nastade uasan mete. Joo Romo bre-bolje pozatvara vrata gostionice i zakljua vrata, pa otra na mjesto tunjave. Bruno, prodavai, radnici iz kamenoloma i svi drugi koji su htjeli pograbiti mulata, zakoturali se naokolo, a usred toga kruga strani capoeira, sav izvan sebe, ludo bijesan, vladao skakui istodobno na sve strane i ne doputajui nikome da mu se priblii. Strahoviti se krikovi prolamali. Svi ve bijahu zastraeni, osim Rite, koja je iz neke udaljenosti, skrstivi ruke, gledala onu dvojicu kako se tuku zbog nje; lagan joj je smijeak nabirao usne. Sakrio se mjesec za oblake, mijenjalo se vrijeme: nebo, koje dotad bijae kao umiveno, sad se nasumorilo; osjeao se vlaan vjetar to nosi kiu. Piedade vikala, zvala policiju. Donijela je runik i svakako nastojala mua izvui iz tue. Mirandini se prozori naikali svijetom, ulo se zvidanje. Uto se razlijee dvoritem rik pobjenjele zvijeri. Firmo je 113

iznenada dobio estok udarac batinom po glavi. Bijae to od Jernima, koji je otrao kui i naoruao se svojim portugalskim tapom. Nato mulat, lica oblivena krvlju, kripnuvi zubima i pjenei se od bijesa, podie desnu ruku, u kojoj sijevnu no. Oko dvojice protivnika sve se u stranu meteu razmae u stranu, sve obuze uas. ene i mukarci nalijetali i spoticali se jedno o drugo. Albino izgubio glavu; Piedade, prestravljena, jecala i vikala da e joj ubiti ovjeka; Ana Jadovika grdila i klela dvojicu glupana to jedan bi drugome iupali crijeva, a da je barem zato, nego zbog enskih nogu; Machona - Mukaraa, naoruana glaalom, klela se da e srediti gubicu onome tko se usudi da je jo jednom udari straga; Augusta je potekla na stranja vrata, da preko gustia zaobie ulicu i potrai mua, koji je moda tu u slubi. S uline strane navirali radoznali, i dvorite se punilo svijetom. Dona Isabela i Pombinha, vrativi se od kume Lonie, jedva su se progurale i stigle na broj 15, i tek to su ule, valjade im se zakljuati: stara na sva usta klela zbog nereda i alila se na sudbinu koja ih je bacila u taj pakao. A dotle se Portugalac tukao s Brazilcem, u novom krugu to ga je oko njih sastavio radoznali svijet. Sada je borba bila pravilna: uspostavila se jednakost meu borcima, jer je kamenolomac divno rukovao tapom; bio je u tome spretan koliko i onaj u svojim apakim trikovima. Uzalud ga je Firmo pokuavao dohvatiti; uhvativi desnom debeli tap po sredini, Jernimo je njime spretno i lako vitlao oko sebe, te bijae kao da se zatitio neprobojnom ogradom to je zvidala na sve strane. Nisi mu ni vidio oruja, samo si ga uo kako zrakom zuji istodobno u svim pravcima. A dok se branio, ujedno je i napadao. Brazilac je ve bio zahvaen udarcima po glavi, po iji, po leima, po rukama, po grudima, po kriima i po nogama. Bijae sav okrvavljen; rikao je i dahtao, bijesan i zamoren od pustog premetanja i izmicanja. inilo se da e pobjeda pripasti Portugalcu. Gledatelji su mu oduevljeno odobravali; ali se odjednom capoeira sae i u tren oka skupi se do protivnikovih cjevanica, nae mu se tik do stopala, prilijepi se uza nj i noem mu zasjee u trbuh. Jernimo riknu i pade potrbuke, drei se rukama za drob. Ubio ga je! Ubio! povikae svi u strahu. Razlijee se jo jai zviduk. 114

Firmo strugnu pozadinom dvorita i nestade u gutiku. Drite ga! Drite! Avaj, moj dobri ovjee! zatulila Piedade, kleknuvi na okrvavljeno tijelo svoga mua. Dotra i Rita i baci se na tlo do njega, da mu zaglauje bradu i kosu. Potreban je lijenik! ree Piedade, obazirui se moleivim pogledom naokolo ne bi li nala milostivu duu da skokne po nj. Ali se uto ou buka i strani udarci o vrata. Vrata se tresla i tropotala. Otvarajte! Otvarajte! vikali izvana. Joo Romo pojuri preko dvorita, kao general u opasnosti, viui svima: Ne putajte policiju unutra! Ne dajte joj ui! Poduprite vrata, poduprite! Nee ui! Nee! odjeknu mnotvom kao u zboru. Sve je dvorite uzavrelo kao lonac na vatri. Podupri, podupri! ena i mulatkinja na rukama unesoe Jernima u kuu. Upri! Ne daj! Iz svake rupe miljeli ljudi naoruani tapovima, motkama, eljeznim ipkama i polugama. Sad ih je sve potakao zajedniki pothvat i vodio zajedniki cilj, u vatrenoj solidarnosti, kao da bi bili zauvijek obeaeni kad bi tamo prvi put ula policija. Dok posrijedi bijae obina borba izmeu dvojice suparnika, sve je bilo u redu! Posvadili se i potukli da u tui vide koji je jai i komu e pripasti ena! Ali je sad na red dolo da se brani dvorite, cijela zajednica, komuna, gdje je svatko imao strahovati radi nekoga ili radi neega dragog. Nee ui, ne! I zagluni povici odgovorili tropotu i prasku, to vani bivae sve jai. Policija bijae strah i trepet onoga svijeta, jer uvijek kad god bi prodrla na koje dvorite, bijae goleme nevolje; da bi sprijeili pijanevanje i tunjave i da bi kaznili prestupnike, policajci su upadali u stanove, lomili sve pred sobom i sve bi uskomeali. Stara mrnja bijae posrijedi. Dok su jedni mukarci uvali ulaz straga, a drugi tamo sprijeda 115

ramenima upirali u portun i tako je podboivali, ene su u neredu valjale bave, kidale letve i prijeke za suenje rublja, dovlaile kola i kolica, ostatke madraca i vrea s vapnom, te tako na brzinu podizale barikadu. Udaranje na portun bivalo sve jae. Vrata kripala, pucketala, poinjala ve poputati. Ali je barikada bila gotova, a iza nje se smjestili svi branioci u borbenoj liniji. Oni koji izvana bijahu doli od radoznalosti nisu sada mogli izii, te su se nali na muci, u opsadi i u meteu. Letve s vrtnih ograda samo su letjele. Strana Machona brektala kao zmaj i stezala glaalo u ruci. Ana Jadovika, na koju nitko nije svraao pozornost, bijae jedna od najupornijih i najvie se, kanda, zalagala u obrani komune. Najposlije se golema vrata izboie i popustie; najprije se provali velika rupa, padoe daske, a etvorica policajaca koji prvi pojurie unutra, bijahu doekana kamenjem i praznim bocama. Za njima navalie drugi. Bijae ih dvadesetak. Vrea vapna, istresena na njih, pobrka ih u njihovu pravcu. Zapoe onda silan mete i gungula. Njihove sablje nisu mogle dohvatiti nikoga iza barikade, a projektili, bacani odande, nanosili tetu napadaima. Narednik je ve imao razbijenu glavu, a dvojica su policajaca ostavila bojite, ponestalo im zraka. Bijae nemogue prodrijeti preko onog bedema sa tako malim snagama, ali se policija tvrdoglavila, ne vie iz dunosti, nego od bijesa i od elje za osvetom. Poniavao ju taj otpor. Jedini izmeu njih, koji se uspio popeti na barikadu, srozao se odande pod teretom drvlja, te su ga drugovi morali iznijeti na ulicu. Bruno, sav uprljan krvlju, bijae sad naoruan sabljom, a Porfiro, atrovaki majstor i umjetnik u tunjavi, imae na glavi policijsku kapu. Van s pulkama!10 Van s njima, van! I na svaki bi povik odavde poletjelo drvo, odande kamen, s ove strane komad krea, a s one prazna boca. Prolamao se zviduk, sve jai i jai. Ali u taj as povika Nenen trei prema barikadi: Ovamo! Ovamo! Vatra na broju 12, dim suklja! Vatra! Na taj povik panika obuze stanare golemog dvorita. Ne
10

Pulke u starijem atrovakom govoru: policajci Prev.

116

pripaze li, mogao bi se vrag umijeati te u poaru, dok okom trene, odnijeti onih stotinu kueraka! Nastade strana zbrka. Svatko miljae na ono svoje sirotinje, a policajci, iskoriujui strah i pometnju meu protivnicima, estoko navalie, nosei pred sobom to bi pograbili, te najposlije provalie u paklenu utvrdu, da sabljama dohvaaju desno i lijevo, kao to se vitla stado volova. Mnotvo se spoticalo bjeei i kriui. Jedni su bjeali da ne budu odvedeni u zatvor, a drugi pazili da brane kuu. Ali policajci, ludi od bijesa, provaljivali u stanove i lomili sve pred sobom, eljni osvete. Uto zatutnjie gromovi, razmaha se oluja. Zafijuka sjevernjak jo otrije, a nagla i strana kia uli iz natmurenog neba kao iz kabla.

117

11
Vjetica je, pod sugestivnim utjecajem Marcianina ludila, enula pameu te pokuala zapaliti kuerke na dvoritu. Dok su drugi zubima i noktima branili dvorite, ona je kriom nosila slamu i letve na broj 12 i pripremala lomau. Sreom, stigli su na vrijeme; ali su posljedice ipak bile strahovite, jer mnoge druge kue, ako i jesu izmakle poaru, nisu izmakle policijskom pustoenju. Neke su sasvim poharane. A bilo bi kudikamo gore da nije ulila ona estoka kia, to ju je poslala sama providnost, i tako ugasila i drugi poar, jo gori, to bijae obuzeo duhove. Policija se povukla ne odvodei ni jednog uhapenika. Da je otiao jedan, otili bi svi na policijsku stanicu! Bog te oslobodio! A i emu, uostalom? to je policija htjela, to je i uinila! Bijae zadovoljna! Premda je Joo Romo upeo da sazna tko je poinitelj stranog pokuaja, nitko ga nije uspio otkriti; istom u kasne sate te noi stanari su nastojali da na neko vrijeme sklope oi i malo prospavaju, poto su, tuei i jadikujui, uspjeli donekle dovesti u red ono to se spasilo od ruenja i unitavanja. Negdje poslije ponoi vrijeme se i opet rainilo. Kad je prozorilo, ve su mnogi bili na nogama, a krmar je vrio potanko smotru na dvoritu, procjenjujui i oplakujui, neutjean i bijesan, poinjenu tetu. Ovda-onda tresnuo bi masnu psovku. Osim onoga to su policajci razbili i polupali po stanovima, bijae mnogo razbijenih badanja, mnogo polomljenih preaka za suenje rublja, svjetiljaka raznesenih na komadie, pogaenih vrtova, istrgnutih i razorenih ograda; a portun sa znakom i natpisom sve same cjepovine i trijeske. Joo Romo razmiljao i premiljao, te najposlije, da bi pokrio tetu, naumio nametnuti namet na stanare, poveati stanarine i cij ene robi. Cijelog dana bijae u stranu poslu, sav se razletio od puste uurbanosti i poslenosti; od ranog jutra brinuo se da sve vrati u staru koloteinu, i to prije: odredio je da se pribave novi badnjevi, da se podignu nove prijeke i ograde, a slomljene da se poprave, a pozvao je i ljude da urede portun i naine novu tablu s natpisom. U dvanaest sati valjalo mu se pojaviti pred zamjenikom komesara na policijskoj prefekturi. Otiao je u koulji i bez arapa;

118

pratili su ga mnogi s dvorita, to iz drugarstva, to iz radoznalosti. Da, zabavna li prizora i lijepe li povorke to je proetala u grad! Bijahu kao poklonici to nekamo hodoaste; neke majke nosile su djecu o vratu; skupina Talijana ila na elu puei i avrljajui u svome makaronskom govoru, dok su neki i pjevali. Nitko nije htio u tramvaj, a cijelim su putem glasno raspravljali i svaali se, komentirali ono to su gledali, smijali se i masno alili, izazivajui pozornost po ulicama kojima su prolazili. Ispunila se dvorana na policiji. Na pitanja, upravljana iskljuivo Jonu Romnu, odgovarali svi u isto vrijeme, unato prosvjedima i prijetnjama to ih je vlast potezala i tako ispadala glupa. Nitko iz meu njih nije nita objasnio, a svi su se alili na policiju, pretjerujui i uveliavajui sinonje gubitke. Na pitanje kako se zametnula kavga i tko ju je izazvao, krmar je odgovorio da nita ne moe posigurno rei, jer se u taj as nije nalazio na dvoritu. Jedino to sasvim sigurno zna je to da su policajci provalili na njegovo vlasnitvo i porazbijali sve na to su naili, kao da je ono opinsko! Dobro su uradili! doeka zamjenik komesara. Nisu se trebali na dvoritu opirati! Podie se itav zbor ogorenih odgovora i prosvjeda da opravda otpor. Dodijalo nam da skrtenih ruku gledamo to rade pulke kad im netko sam ne izlazi pred nos! Razorili su sve do temelja, od same pakosti i elje da uine zlo! I navaliti na ovjeka samo zato to se malo proveselio s prijateljima, pa udri po njemu kao po volu kad zae u kupus...! Zar je to nain...? Neka se policija ne mijea i ne prti u tui ivot i neka ne dira u onoga tko mirno ivi u svom kutu, pa nee biti ni izgreda ni nereda...! Kao i obino, duh solidarnosti to je spajao one ljude u eljezni obru, sprijeio je da prodre i na javu izbije i najmanja sjenka prokazivanja. Poto se uzalud obraao jednom po jednom, zamjenik komesara otpusti drubu, koja se odmah povue odande, te ode ivahnija nego to je dola. Tamo na dvoritu, za svojim vratima, mogli su se bosti po miloj 119

volji, a nitko od njih, ak ni rtva, ne bi bio kadar naznaiti i kazati tko je krivac. Ni lijenik, koji je odmah poslije policijskog upada otiao iz Mirandine kue na dvorite da pomogne Jernimu, nije uspio od njega dobiti ni najmanju obavijest o uzroku onog uboda noem. Nije nita bilo... Nije namjerno... alili smo se pa se dogodilo... Nikome nije bilo ni nakraj pameti da koga zarovai i ubode. Rita je pokazivala krajnji mar i brigu prema ranjenome. Ona je trala po lijekove, ona je pomagala lijeniku, ona je sluila kao bolniarka. Mnogi su ili onamo i ostajali asak da pogledaju bolesnika; a ona se, otkako je Jernimo operiran, nije odmicala od njegova uzglavlja, dok je Piedade, tuna i smetena samo plakala i kinjila se u svojoj zloslutnosti. Mulatkinja nije plakala; na njezinu se licu ocrtavao izraaj njenosti, boli i brige. Sada je osjeala kako sva prianja uz toga dobrog i jakog ovjeka; uz toga bezazlenog diva; uz toga mirnog Herakla, koji bi Firma ubio zamahom ake, ali koji je, u svojoj naivnosti, pustio da ga zloinac ubode. I sve to radi mene, radi mene! Njezino ensko srce predavalo se, zarobljivala ga ta bolna i krvava rtva. A on, jadnik, susprezao grenje na licu, da se nasmijei pred zaljubljenim oima Bahijanke, sretan u onoj nesrei koja mu omoguuje da uiva u njezinoj brizi i ljubavi. I uzimao je njene ruke i obuhvaao je oko psa, rezigniran i ganut, bez rijei, ali ipak jasno pokazujui, u svom tihom bolu ranjene ivotinje, kako je veoma voli, kako je ludo ljubi. Rita ga je milovala, ve bez i naj manjeg sustezanja, i govorila mu ti, i kosu mu, uprljanu od krvi, gladila svojom mekom enskom rukom. Samo ga je jo trebala, onako pred enom, poljubiti u usta, koliko ga je oima gutala i u sebi ga udno obasipala vruim poljupcima. Kad je prola pono, ona i Piedade ostadoe same bdjeti kraj bolesnika. Odluilo se da ga ujutro prevezu Brai Svetog Antuna, jer bijae ulanjen u tome bratstvu. I zaista, odmah sutradan, dok je krmar s drubom iao na policiju, a ostalo dvorite vrvjelo i brbljalo popravljajui badnjeve i prijeke, ena i Rita smjestie Jernima izmeu sebe u kola i odvezoe ga u bolnicu. Njih se dvije vratie istom u no, spale s nogu od pustog umora. 120

Uostalom, svi na dvoritu bijahu isto tako iscrp ljeni, te su mrtvi umorni popadali po krevetima, iako su toga dana pralje uglavnom izostale s posla: one u kojih bijae rublja to ga je valjalo urno oprati, nemajui boljih posuda u kojima bi prale, podmetnule su pod pipe kade za kupanje. Raspravljalo se o sinonjoj borbi, i samo se oko toga kretao razgovor. Ovdje je netko podsjeao na svoja junatva to ih je pokazao protiv policije, oduevljeno opisujui pojedinosti; tu je drugi, pun ponosa, ponavljao to je sve istresao u lice predstavniku vlasti; tamo dalje, redale se albe i tube; svatko je pretrpio kakvu tetu ili zadobio kakav udar ili ogrebotinu, te su meu sobom, u groznici ogorenosti, pokazivali razbijene predmete ili povrijeeni dio tijela. Ali u devet uveer nije vie bilo ni ive due na dvoritu. I krma se zatvorila ranije nego obino. Bertoleza je pala na postelju nasmrt umorna; Joo Romo opruio se do nje, ali nije uspio zaspati: osjeao je kako mu u glavi lupa kao da u njoj netko udara ekiem. Zovnuo je svoju drgu, stenjui, i zatraio da mu dade togod za znojenje. Miljae da ga je napala groznica. Crnkinja je mogla poinuti tek poslije nekoliko sati, poto mu je promijenila rublje i poto je vidjela da je usnuo. A malo zatim, u etiri ujutro, valjalo je opet na noge. Ustala je zijevajui, a bijae joj kao da je sva izudarana, boljeli je zglobovi, glava joj bila teka, u grlu je guilo, kao da ju je mora morila. Probudila je namjetenika da ide na trg; progrgljala je malo vode i isprala grlo na pipi u kuhinji i poela loiti vatru, za kavu radnicima, te iz tednjaka posukljae pramenovi gusta dima. Vani je ve svitalo, i ivot se obnavljao na dvoritu. Nastavljala se svakodnevna borba, kao da nije bilo prekida. Poinjao mete glasova. Dobro prospavana no donijela je svima raspoloenje. Jedino se Pombinha toga jutra probudila utuena i neraspoloena, te nije pokazivala volje da ustane. Zatraila je od majke kavu, a kad ju je popila, okrenula se i zarila lice u jastuke. Zar ti nije danas bolje, kerce? upita je dona Isabel, stavljajui joj ruku na elo. Nema groznice. Jo sam slaba, boli me tijelo... Ali nije nita, proi e. To je od pustog sladoleda to si ga pojela u madaminoj kui...! A zar nisam ja tebi lijepo govorila...? Najbolje bi bilo da ti stavim topao crijep na noge...! Nemoj, nemoj, za ime Boje! Brzo u ustati! 121

U osam je doista ustala i poela ureivati kosu nad skromnim eljeznim stalkom s umivaonikom. Da je samo dirne, inilo ti se, ve bi se sruila; sva ona bijae neto zamiljena i sjetna, njena bolesnica to se istom pridie; blag i boleiv izraaj caklio se u kristalnom sjaju njenih oiju bolesne djevojke; blijed, jedva vidljiv smijeak napol joj otvarao latice usta, ne razvlaei u osmijeh usne, koje bijahu kao isuene u enji za poljupcima; tako i njena biljka vene, gine i umire ako milosrdni leptir ne doe da na njoj strese svoja krila puna plodnoga i zlatnoga peluda. etnja i posjet madami veoma su joj naudili. Ponijela je odande mune dojmove i intimne neugodnosti, koje se nee istrti itava njezina ivota. Kokota ju je doekala rairenih ruku, sva se sjala od zadovoljstva to je moe priviti uza se, na onim mekim i izdajnikim divanima, u onome ekstravagantnom i savrenom luksuzu, stvorenu za velike poroke. Naredila je slukinji da nikoga ne pusti unutra, nikoga, pa ni samu Juju, te je sjela pokraj djevojke, sasvim uz nju, uzela joj ruke u svoje i postavljala bezbroj pitanja, traei od nje poljupce, koje je uivala uzdiui, zatvorenih oiju. I dona Isabel uzdisae, ali drukije; u njezinu glupom shvaanju udobnosti i komfora, ona nametljiva ogledala, ono kieno pokustvo i one napadne zavjese izazivahu u njoj tuna sjeanja na dobra vremena i podbadahu joj nestrpljivost u oekivanju bolje budunosti. Ah, kad bi joj Bog tako pomogao...! U dva popodne Lonie je svojom rukom posluila goama mali lunch od guje jetre (ona je to zvala foie-gras), od unke i sira, sa ampanjcem, sladoledom i mineralnom vodom. Neprestano je bila paljiva prema djevojci, ugaala joj kao najpaljiviji zaljubljenik: prinosila joj zalogaj u usta, pila iz njezine ae, stiskala joj prste ispod stola. Poslije jela, dona Isabel, nenavikla na vino, htjede se malo odmoriti: Lonie joj ustupi lijepu sobu, s udobnom posteljom, pa tek to se uvjerila da stara spava, izie odande, zatvori vrata i zavrnu kljuem izvana, da to nesmetanija ostane s malom. Hodi, zlato moje! ree joj privijajui je uza se i sputajui se na divan. Zna, sve te vie volim! Luda sam za tobom! I gutae je strasnim i vruim poljupcima, koji su guili djevojku 122

i ispunjavali je instinktivnim strahom, komu jadnica, u svojoj priprostoti, nije znala izvor. Kokota je opazila njezinu zbunjenost te ustala ne isputajui njezinu ruku. Hajdemo i mi da se malko odmorimo... predloi, vodei je u spavaonicu. Pombinha sjede na rub postelje, sva smetena; voljna da se udalji, ali bez hrabrosti da prosvjeduje, u svojoj neprilici pokua nastaviti razgovor to su ga vodile neto prije, za stolom, kad je bila prisutna dona Isabel. Lonie se pravila kao da je slua, ali ju je neprestano milovala po bedrima, po vratu i stezala je oko pasa, zatim kao rastresena, poe joj otkapati bluzu. Ne! Zato...? Neu se razodjenuti... Ali je tako vrue... Raskomoti se... Dobro mi je ovako. Neu! Kakva je to glupost! Zar ne vidi da sam ena, ludo mala...? ega se boji...? Gledaj! Evo u ti dati primjer! Uas se svue te nastavi razodijevati malu. Djevojka, razodjevena, skrsti ruke na grudima, crvenei se od srama. Makni ruke! proapta joj drga, zamagljenih oiju, drhtavih zjenica. I ne osvrui se na djevojine prosvjede, molbe i ak suze, stre joj posljednju odjeu, baci se na nju i poe joj poljupcima posipati cijelo tijelo i sisati ruiaste vrke na grudima. Oh! Oh! Pusti! Nemoj! molila je Pombinha, previjajui se od golicanja i pokazujui dragocjenosti svjee i djevianske nagosti, to su prostitutku dovodile do ludila. Pa kakvo je zlo u tome...? Igramo se... Ne, ne! zamuckivala rtva, odbijajui je. Da, da! nastavljala Lonie ne putajui i steui je meu rukama, kao izmeu dva stupa, i priljubljujui uz njezino tijelo svoje obnaeno tijelo. Pombinha drhtala, otimajui se; ali trljanje onih dviju velikih dojki o njezino jadno tijelo nedozrele djevojke, i dodir one otre i kovrave dlake po najosjetljivijim dijelovima njezine enskosti, ono dodirivanje to izaziva omaglicu, najposlije joj razbukta krv, zamuti joj razbor i razbudi ula. Sada se sva previjala, stiskala zube, tijelo joj drhtalo i stezalo 123

se u gru; a drga, na njoj, luda od pohote, iracionalna, divlja, pokretala se i uvijala kao kobila, sopui i rui. Stavljala joj jezik u usta i ui, prekrivala joj oi zapjenjenim poljupcima, grizla joj ramena, mrsila joj grevito kosu, kao da e je iupati svojim akama. Naposljetku je stite u zagrljaj cijelim tijelom, protiskujui lake krikove, suhe, kratke, otre, te konano pade iznemogla na bok, kao bez ivota, nepokretna, udova opruenih kao u nekoj opijenosti, i samo bi ovdje-ondje prostenjala, kao da se gui. Djevojka doe k sebi, sasvim suprotno od one druge, postiena zari glavu u jastuke, priguujui pla. Bestidnica, ne snalazei se jo pravo i ne uspijevajui otvoriti oi, pokua je ohrabriti, milujui je po zatiljku i po ramenima. Ali Pombinha kao da bijae neutjena, pa se drga morala napol pridii i privui je uza se ba kao dijete, i djevojka, tiho jecajui, sakri lice u njezin vrat. Nemoj plakati, ljubavi moja...! Pombinha i dalje grcala. Hajde! Neu da te vidim takvu...! Zar se ljuti na me...? Neu vie doi ovamo! Nikad vie! najposlije e djevojka, te kliznu s postelje, da se odjene. Hodi ovamo! Ne budi zla! Bit u jako tuna bude li se ljutila na me... Hajde, nemoj okretati lice od mene... Pustite me! Hodi ovamo, Pombinha! Neu! Rekla sam! I poe se odijevati, a pokreti joj pokazivahu bijes. Lonie joj prie i poe joj silom ljubiti uha i vrat, ponizno je nastojei udobrovoljiti, obeavajui da e biti njezina ropkinja i sluati je kao pseto, samo da mala tiranka ne bude tako ljuta. Uinit u sve, sve, samo nemoj biti zla prema meni! Ah, da zna kako te oboavam...! Neu nita da znam! Pustite me! ekaj! Kakve li neugodnosti! Oh! Mani se ludosti...! uj, za ime Boje! Pombinha je zakopala i posljednje puce na opleku, te je istezala vrat i ruke, namjetajui odjeu na sebi. Ali joj Lonie pade do nogu i poe joj cjelivati skute. Stani...! uj...! 124

 Pusti me da idem! Ne! Ne smije otii ljuta, ili u ovdje napraviti vraki lom! Majka se sigurno ve probudila... Neka je! Sada je bludnica branila vrata od spavaonice. Ah, za ime Boje! Pustite me da iziem! Ne putam te dok se ne pomirimo... Kakve li muke! Poljubi me! Neu! Onda nee van! Vikat u! Vii! Ne marim! Maknite se odatle, molim vas...! Pomirimo se... Nisam ljuta, vjerujte! Neraspoloena sam... Ne osjeam se dobro. Ali jedan poljubac! Dobro. Evo! I poljubi je. Neu tako! Dan je protiv volje... Pombinha je ponovno poljubi. Ah, sad je dobro! ekaj asak, da se obuem. Uas se opra na bideu, uredi kosu pred ogledalom, brzim pokretom prstiju, napraha se i namirisa, navue kombine, suknju i bluzu, sve brzo i spretno, kako je ve svojstveno onome tko je vian da se mnogo puta na dan odijeva. Kad bijae gotova, prijee pogledom po djevojci, poravna joj suknju, popravi joj kosu, te onda, poprimivi svoj mirni izgled razborite ene, obuhvati malu oko pasa, i nehajno je povede u blagovaonicu, da popiju vermut sa sodom. Ruak bijae u est i pol. Proao je u hladnu raspoloenju, ne toliko zbog Pombinhe, koja se, uostalom, osjeala prilino nelagodno, koliko zbog done Isabel, koja je spavala sve dok je nisu pozvali za stol i osjeala teinu u elucu, od one foie-gras ili guje jetre. Domaica i opet bijae paljiva te ih je zabavljala i nasmijavala pripovijedajui im aljive zgode. Za kavom se pojavila i Juju, koju slukinja bijae odvela u etnju odmah poslije doruka, te sad poee hvale i afektacije oko djevojice. Lonie uze s njome 125

razgovarati tepajui kao dijete, te joj ree neka doni Isabel pokae svoje nove pipelice. Kasnije, na terasi, dok je puila cigaretu, uzela je Pombinhi ruku i stavila joj na prst prsten s dijamantom to je okruen biserom. Djevojka otkloni, suho. Bijae potrebno da se umijea stara da ki primi dar. U osam sati oprostie se goe i vratie se pravo na dvorite. Dok su ile, Pombinha neprestano bijae zamiljena i tuna. Snudila se. to ti je...? upita je majka dva-tri puta. A ki je svaki put odgovorila: Nita! Umorna sam... Ono malo to je te noi spavala a bijae to one slavne noi borbe s policijom muili su je nekakvi burni i rastrzani snovi, a ni sutradan se nije osjeala dobro, kunjala je kao u groznici i utjela bolove u trbuhu. Nije zakoraila nikamo iz kue, nije ni pogledala pusto poslije bitke. Vijest o tome kako je Florinda izgubila djevianstvo i pobjegla, i kako je poludjela stara Marciana, strano se dojmila djevojke te je nervno potresla. Drugog jutra, premda okrijepljena, zavrnula je nosom na jadni doruak to joj ga je brino donijela dona Isabel. I dalje je osjeala bolove, ne jake, ali,neprestane. Nije imala volje ni snage da se prihvati runog rada, a knjigu koju je pokuala itati, nekoliko je puta odbacila. Oko jedanaest sati toga jutra tako joj se stijesnilo oko srca i takav je nemir uao u nju u onome skuenom prostoru na broju 15, da je, ne osvrui se na stariine prosvjede, izila iz kue da se malo proeta tamo za dvoritem, u sjeni bambusa i mangova drvea. Neka joj je tjeskoba tako sjela na duu te joj se inilo da e se uguiti u svojoj uzanoj sobi, tako tunoj i tako neugodnoj; neodoljiva u njoj bijae potreba da bude sama, sasvim sama, i da se porazgovori sa sobom. U bjelini njezine djevianske due svrdalo je otro i crno kajanje zbog preksinonih gadosti; ali, potaknuta tim osjeajem, sva se njezina put smijala i radovala predosjeajui slasti koje su joj se inile uvane za kasnije, pokraj nekoga voljenog ovjeka, te se u njoj javljale elje, dotad nemute i zapretene; i tajne se razotkrivahu u njezinu tijelu, ispunjavajui je uenjem i utapajui je u dubok zanos. Neizreciva malaksalost uspavljival a joj energiju i opruala miie, kao u nekoj opojnosti to dolazi od 126

izdajnikog cvijea. Nije mogla odoljeti: sjela je pod drvee, laktom se uprla o zemlju i podnimila se, naklonjenu glavu naslonila na dlan. U slatkoj tiini one mlake sjene ulo se kako u daljini odzvanjaju udarci pijuka u kamenolomu i ekia po nakovnju. A pjesma udaljenih radnika, sad jasnija, sad opet manje ujna, pratila umor vjetra i lelujala se zrakom, povijajui se sjetna, kao da pjeva kakav skrueni zbor vjernika pokajnika. Vruina izmamljivala iz grmlja senzualan miris. Djevojka zaklopi vjee, pobijeena svojom divnom klonulou i oprui se po tlu. Zaspala je. Odmah joj se usnilo da se sve naokolo zaodjelo ruiastom bojom, u poetku laganom i providnom, a onda se boja zgunja vala sve vie, dok najposlije sva uma oko nje nije postala crvena poput krvi, a crvenu umu lagano aralo i oivljavalo tamnocrveno grmlje i cvijee. I vidjela se naga, sasvim naga, izloena mlakoj svjetlosti sunca to opaja i miluje ju po grudima. No, malo-pomalo, oi joj, premda otvorene, nisu vie nita opaale, nita osim velike treperave svjetlosti, u kojoj je sunce, jedna jedina sjajna mrlja, titralo i njihalo se kao nekakva fantastina njihalica. Opazi meuto kako se oko njene nagosti, svjetlom pozlaene, stvaraju valoviti krvavi slojevi to se pokreu i ire miris cvijea. Pogleda oko sebe i zaudi se razabravi gdje lei meu golemim laticama, u aki divovske rue, u kojoj je njezino tijelo tonulo kao u zipki od krvavocrvena baruna, meka, mirisna i mlaka. Odozgor ju je sunce uporno gledalo, zaljubljeno u njezine njene i lijepe djevojake oblike. Ona mu se smijeila milo ga gledajui, a onda se vatrena zvijezda potrese i pokrenu, prepolovi se i rastvori u dva krila, i poe treperiti, privuena a neodluna. Ali odjednom, kao da su joj iznenada usplamtjele elje, ustremi se odozgor lepeui krilima, te doe sada to bijae golem ognjeni leptir da pohotno lepra oko divovske rue, kojoj se meu laticama nalazila djevica razotkritih grudi. Kad god bi se leptir pribliio rui, djevojka bi osjetila kako je proima udna neka toplina, koja joj je palila, kap po kap, svu 127

njezinu djevojaku krv. Leptir leprao i lijetao u svim pravcima, brzo bjeao, as se polako vraao, bojei se da svojim arkim ticalima dodirne njenu i istu kou djevojinu. A djevojka, u bunilu od elje, gorjela za tim da bude dodirnuta te istezala vrat. Ali je leptir bjeao. Neka pouda ovlada njome; htjela je da se leptir spusti na nju, barem naas, jedan jedini trenutak, i da je stegne u brz zagrljaj svojim arkim krilima. Ali je leptir i dalje lebdio, nije se uspio zaustaviti; tek to bi se pribliio, ve bi i odletio, nemiran, lud od uivanja. Hodi, hodi! molila ga djevojka, pokazujui mu tijelo. Poini asak na meni! Saezi mi tijelo ognjem svojih krila! inilo se da to govori rua koja ju je zagrlila, a ne ona. Svaki put kad bi se leptir pribliio njezinoj mki, cvijet se sav rasklapao, opruao latice, razotkrivao svoj tuak, crven i pohlepan u onom dodiru sa svjetlom. Nemoj bjeati! Nemoj bjeati! Spusti se i zastani asak! Leptir se nije spustio, ali je u zanosu, u ljubavnom gru, jae razmahao krilima i oblak zlatnog praha pade po rui, tako te je djevojka uzdisala, luda od uitka pod onim sjajnim i plodnim slapom. Uto Pombinha kriknu i probudi se prestravljena, prinese obadvije ruke na sredinu tijela. I sretna, a istodobno uplaena, smijeei se i plaui, osjeti kako joj krik dozrelosti izbija iz utrobe u crvenu i toplu valu. Priroda se smijeila, ganuta. U daljini zvono veselo odbijalo dvanaest podnevnih udaraca. Pobjedniko sunce nalazilo se na vrhuncu, kroz crnu mangovu kronju jedna mu zraka u zlatnoj niti silazila na djevojin trbuh, blagoslivljajui novu enu to je dana svijetu.

