124

D. Mileti}: Neki primjeri i problemi za{tite spomenika...
Rad. Inst. povij. umjet. 20/1996. (4157)
2. Vo}in, crkva Na{a Gospa vo}inska, elementi arhitektonske plastike sveti{ta snimljeni u lipnju 1995. 2. Vo}in, the church of Our Lady, elements of architectural decoration of the sanctuary photographed in June 1995
40
Drago Mileti}
Restauratorski zavod Hrvatske, Zagreb
Neki primjeri i problemi za{tite spomenika kulture u posljednje doba

Pregledni rad Review predan 9. 5. 1996.
Saetak
U ovom radu autor analizira stanje za{tite spomenika kulture u Hrvatskoj ocjenjuju}i trenutnu situaciju najozbiljnijom krizom konzervatorske struke. Pred slubom za{tite istodobno stoje veliki i izuzetno odgovorni zadaci na obnovi ratom razorenih spomenika, od kojih neki jo{ nisu ni preventivno za{ti}eni, nedostaju projekti s konzervatorskim smjernicama, a nisu niti osigurana sredstva za njihovu obnovu. Iz prakse mirnodopske obnove gradskih sredi{ta navode se nedavne rekonstrukcije u Zagrebu kao primjeri neadekvatnog na~ina obnove koji dovodi do devastacije i na spomenicima najvi{e kategorije. Autor nagla{ava da je krizu u za{titi spomenika kulture velikim dijelom uzrokovalo nesre|eno stanje u toj slubi koje u kratko vrijeme prolazi ve} tre}u reorganizaciju. Analiziraju}i konzervatorske pristupe i odnos prema spomeni~kim vrijednostima na pojedinim primjerima autor izdvaja slu~aj Velikog Tabora, na{eg najo~uvanijeg plemi}kog burga. Postoji naime elja odre|enih politi~kih krugova da se Veliki Tabor preuredi za potrebe dravnog protokola. Preinaka za tu namjenu zahtijevala bi drasti~ne izmjene kojima bi se znatno o{tetio integritet spomenika. Apeliraju}i za njegovo integralno o~uvanje autor daje protuprijedlog koji polazi od krajnjeg po{tivanja izvorne strukture spomenika. Predlae muzejsku namjenu s koncepcijom povijesnog muzeja, zalau}i se pritom za vra}anje izvorne organizacije prostora, ambijenta i izgleda palasa. Posebno te{kim ocjenjuje se i stanje ru{evnih plemi}kih gradova. Ukazuje se na lo{u praksu arheolo{kih istraivanja, koja se, kao primjerice u Krapini i Vrbovcu, vr{e bez neophodnih prate}ih konzervatorskih radova.
Hrvatska kulturna i prirodna ba{tina pretrpjela je u posljednjih nekoliko godina rata i djelomi~ne okupacije strahovita ratna razaranja, a da mnogi, ako je suditi prema njihovom pona{anju, jo{ i sada nisu potpuno svjesni razmjera i posljedica trajnog gubitka niza zna~ajnih, ali i nekih vrhunskih spomenika kulture, te gubljenja identiteta niza povijesnih urbanih i ruralnih cjelina, ~ime su ~itave na{e regije pretvorene u bijele mrlje na karti rasprostranjenosti hrvatskih spomenika kulture. Ta su razaranja rezultat urbicida i kulturocida, do sada nezabiljeenih razmjera na prostoru Europe, a koji su izazvani neprijateljevim patolo{kim nastojanjem da zatre hrvatski kulturni identitet na tada okupiranom dijelu Hrvatske. Ve}i dio spomenika potpuno je uni{ten,1 ostali su naj~e{}e te{ko o{te}eni, a svako daljnje odlaganje njihove hitne sanacije prijeti potpunim gubitkom i preostalih te{ko o{te}enih spomenika. Tijekom protekle ~etiri ratne godine vjerovali smo da }e se i prije oslobo|enja posljednjeg kutka domovine pristupiti brzo, organizirano i nadasve poletno obnovi ponajprije kulturne i prirodne ba{tine, budu}i da njihova obnova ne trpi nikakva odlaganja. Napokon smo do~ekali oslobo|enje gotovo cijele domovine, dakle omogu}en nam je fizi~ki pristup razru{enim spomenicima kulture, no potpuno smo nespremni za provedbu onoga {to se o~ekivalo. Ne samo da nema globalnih programa njihove obnove nego nisu rije{eni ~ak ni osnovni teoretski problemi obnove pojedinih najzna~ajnijih razorenih ili te{ko o{te}enih spomenika, a da ne govorimo o nepostojanju gotovih projekata koje je bilo mogu}e izraditi i koji su morali ranije biti izra|eni.2 Niz bitnih objekata ne}e odmah biti obuhva}eno obnovom, bilo zbog nepostojanja odgovaraju}e dokumentacije, bilo zbog nerije{enih imovinsko-pravnih pitanja ili zbog nemogu}nosti financiranja obnove od strane vlasnika, kada su takvi objekti u privatnim rukama, ali naalost prije svega zbog ~injenice da nikakva sredstva za njihovu obnovu nisu predvi|ena dravnim prora~unom za 1996. godinu.3 U slu~ajevima obnove nekih gra|anskih ku}a u sredinama gdje je obnova zapo~ela (Pakrac, Lipik, Kostajnica) izostala je nuna i pravodobna koordinacija izme|u Ministarstva obnove i razvitka koje je vrlo agilno izradilo svoje kriterije za financiranje obnove stambenog fonda i Dravne uprave za za{titu kulturne i prirodne ba{tine, prakti~no prisustvo kojih se u obnovi spomenika do sada gotovo ne osje}a.4 Rezultat pomanjkanja organiziranog i sustavnog pristupa obnovi spomenika kulture jest cementiranje rezultata srpskog nastojanja da se u najve}em mogu}em opsegu izbri{e hrvatski kulturni identitet na donedavno okupiranim prostorima. [teta {to se neki nisu ozbiljno zamislili nad proro~anskim strepnjama iznesenim jo{ ujesen 1991. godine, kada je prvi put, u vrijeme naje{}eg razaranja Hrvatske, javno izre~ena bojazan od obnove u kojoj }emo jednoga dana sami sebi biti ~etnici,5 {to se naalost dijelom ve} obistinjuje. Da to nije bila neopravdana bojazan, pokazuju nam rezultati ili to~nije pomanjkanje rezultata obnove koja je trebala uslijediti odmah nakon akcija u zale|u Dubrovnika i Zadra, odnosno nakon Bljeska i Oluje, kada su oslobo|eni svi okupirani prostori junog, zapadnog i sredi{njeg dijela Hrvatske. Po~etak fizi~ke obnove razorenih ili o{te}enih spomenika, koju je oslobo|enjem trebalo zapo~eti, bilo je potrebno do~ekati s jasnom koncepcijom, utvr|enom metodologijom i razra|enim planovima obnove kulturne ba{tine. U ovom os41
1. Vo}in, upna crkva Na{a Gospa vo}inska, pogled sa zapada na ru{evine crkve u lipnju 1995. 1. Vo}in, parish church of Our Lady, west view of the ruins, June 1995
vrtu na na{e dosada{nje pona{anje u obnovi hrvatske kulturne ba{tine po|imo od primjera vo}inske crkve, koja je ne samo najmonumentalnija kasnogoti~ka crkva u Slavoniji nego je ponajprije izuzetan primjer Vladislavove gotike koji nimalo ne zaostaje za najboljim Rejtovim ostvarenjima. Zbog toga nas je njezino razaranje posebno potreslo, pa se s razlogom o~ekivalo da }e za njezinu obnovu postojati posebno veliko zanimanje.6 Vo}in je oslobo|en polovicom prosinca 1991. godine. Neposredno prije povla~enja neprijatelj je aktivirao uskladi{teno streljivo i eksploziv u la|i upne crkve Na{e Gospe vo}inske. Od crkvenih je zidova nakon eksplozije ostalo malo ili ni{ta (sl. 1). Ru{evine su ubrzo nakon toga obi{li konzervatori, uklju~uju}i Komisiju za procjenu ratnih {teta, nakon ~ega se stalo. Tada je odmah bilo nuno rije{iti osnovnu, ~isto teoretsku nedoumicu: predvidjeti ili ne restituciju i rekonstrukciju crkve Na{e Gospe vo}inske? Ako se namjerava izvesti njezina restitucija, a upravo bi sve trebalo govoriti tome u prilog (osim moda financijskih sredstava, a njihov trenuta~ni nedostatak nikako ne smije presuditi pri odlu~ivanju), bilo je nuno odmah zapo~eti pripremne radove.7 To zna~i prvo odrediti nositelja zadatka i radni tim, te osigurati po~etna sredstva za pripremne radove. U pravilu je u takvim slu~ajevima rije~ o razmjerno maloj koli~ini sredstava. Posebna je pogodnost bila {to postoji odli~na arhitektonska dokumentacija stanja prije posljednjeg ru{enja crkve.8 Ipak, tako se nije postupilo. Sve do po~etka lipnja 1995. godine, dakle pune tri i pol godine, ni{ta se nije poduzimalo,9 a onda su iznenada, preko no}i, petero ljudi iz tri Zavoda i jedan vanjski suradnik dobili putni nalog za Vo}in. Kada se ta po svemu heterogena grupa sastala na terenu10 i prvo se upoznala me|usobno, a onda sa zadatkom, te s onim {to se pred njima doga|alo, mogli su samo utvrditi da su ininjerci Hrvatske vojske veliki dio posla uz sveti{te crkve ve} obavili: ra{~istili su bez pomo}i pijuka i lopate ve}i dio uru{enog zi|a sveti{ta. Oko 300 ka42
3. Gora, upna crkva B. Dj. Marije, pogled sa zapada na ru{evine crkve. Stanje u oujku 1996. 3. Gora, parish church of the Blessed Virgin Mary, west view of the ruins of the church. Situation in March 1996
menih elemenata arhitektonske plastike bilo je nabacano na hrpu, pri ~emu su se koristili isklju~ivo Caterpillarom, onim najve}im tipom utovariva~a koji koristi na{a gra|evinska operativa (sl. 2 na str. 40). Zbog nepostojanja ni minimalnih uvjeta za nastavak radova zaustavljeno je ra{~i{}avanje ru{evina, a ininjerci su do kraja tjedna razminiravali prostor crkve i uklanjali eljeznu konstrukciju krovi{ta, nakon ~ega su se preostala tri ~lana ekipe vratila u Zagreb i Osijek. Odmah je o razlozima ranijeg zavr{etka radova izvije{}ena Dravna uprava za za{titu kulturne i prirodne ba{tine u Zagrebu i Restauratorski zavod Hrvatske, te su istodobno predloene osnovne smjernice daljnjeg rada. Umjesto da se makar tada nastojalo ozbiljno razmotriti problem, te prona}i najbolje rje{enje, sav se taj golemi posao i veliki konzervatorski problem, bez ikakvih izmjena, ubrzo povjerava samo jednom ~ovjeku, vanjskom suradniku osje~kog Povjerenstva Dravne uprave za za{titu kulturne i prirodne ba{tine, a koji nema nikakvog, za tu vrstu radova, nunoga konzervatorskog iskustva. Usprkos njegovom velikom trudu i velikoj elji da radove izvede {to je mogu}e bolje, zbog pomanjkanja i minimalnih uvjeta za kvalitetnu izvedbu radova te vrste, rezultat sada moe biti odustajanje od ranije mogu}e restitucije i rekonstrukcije.11 Kao i mnoge druge crkve, sli~na je sudbina razaranja u Domovinskom ratu zadesila i barokiziranu upnu crkvu u Gori
nu dana je proteklo a da se u Gori i za Goru nije ni{ta uradilo. Nedavni ja~i potres s epicentrom u okolici Petrinje mogao je samo jo{ vi{e pogor{ati i onako te{ko stanje njezinih ru{evina, o ~emu za sada nema podataka.13 Osim ovog posve tehni~kog pitanja obnove pojedinih spomenika kulture, jednako je tako vano odmah na po~etku odrediti op}a osnovna na~ela obnove zemlje, posebno s obzirom na op}i problem obnove razorenih crkvenih gra|evina. To se moe u~initi samo u dogovoru s Katoli~kom crkvom u Hrvata, interesi koje se samo djelomice poklapaju sa {irim dravnim interesima. Razumljiva je zainteresiranost Katoli~ke crkve za obnovu samo onih crkvenih gra|evina koje se nalaze u sredinama u kojima se pu~anstvo zadralo u dostatnom broju, ali to moe biti velika opasnost za obnovu niza crkava i kapela, registriranih spomenika kulture, u mjestima u kojima }e, nema dvojbe, zamrijeti ivot.14 Naalost, i u prethodnom razdoblju ukidale su se pojedine upe zbog postupnog umiranja ~itavih naselja, a bilo je znatnih problema i zbog pomanjkanja potrebnog broja sve}enika, no crkvene su gra|evine ostajale, one su i dalje bile prisutne u prostoru i nekako se odravale. Sada, kada su na mnogim podru~jima crkve te{ko o{te}ene ili do temelja razru{ene, a stanovni{tvo raseljeno i ne vra}a se, Katoli~ka crkva nije zainteresirana za njihovu obnovu, bez obzira na spomeni~ku vrijednost pojedine crkvene gra|evine. A takvih naalost ima dosta. Zbog toga se odugovla~i s obnovom pojedinih crkava, pa se sada, godinu dana nakon oslobo|enja, ne zna program ni dinamika obnove crkvenih gra|evina. Ru{evine nekih crkava bilo je nuno preventivno za{tititi i gotovo sve ih na odgovaraju}i na~in arhitektonski dokumentirati.15 Tamo gdje je kontinuitet upe osiguran povratkom stanovnika sada se ne razmi{lja o rekonstrukciji razorenih crkava, nego o izgradnji novih. Primjer je za to Glina, gdje je Felbingerova upna crkva do temelja razorena, a upnik je izrazio elju da izgradi novu crkvu u obliku nekakve tvr|ave. A zna se tko je morao mnogo ranije dogovoriti temeljna na~ela obnove crkvenih gra|evina i uskladiti postoje}e razli~ite interese, a ne takve zna~ajne odluke prepu{tati samo volji upnika. Istodobno iskrsava i dramati~an problem crkvenog inventara. Promjenama utvr|enim na Drugom vatikanskom saboru stari barokni inventar uglavnom je ostao bez liturgijske funkcije. Iz mnogih crkava krovovi kojih su izgorjeli evakuirani su bili eventualno samo kipovi i slike, a arhitektura baroknih oltara, propovjedaonica te orgulje i klupe ostali su i nadalje u crkvi. Bez ikakve preventivne za{tite, ti su dijelovi oltara za nekoliko godina gotovo potpuno propali. Njihova obnova, posebno baroknog inventara, izuzetno je skupa i dugotrajna, a budu}i da im nije nuan, upnici u pravilu za to ne pokazuju nikakav interes. Moramo imati razumijevanja za probleme upa i pona{anja nekih upnika ako ih ne zanima sudbina njima nepotrebnih starih oltara ili golemih starih orgulja, obnova kojih bi ~esto iziskivala i znatno vi{e od sto tisu}a DM, ako istodobno mogu kupiti male elektri~ne orgulje. Manje i jeftinije orgulje zadovoljavaju njihove potrebe, a osim privla~ne cijene (svega nekoliko tisu}a DM) daju im znatno vi{e potrebnog prostora na pjevali{tu. Zbog toga }emo naalost jo{ u mnogim crkvama, ~ijoj se obnovi nije pristupilo, nai}i na potpuno istrunule i raspadaju}e ostatke nekada rasko{nog crkvenog inventara kako i dalje propadaju. Sva43
