SJEANJE ,NA DANE KAD SAM MOLIO BOGA DA ME UZME K SEBI ASNIK HRVATSKIH OBRAMBENIH SNAGA ( HOS ) Kako

da vam priam a da se sam ne opteretim, popio sam nekoliko tableta za smirenje, pomae tako da mogu bez suza pisati ovaj post.... Stara je godina, 31. prosinac 1991. mjesto: Nijemci u Slavoniji... Zarobili su me toga jutra i doveli u jedno dvorite u mjestu Nijemci, juno od Vinkovaca i Vukovara u istonoj Slavoniji. Ovdje im je oito bila smjetena vojna policija i dio njihove komande. bio sam krvav u predjelu kuka (posljedica ranjavanja), skoro nepokretan, skakao sam na desnoj nozi jer mi je lijeva bila nepokretna zbog rane. Prvo su otvorili vrata podruma i gurnuli me niz stubite. Tu sam leao satima, sve dok nije pala no. Tada su me poveli na prvo ispitivanje. Veliko iznenaenje. Po mene je doao vojnik koji me nakon ranjavanja zarobio dan ranije. Malo je to dulja pria jer sam ja njega samo prije dva dana mogao ubiti. Zbilo se to u umi kada sam ga opazio kako lei na oko 15 do 20 metara. Ja sam ga uzeo na nian snajpera ali ga nisam ubio kako ne bi izazvao paljbu po nama. to je to: ironija ili sudbina? Kapetan je bio fer kao i njegovi vojnici koji su bili uglavnom mladi ronici. Nekako je dobro proao taj prvi dan ispitivanja i zarobljenitva. Zatim sam dospio u id. Bio sam na samom poetku logorakih dana i ni sanjao nisam koje me jo strahote ekaju. id: U ovo mjesto sam dovezen na samu Novu 1992. godinu. Nakon primljenih batina,u zatvor je doao D..... V..........-poznatiji kao Kapetan Dragan sa svojim vojnicima (kninama) njih oko devetorica ,uli su u eliju ,te me dvojica uhvatila za noge tj. vojne izme i poeli vui van iz elije,vukli su me kao vreu smea po hodniku po stubitu, neznam ni sam koliko puta sam udario glavom po stepenicama,pritom me udarali palicama , udarali izmama i po tjelu i po glavi,vukli me sve do vojnog vozila i ubacili unutra ,te pri vonji nastavili i udarati akama ,tako das sam izgubio svijest . Probudili me nekim udnim mirisom i amarima te mi dali nekakvu injekciju koja me je jo vie oamutila. Buenje uz taj udan miris samo to sam ovoga puta bio zavezan na nekoj stolici i s elinom kapicom na glavi. Ne znajui to mi se deava, nisam vie osjeao glavu, samo nekakvu prazninu. Osjetio sam da imam neku napravu u ustima koja mi iri usta kao kod zubara. Od bola nisam ni shvatio da mi iz usta vire ice. Pomou builice su mi probuili zub i stavili jednu od ica u njega. Bilo je to previe za mene pa sam ponovo pao u nesvijest. Koliko dugo sam bio bez svijesti, ne znam. Probudili su me opet s nekim sredstvom i kada sam donekle progledao osjetio sam svjetlo koje je bljetalo u moje oi. Pustili su struju a ja sam urlao, ne znam vam opisati, osjeao sam da mi sve puca u glavi i vratu. Najzad sam ponovo pao u nesvijest. I opet ne znam koliko dugo. Kada sam

dolazio k sebi dola je jedna Srpkinja do mene, po imenu Vera (izmiljeno ime). Pita kako mi je i cinino se smije. Opet me pita trebam li doktora. Ne treba tebi doktor, tebi trebam ja-smije se i s klijetima mi iupa nokat na nonom palcu. Psuje mi mater ustaku Urlam od boli. Psuje mi mater ustaku da to se derem, te kakva sam ja pika od ustae, to kukam. Uzela je malu kuku u obliku udice i zabila mi je u palac lijeve noge (oiljak je i dan-danas vidljiv). Pustila je stuju i uz uz pomo svojih drugova privezala me na X-kri. Njih dvojica me udaraju po trbuhu. Kada je ona pojaala struju ja sam se trznuo i napeo miie. Oni udri po meni jo jae. Nakon nekog vremena su me ostavili na