(Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br.

29/02)
Na temelju ~lanka IV. 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine, na sjednici Zastupni~kog doma, odr`anoj 20. lipnja 2002.godine, i na sjednici Doma naroda, odr`anoj 25. lipnja 2002.godine, usvojila je ZAKON O UPRAVNOM POSTUPKU PRVI DIO - OP]E ODREDBE I - TEMELJNA NA^ELA 1. Va`enje Zakona ^lanak 1. (1) Ovim Zakonom utvr|uju se pravila upravnog postupka po kojima postupaju organi uprave Bosne i Hercegovine kada u upravnim stvarima, neposredno primjenjuju}i propise, rje{avaju o pravima, obvezama ili pravnim interesima gra|ana, pravnih osoba ili drugih stranaka u upravnim stvarima koje su u mjerodavnosti institucija Bosne i Hercegovine. (2) Po ovome su Zakonu du`ne postupati javne korporacije i javna poduze}a (dru{tva), ustanove i druge pravne osobe Bosne i Hercegovine, kada u vr{enju javnih ovlasti (u daljnjem tekstu: institucije koje imaju javne ovlasti) koje su im povjerene zakonom, rje{avaju u upravnim stvarima. 2. Posebni postupak ^lanak 2. Pojedina pitanja postupka za odre|ena upravna podru~ja mogu se samo izuzetno, posebnim zakonom, urediti druk~ije nego {to su ure|ena ovim Zakonom, ako je to nu`no za druk~ije postupanje u tim pitanjima, s tim da ne mogu biti protivna na~elima ovoga Zakona. 3. Supsidijarna primjena zakona ^lanak 3. U upravnim podru~jima za koja je zakonom propisan poseban postupak, postupa se po odredbama toga zakona, s tim da se po odredbama ovoga Zakona postupa u svim pitanjima, koja nisu ure|ena posebnim zakonom. 4. Na~elo zakonitosti ^lanak 4. (1) Organi uprave i institucije koje imaju javne ovlasti, kada postupaju u upravnim stvarima, du`ne su te stvari rje{avati na temelju zakona i drugih propisa, kao i op}ih akata institucija koje imaju javne ovlasti i koje one donose na temelju javnih ovlasti.

(2) U upravnim stvarima u kojima je organ, odnosno institucija koja ima javne ovlasti, zakonom ili na zakonu utemeljenom propisu, ovla{ten rje{avati po slobodnoj ocjeni, rje{enje mora biti doneseno u granicama ovlasti i sukladno cilju s kojim su ovlasti date. (3) Pravila postupka utvr|ena odredbama ovoga Zakona va`e i za slu~ajeve u kojima je institucija, koja ima javne ovlasti, ovla{tena da u upravnim stvarima rje{ava po slobodnoj ocjeni. 5. Za{tita prava i sloboda gra|ana i za{tita javnoga interesa ^lanak 5. (1) Kad organi uprave i institucije koje imaju javne ovlasti vode postupak i rje{avaju, du`ni su strankama omogu}iti da {to lak{e za{tite i ostvare svoja prava sukladno Ustavu Bosne i Hercegovine, Europskoj konvenciji o za{titi ljudskih prava i sloboda i Aneksu 6 Op}eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, vode}i pri tome ra~una da ostvarivanje njihovih prava ne bude na {tetu prava drugih osoba, niti u suprotnosti sa zakonom utvr|enim javnim interesom. (2) Kada slu`bena osoba koja rje{ava neku upravnu stvar, s obzirom na postoje}e ~injeni~no stanje, sazna ili ocijeni da odre|ena stranka ima osnovu za ostvarenje nekog prava, upozorit }e je na to. (3) Ako se na temelju zakona strankama nala`u kakve obveze, prema njima }e se primjenjivati one mjere predvi|ene propisima, koje su za njih povoljnije, ako se takvim mjerama posti`e cilj zakona. 6. Na~elo transparentnosti ^lanak 6. Organi uprave i institucije koje imaju javne ovlasti kad postupaju u upravnim stvarima, du`ni su svakoj fizi~koj i pravnoj osobi osigurati pravo pristupa informacijama, sukladno Zakonu o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini ("Slu`beni glasnik BiH", broj 29/00). 7. Na~elo javnosti ^lanak 7. Postupak pred organima uprave i institucijama koje vr{e javne ovlasti je javan. Slu`bena osoba koja vodi postupak mo`e isklju~iti javnost samo u slu~ajevima kada je to zakonom izri~ito predvi|eno. 8. Na~elo efikasnosti ^lanak 8. Kada organi uprave i institucije koje imaju javne ovlasti rje{avaju u upravnim stvarima, du`ne su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa gra|ana, poduze}a (dru{tava), ustanova i drugih pravnih osoba, {to obuhvata dobru organizaciju na izvr{avanju poslova od organa koji osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rje{avanje upravnih stvari u upravnom postupku, uz svestrano razmatranje tih stvari. 9. Na~elo materijalne istine ^lanak 9. U postupku se mora utvrditi pravo stanje stvari, i u tom cilju moraju se potpuno i pravilno utvrditi sve ~injenice

koje su od va`nosti za dono{enje zakonitog i pravilnog rje{enja. 10. Na~elo saslu{anja stranke ^lanak 10. (1) Prije dono{enja rje{enja, stranci se mora pru`iti mogu}nost da se izjasni o svim ~injenicama i okolnostima koje su va`ne za dono{enje rje{enja. (2) Rje{enje se mo`e donijeti bez prethodnog izja{njenja stranke samo u slu~ajevima kada je to zakonom odre|eno. 11. Ekonomi~nost postupka ^lanak 11. Postupak se ima voditi brzo i s {to manje tro{kova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje sudjeluju u postupku, ali tako da se pribavi sve {to je potrebno za pravilno utvr|ivanje ~injeni~nog stanja i za dono{enje zakonitog i pravilnog rje{enja. 12. Pomo} neukoj stranci ^lanak 12. Organ koji vodi postupak starat }e se da neznanje i neukost stranke i drugih osoba, koje sudjeluju u postupku, ne bude na {tetu prava koja im po zakonu pripadaju. 13. Ocjena dokaza ^lanak 13. Koje }e ~injenice uzeti kao dokazane, odlu~uje ovla{tena slu`bena osoba po svojemu uvjerenju, na temelju savjesne i bri`ljive ocjene svakog dokaza posebice, i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. 14. Samostalnost u rje{avanju ^lanak 14. (1) Organ vodi upravni postupak i donosi rje{enje samostalno u okviru ovlasti danih zakonom, drugim propisima i op}im aktima. (2) Ovla{tena slu`bena osoba organa mjerodavnog za vo|enje postupka samostalno utvr|uje ~injenice i okolnosti, i na temelju utvr|enih ~injenica i okolnosti primjenjuje propise, odnosno op}e akte na konkretni slu~aj. 15. Pravo priziva ^lanak 15. (1) Protiv rje{enja donesenog u prvom stupnju, stranka ima pravo priziva. Samo zakonom mo`e se propisati da u pojedinim upravnim stvarima priziv nije dopu{ten i to ako je na drugi na~in osigurana za{tita prava i

zakonitosti. (2) Ako nema organa uprave drugog stupnja, priziv protiv prvostupanjskog rje{enja mo`e se izjaviti samo kada je to zakonom predvi|eno. Tim }e se zakonom odrediti organ koji }e rje{avati po prizivu. (3) Pod uvjetima iz ovoga Zakona, stranka ima pravo priziva i kad prvostupanjski organ nije u odre|enom roku donio rje{enje o njezinom zahtjevu, odnosno ne donese rje{enje u postupku pokrenutom po slu`benoj du`nosti, a u interesu stranke. (4) Protiv rje{enja donesenog u drugom stupnju priziv nije dopu{ten. 16. Kona~nost rje{enja ^lanak 16. Rje{enje protiv kojeg se ne mo`e izjaviti redovito pravno sredstvo (priziv) u upravnom postupku (kona~no u upravnom postupku), a kojim je stranka stekla neko pravo, odnosno kojim su stranci odre|ene neke obveze, mo`e se poni{titi, ukinuti ili izmijeniti samo u slu~ajevima koji su ovim ili drugim zakonom predvi|eni. 17. Pravomo}nost rje{enja ^lanak 17. Rje{enje protiv kojega se ne mo`e izjaviti priziv niti pokrenuti upravni spor (pravomo}no rje{enje), a kojim je stranka stekla odre|ena prava, odnosno kojim su stranci odre|ene neke obveze, mo`e se poni{titi, ukinuti ili izmijeniti samo u slu~ajevima koji su ovim ili drugim zakonom predvi|eni. 18. Uporaba jezika i pisma ^lanak 18. (1) (2) Upravni postupak vodi se na bosanskom, hrvatskom ili srpskom jeziku. Organ koji vodi upravni postupak osigurava ravnopravnu uporabu bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika.

(3) Ako se postupak ne vodi na jeziku stranke, organ koji vodi postupak du`an je omogu}iti joj da prati tijek postupka na svome jeziku, kao i da joj pozive i druga pismena dostavlja na njezinom jeziku i pismu. Organ }e pou~iti stranku, odnosno drugog sudionika o mogu}nosti kori{tenja njezinog jezika u postupku, a u zapisnik }e se zabilje`iti da je stranka, odnosno drugi sudionik pou~en o tom pravu i njegova izjava, u svezi s danom poukom, unijet }e se u zapisnik. (4) Stranke i drugi sudionici u postupku koji nisu dr`avljani Bosne i Hercegovine, a ne znaju jezik na kojem se vodi postupak, imaju pravo da tijek postupka prate preko tuma~a (prevoditelja). (5) U upravnom postupku slu`bena pisma su latinica i }irilica. 19. Uporaba izraza "organ" ^lanak 19. Pod organom koji vodi postupak, odnosno rje{ava u upravnim stvarima, u smislu ovoga Zakona, podrazumijevaju se organi uprave i institucije koje imaju javne ovlasti iz ~lanka 1. ovoga Zakona.

II - MJERODAVNOST 1. Stvarna i mjesna mjerodavnost ^lanak 20. (1) Stvarna mjerodavnost za rje{avanje u upravnom postupku odre|uje se po propisima kojima se ure|uje odre|eno upravno podru~je ili po propisima kojima se odre|uje mjerodavnost pojedinih organa. (2) Mjesna se mjerodavnost odre|uje prema sjedi{tu organa, odnosno prema sjedi{tu organizacijske jedinice u sastavu organa. ^lanak 21. (1) Za rje{avanje u upravnim stvarima u prvom stupnju stvarno je mjerodavan organ uprave Bosne i Hercegovine, ako zakonom nije odre|ena mjerodavnost organa uprave u entitetu kod prenesene mjerodavnosti. (2) Ako propisom, kojim se ure|uje odre|eno upravno podru~je, nije odre|eno koji je organ uprave Bosne i Hercegovine stvarno mjerodavan za rje{avanje u odre|enoj upravnoj stvari iz mjerodavnosti institucija Bosne i Hercegovine, a to se ne mo`e utvrditi po naravi stvari, takva stvar spada u mjerodavnost organa uprave Bosne i Hercegovine, kojega odredi Vije}e ministara Bosne i Hercegovine. ^lanak 22. (1) Nijedan organ ne mo`e preuzeti odre|enu upravnu stvar iz mjerodavnosti drugog organa i sam je rije{iti, osim ako je to zakonom predvi|eno i pod uvjetima propisanim tim zakonom. (2) Organ mjerodavan za rje{avanje u odre|enoj upravnoj stvari mo`e samo, na temelju izri~ite zakonske ovlasti, prenijeti rje{avanje u toj stvari na drugi organ. (3) Stvarna i mjesna mjerodavnost ne mogu se mijenjati dogovorom stranaka, dogovorom organa i stranaka, niti dogovorom organa, osim ako je to zakonom druk~ije odre|eno. ^lanak 23. (1) Svaki organ pazi po slu`benoj du`nosti tijekom cijeloga postupka na svoju mjerodavnost.