4. Gora, upna crkva B. D. Marije, pogled s istoka na sveti{te. Stanje u oujku 1996. 4. Gora, parish church of the Blessed Virgin Mary, east view of the sanctuary. Situation in March 1996
(sl. 3). Nakon njezina miniranja iz dubine zidova pojavili su se izuzetni elementi arhitektonske plastike, od kojih se ljepotom i posebno{}u izdvaja sveanj kapitela polustupa ranogoti~ke crkve (sl. 4). Obnova gotovo do temelja razorene crkve u Gori bit }e nesumnjivo jedan od najsloenijih konzervatorskih problema u obnovi ratom razru{enih spomenika kulture. Zbog toga je prijeko potrebno da se od samog po~etka obnovi crkve u Gori pristupi s najve}om panjom, kako se ne bi ponovilo ono {to se dogodilo u Vo}inu. Obnova crkve Sv. Marije u Gori moe biti neusporedivo sloeniji ponajprije teoretski konzervatorski problem nego {to je restitucija i mogu}a rekonstrukcija vo}inske crkve. Starija ranogoti~ka crkva radikalno je barokizirana tijekom 18. st. Sada, kada je ve}im dijelom razru{ena i kada su razotkrite njezine najstarije strukture, pokazalo se zi|e gra|eno pravilnim klesancima, ~itavi polustupovi s bazama i kapitelima, susvodne goti~ke profilacije, elementi s bogatom profilacijom pojasnica, spolije rebara svoda, te prozori starije srednjovjekovne crkve. Svi ti dijelovi bogate arhitektonske plastike pripadaju starijoj crkvi po kojoj se naziva ne samo najve}i srednjovjekovni arhi|akonat Zagreba~ke biskupije nego moda i najzna~ajniji, ako je suditi po njegovom prvome mjestu u popisu upa najve}e hrvatske dijeceze iz 1334. godine. U ovom slu~aju opravdano je razmi{ljati o rekonstrukciji u {to ve}em opsegu starijeg sloja crkve.12 Da bi se uop}e moglo pristupiti ozbiljnim analizama mogu}nosti takve, za mnoge moda previ{e radikalne rekonstrukcije, koju na~elno u ovom primjeru opravdava nekoliko razloga, nuno je najpaljivije pristupiti istraivanju njezinih ru{evina, koje obuhva}a i njihovo ra{~i{}avanje, za ~ime }e se vrlo brzo pokazati potreba. Ako bi se ve} u po~etku pristupilo rje{avanju problema obnove crkve na na~in kao {to je to u~injeno u Vo}inu, to bi zna~ilo trajno izgubiti mogu}nost kvalitetne obnove jo{ jednog izuzetno vrijednog spomenika srednjovjekovnog crkvenog graditeljstva, i to na vrlo osjetljivom podru~ju, koje je ogoljeno od spomenika prvo razaranjima u razdoblju ratovanja s Turcima, i posebno dramati~no u ovom Domovinskom ratu. Godi-
kim novim danom smanjuje se vjerojatnost da }e oni biti spa{eni. A bez obnove baroknog inventara u nekim slu~ajevima postaje upitna i obnova te{ko o{te}enih baroknih crkava i kapela. Razumljivo je da bi drava morala snositi razliku izme|u tro{kova obnove crkava kakvu bi ona morala zahtijevati i onakve obnove za koju se sada zalae Crkva, a koja je razumljivo vo|ena isklju~ivo njenim prakti~nim razlozima. Takav zajedni~ki program mora biti dugoro~an, pri ~emu bi nam Poljska morala biti uzorom u motiviranosti, organizaciji i rezultatima obnove. Od svih ratom razorenih pojedina~nih profanih spomenika kulture trenuta~no su najugroenija kategorija spaljene ku}e sa svo|enim prizemljima, a ponegdje i katovima. One su gotovo sve zapaljene jo{ ujesen 1991. godine, a svaka protekla zima ledom je sve vi{e razbijala i izbijala natopljene zidove. Toj grupi pripadaju, uz spomeni~ki najvrednije gradske ku}e, tako|er i svi barokni upni dvorovi, primjerice u Gori, Petrinji, Kostajnici, Jasenovcu... U Kostajnici se npr. ubrzano uru{ava nekoliko takovih ku}a.16 Zbilja nema nikakva smisla aliti za izgubljenim vremenom, razdobljem od protekle ~etiri godine u kojem su se morale teoretski razraditi sve mogu}nosti sanacije spomenika, te izraditi operativni planovi i odrediti za svako podru~je grupe konzervatora i restauratora koje }e provoditi i nadzirati prvo preventivnu za{titu, a kada se steknu uvjeti, i sanaciju spomenika kulture, razumljivo u suradnji s Ministarstvom obnove i razvitka. Sada je nuno {to prije pristupiti spomenutim radovima, prvo preventivnoj za{titi. Da se nakon oslobo|enja tih krajeva odmah pristupilo preventivnoj za{titi, njihovom potpunom ili djelomi~nom natkrivanju, spomenute ku}e bile bi spa{ene, a time bi se u{tedjela znatna financijska sredstva.17 Kako objasniti ~injenicu da }e najzna~ajnija ku}a u Pakracu, tzv. Spahijski podrum, do~ekati i {estu zimu bez krova, koji je izgorio neposredno uo~i rata. Tijekom rata nije bilo mogu}nosti ni za preventivnu za{titu njezinih ogoljelih zidova i ba~vastih svodova, na kojima su tijekom protekloga razdoblja izrasla vi{emetarska stabla. No, ne{to se moralo poduzeti, ako ne uo~i pro{le, ono makar sada, prije nadolaze}e zime, kako se ne bi uru{ili njezini impresivni svodovi. Danas, godinu dana nakon Oluje, nisu utvr|eni na~ini suradnje i pravila pona{anja svih sudionika u obnovi domovine, iako su angairane neke arhitektonske projektne organizacije za izradu projektne dokumentacije obnove odre|enih spomenika kulture (upna crkva Sv. Lovre u Petrinji), a uskoro }e njihov broj biti znatan. One uglavnom imaju malo ili nikakvo iskustvo u rje{avanju posebno osjetljivih arhitektonskih detalja, karakteristi~nih za odre|eno stilsko razdoblje i odre|eno podru~je. Potrebno je odmah na po~etku dodjele zadatka takvom birou obvezati ga na suradnju s kompetentnim stru~njacima, s kojima }e rje{avati osnovne konzervatorske i ostale nedoumice, kojih uvijek ima, posebno kada su u pitanju rje{enja odre|enih detalja. Obnova razru{enih spomenika kulture pro}i }e ili pasti upravo na na~inu rje{avanja i izvedbe detalja. Svako podru~je mora pokrivati odre|ena grupa konzervatora, iza problema obnove svakog pojedinog somenika mora stajati unaprijed odre|eni konzervator, odnosno grupa konzervatora i restauratora, a spomenici kulture moraju se obnavljati po odre|enim prioritetima, 44
pri ~emu ne bi smjela biti presudna samo spomeni~ka kategorija.18 Obnova pojedina~nih, ma kako velikih i sloenih spomenika kulture, razmjerno je mali problem u odnosu na probleme povezane s obnovom povijesnih jezgri razorenih gradova i uni{tenih prostora. Moda }e ubrzo nekima statisti~ki podaci obnove djelovati ohrabruju}e, no stanje na terenu govori drugo, posebno ako se razmatra na~in na koji se pristupa rje{avanju problema. Dok za goleme probleme obnove ratom razorenih spomenika kulture moemo imati razumijevanja, nema opravdanja za odre|ene intervencije na spomenicima kulture u nizu drugih slu~ajeva, od kojih }u samo neke spomenuti. Vjerujem da upu}ivanje na takve primjere moe biti korisnije za sagledavanje problema s kojima se danas suo~ava za{tita hrvatske kulturne ba{tine negoli isticanje samo pohvalnih primjera konzervatorsko-restauratorskih radova na spomenicima kulture. Na gre{kama se jednako dobro u~i kao i na primjerima uzorne obnove spomenika kulture, a pravodobnim upozoravanjem na u~injene pogre{ke otvaramo mogu}nost da se one ubudu}e izbjegnu. Moe se odrediti nekoliko izvora opasnosti za hrvatsku spomeni~ku ba{tinu (posebno su zabrinjavaju}i oni slu~ajevi koje istodobno prate dva ili vi{e izvora opasnosti): 1. Ranije nedovoljno ili nikakvo odravanje spomenika, koje je rezultat tada{njeg nedovoljnog ulaganja dru{tvenih sredstava u za{titu spomenika kulture, ~ime su mnogi spomenici dovedeni u stanje koje danas zahtijeva hitnu intervenciju. 2. Sada{nje s obzirom na nove okolnosti jo{ dramati~nije pomanjkanje novaca za za{titne radove na spomenicima kulture, {to je posebno izraeno kad su posrijedi spomenici niih kategorija. 3. Pomanjkanje inicijative, bilo vlasnika, korisnika ili konzervatora, odnosno njihovog zajedni~kog nastojanja da se pokrene za{tita ugroenog spomenika. Posebno je zabrinjavaju}e u~estalo sputavanje ili onemogu}avanje inicijative konzervatora pojedinca. 4. Aktualne promjene (npr. privatizacija) u kojima pojedinci s mnogo novaca i utjecaja, a s premalom osobnom kulturom i nedovoljno razvijenom svijesti o vrijednosti kulturne ba{tine, dolaze u posjed spomenika kulture, pa i onih najvi{e kategorije, te na njemu interveniraju na na~in koji je neprimjeren spomeniku. 5. Nagle negativne promjene odnosa sve}enstva prema spomeniku, posebice onog niega u upama. To prerasta postupno u poseban problem, budu}i da se u njihovom posjedu nalaze brojni spomenici kulture. 6. Utjecaj politi~kih struktura na sudbinu ~esto i klju~nih hrvatskih spomenika kulture (prenamjena i pritisci tijekom obnove pojedinih, njima zanimljivih spomenika kulture), te njihova uska povezanost sa Slubom za{tite spomenika. 7. Pomanjkanje autoriteta Slube za{tite spomenika, koja je marginalizirana i birokratizirana u ovom klju~nom trenutku za obnovu hrvatske spomeni~ke ba{tine, kao i, sukladno tome, pomanjkanje autoriteta pojedinca u okvirima Slube za{tite.
6. Kostajnica, ku}a u Ulici D. Trstenjaka 20, snimljena u velja~i 1996. 6. Kostajnica, house in 20 D. Trstenjaka Street, photographed in February 1996
5. Gora, upna crkva B. D. Marije, unutra{njost sveti{ta, kapitel ispod baroknog polustupa 5. Gora, parish church of the Blessed Virgin Mary, interior of sanctuary, capital under a Baroque half-column
Vi{e je razloga da se u ovom razmatranju nekih primjera i pojava u obnovi spomenika kulture po|e od zagreba~kih primjera, od hrvatske metropole u kojoj djeluju tri nekada{nja Zavoda za za{titu spomenika kulture, uvr{tena kao povjerenstva u Dravnu upravu za za{titu kulturne i prirodne ba{tine i dva velika restauratorska zavoda. Uz njih tu djeluje niz stru~njaka i institucija koje su u ve}em ili manjem opsegu povezane s hrvatskom spomeni~kom ba{tinom: Sveu~ili{te sa svojim fakultetima (posebno Filozofski, Arhitektonski i Gra|evinski fakultet), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Institut za povijest umjetnosti, Institut za arheologiju, Gra|evinski institut, zatim brojni samostalni povjesni~ari umjetnosti, arhitekti, restauratori. Pa ipak, usprkos toj u Hrvatskoj najve}oj koncentraciji potrebnih stru~njaka i institucija, nikako ne moemo biti zadovoljni u~injenim na zagreba~kim spomenicima kulture, ulicama i trgovima. [to je najgore, doga|aju se ekscesi o kojima svi nabrojani neshvatljivo uporno {ute. Po|imo od na~ina na koji se boje pro~elja donjogradskih ku}a, a to je proces koji traje ve} nekoliko godina. Podsjetit }u samo na posljednje primjere ku}a s kojih su nedavno uklonjene skele. Ku}e Viktora Kova~i}a i Aladera Baranyaja u Mihanovi}evoj ulici 18 i 20 izvorno su bile jednobojne, a
kada su nakon obnove s njihovih pri~elja uklonjene skele, ona su osvanula trobojna. Te boje marcipana na obnovljenim zagreba~kim pro~eljima odaju da se u obnovama te vrste na spomenicima odustalo od temeljnih konzervatorskih na~ela. A da se svojedobno, nakon {to su skinute skele s ku}e na uglu Petrinjske i Hatzove ulice, primjereno reagiralo na ekscesno bojanje njezinih secesijskih pro~elja, vjerojatno bi se poslije toga s vi{e panje i po{tivanja autenti~nog kolorita pristupilo bojanju ostalih donjogradskih pro~elja.19 Po~etkom ovog desetlje}a stru~na je literatura oboga}ena monografijom Miljane, koja je izrazito pozitivan primjer obnove jednog spomenika kulture, i to iz one grupe spomenika koja je tada bila i jo{ sada je jedna od najja~e ugroenih spomenika. Na kraju, pi{u}i o konzervatorskim aspektima obnove Silvija Novak se kratko kriti~ki osvr}e i na pristup obnovi obojanih pro~elja tijekom osamdesetih godina: Osamdesetih godina dogodilo se u nas upravo ono protiv ~ega su se borili europski konzervatori sedamdesetih godina. Pod utjecajem aktualnih usmjerenja suvremene arhitekture nastala je eksplozija konzervatorske palete. Stara pro~elja postala su {arena, bez obzira na povijesne tragove na koje nitko nije obra}ao pozornost. Jednobojnih obnovljenih pro~elja osamdesetih godina gotovo da i nije bilo. Upotrebljavale su se dvije-tri, ~etiri, pa ~ak i osam razli~itih boja, sve u elji da pro~elja postanu ljep{a i uo~ljivija nego su bila prije. Brojni su primjeri nasilja nad izvornim pro~elnim bojama usprkos konzervatorskim nalazima i mimo njih.20 Vidimo da ni ova kriti~ka ocjena obnove onih dijelova spomenika koji su najuo~ljiviji nije potakla promjenu pristupa obnovi obojanih pro~elja.21 Podsjetimo li se slu~ajeva nedavnih postavljanja novih javnih spomenika, npr. kipa Sv. Jurja na konju ispred Kamenitih vrata, spomenika fra Grgi Marti}u ili pak posljednjeg primjera postavljanja fontana na Trgu Burze, moda se ni time ne bi ni{ta postiglo. Glede nekih, npr. za kip Sv. Jurja ispred Kamenitih vrata, pravodobno su intervenirali na{i eminentni stru~njaci, no ni{ta se nije uspjelo promijeniti.22 Kada je prije nekoliko godina zapo~eto neprimjereno bojanje zagreba~kih pro~elja, izostale su reakcije; neshvatljivo je 45
7. Kostajnica, ku}a u Ulici D. Trstenjaka 20, snimljena krajem oujka 1996. 7. Kostajnica, house in 20 D. Trstenjaka Street, photographed at the end of March 1996
