Kceri i sinovi moji, Ne dijelite se u kuci koju vam ostavljam, ona ce i poslije vas ostati.

Spomenite se pri objedu da ce jos neko iz tih posuda jesti. Usta otvarajte jednako za istinom kao sto ih za kruhom otvarate. Ne dopustite novcu da bude vredniji od vas. I kad padate u blato, padajte kao sunce. Budite dobri prema vodi: spomenite se Majcine utrobe koja vas je s vodom donijela. Spasite zrak svoga tehnickog uma, jer nema tog izuma koji ce vas nauciti zivjeti bez zraka. Hranite radoznalost. Hranite ljepotu. Hranite ljubav. Putujte. Govorite jezik naroda u kom se zadesite, ali se vracajte korijenju kao potoci izvoru svome. Doticite svoje rijeci rukama. Ne otudjujte se od prirode. Cinite dobro i njoj i ljudima. Spomenite se: da ste iz nista dosli, da se u nista vracate, i da nista nije dragocjenije od zivota koji u trajno naslijedje ostavljate svijetu. I ne zalite za mnom. Zalite za mojim neznanjem.

Dosta me je zemlja hranila, sad vrijeme je da ja zemlju hranim.