(2) Ako organ na|e da nije mjerodavan za rad po odre|enoj upravnoj stvari, postupit }e na na~in propisan u ~lanku 58. st. 3. i 4. ovoga Zakona. (3) Ako je nemjerodavni organ izvr{io koju radnju postupka, mjerodavni organ, kojem je stvar ustupljena, cijenit }e da li }e koju od tih radnji ponoviti. 2. Stranke s diplomatskim imunitetom ^lanak 24. (1) Glede mjerodavnosti doma}ih organa u stvarima u kojima je stranka stranac koji u`iva pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini, strana dr`ava ili me|unarodna organizacija, imaju u upravnom postupku poziciju ure|enu me|unarodnim pravom, odnosno me|unarodnim ugovorima, prihva}enim od Bosne i Hercegovine. (2) U slu~aju dvojbe o postojanju i obujmu prava imuniteta, obja{njenje daje organ uprave mjerodavan za

vanjske poslove Bosne i Hercegovine. (3) Slu`bene radnje, koje se ti~u osoba koje u`ivaju pravo imuniteta, obavljaju se posredovanjem organa uprave mjerodavnog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. (4) Slu`bene radnje, koje se obavljaju na eksteritorijalnom podru~ju, vr{e se posredovanjem organa uprave mjerodavnog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. 3. Sukob mjerodavnosti ^lanak 25. Sukobe mjerodavnosti u upravnom postupku izme|u organa uprave Bosne i Hercegovine, izme|u organa uprave Bosne i Hercegovine i institucija BiH koje imaju javne ovlasti, i izme|u institucija BiH koje imaju javne ovlasti, rje{ava Sud Bosne i Hercegovine. ^lanak 26. Sukobe mjerodavnosti u upravnom postupku izme|u organizacijskih jedinica organa uprave Bosne i Hercegovine, koje se nalaze izvan sjedi{ta organa uprave Bosne i Hercegovine, a utemeljene su sa zada}om da obavljaju odre|ene upravne poslove iz mjerodavnosti organa uprave Bosne i Hercegovine, rje{ava organ uprave Bosne i Hercegovine u ~ijem su sastavu te organizacijske jedinice. ^lanak 27. (1) Kada se dva organa izjasne kao mjerodavni ili kao nemjerodavni za rje{avanje u istoj upravnoj stvari, prijedlog za rje{avanje sukoba mjerodavnosti podnosi organ koji je posljednji odlu~ivao o svojoj mjerodavnosti, a mo`e ga podnijeti i stranka. (2) Organ, koji rje{ava sukob mjerodavnosti, istodobno }e poni{titi rje{enje koje je u upravnoj stvari donio nemjerodavni organ, odnosno poni{tit }e zaklju~ak kojim se mjerodavni organ izjasnio kao nemjerodavan i dostavit }e spisak predmeta mjerodavnome organu. (3) Protiv rje{enja kojim se odlu~uje o sukobu mjerodavnosti stranka ne mo`e izjaviti posebni priziv niti voditi upravni spor. ^lanak 28. (1) Ako organ u sukobu smatra da je rje{enjem, kojim je odlu~eno o sukobu mjerodavnosti, povrije|eno kakvo pravo, mo`e na to rje{enje izjaviti priziv. Ako je o sukobu mjerodavnosti rije{io mjerodavni sud, priziv nije dopu{ten. (2) Ako organ, mjerodavan za rje{avanje po prizivu iz stavka 1. ovoga ~lanka, utvrdi da rje{enje o sukobu nije utemeljeno na propisima, raspravit }e odnose koji su usljed toga nastali izme|u organa koji se `alio i organa koji je rje{enjem o sukobu mjerodavnosti progla{en za mjerodavnog, vode}i ra~una o pravima koja po odgovaraju}im propisima pripadaju organu koji se `alio. Rje{enje doneseno po prizivu smatra se prvostupanjskim rje{enjem o odnosima koji se njime rje{avaju. (3) Priziv iz stavka 1. ovoga ~lanka i rje{enje doneseno po tom prizivu nemaju utjecaja na upravni postupak u konkretnom predmetu, jer tu upravnu stvar rje{ava organ koji je odre|en kao mjerodavan rje{enjem donesenim o sukobu mjerodavnosti.

4. Slu`bena osoba ovla{tena za vo|enje postupka i za rje{avanje ^lanak 29. (1) U upravnoj stvari, za ~ije je rje{avanje mjerodavan organ uprave, rje{enje u upravnom postupku donosi rukovoditelj tog organa, na na~in na koji je to ure|eno propisom o ustroju toga organa. (2) Rukovoditelj organa uprave mo`e ovlastiti drugu slu`benu osobu istoga organa da rje{ava u upravnim stvarima iz odre|ene vrste upravnih poslova ili drugu stru~nu slu`benu osobu za vo|enje postupka, odnosno poduzimanje radnje u postupku prije dono{enja rje{enja. (3) O ovlastima slu`benih osoba iz stavka 2. ovoga ~lanka rukovoditelj organa uprave du`an je donijeti posebno rje{enje, koje sadr`i osobne podatke slu`benih osoba i obujam njihovih ovlasti, za rje{avanje u upravnim stvarima (da vodi upravni postupak ili da rje{ava upravne stvari, ili jedno i drugo). (4) Ovlasti za rje{avanje obuhvata i vo|enje postupka koje prethodi rje{avanju. ^lanak 30. Ako je za rje{avanje u upravnoj stvari mjerodavno Vije}e ministara Bosne i Hercegovine, postupak vodi i priprema prijedlog rje{enja ovla{tena osoba ili tijelo koje svojim aktom odredi Vije}e ministara Bosne i Hercegovine, ako zakonom, odnosno drugim propisom nije druk~ije odre|eno. ^lanak 31. Ako je za rje{avanje u upravnoj stvari mjerodavan Dom Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine, postupak vodi i priprema prijedlog rje{enja ovla{tena osoba ili komisija, ili drugo tijelo koje svojim aktom odrede ti organi, ako zakonom, odnosno drugim propisom nije druk~ije odre|eno. ^lanak 32. U upravnim stvarima u kojima rje{ava institucija koja ima javne ovlsti, rje{enje donosi rukovoditelj institucije, ako zakonom ili drugim propisom nije druk~ije odre|eno. Rukovoditelj mo`e ovlastiti drugu slu`benu osobu institucije da poduzima radnje u postupku do dono{enja rje{enja, ili da rje{ava u upravnim stvarima iz mjerodavnosti te institucije, o ~emu se donosi posebno rje{enje koje sadr`i osobne podatke slu`benih osoba i obujme ovlasti za rje{avanje u upravnim stvarima. 5. Pravna pomo} ^lanak 33. (1). Za izvr{enje pojedinih radnji u postupku, organ uprave, odnosno institucija koja ima javne ovlasti, mo`e zamolnim putem zatra`iti od organa uprave entiteta, odnosno Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine, na ~ijem podru~ju se radnja treba poduzeti. (2) Organ mjerodavan za rje{avanje u upravnoj stvari mo`e, radi lak{eg i br`eg obavljanja radnje ili izbjegavanja nepotrebnih tro{kova, zamolnim putem zatra`iti od drugoga odgovaraju}eg organa, ovla{tenog za poduzimanje takve radnje, da izvr{i pojedinu radnju u postupku. ^lanak 34. (1) Organi, kao i institucije koje imaju javne ovlasti za rje{avanje u upravnim stvarima, du`ni su jedni drugima

ukazivati pravnu pomo} u upravnom postupku. Ova se pomo} tra`i posebnom zamolnicom. (2) Zamoljeni organi, odnosno institucije iz stavka 1. ovoga ~lanka, du`ni su postupati po molbi u granicama svoje mjerodavnosti, bez odga|anja, a najkasnije u roku od 10 dana od dana prijema zamolbe. (3) Pravna pomo} za izvr{enje pojedinih radnji u postupku mo`e se tra`iti od sudova, samo u okviru posebnih propisa. Izuzetno, organ, odnosno institucija koja ima javne ovlasti za rje{avanje u upravnim stvarima, mo`e tra`iti od sudova da im dostave spise koji su potrebni za vo|enje upravnog postupka. Sudovi su du`ni postupiti po takvom tra`enju ako se time ne ometa sam sudski postupak. Sud mo`e odrediti rok u kojem mu se spisi moraju vratiti. (4) Za pravnu pomo} u odnosu s inozemnim organima va`e odredbe me|unarodnih ugovora, a ako ovih ugovora nema, primjenjuje se na~elo reciprociteta. Ako postoji dvojba o postojanju reciprociteta, obja{njenje o tom pitanju zatra`it }e se od organa uprave mjerodavnog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. (5) Doma}i organi ukazuju pravnu pomo} inozemnim organima na na~in predvi|en u doma}em zakonu. Organ }e uskratiti pravnu pomo} ako se tra`i radnja koja je protivna doma}em zakonu. Radnja koja je predmet zamolbe inozemnog organa mo`e se izvr{iti i na na~in koji zahtijeva inozemni organ, ako takav postupak nije protivan doma}em zakonu. (6) Ako me|unarodnim ugovorima nije predvi|ena mogu}nost neposrednog kontakta s inozemnim organima, doma}i organi kontaktiraju s inozemnim organima preko organa uprave mjerodavnog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. 6. Izuze}e ^lanak 35. Slu`bena osoba koja je ovla{tena rje{avati ili obavljati pojedine radnje u postupku, izuzet }e se od rada u predmetu: 1) 2) 3) 4) ako je u predmetu u kojem se vodi postupak stranka, suovla{tenik, odnosno suobveznik, svjedok, vje{tak, punomo}nik ili zakonski zastupnik stranke; ako je sa strankom, zastupnikom ili punomo}nikom stranke, srodnik po krvi u pravoj liniji, a u pobo~noj liniji do ~etvrtog stupnja zaklju~no, bra~ni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja zaklju~no, pa i onda kad je brak prestao; ako je sa strankom, zastupnikom ili punomo}nikom stranke u odnosu staratelja, usvojitelja, usvojenika ili hranitelja; ako je u prvostupanjskom postupku sudjelovala u vo|enju postupka ili u dono{enju rje{enja. ^lanak 36. Slu`bena osoba koja je ovla{tena rje{avati u odre|enoj upravnoj stvari, ili obaviti koju radnju u postupku, ~im sazna da postoji koji od razloga za izuze}e iz ~lanka 35. ovoga Zakona, du`na je prekinuti svaki daljnji rad na predmetu i o tome izvijestiti organ mjerodavan za rje{avanje o izuze}u (~lanak 38). Ako slu`bena osoba smatra da postoje druge okolnosti koje opravdavaju njezino izuze}e, izvijestit }e o tome isti organ ne prekidaju}i rad. ^lanak 37. (1) Stranka mo`e zahtijevati izuze}e slu`bene osobe iz razloga navedenih u ~lanku 35. ovoga Zakona, i kada postoje druge okolnosti koje dovode u dvojbu njezinu nepristranost. U svome zahtjevu, stranka mora navesti okolnosti zbog kojih smatra da postoji koji od razloga za izuze}e.

(2) Slu`bena osoba, za koju je stranka zahtijevala izuze}e iz nekog od razloga navedenog u ~lanku 35. ovoga Zakona, ne mo`e, sve do dono{enja zaklju~ka o ovome zahtjevu, obavljati nikakve radnje u postupku, osim onih koje ne trpe odga|anje. ^lanak 38. (1) O izuze}u slu`bene osobe u organu uprave, odnosno instituciji koja ima javne ovlasti, odlu~uje rukovoditelj koji rukovodi tim organom, odnosno institucijom. (2) O izuze}u slu`bene osobe organa, koji se nalazi u sastavu organa uprave, odlu~uje rukovoditelj organa koji se nalazi u sastavu organa uprave. (3) O izuze}u rukovoditelja iz stavka 1. ovoga ~lanka odlu~uje Vije}e ministara a o izuze}u rukovoditelja organa, koji se nalazi u sastavu drugog organa uprave, odlu~uje rukovoditelj organa u ~ijem se sastavu nalazi taj organ. (4) O izuze}u slu`bene osobe institucije koja ima javne ovlasti odlu~uje rukovoditelj te institucije, a o izuze}u rukovoditelja te institucije odlu~uje organ utvr|en statutom ili drugim op}im aktom institucije, ako zakonom ili propisom donesenim na temelju zakona ili drugim posebnim propisom nije druk~ije odre|eno. (5) Odredbe ovoga Zakona o izuze}u slu`benih osoba shodno se primjenjuju i na izuze}e slu`benih osoba iz ~l. 30. i 31. ovoga Zakona. O izuze}u tih osoba odlu~uju odgovaraju}a vlada, odnosno dom. (6) O izuze}u se odlu~uje zaklju~kom. ^lanak 39. (1) U zaklju~ku o izuze}u odredit }e se slu`bena osoba koja }e rje{avati, odnosno obavljati pojedine radnje u postupku, u svezi s predmetom u kojem je izuze}e odre|eno. (2) Protiv zaklju~ka kojim se odre|uje izuze}e nije dopu{ten priziv. ^lanak 40. (1) Odredbe ~lanka 38. ovoga Zakona o izuze}u slu`benih osoba shodno se primjenjuju i na izuze}e zapisni~ara. (2) Zaklju~ak o izuze}u zapisni~ara donosi slu`bena osoba koja je ovla{tena da vodi postupak.