8. Remete, zapadno pro~elje goti~kog krila samostana (na~in prezentacije otkrivenog goti~koga prozora prizemlja) 8. Remete, west facade of the Gothic monastery wing (presentation of uncovered Gothic window on the ground floor)
da nema ~ak ni pozitivnih reakcija na izuzetno uspje{no obnovljeno na{e najbogatije barokno oslikano pro~elje, ono nekada{njeg Samostana klarisa u Opati~koj ulici,23 kojim je dodatno oplemenjen prostor Gornjega grada. Takovo pona{anje govori nam o op}oj ravnodu{nosti prema onome {to se doga|a u najvrednijim gradskim prostorima, {to otvara mogu}nosti za nove neeljene zahvate na spomenicima kulture. Za razliku od pro~elja nekada{njeg Samostana klarisa, u unutra{njosti te zgrade u kojoj je smje{ten Muzej grada Zagreba, pri kraju su opseni gra|evni i obrtni~ki radovi kao dio temeljite obnove muzeja, ali na na~in koji je nespojiv sa zna~enjem te zgrade za hrvatsku kulturnu ba{tinu.24 U obnovi Muzeja grada Zagreba formalno su po{tovana sva pravila pona{anja koja vrijede u izvedbi radova na jednom spomeniku kulture (imenovani su projektanti, obavljena sva istraivanja, uklju~uju}i i vrlo opsena arheolo{ka istraivanja, imenovan je nadzorni organ, angairano je ugledno gra|evinsko poduze}e, formirana velika komisija za pra}enje radova, isho|ene su potrebne dozvole i suglasnosti), a usprkos tome u realizaciji su doga|anja velikim dijelom izmakla kontroli. Suprotno primjeru Muzeja grada Zagreba, u obnovi zapadnog pro~elja Samostana karmeli}ana u Remetama ni{ta od zahtijevanoga nije po{tovano. Nisu provedena istraivanja, o radovima nije izvije{}en Gradski zavod za za{titu i obnovu spomenika kulture i prirode, dakle nije dobivena nuna prethodna dozvola, koja bi morala biti uvjet za sve druge dozvole. A rije~ je o zapadnom, jedinom preostalom goti~kom krilu samostana, koji je istodobno jedan od malobrojnih ostataka srednjovjekovne stambene arhitekture u kontinentalnoj Hrvatskoj (sl. 5 i 6). Ipak, iako je sve to moralo biti dobro poznato njegovim vlasnicima i korisnicima, ni{ta ih od toga nije potaklo da pravodobno obavijeste konzervatore o svojoj elji 46
da obnove pro~elje samostana. Na~in na koji su izvedeni radovi25 primjer je kako se nikada ni u kakvim uvjetima ne bi smjelo raditi. Remetsku crkvu i samostan utemeljili su pavlini u 13. st. na brino odabranome mjestu, tada jo{ izuzetne prirodne ljepote, koje je bilo udaljeno od grada, a danas je to urbanizirano prigradsko podru~je koje je jo{ i sada razmjerno daleko od svakodnevnog oka konzervatora ili gra|evinskih inspektora. Suprotno tome, ure|enje Ani} holdinga u Stankovi}evoj ku}i na Trgu bana Jela~i}a odvijalo se na mjestu koje je u najve}oj mogu}oj mjeri svakodnevno izloeno kontroli gradskih nadzornih slubi i svih gra|ana. Na toj moda najistaknutijoj ku}i u gradu, smje{tenoj na utoku glavne trgova~ke ulice u glavni trg metropole, na prizemnom dijelu pro~elja koje je uvijek u o~i{tu prolaznika (sl. 10 i 11), dogodile su se takove promjene koje bi morale izazvati reakciju, ako ne nikoga drugoga ono makar nekih ~lanova Hrvatskog dru{tva arhitekata, sjedi{te kojega je udaljeno jedva 50-tak metara. Nekako istodobno kada su se zavr{avali radovi u Stankovi}evoj ku}i, kada je osvanulo novo oblikovanje pro~elja tog dijela prizemlja, u tom se dru{tvu odvijala rasprava o redizajnu Preradovi}eva trga, estinom nezabiljeenom u Zagrebu vjerojatno od doba ru{enja Baka~eve kule na Kaptolu.26 Dok je, bez obzira na, najblae re~eno, neuspje{nu realizaciju, postupak oko Preradovi}eva trga bio legalan, u slu~aju Ani} holdinga ne samo da je, opet najblae re~eno, ostvarena lo{a realizacija nego su na tom najizloenijemu mjestu metropole mogli zapo~eti i zavr{iti se radovi te otvoriti robna ku}a, bez zakonom strogo propisane dokumentacije.27 Kako onda smijemo o~ekivati i zahtijevati druk~ije pona{anje u nekim podru~jima drave, gdje ne postoje takvi uvjeti sva-
9. Remete, zapadno pro~elje goti~kog krila samostana (prezentacija rasteretnih nadvoja baroknih prozora prvoga kata) 9. Remete, west facade of the Gothic monastery wing (presentation of elements on the Baroque windows on the first floor)
10. Zagreb, Ani} holding, ulaz u robnu ku}u 10. Zagreb, Ani} Holding, entrance into department store
kodnevne kontrole, gdje je objektivno o~ekivati ne{to niu razinu razumijevanja potrebe ~uvanja kulturne ba{tine. A po~etak takovog pona{anja u posljednjih nekoliko godina moemo pratiti od Gunduli}eve 22, gdje je 1994. skladno prizemlje kasnohistoricisti~ke ku}e, rastvoreno prozorima i ulazom u osi pro~elja, iznenada dobilo jo{ jedna vrata na mjestu podrumskog prozora, a sve zato da bi se podrumski prostor mogao prenamijeniti za {peceraj ili, kako se to danas naziva, mini-market (sl. 13).28 Za takvo preoblikovanje pro~elja dobivena je prethodna dozvola Gradskog zavoda za za{titu i obnovu spomenika kulture i prirode, ~ime je u~injen presedan na koji su se nedavno, da su eljeli, mogli pozvati oni koji su probili jo{ jedna vrata na sjevernom pro~elju Kukovi}eve ku}e.29 Autor projekta o~ito je bio uvjeren da je, ako ponovi oblik susjednih izvornih vrata, rije{io sve probleme i da ni~im nije poremetio skladnost pro~elja (sl. 14). Pa ako se dopu{ta probijanje novih vrata, onda vi{e nije bilo nikakva razloga ne odobriti da se prozori prizemlja na istoj ku}i, ali na suprotnom uglu, ne pove}aju i preoblikuju u izloge (sl. 15). A ako se tako nastavi, a nema tko to sprije~iti, a sada na neki na~in za to vi{e nema ni pravo, uskoro }e se potpuno izgubiti osnovne zna~ajke te prve najamne i dugo vremena najve}e zagreba~ke ku}e tog tipa iz 19. st. Spomenuto mi{ljenje o preoblikovanju prizemlja Gunduli}eve 22, koje je Dravna uprava za za{titu kulturne i prirodne ba{tine dala na zahtjev Ministarstva kulture, zeleno je svjetlo za sve budu}e degradacije arhitektonskog naslje|a u zagreba~koj za{ti}enoj zoni, budu}i da ocjenjuje da alba stanara nije opravdana zato {to su sli~ne ili identi~ne intervencije na objektima na podru~ju ueg centra grada Zagreba ve} obavljene sukladno konzervatorskim uvjetima. Prema tome nema nikakvih mogu}nosti prekinuti spomenuti na~in bojanja pro~elja i preoblikovanja njihovih prizemnih dijelova, ali }e se zato u svezi s postavljanjem natpisnih plo~a i naziva firme ... poduzeti odgovaraju}e radnje. Proces istovrsnih devastacija nastavio se odmah nakon ovog mi{ljenja, {to
potvr|uju radovi na preure|enju stambenog prostora prizemlja u Radi}evoj ul. 23 u javni lokal. I za tu su prenamjenu prostora i preinaku pro~elja izdane prethodne dozvole i suglasnosti nadlenih institucija. A za kolege koji su izdali dozvolu slabo je opravdanje s rogatim se ne moete bosti. Na podru~ju Hrvatskog zagorja brojni su primjeri korektnog i uzornog odno{enja prema obnovi spomenika kulture i izuzetno uspje{ne suradnje vlasnika ili korisnika, op}inskih vlasti i konzervatora. Podsjetio bih na brojne zahvate u Varadinu ili obnove crkava u Remetincu i Lepoglavi. Nema nikakvih razloga da takva suradnja izostane kad su posrijedi ostale crkve na kojima se izvode konzervatorskorestauratorski radovi. Stoga bi trebalo izbje}i ponavljanje slu~aja goti~ke kapele Sv. Jakova na O~uri. Naime, za nju je pravodobno izra|ena sva potrebna dokumentacija, na koju je izdana prethodna dozvola, a kad je predana op}ini, svi daljnji radovi odvijali su se bez nadzora i bez suradnje s konzervatorima, pa su i rezultati sli~ni tome.30 Nikako se vi{e ne bi smjelo doga|ati da op}inski slubenici ili pojedine njihove slube po svome shva}anju i mjerenju potpuno nekompetentno odlu~uju o tome {to }e se, kako, i u kojoj mjeri izvoditi prema odobrenoj konzervatorskoj dokumentaciji, na koju je izdana prethodna dozvola, i na temelju koje su odobrena financijska sredstva za za{titne radove, kao {to je to bio slu~aj s izvo|enjem na primjer el. instalacija i novog kamenog poda u crkvi Sv. Jurja u Belcu.31 U Zagorju nemamo, sre}om, tako drasti~nih slu~ajeva, kao {to je dodavanje dva betonska javna zahoda na pro~elje goti~kog zvonika, neposredno uz samo sveti{te upne crkve Sv. Brcka pod Kalnikom (sl. 16) ili pak tako grub na~in uvo|enja el. instalacija kao u kapeli Sv. Andrije u Kame{nici. U tu, gotovo nedirnutu goti~ku kapelu, udaljenu nekoliko kilometara od crkve Sv. Brcka, zra~ni el. vod uveden je kroz prozor sveti{ta, a pod buku poloene el. instalacije nesum47
12. Medvedgrad, unutra{njost zapadnog krila palasa 12. Medvedgrad, interior of west wing of the Palace
11. Zagreb, Ani} holding, pogled na pro~elje nakon rekonstrukcije prizemlja 11. Zagreb, Ani} Holding, view of facade after reconstruction of ground floor
njivo presijecaju zidne slike, koje se naziru na donjem, starijem sloju buke. Za rasvjetna tijela upotrijebljeni su za prostor kapele posve neprimjereni veliki ~etvrtasti reflektori: ~etiri u brodu i dva u sveti{tu.32 Istodobno je izvedena vanjska instalacija za osvjetljenje kapele sa dva vanjska reflektora koji su postavljeni na sniene drvene elektri~ne stupove, iako se do Kame{nice jo{ dolazi makadamskim putom.33 U kapeli se sv. misa slui svega nekoliko puta godi{nje, pa je ta vrsta investicije nesumnjivo neopravdana, tim vi{e {to su se tim sredstvima mogli izvesti neki potrebniji radovi, npr. spu{tanje razine terena oko kapele, ~ime bi se vratile izvorne proporcije pro~elja, a u zidovima bi se postupno smanjila vlaga, {to je preduvjet za sve budu}e nu`ne i neizbjene zahvate na kapeli. Slikoviti primjer za neo~ekivano neprimjeren odnos prema spomeniku kulture jest obnova pro~elja crkve Sv. Terezije u Poegi. O~ekuje se da }e uskoro biti provedena u djelo reorganizacija Zagreba~ke nadbiskupije, u okvirima koje }e se formirati nekoliko novih biskupija, od kojih bi jedna bila poe{ka, a time bi sada{nja upna crkva Sv. Terezije postala katedralnom. Upravo je u tijeku ponovna obnova njezinih pro~elja, ali naalost potpuno pogre{na. Jedna od najljep{ih na{ih kasnobaroknih crkava (1763), sa zvonikom koji svojom visinom (63 m) dominira gradom, dobiva pro~elje u kombinaciji boje jakog okera kojim je obojano zidno platno i izrazito tamnog okera, zapravo sme|e boje, kojim je nagla{ena 48
arhitektonska plastika. Izbor je to boja nezamisliv za vrijeme u kojem je sagra|ena, a nije ni u skladu s kasnijim bojanjima. To ne moe biti primjer za ono daleko od oka konzervatora, budu}i da se sve ipak doga|a nakon {to je u Poegi osnovan Ured osje~kog Povjerenstva, a na podru~ju grada stalno je prisutan slubenik Ureda. Posebno je osjetljiv odnos prema obnovi unutra{njosti crkava ili samo dijelova crkvenog inventara naj~e{}e izvedbi novih podova, restauraciji baroknih oltara i propovjedaonica ili pak izvedbi novih menzi po vae}im crkvenim pravilima. U izvo|enju tih radova nastoji se na svaki na~in izbje}i traenje Prethodne dozvole od nadlenog Povjerenstva Dravne uprave za za{titu kulturne i prirodne ba{tine, pa ~ak i konzultacija s konzervatorima, a rezultate takvog pona{anja moemo vidjeti npr. u upnim crkvama u Pregradi i Kamenici. Na kraju se takovom pona{anju daje i publicitet u javnim glasilima, u kojima se na|e i takva vijest kao {to je Samouki slikar onbavlja kapelicu,34 koja je popra}ena jo{ i fotografijom. Zahvaljuju}i ~injenici da crkveni spomenici i dalje slue svrsi radi koje su podignuti, pri njihovoj se obnovi javljaju te{ko}e manje negoli u obnovi spomenika koji su izgubili svoju izvornu namjenu. Me|u te spomenike ubrajam, prije svih, zagorske dvorce i plemi}ke gradove pod krovom i posebno one koji su samo arheolo{ki sa~uvani.
13. Zagreb, Gunduli}eva 22, probijena vrata na mjestu podrumskog prozora 13. Zagreb, 22 Gunduli}eva Street, a door pierced in place of a cellar window
14. Zagreb, Hebrangova 4, probijena vrata na mjestu prozora prizemlja 14. Zagreb, 4 Hebrangova Street, a door pierced in place of a ground floor window
Neizbjeno je prvo spomenuti primjer dvorca Beanec.35 Ako je vjerovati novinarskom izno{enju razgovora s vlasnikom dvorca koji je objavljen u jednom zagreba~kom tjedniku,36 novi se vlasnik dvorca hvali kako je ~ekao svoju priliku i do~ekao je 1990. U trenutku bezvla{}a, kad smo izgubili staru i dobili novu dravu, iskoristio sam priliku i po~eo sam ulagati u dvorac bez ikakvih dozvola. Upravo bi nas ove rije~i morale zabrinuti nad onime {to predstoji u obnovi dvoraca u Gornjoj Rijeci37 i Bosiljevu,38 koji su u posljednje doba postali njegovim vlasni{tvom. Kada netko spozna da do cilja koji si je zadao moe do}i i na takav na~in, te{ko je o~ekivati od njega da, makar u novim uvjetima, promijeni svoje pona{anje. S obzirom da sam u ovom slu~aju upoznat s iskustvima nadlenih konzervatora, koji su bezuspje{no poku{ali pridonijeti korektnijem odnosu prema tom spomeniku kulture i smanjiti mogu}e {tete, zabrinutost za mogu}u sudbinu Gornje Rijeke i Bosiljeva tim je ve}a. Naalost, nisam uvjeren da je tu objedinjen interes o~uvanja spomeni~kih vrijednosti tih objekata s poslovnim interesom novog vlasnika, ~ime se ~esto operira. Oprez u takvim slu~ajevima zahtijeva ve} promjena namjene, kada od jedne reprezentativne velike ku}e namijenjene stanovanju jedne obitelji s poslugom nastaje veliki ugostiteljski pogon, s potpuno novom, druk~ijom i za spomenik nuno predimenzioniranom infrastrukturom. Trebalo bi svakako nastojati da postupak bude druk~iji, da se polazi od interesa spomenika. To zna~i da bi spomenik trebalo prvo istraiti, zatim na temelju rezultata provedenih konzervatorskih istraivanja izraditi projekt prezentacije i studije mogu}nosti namjene, te ga na kraju pod odre|enim uvjetima ponuditi na javni natje~aj. Onda se ne bi moglo dogoditi da novi vlasnik ulae novac na neprimjerene, kamenom grubo zidane ograde i sl., a da ne postavi vanjska prozorska krila, koja su uz pokrov osnovni element za{tite svake ku}e, kao {to je to sada slu~aj u Beancu. Ne{to je sli~no napravljeno za Nove dvore cesargradske, no budu}i da su se oni posljednjih nekoliko desetlje}a ve}im dijelom uru{ili, za njih ne pokazuje interes novo hrvatsko