128

12
Pombinha ustade u skoku i pojuri kui. Tamo gdje je leala, zelena trava bijae pokapana crvenim mrljama. Majka je prala za badnjem, a ki je zovnu uzbuena trei na broj 15. Ondje, bez ijedne rijei zadie suknju i pokaza doni Isabel okrvavljenu koulju. Dolo je? upita stara uskliknuvi iz dna due. Djevojka potvrdi klimnuvi glavom, smijeei se sretna i zarumenjena. Pralji suze potekoe niz lice. Hvala i slava Svevinjem! uzviknu padajui na koljena pred djevojkom i uzdiui k nebu lice i drhtave ruke. Zatim, ganuta, obujmi djevojine noge, poljubi joj nekoliko puta trbuh iz kojeg je potekla ona blagoslovljena krv, krv koja joj otvara ivotne vidike to joj jame budunost ona blaena krv, to silazi s neba kao to silazi rodna kia te nalijeva i oplouje jadnu zemlju kojoj je sua oduzela plodnost. Nije se mogla suzdrati: dok je Pombinha mijenjala rublje, starica je izila na dvorite i pronijela lijepu vijest na sve etiri strane. I da se djevojka nije otro usprotivila, bila bi pobjedonosno na dvorite iznijela okrvavljenu koulju, da je svi dobro vide i da joj svi iskazuju ast i tovanje, u himnama ljubavi kao rupcu svete Veronike. Moja je ki postala ena! Postala je ena! Dogaaj je potresao dvoritem; majka i ki primie estitke. Dona Isabel uee votanice na molitvenom ormariu, i toga dana nije vie radila, nego je, ne znajui to ini, kao oglupavjela izlazila iz kue i opet se vraala, sijajui se od sree. Kad god bi prola pokraj keri, poljubila bi je u obraz i povjerljivo joj govorila i preporuivala da se uva. Pazi, da se ne smoi! Nemoj piti hladne vode! Miruj to vie! Osjeti li da ti je slabo, odmah lezi! Svaka nesmotrenost mogla bi jako nauditi! Naumila je da Jona da Costu obavijesti o velikoj novosti i da ga zamoli neka odmah odredi dan vjenanja; djevojka se opirala,

129

bilo bi to, ree, runo, ali je majka potraila nekog nosaa i poslala ga po momka. Doao je uveer. Stara je pozvala susjede. Zaklala je dvije kokoi i kupila nekoliko boca vina; u devet sati posluila ih je ajem i biskvitima. Nenen i Jadovika dole u blagdanskom ruhu. Svi su se drali nekako sveano i ukoeno; govorili su potiho, stvarajui oko Pombinhe lanac sastavljen od same panje, brige i dobrih elja, na koje je ona odgovarala smijeei se i ganuta, te bijae kao da iz svjeine svoga djevianstva naokolo iri slavodobitan miris pupoljka to se rascvao. Od toga dana dona Isabel sasvim se promijenila. Lice joj se razvedrilo, i same bore kao da su nestale u radosti; mogli su je sada uti gdje izjutra pjevui dok redi kuu i oprauje pokustvo. Ipak, poslije onoga stranog sukoba to se zavrio ubodom noa, neka je tuga ovladala velikim dijelom dvorinih stanara. Nou vie nije bilo svirke ni plesa. Rita je hodila snudena i mrzovoljna otkako su Jernima prevezli u bolnicu; Firmu je krmar zaprijetio da mu nikad vie nije nogom stupio na dvorite, i samo li ga ondje vidi, odmah e ga predati policiji; Piedade, koja je samo jadikovala i tuila za odsutnim muem, jo se vie snudila i zabrinula kad ga je prvi put posjetila u bolnici; bio je prema njoj hladan, bez ijedne njene rijei, te ak putao da se vidi koliko je nestrpljiv da uje i slua drugu prokletu mulatkinju, koja je, na kraju krajeva, jedina i kriva za sve ono i koja e biti propast njezina mua! Kad se vrati la odande, bacila se na postelju, da uzdie i jeca, i te noi nije oka sklopila, nego tek pred zoru. Neka ju je crna tuga izjedala iznutra, grizla joj utrobu, izjedala je kao suica, i ubijala u njoj volju za sve osim za pla i suze. Jo jedan bijae koji je vodio ivot tuan i emeran jadni Bruno. U poetku nije osjeao gubitka to mu je otila ena, ali ga je sada muila gdje je nema; nakon mjesec dana nesretnik vie nije mogao sakrivati svoj jad, vidjelo se kako ga za njom ama napada i tuga bije. Kad je zatraio da mu pogleda sudbinu u kartama, Vjetica mu tajanstveno ree da ga Leocdia jo uvijek voli. Samo dona Isabel i njezina ki bijahu zaista zadovoljne. Da! Nikad u ivotu nisu imale tako lijepa razdoblja, nikad im se nije tako pokazivala nada kao sada. Pombinha nije vie ila u plesnu kolu; zarunik ju je sada redovito posjeivao svake veeri; uvijek je dolazio u sedam i ostajao do deset; preda nj su stavljali posebnu 130

alicu, od porculana; ponekad su igrali brikule, a on bi, za svoj raun, poslao po bocu njemakog piva, i tako bi utroje, svako sa svojom aom pred sobom, razgovarali i pravili planove o zajednikoj srei. Drugi put bi Costa, koji je bio vrlo dobar momak i potovao zarunicu, zapalio bahijansku cigaretu i zapao u neko snatrenje, te bi gledao u djevojku, sav zanesen njome. Ona je unosila radost u te veeri, svojim gukanjem golubice koja pripravlja gnijezdo. Poslije one idile sa suncem omilio joj ivot, te ga je srkala u dugim srkljajima, kao onaj koji je istom iziao iz tamnice pa udie slobodni zrak. Zadjevojila se i ojaala, dozrijevala poput ploda, koji nas izaziva da u nj zagrizemo. Dona Isabel, pored njih, drijemala i zijevala od sredine do kraja posjeta, pravei znak kria na ustima i odgonei zijevanje prstovetima burmuta iz svoje slavne burmutice. Poto su utvrdili dan vjenanja, nepromjenljiv im predmet razgovora bijae mladina oprema i kuica koju je Costa spremao za medeni mjesec. Sve troje e stanovati zajedno; imat e kuhara i slukinju koja e rublje prati i glaati. Momak je donosio pee i trube lanena i pamuna platna, te je majka na utoj svjetlosti stare petrolejke krojila koulje i plahte, a ki ih marljivo ivala na stroju to joj ga je darovao zarunik. Jednog dana, oko dva sata poslije podne, Pombinha je ba priivala ipke na jastunicu, kadli se pojavi Bruno i zastade na vratima; sve se neto skanjivao i eao se po zatiljku; bijae blijed i neuredan; najposlije progovori: Znajte, ovaj, gospoice Pombinha... htio bih vas neto zamoliti... ali ste vi sada jako zaposleni oko svoje opreme, pa neete imati vremena za pisanje... to bi, Bruno? Nita, ovaj, htio bih da mi napiete pismo onome vragu... Ali ve vidim da sad nije prilika... Ostavit emo za kasnije. Pismo tvojoj eni, je li? Jadnica! Vie je nesretna negoli zla. A ovjek se i na ivotinju saali... U redu, napisat emo, ui. Ne bih htio smetati. Samo vi nastavite svoje. Vratit u se ja drugi put... Hajde ulazi. to valja uiniti, najbolje da se odmah uini. Bog vam platio! Ba ste aneo! Ne zna ovjek kome bi se 131

mogao obratiti da vas nema... I nastavi da hvali djevojinu dobrotu, a ona, usluna, uze da na okruglu stoliu priprema svoje pisae potreptine. Hajdemo, Bruno! to e da napiemo Leocdiji? Napiite joj i recite, prije svega drugog, da za ono to sam joj polupao, dajem drugo. Dodue, zlo je uinila to je polupala moje, ama u ja zamiriti i prijei preko toga. Ne treba mo se na starom zadravati, protekla voda mlina ne pokree! uo sam i znam da je ostala bez posla i da se zavrnula u tijesnu; duna je za stan vie od mjesec dana; ali neka ne razbija glavu: neka mi ovamo poalje gazdu, pa u ja s njime ve urediti. Dobro je to je otila iz one kue gdje se hranila, jer se ona ena alila i govorila da njezina kua nije sastajalite skitnica i enetina! Ona, ako ima koje zrno soli u glavi, ne treba ivjeti od tuih mrvica, jer ja svojom kovaijom zaraujem da ne ostanemo gladni, a ni djeca, to ih Bog dade... Tu mu postade vrue, ali nastavi: Svemu je kriva samo ona, i nitko drugi! Da je u nje bilo i malo pameti, ne bi se tamo brukala i obraz ocrnjela... To smo ve rekli, Bruno! Nije na odmet da joj ponovite, jer ona je luda glava! to jo? Nisam joj ja neprijatelj niti je proklinjem, ali je dobro to je malo okusila i gorkog kruha, da zna kako prava ena ne smije gledati drugoga, nego samo mua. Da nije bila tako luda... Opet se vraamo na istu pjesmu! Ali recite vi njoj, svejedno, nije na odmet... Budite strpljivi, gospoice Pombinha...! Kaite joj da nije bila lude glave, bila bi ovdje, sa mnom, kao i prije, a ne bi morala podnositi tuu volju... Dalje, Bruno! Recite joj... I prekide se. to li sam ono imao da joj jo kaem...? Poee se po glavi. Ne znam, Bruno, vi znate to trebate pisati svojoj eni... Recite joj... Nije se usmjeljivao. to...? Recite joj... Ah, nita! Ne trebate joj vie nita kazati... Onda da zatvorim...? 132

 Ah, ovaj... preuzme kova, odluivi se. Eto, recite joj da... Da... Nastade tiina, u kojoj je nesretnik, kako se inilo, izvlaio reenicu to je zapravo bila i jedini razlog onog pisma eni. Najposlije, poto se podugo eao po glavi, protisnu priguenim glasom, davei se u jecanju: Recite joj, ovaj... ako hoe da mi se vrati, moe doi... Zaboravljam sve! Pod dojmom promjene u njegovu glasu, Pombinha podie pogled i vidje kako mu suze teku niz lice, sve dvije po dvije i tri po tri, i utapaju se u upavoj mu bradi. I ona da, neobina li sluaja ona, koja je napisala toliko slinih pisama i vidjela suze u oima tolikih radnika s dvorita, sada se zaudila gdje kova u jecajima gubi dah. Tek poto joj je sunce blagoslovilo trbuh, tek poto je u svojoj utrobi osjetila prvi krik enske krvi, stekla je oi za tu snanu, bolnu i alosnu bijedu koju pjesnici nazivaju lijepim imenom ljubav. Njezina mo shvaanja, kao i njezino tijelo, iznenada se razvila i odjednom, potpuno se iahurivi, dostigla jasnou, kojom se djevojka ushiavala i iznenaivala. Nije je toliko ganula ni potresla tjelesna preobrazba. U onom asu kao da se sav svijet otkrivao njezinu pogledu, odjednom jasnu, iznosei pred nju sve tajne svojih strasti. Sada, kad se susrela s Brunovim suzama, shvatila je i procijenila slabost mukaraca, krhkost tih jakih ivotinja u kojih su vrsti miii i ake to mrve i rue, ali koji putaju da ih zaulari i krotke vodi vladarska enska ruka. Onaj bijedni cvijet s dvorita, izmakavi gluposti sredine u kojoj je propupao, imao je neizbjeno postati rtva vlastite inteligencije. Kako djevojka nije imala naobrazbe, njezin je duh radio bez prethodnog znanja, te ju je izdao, silei je da iz hirovite jezgre svoje mate mate djevojke neuke a ivahne crpi objanjenje svega to je nisu nauili da vidi i osjea. Otiao je Bruno s pismom. Pombinha je pisai pribor odloila na stol i podnimila se obadvjema: zamislila se o mukarcima. Kakva li je to udna mo koju ena vri nad njima mo tolika da se nesretnici, premda pretovareni sramotom i ruglom, jo kukaviki ponizuju i moljakaju oprost za zlo to im ga je uinila...? I zavre joj se u glavi jasna misao o njezinoj vlastitoj snazi i 133

vrijednosti. Smijeila se. U njezinu osmijehu bijae ve nokata to grebu. Zapljusnu je poplava od prizora koje nikad prije nije kuala objasniti, a koji su, zaboravljeni, poivali prigueni u njezinoj prolosti; sada su se javljali prozirnojasni. Shvatila je odakle to da su neki uvaeni starci, kojih joj je fotografije pokazivala Lonie za onog posjeta, putali da im onako na iju zajae ona milosnica, te podloni i zarobljeni plaaju ropstvo au, imutkom i ak svojim ivotom, kad ih prostitutka, poto ih je iscijedila, gurne u alkohol i propast. I dalje se smijeila, ponosna na svoju nadmo nad tim drugim spolom, tatim i hvalisavim, koji se smatra gospodarem, a zapravo je na svijetu samo zato da slui enskom rodu; smijean rob, koji za malo uitka mora iz same svoje iluzije izvlaiti bitak i jezgru svog uitka, dok ena, njegova gospodarica, mirno uiva svoju vladavinu, oboavana i voljena, rasipajui muke, to ih jadnici skrueno doekuju i cjelivaju noge koje ih gaze i neumoljive ruke koje ih gue. Ah, mukarci, mukarci! proapta uzdahnuvi. I ponovno se prihvati runog rada, putajui da misao slobodno krui, dok su prsti mehanino priivali ipke na jastuk na kojem e joj glava poivati u oekivanju prvoga branog poljupca. Jednim jedinim pogledom, kao to kraci estara obuhvaaju svoju sferu, izmjerila je antenama svoje enske pronicavosti svu onu gomilu smea na kojoj se dugo vukla poput liinke i onda se jednoga lijepoga dana probudila kao leptir na sunevu sjaju. Izila joj pred oi sva ona bezoblina masa mukaraca i ena, kako se meu sobom prepleu i dave u svojim eljama i u svojoj pohoti. Vidjela je Firma i Jernima kako se udaraju i krve, kao dva psa to se na ulici grizu oko enke; vidjela je Mirandu, tamo prijeko, kako ga podvrgava nevjerna ena, koja se zabavlja gledajui ga gdje plee do njezinih nogu, uhvaen za rogove; vidjela je Domingosa kako izvan duana, poslije konjskog rada, krade sate snu i gubi posao i utedu, s mukom sabranu, a sve samo zato da bi naao asak uitka meu nogama neodgovorne i lude nesretnice; opet je vidjela Bruna kako jeca zbog ene; vidjela je druge kovae, vrtlare, kamenolomce i radnike svake vrste, itavu vojsku putenih ivotinja, kojih tajnu ona posjeduje, jer iz dana u dan pie njihova najintimnija pisma i 134

poznaje njihova srca kao dlan na svojoj ruci, i jer je njezin stol kao neka mala ispovjedaonica gdje se gomila talog one obale i gdje se izlijeva bol praena suzama. I u svojoj bolesnoj dui, u svome nepokornom duhu mimoze odrasle na smetlitu nesretna ljubica koju je sasuilo gnojivo prejako za nju djevojka je jasno predosjeala da nikad mu nee u njoj imati vjernog i odanog druga i prijatelja; predosjeala je da ga nikad nee iskreno potovati kao vie bie za koje dajemo ivot; da nikad nee imati za nj oduevljenja, pa prema tome ni ljubavi, kojom miljae da bi mogla nekoga voljeti, kad bi na svijetu bilo mukaraca dostojnih za to. Ah, zaista ga nee voljeti, jer je Costa kao i drugi, pasivan i rezigniran, on prima ivot kakav mu daju prilike, a nema svojih ideja nema u njega smjelosti za pobunu, nema smionih ambicija ni traginih poroka, nema hrabrosti za velike zloine: on je samo jedna ivotinja vie, to je dola na svijet da rasprostranjuje vrstu; sve u svemu, siromah i jadnik, koji je ve slijepo oboava i koji e kasnije, s razlogom ili bez njega, liti one iste suze, smijene i sramne, to ih je vidjela kako u toplim kapljama klize niz otru i neurednu bradu Leocdijina mua. A ipak, sve do tada, ono vjenanje bijae njezin zlatni san. Sada, gdje se nalazi pred njim, osjea odvratnost, gadi joj se da se preda zaruniku i da nije majke, bila bi kadra razvrgnuti zaruke i razmetnuti to je dogovoreno. Bilo kako bilo, ali poslije tjedan dana sve je dvorite vrilo od samog jutra. Govorilo se samo o vjenanju; u svakom pogledu bijae odblijesak brane noi. Ruama su okitili Pombinhina vrata. U jedanaest se pred portunom zaustavila koija s debelom gospoom, odjevenom u svilu biserne boje: bijae to kuma, dola je da mladu odvede u crkvu Svetog Ivana Krstitelja. Sveani in bijae odreen za dvanaesti sat. Sve te formalnosti bijahu na udivljenje prisutnima, to su se nepokretni poredali pred brojem 15, s rukama na leima, a lica zategnutih u nekom potovanju; neki su se, raznjeeni, smijeili, a gotovo se svima orosile oi. Pombinha se pojavila na kunim vratima, ve spremna da zalepra dugim velom, pod vijencem, sva u bjelini, lijepa i laka kao oblaak. inilo se da je ganuta; opratala se sa znancima dobacujui poljupce kitom umjetnog cvijea. Dona Isabel plakala je poput djeteta i grlila prijateljice jednu za drugom. Bog joj dao svaku sreu! uskliknu Machona. I lak 135

porod kad prvi put bude trudna. Mlada se smijeila, oborenih oiju. Na krajevima ruiastih usana zatreperio je prezir. Uputila se prema portunu, praena blagoslovom svih onih ljudi, kojima su najposlije provalile suze iz oiju, i od kojih svaki bijae sretan to je vidi na putu prema poloaju kakav joj pripada u drutvu. Ne! nije ona za ovo...! presudi Alexandre, suui usjajeni brk. Bila bi grehota da ostane ovdje! Stari Liborio, cijedei staraki smijeh, u ali se pojada kako mu je lupe Costa pomrsio raune preotevi mu dragu. Neharnica! A ja sam bio spreman da poinim magaretinu! U asu kad je mlada prilazila koiji, dotra Nenen te je zvonko poljubi i usrdno zamoli neka ne zaboravi da joj poalje cvijetak sa svog vijenca: Vele da ispunja elje djevojci koja hoe da se uda... A ja se tako bojim da ostanem neudata...! Mui me taj strah!

136

13
Kad je koji stanar odlazio s dvorita, nastajala je jagma, mnotvo se drugih otimalo o slobodni prostor. Delporto i Pompeo podlegli su utoj groznici, a trojici drugih Talijana ivot je visio o niti. Broj stanara neprestano je rastao, stanovi se dijelili na manje, na sobice malene kao grob, a ene raale s blagoslovom, davale na svijet obilat, redovit porod, ba kao blago to se plodi i mnoi. U stan to ga je ispraznila dona Isabel nekoliko dana poslije Pombinhine udaje, uselila se druga obitelj mati udovica i njezinih pet neudatih keri, od kojih najstarijoj bijae trideset, a najmlaoj petnaest godina. Sada je u istoj ulici klijalo drugo dvorite sa stambenim mravinjakom, tamo u blizini, a zvalo se Makova glava. Kao gospodar figurirao je neki Portugalac, koji je takoder drao krmu i trgovinu svatariju, ali zakoniti vlasnik bijae neki bogati savjetnik, ovjek s istim ovratnikom, ovjek komu zbog drutvenog poloaja nije bilo zgodno pojavljivati se u spekulacijama takve vrste. Joo Romo ve je u samom poetku uskiptio bijesom, jer je vidio da e ta nova republika bijede rasti i napredovati i najposlije mu zaprijetiti opasnim suparnitvom. Borben kakav bijae, odmah je poveo rat i poeo progoniti takmaca svim sredstvima, podmazujui finance i policajce da ga ni naas ne ostave na miru s globama i da ga kinje kojekakvim naplatama i svaim mu dodijavaju, dok je s druge strane kovarstvom i razliitim smicalicama u srca svojih stanara usaivao pravu partijsku mrnju prema novoj stambenoj konici, tako te su i oni bili na ratnoj nozi s onima kod Makove glave. A tko nije bio ratoboran, morao je odmah pokupiti svoje prnje pa ravno na ulicu, jer u takvu sluaju Joo Romo nije znao za polumjere. Ili riba ili meso! Nema eprtljanja! Nije ni potrebno rei da je i protivna strana svim sredstvima zaratila na neprijatelja, pa je ubrzo meu stanarima dvaju dvorita izbilo strano suparnitvo, koje se iz dana u dan zaotravalo sitnim zadjevicama i svaama, a u tome su uvijek prednjaile pralje u svojoj borbi oko muterija. Nakon malo vremena dvije su stranke bile ve savreno

137

odreene i utvrene: stanari kod Makove glave dobili su nadimak po nazivu svog stambenog bloka, a oni iz Svetog Romna bijahu okrteni imenom kombrii po ribi to ju je Bertoleza ponajvie prodavala na vratima Romnove krme. Tko bi se slizao s kojim kombriem, taj nije mogao biti ni u najtanjem prijateljstvu s kojim makoglavcem; preseliti se s jednog dvorita na drugo, znailo je izdaju ideja i naela, bijae to kao da se ovjek poturio i na takva su prebjega upirali prstom; a priati protivniku o onom to se zbiva na suprotnom dvoritu, ma bila to i najbeznaajnija sitnica, ila je pod paragraf veleizdaje, i takav se prijestup kanjavao akama i ulama. Nekog prodavaa ribe koji je poinio ludost te jednom od makoglavaca priao o nekakvoj svai izmeu Machone i njezine keri Ane Jadovike, nali su na pol mrtva blizu groblja Svetog Ivana Krstitelja. Alexandre, eh, taj onda nije imao mira ni poinka od protivnika: u njegovim policijskim prijavama uvijek se nalazilo ime barem jednoga izmeu njih, ali i meu samim policajcima bijae pristaa jedne i druge stranke; policajac koji je ulazio u krmu Jona Romna bojao se i skanjivao da togod uzme za tezgom u drugoj. Nasred dvorita kod Makove glave vijorila se uta zastava; kombrii su odmah odgovorili podigavi crvenu. I te dvije boje gledale su se u zraku kao u kakvu ratnom izazovu. Sukob je bio neminovan, radilo se samo o vremenu. Tek to je niklo novo dvorite, Firmo je ostavio sobu u radionici te se smijeao s oloem ispod ute zastave, a doveo je sa sobom i Porfira; udario je ondje svoj tabor, iako se tome estoko protivila Rita, koja je rekla da e radije ostaviti njega negoli stare drugove na dvoritu. Odatle je izbila nesloga meu njima dvoma, pa su im sastanci bili sve rjei i sve tei. Bahijanka ni za to na svijetu nije htjela zakoraiti na podruje Makove glave, a Firmovi odnosi sa kombriima bijahu krajnje zaotreni. Da bi ljubavnici mogli biti zajedno, ugovarali su tajanstvene sastanke u nekoj mranoj rupi u ulici Svetog Ivana Krstitelja; ondje im je za novac neka starica ustupala svoj stan. Capoeira se namjerno smjestio u Makovoj glavi, jer se ondje osjeao siguran od svakog progona do kojeg bi moglo doi zbog njegova nedjela; uostalom, Jernimo nije mrtav, pa kad se oporavi, mogao bi ga potraiti, da mu vrati milo za drago, i jo s kamatama. Kod Makove glave Firmo je ubrzo stekao simpatije i 138

postao voa zazornih. Voljeli su ga i oboavali. Njegovo drutvo bijae oduevljeno njegovom spretnou i hrabrou; napamet su znali bogatu legendu njegovih pothvata i pobjeda. Porfiro ga je ustopu slijedio, ne osporavajui mu prvenstvo, i njih dvojica, ve sami po sebi, ulijevali su potovanje kombriima, meu kojima, ipak, bijae mnogo dobre i valjane eljadi. Nakon neka tri mjeseca, videi gdje mu interesi ne stradavaju zbog novog dvorita, nego da je, naprotiv, na dobitku zbog veeg broja stanovnitva i veeg prometa u onoj gradskoj etvrti, Joo Romo opet je svoju panju upravio na staro, to jest na Mirandu, na jedino suparnitvo koje ga je zaista podbadalo. Otkad mu se susjed zakitio titulom i prometnuo u baruna, i krmar se poeo mijenjati izvana i iznutra, i najposlije se s njime zbila takva preobrazba da bijae pravo udo. Dao je da mu se skroje nova i lijepa odijela, u kojima se pojavljivao i diio u radne dane, a na dan Gospodnji koio se i sjao u bijelu kaputu i s arapama na nogama, te bi sjedao pred krmu itati novine. Kasnije je izlazio i na etnju, u odijelu od vunena sukna, u cipelama i s kravatom. Kosa mu vie nije bila kratko oiana, nije vie strila kao trnova metla; obrijao je bradu, a ostavio samo brkove, koje je sada mazao briljantinom kad god bi iao brijau. Ni traga vie od onoga nekadanjega prljavca! I nije krmar ostao samo na tome; ulanio se on u nekakvo plesno drutvo, te je dvaput tjedno, uveer, odlazio onamo da ui plesati; poeo je nositi sat sa zlatnim lancem; uveo je reim istoe u svoju spavaonicu, nainio u njoj pod, uredio je i prebojio; kupio je neto namjetaja iz druge ruke; pokraj zahoda postavio je praonik s tekuom vodom; poeo je jesti za stolom, koji je sad pokrivao stolnjakom i na kojem bijahu ubrusi i ae: i sam je pio vino, ali ne obino to ga je prodavao radnicima, nego posebno, to ga je uvao za se. Osim toga, blagdanom bi odlazio na etalite, poslije ruka, ili bi pak iao u kazalite So Pedro de Alcntara, na veernje predstave: od Trgovakog dnevnika, koje mu bijahu jedine novine u tri godine i vie, preao je i na druge; redovito je primao jo dvoje novine, a uz to i sveske s prevedenim francuskim romanima, te ih itao od poetka do kraja, u svetakoj strpljivosti, blaen i tvrdo uvjeren da tako stjee znanje. Uzeo je jo trojicu namjetenika: nije vie htio sam posluivati crnce iz susjedstva, a ak se i sasvim izrijetka pojavljivao za 139

tezgom. Ukratko, odsad su ga esto viali u poslovnom dijelu grada, u ulici Direita, na burzi, u bankama i drugdje, s visokim eirom zabaenim na potiljak i s kiobranom pod mikom. Poeo se uputati u visoke spekulacije, kupovao je dionice drutava s engleskim nazivima, a novac je davao na zajam samo uz jamstvo s dobrim hipotekama. Sad ga je i Miranda drukije gledao, skidao mu eir u pozdrav, sa smijekom zastajao da s njime razgovara kad bi se sreli na ulici, a kadikad bi s njime izmijenio koju rije i na vratima gostionice. Najposlije ga je pozvao i u svoju kuu, o eninu roendanu. Joo Romo ljubazno je zahvalio na panji i na pozivu, ali nije otiao. Bertoleza se i dalje grbila od pustog posla, uvijek jednako prljava, ne znajui ni za nedjelju ni za blagdan; ona ba ni malo i ni u emu nije sudjelovala u novim gospodarskim navadama svoga prijatelja; ba naprotiv, to se on vie uspinjao, nesretnica je bivala sve poniznija, postajala sve vie slukinja i ropkinja. Joo Romo uspinjao se i uzdizao, a ona ostajala dolje, poput konja ili magarca koji nam vie nije potreban da bismo nastavili put. Poela je zapadati u tugu. I stari Botelho pribliavao se krmaru, jo vie negoli i sam Miranda. Mukta nije sad poslije doruka odlazio na svoj razgovor u trafiku niti bi se popodne vratio kui na ruak a da prije ne bi skoknuo do susjeda i asak se s njime zadrao na vratima, ili da mu barem ne bi viknuo unutra: Ej, gospodine Joo! Kako smo, kako zdravlje...? I uvijek je imao prijateljsku rije kojom bi ga izvukao van. Krmar bi najee iziao da mu stisne ruku, vesela lica, te bi ga pozvao da togod popije. Da, Joo Romo sad je ve pozivao na aicu. Ali nije to bilo samo tako, nikad on nije pucao uprazno. I kad su jednom tako njih dvojica izila da se proetaju do obale, Botelho je po obiaju oduevljeno govorio o svome dobrom prijatelju barunu i o njegovoj vrloj obitelji, a onda e odjednom, vrsto se zagledavi u Jona Romna: A ona vam se mala svia, gospodine Joo...! Kako? Kakva mala? Gle! Zar mislite da nisam opazio tu ljubav...? Vragolane! Krmar htjede nijekati, ali ga subesjednik zaprijei: Dobra je to partija, nema ta! Izvrsna djevojka... prava 140

golubica... a odgoj kao u kneginje, ak i francuski zna! Svira klavir, kako ste uli, poneto i pjeva... uila je i crtanje, a povrhu vrsna velja i... Spustio je glas i rekao mu na uho: Sve je ondje vrsto i solidno...! Nekretnine i dionice.. . Jeste li sigurni u to? Jeste li ve vidjeli? Jesam, na asnu rije! utjeli su nekoliko asaka, a onda Botelho nastavi: Miranda je dobar ovjek, jadnik. Nosi se svojim tlapnjama o veliini, ali ga ne smijemo optuivati... ena ga tjera. A vama je naklonjen, pa ako znadete s njime, vaa je ki... Ali moda ona ne bi htjela... Kojeta! Onakve djevojke, odgojene da sluaju roditelje, ne znaju za rije neu. Samo da vi imate osobu koja je u prisnom prijateljstvu s obitelju i koja bi iznutra gurnula i poduprla posao, da vidite to ne bi uspjelo! Mene, na primjer! Eh, kad biste se vi umijeali, ne sumnjam da ne bi ilo. Kau da Miranda ini to vi hoete... I s pravom kau. A biste li vi htjeli...? Da vas zagovaram...? Bih, svakako. Na svijetu i jesmo zato da pomaemo jedan drugome...! Samo, kako ja nisam bogat... Ah! Ostavimo fraze! Uredite mi posao, pa se neete kajati... U redu, u redu... Nadam se da me ne smatrate lupeom...! Za ime Boje! Nisam sposoban za takvo svetogre! Onda... U redu, u redu, o svemu emo poslije razgovarati podrobnije... Ta ne gori nam pod nogama! I doista, kad god bi se odonda nali nasamu, smiljali su plan i dogovarali se o tome kako e se izvriti napad na Mirandinu ker. Botelho je traio dvadeset tisua, plativih na dan vjenanja, a Joo Romo nudio deset. Dobro, onda nita od posla... zakljuio je starac. Obavljajte ga sami, a sa mnom ne raunajte. Razumijete li? elite li time rei da ete zaratiti protiv mene...? Bog nam se smilovao, mladi ovjee! Ne vodim ja rat ni protiv koga! Vi ga meni navjeujete kad mi ne ostavljate ni mrvice od lijepog dobitka to vam ga namiem... Miranda je danas vie 141