III - STRANKA I NJEZINO ZASTUPANJE 1. Stranka ^lanak 41. Stranka je osoba po ~ijem je zahtjevu pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak, ili koja, radi za{tite svojih prava ili pravnih interesa, ima pravo sudjelovati u postupku. ^lanak 42. (1) Stranka u upravnom postupku mo`e biti svaka fizi~ka i pravna osoba.

(2) Stranka u upravnom postupku mo`e biti poslovna jedinica poduze}a (dru{tva), naselje, skupina osoba i dr., koji nemaju svojstvo pravne osobe, ako mogu biti nositelji prava i obveza o kojima se rje{ava u upravnom postupku. (3) Stranka mo`e biti i sindikalna organizacija, ako se upravni postupak odnosi na kakvo pravo ili pravni interes dr`avnog slu`benika u organima uprave, kao i radnika u instituciji koja ima javne ovlasti. (4) Stranka mo`e biti i Ombudsman BiH kada u vr{enju poslova iz svoje mjerodavnosti na|e da ima temelja za pokretanje upravnog postupka, radi ostvarivanja prava i sloboda gra|ana zajam~enih Ustavom Bosne i Hercegovine, Europskom konvencijom o za{titi ljudskih prava i temeljnih sloboda i instrumentima navedenim u Aneksu 6 Op}eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. ^lanak 43. (1) Poduze}e (dru{tvo), ustanova i druga pravna osoba, dru{tvena organizacija i udruga gra|ana, registrirani sukladno zakonu, koji prema svom op}em aktu imaju zada}u {tititi odre|ena prava i interese svojih ~lanova, mogu, po pristanku svoga ~lana, u njegovo ime postaviti zahtjev koji se odnosi na takva prava i interese, kao i stupiti u ve} pokrenuti postupak sa svim pravima stranke. (2) Pravna osoba iz stavka 1. ovoga ~lanka mo`e zastupati svoga radnika u upravnom postupku na njegov zahtjev, ako je to predvi|eno op}im aktom te pravne osobe. ^lanak 44. (1) Ako su Pravobranitelj BiH i drugi organi vlasti zakonom ovla{teni u upravnom postupku zastupati javne interese, imaju u granicama svojih ovlasti, prava i du`nosti stranke. (2) Organi iz stavka 1. ovoga ~lanka ne mogu u upravnom postupku imati {ire ovlasti nego {to ih imaju stranke, ako zakonom nije druk~ije odre|eno. 2. Procesna sposobnost i zakonski zastupnik ^lanak 45. (1) Fizi~ka osoba koja je potpuno poslovno sposobna mo`e sama obavljati radnje u postupku (procesna sposobnost). (2) Za procesno nesposobnu fizi~ku osobu, radnje u postupku poduzima njezin zakonski zastupnik. Zakonski se zastupnik odre|uje na temelju zakona ili aktom mjerodavnog organa donesenim na temelju zakona. (3) Pravna osoba obavlja radnje u postupku preko svog predstavnika, odnosno zakonskog zastupnika. Predstavnik, odnosno zakonski zastupnik pravne osobe, odre|uje se njegovim op}im aktom, ako nije odre|en zakonom ili aktom mjerodavnog organa donesenim na temelju zakona. (4) Organ uprave obavlja radnje u postupku preko zakonom ovla{tenog predstavnika, poslovna jedinica poduze}a (dru{tva) - preko osobe koja rukovodi radom poslovne jedinice, a naselje, odnosno skupina osoba, koje nemaju svojstvo pravne osobe - preko osobe koju oni ovlaste, ako posebnim propisima nije druk~ije odre|eno. (5) Kad organ, koji vodi postupak, ustanovi da zakonski zastupnik osobe pod starateljstvom ne pokazuje potrebnu pozornost u zastupanju, izvijestit }e o tome organ starateljstva. ^lanak 46.

10

(1) Tijekom cijeloga postupka organ }e po slu`benoj du`nosti paziti da li osoba koja se pojavljuje kao stranka mo`e biti stranka u postupku, i da li stranku zastupa njezin zakonski zastupnik, odnosno ovla{teni predstavnik. (2) Ako tijekom postupka nastupi smrt stranke, postupak se mo`e obustaviti ili nastaviti, ovisno od naravi upravne stvari koja je predmet postupka. Ako se prema naravi stvari postupak ne mo`e nastaviti, organ }e obustaviti postupak zaklju~kom protiv kojega je dopu{ten poseban priziv. 3. Privremeni zastupnik ^lanak 47. (1) Ako procesno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika ili se neka radnja ima poduzeti protiv osobe ~ije je mjesto prebivali{ta, odnosno boravka nepoznato, a koja nema punomo}nika, organ koji vodi postupak postavit }e takvoj stranci privremenog zastupnika ako to tra`i `urnost predmeta, a postupak se mora provesti. Organ koji vodi postupak odmah }e izvijestiti o tome organ starateljstva, a ako je privremeni zastupnik postavljen osobi ~ije je mjesto prebivali{ta, odnosno boravka nepoznato, objavit }e svoj zaklju~ak na oglasnoj plo~i ili na drugi uobi~ajeni na~in. (2) Ako poduze}e (dru{tvo), ustanova ili druga pravna osoba nema zakonskog zastupnika, predstavnika ni punomo}nika, organ koji vodi postupak, pod uvjetima iz stavka 1. ovoga ~lanka, postavit }e takvoj stranci privremenog zastupnika, po pravilu, iz reda osoba iz pravne osobe, i o tome }e, bez odga|anja, izvijestiti tu pravnu osobu. (3) Na na~in predvi|en u odredbama st. 1. i 2. ovoga ~lanka, postavit }e se privremeni zastupnik i kada se ima izvr{iti radnja koja se ne mo`e odgoditi, a stranku, odnosno njezinog punomo}nika ili zastupnika nije mogu}e pravovremeno pozvati. O tome }e se stranka, punomo}nik ili zastupnik odmah izvijestiti. (4) Postavljena se osoba du`na primiti zastupanja, a zastupanje mo`e odbiti samo iz razloga koji su predvi|eni posebnim propisima. Privremeni zastupnik sudjeluje samo u postupku za koji je izri~ito postavljen i to dok se ne pojavi zakonski zastupnik ili predstavnik stranke, odnosno sama stranka ili njezin punomo}nik. (5) Kad se stranka ili njezin zakonski zastupnik nalaze u inozemstvu, a nemaju punomo}nika u Bosni i Hercegovini, pozvat }e se pri dostavljanju prvog pismena da u odre|enom roku postave punomo}nika ili punomo}nika za primanje pismena, i upozorit }e se da }e im se, ako u ostavljenom roku ne postave punomo}nika, postaviti po slu`benoj du`nosti punomo}nik za primanje pismena, odnosno privremeni zastupnik. 4. Zajedni~ki predstavnik ^lanak 48. (1) Dvije ili vi{e stranaka mogu, ako posebnim propisom nije druk~ije odre|eno, u istom predmetu istupati zajedni~ki. One su u takvom slu~aju du`ne nazna~iti tko }e od njih istupati kao njihov zajedni~ki predstavnik, ili postaviti zajedni~kog punomo}nika. (2) Organ koji vodi postupak, mo`e, ako to ne zabranjuje posebni propis, odrediti strankama koje u postupku sudjeluju s istovjetnim zahtjevima da u odre|enom roku nazna~e tko }e ih izme|u njih predstavljati, ili da postave zajedni~kog punomo}nika o ~emu se donosi zaklju~ak. Ako stranke po takvome zaklju~ku ne postupe, mo`e to odrediti sam organ koji vodi postupak. U tom slu~aju zajedni~ki predstavnik, odnosno punomo}nik zadr`ava to svojstvo sve dok stranke ne postave drugoga. Protiv takvog zaklju~ka, stranke imaju pravo posebnog priziva, ali priziv ne odga|a izvr{enje zaklju~ka. (3) I u slu~aju odre|ivanja zajedni~kog predstavnika, odnosno punomo}nika, svaka stranka zadr`ava pravo istupati kao stranka u postupku, davati izjave, samostalno izjavljivati prizive i koristiti druga pravna sredstva.

11

5. Punomo}nik ^lanak 49. (1) Stranka, odnosno njezin zakonski zastupnik mo`e odrediti punomo}nika koji }e je zastupati u postupku, osim u radnjama u kojima je potrebno da sama stranka daje izjave. (2) Radnje u postupku, koje punomo}nik poduzima u granicama punomo}i, imaju isto pravno djelovanje kao da ih je poduzela sama stranka. (3) I pored punomo}nika, sama stranka mo`e davati izjave, a ove se izjave mogu od stranke i neposredno tra`iti. (4) Stranka koja je nazo~na kada njezin punomo}nik daje usmenu izjavu, mo`e neposredno poslije dane izjave, izmijeniti ili opozvati izjavu svoga punomo}nika. Ako u pismenim ili usmenim izjavama, koje se ti~u ~injenica, postoji nesuglasje izme|u izjava stranke i njezinog punomo}nika, organ koji vodi postupak cijenit }e obje izjave u smislu ~lanka 11. ovoga Zakona. ^lanak 50. (1) Punomo}nik mo`e biti svaka osoba koja je potpuno poslovno sposobna, osim osobe koja se bavi nadripisarstvom. (2) Ako se kao punomo}nik pojavi osoba koja se bavi nadripisarstvom, organ }e takvoj osobi uskratiti daljnje zastupanje o ~emu se donosi zaklju~ak i o tome }e odmah izvijestiti stranku. (3) Protiv zaklju~ka o uskra}ivanju zastupanja mo`e se izjaviti poseban priziv, koji ne odga|a izvr{enje zaklju~ka. ^lanak 51. (1) Punomo} se mo`e dati pismeno, ili usmeno, u zapisnik koji sa~injava slu`bena osoba organa koji vodi postupak. (2) Stranka koja nije pismena ili se nije u stanju potpisati, stavit }e na pismenu punomo} umjesto potpisa otisak prsta. Ako se punomo} izdaje osobi koja nije odvjetnik, potrebna je i nazo~nost dva svjedoka koji }e se potpisati na punomo}. (3) Iznimno, slu`bena osoba koja vodi postupak ili obavlja pojedine radnje u postupku mo`e dopustiti da u ime stranke, kao njezin punomo}nik, izvr{i odre|enu radnju osoba koja nije podnijela punomo} (~lan obitelji i dr.), ali }e istodobno narediti toj osobi da naknadno u odre|enom roku, podnese odgovaraju}u punomo} za tu radnju. ^lanak 52. (1) Ako je punomo} dana u obliku privatne isprave, pa se posumnja u njezinu istinitost, mo`e se narediti da se podnese ovjerena punomo}. (2) Pravilnost punomo}i ispituje se po slu`benoj du`nosti, a nedostaci pismene punomo}i uklanjaju se shodno odredbi ~lanka 60. ovoga Zakona, pri ~emu slu`bena osoba, koja vodi postupak, mo`e dopustiti punomo}niku s neurednom punomo}i, da izvr{i `urne radnje u postupku. ^lanak 53.

