Prethodno priop}enje Preliminary communication

Acta med-hist Adriat 2013; 11(1);65-74 UDK: 61(091)(497.5 [ibenik)

SREDNJOVJEKOVNI IBENSKI STATUT I BRIGA ZA PROBLEME ZDRAVSTVENE KULTURE

THE CODE OF MEDIEVAL IBENIK AND CARE FOR HEALTH CULTURE ISSUES
ore Milovi*, Grozdana Milovi-Kari**
Summary
The Code of ibenik dates back to the 13th century and is impressive inasmuch as it pays a lot of attention to health culture issues. It brings a number of hygienic and sanitary measures such as the ban to keep pigs in the town, to throw filth and decay on public roads, to unload and sell fish in places not intended for selling, to display and sell meat outside butcheries, to skin animals outside butcheries, to sell carrion meat, and the order to bakers to bake bread thoroughly. It pays particular attention to public bodies of water such as ponds and to watersupply, and the town subsidised half the welling costs. In respect to general health protection, the Code banned corpse kissing to prevent infections, and graves were removed from the town centre for the same reason (because they stank). The insane and simple minded could not close legal deals. The fact that the town employed a trained physician - medicus - (in addition to a barber) suggests that it was the physicians job to decide who of the townspeople belonged to the category of the mentally challenged. Key words: history of medicine and law, 13th century, town code, ibenik, Croatia

Kao to je bio sluaj i s drugim statutima uzdu nae obale Jadrana i ire, tako je i ibenski statut oznaio prijelaz s obiajnog na pisano pravo, modificirajui i proirujui pritom materiju obiajnog prava novim propisima to su razrjeavali probleme koji su u tim vremenima bili aktualni za razrjeavanje.
* ** *

Redoviti profesor u miru Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci. Diplomirana pravnica, Rijeka. Adresa za dopisivanje: Prof. dr. sc. ore Milovi, Ul. dr. Zdravka Kuia 41, 51000 Rijeka

65

Tako je ibenski statut nastajao tijekom cijelog 13. stoljea da bi potkraj tog stoljea dobio svoju punu formu i puni sadraj. No nakon to je Venecija 1412. dobila ibenik pod svoju vlast, postupno je iz staroga ibenskog statuta uklanjala ili mijenjala sve ono iz starog statuta i reformacija, to je smatrala da se ne uklapa ili da odudara od njezine ope politike i interesa (gospodarskih, politikih i ire drutvenih). Unato mnogo ranijim nastojanjima ibenika da se sve te odredbe tiskaju, ime bi bila zajamena njihova opstojnost, prilika za to ukazala se tek 1608. kada je Statut s reformacijama tiskan u Mlecima (u tiskari Nikole Morettija). Naime, godinu dana prije toga izraen je rukopisni primjerak Statuta i Reformacija, ali tek nakon ali tek nakon to je mletako vijee desetorice (18. travnja 1608.) cenzuriralo njegov sadraj, moglo se pristupiti njegovu tiskanju (naravno na latinskom jeziku na kojem je bio sastavljen i rukopisni izvornik). Naslovna stranica nosila je naziv Volumen statutorum legum, et reformationem civitatis Sibenici. Statut je sadravao est knjiga.1 Nakon toga slijedili su propisi Reformacija.2 Cijeli sadraj ovoga statuta s reformacijama preveden je na na jezik i objavljen 1982. u ibeniku.3 Mi se ovdje sluimo cijelim kompleksom ovih propisa (tj. i onih sadranih u Statutu i onih sadranih u Reformacijama), objavljenim pod nazivom Knjiga statuta, zakona i reformacija grada ibenika. Prijevodi s latinskog na na jezik sainjeni su lege artis pa emo se i mi, pri eventualnom citiranju tekstova njima sluiti (radi vee pristupanosti irem krugu itatelja). No ako bismo ipak naili na kakav sluaj nepodudarnosti (prema naoj ocjeni latinskog teksta i njegova prijevoda, na to emo posebno upozoriti. Ve na prvi pogled impresionira koliko je mnogo ibenski statut posveivao panje problemima vezanim za zdravstvenu kulturu, bilo osiguravanjem provoenja odgovarajuih sanitarno-higijenskih mjera (u gradu i distriktu) ili pak mjerama usmjerenima na zatitu javnog zdravlja u irem smislu. Tako emo u ovom izlaganju i klasificirati odreene mjere sadrane u Statutu (i Reformacijama), ali uz naelnu opasku da je ovdje teko odvojiti sanitarno-higijenske mjere od mjera usmjerenih na zatitu javnoga zdravlja jer sve one u odreenom smislu postiu krajnji uinak zatite javnog zdravlja, malo ire shvaeno.