nego milijuna! A valja vam znati, posao i nije tako lak kako vam se moda ini... Miranda pomilja na visok poloaj, na kakva okrunog naelnika... na ovjeka koji je utjecajan u politici! Valjda jo i na kneza! A mala ima nekog doktora iz ugledne porodice, obilazi joj oko vrata... I, kako se ini, ne pokazuje mu kiselo lice... Ah, u tom je sluaju najbolje pustiti ih na miru, neka urede ivot kako znaju... Da, najbolje je tako. Vjerujem ak da e s njime biti lake nainiti posao... Dobro je, ne trebamo o tome vie razgovarati. I neemo. Ali su se sutradan vratili na isto: ovjee ree krmar da ne odluite, dajem vam petnaest! Dvadeset! Ne dam dvadeset! Za manje mi se ne isplati. A ja dvadeset ne dam! Nitko vas i ne tjera... Zbogom! Do vienja. Kad su se opet nali, Joo Romo nasmijei se starcu, ne kazujui ni rijei. Botelho sa svoje strane drao se kao ovjek koji se ne eli mijeati u ono to ga se ne tie. Vrag ste vi...! naali se Joo Romo i prijateljski mu stavi ruku na rame. Onda, nema naina da se pogodimo... Dvadeset! A da pristanem, mogu li onda raunati da...? Ako se moj plemeniti prijatelj odlui na dvadeset, primit e od baruna poziv da doe na objed prve nedjelje. Prihvatite poziv i nai ete pripremljen teren. Neka bude po vaem! Vie vrijedi uitak nego i stotinu tisua! Botelho nije slagao: ubrzo poslije postignutog sporazuma Joo Romo dobio je posjetnicu kojom ga susjed uljudno poziva na objed. Ah, kakva se revolucija zbivala u Romnovoj glavi! Cijele je dane prouavao onaj posjet i mozgao; vjebao je ono to treba rei, razgovarajui sam sa sobom pred ogledalom nad svojim 142

umivaonikom; najposlije, odreenog dana kupao se u nekoliko voda, strugao je pijeskom zube dok ih nije dobro oistio, namirisao se od glave do pete, brino se izbrijao, odrezao i osvjetlao nokte, odjenuo se u novo novcato odijelo, i u etiri i pol pojavio se nasmijeen i plah meu ogledalima u pretenciozno ureenom salonu njegove ekselencije. Tek to je zakoraio po raskonom sagu, na kojem su se njegova golema stopala, navikla itava ivota na irinu papua i drvenjaka, isticala poput dviju velikih kornjaa, odmah je osjetio kako se znoji u neprilici, znoj mu potekao i ijom i sve mu tijelo probio, kao da je nesretnik toga asa prevalio pet-est kilometara puta po najeem suncu. S njegovih ruku, crvenih i okruglih, cijedile se kapi, nije znao to da s njima pone poto mu je barun brino primio eir i kiobran. Pokajao se to je doao. Osjeajte se kao u svojoj kui, ovjee! ree mu barun. Ako vam je vrue, smjestite se radije ovamo, uz prozor. Ej, Leonor! Donesi vermut! Ili je prijatelju vie po volji aa piva? Jonu Romnu bijae sve po volji, sve je on prihvaao, smijeei se u stisci, nije imao hrabrosti izusti ti rije. Od piva se jo vie uznojio, pa kad su se u dvorani pojavile dona Estela i ki, jadnik je naprosto izazivao saaljenje, koliko se naao u neprilici. Dvaput se okliznuo, a jednom se opro o stolicu na kotaima; stolica se izmakla, a on umalo to ne pade na pod. Zulmira se nasmijala, ali je brzo suspregla smijeh i poela potiho razgovarati s majkom. Sada, gdje joj bijae sadamnaest godina i poto se dobrano oporavila i potkoila, nije vie bila bljedunjava kao neko, a ni suhonjava; vidjele joj se dojke, a imala je i bokove. Takva bijae ljepa. A dona Estela, jadnica! ubrzano je gazila u starost, nije joj pomoglo to se opirala. Ve je imala dva umjetna zuba, bojila je kosu, a s obje strane usta vijugale joj se bore niz bradu i oduzimale usnama prijanju zlobnu graciju; no i sada su joj grudi bile bijele, glatke i bujne, a ruke pokazivale prijanj u ljepotu. Za stolom je uzvanik tako malo jeo i pio da su mu ugosnici veselo zamjerali, kazujui kako je to oit znak da mu ruak ne prija. A on uzvraao kako, za ime Boje, ne smiju tako misliti, te se kleo i davao asnu rije da je zadovoljan i da mu nikakvo drugo jelo ne bi tako prijalo. Bijae ondje i Botelho, sjedio je pokraj nekoga 143

vremenog zemljoposjednika koji je tih dana bio u Mirande u gostima. Henrique, poto je zavrio prvu godinu medicine, otiao je svojima u Minas. Isaura i Leonor posluivale goste, a obadvije se prikriveno smijale to ondje vide krmara Jona s kravatom i u paradi. Poslije ruka doli su u posjet znanci, neka obitelj koja je obilovala djevojkama; dooe i neki mladii, pa se ubrzo prelo na igru zaloga. Joo Romo prvi put se u svome ivotu naao u takvu drutvu i u toj igri, ali ipak nije loe ispalo. aj u deset i pol proao je bez nekih osobitosti, i kad je najposlije novopeeni gospodin iziao na ulicu, slobodno je udahnuo i zavukao prste u okrobljeni ovratnik: bijae mu kao da mu je teak kamen pao sa srca. Neko pobjedonosno slavlje sad mu ispunjae grudi, udahnuo je svjei noni zrak osjeajui uitak kakav nije prije poznavao, te je zadovoljan sobom uao u kuu, sretan pri samoj pomisli kako e svui one cipele, zbaciti sa sebe svu onu odjeu i lei u postelju da u miru namata misli oko svoje budunosti, kojoj se obzorje naziralo ve svijetlo i puno nade. Ali balon njegova ponosa odmah splasnu kad je vidio Bertolezu kako se opruila na postelji te hre sve u esnaest, otvorenih usta, s nosom to stri uvis, koulje zadignute na trbuh, tako da joj se vidi crnina debelih nogu to se sjaje. A valjalo mu se opruiti ondje, pokraj te crnkinje to vonja po ribi i po kuhinji! Zar da tako mirisan i sjajan, kakav se osjeao, poloi glavu na ono isto prljavo uzglavlje u koje je utonula runa i kovrava kosa te crnkinje...? Avaj, avaj! uzdahnu krmar, pomirujui se sa sudbinom. I razodjenu se. Poto je legao, i to sasvim na rub kreveta, da se ne dodirne prijateljice, jasno mu sinu u glavi kolika je prepreka ta vraja crnkinja njegovoj enidbi. A gle! nikad prije nije na to pomislio...! Tristo mu jada! Nije mogao spavati; saletjele ga puste misli. Sva srea to nemaju djece! Blaena sredstva to ih je Vjetica u dva navrata davala Bertolezi kad je zatrudnjela! Ali, na kraju krajeva, kako da se izvue iz nevolje u kojoj se naao, kako da izie iz te kae? Ne ide mu u glavu kako se prije nije toga sjetio...! Nevjerojatno! Joo Romo ivio je toliko povezan s crnkinjom i toliko 144

navikao na njezinu blizinu da je u svome matanju i svojim tatim planovima i snovima na sve mislio, samo nije na nju. A sada? Prebirao je u glavi i namatao misli sve do zore, a nije nalazio izlaza. Istom sutradan, dok ju je gledao kako ui na vratima krme i isti ribu, asocijacijom ideja doe na pomisao: A ako ona umre...?

145

14
Prolazili dani, protekla tri mjeseca od one noi kad je Portugalac ranjen noem. Firmo se i dalje sastajao s Ritom iz Bahije u ulici Svetog Ivana Krstitelja, ali mulatkinja vie nije b ila ista prema njemu: pokazivala se hladna, rastresena, ponekad i drska, za svaku sitnicu bijae spremna na svau. Hm, hm, drugi je na vidiku! mrmljao lupe ljubomoran. Dao Bog da se varam! Ona je sada na sastanke dolazila uvijek neto kasnije od ugovorenog sata, i tek to bi dola, prva bi joj rije bila kako joj se uri i kako ne moe ostati. Imam silnog posla! odgovarala na njegove primjedbe. Imam rublje neke obitelji to sutra odlazi na sjever! Valja mi jo veeras zavriti! I noas sam radila! Sad si uvijek u pustom poslu...! gunao Firmo. A to bih bez posla, dragoviu! to bih jela i ime bih plaala stanarinu da ne radim! Ne mogu valjda ivjeti od tvoga! Eto! Hoe li jo rei da ti nita ne dajem? A tko ti je dao to to ima na sebi? Nisam rekla da mi nita ne daje, ali onim to od tebe dobijem ne mogu platiti stan i ne bih imala lonca na vatri! A ja, uostalom, nita i ne traim! Tako su se zagoravali njihovi susreti te ohlaivali i ono malo sati to im je ostajalo za ljubav. Jedne je nedjelje Firmo podugo ekao, a Rita nije dola. Soba bijae tijesna i mrana, vonjalo u njoj po vlazi i plijesni. On bijae donio prene ribe, kruha i vina, da zajedno dorukuju. Ve i podne izbilo. A Firmo jo ekao, iao gore-dolje po uskoj i jadnoj spavaonici, ba kao leopard u kavezu, te namrtenih obrva i stisnutih zuba protiskivao masne kletve. Drolja jedna...! I da mu se u taj as javila nadohvat, bio bi joj kadar vratom zakrenuti. Kad je pogledao na zamot jela, bijes u njemu buknu svom snagom. Nogom je raspalio po porculanskoj posudi to se nalazila na podu do kreveta, i lupio se akom po glavi. Prokletnica!

146

Zatim je sjeo na krevet, jo neko vrijeme poekao, frkui od bijesa i tresui prekrienim nogama, te najposlije izie, a unutra, u sobu, istrese gadnu rjeetinu. Dok je iao ulicom, kleo se i zaklinjao da e mu ona to skupo platiti. Neutaiva elja da je kazni, odmah onog asa, odvede ga prema dvoritu So Romo, ali nije imao hrabrosti onamo zakoraiti, nego se zadovoljio da onuda obilazi naokolo. Nije je uspio vidjeti, pa je odluio priekati do noi, da joj poalje poruku. Mrzovoljan je hodio i vrljao predgraem, pun nekog oduravanja zbog te nedjelje bez zabave. Oko dva popodne uao je u toionicu kod Garnisa, jazbinu na obali, gdje je obino pio s Porfirom. Firmo sjede, narui dupli parati i zapali cigaru; uzeo ovjek razmiljati. Neki mali mulat to je stanovao kod Makove glave doe i sjede za isti stol te Firmu bez okolianja javi vijest da je sino Jernimo puten iz bolnice. Firmo se tre iznenaen. Jernimo? Da, jutros su ga vidjeli na dvoritu. Kako zna? Rekao mi je Pataca. A tu smo! viknu probisvijet i udari akom po stolu. to to? upita izvjestitelj. Nita! Neto ovamo moje. Hoe li togod popiti? Dola je nova aa, a Firmo nakon stanke promrmlja: Tu smo! Nema sumnje! Otuda je u nje drugi vjetar okrenuo...! I mahniti bijes i divlji oaj stjee se u pustu e kao u ranjenika: Uh, trebam joj se osvetiti, i njoj i njemu! Prvi put se prokletnik othrvao, ali mi nee drugi put umaknuti! Jo jedan parati! povika malome Portugalcu toioniaru. I nastavi, udarajui svom silom tapom po podu: Jo danas! Naherena eira, nakostrijeene kose, krvavih oiju, usta to su se zapjenila u kutovima, sav se pretvorio u groznicu osvete i mrnje. uj! ree drugu za stolom. Da nisi o ovome ni pisnuo kombriima! Otvori li kljun, kou u ti oderati! Ve me poznaje! Nemam to govoriti! I zato? Dobro! I ostadoe piti. 147

Jernimo je zaista puten iz bolnice i one se nedjelje pojavio na dvoritu, prvi put poslije bolesti. Bio je mrav, blijed, izoblien, potapao se bambusovim tapom. Narasla mu brada i kosa, a nije je htio podrezati, dok ne ispuni zakletvu kojom se zakleo svojoj asti. ena bijae otila po nj u bolnicu, te je ila pokraj njega, jednako utuena muevom nevoljom i njezinim uzrocima. Drugovi su ga doekali dirnuti, puni tuge i potovanja. Oko ozdravljenika sastavila se tiina, svatko je govorio u pol glasa. Riti iz Bahije orosile se oi. Piedade je dovela svoga ovjeka u kuu. Hoe li juhu? upita ga. Jo nisi sasvim prizdravio... Jesam! usprotivi se on. Lijenik kae da moram hodati, da mi noge ojaaju. Toliko sam vremena proveo u postelji! Istom je tjedan dana kako sam stao na noge! Proao je nekoliko koraka po maloj sobi, a onda e, vraajui se prema eni: Nita mi sada ne bi toliko odgovaralo koliko alica kave. Ali bih htio da bude dobra, kao u Rite... uj! Zamoli je da je priredi. Piedade uzdahnu i oklijevajui izie da zamoli mulatkinju za uslugu. To, to mu je draa kava iz one ruke, boljelo jadnicu i bilo joj kao nevjerstvo. Moj bi ovjek vae kave, nije mu moja s voljom... alje me da vas zamolim da mu priredite jednu alicu. Moe li? upita Portugalka enu iz Bahije. Nema u tome nikakve muke. Eto me zaas tamo! Ali nije je trebala nositi, jer se ubrzo na vratima pojavio Jernimo, sa svojim mirnim izgledom ovjeka koji se jo nije sasvim oporavio od duge bolesti. emu da se muite i idete prijeko... Ako dopustite, popit u kavu tu... Uite, gospodine Jernimo. Ovdje se onaj drugi bolje snalazi... Opet vi poinjete! Da znate, vaa mi je ena neprestano za petama! A ja ne elim nikakvih pripovijesti...! Jernimo prezirno slee ramenima. Jadnica...! promrmlja zatim. Dobra je ona dua, ali... Zatvori usta, vrae! Pij kavu i okani se ogovaranja. Vjena mana Portugalaca: ogovaraj te ogovaraj... Portugalac srknu gutljaj uivajui. 148

 Ne ogovaram, nego velim da u njoj nisam naao to sam elio... I poe griskati brke. Svi ste vi isti gadovi! Glupaa je svaka ona koja vjeruje rijeima mukarca! Ne elim o tome ni uti... I onog sam ve otpremila. Kamenolomcu proe srh cijelim tijelom. Koga onog? Firma? Rita se pokaja to je to rekla, te e zamuckujui: Nitarija je on! Ne elim vie znati za njega...! Lijenina! Dolazi li jo ovamo? upita kamenolomac. Ovamo? Kojeta! Ne smije on ovamo. A da i doe, ne bih mu otvorila vrata! Kad ja s nekim prekinem, onda je gotovo! Je li to istina, Rita? to? Da ne elim vie znati za njega? Nikad vie s onakvom nitarijom! Tako mi ovog sunca to nas grije! A on? Ne znam! Ja neu, i gotovo! Znai, ima onda drugog... Kojeta! Niti imam niti vie hou mukarca! Zato, Rita? Ne isplati se! A da... nae nekoga... tko bi te zaista volio... zauvijek... Nema takvih! A ja znam jednoga koji te voli kao Boga na nebesima...! Kai mu neka se okani orava posla! Prila je da uzme alicu, a on je obuhvati oko pasa. uj! Sluaj! Rita se estoko istre, te e vrlo ozbiljno: Okani se toga! Moe ti ena naii! Hodi ovamo! Ima vremena. Kada? Poslije. Gdje? Ne znam. Imam ti mnogo toga kazati... Dobro, ali ovdje je to runo. Gdje emo se onda nai? 149

 Znam ve... I videi gdje dolazi Piedade, ona okrenu bez ikakva prijelaza: Hladne kupke uvijek koriste u takvu sluaju. Ovruju tijelo. Piedade, zabrinuta, tiho prie muu te mu kaza da je doao Z Carlos, eli s njime govoriti, tamo je s Patacom. Ah! ree Jernimo. Znam ve to je. Do vienja, gospoice Rita. I hvala vam. Ako vama togod ustreba, samo doite. Kad je iziao na dvorite, ona mu dvojica pooe u susret. Kamenolomac ih uvede u kuu, gdje je ena na stol ve postavila doruak, te ih znakom upozori da ne govore o onome radi ega dolaze. Jernimo je brzo pojeo doruak te pozvao posjetitelje da se malo proetaju vani. Kad bijahu na ulici, upita ih nekako tajanstveno: Gdje se moe na miru razgovarati? Pataca spomenu gostionicu to je dri Manuel Pepe, suelice groblju. Ba dobro! prihvati Z Carlos. Ima ondje mjesta, moemo po volji razgovarati. I krenue njih trojica, ne kazujui vie ni rijei dok nisu zali za ugao. Vai li onda to smo rekli...? najposlije e Pataca. Vai odgovori Jernimo. A to se treba uraditi? Jo ne znam... Prije svega trebam znati gdje se lupe zadrava nou. Kod Garnisa ree Pataca. Kod Garnisa? U jazbini to ima pijetla na ploi, na poetku ulice Passagem. Ah! Suelice novoj ljekarni... Da! Da! Sad onamo navraa svake noi. I sino je bio, vidio sam... Je li nalio duu, a? Bio je pijan kao duga! Stigli su do gostionice. Uoe na stranji ulaz i sjedoe na prazne sanduke od sapuna, za jelov stol. Zatraie slatki parati. A gdje su se sastajali? pitao je Jernimo, gradei se kao da ga to pitanje naroito ne zanima. I dalje u So Romnu...? 150

 to? Rita s njim? Ma kakvi! On je sada sasvim makoglavac! Onda je ona ila onamo? Sumnjam! Pa ona je do sri sva za kombrie! Ne razumijem kako jo nisu prekinuli! umijea se Z Carlos, te nastavi pripovijedati o mulatkinji, dok je Jernimo sluao kao odsutan, ne miui pogleda to ga je upiljio u jednu toku. Pataca, kao da prati kamenolomevu misao, ree iskapivi ostatak u ai: Moda bi najbolje bilo da jo noas obavimo posao...! Jo sam slab... alosno e ozdravljenik. Ali ti je tap jak! A osim toga, tu smo i nas dvojica. Ti ak moe ostati i kod kue, ako eli... To je ono to ne bih htio! odsjee Jernimo. Ne bih htio da bez mene proe! I ja mislim da bi bilo najbolje da ga jo danas uredimo... kaza trei. eka li s kruhom od dana do dana, popljesnivi i otvrdne. A ja imam volju, sve mi dlanovi bride...! nadoveza Pataca. Pa neka onda bude danas! odlui Jernimo. Novac je u kui, etrdeset svakome! im se obavi posao! A poslije emo zaliti finim vinom! Kada emo se nai? upita Z Carlos. im se unoa, opet ovdje. Jesmo li sporazumni? I bit e u redu, akobogda! Pataca pripali lulu, te njih trojica raspredoe ivahan razgovor o tome ime e uroditi onaj pljusak i kakvo e lice lupe nainiti poto ga dva-tri puta opletu toljagom. Da mu vidimo onda trik s noem! Nee vie lopov samo tako potezati no! Uoe dva radnika u majicama, te skup uutje. Jernimo pripali cigaretu na luli to ju je sisao Pataca, te se oprosti, podsjeajui drugove na sastanak i stavljajui na stol nikleni novac od dvjesto reisa. Otiao je pravo na dvorite. Zlo ini to naokolo ide po tome suncu... zamjeri mu Piedade kad ga vidje gdje ulazi. Pa lijenik mi je rekao da samo hodam koliko mogu... 151

Uao je u kuu, pruio se na krevet i odmah utonuo u san. Piedade, koja ga je pratila, im vidje da je usnuo, otjera odande muhe, pokri mu lice prozirnom krpom te izie na vrcima prstiju, pritvarajui vrata za sobom. Ruali su nakon neka dva sata. Jernimo je jeo s tekom i popio bocu vina, a uveer su sjeli pred kuu, s Ritom, Machonom i njezinima. Oko njih sretna nedjeljna sloboda ispunjavala veer veseljem. Majke dojile djecu na otvorenu, pokazujui obilnost p unih dojki. Bijae mnogo smijeha, papige posvuda brbljale; maliani su igrali i skakali naokolo, uvijek brzi da iz smijeha briznu u pla; Talijani su buno probavljali svoj blagdanski ruak; ule se pjesme, kletve i salve smijeha. Augusta, koja je bila trudna ve est mjeseci, sveano je nosila svoju trbuinu, a o vratu prtila drugo dijete. Albino se smjestio za malim stolom pred svojim vratima te strpljivo sastavljao sliku od sliica to ih je karama izrezao s kutija ibica i lijepio na karton. A gore, na jednome od Mirandinih prozora, Joo Romo, u odijelu od svijetlog kamira, s kravatom po modi, ve sprijateljen s finim ruhom i finim svijetom, razgovarao sa Zulmirom; ona je pokraj njega, smijui se oborenih oiju, bacala mrvice kruha kokoima na dvoritu, a on prezirno gledao dolje na onu senzualnu svjetinu, koja mu je namakla bogatstvo i koja se i dalje glupo muila i teko radila, od zore do mraka, bez drugog ideala doli da jede, da spava i da se mnoi. Kad se unoalo, Jernimo je, kako bijae dogovoreno, otiao u Pepeovu gostionicu. Ona dvojica ve su ga ondje ekala. Na nesreu, jo je netko bio u onom brlogu. Pili su parati iz iste ae i potiho razgovarali, u mranoj zavjeri u kojoj im se brade gotovo dodirivahu. Gdje su toljage...? upita kamenolomac. Ondje, pokraj baava... povjeri Pataca, pokazujui kriom na smotanu staru rogoinu. Malo prije sam ih pripremio... Nisam htio prevelike... nego ovakve. I otvori aku i njome odmjeri od zemlje pa do prsa. Dosad su se moile... nadoveza namignuvi. Dobro je! doeka Jernimo te iskapi au posljednjim gutljajem. A kamo emo sada? ini mi se, rano je da idemo Garnisu. Da, jo je rano potvrdi Pataca. Ostanimo jo malo ovdje, pa emo onda. Ja u ui, a vi ete me ekati gdje smo rek li... 152

Ne bude li mulat ondje, vratit u se da vam kaem, a bude li, ostat u... Prii u mu, zai u s njim u razgovor, zametnut u svau i najposlije ga izazvati na ulicu. Upast e u klopku, a onda vi gledajte kako ete po njemu. to vam se ini, a? Izvrsno! doeka Jernimo i viknu unutra toioniaru: Jo jedan parati! Odmah je segnuo rukom u dep na hlaama te izvukao podebeo smotak novanica. Moete piti po volji! ree. Ima jo ime! I poslaga novanice, odvoji osamdeset milreisa, sve u dvadeseticama. Ovo je za pogodbu! Ovo je sveto! nadoveza spremajui ih u dep na lijevoj strani. Zatim odvoji jo dvadeset milreisa te ih baci na stol. A ovo je da proslavimo nau pobjedu! Nainivi od ostatka novca smotak, to ga je, poneto ve pijan, stiskao meu prstima, stavi ga u dep na desnoj strani, objanjavajui kako ondje jo ima dovoljno za sluaj kakve nezgode. Bravo! uzviknu Z Carlos. Tako se gospodski radi! Moe sa mnom raunati na ivot i smrt! Pataca ree da bi sad mogli popiti malo piva. Ja neu, ali vi samo pijte preuze Jernimo. Ja bih radije gutljaj bijelog vina izjavi Z Carlos. Kako god hoete opet e Jernimo. I ja u malo vina. Da! Ne pijemo za novac od uboda noem, nego od zarade po suncu i kii, od znoja s moga lica! Moemo piti bez srama jer nije ni na iju savjest! Onda, u zdravlje! kucnu se Z Carlos im je stigla nova okrepa. Da vie nikad ne mora traiti onu kugu ljekarniku! U zdravlje, majstore Jernimo! pritae Pataca. Jernimo im zahvali i ree, poto napuni ae: U zdravlje vrlih prijatelja s kojima sam se naao da izvrim osvetu! I nato ispi. U zdravlje gospe Piedade de Jesus! opet e Pataca. Hvala! uzvrati kamenolomac ustajui. Dobro je! Neemo ovdje provesti svu no! Valja na posao! Ve je gotovo osam. 153

Druga dvojica u jedan gutljaj iskapie to je jo ostalo u aama te i oni ustadoe. Jo je rano... odmjereno e Z Carlos, pljucnuvi ukoso i istei brk nadlakticom. Ali emo neto vremena izgubiti i putem pripomenu mu drug, pa ode podignuti smotak s toljagama. Svakako nam valja krenuti odlui Jernimo, nestrpljiv, bojei se da mu no ne mine uprazno. Brzo je platio, te njih trojica izioe, ne ba njiui se, ali nekako kao da ih tjera jak vjetar to ih goni da kadikad naine dvatri bra koraka. Proslijedili su ulicom Socoraba, a onda uzeli pravac prema obali, i potiho putem razgovarali, silno uzbueni. Zastali su istom u blizini Garnisa. Onda, hoe li ti unutra? upita kamenolomac Patacu. U odgovor Pataca mu tutnu u ruke zamot s toljagama, rukama se prihvati depova na hlaama i zagleda se u stopala, hinei da je pijaniji nego to zaista bijae.

154

15
Kod Garnisa te je veeri bila prilina guva. Za dvanaestak grubih malih drvenih stolova, pokrivenih votanim p latnom u imitaciji mramora, sjedile skupine ljudi, po trojica ili etvorica; gotovo svi bijahu u koulji, te su puili, pili i silno buili. Naveliko se toilo domae pivo, mlado vino, parati, i oranada. Po podu, pokrivenu pijeskom, vidjele se korice od sira, ostaci jetre, riblje ljuske sve znaci da se ondje nije samo pilo nego i jelo. I zaista, dalje unutri, u umaenoj vitrini kraj tezge, izmeu polic s tanjurima i punim bocama, nalazila se plitica s peenkom i prenim krumpirom, peena butina i nekoliko tanjura prenih sardelica. Gorjele su dvije petrolejke i aile strop. Od vrata u dnu, to su sakrivala unutranjost kue zastorom od crvena katuna, ovdje-ondje uli se promukli glasovi, to su kanda zamirali putem, pobijeeni onom gustom atmosferom punom dima. Pataca oklijevae na ulazu, hinei pijanost, a nastojei da pogledom od stola do stola otkrije Firma. Nije uspio. Ali je netko za nekim stolom privukao njegovu panju, jer se uputio onamo. Bijae to mrava mulatkinja, slabo odjevena; nalazila se u drutvu starice gotovo slijepe i jo nekog ovjeka, sasvim mirnog, koji je bolovao od astme te kadikad tresao stol u provali kalja, tako da su ae sve poigravale. Pataca spusti ruku djevojci na rame: Zdravo, Florinda! Kako si? Ona ga pogleda smijeei se. Kaza da je dobro, te upita kako je njegovo zdravlje. Gura se, djevojko, ide nekako. to je od tebe? Nisam te vidio ve nekoliko nedjelja! Sve isto. Otkako sam s gospodinom Bentom, gotovo ne izlazim. Ah! ree Pataca. Dakle si se pomirila? Lijepo...! Pa nisam se ni svadila! I nato mu ona, u nedjeljnoj srdanosti to je jo potaknuta pivom, ispria kako se onog dana kad je pobjegla s dvorita, nala na ulici te prespavala u nekoj graevini u ulici Passagem, a sutradan zaredala od vrata do vrata nudei se kao slukinja ili paziteljica

155

djece, pa naila na nekog starog samca, koji ju je uzeo u slubu. Dobro! Vrlo dobro! odobravao Pataca. Ali je vraji starac bio lupe! nastavi Florinda. Dodue, sve mi je davao, ak i novac, i uvijek sam bila uredna i sita, da, ali je htio sve! Posvadili smo se. A kako me prodava s ugla uvijek zvao k sebi, jednoga sam dana lijepo dola k njemu i odvela ga da pograbi staroga. Onda si sada s njime? Ni govora! I Florinda nastavi kako ju je taj lupe, po d izlikom da se slizala sa stolarom Bentom, izbacio na ulicu i jadnici opljakao sve ono to je donijela iz stareve kue, ostavljajui joj samo ruho koje je na njoj, izbacio je lupe onakvu slabu poslije pobaaja, to ga je imala odmah poto se splela s onom kugom. Onda ju je primio Bento, i kod njega se, Bogu hvala, dosad nema na to potuiti. Pataca je pogledao naokolo, kao da nekoga trai, a Florinda, mislei da trai njezina prijatelja, odmah objasni: Nije ovdje, tamo je unutri. Kad karta, ne voli da sam ja u blizini. Kae da mu nosim lou sreu. A tvoja mati? Jadnica! Smjestili su je u ludnicu... I odmah poe govoriti o staroj Marciani; ali Pataca vie nije sluao, jer se u taj as odmaknula crvena zavjesa i pojavio se Firmo, pijan kao epina; bijae na odlasku te je pokuavao prebrojiti punu aku sitnih novanica, ali bez uspjeha; najposlije ih zguva u smotak i turi u dep na hlaama. Eh, Porfiro, hajdemo! povika unutra, otegnutim glasom. Poto je asak-dva uzalud ekao odgovor, poe nekoliko koraka dvoranom. Pataca brzo kaza Florindi Do vienja! te se onda hinei opet pijanca, uputi onamo odakle je dolazio mulat. Sudarie se. Oh! Oh! uzviknu Pataca. Oprostite! Firmo podie glavu i drsko ga pogleda, ali se odmah umeka im ga je prepoznao. Ah, ti si! Gospodin Portugalac! A kamo si namjerio? U krau? K vragu kraa! Hoemo li popiti togod? A? A to emo? 156

 Pivo? A? Hajdemo. Prioe tezgi. Bocu piva! zovnu Pataca. Firmo odmah izvadi novac da plati. Ostavi! ree drugi. Ja sam zvao! Ali kako je Firmo navalio da plati, Pataca popusti. Vraeni nikleni sitni zakotura se po podu i prospe se izmeu Firmovih prstiju to su se ukoili od pijanstva. Koliko je sati? upita Pataca gledajui gotovo zatvorenih oiju u sat na zidu. Osam i po. Hajdemo jo jednu, ali ovu ja plaam! Opet okrenue piti, a Jernimov e sauesnik onome do sebe: A ti se danas ba nakitio? to ti je? Nevolje... promrmlja Firmo, ne mogavi iz usta izbaci ti slinu to mu se nakupila na jeziku. Upljuvao si se po bradi, oisti je! Nevolje, veli. A kakve? ena je posrijedi, kladim se! Danas Rita nije dola, zna li? Nije dola, a ja dobro znam zato nije! A zato? Jer se onaj kuni Jernimo danas vratio na dvorite! Ah! Nisam znao...! Onda je Rita bila s njime...? Nije niti e ikad biti, jer evo sad idem potraiti onu nitariju, onog Portugalca, da mu rasporim crijeva! Zar si naoruan? Firmo iz koulje izvue no. Sakrij to! Ne pokazuj to ovdje! Ljudi za onim stolom tamo ne skidaju oiju sa nas! Fukam ja na njih! I neka puno ne gledaju, jer bi im moglo prisjesti! uj, uao je policajac! Daj no meni! Probisvijet upilji pogled u druga, udei se tome traenju. Velim ti zato objasni Pataca da ne nau no kod tebe ako te uhapse... Uhapse? Koga? Zar mene? Hajde, ne budi smijean! A valjano je to oruje, a? Daj da vidim? Ovo se ne daje iz ruke! Pa zna da se ja ne razumijem u brijaki alat! 157