plemstvo, iako bi u takvim slu~ajevima investitor mogao o~ekivati ve}u slobodu intervencije u spomenik.39 Naalost, samo na prvi pogled ispravan pristup zapo~injanju opsenih radova na spomeniku kulture susre}emo u Velikom Taboru. Kad su kroz niz godina, ovisno o sredstvima, izvo|eni oni za{titni radovi koji su povezani samo uz primarnu za{titu objekta (obnova krovi{ta), izra|en je program radova na temelju kojeg je podnesen zahtjev za financiranje prve faze konzervatorskih istraivanja i izradu idejnog projekta prezentacije palasa i pro~elja galerija. Dravna uprava za za{titu kulturne i prirodne ba{tine prihva}a zahtjev, nekako istodobno s tiho obznanjenom eljom Vlade Republike Hrvatske da Veliki Tabor iskoristi za potrebe svoga protokola. Istraivanja koja su uslijedila ukazala su na znatno sloeniju situaciju nego {to se to pretpostavljalo. Predstavnici vlade koji pouruju ostvarivanje svoje zamisli, zajedno s investitorom, usprkos tome uznastoje na po{tivanju ugovorenih rokova,40 pa se neke kona~ne odluke donose prije zavr{etka istraivanja svih struktura jezgre Velikog Tabora. Nema sumnje da se nigdje u Europi na koju se stalno pozivamo na takav na~in ne bi pristupilo radovima na najzna~ajnijem nacionalnom spomeniku kulture svoje vrste. Zbog ~ega se uznastoji na ubrzanoj izradi dokumentacije? Do sada su izra|ena dva Idejna rje{enja namjene Velikog Tabora. Prvo je Mihajlo Kranjc 1990. godine izradio prijedlog u kojem se predlae, me|u inim, i ure|enje 9 dvokrevetnih apartmana i 2 dvosobna ~etverokrevetna apartmana.41 Andrej @mega~ u svojoj magisterskoj radnji prihva}a ideju da se u Velikom Taboru uspostavi Muzej hrvatskog plemstva, gdje bi u pojedinim prostornim cjelinama bile prezentirane najvanije zagorske plemi}ke obitelji, s time da je sredi{nji peterokutni palas razumljivo odre|en za Ratkaje.42 No, ~ini se da je sada jedino aktualna ona ideja koja se pojavila 1992, a prema kojoj bi uz neke druge sadraje Veliki Tabor dobio protokolarno-reprezentativnu funkciju. Ona bi se uspostavila ure|enjem prostorija I. i II. kata peterokutne kule za potrebe Republi~kog protokola, u kojima bi se mogli odravati susre49
moglo bi se prikazati gospodarstvo velikotaborskog vlastelinstva, koje je temelj njihove ekonomske snage. To {to ne raspolaemo autenti~nim muzejskim izlo{cima kojima bi se opremila unutra{njost palasa, nije prepreka ostvarenju te zamisli. Tei{te bi trebalo dati ne izvornosti svakog pojedinog predmeta, nego vjerodostojnosti ambijenta koji elimo prikazati. To se moe posti}i kvalitetno izra|enim faksimilima predmeta koji se ~uvaju u nekim prije svega srednjoeuropskim zbirkama namje{taja i opreme ku}a iz toga razdoblja, pri ~emu bi se kod svakog izlo{ka jasno nazna~ilo gdje se ~uva izvornik. Time bismo dobili izuzetno atraktivan muzej, kakvog sada nemamo. U njemu bi se posjetitelj educirao, pri ~emu bi na najbolji na~in upoznao jedno vano razdoblje hrvatske povijesti i kulture ivljenja. To bi mu ujedno pomoglo da ispravi pogre{ne predodbe koje je stekao gledaju}i brojne doma}e i strane filmove i televizijske serije s lo{om scenografijom. Uz taj glavni sadraj (ne samo njegove jezgre nego i ~itavog podru~ja koje je nekada bilo osigurano vanjskim obrambenim zidom poja~anim bastionom i kulama) Veliki Tabor ima mogu}nosti prihvatiti jo{ neke sadraje, koji bi ga posjetiteljima u~inili izuzetno privla~nim, ~ime bi bila zaokruena njegova atraktivna turisti~ka ponuda. Tu se prije svega podrazumijeva to~no odre|en i pravilno odmjeren ugostiteljski sadraj (moda gospodarski objekt),44 ve} se odravaju tradicionalni godi{nji ma~evala~ki turniri, a postoji mogu}nost organiziranja jednako tako atraktivnih streli~arskih natjecanja. U posljednje doba predloen je jo{ jedan izuzetno atraktivan sadraj: Veliki Tabor hrvatski centar sokolarstva, {to je ne samo sukladno s ostalim sadrajima nego je nesumnjivo najbolje mjesto za njegov smje{taj. Svi ti potencijalni sadraji moraju biti podre|eni prostornim mogu}nostima Velikog Tabora, prije svega imaju}i u vidu da su strukture i prostori grada najvredniji glavni sadraj i glavni izloak mogu}eg muzeja u Velikom Taboru. Zbog ~ega se krije velika opasnost u namjeri da se dio Velikog Tabora izdvoji za potrebe dravnog protokola? Prvo, investitor takovog utjecaja i mo}i uvjetuje i dovodi svoje arhitekte, stati~are i gra|evinsku operativu. Oni ne razumiju, a kada ih se na to upozori, ne uvaavaju specifi~nu osjetljivost struktura spomenika niti njegove zna~ajke; k tome, oni uspostavljaju svoje standarde, ne znaju}i da li su pogubniji standardi kojima se odre|uje oprema ili oni kojima se odre|uju materijali i propisuje sigurnost objekta, {to sve naposljetku moe dovesti gotovo do uni{tenja bitnih spomeni~kih zna~ajki objekta. Drugo, nema sumnje da bi taj dio sadraja Velikog Tabora vrlo brzo hipertrofirao nau{trb ostalih, a {to naalost ne bi imao tko sprije~iti. Tre}e, takav sadraj isklju~uje kori{tenje svih ostalih sadraja u vrijeme dok je on aktivan i op}enito zahtijeva posebno razra|en sustav osiguravanja, nadziranja i funkcioniranja objekta.45 Jedan od argumenata kojim se poku{ava potkrijepiti opravdanost ideje o dravnom protokolu u Velikom Taboru jest suvremena besparica, posebno u kulturi, pa i o~ekivanja da }e ona jo{ neko vrijeme potrajati. Da je rije~ o nekom drugom spomeniku, a ne o Velikom Taboru, takav bi se argu-
15. Zagreb, Hebrangova 2, prozori prizemlja preoblikovani u izlog 15. Zagreb, 2 Hebrangova Street, ground floor windows adapted for shop display
ti i slubeni razgovori predstavnika zakonodavne, izvr{ne i sudbene vlasti Republike Hrvatske sa stranim dravnim i drugim delegacijama, kao i za druga protokolarna primanja.43 Kao i prvi idejni projekt namjene iz 1990. godine i ovaj je projekt konzervatorima tako|er potpuno neprihvatljiv, budu}i da bi, kada bi bio ostvaren, uni{tio zna~ajan dio spomeni~kih vrijednosti Velikog Tabora. No, postoje jo{ neke mogu}nosti koje bi vrijedilo razmotriti prije nego {to se donese kona~na odluka. Veliki Tabor po~inje se graditi na samom po~etku 16. st., njegova gradnja na neki na~in simbolizira to presudno stolje}e u obrani Hrvatske od turske sile; to je stolje}e u kojem je ona svedena na najmanje podru~je, stolje}e kada su turska osvajanja dosegla vrhunac, ali i stolje}e kada je konsolidirana njezina obrana, a Turcima nanesen prvi odlu~an poraz. Dio te burne ratne povijesti mogao bi se na najbolji na~in prezentirati u unutra{njem obrambenom prstenu Velikog Tabora, koji je u kontinentalnom dijelu hrvatske najbolje o~uvana srednjovjekovna stambena zgrada (1502 1507), u stambenim prostorima (prvi i drugi kat) prikazalo stanovanje i svakodnevni ivot Ratkaja, koji su jedna od najuglednijih i najmo}nijih plemi}kih obitelji u tom razdoblju, a u ostalom dijelu palasa, u prostorima koji su izvorno imali gospodarsku namjenu (prizemlje i tre}i kat) 50
gotovo jednako tako poguban za Veliki Tabor. Ali ako je zadatak ispravno shva}en i odmjeren, ako ga se ispravno vodi, do toga ne moe do}i. Istodobno to ne vrijedi kad je rije~ o prenamjeni dijela Velikog Tabora za reprezentativne potrebe dravnog protokola (pri ~emu se interes pokazuje za njegove najatraktivnije prostore), budu}i da bi iza njegove realizacije stajale one politi~ke strukture i osobe kojima se u mogu}im i lako predvidljivim spornim situacijama ne bi suprotstavili oni koji bi to morali po slubenoj dunosti ili stru~noj savjesti. Istodobno dok Veliki Tabor zahvaljuju}i svom zadovoljavaju}em gra|evinskom stanju funkcionira iako ne na na~in koji bi bio primjeren njegovoj izuzetno visokoj spomeni~koj vrijednosti, ali ipak funkcionira, i to uz minimalne tro{kove koji se namiruju iz dravnog prora~una propada nekoliko zna~ajnih spomenika kulture, za koje za sada nitko, pa ni dravni protokol ne pokazuje ozbiljno zanimanje. Prisjetimo se dvorca Opeka s njegovim perivojem, zatim oba dvorca u Beli smje{tena u prekrasni krajolik doline Bednje, dvorca u Zajezdi koji je besramno napu{ten nakon potresa 1981. godine (novac dodijeljen za njegovu sanaciju potro{en je u druge svrhe), ili ve} spomenutih Novih dvora cesargradskih. Zajedni~ka im je neizvjesna budu}nost i skrajnje lo{e gra|evinsko stanje. Kada bi za neki od tih dvoraca zanimanje pokazao dravni protokol, taj bi bio spa{en. Suprotno tome, ako se ostvari spomenuta namjera s Velikim Taborom, velik dio njegovih spomeni~kih zna~ajki bit }e trajno izgubljen za hrvatsku i europsku kulturnu ba{tinu. Nesumnjivo je najvi{e problema sa za{titom plemi}kih gradova u zagorskom krajoliku, koji su zate~eni u razli~itim stupnjevima o~uvanosti. Ve} stolje}ima, otkako su napu{teni, njihove zidine polako nestaju, kopne poput ledenih skulptura japanskih umjetnika. Kad su prije nekoliko stolje}a napu{teni, zapo~eo je proces njihova propadanja, koji se svakim danom sve vi{e ubrzavao. Ako nisu odmah razgra|ivani, da bi se iskoristili jo{ upotrebljivi materijali za gradnju dvorca u nizini, prvo su propali krovovi i postupno nestajali svi drveni dijelovi. Slijedilo je ispadanje detalja arhitektonske plastike, nestajanje buka, uru{avanje lica zida i na kraju ostajali su samo amorfni dijelovi zidnih jezgri. Za takve spomenike privatno poduzetni{tvo nema sluha, za njih oni ne}e nikada pokazati ni najmanji interes, pa se za njihovo istraivanje i konzervaciju, a u nekim slu~ajevima i za uspostavljanje mogu}ih primjerenih sadraja, mora ra~unati samo na novac iz dravnog prora~una. U Hrvatskoj je istraivanje srednjovjekovnih plemi}kih gradova na onom stupnju na kojem je u ostalom dijelu srednje Europe bilo po~etkom stolje}a. Stoga je razumljiva znatielja istraiva~a i izazov koji oni osje}aju pred njihovim ru{evinama. Ta znanstvena znatielja moe biti pogubna za plemi}ke gradove, ako je ne prate i ostali interesi. Istraivanje ru{evina plemi}kih gradova bez istodobnih sanacijskih i konzervatorsko-restauratorskih radova, a nerijetko bez prethodnog saniranja zate~enih struktura, ne samo da je {tetno nego je i nedopustivo. Slikovito se moè re}i da lopati i pijuku istraiva~a mora prethoditi zidarska fangla konzervatora. Objektivno na{e, prije svega financijske mogu}nosti, dugo }e jo{ biti takove da }e u najboljem slu~aju mo}i pratiti izvo|enje radova samo na jednom srednjovjekovnom plemi}kom gradu. Zato nije ni~im opravdano istodobno zapo~injanje 51
16. Kalnik, upna crkva sv. Brcka, dozidani zahodi na isto~no pro~elje goti~kog zvonika 16. Kalnik, parish church of St Brcko, toilets added to the eastern facade of the Gothic steeple
ment jo{ moda mogao uvaavati. No, svima bi moralo biti jasno da je Veliki Tabor spomenik takvih zna~ajki i vrijednosti, zbog kojih se jednostavno moraju osigurati dostatna sredstva za provo|enje odgovaraju}eg programa njegove obnove i revitalizacije. Ako se novac iz dravnog prora~una ne moe osigurati za korektnu obnovu najzna~ajnijeg spomenika te vrste koji je ujedno i najzna~ajniji na cijelom podru~ju kontinentalnog dijela Hrvatske, kako }emo onda o~ekivti rezumijevanje za probleme niza manje zna~ajnih spomenika kulture. Postoje}e gra|evinsko stanje Velikog Tabora je zadovoljavaju}e: {to je najvanije, krovna konstrukcija i pokrov ve}im su dijelom obnovljeni (preostali dio krovi{ta i pokrova zadovoljava uz redovito odravanje), zidane strukture nemaju nagla{enih stati~kih poreme}aja koji bi neposredno prijetili objektu.46 Dakle u ovom razdoblju, koje me|u inim obiljeava kroni~no pomanjkanje financijskih sredstava za za{titu spomenika kulture,47 nije nuna hitna intervencija za sanaciju najugroenijih dijelova, a grad nije bez sadraja. Sve dok se ne stvore povoljniji materijalni uvjeti za kvalitetnu obnovu grada, mogu se provoditi sva potrebna istraivanja, a koja }e omogu}iti dono{enje ispravnih odluka i na kraju izradu kvalitetne idejne i izvedbene dokumentacije. Tijekom toga razdoblja zahvaljuju}i gosp. Josipu [timcu i njegovoj svakodnevnoj brizi za najnunije odravanje objekta uz minimalan utro{ak novca, Velikom Taboru ne}e prijetiti nikakva opasnost. Netko moe re}i, pozivaju}i se na neka nedavna ostvarenja, da i muzejski sadraj za koji se zalaemo, moe biti jednako poguban za spomeni~ke zna~ajke Velikog Tabora. Da, moe, ako se uznastoji na spomenutim suvremenim gra|evinskim standardima, ako se k tome postave ni~im opravdani kratki rokovi izvedbe svih faza radova; ako se za ostvarenje zamisli angairaju pogre{ni ljudi, a za izvo|a~a radova odabere veliko gra|evinsko poduze}e. I tada }e, razumljivo, i u tome slu~aju odabir muzejskog sadraja biti