1 2 3

Svaka je nosila odgovarajui naslov, pa tako: Rubricae Primi Libri, Rubricae Secundi Libri, Rubricae Tercii Libri itd. Rubricae Reformationum. Povremena izdanja Muzeja grada ibenika, sv. 9., ibenik 1982.

66

Sanitarno-higijenske mjere
Zabrana dranja svinja u gradu ibeniku Propisima o kojima je rije zabranjuje se dranje svinja u gradu ibeniku pa od dana donoenja ove odredbe4 vlasnici moraju svinja koje bi se zatekle u gradu u roku od osam dana odvesti iz grada (a nadalje se ne smiju drati u gradu). Ako bi se pak po isteku ovoga roka u gradu ibeniku pronala svinja (jedna ili vie), svakome je doputeno da ih ubije i meso prisvoji, a pravi vlasnik kanjava se novanom kaznom od 5 libara. Novana kazna je u ovom sluaju prilino visoka uzimajui s obzirom na to da se katkad i u nekim drugim sluajevima pojavljuju i kazne u soldinima.5 Inae, ovakve i sline propise sadre i statuti mnogih drugih gradova uzdu nae obale.6 Zabrana bacanja neisti i trulea na javne putove i odreivanje naina uklanjanja Odmah upada u oi svijest o potrebi suzbijanja neistoe svake vrste i njihovo povezivanje s mogunosti obolijevanja od raznih bolesti. Ne moemo sa sigurnosti razaznati to je statutodavac razumijevao pod pojmom neisti, no budui da tu rije povezuje s trulei, dalo bi se zakljuiti da se radilo o neistoi svake vrste. U propisu se uvodno konstatira da su neist i trule ponajvie razlogom kvarenja zraka i poasti osoba pa se potom zabranjuje svima i svakome da ne smije bacati bilo kakvu neist na bilo kojim putovima u gradu ibeniku i katelu danju ili nou ili pak praviti neistoi ili trule na javnim ili susjednim putovima i to uz prijetnju novanom kaznom od 40 solda za svaki put. Istim se propisom odreuje da se svaka neistoa (neistoe, gnoja i bezvrijednu trule) treba ispred kue ukloniti i baciti u more izvan grada.7 Kazna za prijestupnika je ista kao ona prije, tj. 40 solada.8

4 5

6 7 8

Tj. od 27. kolovoza 1382. jer otad datira odredba. Knjiga reformacija, poglavlje XVII. (odredba od 27. kolovoza1382.) pod naslovom: Nitko neka ne dri svinje u gradu ibeniku. Knjiga Statuta Zakona i Reformacija grada ibenika (u daljnjem navoenju izvora: Knjiga statuta, 221. Vidjeti: ore Milovi, Prilozi za povijest zdravstvene kulture, Rijeka, 2005. U starom Dubrovniku to bila je tono odreena lokacija za bacanje neistoe u more. Ibidem. Knjiga reformacija (ne navodi se datum donoenja, ali bi se dalo zakljuiti da potjee iz 1434.), poglavlje CCXXXVII. pod naslovom: Neist neka se ne baca na javne putove. Knjiga Statuta, 308.