12

(1) Za sadr`aj i obujam punomo}i mjerodavne su odredbe punomo}i. Punomo} se mo`e dati za cijeli postupak ili samo za pojedine radnje, a mo`e se i vremenski ograni~iti. (2) Punomo} ne prestaje smr}u stranke, gubitkom njezine procesne sposobnosti ili promjenom njezinog zakonskog zastupnika, ali pravni nasljedenik stranke, odnosno njezin novi zakonski zastupnik mo`e opozvati raniju punomo}. ^lanak 54. Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na stranke va`e shodno i za njihove zakonske zastupnike, punomo}nike, privremene zastupnike i zajedni~ke predstavnike. ^lanak 55. (1) Stranci }e se dozvoliti da u stvarima za koje se tra`i stru~no poznavanje pitanja, u svezi s predmetom postupka, dovede stru~nu osobu koja }e joj davati obavijesti i savjete (stru~ni pomaga~). Ova osoba ne zastupa stranku. (2) Stranka ne mo`e dovesti kao stru~nog pomaga~a osobu koja nije poslovno sposobna ili koja se bavi nadripisarstvom. IV - KOMUNICIRANJE ORGANA I STRANAKA 1. Podnesci ^lanak 56. (1) Pod podnescima se podrazumijevaju zahtjevi, obrasci koji se koriste za automatsku obradu podataka, prijedlozi, prijave, zamolbe, prizivi, prigovori i druga priop}enja kojima se pojedinci ili pravne osobe obra}aju organima. (2) Podnesci se, po pravilu, predaju neposredno ili {alju po{tom pismeno, ili se usmeno priop}avaju na zapisnik kod organa, a mogu se, ako nije druk~ije propisano, izjavljivati i faksom ili telegrafski. Kratka i `urna saop}enja mogu se davati i telefonom, ako je to po naravi stvari mogu}e. ^lanak 57. Podnesak se predaje organu mjerodavnom za prijem podneska, a mo`e se predati svakoga radnoga dana tijekom radnog vremena. Za usmene podneske koji nisu vezani s rokom ili ina~e nisu neodgodivi, mo`e se odrediti da se predaju samo u odre|ene sate tijekom radnog vremena. Vrijeme za predaju ovakvih podnesaka objavljuje svaki organ u svojim prostorijama na vidnome mjestu. ^lanak 58. (1) Organ koji je mjerodavan za prijem podneska, odnosno usmenog priop}enja, du`an je primiti podnesak koji mu se predaje, odnosno uzeti na zapisnik usmeno priop}enje. (2) Slu`bena osoba koja primi podnesak du`na je po slu`benoj du`nosti ili na usmeno tra`enje podnositelja dati potvrdu o prijemu podneska. Za ovu potvrdu ne pla}a se pristojba. (3) Ako organ nije mjerodavan za prijem pismenog podneska, odnosno priop}enja na zapisnik, slu`bena osoba ovoga organa upozorit }e na to podnositelja i uputiti ga organu mjerodavnom za prijem. Ako podnositelj i pored

13

toga zahtijeva da se njegov podnesak, odnosno priop}enje na zapisnik primi, slu`bena je osoba du`na primiti takav podnesak, odnosno usmeno priop}enje. Ako organ na|e da nije mjerodavan za rad po takvom podnesku, donijet }e zaklju~ak kojim }e odbaciti podnesak zbog nemjerodavnosti i zaklju~ak odmah dostaviti stranci. (4) Kad organ po{tom dobije podnesak za ~iji prijem nije mjerodavan, a poznato mu je koji je organ mjerodavan za prijem, poslat }e podnesak bez odga|anja mjerodavnome organu, odnosno sudu i o tome }e izvijestiti stranku. Ako organ koji je dobio podnesak ne mo`e utvrditi koji je organ mjerodavan za rad po podnesku, donijet }e bez odga|anja zaklju~ak, kojim }e odbaciti podnesak zbog nemjerodavnosti i zaklju~ak odmah dostaviti stranci. (5) Protiv zaklju~ka donesenog iz st. 3. i 4. ovoga ~lanka, dopu{ten je poseban priziv.

(6) Ako organ po{tom dobije tu`bu za pokretanje upravnog spora, tu`bu }e bez odga|anja dostaviti Sudu Bosne i Hercegovine, o ~emu }e pismeno izvijestiti podnositelja tu`be. ^lanak 59. (1) Podnesak mora biti razumljiv i sadr`avati sve {to je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti. Podnesak naro~ito treba da sadr`i: ozna~enje organa kojem se upu}uje, predmet na koji se odnosi zahtjev, odnosno prijedlog, tko je zastupnik ili punomo}nik ako ga ima, i ime i prezime i mjesto boravka (adresu) podnositelja, odnosno zastupnika ili punomo}nika. (2) Podnositelj je du`an vlastoru~no potpisati podnesak. Izuzetno, podnesak mo`e umjesto podnositelja potpisati njegov bra~ni drug, jedan od njegovih roditelja, sin ili k}i, ili odvjetnik koji je po ovlastima stranke sastavio podnesak. Osoba koja je potpisala podnesak za podnositelja du`na je na podnesku potpisati svoje ime i staviti svoju adresu. (3) Ako je podnositelj nepismen ili nije u stanju potpisati se, potpisat }e ga druga pismena osoba, koja }e potpisati i svoje ime i adresu. ^lanak 60. (1) Ako podnesak sadr`i koji formalni nedostatak koji spre~ava postupanje po podnesku, ili je podnesak nerazumljiv ili nepotpun, ne mo`e se samo zbog toga odbaciti. Organ koji je primio takav podnesak du`an je u~initi one radnje koje }e osigurati da se nedostaci otklone i odredit }e podnositelju rok u kojem je du`an to u~initi. Ovo se mo`e priop}iti podnositelju pismeno, faksom ili telefonom, a i usmeno, ako se podnositelj zatekne kod organa koji ovo priop}ava. O u~injenom }e priop}enju organ sastaviti slu`benu zabilje{ku u spisu. (2) Ako podnositelj otkloni nedostatke u odre|enom roku, smatrat }e se da je podnesak bio od po~etka uredan. Ako podnositelj ne otkloni nedostatke u odre|enome roku, pa se usljed toga ne mo`e po podnesku postupati, smatrat }e se da podnesak nije ni podnesen. O tome }e organ donijeti zaklju~ak protiv kojega se mo`e izjaviti poseban priziv. Na ovu posljedicu podnositelj }e se naro~ito upozoriti u pozivu za ispravku podneska. (3) Kad je podnesak poslan faksom, telegrafski ili je primljeno telefonsko priop}enje, pa se posumnja da podnesak nije podnijela osoba ~ije je ime ozna~eno na telegrafskom ili fax podnesku, odnosno da ne potje~e od osobe koja je pri telefonskom priop}enju kazala svoje ime, mjerodavni }e organ povesti postupak za utvr|ivanje ovih ~injenica, pa ako se nedostaci ne otklone, postupit }e na na~in propisan u stavku 2. ovoga ~lanka. ^lanak 61. Ako podnesak sadr`i vi{e zahtjeva koji se moraju rje{avati odvojeno, organ koji primi podnesak uzet }e u rje{avanje zahtjeve za ~ije je rje{avanje mjerodavan, a s ostalim zahtjevima postupit }e u smislu ~lanka 58. stavak 4. ovoga Zakona.

14

2. Pozivanje ^lanak 62. (1) Organ koji vodi postupak ovla{ten je pozivati osobu ~ija je nazno~nost u postupku potrebna, a koja ima prebivali{te ili boravi{te na njegovom podru~ju. Po pravilu, pozivanje se ne mo`e vr{iti radi dostavljanja pismenih otpravaka rje{enja i zaklju~aka, ili radi priop}enja koja se mogu izvr{iti po{tom i na drugi na~in pogodniji za osobu kojoj se priop}enje ima u~initi. (2) Izuzetno, na usmenu raspravu mo`e biti pozvana osoba koja ima prebivali{te ili boravi{te izvan podru~ja organa koji vodi postupak, ako se time postupak ubrzava ili olak{ava, a dolazak ne prouzrokuje ve}e tro{kove ili ve}i gubitak vremena za pozvanoga. (3) Pozivanje se vr{i pismenim putem, ako posebnim propisima nije predvi|en drugi na~in. ^lanak 63. (1) U pismenom pozivu nazna~it }e se naziv organa koji poziva, ime i prezime i adresa osobe koja se poziva, mjesto, dan, a kad je to mogu}e, i sat dolaska pozvanoga, predmet zbog kojega se poziva i u kojem svojstvu (kao stranka, svjedok, vje{tak itd.), a zatim i koja pomo}na i dokazna sredstva pozvani treba da ponese. U pozivu se mora navesti da li je pozvana osoba du`na do}i osobno ili mo`e poslati punomo}nika koji }e je zastupati, a zatim }e je upozoriti da je, u slu~aju sprije~enosti da se odazove pozivu, du`na izvijestiti organ koji je izdao poziv. Pozvani }e se isto tako upozoriti na posljedicu da mo`e biti priveden ako se iz neopravdanih razloga ne odazove pozivu, ili ne izvijesti da je sprije~en do}i, odnosno da mo`e biti nov~ano ka`njen. (2) U pozivu na usmenu raspravu stranka se mo`e pozvati da podnese pismene i druge dokaze, a mo`e se upozoriti i da mo`e povesti svjedoke na koje se namjerava pozvati. (3) Kad to dopu{ta narav stvari, mo`e se ostaviti na volju pozvanoj osobi da umjesto osobnog dolaska preda, do odre|enoga dana, potrebnu pismenu izjavu. ^lanak 64. (1) Pri pozivanju organ }e voditi ra~una da se osoba ~ija je nazo~nost potrebna, pozove da do|e u vrijeme koje }e najmanje ometati pozvanog u obavljanju njegovog redovitog posla. (2) Nitko ne mo`e biti pozvan da do|e tijekom no}i. Pozivanje za dolazak no}u mo`e se izvr{iti samo izuzetno, ako je to predvi|eno posebnim propisima i ako se radi o izvr{enju `urnih i neodgodivih mjera koje u pozivu moraju biti navedene, kao i propis na temelju kojega se vr{i to pozivanje. ^lanak 65. (1) Pozvana osoba du`na je odazvati se pozivu.

(2) Ako je pozvana osoba zbog bolesti ili kojeg drugog opravdanog razloga sprije~ena do}i, du`na je odmah po prijemu poziva o tome izvijestiti organ koji je izdao poziv, a ako je razlog sprije~enosti nastao kasnije, onda odmah poslije saznanja tog razloga. (3) Ako se osoba kojoj je poziv osobno dostavljen (~lanak 76.) ne odazove pozivu, a izostanak ne opravda, mo`e biti privedena, ako je njezina nazo~nost potrebna, a pored toga i ka`njena nov~anom kaznom do 50 KM. Ove }e se mjere primijeniti samo ako je u pozivu bilo nazna~eno da }e se te mjere primijeniti. Ako su zbog neopravdanog izostanka pozvane osobe nastali tro{kovi u postupku, mo`e se odrediti da te tro{kove snosi osoba koja je izostala. Zaklju~ak o privo|enju, o izricanju kazne ili pla}anju tro{kova, donosi slu`bena osoba koja vodi

15

postupak u suglasnosti sa slu`benom osobom ovla{tenom za rje{avanje stvari, a kod zamoljenog organa - u suglasnosti s rukovoditeljem toga organa, odnosno sa slu`benom osobom ovla{tenom za rje{avanje u sli~nim stvarima. Protiv ovoga zaklju~ka dopu{ten je poseban priziv. 3. Zapisnik ^lanak 66. (1) O usmenoj raspravi ili drugoj va`nijoj radnji u postupku, kao i va`nijim usmenim izjavama stranaka ili tre}ih osoba u postupku, sastavlja se zapisnik. (2) O manje va`nim radnjama i izjavama stranaka i tre}ih osoba koje bitno ne utje~u na rje{enje stvari, o upravljanju tijeka postupka, o priop}enjima, slu`benim opa`anjima, usmenim naputcima i nalozima, kao i okolnostima, koje se ti~u samo unutarnjeg rada organa kod kojega se vodi postupak, ne}e se, po pravilu, sastavljati zapisnik ve} }e se u samom spisu sastaviti slu`bena zabilje{ka, koju potpisuje slu`bena osoba koja ju je sastavila, uz oznaku nadnevka. Ne mora se sastavljati zapisnik ni o onim usmenim zahtjevima stranke, o kojima se odlu~uje po skra}enom postupku, a kojima se udovoljava, ve} se takvi zahtjevi mogu samo evidentirati na propisan na~in. ^lanak 67. (1) U zapisnik se unosi: naziv organa koji obavlja radnju, broj i nadnevak, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kada se obavlja radnja i predmet u kojemu se ona obavlja, imena slu`benih osoba, nazo~nih stranaka i njihovih zastupnika ili punomo}nika i drugih osoba koje su nazo~ne izvo|enju radnje. (2) Zapisnik treba da sadr`i to~an i kratak tijek i sadr`aj u postupku izvr{ene radnje i danih izjava i da se te radnje i izjave ograni~e na ono {to se ti~e same stvari koja je predmet postupka. U zapisniku se navode sve isprave koje su u bilo kojem cilju uporabljene pri izvo|enju radnje, a prema potrebi, ove se isprave prila`u zapisniku. (3) Izjave stranaka, svjedoka, vje{taka i drugih osoba koje sudjeluju u postupku, a koje su zna~ajne za dono{enje rje{enja, upisuju se u zapisnik {to to~nije, a prema potrebi i njihovim rije~ima. U zapisnik se upisuju i svi zaklju~ci koji se tijekom radnje donesu. (4) Ako se saslu{anje obavlja preko tuma~a ili prevoditelja, ozna~it }e se na kojem je jeziku saslu{ani govorio i tko je bio tuma~ ili prevoditelj. (5) Zapisnik se vodi tijekom obavljanja slu`bene radnje. Ako se radnja ne mo`e istoga dana zavr{iti, unijet }e se svakoga dana posebice u isti zapisnik ono {to je toga dana ura|eno i to }e se potpisati. (6) Ako se radnja o kojoj se vodi zapisnik nije mogla obaviti bez prekida, u zapisniku }e se nazna~iti da je bilo prekida. (7) Ako su tijekom radnje izra|eni ili pribavljeni planovi, skice, crte`i, fotografije i tome sli~no, te }e akte svojim potpisom ovjeriti slu`bena osoba i priklju~iti zapisniku, a u zapisniku konstatirati da su ti akti sastavni dio zapisnika. (8) Propisima se mo`e odrediti da se zapisnik u odre|enim stvarima mo`e voditi u vidu knjige ili drugih sredstava evidencije. ^lanak 68. (1) Zapisnik mora biti vo|en uredno i u njemu se ne smije ni{ta brisati. Mjesta koja su precrtana do zaklju~enja