istraivanja Vrbovca48 i Krapine,49 a da za ta istraivanja nisu predvi|ena i osigurana financijska sredstva za nune konzervatorske radove. [to je jo{ opasnije, predvi|a se ve} i po~etak istraivanja sljede}a dva izuzetno velika i sloena plemi}ka grada Kostela (gdje je ve} zapo~elo kr~enje {ume) i Cesargrada. Oba su grada izuzetno zna~ajna, u prvom su stolovali Keglevi}i, koji su ga temeljito pregradili 30-tih godina 16. st., a u drugom su bili Erddy. Nije potrebno posebno govoriti o mjestu i ulozi koje tijekom povijesti zauzimaju brojni ~lanovi tih veoma utjecajnih hrvatskih plemi}kih obitelji. Istraivanje prostora u kojima su ti mo}nici stolje}ima ivjeli, koje su oni gradili, dogra|ivali i pregra|ivali, prostora koji su oblikovali li~nosti njihovih vlasnika, uz primjerenu konzervaciju i prezentaciju, a to zna~i istodobno usporavanje procesa daljnjeg propadanja preostalih zidanih struktura, moralo bi postati jedan od hitnih i bitnih prioritetnih zadataka za{tite kulturne ba{tine u Hrvatskoj. Onaj tko posje}uje ta ari{na mjesta povijesnih kasnosrednjovjekovnih zbivanja svaki }e put otkriti, me|u niskim gustim {iprajem, da je koli~ina zidova sve manja, a hrpa kamenja sve vi{a. Ne smije se vi{e ~ekati. Kona~no je trenutak da se sustavno dokumentira postoje}e stanje i izradi program istraivanja, konzervacije i prezentacije najzna~ajnijih hrvatskih plemi}kih gradova, te da se izbore sredstva za redovitu realizaciju programa radova. U protivnom }e pred na{im o~ima nestati i ono malo {to je preostalo od te velike skupine hrvatskih povijesnih gra|evina, kako ih je u naslovu svoje knjige nazvao Emil Laszowski. Poku{ao sam ukazati samo na neke zabrinjavaju}e pojave i rezultate obnove spomeni~ke ba{tine na sjeverozapadnom podru~ju Hrvatske, koje su rezultat niza slabosti, od onih u slubi za{tite spomenika,50 nedovoljne koli~ine financijskih sredstava za sustavnu za{titu spomenika kulture, a koja se izdvajaju iz dravnog prora~una, do niske razine svijesti o vrijednostima i zna~enju spomeni~ke ba{tine za hrvatski narod, prije svega onih u ~ijim se rukama ona neposredno nalazi i nerijetko njihovih poku{aja da {to bre materijaliziraju korist od njih, ako su to u prilici. Spomenici kulture vaan su dio hrvatskog kulturnog identiteta, o suvremenim vrijednostima kojih moda najbolje govore doga|aji u Domovinskom ratu, kada je njegovo zatiranje bio jedan od glavnih ciljeva neprijatelja. Ali za o~uvanje hrvatske kulturne ba{tine, a time i hrvatskog kulturnog identiteta na ovim prostorima, ne manja opasnost su i neke pojave u obnovi spomenika kulture, koje sam ovdje samo djelomice spomenuo. Po~etkom ove godine Dravna uprava za za{titu kulturne i prirodne ba{tine izradila je Prijedlog za organiziranje sav-
jetovanja u svezi s dono{enjem nacionalnog programa za{tite i obnove hrvatske kulturne i prirodne ba{tine.51 Na po~etku ovog dokumenta donosi se slijede}a procjena: Ocjenjujemo da su po~etkom 1996. godine ostvarene sve klju~ne pretpostavke za dono{enje prvog Nacionalnog programa za{tite i obnove hrvatske kulturne i prirodne ba{tine, kojim }e se utvrditi dugoro~ne strate{ke zada}e na podru~ju koje ima izuzetno zna~enje za ukupne hrvatske nacionalne i dravne interese. Nije jasno {to se to tako pozitivno dogodilo po~etkom 1996. godine, a {to je otvorilo spomenute mogu}nosti. Ako prosu|ujemo prema odnosu Drave, koja je jo{ glavni investitor i skrbnik spomenika kulture, prema za{titi kulturne i prirodne ba{tine, onda promjene nema, budu}i da su financijska sredstva predvi|ena dravnim prora~unom za 1996. ~ak 10% manja u odnosu na prethodnu godinu, a upravo je to lakmus-papir za utvr|ivanje postojanja pozitivnih promjena. Ali nemojmo se zavaravati, o koli~ini raspoloivih financijskih sredstava ovisi mnogo, ali ne ovisi sve. Prvo se moraju stvoriti preduvjeti da se ona izbore. To se ne moe posti}i dono{enjem nikakvih deklarativnih nacionalnih programa, ve} samo sustavnim radom kojim }e se prvo ukloniti makar neki od ranije spomenutih izvora opasnosti za hrvatsku spomeni~ku ba{tinu. Ponajprije nuno je vratiti dignitet prvo struci, a zatim Slubi i pojedincu u njoj. To je preduvjet da bi se izgradio nuan autoritet ova tri ~imbenika u za{titi spomenika kulture. Da bi se to postiglo, mora se, me|u inim, provesti takvo ustrojstvo Slube koje }e isklju~iti mogu}i utjecaj politi~kih struktura i njezinih mo}nika na struku, a omogu}iti da ona obavlja svoju djelatnost neometano i isklju~ivo prema na~elima konzervatorske struke. Ni jedan organizacioni dio Slube ne bi smio biti financiran iz prora~una lokalne samouprave, kao {to je to sada slu~aj u Zagrebu. Posebnu panju i napor potrebno je usmjeriti na educiranje nove generacije konzervatora i restauratora, nakon ~ega bi se oni potvr|ivali samo neposrednim radom na spomeniku. Potrebno je stalno poticati inicijativu pojedinca, njegov rad na spomeniku kulture, a tek tada }e se mo}i od njega zahtijevati odgovornost, a od Slube u cjelini rezultati. Posebno je vano da su Sluba i rezultati njezina rada stalno pod pove}alom javnosti, koje ona mora uvaavati. Nema dvojbe da }e se s postupno izgra|enim autoritetom mo}i izraditi nacionalni program, koji }e se uvaavati te s njime lak{e i djelotvornije ~uvati hrvatska spomeni~ka ba{tina, a na kraju }e se kao kruna uspjeha sustavnog rada, uspjeti izboriti primjerena financijska sredstva iz dravnog prora~una, namijenjena za{titi spomeni~ke ba{tine. U protivnom nikakvo dono{enje nacionalnih programa ne}e pripomo}i za{titi hrvatske spomeni~ke ba{tine, bit }e to samo jo{ jedan dokument koji nikoga ni na {to ne}e obvezivati.
52
Bilje{ke
1 Primjer koji mi je najbolje poznat, a potpuno oslikava patolo{ku srpsku mrnju svega {to je hrvatsko, jest Kostajnica. Tijekom ~etiri godine okupacije, u tom su gradu sru{eni svi najmarkantniji spomenici kulture, sve bitne gra|evine koje su odre|ivale urbanizam Kostajnice: Napoleonova uglovnica iz 1812. g., zgrada stare financije nedaleko od upne crkve i ku}a Sonnenschein do temelja su sru{ene, teren poravnan tako da se nekada{njim zdanjima ni trag vi{e ne vidi; upna crkva Sv. Nikole do temelja je sru{ena (materijal jo{ lei) a upni dvor, franjeva~ka crkva i samostan Sv. Antuna te najvanije stare kostajni~ke ku}e, sve u vlasni{tvu uglednih kostajni~kih Hrvata, paljenjem i miniranjem te{ko su o{te}ene. 2 Za primjer nam opet moe posluiti Kostajnica. Jo{ od 1992. g. znalo se da su spomenute ku}e potpuno sru{ene, a zahvaljuju}i ponajprije zalaganju op}inskog vodstva koje je u izbjegli{tvu razli~itim kanalima sakupljalo podatke o stanju u svom gradu. Drugi je primjer upnih crkava u Glini i Petrinji, koje su ne samo zna~ajni spomenici kulture nego i klju~ni urbani akcenti, a do temelja su sru{ene. Izradi idejne i izvedbene dokumentacije njihove obnove moralo se pristupiti onog trenutka kada se doznala sudbina tih crkava, nikako ne ~ekaju}i oslobo|enje. Tako npr. prema informaciji koju sam osobno dobio od gosp. Jonatana Ple{ka, Zavod za fotogrametriju Geodetskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu nije dobio ni jednu narudbu za izradu dokumentacije koju su moda jedino oni u mogu}nosti korektno izraditi. Rije~ je o odre|ivanju osnovne geometrije sru{enih spomenika, koju je mogu}e ustvrditi na temelju njihovih ranijih fotografija, {to je posebno zna~ajno u onim slu~ajevima kada ne postoji arhitektonska dokumentacija o stanju spomenika prije razaranja, a takvih je naalost dosta. 3 Prema razdjelu 165 Dravnog prora~una za 1996. godinu Dravna uprava za za{titu kulturne i prirodne ba{tine zatraila je 75.753.000 kuna za obnovu ratom o{te}enih spomenika kulture, a prora~unom je odobreno 0 kuna. Tim je ~inom postala apsurdnom, a ponekad i neugodnom prisutnost konzervatora na ovim prostorima. 4 Npr. nakon osloba|anja Banije i Korduna u kolovozu 1995. godine prije zime izvedeno je pokrivanje samo samostanske crkve u Kamenskom kraj Karlovca, a ni jedna gra|anska ku}a nije, makar preventivno, za{ti}ena. Nakon zime posljedice su evidentne i pogubne za niz zna~ajnih ku}a. 5 Tu je strepnju iznijela dr. @eljka ôrak u jednoj emisiji Radio-Zagreba u vrijeme razaranja Hrvatske u kasnu jesen 1991. godine. 6 Sena Gvozdanovi} Sekuli}, Dilema oko Vo}ina, Arhitektura, br. 101, 1969, str. 51. An|ela Horvat, Novi pogledi na goti~ku crkvu u Vo}inu, Rad JAZU, knjiga 360, 1971, str. 13. 7 Iako nije poznata nikakva slubena odluka, poznato je ranije ohrabruju}e na~elno mi{ljenje prof. Ferdinanda Medera, ravnatelja Dravne uprave za za{titu kulturne i prirodne ba{tine koje je iznio u razgovoru za ~asopis Kult: Mogu govoriti o svom stavu... gosp. dr. Gnther Drigl, direktor be~kih muzeja... iznio je mi{ljenje da se ta crkva ne moe obnoviti i da ju treba ostaviti kao primjer divlja{tva, kao spomenik tragedije... Ja sam za rekonstruiranje vo}inske crkve iz vi{e razloga: konzervatorski zbog jedinstvenih karakteristika i iznimnog zna~enja ovog spomenika kulture, te zbog iscrpne dokumentacije koja o njoj postoji, a ljudski jer time treba pokazati da se ne mirimo sa razaranjem, da elimo tu crkvu kao neizbrisiv dio na{e
kulturne ba{tine. Pa makar i u replici. Vo}in }e opet imati svoju crkvu, Kult, br. 1, 1. travnja 1995. 8 Crkva je zapaljena 8. svibnja 1944. godine. Tek dolaskom za upnika vl~. Franje Bosnara u velja~i 1963. godine zapo~eta je obnova crkve Na{e Gospe vo}inske. Posebnu podr{ku njezinoj obnovi dao je nadbiskup Franjo [eper, koji je zainteresirao za obnovu biskupa u Gradi{}u mons. Stefana Laszla i dekana Gradi{}anskih Hrvata [tefana Horvata, koji su osigurali sredstva za obnovu. Crkva je obnovljena prema projektnoj dokumentaciji Sene Gvozdanovi} Sekuli}, a na Bijelu nedjelju, 29. travnja 1984. crkvu je posvetio nadbiskup zagreba~ki kardinal Franjo Kuhari}. Andrija Lukinovi}, Na{a Gospa vo}inska, Zagreb Vo}in, 1986, str. 47. 9 To {to je godinu dana ranije postavljena platforma od dasaka vel. 10,6 x 6,4 m (62 m2), koja je predvi|ena za deponiranje arhitektonske plastike, zanemarivi je angaman, a osim toga ona je bila potpuno neprimjerena potrebama. Analizom arhivske dokumentacije, koja je izvedena tek na terenu, pokazalo se da je arhitektonska plastika ugra|ena na 115 pozicija. Budu}i da neke pozicije kao npr. prozori sveti{ta, portal glavnog pro~elja ili trijumfalni luk imaju po nekoliko desetaka elemenata, nesumnjivo je rije~ o tisu}ama ulomaka i cijelih elemenata, za odlaganja kojih je predvi|ena samo spomenuta da{~ana platforma. 10 U Vo}inu su se 5. lipnja 1995. okupili dipl. ing. arh. Tone Papi} i Damir Zahirovi}, gra|. teh. oba iz Podrunice Dravne uprave za za{titu kulturne i prirodne ba{tine u Osijeku, dr. Zorislav Horvat iz zagreba~ke Podrunice iste uprave, Kre{imir Galovi}, arheolog i vanjski suradnik osje~ke Podrunice Dravne uprave i prof. Drago Mileti} iz Restauratorskog zavoda Hrvatske. Drugi dan Vo}in su napustili Z. Horvat i T. Papi}, a ostali su produili raditi jo{ tri dana. 11 Budu}i da se nije odlu~ilo da li }e se i kako obnoviti crkva, gra|evinski kamen od kojega su gra|eni zidovi nije probran i pripremljen za ponovnu ugradnju, nego je odvoen na deponij s ostalim sme}em i otpadnim materijalom od ra{~i{}avanja vo}inskih ru{evina. Brojni elementi arhitektonske plastike popisani su, ali nisu i odgovaraju}e obra|eni, na temelju ~ega bi se moglo to~no znati kolikim se brojem klesanaca podesnih za ponovnu ugradnju raspolae, koliko ih se treba restaurirati, a koliko novih isklesati. Sve je to bilo prijeko potrebno odmah uraditi, kako bi se dobili to~ni elementi za izradu tro{kovnika najskupljih kiparsko-klesarskih radova, te dobili ostali podaci potrebni za izradu projektne dokumentacije obnove crkve. Osim toga, nisu stvoreni uvjeti za pohranu klesanaca, te su oni izloeni daljnjem i ubrzanom propadanju. Kamen nekih elemenata s bogatom arhitektonskom profilacijom potpuno je truo, no nema nikakve sumnje da su se neki takovi elementi mogli u~vrstiti i spasiti. K tome, ti su se elementi morali odmah grupirati, a neki, ako je to bilo mogu}e, slagati na suho, onako kako su bili ugra|eni u zid, a to su morali raditi oni koji }e voditi radove na obnovi crkve, odnosno koji imaju potrebna iskustva za takve radove. Klesarske je radove u prethodnoj obnovi izveo klesar Boo Martin~evi}, koji je ubrzo nakon toga postao stalni vanjski suradnik Restauratorskog zavoda Hrvatske, stekav{i tako veliko restauratorsko iskustvo. Njega se moralo odmah uvrstiti u radni tim, stalno je morao biti prisutan jo{ najmanje jedan, a po potrebi i vi{e restauratora s odgovaraju}im iskustvom. A prije pokretanja radova na ra{~i{}avanju bilo je nuno izvesti odre|ene predradnje, prije svega osigurati odgovaraju}i prostor i pripremiti odgovaraju}u povr{inu za deponiranje vi{e tisu}a klesanaca, te nabaviti potrebnu opremu. 12 Postoji nekoliko mogu}nosti pristupa obnovi crkve u Gori. Sada, kada je potpuno uni{ten barokni inventar crkve, a razotkrio se izuzetno bogat i za nas posebno zna~ajan najstariji sloj crkve, sa~uvan u
