.... .........- IVAN Ostaci kulta boga..

IVAN
V /
OSTACI KULTA PRETKRSCANSKOG BOGA VIDA
NA TERITORIJU HRVATA
UDK: 299,18 (=163.41)
Izvorni znanstveni rad
Primljeno: l. 7. 2007.
5.7.2007.
Ivan
HR2100a, Spli!
2
imuzicru@yahoo.de
lj povijesnim i jezikos{ovnim raspravama velika panja je bogu Vldu na hrvatskom,
ali i iremju!loslavenskom prostaru, Obrada njegova kulta posebno se vrli na temelju topo
nima, osobnih imena i titu/ara crkava. Vidav kult je interpretatio christiana pokuavala posvuda
nadomjestiti svetom Vitu.
Silvan(usjfr Vidasus, sveti vtt/Vttus, Suanfauit(h)us, Szuentevit, Zuantevith, Sventovld, Vid, Sve
vid, Sevid, Suvid, Sutvid, l/idova vrela, VIdovdan, lvanjdan, dualizam
L
Na teritoriju oko Topuskoga tovao se par boanstava pod imenima Vidasus i Thana, a pre
ma miljenju (samo) nekih pod imenom Vidasus predstavljen je Silvan, J Tako Duje
da je Antun Mayer spomen jednoga
nepoznatog para epihorskih boanstava (Vidasus-Thana) na nekoliko zavjetnih spomenika
okolice Topuskog prepoznao onaj tako par boanstava na figural
nim spomenicima iz naih krajeva koje nazivamo Silvanus i Dijana.' Navedeno miljenje D,
nije potvrditi kao ispravno, "Vidasa i Tijanu spominje jedan nat
pis u Topuskom, Njima je i jedna druga ara, iz Topuskog, na kojoj
njihova imena nisu bila dobro Kalinka i Swoboda, koji su nali i izdali ovaj prvi
natpis (Arch. Ep. Milth. 13, 1890, 16, br. 2), misle da je Tijana moda s Dijanom.
a Vidasus rastavljaju na vidasus, na vid- smatraju za sa ie. korenom *ueid, (V
WaldePokorny, Vergleichendes Worterbuch d. idg, Sprachen l, 236), a -aSU$ za keltski sufiks,
te bi to bila keltska boanstva. Po njima, Vidas bi bio boanstvo sunca i brat ili mu Tijanin.
Ova etimologija nije sigurna ... Pored toga ni sufiks -asus nije keltski. jer se nalazi
u topografskim nazivima nae zemlje, a je u nazivima mesta u Maloj Aziji.. ,
Keune (Myth, Lex, 6, 302) smatra da su Vidas i Tijana boanstva izvora i to izgleda
najverovatnije, jer su ova boanstva bila potovana u mestu koje je i danas zbog svojih
lekovitih izvora, ,,)
Detaljnije o Silvanova kulta usp. 200lA, sU. 227 247.
1955, str. 8. Jednako i Alek.sandar 1989, str, 154.) MC(lutim, kult Silvana
na prOSTorima bio je ]unaran, a 10 se sa ne mof.e za boanstvo kao Vidasu:;, koje je
moglo sadravati solami smisao.
]933, 'Ir. 28-29.
...... ............ ......- ....
477
Starohrvatska prosvjeta 1Il134 (2007)
Nije lik boanstva koje nam je poznato pod imenom Vidasus.
4
Godine 1941. Antun
Mayer je ponovio miljenje da ime Vidasu s zavrava "keltskim" sufiksom -asus,' iz se
moe da je izvorni naziv boanstva bio Vid. Jezikoslovac Mate smatra da
je izvorni naziv topuskog Vidasusa bio Vid i da je to praslavensko ime.
6
Mate prihvatio je
miljenje da bi Vidasus mogao iscjelitelj. "Autohtono ime Silvana na topuskom spome
niku kao Vidasus moglo bi imati 'iscjelitelja' kao to je promiljao prof. dr.
Mate (naalost ne i napisao), odnosno moglo bi se dovoditi u vezu s praslavenskim kori
jenom vido, ved. Prema P. Skoku .. . taj korijen se nalazi u glagolu vidati (se), to
odnosno vidar='ljekar'. Prema tome bi vidati kao i prvobitno
pogledom, magijom'. Kod glagola vidjeti (se) opet je veza s praslavenskim korijenom ved-, i u
tijesnoj je vezi s izvuvidim=istraiti; vedenie (crkveni jezik) = vi zija; vidovit, odnosno vidjelac;
usp. lat. video.'"
2.
Na balkanskom teritoriju, i to posebno na dijelu koji danas nastanjuju Hrvati, i poslije kri
stijaniziranja poznati su tijekom dugih ostaci Vidova kulta i njegovih svetita.
napominje da je tri vremenski odjelite skupine crkava koje su bile po
sv. Vidu i da najstariju manji broj sakralnih objekata odlika (kao
to su crkva u Dobrinju na otoku Krku, te dvije na na Vidovoj gori i u mjestu Dolu). On
dalje navodi da je crkava iz druge brojnije skupine i obiljeja, kao
i one crkve koje pripadaju postturske bogomolje u srednje Dalmacije,
podignuta na uzvienjima, pa prema njegovu miljenju, s obzirom na lokacije tih
crkava i pravce povijesnih migracija u srednjem vijeku, njihovu pojavu, a time i kult sv. Vida
u to vrijeme "valja barem dijelom povezati sa srednjovjekovnim Vlasima". T. oprezno
dodaje da se ne moe "a priori sve crkve sv. Vida u razvijenom i kasnom srednjem vijeku pri
pisati Vlasima, ali ih se ne moe ni prigodom analize ovdje iznesene problematike." On
dalje da nam arheologija ne prua sigurne dokaze o postojanju Svantovidova kulta
na obali Jadrana, a time ni njegovo preklapanje s kultom sv. Vita.
"Naravno da to ne da nije bilo Svantovidovog kulta na naim obalama, samo
to da za njega nije sigurno iz raspoloivih izvora (pisanih, arheolokih, topono
ili identifikacije Perun - Svantovid. "8 Vlasi su bili dijelom pastiri, ali su u
smislu u velikom broju bili i balkanski starosjed.itelji, koji su u svojim pa
stirskim kretanjima mogli prenositi kult Vida gdje on nije otprije postojao, i to dakako ako
su ga sami imali. Ne moe se zanemariti ni da balkanski pastiri neslavenskoga
govora, koji su jo u drugoj polovini XX. smatrani Vlasima nisu spomen na
Vida. Spomen boga Vida na dananjem hrvatskom teritoriju u odnosu na druge ostatke prvobit
ne vjere prevladava u tolikoj mjeri da je jedva da su Vlasi taj kult donijeli i
drugima trajno nametnuli . Osim toga, smo sa dilemom: Vida se kao
praslavensko pogansko boanstvo, a ako su Vlasi bili prenositelji njegova kulta, onda bi se iz
toga moglo da su ti Vlasi bili Slaveni. Sama daje Vidov kult posebno po
Hoffiller, Saria 1938, slT. 234-235. (Usp. slike navedene u ovom djelu pod brojevima 516, 5 I 7.518.)
, Mayer 1941.-1942, SlT. 187-191.
6 Navod prema pismu, koje je M. poslao pi scu iz Maribora 22. svibnja 1991.
SchejbaJ 2003, str. 403-404. "Prof. Mate . .. u razgovoru s kolegama zalagao se za vezu s i-e. korijenom *w(e)id- , iz
kojega hrvatski glagol vidjeti. zvukom glagolu vidati (ozdravljati, iscjeljivati. njem. heilen, npr. vidati ranu ..
je s etimologijom kalka (LehnUbersetzung, pojava za koju je on bio iznimno
osjetljiv) koja bi morala biti stvorena u antici . Vidas bi bio bog iscjelitelj par excellence. 'onaj koji vida'. 'koji zdrav
Ije ... (Bruna Borvo et Damona - Vidasus et Thnno. : Les possibilites de /' arUl-lise comparative.U: Illyrica
Anliqua. Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu - Arheoloki mozej u Zagrebu. Zagreb, 2005.,
str. 343.)