67

Zabrana prodavanja i istovarivanja riba izvan za to odreenog mjesta Riba se u to doba u ibeniku smjela prodavati jedino na gatu ispod palae i u mesnici pa se ovim propisom zabranjuje prodavanje riba na bilo kakvim drugim mjestima. Isto tako, zabranjeno je prodavanje ribe bilo gdje osim uz opinski gat. Sve te zabrane ne odnose se na prodavanje slane ribe. To je dokaz da je statutodavac bio svjestan da se ovom sanitarno-higijenskom mjerom eli osigurati kontrola u prodaji ribe kako bi se suzbila prodaja odstajale i pokvarene ribe, a budui da slana riba nije pokvarljiva, njezina je prodaja izuzeta od ove zabrane. Prekritelja se kanjavalo novanom kaznom u iznosu od 40 solada.9 Zabrana prolijevanja vode na neku osobu S obzirom na est sluaj u praksi da se voda (uglavnom neista) prolijevala s kue ili balkona pa je tako prolaznik ili tko drugi mogao biti njome zaliven, propisom se zabranjuje prolijevanje vode na neku osobu s kue ili balkona pod prijetnjom kazne od 40 solada.10 Naglaena briga o vodama U oi pada da je propisima Reformacija velika briga bila posveena vodama (osobito vodama stajaicama) pa bilo da je rije o lokvama, jezerima11 ili kakvim drugim vodama. Budui da se oskudijevalo u vodi, grad je financijski poticao izgradnju bunara u gradu. Svi su se ti problemi rjeavali kako slijedi. 1. Obveza ienja lokvi (voda) u ibenskom distriktu U propisu se rabi termin lokva (voda) pa bi se reklo da se odnosio i na lokvu u uem smislu i na sve druge sline vode stajaice. Ovim je propisom ustanovljena obveza da se te vode u itavome ibenskom distriktu iste i dre u istoi (to podrazumijeva obvezu stalnog odravanja istim). Toj obvezi podlijeu svi seljani (pa se navode pojedinano sva podruja distrikta). ienja se obavljaju uz sudjelovanje svih seljana zajedno. Nije predviena kazna za neizvravanje tih obveza, iz ega se dade zakljuiti da

Knjiga esta Statuta, poglavlje CXXXIX. pod naslovom: O kanjavanju onih koji prodaju ribe drugdje nego na gatu ispod palae ili mesnici. Knjiga statuta, 210. 10 Knjiga esta statuta, poglavlje X. pod naslovom: O kanjavanju onih koji proliju vodu na neku osobu. Knjiga statuta, 177. 11 Dva propisa, jedan od 1. kolovoza 1401., drugi od 26. kolovoza 1431, odnose se na istu obvezu, jedino to se u jednoj govori o "lokvama", a u drugoj o "jezerima" (dva naziva za isti pojam), kao to se vidi iz daljnjeg izlaganja.

68

taj problem i nije postojao i da su se takva ienja provodila uredno jer su seljani ovu obvezu prihvaali kao neto prirodno i od opeg interesa.12 2. Obaveza ienja jezera Ovaj propis (koji datira od 26. kolovoza 1431.) povezan je s jednim ranijim propisom (od 1. kolovoza 1401.), prije citiran pod 1. Propis tretira istu problematiku, jedino se ovdje za javne vode rabi termin jezera (vjerojatno se misli na vee lokve, ali svakako na vode stajaice). Obveza ienja ovih voda ostaje i dalje, ali se neto mijenja u rasporedu o tome koja konkretno sela trebaju istiti tzv. jezera. Ni ovdje nema odredbe o kazni za prekritelje jer vjerojatno taj problem i nije postojao.13 3. Financijsko poticanje izgradnje bunara u gradu Interes za pitkom vodom u gradu oigledno je bio jako naglaen pa je propisima odreeno da e opina sufinancirati svaku izgradnju bunara u gradu tako to e svakomu takvom graditelju isplatiti polovicu svih trokova koje u tom poslu bude imao.14

