Univerzitet u Sarajevu Elektrotehniki fakultet Raunarstvo i informatika Prepoznavanje oblika i obrada slike

CCD ipovi
- Seminarski rad

Student: Haris Agi Index: 178/14766 Sarajevo, novembar 2009.

Sadraj
LITERATURA.............................................................................................................................................................11

LITERATURA............................................................................................................11

Uvod
Fotografija je jedan od najznaajnijih izuma 19.vijeka. Izuzetno je snano utjecala na razvoj ovjeanstva. Pronalaskom fotografije poinje novo doba koje je unijelo velike promjene u svim sferama ivota. Kroz historiju je fotografija doivjela brojne transformacije, poevi od camere obscure pa sve do savremene fotografije. Najstarije tehnike i materijali koji su koriteni u izradi fotografija danas uglavnom imaju historijsko znaenje. Brzi razvoj tehnologije je bitno izmijenio prvobitni karakter i znaenje fotografije. Fotografija u poetku nije bila priznata kao vaan izvor informacija. Pridavano joj je sporedno znaenje. Danas se nalazimo pred novom tehnolokom revolucijom koja je velikim dijelom prevladala, ali ne i u potpunosti potisnula klasinu fotografiju. Neke stvari u ivotu uzimamo "zdravo za gotovo". Recimo fotografiranje digitalnim fotoaparatima ili mobilnim telefonima. Mnogi se nisu zapitali kako nastaje boja u tim ureajima. Ovaj rad pribliit e procese koji se odvijaju u tim ureajima nakon "okidanja", pa do trenutka kada gledamo prikaz fotografije na zaslonu.

CCD ip i princip funcionisanja

CCD ip (engl. Charged Coupled Devices) je ureaj za pomjeranje elektrinog naboja, esto iz samog ureaja u podruje u kome naboj moe biti manipulisan, na primjer pretvaran u digitalnu vrijednost. Ovo se postie postupkom "pomjeranja" signala unutar sekcija samog ipa, jedan po jedan. CCD su tehniki implementirani kao shift registri koji pomjeraju naboj izmeu kapacitivnih binova unutar ureaja. Unutar CCD ipa za hvatanje slika, nalazi se fotoosjetljivi region (epitaksijalni sloj silikona) i region za prenos signala napravljen od shift registra. Slika se projektuje kroz leu na niz kondenzatora - fotoosjetljivi region. Svaki kondenzator pobuen svjetlom akumulira elektrini napon koji je proporcijalan intenzitetu svjetla na toj lokaciji. Niz kondenzatora hvata sliku. Nakon to je niz izloen slici, svaki kondenzator svoj naboj prosljeuje svom susjednom kondenzatoru. Posljednji kondenzator u nizu alje naboj pojaalu naboja, ime pretvara naboj u napon. Ponavljajui ovaj proces, naboji svakog kondenzatora u nizu se pretvaraju u niz napona, a taj niz napona se seplira, digitalizira i smjeta u memoriju. esto se ureaj integrie sa senzorom, kao to je fotoelektrini ureaj za proizvodnju naboja koji se ita, inei tako CCD glavnom tehnologijom koritenom u pretvaranju slika u digitalni signal. Iako CCD ipovi nisu jedina tehnologija koja omoguava detekciju svjetlosti, mnogo se koriste u profesionalnim, medicinskim i naunim aplikacijama gdje su potrebne slike visokog kvaliteta.

Slika 1 prikazuje princip rada CCD-a u kameri.

Slika 1 (Princip rada CCD ipa u kameri)

CCD ip se sastoji od fotoelemenata, i u zavisnosti od njihovog broja se dobija fotografija vee ili manje rezolucije. Na slici 2 prikazan je realni objekat koji se digitalizuje, rapored svjetlosnih taaka nakon nfotografiranja slike, te pretvaranje slike u digitalizirani oblik.

Slika 2 (a - realni objekat, b - raspored svjetlosnih taaka nakon fotografiranja slike, c pretvaranje u digitalizirani oblik)

Razvoj CCD ipa

Williard Boyle i George E. Smith, u okviru AT&T Bell Labs su razvili CCD 1969. godine. Sutina dizajna prvog CCDa je sposobnost transfera naboja po povrini poluprovodnika. Prvi CCD koji je bio upotrebljiv je 8-bitni shift registar. CCD je u poetku zamiljen kao memorijski ureaj, kojem se moglo "ubrizgati" naboj kroz ulazni registar. Meutim, uskoro se otkrilo da CCD moe akumulirati naboj uz pomo fotoelektrinog efekta i na taj nain kreirati digitalne slike. Do 1971. godine, istraivai Bell Labsa su napravili CCD ip koji je omoguio kreiranje slike. Nekolicina kompanija, ukluujui Fairchild Semiconductor, RCA i Texas Instruments su se ukljuili u razvoj tehnologije. Fairchild je prvi lansirao komercijalne ureaje, te je do 1974. godine imao linearni 500-elementni ureaj i 2D ureaj 100x100 piksela. Sony se takoer ukljuio u razvoj tehnologije uloivi jako puno novca. Taj novac je urodio plodom, jer su uspjeli da masovno proizvode CCD ipove za video kamere. Boyle i Smith su nagraeni Nobelovom Nagradom za Fiziku 2009. godine, za njihov razvoj CCD ipa.