2005, slT. 461-468.
478
\
IVAN Ostaci kulta boga ...
na planinskim vrhovima, moe na to da je puk njegovu narav
u solarnom smislu.
Naziv Vid doista se posebno vezuje uz vrhunce brda. Tako postoji Sutvid na Biokovu, Su
vid na Dinari, Sutvid Cetine i Krke, Vidova gora na Sutvid na uzvisini povie
Trogira! Narod je u dane na vrhove brda i planina, a ima vjerovanja pre
ma kojima se Nebo oslanja na Zemlju, i to na vrhovima brda odakle se moe i na Nebo.
"Na osnovu takvih vjerovanja nastala su predanja da su na vrhovima brda i planina stanita
boanstava."1O Iz vjerovanja je da je Zemlja u Junih Slavena bila
istog ranga kao Nebo, da se smatrala za boanstvo, a narod se kleo zemljom kao sve
timY
Etnolog Aleksandar Gahs da se spomen na Vida sve do danas i u naim na
rodnim pjesmama i te da je to znak da su i Hrvati prije pokrtavanja kao vrhovno
boanstvo tovali Vida. "Uspomena na Svantevida se sve do danas i u naim narod
nim pjesmama i i to pod imenom Sutvida ili Vida. To je znak, da su ga i Hrvati prije
pokrtenja tovali kao vrhovno boanstvo. Tako jedna stara pjesma nosi naslov: 'Molitva dje
Vidovnom Bogu', jer se u njoj djevojka moli 'Vidovnome Bogu'. I u drugim pjesmama
vie puta dolazi usklik: 'Moj Vidovni Boe!' U Dalmaciji, u najstarijem sjeditu Hrvata, ima
nekoliko brda, koja nose ime Sutvid, Suvid, Vid. Tako u Biokovu, na otoku kod Omia
i Cetine i Krke. Na tim vrhuncima sigurno su stari Hrvati prije pokrtenja prinosili Su
tvidu ili Vidu rtve. Uistinu evo, to iz tih krajeva. Seljaci iz okoline drevnoga Garduna,
Sinja i Imotskoga, znadu da na jednoj gomili, to se vidi uvrh U gIjana, u ono
vrime palila se Bogu desetina, pa bi onamo stariina ponio prvine sazorilog usiva (usjeva), a
mladi bi uzeli kamenja, pa kad bi se sve sagalo, tad bi ih nabacili, da vitri (vjetrovi) onaj po
lug ne odnesu." 12
Filolog Klement (1725.-1773.) spominje iz osobnog iskustva "Koliko je
ovo Svantovidovo praznovjerje ne samo u Bohemiji, i u samoj Dalmaciji nagrdilo pravu
vjeroispovijed Sklavina, moe se shvatiti iz onoga to nam se dogodilo prije nekoliko godina.
Boravili smo, naime, u selu - jer se i selu veoma radujemo - kad smo jednoga dana
primijetili kako neka starica kod tora za ovce neto mrmlja i neku molitvu pobono izgovara.
Brzo smo joj prili i odmah su koje je izgovarala potakle u nama toliku radozna
lost, da smo je zamolili da nam cijelu molitvu !sve izgovoreno! ponovi jasnim glasom. Stajala je
starica nerado i drhtavim glasom ovako progovorila: 'Sveti Vide koji vidi; sveti Luka koji
Sveti Paravia koji tatu ruke vee i vuku zube pobije ti ovce moje itd. '."13
Alberto Fortis u djelu Put po Dalmaciji (1774.) zapisuje da pastiri posebno tuju sv.
Vida i da njegov blagdan slave paljenjem svenjeva mirisna drveta ispred svojih koliba. 14 Vene
cijanski Gianantonio Bomman u djelu Civilna i crkvena povijest ilirskih pokrajina
Dalmacije, Hrvatske i Bosne (Venezia, 1775.) navodi kako su Hrvati, kada je on pisao tu knjigu,
sredinom XVIII. uz druga lana boanstva spominjali i boga Vida, iako se vie nisu
ni njegova pravog
Lujo Marun je godine 1897. zabiljeio
"U starohrvatskoj upaniji Poganiji, a nad selom ivogotem, Makarske, razkriljuje
se daleko makarsldm primorjem planina Biokovo. Jedan njezin vrhunac, ... i danas se
9 Kuar 1907, str. 15.
10 1970, str. 81. Ima planina za koje se tvrdi da su spojene s nebom 1951, str.
37).
11 1951, str. 17. Natko Nodilo na temelju narodnih pjesama II Hrvata i Srba da su Zemlju "stari nai II ve
like oboavali". On navodi primjere kako je narod ZemJjn zazivao, kleo se ZemJjom, a da je ta Zemlja
kao velika boginja i kao velika grjenica (Nodilo 1981, str. 71-72),
12 Gahs 1924, str. 103.
" 1766, str. 36, 67-68.
14 A. Fortis dodaje: "Ne' tempi andati le nazi oni slavoniche aveano divozione al dio Vid" (Fortis 1986, str. 175).
15 onje 1995, str. 107-112; 115-118 (Tekst priredio za tisak: Nikola
479
Starohrvatska prosvjeta [[[/34 (2007) - -------------- ---------
zove' Sutvid' ili kako ga redje zovu' Svevid' ili Kapela, Taj vrh puk zove kapelom,. po tobonjoj
predaji, koja je silno o tom mjestu i izkrivljena, da bi bila tu mala crkvica podignuta u
Sv. Vida. To ondjenje tolikom tvrdi, da kako se jo vide ostan
ci te kapele. Ovo su mi tvrdili i ljudi, koji se poneto i arkeologijom zanimaju. Da odstranim
svaku sumnju o tom i da pregledam poloaj, stadoh se penjati uz brdo visoko 1155 met.
Putem moj Ivan komu se bijae na putu pridruio i Jakov kender, kazivae
mi, kako do nazad stotinjak godina okolno u neko stanovito doba obho
dom je na Sutvid. Nu da su upnici to ukinuli, te na polu brda, na poloaju Kriice
podigli crkvicu na Gospinu, i tu da o Kriima Suvie mi kazae, kako su na
'Sutvidu' zakopane 'svetinja, svete kako okolno danas u velikom tovanju
to mjesto dri. Poslie tri sata penjanja, na brdu, poput stoga od siena, a na prostoru od 30 met.