miru i posvetili se ostaloj etvorici hrvatskih branitelja, zatoenika koji su bili u istoj prostoriji. To je sve mirno i ravnoduno gledao sa strane, sjedei za stolom, nijhov zapovijednik Knina. Taj zapovjednik dovikne ostalima da puste ustau na miru i da se pozabave Varadincem ( mupovac), momak je bio mlad kao i ja, oko 20-25 godina. Zgodan, kako ree Vera. Zavezali su ga za stolac na kojem sam ja bio ranije. Skinuli su ga do gola. Vera ga je milovala po penisu. Kada ga je nadraila stavila je spolni ogran u usta i odgrizla ga!!! Straan je bio njegov vrisak. Sledila mi se krv u ilama. Zatim su odgrieni dio penisa Varadincu ugurali u usta da ga proguta. Kada su uvideli da se gui da ne moe to progutati Vera ga, kao na kolskom satu biologije, razree noem od trbuha do grkljana. Svi etnici u sobi zapjevaju etniku pjesmu to se ono na Dinari sjaji? Gledao sam brata Hrvata kako umire na tom uasnom stolcu. Na red su doa sljedea dvojica zarobljenika. Trei je uao u kutu, sve sluao i ekao kada e doi red na njega. Po izkazima zarobljenika zakljuio sam da su bili Vukovarci. Stajali su goli i bosi na sredini prostorije a oko njih 6 etnika. Zvijeri su ismijavale jadnike. -Koga eli, pita jedan etnik zarobljenika, Veru ili nekog od nas?Sav slomljen gledao sam njihova uplaena lica. Pogledavali su mene i Varadinca, skamenjeni, drhui od hladnoe i straha. ovjeka je umirao od smrtonosnog ugriza Nita nisu odgovarali. -Uzmite ih vi a ja idem oprati usta-kazala je Vera i izala. Te mi rijei ni dan-danas ne izlaze iz glave. Jedan od etnika zapita jel da vas bijemo ili ete se meusobno karati? Na to se drugi smiju kao luaci. Poeli su mladie premlaivati ime su god stigli i to su imali u rukama. Vikali su: -Hajde ustae, karajte se, kevu vam ustaku!- Njih dvoje lee izudarani na podu, jauu. etnici povuku mlaeg do stolca gdje je bio mupovac Varadinac. Na stolcu i oko njega sve u krvi. Mladi moli da ga ne ubiju. On moli a oni udri po njemu, psuju. -Gluposti kako sada moli a srpsku decu si mogao ubijati- viu na njega. Svima su nama poznate njihove prie. Jedan etnik ree da nije dugo nikoga karao i udri se smijati kao lud. Drugi mu kae da nee valjda ustau kada ima tu i ustakih kurvica. Prvi odgovori da nije mislio na puenje. Stariji Vukovarac je jo leao na podu u nesvijesti. Tada su ga osvijestili i opet amarali. Mlaega zaveu za stolac gdje su mu stali upati nokte i na nogama i na rukama. Vritao je a meni se prevrnula utroba i tjeralo me na povraanje. Kada su to vidjeli stali su me opet mene tui. Samo me je zapomaganje i urlik Vukovarca dralo u polusvijesti. Njemu su stavili ice na

ozljeeno tkivo (prste na kojima su nokte izvadili) i metalnu maticu na spolni organ i tada pustili struju. Uas, ne znam koje je vrijeme, koji dan ili da li je dan ili no. Uas, to zapomaganje, gore je od svih batina, ledi krv u ilama. Stariji Vukovarac je uao na podu i ekao na red. Mlai je bio u nesvijesti. U to doe Vera u prostoriju i dovede velikog njemakog psa ovara. Nahukala ga je na starijeg Vukovarca. Psu su dopustili da ga svega izgrize a na kraju da ga zgrabi za vrat i tako zakolje. Zadnji trzaji ovjeka koji je umirao od smrtonosnog ugriza. Sve su nas polili vodom, osvijestili i izali iz prostorije na ruak. Ja sam ostao visjeti, Vukovarac je bio zavezan na stolici a trei je uao jo uvijek zavezan u kutu. Dugo smo bili sami. etnika se gamad vratila, bilo ih je 9 zajednio sa zapovjednikom, kapetanom Draganom. On nije imao vremena ni za ruak nego su mu jelo