Zatita javnog zdravlja

I ovom je grupom propisa statutodavac posvetio punu panju mnogobrojnim problemima vezanim za zatitu javnog zdravlja u gradu (posredno ili neposredno). Za ono vrijeme i tadanje prilike ak i znatno vie od mnogih drugih i puno mlaih statuta s nae strane Jadrana.15 Problemi koji su na ovom planu zanimali statutodavca i naini njihova rjeavanja vidljivi su iz teksta koji slijedi. Naredba pekarima da moraju izraivati dobro peeni kruh Poznato je da dobar i zdrav kruh mora biti peen lege artis te da nedopeen i gnjecav kruh nije dobar za zdravlje. Propisi govore o tome kako je ustanovljeno da pekari esto stavljaju u prodaju nedovoljno peen kruh pa im se stoga nareuje da izrauju dobro peen kruh, pod prijetnjom vrlo visoke novane kazne u iznosu od 10 libara za svaki put kad bi se takav prekraj dogodio. Postavlja se pitanje zato je praksa stavljanja u prodaju nedovoljno
12

Knjiga reformacija (popis od 1. kolovoza 1401.) poglavlje CVIII. pod naslovom: O davanju propisa o ienju lokvi (voda). Knjiga statuta, 255. 13 Knjiga reformacija (propis od 26. kolovoza 1431.), poglavlje CCXIX. pod naslovom: O ienju jezera. Knjiga statuta, 301. 14 Knjiga reformacija (nema oznake datuma donoenja propisa), poglavlje XLII. pod naslovom: svaki onaj koji sagradi bunar ima od Opine polovicu trokova. Knjiga statuta, 230. 15 Vidjeti . Milovi, ibidem.

69

peenog kruha bila toliko uobiajena da je natjerala statutodavca da reagira ovim propisom i s tako tekom novanom kaznom. Odgovor bi mogao biti u tome to je nedovoljno peen kruh puno tei od dobro peenog kruha, a prodaja takva kruha donosila je pekarima znatno veu dobit.16 Zabrana iznoenja i prodavanja (ili pohranjivanja) mesa izvan mesnice Ovdje je sasvim jasna pobuda statutodaveva, znajui za mogunost podmetanja kupcima loijeg i pokvarenog mesa (ili izloenost kvarenju dobrog mesa) te prodaje ili pohrane negdje drugdje ( kui ili na drugo mjesto). Stoga je izravan cilj ove zabrane bio zatita zdravlja potroaa i onih koji meso pohranjuju na nestruan i nesiguran nain bilo gdje izvan mesnice. Ovim se propisom zabranjuje takvo postupanje svima koji aktivno sudjeluju u prodaji ili pak nedoputenom pohranjivanju mesa (dakle: mesarima i drugima), i to pod prijetnjom novane kazne od 40 solada.17

Zabrana mesarima deranje koa sa ivotinja izvan mesnice

Imajui svakako na umu tetnost za zdravlje graana ako bi se koe ivotinja derale izvan mesnice (eventualno zagaivanje mesa, opasnost od nezdravog isparavanja, smrada koe i dr.), Statut zabranjuje mesarima svako deranje koe velikih i malih ivotinja izvan mesnice pod prijetnjom novane kazne od 40 solada.18 Zabrana prodaje crknutih ivotinja Ovdje je naslov propisa precizniji od samog sadraja jer govori o zabrani prodaje crknutih ivotinja uope (misli se, naravno, na prodaju mesa od crknutih ivotinja), dok sam propis zabranjuje prodaju crknutih ivotinja u mesnici. No budui da se meso crknutih ivotinja praktiki moe prodavati i izvan mesnice, pogreno bi bilo zakljuiti da je ovom zabranom bila obuhvaena samo prodaja crknutih ivotinja u mesnici, a ne i drugdje. Dokaz za to je mnogo precizniji naslov propisa. Nesklad izmeu propisa i naslova oigledno je uzrokovan neukosti sastavljaa teksta propisa i nedovoljne preciznosti koja je iz toga proistekla, na to esto nailazimo i u drugim propisima
16