premjera, die se nanesena gromila, kojoj je u premjeru 15 met., sa sjeverne strane visoka 7
met., a sa podnevne 4 metra. Na ovoj gromili opet druga neto manja gromila, na kojoj
je opet podignut suhozid upravo kao rtvenik ... Tu nema ni traga ikakovoj kapeli a
ni grobovima, a po gromili malo zakopavi opazio sam uglevlja i pepela, tih jasnih dokaza o
paljevini. Valjda je ovaj pepeo ona svetinja, koja bi po tradiciji u narodu bila simbolizirana pod
'svete Ja ostadoh podpuno uvjeren ob onomu, to je i prof. Nodilo nagadjao, da
ovaj vrhunac bijae poganskomu bogu Sutvidu, i da na ovoj gromili prikazivane su
mu za doba poganstva rtve od naih pradjedova, dok nema tu ni najmanjeg traga kakvu
skom bogotovju ... Pogled sa ovog 'Sutvida' sie na sve krajeve u nedogled na iztok Mostaru i
Dubrovniku, na zapad Spljetu, na jug preko Peljeca, Hvara i k Italiji, a na sjever Vrgor
cu, Ljubukomu i dalje po Hercegovini. Mislim, da je ovo mjesto bilo od glavnijih upravo rad
njegovog izvrstnog poloaja gdje se tovanje Sutvidu izkazivalo."!6
N. Nodilo navodi kako su se u Splitu u drugoj polovini XIX. molili bogu Vidu. "A
ne treba umjetne rekonstrukcije ona molitva, koja se u Spljetu jo upravlja Vidu, hranitelju svje
tlosti i ognjenog 'sjemena'. Tamo, u Manuu, kad stopanica, kasno u
vatru za sjutradan, zapret prekrsti oegom i rekne: 'Sveti Vide! - Ti sahrani
ovo sime, - da do sutra ne pogine'. taj Vid nije hristjanski svetac Vit, koji nema nika
kva posla s ognjem. A s druge je strane opet spljetski Vid u doticaju s obiljem, ... jer u Lucu,
u drugom varou istoga grada, kad teak posije njivu, zazivlje ploditelja Vida s 'Sveti
Videl sahrani ovo sime, da ne pogine!' Kakogod to u Spljetu, onako se mole i
na i na Visu."!?
Na otoku Pagu ostaci Vidova kulta su se sve do u drugo XX.
"Najvii vrh otoka Paga, visok 348 m, zove se Sv. Vid. Na njemu se nalaze ruevine
crkvice koja je istom svecu ... Danas moemo uvjerljivo tvrditi da je Sv. Vid najvii
vrh otoka Paga dobio to ime prije nego je na njemu podignuta istoimena crkvi
ca. Godine 1947. sam od sedamdesetgodinje Pere udate u Novalji, a
rodom iz Kolana koji se nalazi sa sjeverozapadne strane brda Sv. Vida. Ona je u svojoj mladosti,
prije udaje, u drutvu s nekoliko enskih osoba pohodila Sv. Vid kod spomenute znatno
oronule crkvice da obavi zavjet starohrvatskom bogu Sventovidu ... Zavjetnicima je glavni cilj
bio da se ispuni neki njihov zavjet: neki su ili radi dobra uroda ljetine, drugi radi zdravlja i
razloga, za porod nerotkinja i sretnu oplodnju stoke, a svijet za sretnu
udaju i enidbu. Zavjeti nisu bili vezani uz kult nekog sveca premda su se odvijali
kod ruevne crkvice Sv. Vida ... ene su na Glavicu Sv. Vida ile moliti za plodnost,
a roditeljke za mlijeko, kako bi mogle odbraniti svoju Mukarci bi se ili moliti za
seksualnu potenciju i zdravlje vida. Svi su se molili za rasplod stoke, dobar urod trave,
itarica... Prema navedenim podacima moemo da su se Kolanjci zaista ili zavjeto
" Marun 1897. str. 142-143.
17 Nodilo 1981, str. 647.
480
IVAN Ostaci kulta pretkrk anskag boga ...
vati na Glavicu Sv. Vida i to ne sv. Vidu (S. Vitu s) , se uruena crkvi
ca nalazi na tome vrhu, nego staroslavenskom boanstvu Sventovidu se kumir, tj. kameni
stoac nalazio na podiju na Glavici na Sv. Vidu ... O magijskom doprinosu
rtava bi i polijevanja vina i osobito paljenje kose na podiju pred Sventovidovim
kumirom. enska kosa, njeno njegovanje i u hrvatskom puku ima posebno
Vile su uvijek s dugim raspletenim kosama ... Kada je sredinom 19. sruen
kultni stoer i simbol reliktnih vjerovanja i drevnih broj Vidovih tovatelja i
bivao je sve manji, ali su obredi u izvjesnom smislu trajali sve do Prvoga svjetskog
rata, jer su do tada Kolanjci jo redovno ili tamo zavjete. Poslije toga rata Sventovidov
kult na Glavici Sv. Vida naglo gubi svoje ... "18
Od bitne je vanosti Sretena da se u Sloveniji i dalmatinskim otocima
"nailazi na veliku termina ' Sv. Vid', i samo u dva tri na oblik ' Sv. Vit'''.19
Od imenice Vid ima i veliki broj izvedenica, i to osobito na teritoriju dananje Hrvatske i
Bosne. Izvedenice od Vid, ostaloga, jesu:
1. imena mjesta (gradova, sela, zaselaka, naselja, posjeda),
2. uma,
3. izvora,
4. potoka (i onih ljekovitih),
5. biljaka i trava (i onih ljekovitih),
6. ivotinja (krava, ovaca, kobila, koza),
7. (vidara),
8. vidovitih ljudi (vidovnjaka),
9. sablasti,
10. mukih i enskih osoba i prezimena. lO
N. Nodilo davno je da se i uvelike razgranato osobno ime Vid, Vidak,
Vidoje, Vidojko, Vitko, Vidosav, Vida, Vidna, Vidojka, Vidosava, Ljudovid ne
moe ako se ne prihvati daje ono pozajmljeno od vrhovnoga boga.
21
Ne smije se za
nemariti ni podatak da postoji i ptica vidak, koju nazivaju "boja ili "boji 22
prvobitnog Vid nije jedinstveno. Glagol vidati i u
tom i obliku poznat je samo u hrvatskom i srpskom jeziku. "Vrlo je vjerojatno milje
nje koji dovodi u vezu s praslav. korijenom vido, ved-, koji je u vidovita trava,
'Ijekovita trava za euphrasia officialis, vidac, gen. vica (Vuk, Dubrovnik) herbae genus ' =
deminutiv vidi gen. = U por. u Sireni Zrinjskoga: Kako vidovinski dar mu
konj letie. Prema tome bi vidati kao i prvobitno pogledom,
magijom' . Upor. polj. i vidjeti."2) Da navedeno miljenje ima temelja, i
biljke vid (vidac, vidovka, vidova trava, vid kao biljke za gatanje i
Veselin da naziv biljke vid "ima moda veze sa starinskim istoimenim
boanstvom". On naglaava da sva "Vidova vrela" na Vidovdan ili od bo
lesti." Narod se nije Vidu samo kao iscjelitelju vida. "Samo ime ovog svetitelja, Vid,
odredilo je delom i prirodu rituala koji su na njemu dan. Bilo je,
na primer, veoma vano ta se toga dana videti. Ono to bi tada video, u tome bi - po
optem uverenju - kasnije imao uspeha ... Na Vidovdan se mogla videti i Toga dana
se mnogo gatalo i proricalo ... Veza Vidovdana s vidom manifestovala se i u narodnoj medicini.
19 onje 1995, str. 107112, 115-ll8.
19 1999, str. 176.
20 1971-1972. sV. XX, str. 836-840.
" Nodilo 1981, str. 77 78.
22 Hirtz 1947, knj. n, sV. III. str. 535.
" 1971-1972, sv. XX, str. 585-586.
24 1985, str. 63 -64. Usp. i : 1994, str. 55.
481
Starohrvatslw prosvjeta IJlf34 (2007) - -------- ---------- - ----
praznika ili pak na praznik izjutra brali su travu zvanu je stavljali u vodu
i njome se umivali. su to zato da preko godine ne bi bolovali od
N. Nodilo "I po naoj etimologiji , Vid je u odnosu sa vidjeti. 'Na Vidov
dan, u Resavi, iznosi se sve ruho na polje, da se vidi na vetru, i svako seme, koje je ostalo nepo
sejano na sunce, da ogreje taj dan sunce, te da nikne do nove godine' ... Ovo
dobiva mnogo vrijednosti time, to je ono sadrano u starinskom praznovjerju. Pravo rekavi,
Vid je bog vidnoga dana." 26 Nodilovo opirno izlaganje Vidove problematike Kerubin
saeo je ovako: "Naziv mu je od vid, vidjeti, znati, 'zrenjem kojega druge bogove drahu nai
stari za polubogove. ' "27
Iz ostataka kulta ovoga boanstva moe se da je Vid bio bog vidovidosti i
od raznih bolesti, a ne samo kako misle neki autori.