53
ovim okolnostima ipak u visokom postotku, name}e se potreba da ga se prezentira. No, i tu postoji vi{e mogu}nosti. S obzirom da upnik razmi{lja o pro{irenju crkve, otvara se mogu}nost rekonstrukcije goti~kog sloja, ukoliko za rekonstrukciju raspolaemo dovoljnom koli~inom podataka, te da se taj rekonstruirani dio crkve pro{iri, ako za to stvarno postoji potreba, nekim suvremenim kvalitetnim rje{enjem, moda na na~in sli~an onome koji je Podhorski izveo u Kra{i}u 1911-1913. godine. 13 Potres s epicentrom u okolici Petrinje u ranim jutarnjim satima 10. rujna 1996. (ja~ine magnitude od 4,5 po Richteru) morao je izazvati nove {tete u 6 km udaljenoj Gori, budu}i da je izazvao pucanje znatno ja~ih zidova Starog grada u Sisku. 14 Tako npr. dr. Milan [imunovi}, ~lan Povjerenstva Nadbiskupije rije~ko-senjske za obnovu ratom stradalih upa u razgovoru s novinarom Novog lista kae: Nadbiskupija je u velikoj muci, jer je u Gospi}kom, Slunjskom i Oto~kom dekanatu tridesetak objekata koji bi morali biti obnovljeni s druge strane goru}i je problem obnove i nekolicine sakralnih objekata na podru~jima koja nisu bila zahva}ena ratnim stradanjima, primjerice u Rijeci. Crkva Uznesenja Marijina, kao spomenik nulte kategorije, vapi za restauracijom. Osim toga, postavlja se pitanje da li graditi crkvu tamo gdje ne}e ivjeti niti sto ljudi, ili pak graditi ondje gdje su potrebe velike, kao u Rijeci na [kurinjama ili na Veici... Zalaemo se da obnova bude svrhovita {to, prije svega, zna~i za funkcionalnost budu}ih objekata. Zato kod obnove ili gradnje crkava treba voditi ra~una o liturgiji Drugog vatikanskog koncila ~initi zahvate, ne samo restauracije, nego i funkcionalnosti. Mirjana Grce, Kumstva nisu dovoljna za obnovu, Novi list, Rijeka, 14. travnja 1996, str. 16. 15 U ovoj situaciji moda je bilo najdjelotvornije ostatke crkava fotogrametrijski snimiti, a kartiranje nacrta ostaviti za kasnije. Istodobno s ovim radovima bilo je nuno izraditi dokumentaciju svih sa~uvanih detalja, posebno profilacija u mjerilu 1 : 1. Ti detalji posebno brzo nestaju, a bez podataka o njima bitno se smanjuje mogu}nost obnove tih objekata. 16 Potkraj velja~e 1996. godine na jednoj takovoj ku}i sagra|enoj 1812. nije bilo na glavnom pro~elju nikakvih uznemiruju}ih pukotina. Nakon dva tjedna, kada smo ponovno do{li u Kostajnicu, na glavnom pro~elju bilo je jako ispup~enje zida s gustom mreom pukotina, a potkraj oujka pro~elje se ve}im dijelom uru{ilo. Druga ku}a ~ije je ispup~enje pro~elja uo~eno odmah nakon oslobo|enja u kolovozu 1995. tako|er se dijelom uru{ila u oujku 1996. godine. 17 Za{tita se birokratizirala do skrajnje zabrinjavaju}ih razmjera, {to se moda najslikovitije ogledalo u sastavu grupe koja je u ime Dravne uprave za za{titu spomenika kulturne i prirodne ba{tine, neposredno nakon Oluje u kolovozu 1995. godine obilazila oslobo|ena podru~ja. U grupi koja je krenula iz Zagreba bili su, uz ravnatelje, preteno pravnici i neke osobe bez ikakvih operativnih pa i konzervatorskih iskustava. Nakon toga se ni{ta nije ni moglo ozbiljno pokrenuti. Na izlaganju predstavnika poljskog PKZ-a, koje je odrano u Mimari 26. oujka 1996. godine, mogli smo, uz mnoge fascinantne podatke i primjere sanacije u ratu razorenih spomenika kulture, ~uti i to da su oni prve dvije godine nakon rata isklju~ivo preventivno za{ti}ivali svoje spomenike. No, ~ak i ovaj posjet PKZa organizirali smo 1996. a ne 1992. godine. 18 Na taj bi se na~in izbjegle znatne pogre{ke i nesporazumi kakvi su bili tijekom obnove upne crkve Sv. Trojstva u Oto~cu. 19 Osjetljivost i sloenost problema u svezi s bojanjem pro~elja uo~ena je jo{ 1982. godine, kada je odrano savjetovanje Koloristi~ka obrada
pro~elja povijesnih zgrada, a Dru{tvo konzervatora Hrvatske objavilo je podnesene referate, diskusiju i zaklju~ke u posebnoj knjizi s istim naslovom. Jedan od zaklju~aka savjetovanja bio je da se pri prezentaciji povijesnih zgrada treba nastojati osigurati autenti~nost izgleda pro~elja, a nema dvojbe da je izvorna obojenost bitan element autenti~nosti pro~elja. 20 Silvije Novak Marija Mirkovi}, Dvorac Miljana, Biblioteka Godi{njaka za{tite spomenika kulture Hrvatske, 1992. str. 57. 21 Zapravo promjena se dogodila, ali ne u Zagrebu nego u Osijeku, gdje se osamdesetih godina doga|ala najve}a devastacija tijekom obnove niza pro~elja u Gornjem gradu i Tvr|i. U posljednje se vrijeme u Osijeku osje}a promjena pa se istraivanju pro~elja posve}uje znatna panja, a rezultat se vidi na obnovljenom pro~elju upnog dvora u Tvr|i. Danas se u Zagrebu doga|a ono {to se prije 15-tak godina doga|alo u Osijeku, a {to se tada iz Zagreba osu|ivalo. 22 ^lanovi Komisije Dru{tva povjesni~ara umjetnosti Hrvatske za probleme javnih spomenika dr. Olga Maru{evski, dr. Lelja Dobroni}, dr. Radovan Ivan~evi}, mr. Krunoslav Kamenov i mr. Snjeana Pavi~i} prvo su poku{ali neposredno s Dru{tvom Bra}e Hrvatskog zmaja uskladiti mi{ljenja oko postavljanja spomenika Sv. Jurju ispred Kamenitih vrata, no kada suradnja nije prihva}ena, obratili su se javnosti otvorenim pismom: Sv. Jurju nije mjesto ispred Kamenitih vrata, Vjesnik, 3. studenog 1994, str. 26. 23 Istraivanje i projekt obnove pro~elja izradili su stru~njaci Restauratorskog zavoda Hrvatske, Silvije Novak, prof. i Alma Or~i}, dipl. ing. arh. Nadzor nad izvedbom imao je Gradski zavod za za{titu i obnovu spomenika kulture i prirode. 24 Glavni projektant obnove od 1992. je akademik Ante Vulin. Podsjetimo li se reakcije na prijedlog obnove Popova tornja (autori Silvije Novak, prof. i Josip Velini}, dip. ing. arh.) na samom po~etku radova na obnovi kompleksa Muzeja grada Zagreba po~etkom osamdesetih godina, vidimo veliku razliku u ozra~ju (promjena s negativnim predznakom) u kojem se odvijaju ovi radovi. Pristup obnovi Popova tornja bio je gotovo glavna tema Savjetovanja o za{titi spomenika kulture u Zagrebu, koje je organiziralo Dru{tvo povjesni~ara umjetnosti Hrvatske 16, 17, 22. i 23. prosinca 1982. Referati i zaklju~ci savjetovanja objavljeni su u Peristilu br. 26, Zagreb, 1983, str. 141-194. Na posljednje radove, osim jednog predavanja prof. E. Frankovi}a u Dru{tvu povjesni~ara umjetnosti, nije bilo nikakvih javnih reakcija. 25 Nakon skidanja buke pokazali su se goti~ki kameni okviri prozora prizemlja i kameni profilirani ugao samostanskog krila. Novoizvedena buka ravne je i glatke povr{ine, znatne debljine, tako da je 34 cm ja~a od kamenih okvira, te pravilnom linijom stvara novi okvir goti~kom kamenom okviru prozora. Dok su u prizemlju na takav neprimjeren na~in prezentirani goti~ki prozori, na katu su prezentirani ope~ni rasteretni lukovi iznad pravokutnih najjednostavnijih oblika prozora s drvenim okvirima, {to je rezultat nerazumijevanja zna~enja oblika koji se ele pokazati. 26 Radovi na redizajnu (u okviru kojeg je obnovljena cjelokupna infrastruktura) trga izazvali su estoke polemike u javnim glasilima, kojima su posve}ene radio i televizijske emisije, te organizirani okrugli stolovi u Dru{tvu arhitekata Hrvatske i u Dru{tvu povjesni~ara umjetnosti Hrvatske. Bez obzira na ponekad neprimjeren na~in reagiranja, na pomanjkanja principijelnosti pojedinaca u pona{anju i razmi{ljanju, te neuvaavanju niza ~injenica u svim tim rasprava-
54
ma, moramo biti izrazito zadovoljni velikom eljom javnosti da se utvrde okolnosti koje su dovele do neuspjelog i nepotrebnog preoblikovanja do tada moda najljep{eg gradskog trga. Te su rasprave urodile plodom nedavno je donesena odluka da se ponovno redizajnira nedavno ugre|eni trg i uklone sva ona rje{enja koja iritiraju gra|ane. 27. Gradski zavod za za{titu kulturne i prirodne ba{tine izdao je tri zabrane radova, no ipak je i usprkos tome robna ku}a dobila uporabnu dozvolu. A rije~ je o neshvatljivoj nedosljednosti. Prije desetak godina uloena su znatna sredstva u vra}anje izvornog izgleda pro~elju Gavelline ku}e, slijede}i korak trebalo je biti vra}anje u izvorni oblik uglovnice Popovi} i Rado, {to je izuzetno sloen i skup zahvat. Istodobno s ovim nastojanjima da se Jela~i}evu trgu vrate makar neke izgubljene vrijednosti, dok udruge arhitekata i povjesni~ara umjetnosti zahtijevaju od gradskih vlasti da se uklone rasvjetna tijela koja su aplicirana na {estkatnicu A. Ulricha i S. Kliske (1937) i sa zgrade Oktogona J. Vanca{a (1889) na Preradovi}evu trgu (Novi list, 26. sije~nja 1996), pre{utno se prelazi preko nakaznog rje{enja prizemlja Stankovi}eve ku}e. Rje{enje ulaza u prizemlje Ani} holdinga nije ni{ta drugo nego ponovljeno lo{e rje{enje pregradnog zida u rezidencijalnom dijelu medvedgradskog palasa (sl. 12). 28 îtav se slu~aj danas nalazi pred sudom. O tom zahvatu vrlo kriti~ka mi{ljenja dali su povjesni~ari umjetnosti koji se bave arhitekturom tog razdoblja, dr. @arko Domljan, dr. Ivo Maroevi} i dr. Olga Maru{evski, koja na kraju zaklju~uje: U Zagrebu se danas doga|a pravi arhocid zlo~in ne manje opasan kao i onaj prema ljudima. Beljo je Bog, ôvjek i prostor, br. 3/5, 1996, str. 72-75. No, unato~ takvom, vrlo o{trom i negativnom mi{ljenju na{ih eminentnih povjesni~ara umjetnosti i konzervatora, Dravna uprava za za{titu kulturne i prirodne ba{tine daje svoje mi{ljenje na albu skupa stanara u kojem pi{e i ovo: Zahtjev stranke da se izgled zgrade Gunduli}eva 22 u Zagrebu vrati u prvobitno stanje, s aspekta stru~ne valorizacije objekta i prostora, ne nalazimo opravdanim, jer su sli~ne ili identi~ne intervencije u objektima na podru~ju ueg centra grada Zagreba ve} obavljene sukladno konzervatorskim uvjetima i prethodnim dozvolama ove Dravne uprave za za{titu kulturne i prirodne ba{tine i Prostornog plana grada Zagreba. Drimo da bi odre|ene preinake trebalo obaviti u svezi s postavljanjem natpisnih plo~a i naziva firme, te }e se o ovim pitanjima poduzeti odgovaraju}e radnje. Mi{ljenje od 19. srpnja 1996. 29 Dvokatnica izme|u Hebrangove (br. 9 i 11), Kukovi}eve (br. 2 i 4), Preradovi}eve (br. 29) i Gajeve ulice (br. 28). Za tu zgradu Ivana Plochbergera st., sagra|enu izme|u 1872. i 1874. g., Lelja Dobroni} pi{e da je u urbanisti~kom pogledu usmjerila razvoj ~itavog dijela Donjega grada. Lelja Dobroni}, Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova, Zagreb, 1983, str. 51. 30 Drago Mileti} Marija Valjato Fabris, Projekt prezentacije crkve Sv. Jakova na O~uri, Godi{njak slube za{tite spomenika kulture, br. 20-21, 1994-1995, str. 5. Radove je pokrenuo Restauratorski zavod Hrvatske 1986. g. a izvo|enje je preuzela op}ina Krapina 1992. godine. Radovi nisu u cijelosti izvedeni prema odobrenoj projektnoj dokumentaciji RZH, utvr|eni su zna~ajni propusti u izvo|enju i u kvaliteti radova. Radove su morala pratiti daljnja istraivanja i daljnja izrada dokumentacije za sljede}e faze radova, {to nije u~injeno, pa predstoji dui prekid u radovima, {to mora imati negativnog utjecaja na uspje{nost realizacije programa u prihvatljivom roku (obnova te izuzetno lijepe goti~ke kapele odugovla~i se od 1945. g.). 31 Radove je kontinuirano vodio RZH od 1972. do 1990. godine, isklju~ivo sredstvima koja je osiguravao tada{nji, prvo Republi~ki fond, a kasnije RSIZ kulture. Iako je tijekom svih tih godina bila