 Ne znam! Znam samo to da ovo ne putam iz ruku, ne dam nikome, pa ni ai koji me rodio! A zato nema povjerenja u me? Imam povjerenja u svoje zube, pa me i oni za jezik ugrizu! Zna li koga sam maloprije vidio? Ne moe pogoditi... Koga? Ritu. Na obali, tamo kod Saudade. S kime? S nekim tipom kojega ne poznajem... Firmo se odjednom uspravi i zaglavinja prema izlazu. ekaj! viknu drugi, zadravajui ga. Ako hoe, idem s tobom. Ali valja ii oprezno, jer ako nas ona ugleda, umaknut e! Mulat nije na to pazio, nego izie sudarajui se sa svim stolovima. Pataca ga sustie na ulici i prijateljski ga uhvati oko pasa. Hajdemo polako... ree. Budemo li brzali, poplait emo pticu! Obala bijae pusta. Kiila je sitna kiica. Hladan vjetar puhao s mora. Nebo se zastrlo oblacima, prekrila ga crnina. Na suprotnoj strani zaljeva svjetiljke se inile kao da izranjaju iz vode, kao nekakve ognjene alge, utapajui duboko svoje drhtavo svijetlo korijenje. Gdje je ona? upita Firmo, jedva se drei na nogama. Malo dalje, kod kamenoloma. Hajde, imat e to vidjeti! I nastavie ii onom stranom gdje je ludnica. Ali dvije prilike iskrsnue iz mraka; Pataca ih prepozna te odjednom eljeznim zagrljajem stegne mulata. Drite mu noge! povika im. Dvije spodobe stavie batine meu zube i epae Firma, koji se razmahao rukama, uhvaen za tijelo i za noge. Pustio je da ga zgrabe bijae izgubljen. Kad je Pataca vidio da je klijent uhvaen pod pazuha i koljena, izvue mu no iz njedara. U redu! Razoruan je! I on uhvati svoju batinu. Onda ga ispustie. Tek to je capoeira nogama stao na zemlju, zaglavinja poslije prvog udarca, koji ga je smjerio po iji. Kriknu i okrenu se teturajui. Novi udarac pogodi ga po pleima, odmah zatim po bubrezima, trei po butnjai, jo jai prebi mu kljunu kost, 158

udarac za njim raskoli mu glavu, oinue ga preko lea, uestae udarci jedan za drugim, osue po ve udarenim mjestima, dok se ne pretvorie u neprekidan pljusak batina komu nesretnik nije odolio, nego se zakoturao po zemlji, krvarei po svem tijelu. S neba ulilo jae. Nesretnik se sada, pod batinama to su se na nj oborile, inio znatno manji, smanjivao se kao da je na vatri. Bijae kao takor koji crkava pod udarcima. Lako grevito drhtanje jedino jo odavae ostatak ivota. Tri prilike nisu kazivale ni rijei, nego su se uspravljale i sagibale, neprestano udarale, ponesene neodoljivom i ludom eljom da batinama razgaze onaj skup mekog i krvavog mesa to je bezvoljno roptao do njihovih nogu. Najposlije, kad vie nisu imali snage da dalje udaraju, odvukli su gomilu do neke hridi na obali i bacili je u more. A onda, zadihani, krenue u bijeg, nasumce prema gradu. Kia lijevala kao iz kabla. Zastadoe tek na ulici Catete, pod nekim kioskom. Bijahu promokli do kostiju. Zatraili su parati i pili kao da je voda. Prolo je jedanaest sati. Udarie stra nom zvanom Lapa. Kad stigoe pod neku svjetiljku, Jernimo zastade, sav u znoju unato kii to je curkom lila. Evo vam! ree, poto je iz depa izvadio etiri novanice po dvadeset milreisa. Dvije svakome! A sad hajdmo uzeti togod toplo, na suhu mjestu. Ondje ima kafi pokaza Pataca prema ulici Gloria. Uspee se jednim od stubita to tu ulicu povezuju s obalom. Zatraili su jelo i pie i uzeli razgovarati priguenim glasom, nasmrt umorni. U jedan po ponoi vlasnik ih potjera. Sreom, kiilo je manje. Tri ortaka opet krenue prema Botafogu. Putem Jernimo upita Patacu ima li jo uza se Firmov no, te ga zatrai, a drug mu ga predade bez sustezanja. Da imam uspomenu od one nitarije! objasni kamenolomac, spremajui oruje. Rastadoe se pred dvoritem. Jernimo ue tiho, i tako do kue. Provirio je kroz kljuanicu: svjetlo u spavaonici. Znai, ena ga je ekala, a moda je legla. Uinilo mu se da iznutra osjea njezin kiselkasti vonj; lice mu se stui, te on odluno krenu kui mulatkinje, kojoj tiho pokuca na vrata. Rita je te noi legla tuna i uplaena. Nije otila draganu, a kasnije se udila kako je mogla uiniti takvu nerazboritost; kako je 159

imala hrabrosti da u najopasnijem trenutku provede neto za to se dotad nije osjeala hrabra. U dui je potovala capoeiru; bojala ga se. Voljela ga je u poetku zbog srodnosti temperamenta, zbog neodoljive veze u pohotljivosti njihova instinkta, a onda je s njime bila iz navike, od neke mane i poroka koji proklinjemo, a ne moemo ga se osloboditi; ali otkad joj je svoju sklonost pokazao Jernimo, oaravajui je mirnom ozbiljnou dobre i jake ivotinje, krv mjeanke zahtijevala je svoje pravo na oienje, i Rita je u Europejcu zavoljela mukarca vie rase. Kamenolomac, sa svoje strane, koji je teio za drugim ambijentom, nije volio ni htio svoju enu, nego mulatkinju, jer ona bijae uitak i slast, zlatni i trpki plod brazilske unutranjosti, gdje je Jernimova dua spoznala pohotnost i gdje je njegovo tijelo upilo senzualni miris svega naokolo. Voljeli su se ivotinjski, i oboje su to znali. Ta iracionalna ljubav jo se vie zgunjavala onim traginim dogaajem, u kojoj je Portugalac stradao. U njezinim oima Jernimo bijae ovjenan slavom, bijae muenik koji se rtvovao za voljenu enu; porastao je u njoj zbog onog uboda, oplemenio se svojom prolivenom krvlju, a kasnije, dok se nalazio u bolnici, njegov se ugled iskristalizirao, zaokruio i upotpunio, kao da je kamenolomac siao u grob i povukao za sobom enju onih koji ga oplakuju. Ista pojava zbivala se i u Jernimovu duhu to se tie Rite: spontano izloiti ivot radi nekoga i primiti njenost, u koju stavljamo duu i srce; ena, za koju prinosimo toliku rtvu, bila ona tko mu drago, odjednom u naoj mati poprima razmjere ideala. Prognanik, im je izmijenio pogled s djevojkom iz Bahije, odmah ju je zavolio, jer je u njoj osjetio zbir svih vruih tajna to su ga pohotno obavile u ovim razbludnim krajevima; jo ju je vie volio kad je imao priliku da radi te ljubavi stavi ivot na kocku, i ludo ju je volio za tune samoe u bolnici, kad su svi njegovi uzdasi i treptaji hrlili k njoj. Iako ga je shvatila, mulatkinja nije imala hrabrosti da prizna da i ona gine od ljubavi za njim; bojala se da mu ne nanese zlo. Sada, kad je poinila onu ludost te izostala sa sastanka upravo onog dana u koji se Jernimo vratio na dvorite, poloaj joj se inio vrlo zamren. Firmo, oajan to nije dola, opija se, naravno, i doi e na dvorite da izazove kamenolomca; opet e se zametnuti borba, ovaj put kobna za jednoga od njih dvojice, ako ve ne bude i za obojicu. Od onoga to je osjeala za Firma, ostao je jo samo strah, i to ne, 160

kao prije, neodreen, nego naprotiv estok, pun nervoze i zlih slutnja, koje su je rastuivale. Firmo joj se vie nije javljao u duhu kao ljubomoran i opasan dragan, nego kao nitarija i prestupnik naoruan ubojnikim noem. Njezin strah pretvarao se u mjeavinu odvratnosti i strave. I ne nalazei spokoja u postelji, bdjela je zabrinuta, preplavljivali je njezini predosjeaji kadli u kucanje na vratima. On je! ree, a srce joj silno zalupa. Ve je pred sobom vidjela Firma kako pijan vie i trai Jernima, da ga odmah noem zakolje. Nije odgovorila na prvi poziv; ostala je da oslukuje. Nakon asak-dva ponovi se kucanje. udila se nainu kako se javljalo kucanje na vratima. Nije mogue da nitarija pokazuje toliko razboritosti. Ustade, ode na prozor, odkrinu jedno krilo i proviri. Tko je...? upita u pol glasa. Ja sam... ree Jernimo i prie prozoru. Kako? Ti, Jernimo...? Pst! protisnu on, stavljajui prst na usta. Govori tiho. Rita zadrhta: u Portugalevu pogledu, na njegovim krvlju poprskanim rukama, u svoj njegovoj pijanoj pojavi, prljavoj i blatom poprskanoj, bijae straan odraz zloina. Odakle dolazi...? proapta ona. Od zapreke naem ivotu... Evo noa kojim sam bio ranjen! I baci joj na stol Firmov no, koji je mulatkinja poznala kao dlan na svojoj ruci. A on? Mrtav je. Tko ga je ubio? Ja. Oboje uutjee. Sada... nastavi kamenolomac nakon utnje to im je zaustavljala dah sada sam evo spreman na sve da ostanem s tobom. Otii emo odavde bilo kamo... to kae? A tvoja ena? Ostavit u joj svu utedu to sam je dugo spremao, a i dalje u plaati internat za malu. Znam da je ne bi smio ostaviti, ali budi sigurna, sve ako i ne htjedne poi sa mnom, ne ostajem s njome! Ne znam! Ne mogu je vie podnijeti! ovjeku dotui! Sva srea, 161

koveg mi je jo u bolnici, pa ujutro mogu po nj. A kamo emo? Lako za to! Kamo god odemo, bit e nam dobro. Imam uza se pet stotina milreisa za ivot u prvo vrijeme. Mogu ovdje ostati do pet sati; sad su dva i po; neu da me vidi Piedade; javit u ti to sam smislio, a ti e onda sa mnom... Je li u redu? Pristaje li? Rita mu u odgovor obisnu oko vrata i poe ga guiti poljupcima. Ta nova Portugaleva rtva, ta posvemanja predanost koja ga nagoni da se odrekne obitelji, dostojanstva, budunosti i svega, ba svega, radi nje, ludo ju je oduevila. Poslije strahovanja toga dana i te noi, njezini ivci bijahu napeti do krajnosti, sva ona bijae sam drhtaj. Ah! nije se prevarila! Ona ljudina, onaj Herkul s bikovskim miiima, bijae sposoban za sve ljubavne njenosti. Onda? opet e on. Da, dragi! odgovori Bahijanka apui mu kraj usta. Idem s tobom, hou biti tvoja, ti si moje blago! Ali ti si sav zamazan! ree prelazei mu rukama po tijelu. ekaj! Ovdje barem ima mukog rublja da se presvue...! Mogla ti se bolest vratiti, za ime Boje! Skini sve to je promoeno! Naloit u vatru, da se osui do pet sati. Svuci cipele! Kakav ti je eir! Sve valja osuiti! Evo parati, gutni da suzbije prehladu! A onda se natrljaj po svem tijelu. Ja u dotle prirediti kavu! Jernimo je potegao dobar gutljaj, promijenio rublje i legao u Ritinu postelju. Hodi ovamo... ree poneto promukla glasa. ekaj! ekaj! Sad e kava! Otila je k njemu istom kad mu je mogla donijeti alicu mirisne tekuine to se puila vjesnicu njihove ljubavi. Sjela je na rub kreveta i, drei jednom rukom tanjur, a drugom alicu, pomagala mu da pije, gutljaj po gutljaj, dok su je milovale njegove oi, to su se iskrile od nestrpljenja i unaprijed uivale u tome prvom susretu. Zatim je svukla suknju te se u koulji bacila na svoga dragog, u mahnitoj elji. Kad ju je osjetio svu u svojim rukama, kad je na svojoj koi outio toplu put Brazilke, kad je osjetio kako mu lice i ramena preplavljuje mirisni val njezine crne kose, kad je na svojim irokim i rutavim grudima osjetio dvije vrste i glatke kugle, a na svojim 162

bokovima njezine, dua mu se rastopila, vrua i kljuajui kao na vatri, izila mu na oi i na usta, na sve pore na tijelu, uzbuena, u eravi, saiui mu meso i izvlaei mu iz grla uzdahe, nesuzdrljive jecaje to su mu tresli ramena, noge i ruke, ilicu po ilicu, u krajnjoj agoniji, natprirodnoj, agoniji anela to ih mue avoli, u krvavoj crveni paklenog ognja. I u jecaju zvijeri padoe oboje iznemogli, bez daha, ona otvorenih usta, ukoenih ruku, zgrenih prstiju, dok joj je podrhtavalo cijelo tijelo, od glave do nonog palca, kao da umire, a on, odjednom baen daleko od ivota onom neoekivanom eksplozijom utila, tonuo u slasnu opijenost kojom je sav svijet njegove prolosti prolazio u nestvarnim slikama. Bez svijesti o iemu oko sebe, ne znajui ni za samog sebe, bez oiju, bez raz bora, bez uiju, u svemu svome biu imao je samo jedan jasan, iv i neizbrisiv dojam: dodir one vrue i uzdrhtale puti, dodir onog tijela koje je stezao uza svoje, osjeao njegovo kucanje pod rukama i stiskao ga makinalno, kao to dijete, ve usnulo, jo miluje dojke na kojima je utailo glad i ugasilo e s kojom je dolo na svijet.

163

16
Sve je to vrijeme Piedade ekala mua. Najprije je nestrpljivo sjedila pred vratima i sluala kako sati odbijaju: osam, osam i po, devet, devet i po... to li se samo zbilo, preblaga Bogorodice...? Jo nije ni prizdravio kako treba, a toliko obilazi po hladnoi... Nikad jo nije poinio takvu glupost...! Deset sati! Neka mi je Blaena Djevica na pomoi! Izila je na dvorina vrata i pitala znance, to su se vraali kui nije li tkogod vidio Jernima. Ali joj nisu znali nita rei, nitko ga nije vidio. Izila je tada na ulicu i otila sve do ugla i nita, svuda mir i tiina posljednjih nedjeljnih sati. U deset i po vratila se oajna, srce umalo to joj nije dolo pod grlo, a ui joj napregnuto oslukivale ne bi li uhvatile muev korak. Najposlije lee umorna, i ne razodjenuvi se; nije ni svjetiljku ugasila. Oskudna veera od mlijeka, prena sira sa eerom i maslacem ostala nedirnuta na stolu. Nije mogla usnuti; builo joj i previralo u glavi, tjeskoba i zle slutnje odgonile joj san s oiju. U duhu je ve gledala mua u tui to se zametnula, pogaali ga novi ubodi noem. U svim grozniavim prizorima javljao se Firmo, u svima se krv lila. Naposljetku, poto se dugo prevrtala s jedne strane na drugu, nesretnica je zapala u neki polusan, iz kojega ju je trzao i najmanji um izvana, te bi svaki put povirila na prozor da vidi nije li to Jernimo. Ali njega ne bijae. Kad je poela kia, Piedade se jo vie rastuila; u silnoj uzbuenosti ve je zamiljala kako joj je mu na debelom moru, u unu to ga oluja i valovi bacaju kao orahovu ljusku, bez drugog izgleda doli uzdanja u zatitu presvete Bogorodice. Prila je klecalu i molila se glasom promuklim od prepasti. Na svaki blijesak i na svaki udar groma sva bi protrnula. Na koljenima, oiju uprtih u sliku Nae Gospe, izgubivi ve svaki pojam o vremenu to protjee, drhtala je i jecala. Odjednom se prenu, zauena to je tako sama, kao da je istom toga trena opazila da joj nema mua. Pogleda oko sebe, nasmrt uplaena, i doe joj da zagrca u suzama i da vikne u pomo; plamen u svjetiljci proplamsao i aio, po zidu i po stropu zaigrale protegnute i drhtave sjene, kao da joj ele priopiti togod

164

tajanstveno. Kad joj je pogled pao na vrata, gdje je visio eir, kaput i hlae, uini joj se da vidi spodobu objeenika to batrga noga ma. Prekriila se. Htjela je znati koliko je sati, ali se nije usudila pogledati; inilo joj se u njezinu pretekom jadu da su ve prola tri dana najmanje. Ubrzo bi moralo svanuti, miljae, ako uope svane, ako se ta paklena no ne produi u beskraj te sunce nikad i ne grane! Ispila je au vode, razom punu, premda je malo prije popila jednu, te zastala nepomina, nauljenih uiju, oslukujui kako negdje u susjedstvu otkucava sat. Kia je jenjala, vjetar poeo puhati. Odande izvana no joj kazivala tajne kroz kljuanicu, ispod vrata, ispod strehe; na svaki bus vjetra jadnica je mislila da to iskrsava sablast, dolazi da joj javi Jernimovu smrt. Muilo je to nije znala koliko je no odmakla; prila je prozoru i otvorila ga; vlana struja hladna vjetra ue u sobu fijuui te ugasi svjetlost. Piedade kriknu te uze traiti kutiju sa ibicama; spoticala se, nije mogla prepoznati predmete to ih dodirivae. Bijae joj da izludi; najposlije nae ibice, upali svjetiljku i zatvori prozor. Kia joj bijae prodrla u kuu, osjeala je mokro ruho na tijelu. I opet ispi au vode. utjela je kako je po leima podilaze srsi; legla je u postelju, cvokoui, i navukla na se pokriva; spopala je tresavica. Drijem ju osvojio, sklopila je oi te i opet zapala u snomoricu. Ali se brzo trgla i sjela na postelji; uinilo joj se da uje gdje netko vani razgovara tamo na ulici. Vratila joj se tresavica; drhturei je pokuavala da osluhne. Ako je uho ne vara, to se vani uju prigueni glasovi, razgovaraju se mukarci. Napregla se da uje i stavila ruku za uho, kao koljku, ne bi li uhvatila to je. Zatim je ula kucanje na vratima, ali ne na svojima, nego tamo dalje, kod Ane Jadovike, kod Rite ili Auguste. Zacijelo se to Alexandre vratio iz none slube... Htjela je da ode do njega i da ga upita zna li to o Jernimu; ali joj groznica ne dade da se makne odande. U pet je ponovno ustala. Sigurno vani ve ima svijeta... ula je kako su kripnula prva vrata; otvorila je prozor, ali tamo vani kao i prije, ne vidi ni prsta pred nosom. Magleno i vlano jutro u kolovozu nikako da svane, nikako da se razdani, osvojila pusta no. Oh, Svevinji, ovoj paklenoj noi kanda kraja nema...? Najposlije se osjealo da e uskoro zora prosivjeti. Piedade ou kako se tamo na dvoritu, suelice njezinoj kui, saaptavaju dva glasa, ivo neto razgovaraju. Preblaga Djevice, je li to glas moga mua? I nekakav 165

enski glas! Zar mi se priinja? Noas ujem i ono ega nema, no je uhata...! Ali su se glasovi i dalje uli u tami; ena se silno zaudila. Ma kako bi mogao da bude on? Nije mogue... Glupost! Da je to on, doao bi kui...! aptanje se meuto nastavljalo, a Piedade napeto oslukivala, sva se pretvorila u uho, i muila se kao na samrti. Jernimo! povika najposlije. Glasovi odmah utihnue, mir posvuda. Nita se vie nije ulo. Piedade ostade na prozoru. Mrak se naposljetku rastavio, tuna sivoa prosivjela od istoka i poela osvajati prostor. Nebo olovno, nisko i teko, kao da e na zemlju pasti. Dvorite se budilo jo umorno i pospano, teko bijae istreptati san iz oiju, a neizbjeni ponedjeljak nametao je svoje. ulo se kako parati klokoe niz grla. Otvarali su kuerci, jo prapovijesne spodobe zijevajui ile pod pipu na umivanje; iz dimnjaka poelo se dimiti; irio se miris prene kave. Piedade se ogrnu alom te izie na dvorite. Machona, koja se upravo pojavila na vratima broja 7, poto je jednim povikom probudila svoje ukuane, javi se susjedi: Dobro jutro, susjedo! Kako vam je mu, je li mu bolje? Piedade uzdahnu: Ah, ne pitajte me, gospa Leandra! Zar je gore, zaboga? Nije noas doao kui... Gle vraga! Kako nije? A gdje je onda? Ne znam gdje je, nemam pojma. Ma tko bi to rekao... Sva sam satrvena, gori mi glava, nisam svu no ni oka stisnula! Ah, nesretne li mene! Zar mislite da mu se togod dogodilo...? Piedade zajeca, suze joj potekoe i dok ih je otirala okrajkom ala, Machona je promuklim i jakim glasom, to bijae poput zarale trube, raznosila vijest kako se Jernimo noas nije vratio na dvorite. Moda se vratio u bolnicu... javi se Augusta, koja je kraj badnja prala krletku svoje papige. Ama juer je ovjek iziao iz bolnice uzvrati Leandra. to bi sad ondje? 166

 A i ne putaju onamo nikoga poslije osam uveer oglasi se druga. Iznosila se nagaanja, mnoile se pretpostavke, redali se komentari, sve u dobroj namjeri da se od toga stvori bruka dana. Piedade je hladno odgovarala na pitanja radoznalih drga; bijae blijeda i utuena; nije se umila, nije se presvukla, nije nita jela, zalogaj joj naprosto zastajao, nije htio niz grlo; samo je plakala i jadala. Ah, crne li moje nesree! ponavljala nesretnica svaki as. Nastavi li tako, ubit e se! opominjala je Machona, koja je prekinula posao da joj donese kriku kruha s maslacem. Zato odmah pomilja na najgore? Nije ti ovjek mrtav da tako jadikuje! A odakle znam da nije...? jecala je Piedade. Strahote sam noas vidjela...! Javio ti se u snu? upita Leandra u strahu. Nije u snu, jer nisam ni spavala, ali mi se svata prikazalo... I udari u pla. Umiri se, eno Boja! Tako sam nesretna! Ako su ti se javljali duhovi mrtvih, onda nita ne velim. Ama treba se uzdati u Boga, eno! I saberi se, jer bude li previe jadala, moe biti i gore nevolje! Od plaa samo zlo! Avaj, dobri moj ovjee! alosno jecanje jadne i naputene ene unosilo je tugu na dvorite to se uskomealo u poslu; enino zavijanje bijae kao tuno mukanje usamljene krave to se nou izgubila u divljini. Ali je posao ve svuda osvojio, uo se smijeh i pjesma, razvezivali se jezici; uzavreo mravinjak, kupovale se sitnice za doruak, prodavai ulazili i izlazili; i u tvornici tjestenine zapoeli rad. A Piedade sama sjedila pred svojim vratima i strpljivo zavijala kao pas to eka gospodara, proklinjala onaj as kad je otila iz rodnog kraja, kukala i dozivala smrt da je uzme, eljela je da umre na tom pragu gdje je toliko puta sjedila naslanjajui glavu muu na rame, d ok je on prebirao na gitari izvijajui drage zvuke iz njihova zaviaja to je ostao onkraj mora. A Jernima ne bijae. Najposlije ustade i ode u gutik za dvoritem, ushodala se uzbuena i razgovarala sama sa sobom, razmahujui rukama. U 167

njezinim pokretima to su izraavali oaj, u akama uzdignutim prema nebu, nije bilo bijesa ni mrnje na mua, nego na ono prokleto svjetlo, na onaj tropski sjaj od kojega ljudima krv uzavre i ula im se pomute. Bijae kao da se pobunila protiv plodnosti te zemlje to joj je otela mua i dala ga drugoj samo zato to je ta druga ki te zemlje, a ona nije. I jecala je proklinjui as kad je krenula iz svog kraja, iz one lijepe, stare i umorne zemlje mirne zemlje u kojoj nema iznenaenja ni ludovanja. Da, ondje su polja hladna i sjetna, zelenilo im blijedo i mirno, nisu arka ni smaragdna, ni natopljena tolikim sjajem i takvim mirisima kao u ovome paklu, gdje pod svakim listom na koji stane sike otrovni gmaz, a u svakom cvijetu to procvate i u svakom kukcu to rairi krila, ivi sama pohota. U pitomom kraju iz kojeg je dola ne uje se nou, za mjeseine, rika jaguara ni jeziv krik tigra maracaja, niti u praskozorje iskae iz ume grozni opor tapira to lomi drvee; ondje njezina ovjeka ne bi noem napao ljubomorni capoeira, ondje bi Jernimo bio isti estiti mu, miran i edan, ostao bi isti onaj sjetni i zamiljeni radnik, poput blaga to uveer prema nebu die svoj pogled krotak, skruen, biblijski. Proklet as u koji je nogom stupila u ovu zemlju, proklet zauvijek! Vraajui se kui, jo se vie razbjenjela kad je, prolazei ispred broja 9, ula kako Bahijanka, ta tropska zmija, veselo pjeva i ovda-onda dolazi na prozor, da vani razmahuje glaalo i da iz njega rastjera pepeo, te gleda lijevo i desno, ravnoduna na sve to se ne tie njezina posla, a onda opet nestaje s prozora i prianja na posao, ne prekidajui pjesme. Nikome ta nije kazala svoju o udnom postupku majstora Jernima niti je htjela da slua vijesti o njemu; malo je izlazila iz kue, a kad bi i izila, urila se i nije ni s kim ulazila u razgovor. Od plaa i kuknjave nikakve koristi! To bijae sve to je rekla. Ali Rita ah! ah! bijae i jo kako zabrinuta. Uza sve olakanje to ga je njezinu duhu donijela Firmova smrt, i uza sve to to je znala da je povezala svoju sudbinu s kamenolomevom, ipak je bila nemirna i potitena, muila ju neizvjesnost zbog dogaaja te noi. I tek to je Piedade, u jedanaest sati, nakon uzaludna ekanja, tuna otila u potragu za muem, spremna da ide u bolnicu, na 168

policiju, u mrtvanicu i k vragu paklenom, samo da se ne vrati bez ikakve obavijesti i Rita je odmah ostavila posao, preodjela se, ogrnula se alom i izila na ulicu, i sama odluivi da se ne vraa dok ne dozna sve do sitnice. Svaka je otila svojim putem, a vratile su se istom uveer, gotovo u isto vrijeme: zatekle su dvorite ve puno i uzbueno zbog vijesti o Firmovoj smrti i o silnoj ogorenosti tamo kod Makove glave, gdje zloin pripisuju kombriima i prijete stranom osvetom. I sam vjetar, to je hujao dolazei s protivnikog dvorita, donosio je mrnju i e za osvetom, to se zgunjavala sve vie kako se no bliila, te prijetei potresala uzdrhtalom utom zastavom. Sunce tonulo za obzorjem na zapadu i prevlailo po nebu zaaru crvenu poput krvi, zlokobnu i stranu. Piedade je zlovoljna ula u dvorite; nije se vratila tuna, nego bijesna; na ulici je o muu saznala vie nego to se nadala. Saznala je ponajprije da je iv i zdrav, jer su ga onog istog dana vidjeli nekoliko puta kako mrgodan vrlja u blizini Garnisa i na obali Saudade; od nekoga Alexandrova prijatelja u slubi doznala je da se Jernimo u zoru pojavio iz gutika u blizini Romnova kamenoloma, po emu bi se moglo zakljuiti da je onog asa doao od kue iziavi na stranju stranu dvorita: saznala je, dalje, da je kamenolomac iao u bolnicu po svoj koveg s rubljem i da je sino svojski pio u Pepeovoj krmi, a bili su s njime u drutvu Z Carlos i Pataca, te su onda sva trojica otila prema obali, sva trojica prilino nakresana. I ne slutei nita o zloinu, nesretnica bijae uvjerena da mu te noi nije doao kui zato to je banio s prijateljima, i da mu je onako pijanu, kad se vraao u sitne sate, palo na um da ode mulatkinji, a ona ga odmah primila. Hm, tako je to! Odavno ona na to smjera! I uvjerena u to, zapade u zbrku ljubomore i pojuri preko dvorita, sigurna da e nai mua i na njemu se istutnjeti, iskaliti sav bijes to se u njoj nakupio: inilo joj se da e se uguiti ne mogne li smjesta izliti svu u. Udarila je preko dvorita, ne kazujui nikome ni rijei, i usmjerila ravno kui: mislila je da e je nai otvorenu, i okrutno bijae njezino razoaranje, kad je kuu nala zakljuanu kakvu je i ostavila. Zatraila je od Machone klju, a ona, predajui joj ga, upita za Jernima te joj ujedno priopi vijest da je Firmo ubijen. S tom novou nije Piedade raunala. Sva je problijedjela; poput blijeska sijevnu joj duhom straan predosjeaj. Odmah se 169

udalji, u strahu nije znala ni da progovori, te drhtei i gotovo bez daha otvori vrata na broju 35. Klonula je na stolicu. Bijae iscrpljena, mrtva od umora; cio dan nije nita jela, a ipak nije osjeala gladi; sve joj se okretalo u glavi, a noge oteale, kao da su od samog olova. Ma je li mogue da bi on u takvo to zagazio...? pitala se govorei sama sa sobom. I navalila pitanja, provrvjele misli, gomilale se pretpostavke, mutile joj razbor. Nije uspijevala pohvatati zamrene konce, nije uspijevala da na jedno sabere. Izmeu svih jedna joj se misao napose nametnula, iskakala izmeu drugih: Ako je on ubio Firma, proveo no tu na dvoritu, a nije doao kui, onda je tu posrijedi Rita iz Bahije, on me ostavlja radi nje! Nastojala se ukloniti takvoj pretpostavci; odbacila je to od sebe kao neto nemogue. Ne, nije mogue da Jernimo, njezin mu, otac njihove keri, ovjek na kojega se nikad nije mogla poaliti i kojega je potovala i voljela istom ljubavi i predanosti ne, nije mogue da bi je on tek tako ostavio... I radi koga? Radi jedne ne zna kako bi je nazvala radi jedne mulatkinje, pohotnice koja ide od ruke do ruke! Radi jedne kaiperke i dangube kojoj je vie stalo do glazbe i plesa negoli do rada! Radi nitarije koja... Ne! Ne moe to biti... Dobro, a zato onda nije doao? Zato se nije javio...? Zato je u rano jutro iao u bolnicu po koveg...? Roberto joj je rekao da ga je u dva popodne sreo u blizini, na uglu ulice Bambina, i da su ak zastali da razgovaraju. Samo nekoliko koraka i mao je do kue! Zar je mogue, Boe sveti, da se njezin ovjek ne kani vie nikad vratiti njoj? Dok je Jernimova ena prevrtala te misli u glavi, naie ona druga, u pratnji bosonoga maliana. Bijae Bahijanka zadovoljna i nasmijeena ta bila je s Jernimom, zajedno su jeli u nekom malom restoranu. Tamo su uglavili planove, uredit e svoje gnijezdo. Nee se odmah preseliti, da ne bude govorkanja na dvoritu, ali e prenijeti neto ruha i najpotrebnije stvari, koje nee nikoga bosti u oi kad se budu nosile. Sutra e se vratiti na dvorite, da nastavi posao, a nou e svome novom dragom; nakon tjedan dana sasvim e se preseliti i onda zbogom, neete me vie vidjeti na dvoritu. Kamenolomac e, sa svoje strane, napisati pismo Jonu Romnu i otkazati posao, a drugo e poslati eni i u nekoliko lijepih rijei objasniti kako ga sudbina, kojoj nitko ne moe umai, sili da 170

ode od nje, ali da on prema njoj gaji isto potovanje, te e i dalje snositi trokove za njihovu kerku. I poto to obavi i uredi, poet e novi ivot sa svojom mulatkinjom, proivjet e njih dvoje slobodni i nezavisni, u vjenoj opojnosti i zadovoljstvu. Ali kad je Bahijanka u pratnji djeaka prolazila ispred vrata Piedadine kue, Jernimova ena skoi sa stolice i povika: Molim vas asak! to je? promrmlja Rita zastavi, a ne okrenuvi se ni da pogleda; cijelim je svojim nestrpljivim dranjem pokazivala kako nije voljna da razvezuje nikakav dugi razgovor. Recite mi neto upita Piedade: vi se selite? Mulatkinja nije oekivala slino pitanje, a pogotovu ne tako bez uvijanja. utjela je, nije znala to da odgovori. Selite se, zar ne? uporno e druga, crvena u licu. A to se to vas tie! Selim li se ili se ne selim, ne moram vama odgovarati! Drite se vi svoga posla, i ne prtljajte se u tui! Ti se prtlja u moje, ciganko! viknu Portugalka i pojuri na vrata. to? Ponovi samo, prostakuo! zakrijeti mulatkinja i pokroi za korak naprijed. Misli da ne znam sve? Odvukla si mi mua i obrlatila! Prisjelo ti, dabogda, prokleta razuzdanice! Gdje mu je pamet bila da se spetlja s takvom nakazom! Izii ovamo ako smije, gusko seljaka! Oko Rite ve se sakupio uzbueni svijet; pralje su odmah ostavile posao te nagrnule onamo, ruku golih i punih sapunice, i sastavile tihi krug: ni jedna se nije htjela mijeati u svau. Mukarci se smijali i podbadali zavaene ene, kao uvijek kad bi se na dvoritu koja ena uzela rjekati i svaati s drugom. Hajde, navali! vikali oni. Na izazov mulatkinje Piedade izjuri na dvorite naoruana jednom od svojih drvenih papua. Na putu je pogodi kamen u bradu, a ona na to udari protivnicu po glavi. Poupae se, nastade borba zubima i noktima. Neko su se vrijeme tukle stojei, dohvaale se za vratove i frktale od bijesa, poskakujui u polukrugu to su ga oko njih dviju sastavili radoznali i buni gledaoci. Dotrao je Joo Romo i htio ih razdvojiti, ali su svi uzeli prosvjedovati. Na prozoru se pojavila Mirandina obitelj sa alicama kave to su je pili poslije jela; gledali 171

su odozgo ravnoduni navikli ve na takve prizore. Oko dviju ena to su se poupale podijelili se gledaoci u dva tabora: gotovo svi domai bijahu za Ritu, a gotovo svi Portugalci za onu drugu. Poeli su ivo raspravljati o borbenim svojstvima dviju protivnica, prepirali se o tome koja je jaa, i oduevljeno vikali kad bi njihova miljenica svojski dohvatila drugu. A njih se dvije erupale, greble, grizle i udarale; bijahu ve posute ogrebotinama i ugrizima po vratu, po ramenima, po prsima. Odjednom se zauje potmuo udar, to je Piedade izgubila ravnoteu i potrbuke pala na tlo, a Rita poklekla na njezine iroke bokove te razbaruena, zajapurena i zadahtala, s kosom to joj je pala po licu, udarala protivnicu da je sve pljutalo, i pobjedniki vikala, dok joj je iz usta tekla krv: Evo ti gusko! Evo ti, glupao! Hoe li jo zabadati nos u moje poslove! Na, mjeino! Portugalci pooe da izvuku gospu Piedade ispod razbjenjele mulatkinje, ali se Brazilci estoko usprotivie. K sebi ruke! Dosta je! Samo udri! Nemoj vie! Ne putaj! A prezirne rijei kuferai i cigani samo pljutale. Nadigla se paklena dreka, a odmah se zatim zametnula i estoka bitka, ne vie izmeu dvije ene, nego izmeu etrdeset i nekoliko ljudi, i zatutnjela kao potres. Nestale letve na ogradama, razmetnule se prijeke za suenje rublja, to god je tko pograbio, sve se to zavitlalo u zraku nastala opa tua, lomot, pljusak i prasak; u paklenskoj buci i galami, u guvi i bubotanju, u onoj vrevi zaraenog mravinjaka, onaj ivi val upao, ruio i razvaljivao sve to mu se nalo na putu: badnjevi i bavice, etke i prakljae, klupe i kante, lonci i sanduci za cvijee sve se to zavaljalo izmeu onih stotinjak zbrkanih i ludo usko meanih nogu. S Mirandinih prozora bijesno zvidali, a s portuna i iz pozadine dvorita provrvio svijet. Dvorite bijae gotovo puno; nitko vie nije nikoga uo ni razumio, svi su vikali i udarali, krijetale ene, djeca vriskala i plakala. Joo Romo derao se to ga grlo nosi, ali nije bio kadar da zadri, umiri i stia pomahnitale demone. Zametnuti tuu u to doba, kakve li bezumnosti! 172

Nije stigao zakljuati vrata gostionice ni dvorina vrata; brzo je pohranio u eljeznu blagajnu ono novca to ga bijae u ladici, naoruao se eljeznom polugom i uzeo da straari kraj polica, spreman da raskoli tikvu prvome koji bi se usudio da skoi iza tezge. U kuhinji je Bertoleza pripremala velik kotao vrele vode, da njome brani vlasnitvo svoga mua. A tamo vani buktala bitka i svaki as bivala sve ea, raspirivana stranim dahom nacionalnog suparnitva. Usred kletava, vike i jecaja uli se povici upueni Portugalu i Brazilu. Tu i tamo paklena graja, to je sveudilj rasla, gubila se u masi, da se odmah zatim vrati, kao plimni val na moru. Pojavila se i policija, ali nije imala hrabrosti stupiti na dvorite dok joj ne stignu pojaanja po koja je u galopu odjurio jedan njihov konjanik. A bitka se nastavljala, sve je vrelo i kljualo. Ali dok taj boj bijae u svem jeku, s ulice se zau zbor glasova to su se bliili odande od Makove glave. Bila je to ratna pjesma capoeira s onoga drugog dvorita: dolazili su zametnuti boj sa kombriima i krvlju osvetiti smrt vrlog Firma, voe njihove drube.