16

zapisnika moraju ostati ~itljiva, i njih svojim potpisom ovjerava slu`bena osoba koja rukovodi radnjom postupka. (2) U ve} potpisanom zapisniku ne smije se ni{ta dodavati niti mijenjati. Dopuna u ve} zaklju~enom zapisniku unosi se u dodatak zapisnika. ^lanak 69. (1) Prije zaklju~enja zapisnik }e se pro~itati saslu{anim osobama i ostalim osobama koje sudjeluju u radnji postupka. Ove osobe imaju pravo i same pregledati zapisnik i staviti svoje primjedbe, a slu`bena je osoba obvezna to omogu}iti. Na kraju zapisnika navest }e se da je zapisnik pro~itan i da nisu stavljene nikakve primjedbe, ili ako jesu, ukratko }e se upisati sadr`aj danih primjedaba. Te }e primjedbe potpisati osoba koja ih je dala. Zatim }e se pristupiti potpisivanju zapisnika tako {to }e se prvo potpisati osobe koje su saslu{ane, odnosno davale izjave u postupku, a na kraju, zapisnik }e ovjeriti svojim potpisom slu`bena osoba koja je rukovodila radnjom, kao i zapisni~ar, ako ga je bilo. (2) Stranka, svjedoci, vje{taci i druge osobe koje su saslu{ane u postupku, u zapisniku }e se potpisati ispod onoga dijela zapisnika gdje je upisana njihova izjava. (3) Ako su vr{ena su~eljavanja, dio zapisnika o tome potpisat }e osobe koje su su~eljene.

(4) Ako se zapisnik sastoji od vi{e listova, oni }e se ozna~iti rednim brojevima, a svaki list }e na kraju svojim potpisom ovjeriti slu`bena osoba koja rukovodi radnjom postupka i osoba ~ija je izjava upisana na kraju lista. (5) Dopune ve} zaklju~enog zapisnika ponovno }e se potpisati i ovjeriti.

(6) Ako osoba koja treba potpisati zapisnik nije pismena, ili ne mo`e pisati, potpisat }e ga jedna pismena osoba koja }e staviti i svoj potpis. Ovo ne mo`e biti slu`bena osoba koja rukovodi radnjom postupka, niti zapisni~ar. (7) Ako neka osoba ne}e da potpi{e zapisnik, ili se udalji prije zaklju~enja zapisnika, to }e se upisati u zapisnik i navesti razlog zbog kojega je potpis uskra}en. ^lanak 70. (1) Zapisnik sastavljen sukladno odredbama ~lanka 69. ovoga Zakona jeste javna isprava. Zapisnik je dokaz o tijeku i sadr`aju radnje postupka i danih izjava, osim onih dijelova zapisnika na koje je saslu{ana osoba stavila primjedbu da nisu pravilno sastavljeni. (2) Dozvoljeno je dokazivati neto~nost zapisnika. ^lanak 71. (1) Kad u upravnom postupku rje{ava kolegijalni organ, o vije}anju i glasovanju sastavlja se poseban zapisnik. Kada je u postupku po prizivu jednoglasno odlu~eno, ne mora se sastavljati zapisnik o vije}anju i glasovanju, ve} se o tome mo`e sastaviti samo slu`bena zabilje{ka u spisu koja se ovjerava potpisom slu`bene osobe, koja predsjedava kolegijalnim organom. (2) U zapisnik o vije}anju i glasovanju upisuje se, pored podataka o sastavu kolegijalnog organa, ozna~enje predmeta o kojemu je rije~ i kratak sadr`aj onoga {to je rije{eno, kao i odvojena mi{ljenja ako ih je bilo. Ovaj zapisnik potpisuje osoba koja predsjeda i zapisni~ar. (3) Kada u upravnom postupku rje{ava organ zakonodavne ili organ izvr{ne vlasti, ne}e se voditi poseban zapisnik o vije}anju i glasovanju, ve} }e se zaklju~ak donesen u upravnoj stvari unijeti u zapisnik, kao i ostali

17

zaklju~ci tih organa. 4. Razgledanje spisa i izvje{tavanje tijekom postupka ^lanak 72. (1) Stranke imaju pravo razgledati spise predmeta i o svom tro{ku prepisati potrebne spise, a organ je obvezan to omogu}uti. Spisi se razgledaju i prepisuju pod nadzorom odre|ene slu`bene osobe. (2) Pravo razgledati spise i o svome tro{ku prepisati pojedine spise ima i svaka druga osoba koja u~ini vjerojatnim svoj pravni interes za to, kao i dru{tvena organizacija i udruga gra|ana, ako za to postoji opravdan interes. (3) Zahtjev za razgledanje i prepisivanje spisa mo`e se staviti i usmeno. Organ mo`e tra`iti od osobe iz stavka 2. ovoga ~lanka da pismeno ili usmeno na zapisnik obrazlo`i postojanje svoga pravnoga interesa. (4) Ne mogu se razgledati ni prepisivati: zapisnik o vije}anju i glasovanju, slu`beni referati i nacrti rje{enja, kao ni drugi spisi koji se vode kao povjerljivi, ako bi se time mogao osujetiti cilj postupka, ili ako se to protivi javnome interesu ili opravdanom interesu stranke ili tre}ih osoba. (5) Stranka i svaka druga osoba koja u~ini vjerojatnim svoj pravni interes u predmetu, kao i zainteresirani organi, imaju pravo izvje{tavati se tijekom postupka. (6) Protiv odbijanja zahtjeva dopu{ten je poseban priziv i kad zaklju~ak nije izdat pismeno. Priziv se mo`e izjaviti odmah. (7) Priziv se mo`e izjaviti odmah po priop}enju, a najkasnije u roku od 24 sata od priop}enja. O prizivu se mora odlu~ivati u roku od 48 sati od sata izjavljivanja priziva. V - DOSTAVLJANJE PISMENA 1. Na~in dostavljanja pismena ^lanak 73. (1) Dostavljanje pismena (poziva, rje{enja, zaklju~aka i drugih slu`benih spisa) vr{i se, po pravilu, tako {to se pismeno predaje osobi kojoj je namijenjeno. (2) Dostavljanje se vr{i preko po{te ili ga vr{i organ preko svoje slu`bene osobe. Osoba kojoj se ima pismeno dostaviti mo`e biti pozvana radi prijema pismena samo izuzetno, kada to zahtijeva narav ili zna~aj pismena koje se ima uru~iti, ako je takva dostava posebnim propisom predvi|ena. (3) Na~in dostavljanja odre|uje organ ~ije se pismeno dostavlja sukladno odredbama ovoga Zakona o dostavljanju pismena. ^lanak 74. (1) Dostavljanje se vr{i samo radnim danom, i to danju.

(2) Organ ~ije se pismeno ima dostaviti mo`e, izuzetno, iz posebno va`nih razloga odrediti da se dostavljanje izvr{i i u nedjelju ili drugi neradni dan ili na dan dr`avnog praznika.

18

(3)

Dostavljanje po{tom mo`e se vr{iti i u dane iz stavka 2. ovoga ~lanka. ^lanak 75.

(1) Dostavljanje se vr{i, po pravilu, u stanu ili na djelatnome mjestu gdje je uposlena osoba kojoj se dostavljanje ima izvr{iti, a odvjetniku u njegovovom odvjetni~kom uredu. (2) Dostavljanje se mo`e izvr{iti i izvan prostorija navedenih u stavku 1. ovoga ~lanka, ako osoba kojoj se dostavljanje vr{i pristane primiti pismeno koje se dostavlja, a ako tih prostorija nema, mo`e se takvoj osobi izvr{iti dostavljanje gdje god se ona zatekne. 2. Obvezno osobno dostavljanje pismena ^lanak 76. (1) Dostavljanje se mora izvr{iti osobno osobi kojoj je pismeno namijenjeno, kada je takvo dostavljanje odre|eno ovim Zakonom ili drugim propisom, kada od dana dostavljanja po~inje te}i rok koji se po zakonu ne mo`e produljivati, ili kada to odredi organ koji je naredio dostavljanje. Smatra se da je izvr{eno osobno dostavljanje odvjetniku predajom pismena osobi zaposlenoj u odvjetni~kom uredu. (2) Kada se osoba kojoj se dostavljanje ima osobno izvr{iti ne zatekne u stanu, odnosno na djelatnome mjestu, ili se u odvjetni~kom uredu ne zatekne ni osoba koja je u njemu zaposlena, dostavlja~ }e se izvjestiti kada i na kojem mjestu ga mo`e na}i, pa }e mu kod neke od osoba navedenih u ~lanku 77. ovoga Zakona ostaviti pismeno izvje{}e da odre|eni dan i sat bude u svome stanu, odnosno na djelatnome mjestu, radi primanja pismena. Ako i poslije toga dostavlja~ ne zatekne osobu kojoj se dostavljanje ima izvr{iti, dostavlja~ }e postupiti na na~in propisan u ~lanku 79. ovoga zakona, i tada se smatra da je dostavljanje izvr{eno. (3) Dostavljanjem pismena zakonskom zastupniku, punomo}niku ili punomo}niku za primanje pismena, smatra se da je dostavljanje izvr{eno samoj stranci. 3. Posredno dostavljanje pismena ^lanak 77. (1) Kad se osoba, kojoj se dostavljanje ima izvr{iti, ne zatekne u svome stanu, dostavljanje se vr{i predajom pismena nekom od odraslih ~lanova njene obitelji, a ako se ni oni ne zateknu u stanu, pismeno se mo`e predati susjedu, ako on na to pristane. (2) Ako se dostavljanje vr{i na djelatnome mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta osoba se tu ne zatekne, dostavljanje se mo`e izvr{iti osobi koja je na istom mjestu zaposlena, ako ona pristane primiti pismeno. Dostavljanje odvjetniku mo`e se izvr{iti i predajom pismena osobi zaposlenoj u odvjetni~kom uredu. (3) Dostavljanje sukladno st. 1. i 2. ovoga ~lanka ne mo`e se izvr{iti osobi koja u istome postupku sudjeluje sa suprotnim interesom. ^lanak 78. (1) Ako se utvrdi da je osoba kojoj se dostavljanje ima izvr{iti izo~na i da joj osoba navedena u ~lanku 77. ovoga Zakona ne mo`e pismeno na vrijeme predati, pismeno }e se vratiti organu koji ga je izdao, uz nazna~enje gdje se izo~na osoba nalazi. (2) Ako je prebivali{te ili mjesto boravka osobe kojoj se dostavljanje ima izvr{iti, i pored istra`ivanja, ostalo

19

nepoznato, organ koji je izdao pismeno postavit }e toj osobi privremenog zastupnika u smislu ~lanka 47. ovoga Zakona i njemu }e predati pismeno. ^lanak 79. (1) Ako se dostavljanje ne mo`e izvr{iti ni na na~in propisan u ~lanku 77. ovoga Zakona, a nije utvr|eno da je osoba kojoj se dostavljanje ima izvr{iti izo~na, dostavlja~ }e predati pismeno mjerodavnome organu op}ine na ~ijem se podru~ju nalazi mjesto prebivali{ta, odnosno boravka osobe kojoj se dostavljanje vr{i, ili po{ti u njezinom mjestu prebivali{ta, odnosno boravka, ako se dostavljanje vr{i preko po{te. Na vrata stana osobe, kojoj se dostavljanje ima izvr{iti, dostavlja~ }e staviti pismeno priop}enje u kojem je nazna~eno gdje se pismeno nalazi. Na priop}enju i na samom pismenu koje se imalo dostaviti dostavlja~ }e nazna~iti razlog ovakvog dostavljanja, kao i nadnevak kada je priop}enje u kojem je nazna~eno stavio na vrata, i staviti svoj potpis. (2) Dostavljanje se smatra izvr{enim kada je priop}enje stavljeno na vrata, s tim da o{te}enje ili uni{tenje ovoga priop}enja izvr{eno nakon stavljanja na vrata nema utjecaja na valjanost dostavljanja. (3) O dostavljanju izvr{enom na na~in propisan u stavku 1. ovoga ~lanka izvijestit }e se organ koji je naredio dostavljanje. 4. Posebni slu~ajevi dostavljanja pismena a) Dostavljanje pismena zakonskom zastupniku i punomo}niku ^lanak 80. (1) Dostavljanje zakonskom zastupniku ili punomo}niku, ako ih stranka ima, vr{i se na na~in propisan u ~l. 73. do 79. ovoga Zakona. (2) Ako vi{e stranaka ima zajedni~kog zakonskog zastupnika ili punomo}nika u istom predmetu, dostavljanje se za sve njih vr{i tome zakonskom zastupniku, odnosno punomo}niku. Ako stranka ima vi{e punomo}nika, dovoljno je da se dostavljanje izvr{i samo jednom od njih. b) Dostavljanje pismena punomo}niku za primanje pismena ^lanak 81. (1) (2) Stranka mo`e ovlastiti odre|enu osobu za prijem pismena kojoj }e se vr{iti dostavljanje. Punomo}nik za primanje pismena du`an je svaki akt bez odga|anja poslati stranci.