2
'
Vano je Nodilovo miljenje da je prvobitni Vidov dan zamijenio Ivanjdan.29 D. to
obrazlae ovako: "Ivandan pada 24. juna po starom, a 7. jula po novom kalendaru ... Kao i u
mnogim drugim narodno praznovanje nije imalo mnogo veze s
skim. Po miljenju Slobodana (a i nekih drugih u ivandanskim
mogu se prepoznati tragovi jednog starijeg, paganskog praznika, koji je bio lociran u ovo doba
godine (tj. u vreme oko ljetnjeg solsticijuma). Ivandan je bio veliki narodni praznik, jedan od
u letnjoj polovini kalendarske godine. Bilo je iroko rasprostranjeno shvatanje da se u
vreme praznika natprirodne pojave. Verovalo se da sunce tri puta zastane i
zaigra na svom putu preko nebeskog svoda. Zato se praznik naziva jo i sv. Jovanom Igriteljem.
Zabeleeno je i verovanje da se Ivandana nebesa tri puta ' otvaraju' . Tada - kau predanja
- nastaje vreme ... No glavno obeleje tog praznika predstavljalo je, bez sumnje, paljenje
obrednih vatri ... su to zato da bi se zatitili od bolesti, od zlih uticaja svake vrste. S istim
ciljem se i stoka provodila preko zgarita ... Na Ivandan se bralo i bilje kome su se
pripisivala svojstva... Na ovaj praznik je - pored vatre i bilja - ulogu imala
i voda. Imala je, mislilo se, i zatitna i lekovita svojstva. Zato je o Ivandanu bilo obave
zno i ritualno kupanje ... Kao to je nagoveteno, kupanje i umivanje se smatralo zatitom
od bolesti: bolesni bi ozdravili, a zdravi se bolesti nisu morali plaiti."30 Ovaj opis
na da je stvarno Ivanjdanu prethodio Vidovdan. Irvin
"Valja utvrditi da, nije samo sv. Vid bio surogat za staroslavenskoga boga sunca i
svjetlosti, nego da on ovu ulogu dijeli s jo dva sveca, se crkve pojavljuju na mje
stima, za koja je da su nekada bila staroslavenskome bogu sunca i svjetlosti.
je prema Svetovidu vodilo u neku ruku politikU ' divide et impera': sv. Ivanu dalo
je svetkovanje najdueg dana i kresove, sv. Iliji nevremena, munje i gromova, a sv. Vidu ime i
('vidanje')." 31
3.
je postojanje Vidova kulta i u nekih naroda na sjeveru Europe, ali u tom
nema ni najmanje potvrde da je odatle prenesen na Balkan
32
"Kad bismo htjeli pretpostaviti
" 1991 , str. 61-63, 66, 73-74, 77,80-81,337-342.
" Nodilo 1981 , str. 68-70, 77-78, 80. 106, 113-114, 119-120, 123-124.
" 1898, str. 6.
u prevaga lika Vid nad likom Vit ima druge uzroke. Neosporno je vanu ulogu II tome imala etimo
logija. puk je prihvatio, i do danas tuje, SV. Vida kao vidara vida. Molitveni zaziv sv. Vidu na Hvaru, II Poljicima:
'Sveti Vide, vidi me!' na to Lukenda 1995, sv. 21, str. 213-220, 222).
" Nodilo 1981, str. 346-353, 692-693
JO 1991, str. 61-63. 66, 73-74. 77. 80-81. 337-342.
) 1 1994, str. 133-144.
32 Sveti Vitus tovao se kao II Dioklecijanovim progonima oko godine 304. (Weitershaus 1986, str. 163). Od V. st. cr
kve i samostani posveeivani su svetom Vitu u RilIlu, na Siciliji i Sardiniji, a njegov kult osobito se razvio u srednjem vijeku
posebno Germanima i Slavenima. Njegove relikvije bile su prenesene u pariki samostan sv. Denisa (druga polovica
482
!VAN Osraci ku/ta boga ...
kontinuitet kulta, trebali bismo imati potvrdu o tovanju sv. Vida (Vita, lat. Vi
tus) u crkvi V. i Vl. st., a nje nema. Nemaje ni zajedan drugi u
Dalmaciji. Vjerojatno Dalmacija nije uvela u to doba kult sveca, za kojega se pretpostavljalo da
je bio pod Dioklecijanom, kad je imala toliki broj Taj kult
u Dalmaciji biti uveden tek u srednjem vijeku i to sa strane benediktinaca. " 33
Josip je krajem XIX. daje Vidov kult prethodio tova
nju svetog Vita.
34
Kult sv. Vida proirio se, preko Bavarske, Korukom i ostalim
slovenskim pokrajinama." Spomen na Vida je i u Srba, a u pravoslavnoj je tradiciji
sv. Vit nepoznat svetac,36 to sa postojanje Vidova kulta na Balkanu prije
kristijaniziran ja.
Kada vrela spominju vladara po imenu Liudevitus neki pisci misle daje ime glasilo
Ljudovid. 37
Ivo Pilar "Ja dakle mislim, da su nai djedovi tovali Svetovida (Sven
tovida) , a ne Svetovita i. t. d. To pak drim zato, to je crkva nala poganskom bogu starih
Slovjena supstituta sa imenom: Sanctus Vitus ili talijanski San Vito. Da
se i staroslovjenski bog zvao Svetovit, a ne Svetovid, onda bi se zacijelo i taj sve
tac u narodnom jeziku zvao sv. Vit ili sv. Vito. A ovako je stari oblik bio Vid, i on se po snazi
tradicionalizma i u obliku. Nijemci , koji su od romanskih naroda
primili toga sveca, zovu ga Sankt Veit, dakle je I Na otoku sam na svoje
ui, kako narod goru, kojaje u austrijskoj vojnoj karti imenom 'Monte San Vito' zove
Vidova Gora, a ne Vitova Gora. I Mihovio koji je svakako bio narodni i
dobro poznavao narodni govor, navodi samo Svjetovida (a ne Svjatovita), koga dva puta spo
minje u svojim spisima (str. 255 i 262). Prema tome ja drim, da Nodilo ima pravo, da
je Svetovid, za koga Helmold tvrdi da 'colebatur ab omrni gente Slavorum' , bio glavni bog
Hrvata i Srba, i da se to odrazuje u obilnom topografskom nazivlju, izvedenom iz imena Vid,
koje se nalazi ne samo u naoj dravi, nego na cijelom slovjenskom Jugu, i u tome, da Srbi slave
Vidovdan, a ne Vitovdan ... je staroslovjenskoga Svetovida pobijalo izamjenjivalo
svecem sv. Vidom pa njegove crkve gradilo na onim mjestima, ili bar
blizu njih, gdje su nekad stajala svetita Svetovidova." 38
Pilara i nekih drugih autora
39
o postojanju dualizma u Hrvata i Srba
ne ostaci Vidovih svetita. Posebno je zanimljiv primjer Nikole koji je
u opisu Vidova svetita sam pobio vrijednost svoje teorije. "Scenografija
Svetovidova svetita podrazumijeva da ono ima parnjaka boje. Po Peiskerovoj shemi
VIII. st. ). a zatim u samostan Corvey II Saskoj 836. g. (Enciclopedia 1954, str. 1538). Godine 822. utemeljenaje opa
tija Corvey kao kolonija opatije Corbie (Picardie) i kao prvi samostan u Saksonaca. Njezin prvi opat dobio je spomenute
kosti i tako je sveti Vit postao zatitnikom Sasa, koji su pod njegovom zastavom vojevali protiv Polapskih Slavena. Sveti
Vit se tovao kao koji ljude i ivotinje (Lexikon 1990, str. 579.) je i da su mnoge
pripisivane svetom Vitu prije bile pripisivane bogu Vidu.