173

17
Tek to su kombrii zauli zvuke makoglavaca, cijelim se dvoritem prolomi povik na uzbunu i odjednom prestade graanski rat, ali ne i mete. Svaki je odjurio kui to ga noge nose, da zgrabi eljezo, dohvati toljagu, uzme batinu i da se naorua svim onim to bi mu moglo posluiti za obranu i napad. Sve je sad nosila jedna jedina pokretna sila; nije vie ondje bilo Brazilaca i Portugalaca, nego bijae jedna jedina stranka koju e napasti protivna stranka, njihov zajedniki neprijatelj; oni to su se jo maloprije tukli meu sobom, sad su jedni drugima davali oruje, otirui nadlakticom krv to im je tekla iz rana, zadobivenih u boju. Agostinho, naslonjen na stup svjetiljke nasred dvorita, kriei je pjevao neto ime je, kako miljae, uzvraao na barbarsku muziku to ju je vani intonirao neprijatelj; mati mu je dopustila da uzme pojas sestre Nenen, za koji je djeak zatakao kuhinjski no. Slabaan mulat, kojega dotle nitko nije zapaao na dvoritu So Romo, stao je goloruk kraj ulaza i ekao napadae; i svi su imali povjerenja u nj, jer se lupe jo i smijao. Najposlije se makoglavci pojavie na dvorinim vratima. Bijae ih kakva stotina, a nije im se vidjelo oruje to su ga nosili. Na elu im iao dini Porfiro, nekakvim etnim korakom i sve poigravajui, zavrnutih rukava, njiui tijelom i razmahujui nogama naokolo, da mu nitko ne zaprijei ulaz. Naherio je eir, na komu se vijorila uta traka. kombrii se na dvoritu spremili na obranu i povicima doekivali napadae. Makoglavci, pjevajui svoju bojnu himnu, uoe te se poee polako pribliavati, pleui kao divljaci. Noeve su nosili isukane i sakrivene u ruci. kombrii su ispunili polovinu dvorita. Nakon strane vike za bitke koja se zavrila, sad je vladala tiina, puna napetosti pred borbom to e planuti. ulo se nestrpljivo disanje od silne krvolone estine to je one dvije bande capoeira tjerala jednu protiv druge. A Sunce, jedini i pravi uzronik svega onoga, nestajalo za rubom obzorja, ravnoduno, ostavljajui za sobom sjetu sumraka i odnosei sa sobom svijetlu i toplu radost, za kojom Zemlja ezne kad je

174

nema. Tamo na barunovim prozorima podvikivao stari Botelho, oduevljen, kao i uvijek, svime to mirie na rat: buio on odobravajui i sokolei te izvikivao vojnike zapovijedi. Makoglavci se pribliavali pjevajui i pleui, neki se bacali leima na zemlju i doekivali se rukama, iskuavajui skokove i udarce petom. Deset kombria izie im u susret; pred njima se svrsta deset makoglavaca. I poe se borba, ne vie u neredu i naslijepo, nego sistematski, pod zapovjednitvom dinog Porfira, koji je, uvijek pjevajui ili zvidei, skakao na sve strane, nikad zahvaen protivnikim udarcem. Potegli se noevi, zavitlali se udarci u glavu, zazujale majstorije nogom. Svaki je capoeira imao pred sobom protivnika iste sposobnosti, koji je na svaki zamah odgovarao majim skokom ili brzim obrambenim udarcem. Na jednoj i na drugoj strani oekivali da umor razbije tu ujednaenost snaga i da otvo ri prodor na putu u pobjedu; ali je nenadani dogaaj jo jednom odgodio bitku na dvoritu So Romo: gust oblak dima to je posukljao iz jedne od kua u dnu, na broju 88. Golem poar bijae posrijedi. Jeza proe dvjema protivnikim skupinama. Spustie se noevi, utihnu ubojnika himna. Krvava rumen sijevnu zrakom, koji se odmah ispuni ukastim dimom. Vjetica je najposlije uspjela ostvariti svoj ludi san: izgorjet e kuerci na dvoritu, ne moe se suzbiti vatra, ognjeni e jezici sve progutati. Makoglavci, lojalni u borbi, ostavie bojno polje, krenue odande i ne osvrui se; bijae im ispod asti prihvatiti pomo koju im prua nesrea to je pogodila neprijatelja: bili su ak spremni pomogi neprijatelju, bude li potrebno. I ni jedan izmeu kombria nije ih napao s lea. Bitka je ostavljena do druge zgode. Na samoj pozornici odjednom se sve promijenilo: oni isti koji su se tako olako poigravali ivotima, sad su pojurili spaavati bijednu imovinu to su je imali na zemlji. Jurnjava nastala pred kuama kojima je prijetio poar, ljudi i ene neprestano onamo ulazili i izlazili iznosei odande ruho, pokustvo i druge stvari, vladala luda graja i galama. Dvorite i ulica punili se sada rasklimanim krevetima i poderanim strunjaama. Nastao mete i 175

buka, nitko nikoga nije uo u toj zbrci glasova, povika, djejeg plaa i kletava to ih izazivae bol i oaj. Iz Brunove kue dopirali strani vapaji, ulo se vritanje Zulmire, koja se u gru valjala po podu. Stigla je i voda. Nitko nije znao tko ju je donio, ali su se vidjela vjedra i kante kako se izlijevaju po plamenu. Zvona u susjedstvu poela zvoniti. Sve bijae samo povik i vapaj. Vjetica se pojavila na prozoru svoje kue, kao na otvoru uarene pei. Bijae strana, nikad nije imala takav vjetiji izgled kao sada. Smea kosa u stare cabocle sjala se kao bronca, a tvrda joj crna kosa, raskutrana, vijorila kao griva u divlje kobile i davala joj fantastian izgled furije to je iz pakla izila Zemlji na povrje. I smijala se, pijana od zadovoljstva, ne osjeajui opekotine i rane, pobjedonosna usred one ognjene orgije, o kojoj je sanjala i za koju je ivjela njezina luda i zlurada dua. Kad je htjela skoiti van, zauo se prasak drveta na zapaljenoj kui, i ruevine brzo pokrie luakinju gomilom erave te je sahranie pod sobom. Zvona i dalje tuno zvonila. Pojavile se vodonoe sa svojim bavama na kolima; uzbueni, upeli su iz sve snage da stignu prije drugih i da uberu nagradu od deset milreisa. Policija je branila ulaz svijetu koji je htio unutra. Tamo vani, ulica je bila ve zakrena jadnom imovinom gotovo itava dvorita. A golemi ognjeni jezici brzo se irili lijevo i desno od broja 88. Neka papiga, zaboravljena na zidu u nekom kuerku, bijesno krijetila, kao da trai pomo. U pol sata dvorite se imalo pretvoriti u pepeo. Ali zvonjava zvonaca i prodorno pitanje sirene ubrzo ispuni cio onaj dio grada; bijahu to zvuci to najavljuju dolazak vatrogasaca. Odmah oni poredae svoja kola, i jato demona u svijetlim bluzama, jedni naoruani trcaljkama, drugi eljeznim ljestvama i sjekiricama, zae u oganj i poe se s njime boriti, sve bez rijei i nadasve brzo, ne skanjujui se. U isti as vidjeli se debeli mlazovi vode kako sa svih strana padaju u vatru pitei, a ljudi spretniji od majmuna verali se brzo po krovovima, da ih nisi ni vidio; drugi su upadali u crven i u oganj te trcali oko sebe okreui se u asu na sve strane i stiui svuda, dok najposlije nisu potkresali i ugasili plamene jezike to su lizali oko njih i nad njima kao u paklu; drugi su opet vodom iz svojih trcaljki zalili cijelo dvorite, kuu po kuu, odluni da ne ostave suh ni jedan jedini crijep. 176

Svijet je oduevljeno pljeskao i klicao, zaboravivi ve samu strahotu i upravivi svu panju na ovaj dvoboj izmeu vatre i vatrogasaca. Kad je jedan poarnik navrh krova uspio razmetnuti i ugasiti ognjeno gnijezdo iz kojeg su lizali plameni jezici, dolje su ga doekali pljeskom, a junak se okrenuo gomili i nasmijeio se zahvaljujui. ene su mu dobacivale poljupce i buno ga pozdravljale.

177

18
Bertolezin je prgatelj, dok je trajao poar, vidio kako se stari Liborio, poto je umakao smrti u meteu ognja, luaki upinje da prodre u svoj brlog. On kriom poe za njim te opazi kako bijednik, tek to je ugao svijeu, zasopljen poinje neto izvlaiti ispod svog prljavog leaja. Bijahu to boce. Izvukao je jednu, dvije, est. Zatim je starac brzo potegao pokriva i napravio zaveljaj. Htio je opet izii, ali je muklo prostenjao i klonuo; pao je na tlo i dok mu je curak krvi tekao iz usta, starac je vrsto uza se stiskao tajanstveni zaveljaj. Kad je starac ugledao Jona Romna, zadrhta i sav se baci na boce; branio ih je cijelim tijelom, dok je stravian pogled ukosio na upadaa, kao da se licem u lice naao s razbojnikom. Kako se krmar primicao za koji korak, u starcu je sve vie rasla strava, a iz grla mu izlazili promukli glasovi, kao reanje zaplaene i u tjesnac stjerane zvijeri. Dvaput je pokuao da se osovi, ali je oba puta pao na zemlju; bijae kao da je na umoru. Joo Romo upozori ga kako svako zatezanje znai sigurnu smrt: vatra se iri, on e mu pomoi da ponese svoj zaveljaj. Liborio nije nita odgovorio, nego je zavrnuo usne pokazujui desni bez zuba i kuajui da ugrize ruku to ju je krmar ve ispruio za bocama. Uto odozgo liznu vrh plamenog jezika i svojom crveni osvijetli jadni brlog. Liborio jo jednom upe posljednje snage, ali uzalud; samo poe drhtati cijelim tijelom, i tako se tresao i tresao, a svaki put sve se vre hvatao svoga svenja, te je ve poeo trzati nogama i rukama, kadli ga krmar silom odgurnu s onih boca. Bijae i vrijeme, jer je ubrzo oganj pokazao ne samo jezik, nego i usta i najposlije razjapio drijelo. Krmar je potekao sa svojim plijenom, a starac, ne mogavi da se osovi, muno puzao za njim, ve napol zadavljen stara kim oajem, bez daha, u smrtnom hropcu, iskrenutih oiju, sav crven, prstiju zgrenih poput panda u ranjena jastreba. Joo Romo trkom prijee preko dvorita i zatvori se u svoju kuu, da sakrije to je ugrabio. Ve na prvi pogled razabra da je u bocama papirni novac. Spremio je zaveljaj u star ormar pun boca te opet iziao na dvorite, da gleda rad vatrogasaca.

178

U pono bijae poar sasvim ugaen; etvorica straara postavljena su oko ruevina trideset i nekoliko izgorjelih kueraka. Krmar se mogao vratiti svome plijenu istom u pet izjutra, kad je Bertoleza, koja je pravila uda u borbi protiv poara, najposlije legla i usnula; suknja joj jo bijae polivena vodom, a tijelo puno malih opekotina. Utvrdio je da plijen obuhvaa osam boca, i da su sve do jedne do grljka pune razliitih novanica, to su onamo stavljene jedna po jedna, presavijene i paljivo zasukane. U strahu da crnkinja moda nije vrsto usnula i da bi mogla vidjeti, Joo Romo odlui da za kasnije odgodi prebrojavanje novca, te je boce spremio na sigurnije mjesto. Sutradan je policija provjerila to je sve u poaru razoreno i uniteno, te je naredila da odmah ponu krenje, kako bi se izvukli leevi. Za none zbrke Rita je nestala s dvorita; Piedade je pala u postelju, u groznici od etrdeset stupnjeva; Machoni bijae rasjeeno uho i jedna noga istavljena; Ana Jadovika ostala razbijene glave; Bruno je zaradio ubod noem u but; dva su radnika iz kamenoloma teko ranjena; jedan Talijan izgubio dva prednja zuba, a jednu je kerkicu Auguste Mekune svjetina zgazila, te je dijete umrlo. Svi su se jadali zbog poinjene tete i proklinjali sudbinu. Cio je dan proao u procjenjivanju tete i u pregledanju onog to se spasilo od poara. Osjeao se odvratan vonj palei i mokrog pepela. Teka tiina oaja pritisla one jadne ljude, te bijahu kao oglupavjeli. Mrane prilike, ruku sastavljenih na kriima, stajale su sate i sate i nepomine buljile u pougljele i jo mokre kosture izgorjelih kua. Mrtva tijela Vjetice i Liborija, unakaena i strana, odvuen a su na sredinu dvorita, te su leala izmeu dviju upaljenih svijea, na otvorenu, i ekala bolnika kola. Dolazio je svijet s ulice da ih vidi, kriali se ljudi pred njima, a neki su izmeu tih znatieljnika pobono bacali bakarni novi u tanjur do nogu preminulih, u koji se stavlja milostinja za mrtvaki pokrov. U Augustinoj kui, na stolu zastrtu sveanim stolnjakom s ipkama, lealo tjelece mrtve keri, sve zasuto cvijeem, s mjedenim raspelom vie glave i s dvjema votanicama to su tuno gorjele. Alexandre, koji je sjedio u jednom kutu sobe, zario lice u dlanove i plakao doekujui izraz suuti od posjetitelja; jadnik je za taj sluaj navukao na se svoju najbolju odoru. Trokove za pogreb djevojice snosila je kuma Lonie, koja se 179

pojavila u tri popodne, odjevena u svilenu krem haljinu; dola je u koiji s livriranim koijaem. Miranda se pojavio na dvoritu odmah ujutro, alostan, ali superioran. Lako je zagrlio Jona Romna i tiho mu govorio, izraavajui mu svoju suut zbog nesree koja ga je po godila, ali mu je i estitao to je sve osigurao. Krmar je doista, pod dojmom prvog pokuaja palea, osigurao svu svoju imovinu; i zahvaljujui toj sretnoj ideji, sad mu je poar umjesto tete donio ak korist. Ah, ah, prijatelju, oprez nikome nije na odmet, kao ni kokoja juha bolesniku...! povjerljivo govorio vlasnik dvorita, smijeei se. A oni tamo sigurno nee uivati u nesrei! nastavi pokazujui onamo gdje bijae najvei skup nesretnika koji su pregledavali gomilu starei, to su je izvukli iz poara. Ti i onako nemaju to izgubiti! doeka barun. I dvojica susjeda odoe nakraj dvorita sve potiho razgovarajui. Sve u ovo ponovno sagraditi! ree Joo Romo, energino zaokruujui rukom sav onaj razoreni Babilon. I izloi susjedu svoj plan: kani produiti stambeni blok, zahvatit e malo i u gutik za njim. S lijeve strane, do Mirandina zida, podii e novi red kuica, iskoriujui tako dio dvorita gdje ne treba neke visine; a na drugim stranama podii e niz katnica, s dugom ograenom verandom u proelju. Posli je to, nema ta! Umjesto stotinjak stanova, bit e ih etiri stotine ili ak pet stotina, sa stanarinom od dvanaest do dvadeset pet milreisa svaki! Ah, pokazat e on kako se prave dobri poslovi! Miranda je sluao utei i gledao ga s potovanjem. Vraji ste vi ovjek! ree najposlije tapui ga po ramenu. Vraajui se odande, barun je u svome krutom srcu ovjeka koji, kao svaki trgovac, nije nikad ivio pravim ivotom i nikad istraivao dobru vjeru jednih ni intelektualni r ad drugih, nosio udivljenje i osjeao potovanje prema tome svom susjedu. A ono to je jo u njemu ostalo od nekadanje zavisti, u taj se as pretvorilo u neizmjerno i slijepo oduevljenje. Nema ta, pametan je majin sin! mrmljao trgovac ulicom, na povratku u svoju trgovinu. Energija je to i zdrava poslovnost! teta to se spleo s onom crnkinjom. Ne ide mi u glavu 180

kako je onako iskusan ovjek mogao poiniti takvu magaretinu! Istom negdje poslije deset nou, poto se uvjerio da je Bertoleza vrsto usnula i da spava kao klada, Joo Romo odlui da naini bilancu Liborijevih boca. Ali nuto vraga, i sam se jedva drao na nogama, a oi mu se sklapale od umora. No nije htio na poinak dok ne izvede na istac koliko je ugrabio krtom starcu. Upalio je svijeu i otiao po prljavi i dragocjeni zaveljaj, te ga prenio u menzu pokraj kuhinje. Sve je stavio na jedan izmeu onih stolova pa sjeo i poeo posao. Dohvatio je prvu bocu i htio je istresti udarajui po dnu, ali se pokazalo da mu valja izvlaiti nova nice jednu po jednu, jer bijahu stare i ljepljive od plijesni. I kako bi koju izvukao icom, odmah bi je razvio i paljivo je poravnao na slogu ostalih, poto bi je prije osuio od vlage toplinom ruku i svijee. Od uitka to ga je osjeao u tome poslu razigrala mu se ula, otiao je san, nestalo umora. Ali kad je preao na drugu bocu, strano se razoarao: gotovo sve novanice u njoj bijahu izvan opticaja, a rok za zamjenu davno proao; pobojao se da e najvei dio plijena biti beskoristan: ostajala mu je jo nada da je ta boca najstarija meu svima i prema tome najgora. I jo are prionu na svoj divni posao. Kad je ispraznio estu bocu, opazi kako svijea svjetlomrca, dogorijeva u posljednjim proplamsajima; odmah potrai drugu i ujedno vidje koliko je sati. Oh! kako li je no brzo prola...! Tri sata i pol... Gotovo nevjerojatno! Kad je sve poslagao i prebrojio, ulicom su ve prolazila prva kola. U svemu petnaest tisua etiri stotine i nekoliko milreisa...! promrsi kroz zube Joo Romo, ne skidajui oiju s novanica to ih je naslagao pred sobom. Na jednoj je hrpi valjan novac, a na drugoj su osam tisua i est stotina novanice izvan opticaja! Vea polovina! I gledajui tu lijepu svotu tako glupo upropatenu, krmar se razgnjevi, osjeao se opljakan. Prokleo je vrajeg starca Liborija zbog toga propusta i zbog takva nemara; prokleo je vladu to u lupekim namjerama ograniava rok optjecaja svojim novanicama, ak se kajao to se nije domogao toga blaga im se stari krtac meu prvim stanarima na dvoritu pojavio s onim zaveljajem na leima te uzeo cmizdriti i moliti neka se umilostive i dadu mu kakav kutak kamo bi se sklonio 181

sa svojom bijedom. Jonu Romnu uvijek su rasle zazubice za tim novcem u bocama; njukao je za njim im je izbliza vidio i ve i okrugle oice onog starog jastreba; kad je uo prve glasove o starevu blagu, odmah je znao da ima tu neto, jer je vidio kako starac uvijek nestaje u svom brlogu tek to svojim aporcima zahvati ma i najmanji novac. I pravo je tako! zakljui Joo Romo. U najmanju ruku, sprijeio sam da sav taj jadni novac uludo sagnjili! Ipak mu je stari krtac ostavio gotovo sedam tisua u valjanu novcu. Pa ta! Ni ostalo nije sasvim propalo... Sve e to polako u promet. Danas dva milreisa, sutra pet. Ne kad kupujem, nego kad vraam sitni... Zato ne? Ponetko e se aliti, ali e mnogi progutati, nee ni opaziti... A zato i postoje stranci i tikvani iz unutranjosti...! Uostalom, nije nikakav zloin...! Da! Ako u tome ima kakva lupetva, neka se ale na vlad u, ona je tu lopov! U svakom sluaju, dovri krmar spremajui jedan i drugi novac i polazei na poinak, posluit e mi za poetak djela! A vidjet e se ve to ja umijem i mogu!

182

19
Nakon dva dana doista su poeli radovi na dvoritu. Nered zgarita uzmicao pred radom klesara i zidara. ekialo se ondje od ranog jutra do kasne noi, ali to nije prijeilo pralje u njihovu poslu: one su nastavljale svoje, prale i glaale te buci eljeznog alata dodavale plaljiv falset svojih vjenih pjesama. Oni koji su ostali bez krova nad glavom, smjestili se po svim kutovima, oekujui nove stanove. Nitko se nije preselio na dvorite kod Makove glave. Radovi su poeli na lijevoj strani, tamo prema Mirandinu zidu; stari stanari imali su prednost. Jedan je od Talijana umro u bolnici, a i drugi se ondje borio za ivot. Bruno je leao u bolnici bratstva komu je pripadao, a Leocdia, koja mu nije htjela odgovoriti na pismo to ga je onda napisala Pombinha, sad je najposlije odluila da posjeti bolesnog mua. Koliko li se nesretnik obradovao kad mu je dola ena ona ena koja bijae krenula vrajim putem, ali koju je on, uza sve to, jako volio. Pomirili su se za tog posjeta, oboje se isplakali, te je Leocdia odluila da se vrati u stambeni blok So Romo, da opet ivi s muem. Sad se uozbiljila, te je prijetila akom i batinom onome tko bi joj predloio kakvo nevaljalstvo. Piedade je odleala svoju groznicu i sasvim se promijenila. Otkad ju je Jernimo ostavio, omravila je, izgubila boju u licu, porunjela, postala sumorna i angrizava; ali se nije tuila, i nikad je nitko nije uo da spominje muevo ime. Ti mjeseci, dok su trajali radovi, bijahu posebno razdoblje za stambeni blok. Dvorite vie nije bilo ni izdaleka nalik na ono staro, nego se prometnulo u veliku improviziranu radionicu, u arsenal, gdje se u silnoj buci ljudi mogahu sporazumijevati samo znakovima. Pralje se povukle u umarak za dvoritem, jer je silna praina s gradilita prljala rublje. Ali je na dvoritu ubrzo sve bilo gotovo. Zapanjili se kad su vidjeli da i sama gostionica i trgovina ulazi u okvir novih radova. Krmar je odluio da od starog zdanja iskoristi samo neke zidove, to bijahu metar debeli, podignuti na portugalsku; naumio je sva vrata nainiti u luku, maknuti krov i podii zgradu na kat, viu od Mirandine, a po svoj prilici i ljepu zgradu koja e zasjeniti barunovu; etiri e prozora biti u proelju,

183

osam sa strane, a straga, prema dvoritu, doi e jo i terasa. Ono mjesto gdje je spavao s Bertolezom, pak kuhinja i menza sve e se to presvoditi, te e s dijelom gostionice tvoriti veliko skladite i prostor, u kojem e njegova trgovina tek procvasti, proiriti se i uvrstiti. Barun i Botelho pojavljivali se ondje gotovo svakog dana, obojica silno zainteresirani za susjedov napredak; iskusnim su oima gledali odabranu grau, obodom slamnog eira kucali po jelovini iz Rige, namijenjenoj za podove, i kao strunjaci uzimali u ruke i mrvili meu prstima pijesak i vapno, to su ga zidari mijeali. Tu i tamo prekorili bi kojeg radnika kad bi vidjeli da ne radi kako treba. Joo Romo, sad uvijek u kaputu, s kravatom, u bijelim cipelama, s prslukom na kojem je u luku visio lanac sa sata, nije se vie zadravao u trgovini ni u gostionici, nego se bavio poslovima u gradu, a kad nije bio ondje, onda se besposlen motao i nadzirao rad s ulice. Ve je on spekulirao na burzi, hranio se u skupim hotelima i po kavanama pio pivo i kavu u drutvu istaknutih kapitalista. A crnkinja? to je od nje? to li e s njom biti? Ba su to isto silno eljeli saznati barun i Botelho. Da! Ta lijepa kua to se gradi, i narueno bogato pokustvo, staklo i porculan to treba stigi, sve to oito nije za crnkinju! Hoe li je zadrati kao slukinju? Nemogue! Cijela etvrt Botafogo zna da su dosad ivjeli zajedno! Ipak se ni Miranda ni Botelho nisu usuivali ita o tome zapitkivati susjeda, nego su se zadovoljavali meu sobom naklapati, silno radoznali kakav li e izlaz krmar nai iz tog poloaja. Prokleta crnkinja! Ona bijae jedina nevolja u ivotu toga vanog i dostojanstvenog ovjeka. Sada vie nije prolazila ni jedna nedjelja a da Bertolezin prijatelj nije bio na objedu u Mirandinoj kui. Zajedno su trgovci ili u kazalite. Joo Romo pruao je ruku Zulmiri i nastojao je obasipati panjom, i nju i ostale lanove obitelji, uputao se u skupe poklone i pokazivao dareljivost koja nije gledala na trokove. Ako je trebalo da togod uzmu, on bi odmah zatraio tri-etiri boce i uvijek bi naruivao triput vie nego to bijae potrebno. Isto je tako kupovao suvine slatkie, cvijee i ostalo. Na drabama na kakvoj zabavi toliko je bio grozniav u tome da dariva Mirandine te se nikad nisu vraali kui bez ovjeka koji je za njima iao natovaren darovima to ih je kupio krmar. 184

Nije Bertolezi izmakla ta neobina preobrazba njezina prijatelja; sve je to ona opaala, udila se i strahovala. U posljednje je vrijeme jedva kad i prilazio k njoj, a i to nekako preko volje. Nesretnica je esto na njemu osjetila miris drugih ena, namirisanih stranih kokota, i potajno je plakala, nije imala hrabrosti traiti svoja prava. U svom bijednom poloaju tovarne ivotinje jadnica nije ni traila ljubav, nego je samo htjela buti sigurna u zatitu u starosti, kad vie ne imadne snage sluiti i zaraivati za ivot. I nije joj ostajalo drugo nego da uzdie za stanke u poslu, zaplaena i pomirena sa sudbinom kao i njezini roditelji koji su je rodili i odgojili u ropstvu. Skrivala se od svakoga, ak i od muterija i dvorinih itelja, sramila se sama sebe i proklinjala se to je u tome bijednom stanju, ojaena i tuna to se osjea crnom mrljom na onoj bjelini i tamnim oblakom na sjajnom nebu onoga cvata i napretka. A ipak je oboavala prijatelja, osjeala je prema njemu iracionalni zanos amazonskih cabocla prema bijelcu komu robuju bijae jedna od onih to umiru od ljubomore, a kadre su se ubiti kako bi svog idola potedjele od sramotne ljubavi. to je stajalo onog ovjeka da joj tu i tamo dopusti prii? Svaki gospodar, kad je dobre volje, pomiluje svoga psa... Ali Bertolezina sudbina bijae iz dana u dan gora i crnja: malo-pomalo te je najposlije sasvim prestala buti krmareva dragana, i samo je jo ostala njegova ropkinja. Kao uvijek, prva je ustajala, a posljednja lijegala na poinak, dopodne je istila ribu, popodne je i uveer prila i prodavala, a od tekog posla mogla je malko poinuti samo za podnevne ege; nije znala ni nedjelje ni blagdana, nije se imala vremena brinuti o sebi, te je starjela, runjela, debljala se, postajala prljava i odvratna, a na srce joj padali jadi s kojima nikad nije smjela na vidjelo. Najposlije, uvjerivi se kako jo nije umrla, a niti opet ivi za ikoga, pa ni za samu sebe, zapala je u neku tupost i bezvoljnost, te je trajala kao kakva smradna bara to izaziva gaenje. Postala je osorna, nepovjerljiva, mrgodna, usta joj se pretvorila u ravnu crtu od jednog kuta do drugog. Po cijele dane, ne prekidajui posao to ga je obavljala automatski, po dugo godinjoj navici, pokretala je rukama i pomicala usnama, razgovarajui sama sa sobom, a ne izgovarajui rijei. Bijae kao da je ravnoduna na sve, da je se ne tie nita oko nje. Ipak, jednog dana kad je Joo Romo dugo razgovarao s Botelhom, nesretnici potekoe suze niz lice, te joj valjade ostaviti 185

posao; pla i jecaji nisu joj dali da nastavi rad. Botelho bijae rekao krmaru: Zaprosite je! Sad je zgoda! Zar? Da, moete, sve je gotovo! Barun dakle pristaje? Pristaje! Jeste li sigurni? Da nisam, ne bih vam govorio! I obeao je? Govorio sam s njime, bio sam prosac u vae ime. Kazao sam da ste me vi ovlastili. Jesam li uinio loe? Loe? Ni govora! Izvrsno ste uinili. Kad je tako, onda nita vie i ne treba! im se naete s Mirandom, a on sam ne pone o tome, ponite vi. Ili da mu piem? Moete i tako. A djevojka! Za nju jamim. Zar ne prima od vas cvijee? Prima. aljite joj i dalje i uinite kako sam vam rekao. I pazite: eljezo se kuje dok je vrue! to se tie Jernima, on se zaposlio u kamenolomu So Diogo, gdje je i prije radio, i sad je s Ritom stanovao u oblinjem dvorinom bloku, u novom dijelu grada. Imao je mnogo izdataka dok je uredio novo kuanstvo; valjalo im nabaviti novi namjetaj, jer je Jernimo s dvorita So Romo ponio samo novac novac koji vie nije znao tedjeti. Rita je tako uredno drala kuu da bijae milina. Imali su krevetne zastore, lanenu posteljinu, jastunice s ipkama, stolnjake, ubruse i mnogo rublja, da se mogu presvlaiti svaki dan. Jeli su iz porculanskih tanjura i upotrebljavali fini sapun. Posadili su kraj vrata biljku puzavicu, koja je prekrila zidove do krova i jutrom otvarala jarkocrvene cvjetove to su ih voljele pele; u blagovaonici visile krletke s pticama, smonica im bila puna svega i svaega, drali su kraj kue kokoi i male patke marreco, a dogradili su i svoju kupaonicu, jer zajedniko kupatilo na dvoritu nije Bahijanki odgovaralo. 186

Prvi dio medenog mjeseca bijae im neprekinuti niz radosti i uitaka, i za to vrijeme gotovo i nisu radili. Nikad Portugalcu nije ivot bio tako lijep; poetni su mu dani toga ivota proli kao kitica kakve zanosne ljubavne pjesme. Sasvim se promijenio. Rita je u njemu ugasila i posljednje elje za povratkom u domovinu, izbrisala mu gotovo i sjeanje na stari kraj; sad mu se oi nisu punile suzama, kao neko, kad bi prebirao po gitari i izvijao enjive zvuke iz svog zaviaja. Gitaru je uostalom ona zamijenila bahijanskom mandolinom i ljubavne mu snove zainila bahijanskim pjesmama tunim i divnim, u kojima se javljaju curupiras11, koji u umi za jasne mjeseine dolaze na rub ceste puiti, te trae da im svaki putnik to onuda naie dade duhan i lulu, jer ne dadne li, onda ga jao njemu! curupira pretvori u kakvu zvijer. Prireivala mu je bahijanska jela, to ih je spravljala na crvenom palmovu ulju i dobro zainjala. Nikad Portugalac nije ni pomiljao na svoju enu, nego samo na bronanu Brazilijanku, koja je triput na dan kupala svoje gipko tijelo i mirisala ga aromatinim biljem. Portugalac se sasvim prometnuo u Brazilca, zauvijek; zavolio je dokolicu, udobnost i luksuz, postao rastroan i ekstravagantan, odjednom je nestalo njegove tedljivosti i sustavnosti u ivotu; izgubio je nadu da e se obogatiti, i sav se predao srei pokraj mulatkinje, sav opsjednut njome, ona mu bijae sve, i samo je znao nju i nikoga vie. Firmova smrt nije ni najmanje utjecala na njihov ivot i na njihovu sreu; oboma im taj sluaj bijae neto najprirodnije. Ubojica je smaknuo tolike ljude i nanio toliko zla; zar je i mogao bolje zavriti! Stigla ga pravda! Da nije Jernimo, bio bi tkogod drugi, ali na isto izlazi, dobro je uinjeno! Piedade se nije mogla pomiriti s injenicom da je izgubila mua, te je plakala u svojoj naputenosti, ali ni suze nisu mogle ublaiti njen oaj. U poetku je jadnica pokuavala hrabro snosi ti ono udovitvo koje je gore negoli pravo; u prvome dua zapada u rezignaciju, tjei se time to zna da voljeno a nestalo bie nikad nee imati oiju da eli ene ni usta da trai ljubav. Ali je poslije poela
Curupira je nekakvo fantastino bie koje, prema brazilskom pukom vjerovanju, ivi u umi, a ima oblije Indijanca s okrenutim nogama, to jest s petom naprijed, a s prstima straga. Prev.
11