strogo uvjetovana participacija Crkve ili op}ine, ona nikada nije osigurana zbog pomanjkanja interesa i jednih i drugih, ali ipak nije do{lo do prekida radova. [to vi{e, tijekom radova koji su financirani isklju~ivo dru{tvenim sredstvima, a posrijedi su bili vrlo sloeni radovi stati~ke sanacije i isu{ivanja vlage, zahtijevalo se da se iz oskudnih republi~kih sredstava upi plati jo{ i utro{ak el. energije i vode. Dakle, na lokalnoj razini nije bilo nikakve volje ni elje da se radovi izvode bre i uspje{nije. âk je op}ina zadravala republi~ka sredstva dodijeljena 1981. za sanaciju {tete od potresa sve do 1989. godine kada su inflacijom potpuno obezvrije|eni novci vra}eni Crkvi. Iako su i danas sa strane op}ine i Crkve angairani neki isti ljudi, uspostavljanjem samostalne drave angairanje na obnovama spomenika postalo je dru{tveno afirmativno. Preuzimaju incijativu, njima se neposredno dodjeljuju sredstva osigurana dravnim prora~unom, oni u ve}em ili manjem opsegu sura|uju s konzervatorima, vode radove, odabiru izvo|a~e, provode nazdor i ostalo. Tako npr. sami pronalaze i odabiru projektanta el. instalacija i rasvjete crkve Sv. Jurja, kojem je to bio prvi takav rad. A upravo je rasvjeta nekog srednjovjekovnog spomenika jedan od najdelikatnijih konzervatorskih problema. Svjedoci smo niza katastrofalnih rasvjeta crkava, od kojih }u spomenuti samo najbizaniji primjer senjske katedrale, kojoj je unutra{njost osvijetljena sa 366 reflektora. Prema prvoj verziji projekta, bilo je u malom prostoru Sv. Jurja predvi|eno 20 reflektora, a prema revidiranom projektu koji je nastao u suradnji s konzervatorima, trebalo je da se unutra{njost rasvijetli halogenim aruljicama spu{tenim sa svoda na to~no odre|enim mjestima. Dogovoreno je da se vrsta i oblik kona~no definira probama na samom objektu, nakon ~ega bi tek uslijedila kona~na odluka o onome {to }e se i kako ugraditi. Protivno tome, izvedeno je ne{to posve drugo: halogenke su upu{tene u svod, a znamo {to to zna~i na razigranim svodnim plohama. Razumljivo je da takvo stanje ne smije ostati. 32 Sredstva za te radove sakupio je upnik za Boi} 1994. a radovi su izvedni po~etkom 1995. godine. O tome nadleni konzervator nije prethodno upoznat. 33 Primjer za brzopletost u odlu~ivanju da se neki spomenik no}u rasvijetli jest Veliki Tabor. Tamo je u lipnju 1995. postavljeno 12 reflektora u betonske ku}ice koje su onda zamaskiravane kamenim suhozidom, a da se prethodno nije dogovorilo tko }e snositi visoke tro{kove utro{ka el. struje. Ve} ujesen rasvjeta je isklju~ena. Na~in na koji je izvedena no}na vanjska rasvjeta nije primjeren svjetskoj vrijednosti tog spomenika, te }e je trebati ukloniti ili zamijeniti odgovaraju}om. 34 Ve~ernji list, 22. 9. 1995, str. 13 35 A. Horvat, [. Habunek Moravac, N. Aleksi}, Dvorci i kurije sjeverne Hrvatske Stanje i mogu}nosti njihova uklju~ivanja u suvremeni ivot, Republi~ki zavod za za{titu spomenika kulture, Zagreb, 1970. 36 Mark Cigoj, Novo hrvatsko plemstvo, Gloria, br. 40, 8. kolovoza 1995, str. 44-46. 37 Ivan Sr{a, Dvorac Gornja Rijeka, Kaj, 4-5, Zagreb, 1995, str. 71-95. 38 Radoslav Lopa{i}, Oko Kupe i Korane, Zagreb, 1895, str. 51. E. Laszowski, Hrvatske povijesne gra|evine, Zagreb, 1902, str. 111. 39 Mr. Mario Beusan, Novi Dvori cesargradski. Povijesno-prostorna analiza i prijedlog obnove, Anali Galerije Antuna Augustin~i}a, 12, 1992, str. 3-21.
55
40 Istraivanje je proveo Restauratorski zavod Hrvatske ujesen 1995. godine. Kada je na|en zahtjev u kojem su predloeni i rokovi, svjesno smo zbog odre|ene situacije u tom trenutku predloili kra}e rokove, u uvjerenju da }e se optimalni uvjeti mo}i dogovoriti tijekom istraivanja, te opravdati razumnu dinamiku radova prezentiranjem situacije neposredno na objektu. 41 Idejno rje{enje namjene naru~io je Regionalni zavod za za{titu spomenika kulture u Zagrebu, upravo da bi na taj na~in pokazao apsurdnost nekih tada aktuelnih namjera za prenamjenu Velikog Tabora. 42 Autor prijedloga je prof. Josip Sto{i}. Na problem namjene s obzirom na aktualne ideje do sada se osvrnuo jedino Andrej @mega~: [to }e biti s Velikim Taborom? Hrvatsko zagorje, âsopis za kulturu krapinsko-zagorske upanije, Krapina, rujan 1995, broj 1, str. 159. 43 Idejni projekt namjene izradio je 1992. Veliki Tabor, Dru{tvena organizacija za za{titu, obnovu i revitalizaciju dvora Veliki Tabor. 44 Za dio ugostiteljske ponude moglo bi posluiti i prizemlje palasa, u kojem se nekada ~uvalo vino, jedan od glavnih proizvoda vlastelinstva. Tu bi neki od najboljih vinara desini~kog kraja mogao imati svoj podrum, na padinama brijega na kome se nalazi Veliki Tabor trebalo bi podignuti nove vinograde. Ugostiteljska ponuda u prizemlju palasa (koje ima sve zna~ajke vinskog podruma) morala bi biti tako odmjerena da ne zahtijeva gotovo nikakve intervencije u prostoru, posebno ne nikakve instalacije, a pod bi morao ostati zemljani. Zapravo to bi mogla biti ku{aonica najboljih vina. 45 To moemo zaklju~iti prema primjeru Medvedgrada. Osobno sam bio na Medvedgradu neposredno prije polaganja vijenca nekog stranog dravnog poslanstva. Pola sata prije posjeta poslanstva, objekt je bio zatvoren za posjetitelje, a dva autobusa sa {kolskom djecom, negdje iz Slavonije, morala su produiti dalje. A posrijedi je bilo samo kratko zadravanje stranog poslanstva, kojom se prigodom samo polae vijenac i upisuje se u knjigu dojmova. K tome, Medvedgrad, koji je danas u funkciji dravnog protokola, ~uvaju automatskim orujem naoruani vojnici Prve gardijske brigade, {to ipak nije u skladu sa eljom posjetitelja da slobodno i opu{teno obilaze spomenik kulture, smje{ten duboko u {umi parka prirode. Na sli~an bi na~in bio ~uvan i Veliki Tabor, bude li se u njemu smjestio dravni protokol. 46 Pojedini dijelovi grada sanirani su {ezdesetih godina, radovi su nastavljeni potkraj osamdesetih i po~etkom devedesetih, kada je u radovima koje je vodio Regionalni zavod za za{titu spomenika kulture u Zagrebu saniran ve}i dio krovne konstrukcije i pokrova. Za op}enito dobro gra|evinsko stanje treba zahvaliti ponajprije gosp. Josipu [timcu, koji se svakodnevno brine o gradu, pa za neka njegova rje{enja, s kojima se ne slaemo ali koja nisu trajno {tetna, moramo imati razumijevanja. 47 Prema razdjelu 165 dravnog prora~una za 1996. godinu Dravna uprava za za{titu kulturne i prirodne ba{tine zatraila je za za{titne radove na spomenicima kulture 91.882.000 kuna, a odobreno je 8.160.000 kuna (2,2 mil. DM) ili svega 9%. Prethodne 1995. godine
bilo je odobreno i utro{eno 9.000.000 kuna, dakle 10% vi{e. A koliko su to bezna~ajna sredstva uvjerit }emo se ako ih usporedimo s godi{njim izdacima HTV za rent-a-car od 2,5 mil. DM, ili izdatkom od oko 2,2 mil DM za odje}u ljudi koji ~esto kontaktiraju i na neki na~in predstavljaju ovu ku}u. Izvje{}e generalnog direktora HTV, Novi list, 1. 2. 1996, str. 4. 48 Istraivanje Vrbovca sondiranjem manjih povr{ina izvodilo se 1987. i 1994. godine. @eljko Tomi~i}, Klenovec Veliko Gradi{}e, Arheolo{ki pregled 1987, Ljubljana, 1989, str. 237. @eljko Tomi~i}, Hrvatski srednjovjekovni banski i saborski grad Krapina, Krapina, 1994, deplijan izlobe 49 @eljko Tomi~i}, Hrvatski... 50 U gotovo tri sata duga~kom Izvje{}u predsjednika republike Hrvatske dr. Franje Tu|mana o stanju hrvatske drave i nacije u 1995. godini posve}ena je za{titi spomenika tek jedna podua re~enica (kao i smotrama folklora) ali koja ipak oslikava stanje u za{titi spomenika kulture: Na podru~ju za{tite spomenika kulture, nastavljeni su sustavni napori oko stvaranja dokumentacije o stradanjima spomenika kulture u ovome ratu, s nastojanjem da se o ~injenicama obavijesti svjetska javnost, osobito odgovaraju}e me|unarodne institucije, radi {irenja istine i dobivanja moralne i financijske pomo}i za obnovu. Vjesnik, 16. sije~nja 1996, str. 19. Nema spomena stvarne realizacije odre|enog broja obnovljenih spomenika kulture, ni izra|enih projekata obnove razorenih spomenika kulture, izrade standarda obnove, odre|ivanja metodologije i kriterija obnove, pa proistje~e da se sva energija tro{i samo na promidbu u svijetu o stradanju na{ih spomenika. Ono {to jo{ vi{e zabrinjava, na kraju izlaganja, u dijelu u kojem se govori o bitnim zada}ama dravne politike Hrvatske u 1996. godini, nije spomenuta obnova u ratu razorenih spomenika kulture, a ona je morala biti nagla{ena kao jedan od prioriteta u 1996. godini. Promidba stradanja spomenika kulture i popisivanje ratnih {teta nesumnjivo je vaan dio posla, ali na njemu je mogao biti angairan razmjerno samo mali broj konzervatora. Ako se tako promatra za{tita, onda ne za~u|uje zanemariva koli~ina sredstava dodijeljenih iz dravnog prora~una za za{titu spomenika u 1996. godini, odnosno nedodjeljivanje tih sredstava za razorene spomenike na oslobo|enom podru~ju. 51 Prijedlog s nadnevkom 14. velja~e 1996. ima razra|en Prijedlog sadraja na ~ak pet stranica. Prvo je predvi|eno da se savjetovanje odri 18. i 19. travnja u Mimari, no 18. travnja odran je samo Okrugli stol na kojemu je mogao sudjelovati manji broj isklju~ivo pozvanih osoba, s time da je onih neposredno iz struke bilo najmanje, a razgovor se vodio uglavnom oko prijedloga novog zakona o za{titi i ~uvanju kulturnih dobara. Dva mjeseca kasnije, 13. i 14. lipnja 1996, odrano je na istome mjestu savjetovanje koje je imalo zadatak donijeti Nacionalni program za{tite, o~uvanja i obnove kulturnih dobara za razdoblje od 1997. do 2007. godine. Naglasak je dat isklju~ivo osiguravanju dostatnih sredstava, pa je u nacrtu predvi|eno da se tijekom sljede}eg desetlje}a osigura godi{nje 1.422.444.413 kuna, {to je oko 175 puta ve}i iznos od onoga koji je osiguran ove godine, {to je potpuno nerealno, posebno s obzirom da se za rad Dravne uprave i restauratorskih ustanova trai istodobno samo 10% vi{e sredstava.
56
Summary Drago Mileti} Some Recent Examples and Problems in the Preservation of the Cultural Heritage
In Croatia the preservation of the cultural heritage is at the point of perhaps its greatest crisis. It must confront the great task of the conservation of a heritage which has been notoriously neglected and is in very bad shape. In addition, in the recent war the entire heritage has been either heavily damaged or destroyed in all the regions involved in the fighting. Since the end of the war operations about a year ago a very small number of monuments have been restored, mostly without the active participation of professional conservationists. Some monuments heavily damaged in the war have still not received even the most elementary protection although they are of the highest category, nor do plans for their restoration exist. The Monument Preservation Services of Croatia has no projects and therefore no initiative, and the owners of the monuments have no funds. The crisis of conservation in Croatia is also reflected in the way in which some monuments are being restored, even in Zagreb. Zagreb has undoubtedly the greatest concentration of various institutions, professions and individuals participating in current conservation projects, but even here reactions to the mistakes which have been made have been quite inadequate. It is no wonder therefore that in other regions of Croatia, especially where daily supervision is impossible, there has been much devastation on monuments of the highest order. We are now witnessing the third massive reorganization of the Conservation services within six years, wasting a lot of valuable energy, while at the same time the entire conservation budget for 1996 amounted to the measly sum of 2.2 million DM. This is the result of numerous causes, of which the most important is the poor reputation of the conservationist profession as a whole, but also the lack of individual author-
ity, the dangerous influence of daily politics on the profession and the inability of the profession to react against such influence. At the end of the paper the author analyzes the example of Veliki Tabor, the best preserved fortified castle in Croatia, also discussing the attitude taken in respect of preserving the ruins of similar forts in Croatia. Veliki Tabor is the most notable architectural monument of the cultural heritage in continental Croatia. Interest for Veliki Tabor was shown on the part of some politicians who wanted to have it renovated for the needs of the State Protocol involving all kinds of new installations, radical repairs of all construction, the use of materials incompatible with such a building, as well as all kinds of adaptations. There is no doubt that all these changes would destroy most of the attributes that have ranked this fort so high on the heritage list, thus they are to be discouraged in favour of a more compatible solution. As recent research has shown, best preserved in Veliki Tabor is the central structure (the Palace) as it was in the first half of the sixteenth century. This is why the author proposes a renovation of the central building in that style which could be used as a museum. The ring of surrounding fortifications could contain a presentation of the defense of Croatia against the Turks throughout the sixteenth century which was momentous for the survival of the country. The Palace would hold displays picturing the daily life of the Ratkaj family: this would require an effort to return to the interior its original spatial organization and look, but without putting in new installations, using new materials and without making any radical construction changes. The author also laments the pitiful condition of the ruins of numerous fortified castles, abandoned by everybody except the archeologists. Several years ago research was started in two buildings (in Vrbovec and Krapina), and more research is planned. However, work in progress is not covered by parallel mandatory conservation activity. The author therefore proposes that all unmonitored activity should be stopped and potential funds should all be concentrated on one locality where work should proceed according to rules and professional standards.
57