J3 Marin i suradnici 1999. str. 31.
34 Allacevich 1899, str. 100.
" 1994, str. 133-144.
36 "Vidovdan se praznuje 15. juna po starom, a 28. juna po novom vremena. Pravoslavna crkva u ranija vremena
posvetila je ovaj praz.ni.k proroku Amosu a kasnije i knezu Lazaru. Naziv Vidovdan pojavljuje se II crkvenim kalendarima
tek od kraja prolog Bio je to, dakle, praznik posveten sv. Vidu, nepoznatoj u pravoslavnoj tradiciji. Neki
ovaj mi tski lik dovode u vezu sa sv. Vitom, svecem koji se potovao II svetu. Po miljenju drugih (recimo Mi
odraga sv. Vid je II stvari hristijanizovana reminiscencija na istoimeno boanstv o naih pagansk.ih predaka, bo
anstvo su se ime i praznik odrali i do naih dana. Saglasno tome, crkva je samo jednu duboko uk:orenjenu
narodn u tradiciju" 1991, str. 61-63, 66. 73-74, 77, 80-81. 337-342).
37 "Sl og \lid (vit) nalazi se jo i kod Eginarda (Eginard) u Analima i u ivotu cara Ludvika, gde se govori o jednom licu, koje
se zove Liudevitus ... U istorijskim spomenicima Junih Slovena nalazimo jednako jedno za drugim razna imena sa - vit:
Vitacirag, Vitodrag. Vitomir, Vitoslav, Vitomisl. Sva su ova imena slovensk:.a, i ih je objasniti imenom sveca
Vida" (Leger 1984, str. 82-83 , 85-87).
" Pilar 1931, str. 6, 3839.
" Usp. na primjer: ufftay 1931, str. 109-114: 1943, str. 1. 9-25: kubalj 1970, str. 453462.
483
--- --------
Starohrvatska prosvjeta 1ll/34 (2007) ------ ------------------
trebalo bi biti s druge strane na Trsatu, ili moda jo prije na Suaku, na mjestu cr
kve Sv. Kria, koje ima istu orijentaciju (30) kao i Sv. Vid. da je lijeva strana rijeke
za Bjelboga, to da je njegovo stanite i svetite prvotno bilo na Suaku, a
da je na Glavici bilo svetite Crno boga, a ne Bjeloboga, odnosno Svetovida. Sad nije
pouzdano kako je dolo do te inverzije."40 Irvin s pravom ovaj primjer
posebno "Primijenimo li to sada na situaciju lako se o posto
janju svih elemenata svojstvenih scenografiji poganskih svetita. Crkva Sv. Vida,
nekadanje kultno svetite boga svjetlosti i dobra, podignuta je na brijegu ponad dok
se na suprotnom kamenitu brdu nalazi trsatska crkva sv. Jurja, nekadanje kultno svetite boga
tame. u odnosu na Peiskerovu shemu inverziju: Sveti Vid trebao bi
stajati lijevo, a sv. Juraj desno od vodenoga toka. Razlozi radi kojih dolazi do ove promjene nisu
poznati premda moemo pretpostaviti da je ona, vjerojatno, posljedica stanovitih povijesnih i
drutvenih pomutnji."4J
Ako su i postojali primjeri dvaju susjednih sveti ta na naim prostorima, onda je sigurno da
ni jedno od tih svetita nije pripadalo samo dobrom bogu i niti jedno samo zlom bogu, jer samo
dobri ili samo zli bogovi nisu postojali. prigovor njihovoj teoriji u tome je to ona pret
postavlja ne samo kult, i svetilita, dobrome bogu nego i bogu zla, dakle: i Arimanu, a
takav kult, koji ne bi bio razumljiv ni u jednoj religiji , ba u zaratustrizmu je potpun nonsens ...
Lokaliteti koje su Paj sker-Pilar proglasili za svetilita, verovatno su doista nekadanja svetilita
- vano je, na primer, da na najvanijem lokalitetu, onome kod Budiina, gdje se dva naspra
mna boga zovu i Bileboh, i danas narod dana Duhova izlazi na (v.
Klihnau, Schlesische Sagen , 2, 546) - ali to ne bi bio nikakav dokaz za zaratustrovska slovenska
shvatanja, bi to prosto bila svetilita slovenskog bogovskog para: boga donjega
sveta (koji je docnije, u eri identifikovan sa i boga gornjega sveta. Ova
kav kult dvaju ili vie bogova, i sa hramom i rtvenikom, nije ni
redak ... Prema tome, lokaliteti gde se spominju, jedan pored drugoga, oba sloven
ska boga, ukazuju ne na kakvu antitezu u smislu zaratustrovskom, nego na tragove
staroga kulta, u kome su bog donjega sveta i bog gromovnik boanski kultni par na pr. ime
Devin kamen ili Momin kamen, Jungfemsprung - sa etiolokim skaskama o gonjenoj devojci
koja je, drugog izlaza, sa stene u reku - nije postalo na osnovu pogrene na
rodne etimologije prema zlom bogu, devas, nego je ovde, svakako, uspomena na neko starinsko
ensko boanstvo, koje je sa bogom donjega sveta stajalo u nekoj vezi. Tragova takvog enskog
boanstva ima i u srpskoj i u slovenskoj tradiciji." 42
4.
Izvedenica od Vid ima u svim slavenskimjezicima.
43
U starome poljskom imenarstvu naho
de se imena: Widogost, Widogoszcz, Widorad, Widoradz, zatim Boguwid, Gosciwid, Lubowid,
Malowid, Powid, Snowid, Zawid. U Vidhost, te Dobrovid, Knovid, Malovidy, Snovid,
Zavid. je Widogosti.44 Vid je ne samo praslavenska nego i indoeurop
ska
45
40 1992, str. 126. i 136. N. ipak samouvjereno tvrdi: "No. (Miroslav) Brandt nije posljednji II
nizu onih koji ne bijahu od volje ili im ne bijae dano vidje6 bitne povijesne dimenzije dualizma na hrvatskim i drugim
junoslavenskim prostorima. Posljednji njima je Ivan 1992, str. 126). N. je ovaj teks[ s
manjim dopunama obj avio i 1994. godine pod drugim naslovom 1994, str. 33, 59 90).
" 1994, str. 133-144.
1994A, scr. 7172. O stvarnom nauku Zaratutre usp. detaljno u: 20G lB , str. 964.
43 Zanimljiva je usporedba, dakako samo u asocijativnom smislu, s nekim neslavenskimjezicima. Premajednome
etimologij skom korijeni Wid u starosaksonskome, Wit u Widhr u staroindijskome,
"weil, groa, stark, kraftig, vorgeoiebe n, aufgetrieben" (Siebs 1983, str. 169).
44 Svi ovi podaci navedeni su prema pismu M. koje je uputio piscu iz Maribora 22. svibnja 199 1.
484
IVAN Ostaci kulta boga ...
Iz nekih srednjovjekovnih vrela pojedini pi sci da je i sjeverno od Dunava bio
rairen kult boanstva Vida, iako se to boanstvo navodi samo u oblicima: Suantauit(h)us, Szu
entevit, Zuantevith.
46
Helmoldov se izvor u smislu da su Slaveni potovali Svantevita
(Zuantevith) kao boga nad bogovima.