(3) Ako bi neposredno dostavljanje stranci, punomo}niku ili zakonskom zastupniku znatno odugovla~ilo postupak, slu`bena osoba koja vodi postupak mo`e nalo`iti stranci da po odre|enom predmetu, a u odre|enom roku, postavi punomo}nika za primanje pismena. Ako stranka ne postupi po ovome nalogu, organ mo`e postupiti shodno ~lanku 47. ovoga Zakona. (4) Dostavljanjem pismena punomo}niku za primanje pismena smatra se da je dostavljanje izvr{eno stranci kojoj je pismeno imalo biti dostavljeno. ^lanak 82. (1) Kada vi{e stranaka koje u postupku zajedni~ki sudjeluju s istovjetnim zahtjevima nemaju zajedni~kog punomo}nika, du`ne su pri prvoj radnji u postupku prijaviti organu zajedni~kog punomo}nika za primanje

20

pismena, po mogu}nosti takvog koji stanuje u sjedi{tu organa. Dok ne prijave zajedni~kog punomo}nika za primanje pismena, smatrat }e se za takvog punomo}nika ona stranka izme|u njih, koja je na prvom zajedni~kom podnesku prva potpisana ili ozna~ena. Ako se na takav na~in ne mo`e odrediti punomo}nik, slu`bena osoba koja vodi postupak mo`e odrediti za punomo}nika bilo koju od tih stranaka. Ako je broj stranaka velik ili su iz raznih mjesta, mogu stranke prijaviti, a i sama slu`bena osoba mo`e odrediti i vi{e takvih punomo}nika i ozna~iti koju }e od stranaka svaki od njih zastupati. (2) Zajedni~ki punomo}nik za primanje pismena du`an je bez odga|anja izvijestiti sve stranke o pismenu koje je za njih primio i omogu}iti im da pregledaju, prepi{u i ovjere pismeno koje, po pravilu, on treba ~uvati. (3) U pismenu koje se dostavlja punomo}niku za primanje pismena ozna~it }e se sve osobe za koje se dostavljanje vr{i. c) Dostavljanje pismena organima vlasti, poduze}ima (dru{tvima), ustanovama i drugim pravnim osobama ^lanak 83. (1) Dostavljanje pismena organima vlasti, poduze}ima (dru{tvima), ustanovama i drugim pravnim osobama vr{i se predajom pismena slu`benoj osobi, odnosno osobi odre|enoj za primanje pismena, tih organa, odnosno pravnih osoba, ako za pojedine slu~ajeve nije druk~ije propisano. (2) Ako u postupku sudjeluju poslovne jedinice, naselja, skupine osoba i dr. (~lanak 42. stavak 2.), dostavljanje se vr{i predajom pismena osobi koju su oni odredili za primanje pismena (~lanak 45. stavak 4.). (3) Ako dostavlja~ u tijeku djelatnoga vremena ne na|e osobu odre|enu za primanje pismena, predaju pismena mo`e izvr{iti ma kojoj osobi zaposlenoj u tom organu, odnosno pravnoj osobi, koja se zatekne u njihovim prostorijama. d) Dostavljanje pismena ostalim osobama ^lanak 84. (1) Fizi~kim osobama i pravnim osobama u inozemstvu, kao i stranim dr`avama, me|unarodnim organizacijama i osobama u Bosni i Hercegovini koje u`ivaju diplomatski imunitet, dostavljanje pismena obavlja se preko organa uprave mjerodavnog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine, ako me|unarodnim ugovorima nije druka~ije odre|eno. (2) Dr`avljanima Bosne i Hercegovine, koji se nalaze u inozemstvu, dostavljanje se mo`e obavljati neposredno. Dostavljanje ovih i drugih pismena mo`e se obavljati i preko diplomatskih i konzularnih predstavni{tava Bosne i Hercegovine u inozemstvu. (3) Vojnim osobama, pripadnicima policije, osobama zaposlenim u suhozemnom, rije~nom, pomorskom i zra~nom prometu, dostavljanje pismena se mo`e vr{iti i preko njihove komande, odnosno organa ili pravne osobe u kojima su zaposleni. (4) e) Osobama koje su li{ene slobode dostavljanje pismena se vr{i preko uprave ustanove u kojoj se nalaze. Dostavljanje pismena javnim priop}enjem ^lanak 85. Ako se radi o osobi ili vi{e osoba koje organu nisu poznate ili koje se ne mogu odrediti, dostavljanje pismena izvr{it }e se javnim priop}enjem na oglasnoj plo~i organa koji je pismeno izdao. Smatra se da je dostavljanje

21

pismena izvr{eno poslije isteka 15 dana od dana isticanja priop}enja na oglasnoj plo~i, ako organ koji je pismeno izdao ne odredi dulji rok. Pored objave na oglasnoj plo~i, organ mo`e objaviti priop}enje u novinama, odnosno drugim sredstvima javnoga informiranja ili na koji drugi uobi~ajeni na~in. f) Odbijanje prijema pismena ^lanak 86. (1) Ako osoba kojoj je pismeno upu}eno, odnosno odrasli ~lan njegove obitelji, bez zakonskog razloga, odbije primiti pismeno, ili to u~ini osoba zaposlena u organu, poduze}u (dru{tvu), ustanovi ili drugoj pravnoj osobi ili u odvjetni~kom uredu, odnosno ako to u~ini osoba koju su za prijem pismena odredili naselje, skupa osoba i dr. (~lanak 42. stavak 2.), dostavlja~ }e pismeno ostaviti u stanu ili djelatnome mjestu gdje je ta osoba zaposlena ili }e pismeno staviti na vrata stana ili prostorije gdje je zaposlena. (2) Kada je dostavljanje pismena izvr{eno na na~in predvi|en u stavku 1. ovoga ~lanka, dostavlja~ }e zabilje`iti na dostavnici nadnevak, sat i razlog odbijanja prijema, kao i mjesto gdje je pismeno ostavio, i time se smatra da je dostavljanje izvr{eno. g) Promjena stana ^lanak 87. (1) Kada stranka ili njezin zakonski zastupnik tijekom postupka promijene svoje prebivali{te ili stan, du`ni su o tome odmah izvijestiti organ koji vodi postupak. (2) Ako oni to ne u~ine, a dostavlja~ ne mo`e saznati kamo su se odselili, organ }e odrediti da se sva daljnja dostavljanja pismena u postupku za tu stranku vr{e stavljanjem pismena na oglasnu plo~u organa koji vodi postupak. (3) Dostavljanje se smatra izvr{enim poslije isteka 15 dana od dana stavljanja pismena na oglasnu plo~u organa koji vodi postupak. (4) Kada punomo}nik, odnosno punomo}nik za primanje pismena tijekom postupka promijeni svoje prebivali{te ili stan, a ne izvijesti o tome organ koji vodi postupak, dostavljanje }e se izvr{iti kao da punomo}nik nije ni postavljen. 5. Dostavnica ^lanak 88. (1) Dokaz o izvr{enom dostavljanju pismena predstavlja potvrda o dostavljanju (dostavnica).

(2) Dostavnica sadr`i: naziv organa koji dostavlja, broj i nadnevak, naziv pismena koje se dostavlja, ime stranke, odnosno osobe kojoj se pismeno dostavlja i njezinu adresu. (3) Na dostavnici se upisuje nadnevak dostavljanja i potpisuje je primatelj i dostavlja~. Primatelj }e na dostavnici sam slovima nazna~iti nadnevak prijema. (4) Ako je primatelj nepismen ili se ne mo`e potpisati, dostavlja~ }e na dostavnici nazna~iti njegovo ime i nadnevak predaje i stavit }e napomenu za{to primatelj nije stavio svoj potpis. (5) Ako primatelj odbije potpisati dostavnicu, dostavlja~ }e to zabilje`iti na dostavnici i ispisati slovima

22

nadnevak predaje, i time se smatra dostavljanje izvr{enim. (6) Ako je dostavljanje izvr{eno kojoj od osoba navedenih u ~lanku 77. ovoga Zakona, dostavlja~ }e na dostavnici nazna~iti osobu kojoj je pismeno predano (~lan obitelji, susjed, i dr.). (7) Ako je dostavljanje izvr{eno sukladno ~lanku 79. ovoga Zakona, na dostavnici treba nazna~iti nadnevak izvr{enog priop}enja, kao i nadnevak predaje pismena op}inskom, odnosno gradskom organu, ili po{ti. 6. Pogre{ke u dostavljanju pismena ^lanak 89. (1) Ako pri dostavljanju pismena bude u~injena pogre{ka koja se odnosi na nadnevak dostavljanja, ili osobu kojoj je pismeno predano, organ o ~ijem se pismenu radi, du`an je provesti postupak radi utvr|ivanja tih ~injenica. Smatrat }e se da je dostavljanje izvr{eno onoga nadnevka za koji se u postupku utvrdi da je osoba kojoj je pismeno namijenjeno stvarno dobila to pismeno. (2) Ako je dostavnica nestala, izvr{eno dostavljanje pismena mo`e se dokazivati i drugim sredstvima {to se utvr|uje u postupku, sukladno odredbama stavka 1. ovoga ~lanka. VI - ROKOVI ^lanak 90. (1) Za poduzimanje pojedinih radnji u postupku mogu biti odre|eni rokovi.

(2) Ako rokovi nisu odre|eni zakonom ili drugim propisom, odre|uje ih, s obzirom na okolnosti slu~aja, slu`bena osoba koja vodi postupak. (3) Rok koji je odredila slu`bena osoba koja vodi postupak, kao i rok odre|en propisima za koji je predvi|ena mogu}nost produ`enja, mo`e se produ`iti na molbu zainteresirane osobe koja se podnese prije isteka roka ili tri dana po isteku roka, ako postoje opravdani razlozi za produ`enje, o ~emu se sa~injava slu`bena zabilje{ka u spisu. ^lanak 91. (1) Rokovi se odre|uju na dane, mjesece i godine.

(2) Kada je rok odre|en na dane, dan u koji je dostavljanje ili priop}enje izvr{eno, odnosno u koji pada doga|aj od kojega treba ra~unati trajanje roka, ne ura~unava se u rok, ve} se za po~etak roka uzima prvi naredni dan. Rok koji je odre|en po mjesecima, odnosno po godinama zavr{ava se istekom onoga dana, mjeseca, odnosno godine, koji po svom broju odgovara danu kada je dostavljanje ili priop}enje izvr{eno, odnosno danu u koji pada doga|aj od kojega se ra~una trajanje roka. Ako nema toga dana u posljednjem mjesecu, rok isti~e posljednjega dana toga mjeseca. (3) Svr{etak roka mo`e se ozna~iti i izvjesnim kalendarskim nadnevkom. ^lanak 92. (1) (2) Po~etak i tijek rokova ne spre~avaju nedjeljni dani, odnosno dani kada se ne radi i dani dr`avnih praznika. Ako posljednji dan roka pada u nedjelju ili na dan dr`avnoga praznika, ili u neki drugi dan kada organ kod

23

kojega se radnja postupka ima poduzeti, ne radi, rok isti~e istekom prvoga narednog djelatnoga dana. ^lanak 93. (1) Podnesak je podnesen u roku, ako je prije nego {to rok istekne stigao organu kojem je imao biti predan.