187

bez otpora tonuti u glib svoje mrzovolje, ne gajei nikakve nade, preputajui se u toj naputenosti, odustajui od svojih naela, od svoga prvobitnog znaaja, nita je vie nije dralo na svijetu, zapala je u tupost i ivjela dalje naprosto zato to je smrt nije htjela uzeti. Nije vie marila ni za posao, te su se njezine muterije tuile, a poslije slale rublje drugamo na pranje. Naposljetku je jedva namicala za ivot, a da ne mora posegnuti u utedu koju joj je ostavio Jernimo novac to je namijenjen djevojici koja je ostala siroe prije nego to su joj umrli roditelji. Jednog je dana Piedade ustala alei se na jaku glavobolju, osjeala je muninu u elucu, umilo joj u uima, te joj ostale pralje savjetovae da popije gutljaj paratija. Posluala je i odmah se osjeala bolje. Sutradan je ponovila lijek i vidjela da alkohol unekoliko ublaava jade to su joj pali na srce; malo-pomalo nauila se svaki dan popiti pola ae rakije, da odagna tugu to joj je pritisla duu. Sada, kad nije bilo mua koji bi sprijeio da mala doe na dvorite, i kad je Piedadi trebalo utjehe, kerka je kod nje provodila nedjelju. Postala je jaka i lijepa djevojica, od oca je naslijedila uzrast, a od majke dobroudno lice. Bijae joj devet godina. Ti asovi to ih je provodila pokraj svoje keri bijahu jedini lijepi trenuci u ivotu jadne ene. Stari stanari poeli su cijeniti i voljeti djevojicu isto onako kao prije Pombinhu, jer je onaj svijet imao moralnu potrebu da izabere jedno fino i superiorno bie, koje e svi priznati i maziti i gledati ga s potovanjem, kao podanici kakva kneza. Odmah su je prozvali Senhorinha, Gospoica. Piedade nije vidjela nikakva zla u tome to djevojicu dovodi na dvorite unato Jernimovoj zabrani. Pa to ima na tome? To je majci jedina utjeha. A ako je rije o kakvu krivom putu, Boe moj, njime e svakako poi onaj kome je sueno! Zar nije i Pombinha odrasla na dvoritu? Pa je ostala estita i nala mua, s kojim poteno ivi. Onda? Senhorinha je i dalje dolazila na dvorite, u poetku nedjeljom prijepodne, da se vrati popodne, a onda je dolazila subotom uveer i vraala se u zavod istom u ponedjeljak ujutro. Kad je to Jernimo saznao od kolske upraviteljice, najprije se razljutio, ali kasnije, kad je promislio, razabrao je da eni treba ostaviti tu utjehu. Jadnica, zacijelo joj je tuan ivot! Osjeao je prema njoj saaljenje, koje se rodilo iz grinje savj esti. Da, pravo 188

je da joj mala nedjeljom i blagdanom pravi drutvo. A samome mu, da bi vidio djevojicu, valjalo odlaziti u zavod radnim danom. Gotovo joj je uvijek nosio darove, slatkie i voe, i pitao treba li odjee ili obue. Ali se jednog dana pojavio tako pijan da mu upraviteljica nije dopustila da ue. Otada se sramio ii onamo, i njegovi su se posjeti keri jako prorijedili. Nakon nekog vremena Senhorinha je majci predala raun za est mjeseci boravka u internatu; u popratnom je pismu upravitelji ca objanjavala kako ne moe dalje drati djevojicu dok se ne podmiri dug. Piedade se uhvatila za glavu: Zar on vie nee ni za dijete plaati? Bog mu se smilovao! A gdje da ja naem novac za njezin odgoj? Otila je traiti mua, znala je ve gdje stanuje. Jernimo se nije htio javiti, bijae ljut to je dola; rekao je neka joj kau da nije kod kue. Ali je ona ostala uporna; rekla je, i to vrlo glasno da ne dolazi radi njega, nego radi keri, kojoj prijeti opasnost da je istjeraju iz kolskog zavoda; dola je vidjeti to on namjerava za njezinu budunost, jer je mala sada odrasla i ne moe na ulicu! Najposlije se pojavio Jernimo, s tunim izgledom porona ovjeka koji se stidi to se ne moe okaniti svog poroka. Kad ga je vidjela, ena je izgubila svu energiju s kojom je dola, i toliko se ganula da su joj navrle suze na oi tek to je izgovorila prve rijei. On je oborio pogled i problijedio pred onom prilikom to se postarala, pred onom omlohavjelom koom i pred onom kosom umazanom i sijedom. Bijae to sasvim druga ena! Koliko se promijenila! I progovori joj meko, gotovo molei za oprost, tronutim glasom to mu je zastajao u grlu: Jadna moja stara...! promuca prinosei joj svoju teku ruku na lice. I tako su stajali jedno pred drugim, gotovo bez daha. Piedade je osjetila elju da mu se baci u naruje, nenadano se raznjeila na ono muevo jednostavno milovanje. Svu ju je odjednom ozarila zraka nade i rastjerala crne oblake to su joj se u posljednje vrijeme nagomilali u srcu. Mislila je da e naii samo na krute rijei, moda biti i grubo otpravljena, da e je moda napasti ona druga, na smijeh novim muevim drugovima. Ali kad je vidjela da je i sam tuan i nezadovoljan, njezina se dua umekala, zahvalna; i kad je Jernimo, komu su tiho potekle suze niz lice, spustio ruku na njezino rame pa na struk, ona zagrca i sakri lice na njegove grudi, od 189

jecaja potreslo joj se cijelo tijelo. Nekoliko su asaka zajedno plakali, zagrljeni. Valja ti se utjeiti... zloj sudbini ne moe ovjek umaknuti...! najposlije e kamenolomac otirui suze. To ti je kao da sam umro... ali budi uvjerena da te potujem i da ti nikad nisam elio zla... Vrati se kui, platit u zavod za nau kerku, a pobrinut u se i za tebe. Idi i moli Boga da mi oprosti zlo koje sam ti nanio! I otprati je do dvorinih vrata. Ona izie oborene glave, nije mogla ni rijei protisnuti, nego je otirala oi vunenim alom, dok bi se kadikad trgnula u zakanjelom jecaju. Jernimo pak nije podmirio raun u zavodu, ni sutradan, ni prekosutra, ni cio mjesec. A muio se jadnik zbog toga ali gdje da trai novac u toj prilici? Njegova je zarada jedva dostajala da ivi s mulatkinjom. Ve je uzeo predujam, a bio je duan trgovcu mjeovitom robom i pekaru u susjedstvu. Rita je bila rasipna, davala darove i uvijek pozivala goste. Bojao se da prekine te njezine navade, da ne bude svae i da ne razori svoj san o srei, premda je nesretnik trpio u dui. Neprestano je mislio na enu i na kerku, prema kojima nije drao rije, te se u njemu javljalo i muilo ga kajanje, to je iz dana u dan raslo u njegovoj svijesti kako je sve vie uviao svoju zaslijepljenost. Nesretnik je savreno jasno osjeao i poimao sve zlo svoga postupka, ali i sama pomisao da se odvoji od dragane, ve bi ga uskomeala i gasila mu u glavi svu svjetlost rasuivanja. Ne, ne! Sve, sve, samo to ne! A onda, da pobjegne od glasa svoje savjesti, okrenuo bi piti s drugovima, i ubrzo se navikao na opijanje. Kad je Piedade poslije etrnaest dana ponovno dola jedne nedjelje i sa sobom dovela djevojicu, nala ga je gdje pije s prijateljima. Jernimo ih je doekao buno i veselo, i pozvao ih unutra. Poljubio je malu nekoliko puta i, uhvativi je oko pasa, podigao je uvis, oduevljen. Eh, to mi je lijepa kerkica! Uzeo ih je svaim nuditi, te je zovnuo mulatkinju, htio je da se dvije ene odmah pomire. Tako je on odluio! Nastao je prizor usiljene uljudnosti kad se Portugalka nala pred Brazilkom. Hajde, hajde, zagrlite se! Dosta je toga vaega! viknu 190

Jernimo te ih gurnu jednu prema drugoj. Ne elim ovdje kiselih lica! Dvije ene hladno se rukovae. Piedade se zacrvenje od pustog srama. Tako valja! doeka kamenolomac. A sada, da sve bude kako treba, jest ete s nama! Portugalka se poela opirati ispriavajui se, ali Jernimo ni da uje. Ne putam vas, eto! Zar da pustim ker da ode, a tako sam je eljan vidjeti i gledati? Piedade je sjela u kut i sama ekala priliku da s muem pone razgovor o raunu za kolu. Rita, leprava i prpona kao svaka mjeanka, nije pokazivala ljutnje, nego j e nastojala zabavljati svoga prijatelja. Ostali posjetitelji otili su prije jela. Poeli su ruak u etiri sata, u lijepu raspoloenju, jer se odmah poslije juhe donijelo vino na stol. Senhorinha, navikla samo na svoju kolu, bijae u neprilici, tuna i bojaljiva. Otac joj je dotuivao pitanjima o tome to radi i to ui. Osim male, svi su jo za jela dobrano potegli iz vinskih aa, jer je Jernimo prednjaio te i ene neprestano tjerao piti. Tako je i Piedade nekoliko puta ispraznila svoju au i potkraj ruka poela se gorko jadati na ivot. I tada je, s gorinom u glasu, okrenula govoriti o dugu za kolarinu i tome kako upraviteljica prijeti. Eh, keri! ree kamenolomac. I ti sad udarila u jadanje. Ostavi nevolje za drugu zgodu! Nemoj nam jelo zagoravati! Ah, tune li moje sudbine! Hajde, hajde, to si okrenula jadati! Kako da ne jadam kad mi sve ide krivo? Ako se ovamo dolazi samo aliti, bolje da si ostala kod kue...! proguna Jernimo mrtei se. Do bijesa, plaem se nita ne postie! Zar sam ja kriv to si nesretna...? I ja sam, pa se nikome ne tuim! Piedade je poela jecati. Eto ti je opet! povika mu, te ustade i udari akom po stolu. to je ovjek obazriviji i strpljiviji, to ga vie kinji. Dosta je! Senhorinha potra ocu da ga zadri, ali je on odgurne. Dosta! zagrmje on. Uvijek jedno te isto! Sto mu 191

gromova! Nisam ovamo dola na etnju...! nastavi Piedade u suzama. Dola sam vidjeti to si naumio s raunom za kolarinu...! Plati ga novcem to sam ti ga ostavio! Ja nemam! Znai, nee platiti? Neu, ni govora! Onda si gori nego to sam mislila! Gori ili bolji, pusti me na miru, i zavei prije nego to uinim togod neeljeno! Jadna moja ki! Tko e se za nju brinuti, Boe mili! Ne mora vie u kolu! Ostavi je kod mene, nita joj nee faliti! Da se odvojim od svoje keri? Od jedinog bia to mi ostaje? Oh, eno! Pa zar nisi cijeli tjedan odvojena od nje? Umjesto u zavodu ostat e ovdje, a dolazit e ti svake nedjelje. Eto! Ja u radije ostati kod mame...! promuca mala i pripi se uz majku. Ah, i ti, nezahvalnice, ratuje protiv mene? Onda idite obadvije k vragu i ne dolazite me vie ljutiti, jer imam toga i bez vas! Hajdemo odavde! povika Portugalka i uze malu za ruku. Proklet as u koji sam ovamo zakoraila! I odoe majka i ki, a Jernimo u svome pijanom bijesu poe hodati gore-dolje i razgovarati sam sa sobom. Rita se nije mijeala u prepirku niti je pokazivala naklonjenost kojoj od dviju strana. Ako se eli vratiti eni, neka se vrati! Ja ga neu zadravati, jer u ljubavi nema prisile! Poto je podugo razgovarao sam sa sobom, kamenolomac sjede, natoi u au dva prsta likera od narane te ga ispi u jedan gutljaj. Ne, ne rastajemo se! odluno e Jernimo. Mulatkinja prie iza njegove stolice, uze mu glavu meu ruke i poljubi ga u usta. Jernimo se okrenu dragoj te je uze u krilo. Nemoj se uzrujavati, dragi ree ona, provlaei mu prste kroz kosu. Sve je prolo, ne brini! Ima pravo! Budala sam bio to sam je pustio ova mo! I 192

vrsto se zagrlie, kao da im valja nadoknaditi vrijeme izgubljeno za posjeta. A tamo vani, na dvorinim vratima, Piedade lice sakrila u kerino rame i ekala da prestanu suze, kako bi njih dvije odagnane mogle nastaviti put.

193

20
U devet uveer stigle su kui. Piedade bijae utuena; cijelim putem nije ni rijei progovorila, i im je malu spremila u postelju, naslonila se na komodu i zajecala. Sad je sve gotovo, svreno je! Dohvatila je bocu s rakijom i popila dobar gutljaj. Jo je neko vrijeme plakala, pa opet pila i zatim izila na dvorite, gleda ti veselje onih koji su se zabavljali vani. Ana Jadovika imala sveanu veeru; uo se njezin smijeh i pijani duboki glas njezina prijatelja, a jedno je i drugo kadikad nadglaavala Machona, koja je grdila Agostinha. Na nekoliko su mjesta pjevali i svirali. Ali dvorite vie nije bilo ono nekadanje; bijae sasvim drugaije, jedva se i prepoznavalo. Sazidane su na njemu, kako je Joo Romo obeavao, nove zgrade, pa se suzilo; sad je bilo kao kakva ulica, svuda jednako poploano, a rasvjetljivale ga tri velike svjetiljke, postavljene simetrino. Sad je bilo est zahoda, est pipa s vodom i tri kupaonice. Nestale su male bae iza kue i vrtii pred vratima, nije vie bilo mjesta za skladita praznih boca. Na l ijevoj strani, ondje gdje je Mirandina katnica, pruao se novi niz kuica, svaka s vratima i prozorom, a tamo u dnu, zakreui desno sve do katnice Jona Romna, sterala se zdanja na kat, s uskom dugom verandom na katu; na verandu ograenu drve nom ogradom, penjalo se stubama, koje su se nalazile na poetku i na kraju verande. Nekadanjih sto i nekoliko stanova sad se popelo na vie od etiri stotine. A sve to obijeljeno vapnom i svjee obojeno: zidovi bijeli, vrata zelena, a ljebovi crveni. Malo je kad bilo slobodnog prostora, uvijek se sve iznajmljivalo. Neki su stanari kraj vrata i na prozore stavili sanduie i lonce s cvijeem, dok su drugi ukrasili unutranjost svojih stanova. Albino je sve natkrilio arenim zavjesama i rogoinama. Njegov se stan isticao meu ostalima; nalazio se u prizemlju, pa se izvana mogahu vidjeti crvene tapete u sobi, polirani namjetaj, vaze sa cvijeem na komodi, umivaonik s ogledalom to je uokvireno umjetnim ruama, klecalo za molitvu i svete slike ukraene pozlaenim i posrebrenim liem, posvuda runici,

194

pokrivke i ipke kao u crkvi, svuda kite i rese. A on, blijedi pera, uvijek s namirisanim rupcem oko vrata u bijelim hlaama sa irokim nogavicama, s mekom kosom to mu je pala na klempava uha, neprestano je sve to redio i istio, kao da svaki as oekuje nekakva uzvienog posjetitelja. Drugovi s dvorita nisu nalazili dovoljno rijei da nahvale onaj red i istou: jedina nevolja bijae to su mu po postelji uvijek vrvjeli mravi! Nitko ne zna kako i zato, ali zaista Albinov krevet svagda bio prekriven mravima. On ih je tamanio, bio u neprestanom ratu s njima, ali su se oni jo bre mnoili, iz dana u dan sve vie navirali. Ta oajnika bitka sve ga je vie stuivala, tako te mu je naprosto ivot dotuio. Tono suelice stanovao je Bruno sa enom: u njihovoj kui sve iz temelja bijae novo, a velika petrolejska svjetiljka kao da svojim metalnim ogledalom nepovjerljivo gledae odande na svakoga tko tuda proe dvoritem. No sada su mu i ena ivjeli u blaenom miru i slozi. Leocdia bijae razborita, znalo se da odlazi u kvar, ali nitko nije umio rei kamo i kada. Alexandre se kleo da je nikad nije nigdje zatekao kad u sitne none sate odlazi u slubu ili se odande vraa; a njegova ena, Augusta Mekuna, ila jo i dalje u obrani, te tvrdila da Leocdia i nije nikad krenula stranputicom, nego da je sve ono za inat izmislila pakost kakva odbijenog nametljivca. Pa jasno se to vidi! A Leocdia je najposlije u nekog redovnika zatraila malo blagoslovljene vode te se njome pokropila na nekim mjestima, i oganj se odmah ugasio, tako da je ivjela estito i ozbiljno, i nikojem jeziku nije bilo povoda da je opada. Augusta je sa svojom obitelji ivjela u jednoj od kua na desnoj strani, na katu; bila je i opet trudna. Alexandre se uveer, jo uvijek vrlo podozriv, etao du verande nosei jedno dijete u naruju, dok se ena u kui bavila ostalom djecom. A njih dvoje, Augustu i Alexandra, to se tie djece, pratio pravi Boji blagoslov: Tek to bi jedno iz trbuha, drugo bi u trbuh, kazivali susjedi. Na toj strani sad su stanovala i dva Jernimova sukrivca Pataca i Z Carlos i zajedno imali jednu sobu; pred vratima su imali tednjak i na njemu sami prireivali jelo. Odmah dalje bijae stan nekoga potanskog slubenika, ovjeka vrlo povuena, dobro odjevena i tona u plaanju; svakog je jutra odlazio u isto vrijeme i naveer se uvijek vraao u deset; 195

nedjeljom bi izlazio samo na ruak, a onda se zatvarao u svoju sobu, i vie odande ne bi pomolio nosa, ma to se dogodilo na dvoritu. Osim njega, u posljednje su se vrijeme vidjeli mnogi novi stanari, koji nisu ili bez arapa i bez kravate. Okrutni kota onoga stranog stroja to nikad ne zastaje ve je svojim zupcima zahvatio novi drutveni sloj i polako ga dovlaio onamo. Poeli su dolazi ti siromani studenti sa svojim pohabanim eirima, olinjalim ogrtaima, s okrajkom cigarete to im je prljila tek izrasle brie, s depovima punim stihova i novina; javljali se uredski slubenici, trgovaki namjetenici, kazalini umjet nici, tramvajci, prodavai lutrije. Na lijevoj strani sav onaj dio s verandom zaposjeli su Talijani; stanovali su sve po petorica i po estorica u jednom stanu, a moglo se odmah vidjeti da je taj dio dvorita prljaviji od ostalog. Ma koliko se bunio i opominjao Joo Romo, ondje se svaki dan stvarala gomila smea, bacale se kore od dinje i narane, i ma koliko stanari ratovali protiv njih, Talijani su svejedno smatrali da je dvorite najpogodnije mjesto za bacanje otpadaka. Bijae buna i prljava ta vraja druba trgovaca torbara! Gotovo se nije moglo onuda proi, koliko ondje bijae nagomilano dasaka s porculanom i staklom, sanduka sitniarije, kutija s limenim stvaricama, lutaka i figura od sadre, organaca, majmuna i svakog vraga! I sve to posred odvratnog smrada trulei, to se irio cijelim dvoritem. Onaj dio to se nalazio u dnu verande, bijae, sreom, ist; krasilo ga mnotvo ptica to su ih ondje drali, a meu njima se isticala velika papiga arara, koja je kadikad protiskivala strano kretav i prodiran glas. Dolje se u prizemlju nalazio Machonin stan, gdje je kraj vrata i na prozoru Nenen gajila mirisni kaladij i begoniju. Mirandina katnica bijae kao da se povukla za koji korak pred bataljonom kueraka na lijevoj strani, a sad je u strahu gledala preko njihovih krovova na krmarevo zdanje, novu zgradu to se impozantna uzdizala u proelju. Joo Romo uspio je svojom kuom baciti u zasjenak Mirandinu; krmareva je bila via i ljepa, te je sa svojim bogatim zavjesama i novim pokustvom ulijevala potovanje svakom tko je vidi. Poruen je stari zid sa svojim velikim vratima; ulaz na dvorite nalazio se sada desetak hvati pomaknut unutra, tako da se izmeu njega i ulice smjestio malen park s klupama naokolo i sa skromnim vodoskokom u sredini. Nestalo je slikovite stare 196

svjetiljke sa crvenim staklom; nije vie bilo tripica ni jetre, kombra ni sardina to su se prile na eravi pred samom krmom, a na novoj ploi, veoj od prijanje, nije vie pisalo Stambeni blok So Romo, nego se u hirovitim slovima jasno italo: Avenida So Romo. Stambeni blok kod Makove glave najposlije je pobijeen, i to zauvijek. Nitko vie nije ni pomiljao da usporeuje ta dva dvorita. I dok je Romnovo neprestano cvalo i napredovalo, ono je drugo sve vie propadalo; rijetko bi proao koji tjedan, a da policija ne bi onamo prodrla, da dade zavrni ton zabavama makoglavaca. Potpuna demoralizacija! Mnogi su makoglavci okrenuli kabanicu i preselili se kombriima, meu kojima je ovjek mogao srediti ivot, ako je znao valjano postupati u doba izbora. Bilo je za to primjera. Otkad je otila Rita, nije se vie nou plesala samba ni bahijanski chorado, a malo se i pilo i pjevalo; sad se zabavljalo u kui, gdje se pila kava, gosti nosili okrobljene ovratnike i bili propisno odjeveni, a plesale se polke i kvadrilje. One nedjelje kad se Piedade vratila sa svoga jalovog posjeta Jernimu, dvorite je bilo razmjerno tiho; tek tu i tamo koji manji skup zabavljao se svirkom pred kunim vratima. Oito najivlje bijae u Ane Jadovike. Tuna i utuena, Piedade se odmah uputi onamo. to si se toliko pokunjila kao da su ti sve lae potonule! uzviknu Pataca sjedajui do nje. Ne koristi jadati, eno Boja! Valja brigu okrenuti na veselje. Nije sve propalo ako te mu ostavio. Nai drugog i proi se tuge! Ona samo uzdahnu, dua joj se nasumorila! Ali je parati kruio naokolo, od ruke do ruke, pa kad je i drugi put zaredao, Piedade ve ivnu. Poela je razgovarati i sudjelovati u zabavi. Domalo je postala najivahnija, granala rukama i oponaala smijene nove stanare na dvoritu. Pataca se smijao na sva usta i u svom ju je oduevljenju obuhvatio rukom oko pasa. Jo si ti ena zbog koje bi ovjek mogao poiniti gluposti! Idi, ludo pijana! Pusti me, jer e vidjeti vraga! Drutvo se zabavljalo te im odobravalo pucajui od smijeha. A parati neprestano kruio, ila boca iz ruke u ruku. Ana Jadovika nije ni asak mirovala: tek to bi iz kuhinje donijela punu bocu rakije, ve joj se valjalo vraati po novu. Kakve li muke! I vraga bi popili! 197

Najposlije je na stol stavila veliku gostaru. Te noi Piedade se ba napila. Kad se Joo Romo vratio s nedjeljnog posjeta kod Mirande, naao ju je gdje plee sred mnotva koje joj udara takt pljeui, viui i smijui se u sav glas: gospa Piedade zavrnula suknju, iskrenula oi i vrtjela se, smijeno oponaajui Ritu u njezinu bahijanskom choradu. Bijae ona smijena luda u onome krugu. Pljeskali su je po stranjici i podmetali joj nogu, ne bi li pala i zavaljala se po tlu. Krmar, u fraku i u cilindru, uputi se ravno onome veselom i bunom skupu, te im zaprijeti i naredi neka se raziu. Hajde! Razlaz! Svaki svojoj kui! Samo se Piedade bunila i iznosila kako se ima pravo malo proveseliti sa svojim prijateljima. Kog ste vraga zaintaili! Pa ne inimo nikome zla! Hajde u krevet, da ispavate pijanstvo! prekori je Joo Romo. Zar vas nije stid vae gotovo odrasle keri, da tu lakrdijate i sluite za budalu? Pijanica! Piedade se ustoboi uvrijeena, pa zasuka rukave i zaprijeti krmaru, ali se umijea Pataca te je zadra, a Jona Romna zamoli neka ne zamjeri, rakija je kriva. Dobro, dobro doeka krmar ali se miite! I nije otiao odande sve dok se drutvo nije razilo i dok svaki nije otiao kui. Svi se povukoe u miru i tiini samo Pataca i Piedade ostadoe jo na dvoritu raspravljajui o krmarevoj samovolji. I Pataca je dobrano nalio duu. Oboje dooe do zakljuka kako im ne prilii i dalje ostati ondje, ali im se ni kui nije dalo. Ima li tamo u tebe togod za popiti? najposlije e Pataca. Nije bila sigurna, pa je otila pogledati. Bilo je jo pol boce paratija i neto vina. Ali je valjalo paziti da ne bue, zbog male, koja je spavala. Uli su na prstima i potiho govorili. Piedade htjede upali ti svjetiljku: Vidi vraga, ostat emo u mraku, izgorio je sav petrolej! Pataca skoknu u svoj stan da potrai svijeu, i domalo eto ga odande jo i s komadom sira i sa dvije prene ribe, koje prinese pod nos pralji, nita ne govorei. Piedade, sve idui na evuljicu, raspremi stol za glaanje te onamo stavi dva tanjura. Pataca zatrai octa i papra i upita ima li kruha. 198

 Kruha ima, a vina je malo. Ne mari, daj rakiju ovamo! I sjedoe. Dvorite je ve spavalo, i samo se u nonoj tiini uo tuan lave, tamo na ulici. Piedade se poe aliti na ivot, te je zaplakala i zajecala. Kad je opet dola do rijei, pripovjedi to joj se dogodilo te veeri, ispria u tanine kako je sa kerkom ila traiti mua, kako su zajedno ruale s onom mulatskom kugom i kako se odande vratila utuena i posramljena. Pataca se uzbunio, ne zbog Jernimova postupka, nego zbog njezina: Toliko se poniziti...! Traiti mua u kui one druge...! Oh! Lijepo me primio kad sam dola prvi put... Ne znam to mu je danas... Umalo to me nije nogom izbacio na ulicu! Malo je i uinio! Trebao te je namlatiti, da se opameti! Pa na isto izlazi! Nije isto! Ta ima mukaraca na svijetu, enska glavo! Svaka vrea nae zakrpu! A onda e, spustivi ruku na njezino bedro: Doi k meni, pa e zaboraviti drugog! Piedade ga odgurnu: Ostavi se gluposti! Gluposti! Pa to jedino vrijedi u ivotu! Mala se probudila te bosa dola do vrata blagovaonice, da vidi to rade. Nisu je opazili. Nastavio se razgovor, i kako je parati iao kraju, tako se topio jad i gnjev ostavljene ene. Nestalo je suza, poela je pomalo jesti i najposlije je vakala s tekom i smijala se alama svoga druga i susjeda, koji je i dalje kadikad stavljao ruku na njezina bedra. Eh, lijepo je to tako, kad doe iznenada...! govorio Pataca, uzbuen i zajapuren, jedui prstima i umaui komade ribe u umak od papra. Lud bi bio tko bi se ubio! Ona se sjeti da ne bi bila na odmet alica kave. Ne znam imam li, pogledat u na to e pralja te ustade drei se za stol. I krenu uevelj prema kuhinji te uze ondje pipati lijevo i desno. Dri kormilo, jer more estoko valja! ree Pataca, te i on ustade od stola, da joj pomogne. Tamo kraj tednjaka naglo je zgrabi. Ostavi me! prekori ga ena, bez snage da se brani. 199

 Stani, ekaj...! Neu! odsjee ona. I okrenu u smijeh kad vidje kako se ljulja pred njom. Pa kakvo je zlo u tome...? Pusti...! Idi, vraja nakazo! I glavinjajui padoe oboje na pod. Gle prokletnika! protisnu nesretnica kad se protivnik uspio zadovoljiti na njoj. Munja te oinula! I ostade leei. On se osovi, a kad poe u blagovaonicu, opazi kako neka sjena kliznu pred njim. Bijae to mala, koja je stajala na kuhinjskim vratima pa otila. Pataca se uplai. Tko to ovuda tri kao maka...? upita okreui se Piedadi, koja se nije micala s mjesta, nego je leala kao da je ondje zaspala. On je prodrma. I pokuavajui je podignuti, uhvati je ispod pazuha. Tek to joj je glava dola malo vie, Piedade povrati po prsima i po trbuhu smradni mlaz. Hajd k vragu! promrmlja Pataca. Sva se ubrljavila! Valjade mu odvui je do kreveta, ba kao preteak zaveljaj rublja. Nesretnica nije znala za se. Senhorinha dotra i oaloena upita to je majci. Nije nita, keri objasni Pataca. Pusti je neka spava, proi e ve. Pogledaj ima li u kui limun, pa joj malo soka razmai za uhom, i vidjet e kako e se ujutro probuditi ila i zdrava kao dren! Mala briznu u pla. Pataca nato ode, spotiui se i glavinjajui, bijesan to najposlije nije doao do kave. K vragu...!

200

21
Dok se to dogaalo, Joo Romo, u nonoj koulji i u kunim papuama, etao gore-dolje po svojoj novoj spavaonici. Bijae to prostrana soba, u bijeloj i modroj boji, sa utim cvijeem kao zlatom; po podu prostrt sag, a na stoliu stajala budilica od nikla, koja je nadomjetala Bertolezino hrkanje; sav je namjetaj pokazivao da je namijenjen za ivot udvoje: provrtni krmar nije kanio dvaput kupovati posoblje. inilo se da je jako zabrinut. Mislio je na Bertolezu, koja je u to doba spavala dolje, u sobici u dnu skladita, blizu toalete. to da uradim, sto mu gromova, s tom crnom kugom? I razbijao je glavu i prebirao u mislima, nestrpljiv da ve jednom nae neki put i nain da se oslobodi crnkinje. A valjalo je nai izlaz iz toga labirinta, jer mu je te veeri Miranda otvoreno govorio o onome to je uo od Botelha, i bio je odluan: Zulmira e poi za nj, a dona Estela odredit e dan vjenanja. Ali vidi vraga: to e s Bertolezom...? Uetao se krmar po sobi, premetao misli, no nije nalazio rjeenja. Kakvu li je teku zapreku sam sebi stavio na put...! Gdje mu je bila pamet? Kako da crnkinju sada odjednom poalje k vragu, kad ga je tolike godine pratila u ivotu? A cijelo dvorite to zna! Ljutio se gdje je eto nemoan pred tom mirnom zaprekom to spava dolje i tiho mu stvara toliku muku, glupo mu iskaui na putu sree, te e mu i nesvjesno zadrati i zakoiti dolazak lijepe budunosti koju je osvojio nakon tolikih odricanja i tolikih rtava! Ba glupo! Ali pri samoj pomisli na vezu s onom finom i aristokratskom Brazilkom izlazila je pred oi njegove pohlepe i tatine ruiasta slika u nizu divnih pobjeda. Ponajprije, postat e lan stare ponosne porodice kakva je, vele, porodica done Estele; u drugu ruku, znatno e se poveati njegov imutak onim to e mu bogataka ki donijeti u eninstvo; tree, kasnije e mu pripasti i sve ono to Miranda posjeduje, i tako e se najposlije ostvariti njegov san o veliini to se javio onda kad je poeo susjedu zavidjeti na tituli.