124

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

124

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

D. Mileti}: Neki primjeri i problemi za{tite spomenika...

Rad. Inst. povij. umjet. 20/1996. (4157)

Rad. Inst. povij. umjet. 20/1996. (4157)

D. Mileti}: Neki primjeri i problemi za{tite spomenika...

Neki primjeri i problemi za{tite spomenika kulture u posljednje doba

D. Mileti}: Neki primjeri i problemi za{tite spomenika...

Rad. Inst. povij. umjet. 20/1996. (4157)

Rad. Inst. povij. umjet. 20/1996. (4157)

D. Mileti}: Neki primjeri i problemi za{tite spomenika...

D. Mileti}: Neki primjeri i problemi za{tite spomenika...

Rad. Inst. povij. umjet. 20/1996. (4157)

Rad. Inst. povij. umjet. 20/1996. (4157)

D. Mileti}: Neki primjeri i problemi za{tite spomenika...

D. Mileti}: Neki primjeri i problemi za{tite spomenika...

Rad. Inst. povij. umjet. 20/1996. (4157)

Rad. Inst. povij. umjet. 20/1996. (4157)

D. Mileti}: Neki primjeri i problemi za{tite spomenika...

D. Mileti}: Neki primjeri i problemi za{tite spomenika...

Rad. Inst. povij. umjet. 20/1996. (4157)

Rad. Inst. povij. umjet. 20/1996. (4157)

D. Mileti}: Neki primjeri i problemi za{tite spomenika...

D. Mileti}: Neki primjeri i problemi za{tite spomenika...

Rad. Inst. povij. umjet. 20/1996. (4157)

Rad. Inst. povij. umjet. 20/1996. (4157)

D. Mileti}: Neki primjeri i problemi za{tite spomenika...

D. Mileti}: Neki primjeri i problemi za{tite spomenika...

Rad. Inst. povij. umjet. 20/1996. (4157)

Rad. Inst. povij. umjet. 20/1996. (4157)

D. Mileti}: Neki primjeri i problemi za{tite spomenika...

D. Mileti}: Neki primjeri i problemi za{tite spomenika...

Rad. Inst. povij. umjet. 20/1996. (4157)

Rad. Inst. povij. umjet. 20/1996. (4157)

D. Mileti}: Neki primjeri i problemi za{tite spomenika...

D. Mileti}: Neki primjeri i problemi za{tite spomenika...

Rad. Inst. povij. umjet. 20/1996. (4157)

Rad. Inst. povij. umjet. 20/1996. (4157)

D. Mileti}: Neki primjeri i problemi za{tite spomenika...

You might also like