(2) Kada je podnesak upu}en po{tom preporu~eno ili telegrafski, dan predaje po{ti smatra se danom predaje organu kojem je upu}en. (3) Za osobe li{ene slobode, dan predaje podneska upravi ustanove u kojoj se te osobe nalaze smatra se danom predaje organu kojem je upu}en. (4) Ako je mjerodavni organ odredio dan kada }e se raspravljati o podnesku koji je stranka du`na podnijeti, pa pozvao stranku da podnesak dostavi do odre|enog dana, organ je du`an uzeti u razmatranje podnesak koji je primljen prije po~etka raspravljanja. VII - POVRAT U PRIJA[NJE STANJE ^lanak 94. (1) Stranci koja je iz opravdanih razloga propustila da u roku izvr{i neku radnju postupka, pa je usljed tog propu{tanja isklju~ena od vr{enja ove radnje, dozvolit }e se, po njezinom prijedlogu, povrat u prija{nje stanje. (2) Na prijedlog stranke koja je propustila da u roku preda podnesak, dozvolit }e joj se povrat u prija{nje stanje i kada je ona iz neznanja ili o~iglednom pogre{kom podnesak pravovremeno poslala obi~nom po{tom ili neposredno predala nemjerodavnom organu. (3) Povrat u prija{nje stanje dozvolit }e se i u slu~aju kada je stranka o~iglednom pogre{kom prekora~ila rok, ali je podnesak ipak primljen od mjerodavnog organa najkasnije za tri dana poslije isteka roka, ako bi stranka zbog zaka{njenja izgubila neko pravo. ^lanak 95. (1) Stranka je du`na u prijedlogu za povrat u prija{nje stanje iznijeti okolnosti zbog kojih je bila sprije~ena u roku izvr{iti propu{tenu radnju i te okolnosti u~initi bar vjerojatnim (~lanak 156.). (2) Prijedlog za povrat u pre|a{nje stanje ne mo`e se temeljiti na okolnosti koju je organ ve} ranije ocijenio nedovoljnom za produ`enje roka ili odga|anje rasprave. (3) Ako se povrat u pre|a{nje stanje tra`i zbog toga {to je propu{teno da se podnese kakav podnesak, prijedlogu treba prilo`iti i taj podnesak. ^lanak 96. (1) Prijedlog za povrat u prija{nje stanje podnosi se u roku od osam dana ra~unaju}i od dana kada je prestao razlog koji je prouzro~io propu{tanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propu{tanje, onda od dana kad je to saznala. (2) Poslije isteka tri mjeseca od dana propu{tanja, ne mo`e se tra`iti povrat u prija{nje stanje.

(3) Ako se propusti rok iz st. 1. i 2. ovoga ~lanka za tra`enje povrata, ne mo`e se tra`iti povrat zbog propu{tanja ovoga roka.

24

^lanak 97. (1) (2) (3) Prijedlog za povrat u prija{nje stanje podnosi se organu kod kojega je trebalo izvr{iti propu{tenu radnju. O prijedlogu odlu~uje zaklju~kom organ kod kojega je trebalo izvr{iti propu{tenu radnju. Nepravovremeno podnesen prijedlog odbacit }e se bez daljnjeg postupka.

(4) Ako su ~injenice na kojima se prijedlog temelji op}epoznate, mjerodavni organ mo`e odlu~iti o prijedlogu bez izja{njenja protivne stranke. ^lanak 98. (1) Protiv zaklju~ka kojim se dozvoljava povrat u prija{nje stanje nije dopu{ten priziv, osim ako je povrat dozvoljen po prijedlogu koji je nepravovremeno podnesen ili je nedopu{ten (~lanak 96. stavak 3.). (2) Protiv zaklju~ka kojim je odbijen prijedlog za povrat u prija{nje stanje dopu{ten je poseban priziv, samo ako je zaklju~ak donio prvostupanjski organ. (3) Priziv nije dopu{ten protiv zaklju~ka o prijedlogu za povrat u prija{nje stanje koji je donio organ mjerodavan za rje{avanje u drugom stupnju o glavnoj stvari. (4) Protiv zaklju~ka kojim je kao nepravovremen odba~en prijedlog za povrat u prija{nje stanje dopu{ten je poseban priziv samo kada je zaklju~ak donio prvostupanjski organ. ^lanak 99. (1) Prijedlog za povrat u prija{nje stanje ne zaustavlja tijek postupka, ali organ mjerodavan za odlu~ivanje o prijedlogu mo`e privremeno prekinuti postupak dok zaklju~ak o prijedlogu kojim je rije{eno o povratu ne postane kona~an. (2) Kada je povrat u prija{nje stanje dozvoljen, postupak se vra}a u ono stanje u kojem se nalazio prije propu{tanja, a poni{tavaju se sva rje{enja i zaklju~ci koje je organ donio u svezi s propu{tanjem. VIII - ODR@AVANJE REDA ^lanak 100. (1) Slu`bena osoba koja rukovodi radnjom postupka du`na je starati se o odr`avanju reda pri radu.

(2) S tim ciljem, slu`bena je osoba ovla{tena opominjati osobe koje ometaju rad organa i odre|ivati mjere potrebne da se red odr`i, o ~emu se u spisu sa~injava slu`bena zabilje{ka. (3) Osoba koja je nazo~na kakvoj radnji postupka ne smije nositi oru`je ili opasno oru|e. ^lanak 101. (1) Osoba koja i pored opomene ometa rad ili u~ini nepristojnost pri vr{enju radnje postupka ili ne}e da odlo`i oru`je, odnosno oru|e, mo`e biti udaljena. Osoba koja sudjeluje u radnji postupka mo`e biti udaljena tek po{to je prethodno bila opomenuta da }e biti udaljena i po{to su joj bile predo~ene pravne posljedice takve mjere. Udaljenje zbog naru{avanja reda ili zbog nepristojnosti ili no{enja oru`ja ili opasnog oru|a izri~e slu`bena osoba koja rukovodi radnjom postupka.

25

(2) Ako na temelju odredbe stavka 1. ovoga ~lanka bude udaljena stranka koja nema punomo}nika, ili ako bude udaljen punomo}nik ~iji vlastodavac nije nazo~an, slu`bena osoba koja rukovodi radnjom postupka pozvat }e osobu koja se udaljava, da postavi svojega punomo}nika. Ako pozvana osoba to ne u~ini, slu`bena osoba mo`e odgoditi radnju na tro{ak osobe koja je odbila da postavi svojega punomo}nika, a mo`e mu i sama postaviti punomo}nika, ako je to potrebno. Ovakav punomo}nik mo`e zastupati samo u onoj radnji postupka s koje je stranka udaljena. (3) O udaljenju iz st. 1. i 2. ovoga ~lanka donosi se zaklju~ak. Protiv zaklju~ka kojim se udaljava stranka koja nema punomo}nika ili punomo}nik ~iji vlastodavac nije nazo~an mo`e se izjaviti poseban priziv. ^lanak 102. (1) Tko u radnji postupka te`e naru{i red ili u~ini nepristojnost, mo`e se, pored udaljenja, kazniti nov~anom kaznom do 50 KM. (2) Ova kazna ne isklju~uje kaznenu ili stegovnu odgovornost.

(3) Kaznom iz stavka 1. ovoga ~lanka mo`e biti ka`njena i osoba koja svojim podneskom grubo povrijedi obi~aje pona{anja prema organu ili slu`benoj osobi koja vodi postupak. ^lanak 103. (1) Nov~ane kazne, zbog radnji predvi|enih u ~lanku 102. stavak 1. ovoga Zakona, izri~e slu`bena osoba koja rukovodi radnjom postupka, a zbog radnji predvi|enih u ~lanku 102. stavak 3. - organ koji vodi postupak. (2) Protiv zaklju~ka o kazni mo`e se izjaviti poseban priziv. Priziv protiv zaklju~ka o nov~anoj kazni zbog naru{avanja reda ne odga|a izvr{enje te kazne. IX - TRO[KOVI POSTUPKA 1. Tro{kovi organa i stranaka ^lanak 104. (1) Izdaci u gotovom novcu organa koji vodi postupak, kao {to su: putni tro{kovi slu`benih osoba, izdaci za svjedoke, vje{take, tuma~e, o~evid, oglase i sl., a koji su nastali provo|enjem postupka po nekoj upravnoj stvari, padaju, po pravilu, na teret onoga koji je postupak vodio. (2) Kada osoba koja sudjeluje u postupku prouzro~i svojom krivnjom ili obije{}u tro{kove pojedinih radnji u postupku, du`na je snositi te tro{kove. (3) Kada je postupak koji je pokrenut po slu`benoj du`nosti okon~an povoljno po stranku, tro{kove postupka snosi organ koji je postupak pokrenuo. ^lanak 105. (1) Svaka stranka snosi, po pravilu, sama svoje tro{kove prouzro~ene postupkom, kao {to su tro{kovi dola`enja, gubljenja vremena, izdaci na pristojbe, za pravno zastupanje i stru~no pomaganje. (2) Kada u postupku sudjeluju dvije ili vi{e stranaka s opre~nim interesima, stranka koja je izazvala postupak, a na ~iju je {tetu postupak okon~an, du`na je protivnoj stranci nadoknaditi opravdane tro{kove koji su toj stranci nastali sudjelovanjem u postupku. Ako je u takvom slu~aju koja od stranaka djelomice uspjela sa svojim

26

zahtjevom, ona je du`na nadoknaditi protivnoj stranci tro{kove srazmjerno dijelu svojega zahtjeva s kojim nije uspjela. Stranka koja je obije{}u prouzro~ila protivnoj stranci tro{kove u postupku, du`na je toj stranci te tro{kove nadoknaditi. (3) Tro{kovi za pravno zastupanje nadokna|uju se samo u slu~ajevima kada je takvo zastupanje bilo nu`no i opravdano. (4) Zahtjev za nadoknadu tro{kova, prema odredbama st. 2. i 3. ovoga ~lanka, mora biti stavljen prije dono{enja rje{enja kojim se rje{ava upravna stvar, na vrijeme, tako da organ koji vodi postupak mo`e o njemu odlu~iti u rje{enju. U protivnom, stranka gubi pravo na nadoknadu tro{kova. Slu`bena osoba koja vodi postupak du`na je na ovo pravovremeno upozoriti stranku. (5) Svaka stranka snosi svoje tro{kove postupka koji je zavr{en poravnanjem, ako u poravnanju nije druk~ije odre|eno. (6) Tro{kovi stranke i druge osobe u postupku prouzro~ene postupkom pokrenutim po slu`benoj du`nosti ili u javnom interesu, a koje stranka, odnosno druga osoba u postupku nije izazvala svojim pona{anjem, snosi organ koji je pokrenuo postupak. ^lanak 106. Tro{kove postupka u svezi s izvr{enjem snosi izvr{itelj . Ako se ovi tro{kovi od njega ne mogu naplatiti, snosi ih stranka po ~ijem je prijedlogu izvr{enje provedeno. ^lanak 107. Ako se postupak pokre}e po zahtjevu stranke, a sa sigurno{}u se mo`e predvidjeti da }e izazvati izdatke u gotovom novcu (u svezi s o~evidom, vje{ta~enjem, dolaskom svjedoka i sl.), organ koji vodi postupak mo`e zaklju~kom odrediti da stranka unaprijed polo`i potreban iznos za pokri}e tih tro{kova. Ako stranka ne polo`i taj iznos u odre|enome roku, organ mo`e odustati od izvo|enja tih dokaza ili obustaviti postupak, osim ako se produ`enje postupka mora nastaviti zbog javnoga interesa. ^lanak 108. (1) U rje{enju kojim se postupak zavr{ava, organ koji donosi rje{enje odre|uje tko snosi tro{kove postupka, njihov iznos i komu se i u kojemu roku imaju isplatiti. (2) U rje{enju se mora posebice navesti da li }e onaj tko snosi tro{kove biti du`an nadoknaditi tro{kove drugoj stranci (~lanak 105. st. 2. i 3.). (3) Ako tro{kove postupka snosi vi{e osoba, tro{kovi }e se izme|u njih razdijeliti na jednake dijelove, odnosno u odgovaraju}oj srazmjeri. (4) Ako organ u rje{enju ne odlu~i o tro{kovima, navest }e se da }e se o tro{kovima donijeti poseban zaklju~ak. ^lanak 109. (1) Svjedoci, vje{taci, tuma~i (prevoditelji) i slu`bene osobe imaju pravo na nadoknadu tro{kova putovanja i izdataka izazvanih boravkom u mjestu radi izvr{enja tih radnji, s tim da tim osobama pripada i nadoknada izgubljene zarade, ako za to vrijeme ne ostvaruju zaradu na temelju djelatnoga odnosa u organu vlasti ili pravnoj osobi ili drugoj osobi, odnosno instituciji u kojima su zaposlene. Pored nadoknade, vje{taci i tuma~i imaju pravo i na posebnu nagradu.