47
Prema Helmoldu, polovicom IX. st. benediktinci su
doli Rujane i ondje su podigli kip svetog Vita. Kad su se benediktinci povukli, Rujani
su se prema tom pripovijedanju ponovno vratili u poganstvo, ali su svetoga Vita potovali kao
svoga boga.48 Helmold spominje Crnog boga u Polapskih Slavena, pa su neki iz toga
pogreno da je postojao i bijeli bog, kojega Helmold ne spominje.49 Iz
Helmoldova se izvora ne moe da je u Slavena postojalo o istodobnoj
opstojnosti dvaju bogova, dobroga i zloga. Aleksandar BrUckner je da je taj
Crni bog odrazom vraga i da nema dodira s prvobitnim vjerovanjem starih Slavena
kojima je dualizam bio sasvim Gotovo se svi slau da se u Helmolda radi o
legendi bez povijesnoga temelja. Sl
Ostala vrela ne posebno Helmoldovo pisanje. Saxo Grammaticus (XII.
tvrdi da su se pored Sventovitova (Suantouitus) kipa nalazili sedlo, uzda i veliki iz
bi proizlazilo da su se Svantevitu pripisivale i crte boanstva". 53 Saxo Gra
mmaticus dalje da se u ruci Svantevita nalazi rog (s vinom) to bi na to da se
radi o lunarnome boanstvu.'" U povelji cara Fridrika iz 1170. spominje se "gens Ruynarum"
i "Szuentevit" kao njihov idol "maxirno ydolo eorum".55 U izvoru koji je poznat pod
nazivom Historia regum Danorum dicta Knytlingasaga (iz XIII. se spominje
Svantevit ("Suantavit").56
Raffaele Pettazzoni da kulta svetog Vita nikad nije bilo u Rujana, nego da je bilo
samo kulta boga Svetovida, kojega su redovnici, zbog glasovne imena, transfor
nlirali u svetog Vita.
57
i L. Niederle smatra da je Crkva poganskog Svantevida zami
jenila svetim Vitom, a da je navedena legenda rairena tek u XII. st. kad su se
slavenski bogovi prema imenima rimskih bogova." H. Lowmnianski da ne moe biti go
vora o evangelizaciji u PolabIju u IX. jer "karolinka ekspanzija nikada nije dosezala
tako daleko; tobonji podatak cara Lotara iz 844. godine o tom pitanju, premda ga je potvrdio
Hadrijan IV. godine 1155., je falsifikat". On smatra da je do identificiranja svetoga Vita
sa Svetovidom moglo prije godine 1114. i samo u slavenskom jeziku, jer je u latinskome,
a jo vie u to Lowrnnianski da arkonski Svetovid nije
mogao biti pozaj mica latinskog sanctus Vitus, oblik slavenske recepcije svetog Vita u smi
slu "da je Svetovid sv. Vit, koji je jedino tretiran kao poganski idol".5. Vladinlir Ma
" 1971-1972. str. 807.
46 Meyer 1931 , str. 106.
" Meyer 1931. str. 43-47.
48 Meyer 1931 . str. 46-47 .
.. Meyer 1931. str. 42-47.
:\o Bruckner 1937, str. 60-61. Zanimljivo je da je i Mamo Orbini 1601. godine poistovjetio vraga s Helmoldovim Crnim bo
gom (Orbini 1985, str. 83). "Izjava u tekstu da se taj zli bog naziva (diaboI ) je Helmoldova, smatra
koj i da crna boanstva ne moraju biti z ja boanstva. 'Crni bog ' je bog donjega svijeta i zalO je em, kao
lO je i Hades, 'crni bog' po svojoj i kao to se i rimski Dis pater nazivao Juppiter niger" 1979,
scr. 193). H. LowmiaDski da je Crni bog uPolabljana interpretatio slavica za i da je borba Boga i
polarizacija dobra i zla, motiv u polapskom pogledu na svijet (Lowmiansk..i 1996, str. 52).
U Hrvata je Toma 1886. prihvatio miljenje Zeussa, koji je u svom djelu Die Del/ISchen und die Nachbarst "'
me proglasio identificiranje Svetovida sa svetim Vitom pustom bajkom 1886, str. 131-132).
\2 Meyer J 93 1. str. 49-56.
" 1979. str. 187.
" 1979. str. 187.
" Meyer 1931. str. 47-48.
" Meyer 193 1, slr. 84-85.
57 Peltazzoni (bez godine), str. 47.
" 1979, str. 185.
" Lowmianski 1996. str. 169- 170.
485
Starohrvatska prosvjeta 1ll/34 (2007) -
navodi da je Vid ime "sljubljeno s lat. Vitus, i ako je u drevnosti moda posve inakoga
postanja". vaan podatak da se pri pogana na
najuspjenije provodio apostolat po uputi pape Grgura L Velikoga u smislu da se, gdje je
"primjenjuju nauku prave vjere krivoga vjerovanja".60
Teorije Jana Peiskera
61
i drugih, koji su na temelju Helmolda da je u Slavena
postojao dualizam u smislu postojanja jednog boga dobra, a drugog boga zla, mogu se smatrati
"mitolokim fantazijama".62 Crni bog je postojao u Slavena, ali nije bio samo bog zla. Njegove
ostatke nalazimo i danas u vrelima pojedinih naroda, posebno u Slovenaca. "Iz ovih dokumena
ta folkloristi su kao neosporno da je 'Crnobog bio, boan
stvo', koje se pojavljuje u dva njegova lika: a) kao sunce u poslednjem godinjem
dobu svoga kretanja kao zimsko sunce, b) ali i u okviru obdanice kao sunce." 63
H. Lowmianski Niederleov da je dualizam dobra i zla bio slavenskoj
religiji. On da je Slavenima bila misao o polarizaciji boanstva na principu,
jer su "njihovi bogovi i demoni - kao i u boanstava - sadravali crte dobra i zla,
naravno u odnosu s ljudima, a svakako i u svom karakteru".64
O tzv. praslavenskoj vjeri premalo znamo da se mogu izvoditi ozbiljni za


Medutim, bit preostalih na dananjem teritoriju
Hrvata je svetoga u naroda susjednih kultura, to da je pojam boan
skoga zamiijan kao jedinstvo suprotnosti, dakle kao istodobna simbioza dobra
i zla.
66
Iz preostalih hrvatskih narodnih vjerovanja nedvojbeno proizlazi da u Hrvata nema ni
najmanjeg traga vjere.
oo 1973. str. 585; Putanec 1963, str. 148.
OI Peisker 1928, str. 54-86.
62 Schmaus?, str. 223- 224.
63 2000. str. 272,274.
.. Lowmianski 1996, str. 167- 168.
6,\ Moszynsk.i 1992, str. 2, 40, 124.
" Usp. 2004, str. 5-15.
486
NAN OSlaci kulta boga...