Knjiga reformacija (propis od 21. sijenja 1420.), poglavlje CXCV. pod naslovom: Uredba koja se ima odravati pri peenju kruha. Knjiga Statuta, 288. 17 Knjiga prva Statuta, poglavlje XXXVI. pod naslovom: O kanjavanju onih koji iznose meso izvan mesnice radi pohrane. Knjiga statuta, 51-52. 18 Knjiga prva Statuta, poglavlje XXXVII. pod naslovom: Mesari ne smiju derati kou sa ivotinja izvan mesnice. Knjiga statuta, 52.

70

ovog statuta (ili reformacija). Inae, situacija je ovdje sasvim jasna: htjelo se zatititi zdravlje graana koje bi moglo biti ugroeno konzumacijom mesa crknutih ivotinja. Za krivce je i ovdje propisana novana kazna u iznosu od 40 solada.19 Zabrana ljubljena leeva U propisu se uvodno konstatira kako je uobiajeno da pri noenju mrtvih na pogrebu, njihovi bliski mrtve grle i ljube. Dalje se navodi to se moe lako dati na zlo tih osoba, a ponajvie u vrijeme kuge jer da se s pravom pretpostavlja da su leevi zakueni. Zbog toga se ovim propisom zabranjuje ljubljenje leeva pod prijetnjom, naglaava, visoke novane kazne od 100 libara. Zakonodavac je, dakle, vrlo dobro uoio veliku opasnost za javno zdravlje koja proizlazi iz obiaja ljubljenja leeva, pogotovo u doba vladanja zaraza (posebno naglaavajui kugu) pa je intervenirao strogom zabranom (odnosno ukidanjem) ovoga za javno zdravlje vrlo opasnog obiaja, pod prijetnjom drastino visoke novane kazne.20 Naredba za uklanjanje (i premjetanje) grobita iz grada ispred crkve Sv. Kuzme i Damjana Uvodno se konstatira kako je utvreno da leevi na grobitu ispred crkve Sv. Kuzme i Damjana okuuju grad pa je stoga odlueno da se, radi zatite javnog zdravlja, leevi iz ovoga grobita iskopaju i prenesu na grobita kod crkve Sv. Franje, a rupe ispranjenih grobova zatrpaju. Zabranjuje se da se na ispranjenom grobitu ubudue pokapaju mrtvi. Konstatira se da je i prije postojala crkvena odluka, ali se prema njoj nije postupalo21 pa se ovaj put strogo nareuje provoenje odluke uz prijetnju prilino visoke novane kazne u iznosu od 10 libara. Ne moemo razabrati detaljnije razloge ove odluke, ali valja pretpostaviti da se htjelo premjestiti grobite iz sredita grada (ili pak suvie blizu sredita) na neko udaljenije grobite, cijenei da je time pretpostavljena ili stvarna opasnost za javno zdravlje manja.22

19

Knjiga prva Statuta, poglavlje XLV. pod naslovom: Crknute ivotinje ne smiju se prodavati. Knjiga statuta, 54. 20 Knjiga reformacije (propis od 17. sijenja 1420.), poglavlje CXCIIII. pod naslovom: Leevi se ne smiju ljubiti. Knjiga statuta, 287. 21 Vjerojatno zbog aktivnog ili pasivnog otpora rodbine. 22 Knjiga reformacija (propis od 24. oujka 1416.), poglavlje CLXXXVII. pod naslovom: Grobnice svetaca Kuzme i Damjana neka se razrue. Knjige statuta, 284.