201

I ve se vidio u sjajnom poloaju koji ga eka; kad jednom ue u tu odlinu tazbinu, odmah e se udruiti s puncem te napredovati korak po korak i druge ostavljati po strani, dok na kraju ne zauzme njegov poloaj i ne postane pravi ef portugalske kolonije u Brazilu. A onda, kad njegov brod zaplovi razvivi sva jedra, potegnut e sveanj novanica i rei: Ovamo titulu vikonta! Da, vikont! Zato ne? A kasnije, sigurno, grof. Nema tu evrdanja! I kako nikome nije govorio to mu se u srce ugnijezdilo, nosio je svoj san u sebi svih tih posljednjih godina, vrsto naumivi sebi pribaviti titulu veu od Mirandine. I tek onda kad jednom epa tu titulu, krenut e s njome u Europu, u etnju, podravajui veliinu i budei u drugih zavist, okruen hvalom i laskom dareljiv Brazilac koji e zapanjiti stari svijet svojim novim, amerikim zlatom! A Bertoleza? pitao neki nutarnji glas, nametljiv i neumoljiv. Tono! A Bertoleza...? to s njom? ponavljao nesretnik, sveudilj hodei gore-dolje po svojoj spavaonici. Tristo mu jada! Ne moe, eto, odmah maknuti tu crnu toku iz svog ivota, ne moe je izbrisati! Kakve li neoprostive gluposti da ovjek povee najblistaviji let svoga astohleplja s takvim smijenim i jadnim konkubinatom! Nije se mogao osloboditi misli na tu crnkinju, jer se prokletnica nalazila u blizini, ovijala ga svega, ba kao da je zaao u maglu, bila je ondje kao ivi dokument njegove nekadanje bijede, podsjeala ga na ono to bi on tako od srca htio zaboraviti. Bertolezu treba zgnjeiti, maknuti je s puta, jer je u njoj skupljeno sve zlo njegova ivota! Bio bi je zloin zadrati uza se! Ona je prljava tezga njegove nekadanje bijedne krme; ona je lupeki novi maslaca u sivom papiru; ona je riba to se donosila s obale i uveer prila i prodavala pred vratima krme; ona je prljava muterija kojoj je kazivao jelovnik svoje gostionice; ona je san i hrkanje na zamazanoj i stjeniavoj slamnjai; ona je njegov sukrivac i njegovo zlo i zato treba nestati! Treba ustupiti mjesto blijedoj djevojci njenih ruku i mirisne kose, koja je samo dobro, smijeh i radost, novi ivot, romanca na klaviru, cvijet u vazi, svila i ipka, aj u skupom porculanu i naposljetku slatki bitak bogatih, sretnih i jakih, onih koji nasljeuju bez rada, onih koji su sebi prokrili put izmeu slabih i skrupuloznih, uspjeli nagomilati blago i vinuti se u visine. 202

I krmaru je pred oima lebdio zaljubljeni osmijeh Mirandine keri, osjeao je na ruci njeni stisak njezinih prstiju to mu je jo ostao od etnje s njome, prije nekoliko sati, po obali u Botafogu; jo je udisao njezin opojni miris to ga je obavijao i zanosio kao to zanose ljubavne rijei; na svojim je debelim, kratkim i crvenim prstima sauvao blagi dodir one meke ruke u rukavici, ruice koja e ga uskoro milovati u zajamenoj branoj slasti. A Bertoleza...? Da, valja s njome dokonati! Valja se nje rijeiti, treba je otpraviti, maknuti, neodlono! Na satu dolje u trgovini odbi pono. Joo Romo uze svijeu i sie u prostoriju u kojoj je spavala Bertoleza. Prie joj stopu po stopu, kao zloinac koji se nosi milju o ubojstvu. Crnkinja se nije micala, spavala je leei postrance, a lice je sakrila u desnu ruku, savijenu pod glavom. Vidio joj se jedan dio golog tijela. Joo Romo promatrao ju je neko vrijeme i gnuao se. Eto, to tijelo, ta jadna crnkinja to tu ravnoduno spava, velika je njegova smutnja i zapreka njegovoj srei...! Gotovo nevjerojatno! A da ona umre...? Te rijei, koje su mu se javile u glavi kad je prvi put mislio o zapreki to se izboila i isprijeila njegovoj srei, vratile mu se u misli, ali ve zrelije, jer su se prometnule u druge: A da je ubijem...? Ali se zgrozi, leden srh prosrsi ga sve do kosti. Ako ipak moradnem, kako onda...? Kako da je se rijeim a da ne ostavim trag zloina... Da je otrujem...? Brzo bi to vidjeli...! Metak...? Jo gore! Odvesti je na etnju izvan grada, daleko, pa je s hridi gurnuti u more...? Ali kako, kad nikad nismo zajedno etali...? Sto mu gromova! I nesretnik uzeo prevrtati puste misli, sve onako sa svijenjakom u ruci i ne skidajui pogled s Bertoleze, koja je i dalje spavala olovnim snom. A da je sad odmah zadavim...? I na vrcima prstiju prie malo blie i odmah stade, ali mu oi i dalje ostadoe uprte u nju. Ali se crnkinja odjednom prenu oda sna i tre pogled u nj, kao da i nije spavala. Ah! protisnu on. 203

 to je, gospar Joo? Nita. Doao sam te vidjeti... Vratio sam se maloprije... A kako ti? Jesu li prole probadi...? Ona slegnu ramenima, nita ne ree. Nastade neugodna utnja meu njima dvoma. Joo Romo nije znao to da kae, te najposlije izie osjeajui na leima njezin pogled. Zar je posumnjala? pomisli jadnik uspinjui se u svoju sobu. Posumnjala? A to...? I odmah lee u postelju, nakan da vie ne misli na to, nego da odmah zavesla u san. Ali se misao oprla, poela glodati i svrdlati, namatala se sve oko istoga. Nema to, moram se nje rijeiti. Treba je otpraviti to prije, pa kud puklo da puklo! Ona dosad nije nita rekla ni natuknula, nije o bitnom otvorila kljun, ali e dona Estela odrediti dan vjenanja, i nije taj daleko... Miranda e, dakako, javiti vijest prijateljima... poi e novost od usta do usta... stii e i do crnkinje, a kad ona razabere da je ostavljena, eto ti onda strke i guve! I vidi ti belaja: dotjerati dovde, a onda da sve zapne na njezinu protivljenju! Pustih li onda komentara! to bi rekli ugledni poslovni ljudi! to li bi zavidnici brusili jezike! Sve bi uzeli klepetati o meni i o crnkinji u kui: te vidi ti s kime je ivio, te pokazao je na kakvo je brdo tkan, te kud e kruka ispod stabla, te kako se samo nadimao, a kad tamo... A tek tazbina! to li bi istom Mirandini, u strahu da i njih ne uzmu na nian? Pourili bi se, dakako, da povuku rije. Jasno mi je, dobro oni znaju to o Bertolezi, ali se prave da ne znaju, jer raunaju, i s pravom, da nisam takav tikvan, da do vjenanja ne bih otpravio crnkinju. Uvjereni su da e pria proi bez i najmanje bruke. A ja, glupan, nita ne poduzimam! Crnkinja je gospodar poloaja, a ja ne nalazim puta ni naina da je uklonim...! Eto, kakovu sam ja sebi kau zamijesio! Eto, u kakvoj sam se nevolji zavrnuo! Neshvatljivo! Zagnao se krmar u misli, dovijao se i premetao u glavi, ali nikakva izlaza. Post joj ain! Ve je odavna trebala biti daleko odavde... Valjalo mi je na to misliti prije svega drugog... Ba sam bio glupan! Da sam je otpravio odmah, jo onda dok se nije govorilo o mojoj enidbi, nitko se ne bi jadu dosjetio. Svatko bi rekao: ta koga bi vraga jadni ovjek smaknuo enu s kojom je toliko godina ivio u lijepu miru i slozi i koja mu u kui i u poslu desna ruka...? Ali sada, poslije svih tih promjena u ivotu, poslije rastave o d postelje, a 204

pogotovu poslije vijesti o vjenanju, svi bi me optuili da crnkinja odjednom osvane mrtva! etiri sata, a nesretnik jo nije oka sklopio; sve je trao glavu i snovao, raspredao misli oko jednoga te istog i prevrtao se s jedne strane na drugu u svome irokom i kripavom branom krevetu. Tek kad je zora prosivjela, uspio je usnuti, ali mu ubrzo, u sedam izjutra, valjade na noge; uskomealo se dvorite, nesrea se dogodila. Machona je prala za svojim badnjem, viui i raspravljajui kao i uvijek, kadli joj dvojica radnika, praena bunom skupinom radoznalih, na dasci donesoe okrvavljeno mrtvo tijelo njezina sina. Agostinho se, po obiaju, otiao igrati u kamenolom, s dvojicom drugih djeaka s dvorita. Verao se po vrletima viim od dvjesto metara, te je odjednom izgubio ravnoteu, i nesretnik se skotrljao odozgo, lomei kosti i derui meso. Jadnik, sav bijae samo krvava masa; prebijene golijeni visjele pod koljenima; glava, izobliena, raspukla po tjemenu te provirila modana kaa; s jedne ruke otpali svi prsti, a na lijevom boku strila kost koju je kamen smrskao. Na dvoritu nastala uzbuna. Boe sveti, kakve li nesree! Albino, koji je prao pokraj Machone, pao u nesvijest; Nenen gotovo da poludi, jer je jako voljela brata; Ana Jadovika proklinjala radnike to su pustili da se dijete pred njihovim oima izlae tolikoj pogibli; majka zavrisnula da je svima srce proparala, te pala do mrtvog tijela i poela ga ljubiti jecajui poput djeteta. Sva se izobliila od prevelike boli. Majke dvojice drugih djeaka blijede i nepokretne ekale da im se vrate sinovi, pa tek to su stigli, bie doekani ne suzama, nego batinama, i to takvim da bijae strahota. Pogledaj onaj primjer, vraja napasti! vikala jedna od njih, uklijetivi djeaka nogama i udarajui ga papuom. Nije ono trebalo njega snai, jadnika, nego tebe, kugo i pokoro! On je barem pomagao majci i zaraivao dva milreisa zalijevajui komendatorov vrt, a ti, lupeu, samo se smuca naokolo i jade mi zadaje! Evo ti na, neotesane nijedan,! Na, na! I papua pjevala, dok su djeaci dreali. Joo Romo iziao na terasu svoje kue, jo u koulji, te upitao kakva je to uzbuna i to se dogodilo. Izvan njegova obiaja kosnula ga se smrt mladog Agostinha. Jadni djeak! ree. Tako mlad i tako ivahan... 205

Njegov ivot nije nikome tetio ni bio na smetnju, a snala ga takva strana smrt...! A u sebi nadoveza: ... Dok se onaj stari vrag, Bertoleza, uhvatila ivota kao krpelj, a meni ga zagorila, te ni u snu ne pomilja opustiti krake! I zaista se inilo da crnkinja ne kani opustiti krake, iako je bila tuna i potitena, zdravlje ju je dobro sluilo, bijae vrsta i jaka. Njezine noge, kratke i sjajne, bijahu kao dva eljezna stupa, grudi okrugle, lea jaka, ija vrsta, a u gustoj kosi ni jedne sijede vlasi. Ta e valjda ivjeti orlova vijeka! Ali neka, ve u se ja tebe lijepo rijeiti...! ree krmar u sebi, vraajui se u sobu da se odjene. Ba je prikapao ovratnik kadli zau poznato kucanje s hodnika. to? Jo ljenarite u postelji...? Bijae glas Botelhov. Krmar potee da otvori te ga uvede u spavaonicu. Izvolite, izvolite. Ne dajte se smetati, samo vi nastavite. A kako ste? Tako, tako, nije ba najbolje... uvijek neto... I Joo Romo izvijesti ga o smrti mladog Agostinha. I strano me boli glava. Ne znam koji je vrag te nisam gotovo oka sklopio... Vruina, eto to je preuze Botelho. A onda e, nakon krae stanke i poto je zapalio cigaretu: Doao sam zapravo s vama razgovarati... Ne smijete mi zamjeriti, ali... Joo Romo pomisli da je mukta doao trai novaca, te se ve spremio na obranu i poeo o tome kao u posljednje vrijeme poslovi ne idu najsigurnije; ali je uutio, jer je stari lisac nastavio, upiljivi pogled u svoje nokte: Ne mislim na poslove... drugo je posrijedi.. . neto vae privatno, u to se zapravo ne bi trebali drugi mijeati, ali... Krmar je odmah razabrao kamo to smjera, te e starome povjerljivo i prilazei mu: Ni brige vas, samo vi slobodno govorite... Nita se ne skanjujte... Eto, ovaj, rije je o tome... znate da sam vam pomogao oko toga da se oenite Zulmirom... I tamo, u kui, i ne govori se o 206

drugom nego o tome... Ve je i dona Estela sasvim sklona... ali... Hajde ve nasrijedu, Boji ovjee! Eto, ima jedna sitnica koju valja raistiti... ba sitnica ... beznaajnost, ali... Sve nekakvo ali, ali! Hajdemo ve jednom na vidjelo, to ste uzeli toliko okoliati! Da ujemo o emu je rije! U taj as zakuca na vrata jedan od namjetenika te javi da je doruak gotov. Hajdemo dorukovati! pozva krmar svoga prijatelja. Ili ste ve dorukovali? Nisam jo, ali me tamo oekuju... Krmar posla namjetenika da barunovima javi kako gospodin Botelho nee doi na doruak. I onako bez kaputa prijee s posjetiteljem u blagovaonicu. Zbog jaka vonja pokustva, nedavno ulatena, prostorija se doimala nekako tue, nita u njoj nije stvaralo domau atmosferu, nego je djelovala kao nenastanjena i kao da se iznajmljuje. Posoblje, golo kao i zidovi, tuno se sjalo u svojoj istoi stvari novih i hladnih, jeala praznina i bole otre linije. Hajdemo onda! to je na stvari? potae krmar sjedajui elo stola, a posjetitelj sa strane, do njega. Eto preuze stari, a u glasu mu nekakva tajanstvenost vele, eto, da vi ovdje imate neku... hoemo rei, crnkinju, koja... Da znate, ja dodue ne vjerujem, ali... Dalje! Kau, eto, da je ona vaa... Neto se zucnulo tamo u kui... Miranda vas brani, nema ta, i tvrdi da nije... Ah, divna je on dua! Ali dona Estela, znate vi ve kakve su ene! Zavre nosom i... to da vam duljim, bojim se da nam ta pria ne donese kakvo iznenaenje... Uutje, jer je uao momi Portugalac nosei pladanj peena mesa i prenih krumpira. Joo Romo nije odgovorio ni onda kad je momak iziao; zamiljen je sjedio i tuckao noem po zubi ma. Zato je ne otpravite...? usmjeli se Botelho, lijevajui vino u svoju i domainovu au. Ni sad nije dobio odgovora; najposlije se krmar odlui te e mu povjerljivo: Rei u vam sve to je i kako je s njome... i moda ete mi pomoi... 207

Proao je pogledom naokolo, pomaknuo svoju stolicu jo blie Botelhu, te e mu potiho: S tom sam se enom spetljao kad sam poeo ivot... Onda mi je, priznajem, bio potreban netko kao to je ona, da mi pomogne... I jako mi je pomogla, ne kanim porei. Da, pomogla mi je, ali... A poslije? Poslije je ostala ovdje, te je ovdje i sada... Nevolja je to, i mogli bi nam se pomrsiti rauni! Eto, to je! Imate pravo, mogla bi odatle iskoiti zapreka mome vjenanju! Ali, do bijesa, ne mogu je, razumijete, samo tako b aciti na ulicu i nikome nita...! Bila bi to nezahvalnost, ne ini li vam se tako...? A zna li ona dokle je odmakao posao...? Sumnja neto, sva je prilika, jer nije tako luda... A ja joj nisam nita spominjao... ivite li jo s njome? Ma kakvi! Davno je prestalo... ni u snu mi ne pada na um... Onda, prijatelju, valja joj otvoriti duan u drugoj etvrti, dati joj neto novaca, i sretan put! Zub koji ne slui valja iupati! Joo Romo zausti, ali se na vratima pojavi Bertoleza. Bijae sva izobliena, koliko se uzrujala, te samom svojom pojavom uplai dvojicu subesjednika. Od bijesa joj iskoile oi, a usne podrhtavale. Tek to je progovorila, zapjenili joj se kutovi na ustima. Ljuto se varate, gospar Joo, ako se mislite oeniti, a mene na ulicu! Crnkinja sam, istina je, ali i ja osjeam! Tko mi je pojeo meso, neka mi i kosti gloe! Zar e netko vui i tegliti godine i godine, od ranog jutra pa do kasne noi, ne znajui ni za nedjelju ni za blagdan, pa da ga onda bace na ulicu kao crknuta psa! Ne, neemo tako, gospar Joo! Ama, eno Boja, tko je rekao da te elim izbaciti na ulicu...? upita kapitalist. ula sam to govorite, gospar Joo! Nisam tako glupa kao to mislite! Vi ste mudri, ali nisam ni ja s kruke pala! Naumili ste se oeniti Mirandovom malom! Jesam! Moram jednom na to misliti...! Neu valjda sveg ivota ostati kao pseto! A ni tebe ne kanim baciti na ulicu, kako si rekla! Naprotiv, upravo sam se s Botelhom razgovarao da ti uredim duan i... 208

 Ni govora! S takvim sam duanom ja poela, i neu do smrti u njem sluiti! Treba mi odmora! Zato sam se kod vas muila tolike godine! Ali kojeg vraga hoe najposlije? Gle, molim vas! Hou ostati na svome, kraj vas, hou uivati to smo zajedno stekli! Hou svoj dio onoga to smo svojim radom priskrbili! Hou svoj mir i svoje pravo, kao to i vi hoete svoje! Ma to tu trabunja...? Ja te potujem, i uinit u za te to je pravo i razumno, a ne ludosti! Ne brini, imat e svoj mir i sigurnost, nita ti nee faliti! Ali da ostanemo zajedno, lijepe li mi besmislice! Ba smijeno! udim se kako jo ne trai da se i vjenamo! Da, sad se ismijavate, sad vam nisam ni za to! A kad sam vam trebala, dobro vam je bilo moje tijelo, i niste se skanjivali na mome radu podii imetak i kuu! Onda vam je crnkinja valjala, a sad ne valja, pa s njome na smetlite! Ne, tako Bog ne odreuje! Ni staro se pseto ne tjera iz kue kad vie nije za lov, pa zato onda da ja idem odavde gdje sam ostavila toliki svoj znoj... Ako se hoete oeniti, ekajte dok ja najprije zaklopim oi, i ne budite nezahvalni! Joo Romo naposljetku izgubi strpljenje te izie, dobacivi Bertolozi prljavu rije. Ne valja e uzbuivati uze ga umirivati Botelho pratei ga do spavaonice, gdje je krmar bijesno natukao eir na glavu i zgrabio kaput. Sto joj gromova! Ne mogu je vie podnijeti ni aska! Nek je vrag nosi, ali vie u kui nee ostati! Umirite se, Boji ovjee! Ako nee milom, hoe silom! To joj jamim! I krmar pojuri niza stube, za njim potee stari koliko je mogao, ali ga nije uspio pratiti u trku. Na uglu ulice krmar zastade, te e starome, gledajui ga oima to su mu se kolutale u glavi: Jeste li vidjeli? Jesam... protisnu mukta, oborene glave, ne zastajui. Ili su dalje, sada ve sporijim korakom, i utjeli, obojica utonuli u misli. Nakon nekog vremena upita Botelho je li crnkinja bila ropkinja kad ju je uzeo Joo Romo. To pitanje potaknu krmara na sjajnu misao; ve je prije 209

pomiljao da je strpa u ludnicu, ali mu je sada sinulo neto kudikamo bolje: da je preda njezinu gospodaru, i zakonski je vrati u ropstvo. Ne bi bilo teko... pomisli. Treba samo nai njena gospodara i rei mu gdje mu se nalazi odbjegla ropkinja, a on e je odmah potraiti s policijom. I odgovori Botelhu: Da, bila je! Ah, dakle je ropkinja? A ija? Nekog Freitasa de Mela. To mu je prezime, imena mu ne znam. Nije ovdje, nego u pokrajini. U kui imam spise. Onda je lako...! Vratite je gospodaru! A ako ne htjedne...? Kako ne bi htjela! Policija e je prisiliti! Divno! Ona e sigurno htjeti kupiti slobodu... Neka je kupi, ako gospodar pristane... Vas se to dalje ne tie! A ako se htjedne vratiti vama, vi ne dajte. Bude li navaljivala, obratite se vlastima! Ah, dragi prijatelju, te se stvari, elite li ih valjano obaviti, ine tako ili nikako! Po onome kako je s vama razgovarala maloprije, mora vam biti jasno da s njom ne moete lijepim i da nema smisla da vam ta sramota ostane u kui ma i asak! Velim vam to i bez obzira na vjenanje. Ne budite mekuni! Joo Romo koracao sluajui i utei, na njemu vie ni traga uzrujanosti. Stigli su na obalu. Biste li to preuzeli na se? predloi starome dok su ekali na tramvaj. Neu tedjeti nagrade za va trud... Koliko...? Sto milreisa! Ne! Dvostruko! Dobro je, dobit ete dvije stotine! U redu! Uvijek sam za to da se razuzdanosti tih crnaca stane na kraj! Onda u vam kasnije dati tono ime vlasnika, njegovo boravite, dan kada je dola meni, i sve ostalo to treba. U redu, ostalo je moja briga! Moete smatrati da ste ve slobodni!

210

22
Od tog dana Bertoleza je postala jo povuenija i mrzovoljnija, i samo bi izrijetka sa svojim prijateljem izmijenila poneku kratku rije kad bi to zahtijevao posao. Meu njima se provalio ponor, gledali se s nepovjerenjem i bili u neprilici kad bi se nali zajedno. Nesretna je ena ivjela u neprestanu strahu i prezala poput zeca, bojala se ubojstva. Jela je samo ono to bi sama priredila, a lijegala na poinak tek poto bi se zakljuala. Skakala je i na najmanji um nou, razrogaenih oiju, suspregnuta daha i otvorenih usta, spremna da na prvi pokuaj napada zavikne u pomo. I dok je ona u dui muku muila, oko nje sve cvalo i napredovalo, njezin ropski rad stvarao dobit, kapao novac u ladicu. Pred trgovinom i pred skladitem zaustavljala se kola to su dovozila robu s carinarnice, a na balama i sanducima itala se poetna slova krmareva imena; valjale se bave s vinom, uljem i octom, dopremale se bave piva, unosili kace maslaca i vree papra. iroka vrata skladita i trgovine gutala su sve to u jedan gutljaj, da onda izbacuju odande na malo i donose dobit, koja je na kraju godine upravo zapanjivala. Joo Romo postao je opskrbnik svih gostionica i duana u etvrti Botafoga. Njegova je trgovaka kua sada imala mnoge namjetenike, skladitare, knjigovoe, blagajnike, manipulante, prodavae, iz njegova su ureda izlazila trgovaka pisma na raznim jezicima, a u njegovoj poslovnici nalazio se buffet uvijek dobro opskrbljen najboljim vinom i pivom, tu se sklapali zamani trgovaki poslovi i transakcije, u koje su se ulagali itavi imeci, tu se meetarilo naveliko, zakljuivale se povlaene dobave za dravu, ostvarivala se kupnja i prodaja vrijednosnih papira, pravili se zajmovi, uzimale se goleme hipoteke na nekretnine. Bijae ondje promet i vreva, dolazili mali i veliki trgovci, lukavi poslovni ljudi i prepredeni kapitalisti, novari djelatni i propali; dolazili agenti, senzali, i meetari; dolazili dravni inovnici, kazalini impresariji i vlasnici novina rad zajma; stanari donosili stanarinu, poslovoe podnosili obraune, odvjetnici eprkali po svojim torbama, a sitni namjetenici sa suda, carine i financijske uprave nosili svoje spise, gledali i njukali, veinom neobrijani, s neizbjenom cigaretom to

211

im je zaslinjena i ugasla visjela u kutu usta. I kao to je napredovala trgovaka kua Jona Romna, tako je napredovala i njegova avenida. Vie nije davao stan bilo kome: da bi se tkogod uselio, valjalo je poloiti jamevinu i imati posebnu preporuku. Stanarine rasle, te su mnogi stanari, poglavito Talijani, dezertirali k Makovoj glavi, a na njihovo je mjesto doao uredniji svijet. Opadao je i broj pralja, i sad su u kuercima ponajvie ivjeli sa svojim obiteljima obrtnici, namjetenici i uredski praktikanti. Dvorite se aristokratiziralo. Odmah do ulaza smjestio se neki kroja, ozbiljan ovjek sa sijedim zaliscima, koji je izmeu dvojice naunika sjedio za svojim strojem i ivao, a pomagala mu ena, postarija Lisabonka, crvena i dlakava u licu, prilino gojazna, a silno sumnjiava. U blizini stanovao neki urar, elav, s naoalama, koji je izgledao kao mumija i koji je vjeno radio od jutra do mraka. Malo dalje bio liilac i firmopisac, koji je svoju matu i umijee pokazao odmah na svojim vratima, naliivi oko njih biljku penjaicu, kojoj su po hvojama sjedile ptice u raznim ivim bojama. Do njega se smjestio izraiva cigara, zaposjeo je ak tri broja na dvoritu; etiri keri i dva sina pomagahu mu u poslu, i jo tri radnika povrhu, koji su pripremali komuinu i duhansko lie. Florinda, koja je sada bila s nekim eljeznikim slubenikom, vratila se na dvorite So Romo i bila tako marljiva da joj je kua pjevala od reda i istoe. Jo je bila u alosti za majkom, jadnom starom Marcianom, koja je nedavno umrla u ludnici. Nedjeljom je eljezniar obiavao pozvati kojega druga na ruak i uvijek je bilo pjesme i plesa sjeala se Florinda onih dana kad je Rita iz Bahije prireivala svoje veselice. Ali su se sada zabavljali u kui, samba i drugo na tu priliku nije se sad moglo izvoditi na otvorenu, nije se slagalo s novim stilom ivota na avenidi. Machona nije vie bila ona nekadanja, satrla ju je smrt njena Agostinha pa joj se i duh nekako pomraio; u pohode joj dolazili mladii, trgovaki namjetenici, a meu njima se nalazio i prosa c njezine keri Nenen, koja se ve sasuila uprazno ekajui mua. Alexandre je promaknut u in policijskog narednika, te se jo vie koio u novoj odori sa sjajnim pucetima. Njegova ena, sveudilj onako plodna i estita, sva se raskvasala, te je tuno podsjeala na oblu gljivu; mogao si je esto vidjeti gdje doji maliana od nekoliko mjeseci, a pred sobom gura trbuh, to se izboio od navike, to jest 212

od este bremenitosti. Kuma Lonie dolazila im kadikad u posjet, zbunjujui tihe i povuene stanovnike na dvoritu svojim ruhom kriavih boja. Jedne subote uveer uzbunila je stare lanove stambenog bloka kad je sa sobom dovela Pombinhu, koja je krenula istim vodama i ivjela u njezinu drutvu. Jadna Pombinha! Ve nakon dvije godine braka nije vie mogla podnositi mua. U poetku mu je jo uvijek, da ostane estita, pokuavala oprostiti nedostatak duha, njegov sirovi ukus i njegovu smijenu i dosadnu plitkou ovjeka bez ideala; rezignirana je sluala, za intimnih branih asova, njegove banalne prie, podnosila njegovu planu ljubomoru, brino ga njegovala kad bijae bolestan. Pokuala je mu se, jadniku, prilagoditi; nikad mu nije spominjala ni o emu to bi moglo mirisati na luksuz, umjetnost, estetiku, originalnost; skrivala je svoju intuiciju i svoj uroeni a li krivo usmjereni smisao za sve to je uzvieno, lijepo ili smiono: hinila je da je zanima ono to on radi, kako misli, kako napreduje i to poduzima u bijednoj trgovakoj abokreini u kojoj on die. Ali, nuto jada iznenada! Odjednom je izgubila ravnoteu i jadnica izletjela iz koloteine, pala u naruje nekakva nadarena bohema, slobodara i pjesnika, kockara i probisvijeta. Mu dugo nije nita opaao, ali kad mu je postala udna i kad se u njemu probudila sumnja, poeo ju je uhoditi u njezinim tajanstvenim etnjama, i jednoga dana najposlije, pratei je nevien na ulici, jadnik se imade prilike uvjeriti kako ga ena vara, i to ne vie s pjesnikom, nego s glumcem koji je i njemu toliko puta izmamio suzu na oko deklamirajui u kazalitu u ast morala, a igoui preljub, sve u vatrenoj i zanosnoj ljeporjeivosti. Kad je vidio to je i kako je, Joo da Costa, uza sve to to je volio neharnicu, prekinuo je s njome i vratio je majci, te odmah pobjegao u So Paulo. Dona Isabel, koja je ve znala, ne za tu najnoviju priu svoje keri, nego i za druge prije te, koje su joj, jadnici, mnogo jada zadale i starost joj zagorile, zaplakala je kao tuna godina i savjetovala keri neka se okani lakomislenosti i pripazi na svoje ponaanje; odmah je pisala zetu, zauzimajui se za Pombinhu i zaklinjui se kako e ona, dona Isabel, ubudue odgovarati za nju; zamolila ga je neka zaboravi prolo i neka se vrati svojoj eni. Joo da Costa nije odgovorio na pismo, a do nekoliko mjeseci otprhnula Pombinha iz majine kue. Donu Isabel umalo to ne 213

ubie pusti jadi. Kamo li je to ki otila...? Nije li ovdje, nije li ondje, te jadna ena udri traiti i raspitivati se, dok je, nakon nekoliko tjedana, nije naposljetku otkrila: stanovala je ki u nekom hotelu zajedno s dinom Lonie. Zmija je najposlije pobijedila: Pombinha, procvali pupoljak iz dvorinog bloka, sama joj je srljala u drijelo. Starica mati tuila i plakala kao da joj je ki mrtva. Ali videi gdje joj jadi nee odjednom ivot uzeti, i kako, nesposobna i iscrpljena nije imala od ega ivjeti a ni snage da radi, oborene je glave primila prve novce to joj ih je poslala Pombinha. Od toga dana Pombinha bijae jedini oslonac u njezinoj starosti, iako je majci bio gorak kruh to joj ga je ki pruala. A poslije, kao to se ve ovjek na sve navikne na tom svijetu, dona Isabel prela je keri u kuu. Ali se nikad nije pojavljivala tamo gdje su gosti, nego se uvijek skrivala; a kad bi je koji Pombinhin posjetitelj iznenadio i zatekao, nesretnica je, sramei se pred samom sobom, hinila da je slukinja ili drubenica. A najvie joj je jada zadavalo i nikako nije mogla podnositi to to bi se mala, za rukom u drutvu, pomamila kao da je vrag u nju uao, pa bi govorila gluposti i vjeala se ljudima oko vrata. Starici je naprosto srce pucalo. Uvijek je plakala kad bi se ki pripita vraala u sitne sate, s kakve orgije. Muku je starica muila, lijegali joj jadi na srce, te je slabila i pobolijevala, dok najposlije nije pala u postelju, otila u bolnicu i ondje umrla. Sada su dvije kokote bile nerazdvojne drge, strane u svojoj nesalomljivoj solidarnosti, koja je od njih stvarala dvoglavu zmiju, te su vladale svuda, znao ih gornji i donji Rio. Mogle su se vidjeti svagdje gdje bijae uitka i zabave; popodne su izlazile u etnju u otvorenoj koiji i prolazile ulicom Catete, a mala Juju sjedila kraj njih; uveer su u najistaknutijoj loi u kazalitu privlaile na se panju starih savjetnika, ishlapjelih od politike i razvrata, ili su se po hotelskim apartmanima vukle sa senzualnim i debelim posjednicima i vlasnicima plantaa kave, koji su dolazili u prijestolnicu troiti godinju etvu to su je sakupili njihovi robovi. Njih su dvije prebacile preko sebe itavu jednu generaciju razuzdanika. U svega tri mjeseca raspusnog ivota Pombinha se u poslu uvjetila da nije zaostajala za svojom vrlom drgom. Njezina nesretna inteligencija, roena i razvijena u skuenim prilikama dvorinoga stambenog bloka, ubrzo je divno dozrela na jakom plamenu svakakvih poroka; uda je pravila u svome umijeu, bijae kao da je dokuila sve tajne 214

onoga ivota; njezine usne nisu nikoga dodirivale a da ne bi sisale krv; i najveem je tvrdici znala izvui, sve kap po kap, sav novac to ga je rtva mogla dati. Ali tamo na Avenidi So Romo ona je, kao i njezina uiteljica, nailazila na sve vee divljenje u starih i vjernih dvorinih drugova: kad bi njih dvije dole onamo u pratnji male Juju, na Augustina se vrata kupio svijet kao i prije i blagoslivljao ih svojim glupim smijekom nasljednog i poniznog siromatva. Pombinha je ir oko drijeila kesu, naroito prema Jernimovoj eni, a kerka gospe Piedade bijae njezina maza i miljenica, koja je u nje izazivala posebnu simpatiju, te je sad Pombinha prema Senhorinhi osjeala onu sklonost kakvu je neko prema njoj gajila Lonie. Lanac se nastavljao i nastavljat e se u beskraj; dvorite je u jadnoj i nezatienoj djevojci polako pripravljalo novi pupoljak, to e procvasti u prostitutku pokraj nesretne i pijane majke. Pombinhinoj dareljivosti valja zahvaliti to u kui gospe Piedade nije sasvim ponestalo kruha; bez njezine pomoi slabo bi bilo, jer onoj nesretnici nitko vie nije povjeravao rublje, a niti je ona bila za ikakav posao. Jadna ena! Dospjela je na krajnji rub bijede, ba duboko pala. Bijednica vie i nije izazivala saaljenje, nego odvratnost. Nije bilo ni traga od njezina nekadanjeg dostojanstva, vukla se u prnjama i uvijek pijana, utonula u ono mrano i bolesno pijanstvo od kojega nema vie otrenjenja. Njezin stan bijae najgori i najprljaviji na svem dvoritu; lupei su je iskoritavali, ponekad i nekoliko njih odjednom, jer nesretnica u onom vjenom i tupom pijanstvu ne bijae uope svjesna svojih ina. Sada je na sve bila spremna, samo ako joj se pokazala rakija; budila se jutrom bezvoljna i kao oglupavjela, tuna, bez ikakve elje za ivotom, i samo je jurila prema boci, dok joj se s usta, kojima vie nije vladala, cijedio nekakav glup i nakazan smijeh. Namjetenik Jona Romna, koji je ubirao stanarinu, ve ju je triput tjerao otkazom, ali se na njezine molbe i na zagovor susjeda uvijek umekao i ekao dok nesretnica nae drugi stan. Najposlije, kad je Pombinha sa svojom drgom posljednji put bila kod nje i ostavila joj neto novaca, sutradan nevoljnoj eni izbacie stvari na ulicu. Bijednica se, bez suza u oku, sklonila sa kerkom tamo na dvorite kod Makove glave, gdje nije toliko upadala u oi: kako se, naime, uzdizalo dvorite So Romo, tako je ono kod Makove 215

glave padalo sve nie, postajalo sve jadnije i prljavije, ivei od onoga to bi otpalo i odletjelo s avenide, kao da je sav njegov ideal u tome da zauvijek sauva nepromijenjen pravi tip stambenog dvorita u Riju, onaj starinski i legendarni onaj gdje ima sambe i tue nou; onaj gdje se ljudi ubijaju, a policija nikad ne uspije otkriti ubojice; onu kaljuu sa senzualnim liinkama, gdje braa spavaju pomijeana sa sestrama u istoj postelji; raj crva, movaru u kojoj klija brutalni ivot kao u trulei.