LITERATURA
Allacevich 1899
G. Allacevich, Narona e il seno marittimo Naroniano. Bulletino di archeologia e storia dalmata, sv. 22, Split,
1899., 100
1991
D. Narodna religija Srba u 100 pojmova. Nolit, Beograd, 1991.,366
2005
T. Odnos sveti Vid - Svantovid na obali Jadrana. Histria antiqua (Pula), sv. 13 za 2005., 461-468
Bruckner 1937
A. Bruckner, O poganstvu starih Slovena. Knjiga o Balkanu, II. Ed. Balkanskog instituta, Beograd, 1937., 60-61
1992
N. PrepoVU1tljivost starohrvatskih poganskih svetita u dijelu primorja zapadne Hrvatske,
zbornik 2, Rijeka, 1992., 124-142
1994
N. Vjera i svetita starih Hrvata. Novi putovi istralivanja. Croatica Christiana Periodica. XVI111994,
33,59-90
1985
V. srpskih narodnih verovanja o biljkama. SANU. Beograd, 1985.,63-64
1994A
V. O vrhovnom bogu u staroj srpskaj religiji. Srpska knjievna zadruga - Beogradski
zavod - Prosveta - Partenon. Beograd, 1994., 397
1994B
V. srpskih narodnih verovanja o biljkama. Rukopis priredio i dopunio Vojislav Srpska
knjievna zadruga - Beogradski - zavod - Prosveta - Partenon. Beograd, 1994.,299
Enciclapedia 1954
Enciclopedia cattolica. Sv. XII., Citta del Vaticano, 1954. , 1537-1538
Fortis 1986
A. Forti s, Viaggio in Dalmazia. Adriatica di Navigazione-Marsilio Editori, Venezia, 1986., 175
Gh.s 1924
A. Gahs, Kakva je bila vjera Hrvata prije, nego to su poslali Danica-koledar ljetopis Drutva svetojero
nimskoga za prostu godinu 1925 .. Zagreb, 1924., !03-J07
1766
C. ln originem et his/oriam alphabet; sc/avanjei glagoliNci vulgo hieronymiani disquisitio. Venetiis
MDCCLXV1, 115
1988
N. O vjeri starih Slovjena prema provjeri Arijoca i prasemita, (Mytholog ia comparativa Slavorum), na
temelju starih hronista, narodnih starih pjeSQ11Ul, mjestnoga, i nazivlja. Mostar,
1900., XXlll+21 7
Hirtz 1947
M. Hirtz, narodnih naziva. JAZU, Zagreb, 1947. , knj . II., sV. Ill, 535
Hoffi ler, Saria 1938
V Hoffiller, B. Saria, Antike Inschriften al/s JI/gos/avien. Kugli, Zagreb, 1938., 234-235
1951
N. D. Astronomija u predanjima, i IImorvorinama Srba. SAN, Srpski etnografski zbornik, knj .
LXIIl . ivot i narodni, 28, Beograd, 1951.,37
K 1998
. P. . N. Srpski mitoloki Drugo dopunjeno izdanje. Etnografski in stitut
SANU, Beograd, 1998., XXt485.
487
Starohrvatska prosvjeta 111134 (2007)
1979
. Stara slovenska religija u svjetlu novijih istraivanja posebno balkanolokih. ANU BiH. Sarajevo,
1979.,246
2005
B. Borvo et D amOflG - Vidasus et TJwna: Les possibililes de l' Qila/ise comparative. U: Illyrica AlItiqua.
Odsjek za arbeologij u Filozofskog fakulteta u Zagrebu - Arbeoloki muzej u Zagrebu. Zagreb. 2005., 343
Kuar 1907
M. Kuar, Narodne pripovijesti Naklada Zadar, 1907., 15
Leger 1984
L. Leger, Slovenska mitologija. Grafos, Beograd, 1984.,20 I
Lexikon 1990
Lexikon. der christlichen lkonographie. Sv. 8, Herder, Rom - Freiburg - Basel - Wien, 1990., 579
Lowmi anskj 1996
H. Lowmianski , Religija Slovena. Biblioteka XX. vek, Beograd, 1996., 3 16
1994
I. O kultu svetoga Vida. Vjesnik Povijesnog arbiva Rijeka, sv. 35 - 36, Rijeka, 1994., 133-144
1886
T. Narodna imena i prezimena. Rad JAZU, knj . LXXXI, Zagreb, 1886., 131-132
1933
R. kulta vi u naojeemlji. "Izdanja zadubine Luke Trebinjca" , Beograd, 1933., 11 6
Mari n i suradnici 1999
E. Marin i suradnici , Sveti Vid. Narona. Niz Arheolokog muzej a l, Split, 1999., 31
Marun 1897
L. Marun, prilozi o religiji poganskih Hrvata. Starohrvatska prosvjeta (Knin), 1II11897., sv. 3-4, 141-144
1973
V. Prinosi za hrvatski pravno-povijesni JAZU, Zagreb, 1973., 585
Mayer 1941-1 942
A. Mayer, Vidasus. der illyrische Si/vallllS. Vjesnik Hrvatskoga arheolokoga drutva. sv. XXII-xxm za 1941.
1942.187- 19 1
Meyer 193 1
C. H. Meyer. Fontes historiae religion is slavicae. Berolini, 193 1. , 11 2
Moszyiiski 1992
L. Moszyiiski , Die vorchristliche Religion der Slaven im LicIZle der slavischen SprochwissenschaJt, Bablau Verlag,
Kaln-Weimar-Wi en, 1992., 144
2001A
l. Hrvati i autohtonoSI na teritoriju rimske provincije Dalmacije. VII. izdanje, Knjigoti sak, Split, 2001.,
227- 247
200lB
I. Isus Krist i luae! II smislu povijesti. II. izdanje, Laus, Split, 200 1. , 9 - 64
2004
l. Ovjerovanjilna Europe. U knjizi: N. Cambi. H. i l. Kusch, L Mjesec II Hrvata i
Zmajeva Naklada drugo izdanje, Split, 2004., 5-15
Nodilo 198 1
N. Nodilo, Stara vjera Srba i Hrvara. Logos, Split, 198 1, 703
Orbini 1985
M. Orbi ni , II regno degli Slavi. Pretisak, Verlag Otlo Sagner. MUnchen, 1985.,83
avsec 199 1
J. D. avsec, Slavonska mitologija in. verovanje. Zal oba Domus. LjUbljana, 199 1., 538
488
!VAN OSlaci kulta boga..