donijeli u prostoriju na zapisniki stol. Sjeo je i rekao: -Hajde radite posao, meni ne smeta, bit e mi orba ukusnija- kretavi, cinini smijeh koji me proganja jo i danas. Uzeli su mrtva tijela i odnijeli van iz prostorije. Zatim su se vratili s troje civila kojima su dozvolili da obrade mladog Vukovarca zbog toga to su im navodno sinovi pali od ustake ruke kod Vukovara. Trojac je uzeo palice i ipke u ruke te su udarali po njemu iako je pao u nesvijest od udaraca po glavi. Svejedno su slijedili novi udarci. ule su se kosti kako pucaju. Ja gledam oko sebe i razmiljam to me eka. Pas vam mater, to e smisliti? Cijeli mi je ivot proao kroz glavu. Mislio sam budala pa to nisi ostao kod kue za Boi, nego si poao na bojinicu (tako da me shvatite,poslije 29.11.1991. godine sam otiao iz Kumrovca u 2.gardijsku brigadu "Grom", ali sam radi povrede glave dobio dopust do 2.1.1992. godine. U meuvremenu sam trebao prikupiti potrebne papire kako bi mogao biti i dalje u A brigadi jer nisam sluio JNA. Potvrda od suda da nisam bio kanjavan, obina birokracija na koju sam pukao. Jebi ga, ve mjesecima na fronti a sada moram skupljati glupe papire. Slijedio je nastavak torture nad Vukovarcem. Kada su ga nakon nekog vremena osvjestili, stavili su mu na glavu nekakav drveni kripac, koji je sa svake strane ovjeku mogao stegnuti glavu. Sva su tri civila stezala kripac sve dok lubanja nije pukla. Jeim se i briem suze kad se sjetim. Ja sam se visei pomokrio od straha i to sad? Sada sam ja na redu ili? Doe civil do mene. Pita: a ta sa ovim? Dragan mirno odgovori: -Ne jo njega jer On je i dalje uao na podu on je moj. Pogledam ga, vae slaninu. Mislim u sebi Mater ti jebem, pa svaki bi mormalan ovjek povraao a on dere. Sjetim se svoje bake koja mi je priala kako je i njen otac bio zatoen u logoru za vrijeme Prvoga svjetskog rata u Sibiru (hrvatski vojnici u Austro-ugarskoj vojsci) i kako su svaki dan molili krunicu i Boga. Na kraju im je uspjelo pobjei te su se nakon 4 godine zatoetnitva vratili kui. Sada je bio na redu etvrti zarobljenik. Nisam dobro razumio da li je bio iz Tovarnika ili od Iloka. Vjerujem da je bio u Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) jer su govorili gle hadezeovca. Rugali su se, a on je i dalje uao na koljenima. Dragan naredi da civili napuste prostoriju i usput ima ree da e biti jo zarobljenika.

Patniku su naredili da ustane i doe do stola. Oko njega etnici ekaju na zapovijed. Trenutno se nita ne deava. Dragan narui kavu i ree ostalima da sjednu i odmore se. Prolo je vrijeme odmora i gamad po zapovijedi ustane. Hajde da ga malo ugrijemo jer mu je hladno . Pomislio sam sad e ga tui, ali ta je slijedilo, ni ivotinja ne bi uradila. Prvo su poistili stol a zatim mu naredili da si potrbuke legne na njega. Zavezali su mu noge i ruke s obje strane stola. Kako je ve bio gol jedan mu etnik ugura palicu u stranjicu. Vrisak od bola a etnici udaraju po leima. Tiina! Ni re da nisi rekao! vie netko od njih. Dragan je poslao po Veru da mu donese runi koveg. Ona ga je stavila na stol, no ja nisam vidio to je u njemu sve dok Dragan nije naredio da se zagrije sprava iz kofera. Jo ne znam kako se to zove, nekakav grija, kojega su prvo uarili strujom a zatim ga ugurali jadniku u stranjicu. Zatim su mu probili kou na leima i skidali je prema dolje. Nesrenik je umro u stranim mukama. Teko mi je o ovome pisati ali moram u ovom postu to do kraja o idu. Sada sam ja na redu Sada sam ja na redu. Dragan stane ispred mene i