216

23
Pred ulazom u neku slastiarnu u ulici Ouvidor, besprijekorno odjeven u novo odijelo od svijetlosivo g kamira, Joo Romo ekao Mirandinu obitelj, koja je toga dana izila u kupovinu. Dva sata popodne, velik promet i vreva, a vrijeme divno, toplo ali svjee. Otmjeni svijet nehajno ulazio Pascoalu i odande izlazio. Unutra stajali elegantni mladii i odbijali dimove, ekajui da se isprazni koji stoli od crnog mramora; skupine dama u svili uzimale svoj slatki lunch i zalijevale ga oportom. Ugodan miris ispunjavao prostor. Bijae amora, ali ne i vike; razgovaralo se tiho, kako trai dobar ton; oijukalo se, ali prikriveno, krali se pogledi u odrazu na ogledalima; neki mukarci pili osvjeujua pia u baru, a drugi razgovarali i griskali pecivo; neki su ve itali popodnevne novine; prodavaice, silno zaposlene, neprestano zamatale kupljene kolae u fini papir u bojama, a kupci odnosili zamotuljke objeene o prst. U dnu dvorane primale se velike narudbe za bankete te noi, odnosila se itava brda kolaa, dvorci i tornjevi od okolade i marcipana, jurili teklii s golemim i punim pladnjevima. Dravni inovnic i dolazili tu popiti svoj vermut sa sodom, reporteri se meu novinarima i politiarima isticali naherenim eirima, poudni za vijestima, a iz oiju im virila indiskretna radoznalost. Joo Romo, ne miui se od vrata, naslonjen na svoj kiobran s drkom o d bjelokosti, uzvraao na pozdrave onih to su prolazili, a s nekima ulazio i u razgovor. Na sve strane sipao je ljubaznost i cijedio osmijehe, a usput bi kadikad pogledao na sat. Ubrzo se pojavila i barunova obitelj. Zulmira je ila sprijeda, haljina u boji ampanjca priljubljena joj uz tijelo elegantna djevojka iz Rija, poneto blijeda i nervozna; odmah za njom ila dona Estela, ozbiljna, sva u crnu, vrsta koraka i stroga izgleda ene ponosne svojim vrlinama i svojim ispunjavanjem dunosti. Mir anda ju je pratio u ogrtau komu na suvratku bijae malena vrpca, s visokim ovratnikom, s lakiranim cipelama, s cilindrom i brkom brino potkresanim. Kad je opazio Jona Romna, nasmijeio se, a i Zulmira; samo je dona Estela sauvala na licu hladnu masku ene koja istinsku vanost ne pridaje nikome nego jedino sebi. Bivi krmar i budui vikont poe im u susret, nadasve paljiv,

217

i usrdno ih pozva da uu. Uoe sve etvoro i sjedoe za prvi stol koji bijae slobodan. Odmah prie jedan izmeu dvoritelja, te Joo Romo, poto se posavjetovao s donom Estelom, zatrai sendvie, kolae i mukat iz Setubala, a Zulmira sladoled i liker. I samo je Zulmira govorila, dok je troje ostalih jo uvijek trailo predmet razgovora. Miranda, koji je dotle gledao strop i zidove, najposlije iznese neka opaanja o preureenju slastiarne. Dona Estela zlobno upita Jona Romna to misli o novoj opernoj drubi, a jadni se ovjek toliko zbunio da je sav pocrvenio i sasvim se izgubio. U taj as, sreom, stie Botelho i donese vijest o pogibiji nekog narednika: narednik, kojega je napao neki oficir iz njegova bataljona, udario oficira, a ovaj nato isukao sablju te ga probo. I pravo je uinio! zakljui Botelho. U vojsci treba vladati disciplina! Jedan narednik, pa podigao ruku na oficira, na starjeinu...! I nije zasluio drugo nego da ga odmah ondje sasijeku! I kolutale mu se oi u glavi od pustog oduevljenja za sve to mirie na uniformu. A kad je Miranda pripovjedio slian sluaj koji se dogodio prije dvadeset godina, Botelho je sluao otvorenih usta te onda uzeo nizati svoje u beskraj. Kad su ustali, Joo Romo prui Zulmiri ruku, a barun eni, pa sve etvero etajui krenue na trg So Francisco, u pratnji starog muktaa. Kad su stigli onamo, Miranda pozva susjeda u svoju koiju, ali je Joo Romo lijepo zahvalio na ljubaznom pozivu i kazao kako jo ima posla u gradu. I Botelho je ostao, pa tek to je koija krenula, on e odmah krmaru: Danas e doi ovjek, znate? Sve je ureeno! Zbilja? upita Joo Romo zainteresiran, te zastade nasred trga. Bogu hvala i krajnje je vrijeme! Krajnje vrijeme! Ta nemate pojma prijatelju, koliko sam se natrao i namuio! ini mi se da je prolo mnogo vremena...! to ete, nisam ga mogao nai... Bio je vani. Pisao sam mu nekoliko puta, kako znate, te sam se istom sada uspio s njime spojiti. Bio sam i na policiji dvaput, a danas i trei put. Sve je ureeno! Ali morate biti kod kue, da predate crnkinju kada dou... Rado bih ako bi ikako moglo bez toga... Ne bih htio biti prisutan... Eto ti ga na! A s kime e se oni sporazumjeti...? Budite 218

samo strpljivi, trebate biti prisutni! A da me vi zamijenite...? To bi tek bilo zlo! Vidjelo bi se da je dogovor posrijedi! Svaka pa i najmanja sumnja moe biti opasna! Treba sve izvesti kako valja! to vas to stoji...? Ljudi e doi, trait e crnkinju u ime zakona, a vi ete je predati, i gotovo! Oslobodit ete se zauvijek, a do nekoliko dana pucat e ampanjac na svadbi! Ha, to vam se ini? Ali... Znam ve. Plakat e i vikati, a vi se drite i p ustite je da ide putem koji joj je sudbina odredila...! Do bijesa! Niste je vi uinili crnkinjom! Hajdemo onda, bit e uskoro i vrijeme. Koliko je sati? Tri i dvadeset. Hajdemo. I ponovno pooe ulicom Ouvidor, do tramvajske postaje Gonalves Dias. Mog tramvaja u So Clemente jo nema ree stari. Popit u au vode dok ekamo. Uoe u kavanu i, da bi razgovarali sjedei, zatraie dva konjaka. Vidite nastavi Botelho vi ne trebate ni rije kazati... samo se drite kao da vas se nita ne tie... Razumijete li? A ako ovjek zatrai da mu platim nadoknadu za sve vrijeme to je bila u mene...? Ali kako, ovjee Boji, kad je vi niste ni od koga unajmili. Vi ne znate je li ona robinja ili je bila. Smatrali ste da je slobodna, dakako. Sad se javlja gospodar, trai je, a vi je predajete, jer ne elite zadravati tue! Ona moe traiti svoj saldo, a vi ete joj togod dati... Koliko joj trebam dati? Pa, petsto milreisa, da bude gospodski. Dobro je, dat u ih. I s time je sve gotovo! Vidjet ete kako e vas onda Miranda brzo potraiti! Jo bi oni nastavili razgovor, ali je stigao tramvaj to vozi na pruzi So Clemente, a na nj odmah sa svih strana navalio svijet to je ekao. Njih su dvojica morala sjesti razdaleko jedan od drugoga, 219

tako te nisu mogli razgovarati za vonje. Na trgu Carioca proe mimo njih kasom luksuzna koija. Botelho se okrenu, traei oima krmara i zlobno se smijuljei. U koiji bila Pombinha, krcata nakitom, a kraj nje Henrique; oboje bijahu veseli, lijepo se zabavljahu. Student, ve u etvrtoj godini medicine, ivio je sada slobodno i sa svojim vrnjacima plaao Rio de Jaineiru svoj tribut bogata mladia. Kad su stigli, Joo Romo povede svoga sukrivca u svoj ured. Odmorite se malo ree mu. Kad bih znao da ljudi nee otezati s dolaskom, ostao bih, da vam pomognem. Moda e doi istom poslije ruka doeka domain, sjedajui za stol. Ue neki namjetenik te pun potovanja uze pitati kako da se obave neki poslovi u skladitu, a Joo Romo odgovarae kratko, kako i pristaje kapitalistu. Sad on postavi nekoliko pitanja namjeteniku, pa kako nije bilo nita novo, uze Botelha pod ruku i povede ga sa sobom. Ostanite na ruku. Sada je etiri i po ree mu, penjui se uza stube. Vie nije trebalo obavjetavati tamo prijeko, jer je sada stari mukta esto ostajao kod susjeda na objedu. Ruak je protekao nekako usiljeno, obojica bijahu nervozni. Joo Romo malo je to pojeo poslije juhe, te je odmah zatraio zasladu. Ba su pili kavu, kadli doe jedan od namjetenika te javi da efa dolje eka neki gospodin u pratnji dvojice straara: eli razgovarati s gospodarom. Evo me kaza Joo Romo. Kad je namjetenik nestao, krmar e Botelhu: Oni su! Bit e potvrdi stari. I odmah sioe. Tko me trai? javi se Joo Romo pretvorno, kad je stupio u trgovinu. Visok ovjek, priglupa izgleda, prie i predade mu neki dokument. Joo Romo otvori ga drhtavim rukama i uze ga polako itati. Oko njega se sastavila sama tiina. Namjetenici su zastali usred 220

posla, uplaeni onim prizvukom i pojavom policije. Da, ovdje je... najposlije e Joo Romo. A ja sam mislio da je slobodna... Ona je moja ropkinja potvrdi drugi. Trebate je meni predati... Zar odmah? Da, gdje je? Bit e tamo. Izvolite ui... ovjek dade znak dvojici policajaca, te svi krenue unutra, u stranji dio kue. Botelho im pokazivae put. Joo Romo iao posljednji, blijed, stiui ake na leima. Proli su kroz skladini prostor, zatim preko malog hodnika to je gledao na poploano dvorite, i na kraju stigoe u kuhinju. Bertoleza, koja je ve dala ruak namjetenicima, uala je na podu i istila ribu za veeru svome prijatelju, kad ugleda gdje pred njom zastaje onaj strani skup. Odmah je prepoznala najstarijeg sina svoga nekadanjeg gospodara, i hladni joj trnci prosrsie tijelo. U asu joj sve bijae jasno, sve je odmah razabrala, kako ve razabire onaj koji je nepovratno izgubljen: vidjela je da je prevarena, da je njezina isprava o otkupljenju gola la, i da je njezin prijatelj, nemajui je hrabrosti ubiti, vraa u ropstvo. Prvo je pomislila da pobjegne; ali tek to je zaokruila pogledom oko sebe u namjeri da umakne, gospodar joj prie i uhvati je za rame. To je ona! ree straarima, koji pokretom pokazae nesretnici da poe s njima. Pograbite je, to je moja ropkinja! Crnkinja, nepokretna, okruena ribljim ljuskama i utrobom, s jednom rukom na podu, a drugom drei kuhinjski no pogleda prestravljena, ne trepui oima. Policajci, videi gdje se ona ne mie s mjesta, isukae sablje. Bertoleza nato naglo ustade, skoi natrag i, prije nego to ju je itko uspio dohvatiti, jednim jedinim sigurnim zamahom raspori sebi trbuh od kraja do kraja. A onda pade niice, u samrtnom hropcu, guei se u lokvi krvi. Joo Romo odjuri u najtamniji kut sklonita, pokrivi lice rukama. U taj as pred portunom zastade koija: bijae to stiglo abolicionistiko izaslanstvo, u frakovima, da svome zaslunom 221

lanu Jonu Romnu sveano preda diplomu. On naredi da gospodu odvedu gore u salon.

222

Pogovor
ALUZIO AZEVEDO Prenesen iz Europe u Brazil, naturalizam je naiao na neobino plodno tlo te se toliko razgranao da mu i danas, poslije svih modernistikih pravaca i eksperimenata, nalazimo tragove u nekih najistaknutijih brazilskih pripovjedaa, kao to su Jorge Amado ili pak Jos Lins do Rgo da spomenemo samo ta dva najtipinija primjera. Naturalizam se u brazilskoj knjievnosti javlja jo u cvatu romantizma i u jeku abolicionistike kampanje, a glavni su mu predstavnici Aluzio Azevedo, Ingls de Sousa, Julio Ribero i Adolfo Caminha. Kao to mnogi romani i pripovijesti Machada de Assisa brazilskog realista koji je iznikao iz druge generacije romantika nose obiljeja i romantizma i naturalizma, to je francuskog kritiara Rogera Bastidea navelo da ustvrdi, kako je taj najeminentniji brazilski knjievnik u naturalistikim romanima slikao romantine strasti, tako i djelo najznatnijeg predstavnika brazilskog naturalizma sadrava, i to esto u jednoj te istoj knjizi, najrazliitije elemente, a ponajvie romantizam, te bismo s pravom mogli rei da je Aluzio Azavedo u biti romantik koji je sa svog puta skrenuo pod snanim utjecajem Emila Zole i Portugalca Ea de Queiroza. Knjievno djelo Aluzija Azeveda ide u vrijeme koje je nadasve burno i neobino znaajno u povijesti Brazila, a obiljeavaju to doba neki bitni drutveni pokreti i promjene: rastakanje monarhije, abolicionistika kampanja, moderniziranje Brazila, a napose Rio de Janeira, i napokon proglaenje Republike. Od one godine kad je izborio slobodu i nezavisnost (1822.) pa do proglaenja Republike (1889.), Brazil je proivio svoja dva carstva, i u tome su se vremenu kola povijesti gurala naprijed, ali sporo, zemlja je i dalje ostala feudalna, latifundijska, robovlasnika. to se tie oslobaanja robova, imperatorska je politika ila za postepenom emancipacijom. Istom godine 1871. vikont Rio Branco, koji je tada predsjednik vlade, protura u parlamentu zakon o ukidanju ropstva zakon protiv kojega svoju staraku i otrovnu u izlijeva ulizica Botelho, jedan od Azevedovih junaka iz romana

223

Dvorite, mukta i pokvarenjak koji iari u Paragvajskom ratu i trguje robljem. Ali taj zakon ne odreuje da se odmah oslobode robovi, nego vodi brigu o tome da veleposjedi ne ostanu odjednom bez robovske radne snage, te predvia oslobodenje robova nakon dvije generacije. Time se, dakako, ne zadovoljavaju slobodarski duhovi, nego nastavljaju abolicionistiku kampanju i zahtijevaju posvemanje osloboenje robova. Stvara se abolicionistika stranka, kojoj prilaze istaknuti politiari, novinari i knjievnici, pa su vlade prisiljene na ustupke. Zahvaljujui zauzimanju naprednih duhova, to ih podupire mali svijet, pokrajina Cear i Amazonas dokidaju ropstvo (1884.); poljoprivrednici na Jugu i na Sjeveru pruaju primjer oslobaajui svoje robove; negdje opet robovi ostavljaju posao; i vojska je ve na strani crnaca i nee ih goniti kad pobjegnu. A i policija ve nerado njuka za odbjeglim i skrivenim robovima i policajci znaju s narodom ivjeti u miru, kae Azavedo na nekom mjestu u romanu Dvorite. Borba za oslobodenje robova prolazi jo neke faze, te najposlije vlada predlae parlamentu zakon o neposrednom i potpunom ukidanju ropstva (13. svibnja 1888.), a narod oduevljeno pozdravlja taj dogaaj. Meutim, konano i potpuno osloboenje robova postie se dogodine, kad se proglaenjem Republike (15. studenog 1889.) ukidaju zastarjele ustanove Monarhije. to se tie preobraaja gradskog pejzaa procesa tijekom kojega se Rio pretvara u junoameriki Pariz valja spomenuti da se taj preobraaj odraava i u socijalnom pejzau, a isto tako i u slici brazilske knjievnosti. I inae brazilska knjievnost u to doba dobiva novi zamah, ali u prvim godinama Republike panorama joj je konfuzna i neodreena. Mnogo se objavljuje, a malo se ita. Revi sta Brasileira, knjievni asopis to ga u to vrijeme vodi Jos Verissimo, u bibliografskoj rubrici registrira tri stotine novih djela brazilskih pisaca u razdoblju od 1895. do 1898. Impozantan broj, nema ta! Ali u toj mnoini vlada osrednjost, velika knjievna djela mogu se na prste izbrojiti. Ponuda je vea od potranje, kae esejist Tito Livio de Castro, a bibliofil Martins ali se historiaru Capistranu de Abreu, kazujui mu kako u Riju opada zanimanje za knjigu, a raste zanimanje za konjske trke. Na prijelazu stoljea nestaje i popularnih figura brazilske boeme, glavni predstavnici takozvane boemske generacije 224

osamdeset devete ve su se iahurili u republikanske buruje, a neki junaci iz slavnih dana 1888. i 89. ve su se nakon nekoliko tjedana ili mjeseci nali na odmoru. Neustraivi pobornik abolicionizma i republikanstva Jos do Patrocinio, novinar, politiar i govornik to je graanima Rija zanosio razum i srce i to je 13. svibnja 1888. bio najslavniji ovjek u Riju, od pustog narodnog klicanja mora potraiti odmor u nekom mjestancu u unutranjosti, te najposlije kako to ivo izlae Brito Broca u izvrsnom djelu o knjievnom ivotu tadanjeg Brazila postaje heroj na raspolaganju, koji promauje u pokuaju da pod oblake uputi svoj aerostat, ali uspijeva da iz Europe u Brazil uveze automobil: taj slavom ovjenani junak prvi je Brazilac, koji se pojavljuje na toj praskavoj, smrdljivoj i dimljivoj napravi. Coelho Netto, predstavnik romantinog sertanizma i zakleti neprijatelj modernizma, taj boem nad boemima i parnasovac u prozi, kojega Brazilska akademija predlae za Nobelovu nagradu, stjee poloaj, okruuje se obitelju, tone u graanski komfor i postaje antipod boema. I Aluzio Azevedo stjee u Republici poloaj, i otkad je 1896. krenuo konzularnom stazom, vie pero i ne skida s klina. Dva su imbenika osjetno utjecala na rastakanje boeme: razvitak i preobraaj grada, s jedne strane, i osnivanje Brazilske akademije (1896.), s druge. Osim toga, dolazi do izraaja novo pokoljenje, koje je odraslo u drugoj klimi: ono ne moe shvatiti stav umjetnika koji gladuje, toj generaciji sasvim je stran knjievnik koji sve rtvuje za svoj knjievni ideal, novom narataju tua je pomisao da na svijetu ima politiara i boraca koji su kadri da za svoje uvjerenje daju ivot. Pisci koji stvaraju potkraj Drugog carstva, i oni iz prvih godina Republike, koji su postali aburguesados, ali nisu ostali i jalovi, skloni su da precjenjuju modernizaciju grada, te u svojim pripovijestima, romanima i kronikama kako kae ve spomenuti Brito Broca pripisuju brazilskoj prijestolnici ambijente i tipove koji zapravo nisu postojali. Jedni opisuju sjajno lice Rija, a drugi su toliko oduevljeni ili zaslijepljeni te u svakom predgrau vide idilu. Aluziju Azevedu valja odati priznanje to je umio vidjeti i drugu stranu medalje. Aluzio Tancredo Belo Gonalves de Azevedo rodio se godine 1857. u gradu So Luis de Maranho. Jo mlad posvetio se 225

novinarstvu, te je ureivao listove Pensador i Pacotilha. Proao je razliite profesije, bio dravni inovnik, profesor, knjigovoa, portretist, karikaturist. Godine 1876. odlazi iz rodnog grada u prijestolnicu, u namjeri da ondje doe do potrebnih sredstava, kako bi mogao studirati slikarstvo u Italiji, ali uspijeva samo prodrijeti sa svojim karikaturama u borbene strane listova Mequetrefe i Figaro. Kasnije se vraa u Maranho i sasvim se posveuje knjievnosti. Petnaestak je godina ivio kao profesionalni knjievnik, a najposlije je preao u diplomatsku slubu. Oenio se Argentinkom, te mu se iz tog braka rodio sin (Pastor Azevedo Luquez), koji je takoer pisao (na panjolskom i portugalskom). Za svoje diplomatske karijere pisac je ivio u razliitim zemljama u panjolskoj, Argentini, Paragvaju, Engleskoj, Italiji, Japanu. Umro je u Buenos Airesu 1913. Knjievno stvaranje Aluzija Azeveda ide u vrijeme od godine 1880. do godine 1894, a obuhvaa jedanaest romana, jednu knjigu pripovjedaka, jednu knjigu kronika i jedanaest kazalinih djela (drama i komedija to ih je napisao dijelom sam, a dijelom u zajednici s E. Roudeom ili pak s bratom Arturom Azevedom). Svi su mu romani objavljeni u Riju, a samo prva dva u gradu So Luis de Maranho. Prvo Azevedovo djelo, roman Uma lgrima de mulher (Jedna enska suza, 1880.), jo je u romantinim okvirima; to je pripovijest sa sela, pripovijest puna idilinih slika, u njoj se ljubav prikazuje kao neki kult, a ne instinkt, i nitko u tome djelu ne bi mogao naslutiti kasnijeg autora naturalistikog romana O mulato (Mulat, 1881.), koji, objavljen u jeku abolicionistike kampanje, a iste godine kad i uveni roman Machada de Assisa Posmrtni zapisi Brasa Cubasa (ovaj potonji, uzgred reeno, upropaten u ruh u sarajevske Narodne prosvjete), ima u fokusu problem rasne predrasude to je iznesen sa tako okrutnom dokumentacijom, da izaziva skandal u umaloj brazilskoj provinciji, te pisac najposlije mora prijei u Rio, gdje je ve prije radio kao karikaturist u novinama. Romnom Mulat odreena je prekretnica u umjetnikom stvaranju Aluzija Azeveda, tu poinje njegova knjievna revolucija. Iako su u strukturi i u samom crtanju glavnog junaka jo vidljivi neki ostaci prijanjeg romantizma, ve je tu novi stil, ve je tu ivo slikanje drame to je proivljava mestika krv, a u dijalogu, 226

direktnom i realistikom, u iznoenju drutvenih mana i ranjivih mjesta, pokazuju se svojstva koja e proslaviti mladog pisca. Nastavi u vremenu koje bijae ve dobrano zasieno stvarnou sladunjavom i patvorenom, sito ljepukastih momaka, estitih djevica i Indijanaca to raspredaju svoje duge i fantastine prie, u doba kad su Jos de Alencar, Alfredo Taunay i Joaquim Manuel de Macedo iscrpli svoje teme i izvrili svoju povijesnu zadau, Azevedov Mulat nailazi na izvrstan prijem i doivljava izvanredan uspjeh. Kao to je Aluzio Azevedo romanom Jedna enska suza prekinuo slikarsku karijeru i sasvim se okrenuo knjievnosti, tako je u drugom romanu pobio tezu iz prve knjige. U vremenu iz meu objave prvog i drugog djela pripovjeda iz temelja mijenja stil, mijenja svoje poimanje knjievnosti, mijenja svoj pripovjedaki postupak, a ujedno mijenja i svoj stav prema ivotu u pokrajini, ivotu kojim vlada kler i kojim vrve predrasude: sa svom si linom svoje mladosti i sa svom ustrinom svoje polemike naravi, on ustaje protiv onoga to je jo donedavna podnosio. Preavi u prijestolnicu, Azevedo nastavlja svoje knjievno djelo i uvruje svoj stil u romanima to dolaze poslije Mulata, da bi ga definitivno potvrdio u knjigama koje oznauju vrhunac njegova stvaranja, to jest u Pansionu (Casa de penso, 1884.) i u Dvoritu (O cortio, 1890). Kako je morao ivjeti od pisanja, nije uvijek mogao ekati i stjecati sredstva djelima raenim pomno, polako i umjetniki savjesno, kako mu bijae elja i namjera, nego mu valja pisati i prema ukusu to ga namee novinski podlistak, pa tako dobar dio svoga dara troi na uzgredne poslove. Udovoljavajui ukusu publike, pie romane Misterio da Tijuca (Tajna Tiuke), Memorias de um condenado (Zapisi jednog osuenika), Filomena Borges i A mortalha de Alzira (Alzirina mrtvaka koulja). Ali u vremenskim razmacima od jedne do druge knjige iz te proizvodnje, koja nema neke knjievne vrijednosti, Azavedo nastavlja djelo to ga je poeo romanom Mulat. Tako nastaju romani Casa de penso (1884.), O homem (1877.), O coruja (1889.) O cortio (1890.) i Livro de uma sogra (1895.). U pet potonjih romana brazilski je pripovjeda dao knjievno ostvarenje dostojno njegova ugleda i mjesta to ga zauzima u brazilskoj knjievnosti. Smatramo ipak da nisu ba najzaokrueniji 227

O homem (ovjek) i Livro de uma sogra (Knjiga o jednoj svekrvi). to se tie Azavedovih pripovjedaka, u zbirci Demonios (Demoni, 1893.) ima stran to su nabijene snanom dramatikom, pune otra psiholokog zapaanja i pisane nadasve odmjerenim stilom, te mogu ui u svaku antologiju. Dokopavi se konzularne slube, pisac je mislio da e sad imati prilike u ciklinu djelu naslikati brazilsko drutvo svoga vremena. No, Azevedu prilike nisu bile sklone, nije stigao ostvariti ono, to bijae naumio: brazilskoj knjievnosti dati niz romana, kakav je panjolskoj knjievnosti dao Prez Galds, a portugalskoj Ea de Queiroz. to je stvorio, stvorio je prije svoje konzularne karijere, a u tome, kako je ve reeno, ostaju dva najvea dometa romani Pansion i Dvorite. Oba ta djela opisuju karakteristine aspekte ivota u brazilskom velegradu u prvome slikaju se takozvani obiteljski pansioni i studenti to ive u njima i to iz pokrajine dolaze na studij u prijestolnicu, a u drugom prikazuje se ivot raznobojnih proleterskih obitelji po predgraima Rija, ivot u specifinim stambenim blokovima zvanim cortio ili estalagem (to su skupovi ili nizovi najamnih kua, sa zajednikim dvoritem i zajednikim ulinim vratima). U Pansionu romanu u kojem pisac iznosi iskustvo provincijalaca to se zaplee u zamke velegrada, pripovjedaka potka i raznolikost likova najavljuju majstora u fiksiranju prizor, otkrivaju slikara sredine, tipova i atmosfere, koji e se est godina kasnije pokazati u Dvoritu, u toj nesumnjivo najboljoj knjizi Azevedovoj. Dvorite ili Ljubav u Riju jedinstvena je knjiga kako po snazi pripovijedanja i zamanosti slikanja tako i po mnotvu i raznolikosti tipova i po sudaru kontrasta. U tome djelu izila su na vidjelo sva izraajna sredstva brazilskog pripovjedaa Aluzija Azeveda, tim je djelom pisac zauzeo svoje konano mjesto u brazilskoj knjievnosti. Snano i zajedljivo, kako ve umije, prezirui polutonove i priguenost, pisac analizira brazilsko drutvo iz Drugog carstva, slika Rio de Janeiro iz posljednje etvrtine minulog stoljea, izvlai i na svjetlo iznosi ono to je romanticima i povrnim ljetopiscima ostalo skriveno. Stvarnost, koju su romantici izobliili i zamaglili, izlazi pred nas razgoliena, javlja se sivo nalije sjajnog lica, otkriva 228

se bijeda u kojoj ive nii drutveni slojevi, i rasko to vlada u gospodskim palaama, a ujedno se prikazuju makinacije i prljave rabote to stoje iza mnogoga graanskog ugleda i poloaja, imutka i karijere. U Dvoritu niu se nezaboravni prizori, uhvaeni a fresco, i aroliki tipovi, s kojima se teka srca opratamo. Tu je leprava i prpona Rita iz Bahije, zavodnica kremenitog Portugalca Jernima; tu je mlada Pombinha, rtva korupcije na dvoritu; tu su... ali emu da nabrajamo? Svi su ti likovi i prizori onakvi kakvi jesu u stvarnosti, ili kakvi su mogli biti, a u skladu s prirodnim slijedom dogaaja. Napose e itatelju ostati u sjeanju junjaki prizor buenja i poetka rada na dvoritu, a isto tako i oni vedri nedjeljni objedi, zainjeni glazbom i plesom. A sudbine? Tko da ne poali tuni udes portvovne Bertoleze, nesretne stare Marciane i predane gospe Piedade! Glavni junak, dakako, ostaje provrtni i lukavi krmar koji ne bira sredstva kad je posrijedi njegov cilj. Pratimo njegova prljava djela i njegov uspon, za koji njegova ropkinja i nevjenana ena, crnkinja Bertoleza, plaa krvavim znojem i najposlije ivotom. Taj se krmar i trgovac mjeovitom robom, stekavi milijune na tuim leima, orouje s novopeenim barunom Mirandom, a povezuje ih stari pokvarenjak i mukta, monarhist i antiabolicionist Botelho, koji je neko lovio u mutnu i trgovao robljem, dok pod starost trguje duama, a kad zauje vojniki bubanj ili trubu, odmah u njemu zaigra lupeko srce. Kakve li opet pozlaene trulosti u barunovoj kui! Na kakvu li se kukavstvu temelji barunov ugled, na kakvu lupetvu i zloinu krmarev imutak, na kakvu glibu budui brak i ugled Zulmirin! Na stranama Dvorita pisac je pokazao svu umjenost slikanja i svu sposobnost otra i pronicljiva promatraa ljudskog fenomena. Na tim stranama traje svakodnevna drama, u tome dijelu brazilskog svijeta, uhvaena s kraja Drugog carstva, susreu se i sukobljavaju dvije oprene sredine, to su prikazane savreno vjerno, pisac neobino spretno vodi itatelja iz jedne u drugu, slike se mijenjaju susljedice, a gotovo neosjetno, prizor se reda za prizorom, svaki pun boje, pun zapaanja, pun plastinih likova i dinaminih zbivanja. I povrhu, u svakome pisac nenametljivo kazuje ono to je imao i htio kazati. 229

Na tim stranama traje svakodnevna drama, u tome dijelu brazilskog svijeta, uhvaena s kraja Drugog carstva, susreu se i sukobljavaju dvije oprene sredine, to su prikazane savreno vjerno, pisac neobino spretno vodi itatelja iz jedne u d rugu, slike se mijenjaju susljedice, a gotovo neosjetno, prizor se reda za prizorom, svaki pun boje, pun zapaanja, pun plastinih likova i dinaminih zbivanja. I povrhu, u svakome pisac nenametljivo kazuje ono to je imao i htio kazati. Josip Tabak, Zagreb, 1990.

230

IZGOVOR IMENA
Adolfo Caminha Adolfu Kaminja Agostinho Agustinju Alcntara Alkntara Alexandre Alesandre Aluzio Azevedo Aluziu Azevdu Bertoleza Bertuleza Botelho Butelju Brito Broca Britu Broka Bruxa Brua caboclo keboklu cafusa kafuza caju ka Camoes kamens (braz.); kemoin (port.) capil kapil Capistrano Kapistranu capoeira Kapujra carioca karioka caruru karuru Catete Katete Castro Kastru cavaquinho kavakinju Cear Sear chorado uradu Coelho Netto Kulju Netu cortio kurtisu Costa Kosta curupira kurupira Ea de Queiroz Esa de Kejr (port.); Esa de Kejrs (braz.) estalagem estalein Freixal Frejl Gonalves Gonslves quitute kitute Rio Branco Riju Branku Rio de Janeiro Riju de anjru

231

Roude Rud So Clemente Saun Klemente So Diogo Saun Diogu So Francisco Saun Fransisku So Jorge Saun ore So Paulo Saun Pulu So Romo Saun Rumun Senhorinha Senjurinja Socoraba Sukuraba Tancredo Tankredu Taunay Taunj Z Carlos Ze Karlus Zulmirinha Zulmirinja Ostala brazilska i portugalska imena u ovoj knjizi itaju se uglavnom onako kako se i piu.

232

Copyright
Dubravko Deletis
e-izdanje pripremili: Mirna Goacher i Dubravko Deletis website: www.josiptabakknjige.org 28/10/2013

233

234