71

Zabrana izlaganja graana tetnom strahu i stresu

U sluaju velikih opasnosti (primjerice: velike elementarne nepogode, potresa ili kakve druge neposredne opasnosti) uobiajeno je bilo da se uzbune oglasi zvonjavom velikim opinskim zvonom. Oigledno je, meutim, bilo sluajeva (koji su predstavljali problem vlasti) da su neodgovorne osobe neovlateno i bez razloga zvonili zvonom za uzbunu, to je uvijek moralo ipso facto izazvati strah, uznemirenost i stres kod graana. Stoga se ovim propisom zabranjuje takvo uzbunjivanje graana bez propisanog odobrenja vlasti i to pod prijetnjom iznimno drastinih kazni. Naime, za ovo je djelo propisana neobino visoka novana kazna u iznosu od ak 200 libara (u korist opine). A onda neto mnogo stranije (na koji princip zbog neplaene novane kazne slijede osakaenja nailazimo esto u kaznenom pravu ovog Statuta): ako poinilac ne bi mogao platiti ovu novanu kaznu (a treba pretpostaviti da je to malo tko mogao), odreuje mu se teka tjelesna kazna odsijecanja desne ruke tako da se odijeli od tijela). Ne moemo razaznati to je pravo znaenje ovakve formulacije za nain odsijecanja ruke, tj. radi li se o odsijecanju u ramenu (to bi vie odgovaralo ovakvoj formulaciji) ili pak sjeenju podlaktice (kao to je odreeno za neka druga kaznena djela). Moramo ovdje objasniti to nas je motiviralo da ovaj delikt protiv javnog reda i mira stavimo u kategoriju delikata protiv zdravlja ljudi. To, naime, inimo zato to ovakvi uini (osim drastinog naruavanja javnog reda i mira) imaju i drugu posljedicu koja je uperena protiv zdravlja ljudi, a manifestira se izazivanjem iznimno velikog stupnja uznemirenosti (do prepasti) graana, pri emu se jednostavno ne moe izbjei i odreeni stupanj stresa.23

Zabrana da umobolnici i slaboumnici

Odredba kojom se zabranjuje odreenim kategorijama duevno bolesnih osoba da sklapaju valjane pravne poslove sasvim je u redu s pravnog stajalita i dobro je to je statutodavac regulirao ovu materiju. Meutim, ono to nas ovdje iz aspekta zdravstvene kulture zanima proizlazi iz sljedeih nerazjanjenih pitanja:  Zato propis barata neujednaenim terminima pa u naslovu upotrebljava termin slaboumni, a u tekstu propisa govori se o umobolnicima, navodei ih ak usporedo s malodobnicima?
23

Knjiga reformacija (propis od 18, listopada 1399.), poglavlje C, pod naslovom: Nitko neka se ne usudi zvoniti velikim opinskim zvonom na uzbunu. Knjige statuta, 252.

72

 Je li statutodavac pravio ikakvu razliku izmeu tih dviju po njemu naznaenih kategorija, a ako jest: tko je (i prema kojim mjerilima) provodio tu kategorizaciju?  T ko je utvrivao da odreeni graani spadaju meu umobolnike i slaboumnike, tj. je li to bila struna osoba, tj. lijenik (a ibenik je, kao to emo poslije vidjeti, imao svojega medicusa) ili su se takvima drali svi oni koji se u narodu smatraju takvima. Naime, ako ne ovdje, a ono u nekim drugim davnim prilikama i sredinama nailazimo na takve mogunosti. Iako su pitanja zanimljiva, iz danih formulacija u propisu nismo u mogunosti doi do decidiranih zakljuaka.24

Neki podaci o lijenicima i ranarnicima

Smatramo potrebnim ovdje iznijeti i nekoliko podataka koje Statut ibenski sadri o lijenicima (koje naziva medicusima) i posebno o ranarnicima. Pritom je vano da su te dvije funkcije u statutarnim propisima odvojeno tretirane. Na jednome mjestu u Statutu tako se kae da su plaeni (dakle: slubeni) duni dojaviti knezu i ibenskoj kuriji podatke o svim ranjenim i ozlijeenim osobama, im za to saznaju.25 Na drugom se pak mjestu odreuje da su plaeni lijenici (medicusi), kao i prije, duni prijaviti svaki sluaj ranjavanja, ali su duni i dati miljenje (dakle: struni vjetaci) o onim poslanicima koji nisu prihvaali izbor s izgovorom da su bolesni. Iz jednog popisa plaa, koji potjee iz 1454., vidi se da je lijenik (medicus) imao plau od 200 dukata (valjda godinje?), ali da je u gradu postojao i ranarnik s plaom od 100 dukata. Iz jednog pak znatno kasnijeg popisa (iz 1532.) vidi se da su tada i lijenik i ranarnik imali istu plau u iznosu od 600 libara.26