ree:-Tebe u ja osobno. Ti si kriv to su mi pali dobri borci u Spavi- vie. Kae Veri da mu doda ranac. Ne mogu rei kako sam se osjeao, samo znam da sam molio. Dragan izvadi skalpel Sada emo prvo sa jajima nahraniti psa, smije se dok drugi razmaknuti samo gledaju. A onda kao iz vedra neba grom, dolazi mi Aneo uvar. Prvo netko snano pokuca na vrata. Svi pogledaju prema njima. Kroz poluotvoren prolaz jedan etnik leti po prostoriji a za njim ulijeu 4 vojna policajca sa korpionima uperenim u etnike. Ovi stoje zbujeno. ujem nareenje Nazad ili pucam!. Prepoznao sam glas kada je uao oficir JNA (pukovnik ) koji me ispitivao u Nijemcima. Izdere se na Dragana: -obane jedan to ti tu radi u Jugoslaviji, tko ti je dozvolio da mi otme zarobljenika? Poslije dosta estoke svae etnici zajedno s Verom izau van uz pratnju vojne policije. Pukovnik je ispripovjedao Draganu zgodu s bombom i mogunost da ga ubijem na prvom ispitivanju u Nijemcima. Dodaje kako bi mu ja po godinama mogao biti sin. I danas sam zbunjen zato se pukovnik zaloio za mene. Vojna policija me odvela prvo u Novi Sad gdje sam dva dana leao u bolnici a zatim su me prebacili u Sremsku Mitrovicu. KPD -Sremska Mitrovica -Posebna pria Put iz Novog Sada za S.Mitrovicu bio je normalan, bez nasilja, samo tu i tamo provokacija i uvreda na raun hrvatstva. Ulazak u Kaznionu velikih zidova, zatvorenici (njihovi kriminalci na robiji) iste dvorite, metu i takama odvoze snijeg. Nakon izlazka iz vojnog vozila, mislio sam da e biti kao u normalnom zatvoru, nisam ni slutio ta me eka. Kako sam imao na sebi samo SNB donje rublje (dugake gae i majicu s kratkim rukavima), na glavi mi je bila mrea koju su mi stavili u bolnici u Novom Sadu (ivana ozljeda na glavi). Straar vie da se kree. Skakutao sam na desnoj nozi, lijeva mi je bila oduzeta od ranjavanja, korak po korak. Robijai su prvo pitali straara da li sam nov ovdje a kada su dobili potvrdan odgovor i dozvolu da mi zaele dobrodolicu stali su me udarati akama, metlama

i lopatom za snijeg. Od udaraca sam se sruio na zemlju a oni su me nastavili cipelariti. Kad je straar vidio da su pretjerali, njih je otjerao a meni je naredio da se dignem. Nisam mogao i zato je slijedio udarac palicom. Naredi robijaima da me podignu i dovedu do stubita, koja su ila prema dolje. Straar me gurne dolje niz stubite. Kako sam nekoliko puta udario glavom, pao sam u nesvijest. Probudio sam se u mranoj prostoriji, oito je to bila izolacijska samica. Na vratima je bio traak svjetla. Kako sam bio edan dovukao sam se do vrata i poeo lupati po njima da dozovem straara. Kada se pojavio poeo je strano psovati da zato lupam. Otvorio je vrata i udario me izmom u glavu, elo i nos. Potekla mi je krv pa sam mu zakrvario izmu. Zaurlikao je jebem ti majku ustaku, ima da mi izme oisti. uo sam kako govori i znao sam da nije iz Srbije. Bio je hrvatski Srbin. -Gospodine, straaru izme su iste. -Pas ti mater na ta ti ja liim, na gospodina. Bio bi da nema vas prokletih ustaa. - ta si htio? pita me. -Vode drue. utio je jedno vrijeme. Zatim je otiao iz elije. Vratio se i pogledao kroz otvor. E, ujo si tu, smije se kao lud, si jo edan?. Donio sam ti vodu. Pomislio sam, hvala Bogu i ekao da otvori vrata, ali nita. aa vode, ima i ovdje ljudi - Ej, hoe vode ili ne? Ogovorim da sam jako edan i da bih htio a on me pita to onda ekam. Gledao sam zbunjeno i traio neki drugi prozor ali njega nije bilo. Pitao sam straara gdje je voda a on se smijao kao lud. Kae mi: Tu sam ti ostavio pred