Peisker 1928
J. Peisker, Koje su vjere bili stari Sloveni prije kdtenja? Starohrvatska prosvjeta. NS , ll. br. 1-2, Zagreb-Knin,
1928. , 54-86
1999
S. Srpska mitologija. Sistem srpske mitologije. Prva knjiga. Prosveta, Ni, 1999., 404
2000
S. Srpska mitologija. Mitoloke mape sa pregledom junoslovenskog prostora. Druga knjiga, Prosveta,
Ni, 2000.. 312 + mape
Pettazzoni (bez godine)
R. Pettazzoni, La reLigione pagana dei popali Slavi secondo le testimonianze medievali greche e latin e. Edizioni
Italiane, Roma (bez godine), 124
Pilar 193 1
I. Pilar, O duaJi vnu u vjeri starih SIO\'.iena i o njegovu podrijetlu i Zbornik za narodni ivot i
junih Slavena, JAZU, knj . XXVIII, sv. 1, 1931, 1-86
Putanec 1963
V. Putanec, Refleksi starodalmatorornallskog pridjeva sanctus u onomastici obalne Hrvatske. Slovo, Sv. 13. Za
greb, 1963. , 148
1955
D. /lirske predstave Silvana na kultnim slikama s Dalmata. Glasnik zemaljskog mu
zeja, sv. X, Sarajevo, 1955.,8
197 1-1972
hrvatskoga ili srpskogajezika. JAZU, Zagreb, 1971.-1972., sv. XX, 836-840
1943
S. K. Tragovi starairanske fil ozofije kod Hrvata. ivot, XXIV/1943., 1,9-25
SehejbaI 2003
B. SehejbaJ, Nova ravnatranja o Aquae Balissae i narodu Jotza. Opuseula arehaeologiea, sv. 27. Filozofsb fakul
tet u Zagrebu, Radovi Arheolokog zavoda, 2003. , 393-404
Sehmaus (bez godine)
A. Sehmaus, Zur altslowischen Religionsgeschichte. Saeeulum, IV, sv. 2,223- 224
Seibs 1983
B. E. Siebs, Die Personennamel1 der Germanen. Verlag Hans R. Woh1wend, Schaan-Liechtenstein, 1983.,169
1989
A. Iliri, II. izdanje, kolska knjiga, Zagreb, 1989., 154
1898
Ch. Vjera Vidova ili religija Srba i Hrvata po osnovi Nadka Nodila. Split (bez oznake nakladnika), 1898. ,72
Lukenda 1995
P. M. Lukenda, Osobno ime Vid. Rasprave. Zavoda za hrvatsb jezik, sv. 21, Zagreb, J995.,213-225
kobay 1970
A. kobalj, Obredne gomile. Vlastita naklada, Sveti Kri na 1970.,453-462
onje 1995
onje Ante, Svetovidov kult IUl otoku Pagu. Povijesno-etnografski zapis. Dometi , 7- 12, V / 1995, 107- 118 (Tekst
priredio za tisak: Nikola
ufflay 1931
M. ufflay, Zaratutra " Crvenoj Hrva.tskoj. Croatia sacra, V1931. l. 109-114
Tolstoj. 2001
S. M. Tolstoj , Lj . (redaktori), SlovefI ska mitologija. Enciklopedijski Zepter book world, Beo
grad, 2001., XXXV+593
Weiterhaus 1986
F. W. Weitershaus, Christliche Taufnamen. Pottloch Verlag, Aschaffenburg, 1986. , 163
489
Starohrvatska prosvjeta III/34 (2007)
ZUSAMMENFASSUNG
Die Uberreste vorchristlichen des Vidskultes auf dem kroatischen Gebiel
Schliisselw6rter: Silvan(us), Vidasus, St. Vit/Vitus, Suantauir(h)us, SZ.uentevit, Zuantevith, Sventovid, Vid. Svevid,
Se vid, Suvid, Sutvid, Vidova vrela, Vidovdan, Ivanjdan, Dualismus
Auf dem Balkan und insbesondere in dem Teil, der heute Kroatien umfasst, haben sich Jahrhunderte lang Reste
des Vidskultes und seiner Kultstlitten erhalten. Uber die Exi stenz dieses Kultes bei den Kroaten gibt es mehrere
Zeugnisse aus der zweiten Halfte des XVII. Jahrhunderts (K. Alberto Fortis, Gianantonio Bomman). Der
Vidskult hat sich hier bis in die zwei te Hiilfte des XIX. Thdts fortgesetzt, wie Lujo Marun und Natko Nodilo festeH
ten. Auf der lnsel Pag fanden sich Reste des Kultes sogar noch in den zwanziger Jahren des letzten Jahrhunderts.
Die Erinnerung an Vid ist besonders in den kroati schen Volksliedem und Brauchen bewahrt, und das ist ein
Zeichen daJur, dass ihn die Kroaten vor der Christianisierung als hohen Gon verehrten. Vom Namen Vid existie
ren besonders auf den heuligen kroatischen und bosnischen Gebilen eine groBe Zahl abgeleileler Benennungen,
die nur mit der Verbindung zu einem hochgestellten Gon zu erklaren sind. Solche Ableitungen finden sich unter
anderem:
I. al s Ortsnamen (Stadtde, Dorfer, Siedlungen, Aurbezeichungen), 2. Walder, 3. Quellen (auch Heilquellen),
4. Bache, 5. Pftanzen und (Heil-)Krauter, 6. Tiere (RinderSchafe, pferde, Ziegen), 7. Ante (Naturheiler), 8. Vid
smenschen, 9. Geister. 10. ffiannliche und weibliche Personen und Personennamen. Es soll auch nicht der Hinweis
auf den Vogel vidak feWen, der auch der "goniiche Vogel" genannt wird. Der Name Vid verbindet sich haufig mit
Berggipfein.
Die Auffasung von der urspriinglichen Bedeutung des Wortes Vid ist nicht "beran gleich. Das Verb vidati be
deutet "heilen" und ist in dieser Bedeutung nur im Kroali schen und Serb ischen bekannl. Urspriinglich bedeuteten
die Worter vidati wie auch (heilen), ("heilen durch das Anschauen, durch den Blick, durch Magie"). Ein
Hinweis auf diese urspriingliche Bedeutung findel sich in der Auffassung, dass die PHanze vid (vidac, vidovka,
vidova trava, als Pflanze zum Wei ssagen und zur Heilung von Augenkrankheiten gill. AJle "Vidsqu
eHen" haben arn Vidstag Heilkriifte. Aus den liberkommenen Resten des Kultes kann man schlieBen, das Vid ein
Gott der Sehkraft und ein Heiler verschiedener Krankeiheiten war (nicht nur von Augenkrankheiten). Am Vidstag
konnte man auch in die Zukunft schauen.
Der Vidskult ging der Verehrung des christli chen Mlirtyrers Sankt Vit voraus; durch ihn integrierte die Kirche
den heidrrischen Vidskult in das Christen tum. Von besonders Bedeutung ist es, dass di Erinnerung an den Vidskult
auch bei den Serben existiert. Da der christliche SI. Vit in der orthodoxen Kirche unbekant ist, verweist die Exi
stenz des Kultes bei den Serben mit Sicherbeit auf die vorchristliche Zeil. Auf den dalmatinisehen InseIn (wie
auch in Slowenien) finden man fast ausschlieBlich die Narnensgebung "Sveti Vid" und nur in zwei-drei Hillem
die Form "Sveti Vit". Wen der Gott SvelO vit , und nicht Svetovid geheiBen hatte, dann hatte auch der christliche
Heilige im Volksmund den Namen St . Vit oder St . Vito erhalten. Der Kult des heiligen Vit ist in Dalmatien erst im
Mittelalter von den Benediktiners eiJlgefulut worden.
Helmold erwahnt einen Schwarzen Gott bei dem slawischen Starnm der Polaben, woraus manche Forscher ges
chlossen haben, dass es auch einen weiBen Gott gegeben haben muss, von dem bei Helmold liberhaupt nicht die
Rede ist . Aus den Untersuchungen von Helmold kann man nicht schlieBen, dass es bei den Slawen die Vorstellung
von zwei Gottheiten gegehen hat, wobei die eine das Gute und die andere das Bose Die Theorien von
Jan Peisker und anderen, die auf der Grundlage von Helmold den ScWuss gezogen haben, dass es bei den Slawen
eine Duali smus mit einem guten und einem bosen Gott gegeben habe, muss in das Reich der "mytologischen
Phantasien" verwiesen werden. Ein schwarzer Gou konnte bei den Slawen existieren, ohne dass er nur das Bose
verk6perte. Der Gedanke einer Polari sierung der Gottheiten nach einem ethischen Prinzip war den Slawen fremd.
Ihre GOtter und Damonen verkorperten -linIich wie die antiken Gotter- das Gute und das Bose gleichzeitig. Die
Schlussfolgerung von Ivo Pilar und anderen Autoren beziiglich eines Dualismus bei den Kroaten (und Serben)
werden durch die Oberreste des Vidskultes auf dem Balkan nicht gestUtzl. Falls es Belege fiir zwei parallel e Kulte
auf kroatischen Gebiet geben soUte, ware mit Sicherheit nicht der eine Kult dem Guten und der andere dem B6sem
gewidmet, denn nur gule oder bose Gottheilen hat es nicht gegeben. Das Wesen der vorchristlichen metaphysis
chen Vorstellungen der Kroaten, die auf unserem Territorium erkennbar sind, ist identisch mit der Auffasung des
Heiligen bei den Volkem unserer benachbarten Kulturen. Das bedeutet, dass der Begriff des Gonlichen als anta
gonistische Einheil gesehen wird -als Symbiose des melaphysischen Guten und Bosen.
Obersetzt von Rupprecht Slavko Baur
490