24

Knjiga etvrta Statuta, poglavlje XXXVII. pod naslovom: Djela malodobnika, slaboumnih i onih kojima je zabranjeno upravljanje imovinom neka se smatraju nezakonitim. Knjige statuta, 130. 25 Knjiga esta Statuta, poglavlje XXIII. pod naslovom: Plaeni lijenici duni su dojaviti ranjene. Knjige statuta, 180. 26 Biljeka pod naslovom: Jo neke slube u ibeniku. Knjige statuta, 389.

73

Zakljuak
ibenski statut nastajao je tijekom 13. stoljea. Impresionira koliko je puno panje posvetio problemima zdravstvene kulture. Sadravao je puno odredaba iz podruja higijensko-sanitarnih mjera kao to su zabrana dranja svinja u gradu, zabrana bacanja neistoe i trulei na javne putove, zabrana istovarivanja i prodaje ribe izvan za to odreenog mjesta, zabrana iznoenja i prodaje mesa izvan mesnice, zabrana deranja koe izvan mesnice, zabrana prodaje mesa crknutih ivotinja, naredba pekarima da izrauju dobro peeni kruh. istoi javnih voda (lokve i sl.) i opskrbi vodom posveena je osobita panja, a izgradnju bunara grad je sufinancirao s polovicom trokova. U domeni ope zatite javnog zdravlja zabranjeno je ljubljenje leeva (radi sprjeavanja zaraza) i uklonjena su grobita iz sredita grada (zbog istih razloga jer zaudaraju) te prenesena na udaljenija grobita. Tzv. umobolnicima i slaboumnicima zabranjuje se sklapanje pravnih poslova. Budui da je grad (uz ranarnika) imao i uenog lijenika medikusa, logian bi zakljuak bio da je u prije navedenim sluajevima medikus vjetaio i odreivao koji bi graanin spadao u prije navedenu kategoriju duevno defektnih ljudi.

Saetak
ibernski statut nastao je tijekom 13. stoljea. Impresionira koliko je puno panje posvetio problemima zdravstvene kulture. Prije svega sadravao je puno odredaba iz podruja higijensko-sanitarnih mjera kao to su zabrana dranja svinja u gradu, bacanje !neistoe i trulea na javne putove, zabrana istovarivanja i prodaje riba izvan za to odreenog mjesta, zabrana iznoenja i prodaje mesa izvan mesnice, zabrana deranja koe izvan mesnice, zabrana prodaja mesa crknutih ivotinja, naredba pekarima da izrauju dobro peeni kruh. istoi javnih voda (lokve i sl.) i opskrbi vodom posveena je osobita panja, a grad je izgradnju bunara sufinancirao s polovicom trokova. U domeni ope zatite javnog zdravlja zabranjeno je ljubljenje leeva (radi sprjeavanja zaraza) i uklonjena su grobita iz sredita grada zbog istih razloga (jer zaudaraju) te prenesena na udaljenije grobite. Tzv. umobolnicima i slaboumnicima zabranjeno je sklapanje pravnih poslova. Budui da je grad (uz ranarnika) imao i uenog lijenika medikusa, logian bi zakljuak bio da je u prije navedenim sluajevima upravo medikus vjetaio i odreivao koji bi graanin spadao u prije navedenu kategoriju duevno defektnih ljudi. Kljune rijei: povijest medicine i prava, 13. stoljee, gradski statut, ibenik, Hrvatska

74