vratima. A ta bi ti htio da te jo i konobarim Tako mi ree i ode. Htio me psihiki unititi. Donio je vodu i ostavio je ispred zakljuanih vrata. Prola je no ili dan, ne znam. Vrata su otkljuana i uao je mladi straar. Uperio je svjetlo svjetiljke u mene i pitao me kako se zovem. Kada sam pristojno odgovorio opet je pitao to znai ova voda ispred vrata. Kada sam mu sve ispriao dalje me pitao kada sam doao i odakle, a ja sam mu ispriopvijedao da sam ranjen, da sam bio u idu i Novom Sadu te da su me jo i robijai pretukli. Pogledao me i dao au vode uz napomenu da to ne bi smio initi pa ak ni biti ovdje. Prije nego me zakljuao rekao mi je sretno! Pomislio sam, hvala Bogu i bio zahvalan na injenici i nadi da ima jo dobrih ljudi. Prolo je dulje vrijeme. Valjda je bilo podne. Opet se otkljuaju vrata. Ulazi jedan drugi straar a s njim robija ili na zatoenik te mi donesu jelo. Rijetka kukuruzna kaa jako zasoljena u obinoj vojnikoj aljici za aj. Probao sam i razmiljao da li da popijem ili ne. Mislim, tko zna kad u drugi put dobiti neto za jelo. Najgore mi je to je jelo slano a ne daju vode. Tako svaki dan, doruak, ruak. aljica kukuruzne kae ili neka tekuina u kojoj je neta bilo kuhano, uglavnom nejestivo, bljutavo ili preslano. Ako trebam umrijeti daj Boe da bude brzo Doao je dan ispitivanja. Nareuju mi da izaem iz elije. Skaem na desnoj nozi a straar me udara po leima. Hajde bre mater ti jebem, bre. I vi bi do Zemuna a ne moe ni ko ovek da hoda. Doao sam u hodnik gdje ve eka nekoliko naih branitelja. Stoje pred razliitim vratima okrenuti prema na zidu s glavom dolje i

rukama na leima. Stanem i ja, mislim da sam bio peti ili esti na redu. ekamo i ne smijemo meusobno razgovarati ni pogledati se. Iz prostorija uje kako se deru etnici a nai jauu i zapomau. ujemo kako ih tuku a ja mislim Boe ako trebam umrijeti, daj Boe da bude brzo. Vrijeme prolazi a ulazi se jedan po jedan. U obrnutom smjeru izlaze pretueni, krvavi, razbitih noseva. Jedva hodaju od bola. Doe vrijeme da i ja uem. Uem i pogledam. Za stolom sjedi oficir JNA po inu kapetan, visok padobranac po rodu vojske. Pohvali se da je bio na Mitnici i pita me gde sam ja bio i ta sam bio, te kojoj jedinici. Odgovorim mu da sam kuhar. Istoga trenutka straari udri po meni. Ma majku vam ustaku pa tko se onda borio? Gledam ga i kaem da mi je to struka. Oni opet udri po meni. Majku vam vau ustaku pa svi ste vi tu kojekakvi kuhari, strau uvali, pa koliko je vojske onda bilo? Odgovaram mu da mi je i na regrutaciji za JNA upisano da idem u kolu za kuhara. Ne vrijedi pa opet dobivam grdne batine. Padam i ostajem leati na podu. Na to kapetan ree da sve tima ali gde sam bio kad si trebao ii u JNA 1987. godine jer me nema u evidenciji a sada sam se naao u HOS-u. Naredi da me odvedu u zemunicu. Podigli su me i tukli po nogama. Ajde bre, skai!, vie straar. Popnemo se gore stubama tako da sam skakao na desnoj nozi. Izlazimo van na neko dvorite a vrijeme je bilo hladno. Skaem tako samo u dugim gaama i kratkoj majci a vani ispod nule. Vode me kroz jedna vrata, pa kroz druga i tu ugledam nekakve krieve i neprepoznatljivu hrpa pokrivenu limom. Straar otkrije lijevu stranu te udne graevine pa me gurnu unutra. Pao sam nekome na glavu i preko jo dvojce. Oni zajauu. Netko zapali arulju jer je struju davao agregat i ree mi da si naem mjesto. Sve je bilo mrano od slabe struje. Dopuzao sam do jednog naeg branitelja s kojim sam podijelio samo jednu deku kojom se pokrivaju konji. Sjedeli smo na