Princip dobijanja boje kod CCD senzora

CCD senzor je po svojoj prirodi monohromatski, tj nema sposobnost razlikovanja dijelova crvenog, zelenog i plavog svjetla. Zbog toga se u industriji koriste tri osnovna naina za izdvajanje boje snimljene scene. Problem karakteristian za svaki od navedenih naina prikupljanja informacija je da postoji utrostruenje podataka.

CCD senzor sa sekvencijskim dobijanjem boje

Slika u boji dobija se pomou filtera za tri osnovne boje: crvenu, zelenu i plavu, smjetenog na rotacijski disk (slika 3). Jedan otvor, jedan filter, jedna boja. Prvo se registrira jedna boja, pa druga i zatim trea. Boja se dobija naknadnom rekonstrukcijom registriranog intenziteta izvan samog senzora. Prednost ove metode je iskoritenje punog formata samog piksela, tj. dobijanje maksimalne rezolucije slike. Meutim treba vie vremena za registriranje (vie od tri puta) te objekt snimanja mora mirovati dulji period kako bi se izvrilo registriranje.

Slika 3 (dobijanje boje kod senzora sa sekvencijalnim diskom)

3 CCD senzor
3 CCD senzor se u osnovi sastoji od tri odvojena senzora, a svaki registrira boju u skladu sa odabranim filterom. Za razdvajanje svjetla na osnovne boje koristi se prizma (slika 4). Prednost ovog pristupa je istovremena registracija svih boja registriranog objekta, a nedostatak je velika kompleksnost takvog ureaja i kalibracija kamere, koja s ciljem rekonstruiranja puta zraka izmeu senzora nije jednostavna upravo zbog toga to u kameri egzistiraju tri fiziki odvojena senzora.

Slika 4 (dobijanje boje kod 3CCD senzora)

Integrirani filteri na samom senzoru

Umjesto da se filtriranje upadne zrake svjetla vri izvan senzora, filteri se ugrauju na samom senzoru (slika 5). Ipak svaki piksel moe biti bojen samo jednom (kod RGB sistema) ili s dvije boje (kod CMY sistema). Svaki izbor vodi smanjivanju efektivne rezolucije i poveanju neprirodnih pojava. Jo jedan nedostatak je da se izvan senzora u postupku naknadne obrade moraju ispuniti rupe koje se javljaju kao nedostaci boje izmeu samih piksela. Kod RGB senzora za postupak nastajanja boje koristi se dvostruko vie zelenih piksela, zbog injenice da je ljudsko oko najosjetljivije upravo na tu boju. Tako npr. senzor od 768 horizontalnih elemenata ima 384 zelenih, 192 crvena i 192 plava elementa.

Slika 5 (dobijanje boje kod senzora sa integriranim filterima)

Svaki CCD senzor registrira samo jednu boju na svakom pikselu pa iz mozaika boja koja nastaje kao rezultat koritenog filtera mogue je rekonstruirati boju koja odgovara stvarnoj boji. Na taj nain dobijamo sliku u punoj rezoluciji. Takav proces se naziva demozaiciranje.

Zakljuak
Oduvijek je ovjek osjeao neku potrebu da zabiljei dogaaje iz ivota, pokrete i oblike, u elji da trajno sauva svoj lik. Za te stvari je koristio razliite naine, metode i aparate kroz povijest. Digitalna i raunarska tehnologija koje su se razvile krajem 20. vijeka omoguile su revolucionarnu promjenu karaktera fotografije prenosei je potpuno iz realnog svijeta stvari u svijet digitalnih podataka. Tako je ve danas mogue slike spremiti na CDe, DVD-e visokih kapaciteta, memorijske kartice, tvrde diskove i ostale medije koje koriste digitalnu tehnologiju za zapisivanje. U dananje vrijeme kada je trite preplavila pojava digitalnih fotoaparata, digitalna fotografija polako zamjenjuje, odnosno u veini sluajeva ve jeste zamijenila analognu. Ali sad nastaju nove dileme, kamere s kojom, kolikim zoom-om, kakav displej, kolika i kakva memorijska kartica, koji proizvoa, itd. Puno pitanja koja se postavljanju pred kupca digitalnog fotoaparata i puno pojedinosti koje bi trebao znati, barem u osnovnim segmentima, svaki korisnik te relativno nove tehnologije. Osvrnemo li se na moguu budunost digitalne fotografije, moemo zakljuiti da nas eka interesantan period u ovoj oblasti.

Literatura
http://en.wikipedia.org/wiki/Charge-coupled_device http://www.foto-studio-time.hr/Digitalni%20Fotoaparati.htm http://electronics.howstuffworks.com/question362.htm http://electronics.howstuffworks.com/camcorder2.htm