bali slame, bosi i polugoli. etnici su bili jo iznad nas s uperenim pukama. Robijai su mijenjali tri kante za koje sam kasnije doznao da je jedna za veliku nudu, u drugoj je bila voda za pie a u treu su nam stavljali hranu. Nisam znao da ne smijemo meusobno priati pa ak ni aptati pa sam pitao brata do sebe da li je dugo tu. On mi je samo stigao rei uti a etniki gad i smrad ispali rafal u njega i usmrti ga. Jama, ili zemunica bolje reeno, bila je otprilike na 14 puta 8 metara. Tu nas je bilo oko 30-40, to ivih to mrtvih. Nisam znao da se ne smije ni aptati a kamo li priati. Zbog mene je ovjek poginuo i zbog toga me savijest i dan danas pee. Nisam znao da nas stalno prislukuju. Tada straar objasni: -Ovo vam je novi. Ti mu zenga objasni pravila. 1. nema meusobnog kontakta. Kada se to prekri straari kroz otvor ili zapucaju ili bace runu bombu, 2. nema nikakva prava na ljenika jer ako te neto zaboli dobiva umjesto lijeka metak, 3. nitko iv ovde nee izai, samo ako si zaslui-smije se straar. Nagrada je samica a igra je ruski rulet kojeg sam samo uz Boju pomo preivio sedam puta. Preivio sedam puta streljanje Kako da vam sve to opiem. Otvorili bi rupu, spustli ljestve te prozvali est zarobljenika. Na jednom kraju otkriju zemunicu i na njezin rub postroje tu estoricu. Glavni igra, znam samo da su ga zvali vojvoda uzme kolt i stavi jedan metak u bubanj. Mi odozdo gledamo kako uvijek kree od desne strane. Klik, klik, klik, bum i jedan padne mrtav meu nas. Ostale samo gurnu u jamu. Tako sam i ja sedam puta

bio izveden. I samo Bojom voljom i sreom preivio svih sedam puta. Bio sam 72 dana u zemunici U toj zemunici sam bio 72 dana. Bez ikakve lijenike pomoi, bez higijenskih uvjeta, bez da smo promijenili prnje koje smo imali na sebi. Dva puta na dan bi nam sasuli ili kukurznu puru, kako su je zvali ili kako bi moji u Podravini rekli-avu. Ne znam kako sam to sve preivio. U meuvremenu su nas izvodili skoro 1-2 puta dnevno van na nekakva ispitivanja ali to nije imalo veze s ispitivanjem. Bilo je to samo iivljavanje i batinanje. Nikada neu zaboraviti dan 16. sijenja 1992. godine kada je bila Hrvatska priznata kao samostalna drava. Ne znam kako sam preivio. Bio sam na ispitivanju kada su doli etnici na to zatvorsko groblje. One koji su bili u zemnunici etnici su izveli napolje gde su ih pretukli do smrti, neke strijeljali. Doao sam kasnije izmlaen te baen unutra. Ne mogu vam rei taj osjeaj krvi i smrada od naih momaka koji su ranije bili ubijeni a njihova tijela su se lagano raspadala. Mi ni ivi ni mrtvi moramo meu njima leati i ivjeti. Sjetio sam se Drugog svjetskog rata i Bleiburga, masovnih likvidacija. Ne mogu opisati taj jebeni strah Dola je veer a vani su se zauli koraci uvara. Otvorili su otvor, spustili ljestve i povikali da se izlazi van. Ja sam bio u samom uglu nasuprot otvoru. Nekako sam si privukao dvije bale slame i iupao dvije ili tri deke. Ne znam. Uglavnom smijestio sam se i od umora kao da nisam mogao odgovoriti. Javila su se petorica koji su prili ljestvama a tada odjednom jako svijetlo i rafal po njima. Ja sam sada utio kao da sam mrtav. Jedan etnik posvijetli lijevo i desno te ree ostalima da nema ivih, da su svi mrtvi. Ne mogu nikome opisati taj jebeni strah kada sam bio meu mrtvima. Nije mi bilo ni hladno, niti sam bio gladan ili edan. Mislim da je bilo pred jutro kada su opet otvorili otvor i poeli izbacivati leeve. Nato jedan robija primjeti da sam ja jo iv. Pogledaju i straari a ja sam se pravio da spavam. Pas mu maju to je onaj hosovac, ree mlai straar a robija ga upita kakve su tu razlike izmeu mupovaca, zenga, hosovca. Nato straar odgovori da samo zna po prii drugih da se ne boje toliko mupovaca, ali zenge i ovi hosovci su pravi luaci, poput arkanovaca. Tada mlai straar, kasnije sam doznao da je bio iz Vojvodine, naredi da me izvade van jer ako sam preivio ono sino da zasluujem da ivim jo koji dan. Na upit robijaa straar objasni da odavde nitko nee na razmjenu i da e svi biti likvidirani a rupa poslije zatrpana. Iznijeli su me van a istovremeno naie neki major jer da trai jednog zarobljenika. Ne moe ga nai. Pokae neki papir a straar ree da sam to ja. Kada me major ugleda ree mi naglas Jebote pa ti ima vie sree nego pameti! On naredi da me prebace u samicu gdje sam se ve poeo lagano gubiti. Isprao sam smrad i krv sa sebe Lupao sam po vratima i vikao da mi daju vode i da hou van. Lupam tako a straari nareuju tiinu. Tko se dere jebat u mu majku!. Ja uporno lupam i dalje. Dotri i drugi straar pusti to je onaj ludi hosovac. Prvi mi prijeti i kae mater mu jebem sad sam ba legao spavati, sad u ga. No drugi me brani jer da svojom galamom jebem ostale zatvorenike u elijama. Onaj drugi otvori susjednu prostoriju gdje su bila dvojica pa udri po njima. Tako je to bilo cijelu no, dan ili dva. Znam samo da

sam kasnije bio izvaen iz samnice i da su me stavili pod hladan tu gdje sam malo isprao smrad i krv sa sebe. Tu sam se mogao nakon gotovo 78 dana prvi puta presvui a zatim su me zatvorili u susjednu prostoriju k onoj dvojici koji su zbog moje galame dobili batina. Bio je to Tomislav renk iz Vukovara, branitelj na Mitnici i Atila Lenart , Maar iz Vojvodine. Tu smo smjeli razgovarati pa smo se upoznali a ja sam se smijao a i sad mi je smijeno kad se sjetim njih. Poludili su skoro od moje galame i molili da me etnici ubiju ili zatuku. Znam da nije smijeno ali u onoj situaciji u kojoj smo bili ja sam lupao po vratima a straari po njima. Bio sam nekoliko dana tu meu njima a kasnije su me stavili gore u sobu. Soba je bila 2/3 a kada su me ugledali ostali zarobljenici onako upavog i smrdljivog po krvi, leevima i znoju, nitko nije htio da budem blizu njega, osim jednog Vukovarca koji se zvao A.... L..... Odveli su me do prostorije gde je bila kopanja i WC. Tu sam se umio i popio malo vode i jo jednom pao u nesvijest. Momci su me istrljali vodom pa sam se osvijestio. Tada sam dobio i odjeu. Moja majka je doputovala iz Njemake Nekoliko dana kasnije doputovala je moja majka iz Njemake direkt u Srbiju, preko veze. Prvo u Beograd a zatim do Sremske Mitrovice. Ostavila mi je 300 DM koje su mi pretvorili u srpsku valutu. Deki koji su bili u 2/3 sjetit e se kada sam mogao kupiti cigarette, coca-colu, kekse, trudle. Hahah koju smo ludost napravili. Dugo nismo jeli neto potenoga a sada naglo slatke kekse i pili coca-colu. Jao kad se sjetim kako smo se gurali tko e prije na WC. Dosta, dosta. Najljepi i najsretniji dan Najljepi mi je i najsretniji bio dan 27.oujak.1992. godine. Nemetin kod OsijekaRAZMJENA. Nikada to neu zaboraviti kako su nas ljudi doekali. Kud god da smo proli bili su na cesti s hrvatskim zastavama, plakati nama upueni. Dijelili su nam hranu. Janjci i prasad se pekla. Zaustavljali su ljudi autubuse da se s nama rukuju, da izaemo da pojedemo i popijemo. Lijenicima se kosa dizala na glavi. Prema njihovom nismo smjeli toliko jesti dok se ne priveknemo na hranu. Ali kako da ne izae van, suze mi i sad teku.