27

(2) Zahtjev za nadoknadu, odnosno nagradu du`ni su svjedoci, vje{taci i tuma~i postaviti pri saslu{anju, tuma~enju (prijevo|enju), odnosno davanju vje{takovog mi{ljenja. U protivnom, gube to pravo. Slu`bena osoba koja vodi postupak du`na je na ovo upozoriti svjedoka, vje{taka ili tuma~a (prevoditelja). (3) Iznos nadoknada utvr|uje posebnim zaklju~kom organ koji vodi postupak, odre|uju}i tko je du`an platiti ih i u kojem roku. Protiv ovog zaklju~ka dopu{ten je poseban priziv. Ovaj zaklju~ak predstavlja temelj za ovrhu. ^lanak 110. (1) Nadoknade tro{kova, izdataka i izgubljene zarade svjedocima, vje{tacima i tuma~ima, odnosno posebne nagrade vje{tacima i tuma~ima, na~in naplate i isplate tih nadoknada i nagrada, kao i osloba|enje od pla}anja tro{kova, regulira se propisom Vije}a ministara. (2) Glede nadoknade slu`benim osobama, va`e propisi o nadoknadama za slu`bene osobe koje utvrde organi iz stavka 1. ovoga ~lanka. 2. Osloba|anje od pla}anja tro{kova ^lanak 111. (1) Organ koji vodi postupak mo`e osloboditi stranku sno{enja tro{kova u cijelosti ili djelomice, ako na|e da ona ne mo`e podnijeti tro{kove bez {tete po nu`no svoje i izdr`avanje svoje obitelji. Organ donosi zaklju~ak o tome po prijedlogu stranke, na temelju uvjerenja o njezinom imovnom stanju. (2) Osloba|anje od sno{enja tro{kova odnosi se na osloba|anje od pristojbi, izdataka organa koji vodi postupak, kao {to su putni tro{kovi slu`benih osoba, izdaci za svjedoke, vje{take, tuma~e, o~evid, oglase i sl., kao i na osloba|anje od polaganja osiguranja za tro{kove. (3) Strani dr`avljani oslobodit }e se sno{enja tro{kova samo pod uvjetom reciprociteta. U slu~aju dvojbe o postojanju reciprociteta, obja{njenje daje organ uprave mjerodavan za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. Za tra`enje obja{njenja va`i odredba ~lanka 34. stavak 4. ovoga Zakona. ^lanak 112. Organ koji vodi postupak mo`e tijekom postupka ukinuti zaklju~ak o osloba|anju od sno{enja tro{kova, ako utvrdi da vi{e ne postoje razlozi zbog kojih je stranka bila oslobo|ena sno{enja tro{kova. ^lanak 113. Protiv zaklju~ka kojim se odbija zahtjev stranke za osloba|anje sno{enja tro{kova, kao i protiv zaklju~ka iz ~lanka 112. ovoga Zakona, stranka mo`e izjaviti poseban priziv. DRUGI DIO - PRVOSTUPANJSKI POSTUPAK X - POKRETANJE POSTUPKA I ZAHTJEVI STRANAKA 1. Pokretanje postupka ^lanak 114. Upravni postupak pokre}e mjerodavni organ po slu`benoj du`nosti ili u povodu zahtjeva stranke.

28

^lanak 115. (1) Mjerodavni organ pokrenut }e postupak po slu`benoj du`nosti kada to odre|uje zakon ili na zakonu utemeljen propis ili kada utvrdi ili sazna da, s obzirom na postoje}e ~injeni~no stanje, treba radi za{tite javnog interesa pokrenuti upravni postupak. (2) Pri pokretanju upravnog postupka po slu`benoj du`nosti mjerodavni organ uzima u obzir i eventualne predstavke gra|ana i pravnih osoba i upozorenje organa. ^lanak 116. (1) Upravni postupak je pokrenut, ~im je mjerodavni organ izvr{io ma koju radnju radi vo|enja postupka.

(2) Ako mjerodavni organ u povodu stavljenog zahtjeva stranke na|e da po va`e}im propisima nema uvjeta za pokretanje postupka, donijet }e o tome zaklju~ak, kojim }e se podneseni zahtjev odbaciti kao preuranjen. Protiv tog zaklju~ka dopu{ten je poseban priziv. ^lanak 117. U stvarima u kojima je po zakonu ili po naravi stvari za pokretanje i vo|enje upravnoga postupka potreban zahtjev stranke, mjerodavni organ mo`e pokrenuti i voditi postupak samo ako postoji takav zahtjev. 2. Spajanje stvari u jedan postupak ^lanak 118. (1) Ako se prava ili obveze stranaka temelje na istom ili sli~nom ~injeni~nom stanju i na istoj pravnoj osnovi i ako je organ koji vodi postupak u pogledu svih predmeta stvarno mjerodavan, mo`e se pokrenuti i voditi jedan postupak i onda kad je rije~ o pravima i obvezama vi{e stranaka. (2) Pod istim uvjetima, jedna ili vi{e stranaka mogu u jednom postupku ostvarivati i vi{e razli~itih zahtjeva.

(3) O vo|enju jednog postupka u ovakvim slu~ajevima mjerodavni }e organ donijeti poseban zaklju~ak protiv koga se mo`e izjaviti priziv, osim ako je zaklju~ak donio drugostupanjski organ. ^lanak 119. Mjerodavni organ mo`e javnim priop}enjem pokrenuti upravni postupak prema ve}em broju osoba koje organu nisu poznate ili se ne mogu odrediti, a koje u postupku mogu imati poziciju stranke, ako je rije~ o bitno istom zahtjevu prema svim tim osobama. ^lanak 120. (1) Kad se u smislu ~lanka 122. ovoga Zakona vodi jedan postupak ili kad je postupak pokrenut javnim priop}enjem u smislu ~lanka 119. ovoga Zakona, svaka stranka istupa u postupku samostalno. (2) U zaklju~cima kojima se u takvom postupku poduzimaju izvjesne mjere prema strankama, mora se odrediti koja se od tih mjera odnosi na koju od stranaka, osim ako je rije~ o strankama koje u postupku zajedni~ki sudjeluju s istovjetnim zahtjevima, ili ako zakonom nije druga~ije propisano. 3. Izmjena zahtjeva

29

^lanak 121. (1) Po{to je postupak pokrenut, stranka mo`e do dono{enja rje{enja u prvom stupnju pro{iriti stavljeni zahtjev, ili umjesto ranijeg zahtjeva staviti drugi, bez obzira da li se pro{ireni ili izmijenjeni zahtjev temelji na istoj pravnoj osnovi, pod uvjetom da se takav zahtjev temelji na bitno istom ~injeni~nom stanju. 4. Odustajanje od zahtjeva ^lanak 122. (1) Stranka mo`e odustati od svog zahtjeva u toku cijelog postupka.

(2) Kad je postupak pokrenut povodom zahtjeva stranke, a stranka odustane od svog zahtjeva, organ koji vodi postupak donijet }e zaklju~ak kojim se postupak obustavlja. O tome }e biti obavije{tena protivna stranka, ako je ima. (3) Ako je daljnje vo|enje postupka potrebno u javnom interesu, ili ako to zahtijeva protivna stranka, mjerodavni }e organ produ`iti vo|enje postupka. (4) Kad je postupak pokrenut po slu`benoj du`nosti, organ mo`e obustaviti postupak. Ako je postupak u istoj stvari mogao biti pokrenut i po zahtjevu stranke, postupak }e se nastaviti, ako stranka to zahtijeva. (5) Protiv zaklju~ka kojim se obustavlja postupak dopu{ten je poseban priziv. ^lanak 123. (1) Stranka odustaje od svog zahtjeva podno{enjem pismene izjave koju daje organu koji vodi postupak ili usmeno na zapisnik. Dok organ koji vodi postupak ne donese zaklju~ak o obustavi postupka i ne dostavi ga stranci, stranka mo`e opozvati svoje odustajanje od zahtjeva. (2) Pojedina radnja ili propu{tanje stranke mo`e se smatrati njezinim odustajanjem od zahtjeva samo kad je to zakonom odre|eno. (3) Ako je stranka odustala od svojeg zahtjeva poslije dono{enja prvostupanjskog rje{enja, a prije isteka roka za priziv, zaklju~kom o obustavi postupka poni{tava se prvostupanjsko rje{enje, ako je njime zahtjev stranke bio pozitivno ili djelomi~no pozitivno rije{en. Ako je stranka odustala od svojeg zahtjeva poslije izjavljenog priziva, a prije nego {to joj je dostavljano rje{enje doneseno povodom priziva, zaklju~kom o obustavi postupka poni{tava se prvostupanjsko rje{enje kojim je zahtjev stranke bio usvojen, bilo u cijelosti bilo djelomi~no, ako je stranka u cijelosti odustala od svog zahtjeva. ^lanak 124. Stranka koja je odustala od zahtjeva du`na je snositi sve tro{kove koji su nastali do obustave postupka, osim ako posebnim propisima nije druga~ije propisano. 5. Poravnanje ^lanak 125. (1) Ako u postupku sudjeluju dvije ili vi{e stranaka sa suprotnim zahtjevima, slu`bena osoba koja vodi postupak nastojat }e u toku cijelog postupka da se stranke poravnaju, potpuno ili bar u pojedinim spornim to~kama.

30

(2) Poravnanje mora biti uvijek jasno i odre|eno, i ne smije biti na {tetu javnoga interesa, javnoga morala ili pravnoga interesa tre}ih osoba. Slu`bena osoba koja vodi postupak mora na to paziti po slu`benoj du`nosti. Ako se utvrdi da bi poravnanje bilo na {tetu javnoga interesa, javnoga morala ili pravnoga interesa tre}ih osoba, organ koji vodi postupak ne}e prihvatiti da se zaklju~i poravnanje i o tome }e donijeti poseban zaklju~ak. (3) Poravnanje se upisuje u zapisnik. Poravnanje je zaklju~eno kad stranke poslije pro~itanoga zapisnika o poravnanju potpi{u zapisnik. Ovjeren prijepis zapisnika predat }e se strankama ako ga tra`e. (4) Poravnanje ima snagu izvr{nog rje{enja donesenog u upravnom postupku.

(5) Organ pred kojim je zaklju~eno poravnanje donijet }e zaklju~ak kojim }e, prema potrebi, postupak obustaviti u cijelosti ili djelomi~no. (6) Ako zaklju~ak o obustavi, odnosno o nastavljanju postupka nije sukladan zaklju~enom poravnanju, protiv zaklju~ka dopu{ten je poseban priziv. XI - POSTUPAK DO DONO[ENJA RJE[ENJA A. OP]A NA^ELA 1. Zajedni~ke odredbe ^lanak 126. (1) Prije dono{enja rje{enja imaju se utvrditi sve ~injenice i okolnosti koje su zna~ajne za rje{enje i strankama omogu}iti da ostvare i za{tite svoja prava i pravne interese o ~emu se stara slu`bena osoba koja vodi postupak. (2) Ovo se mo`e izvr{iti u skra}enom postupku ili u posebnom ispitnom postupku. ^lanak 127. (1) Slu`bena osoba koja vodi postupak mo`e u tijeku cijeloga postupka upotpunjavati ~injeni~no stanje i izvoditi dokaze i o onim ~injenicama koje ranije u postupku nisu bile iznesene ili jo{ nisu utvr|ene. (2) Slu`bena osoba koja vodi postupak naredit }e po slu`benoj du`nosti izvo|enje svakog dokaza ako na|e da je to potrebno radi razja{njenja stvari. (3) Slu`bena osoba koja vodi postupak obvezna je pribaviti po slu`benoj du`nosti podatke o ~injenicama o kojima slu`benu evidenciju vodi organ mjerodavan za rje{avanje. Na isti na~in postupit }e slu`bena osoba u pogledu ~injenica o kojima slu`benu evidenciju vodi drugi organ, odnosno poduze}e (dru{tvo), ustanova ili druga pravna osoba. ^lanak 128. (1) ^injeni~no stanje na kom temelji svoj zahtjev, stranka je du`na iznijeti to~no, istinito i odre|eno.

(2) Ako nije rije~ o ~injenicama koje su op}epoznate, stranka je du`na za svoje navode ponuditi dokaze i po mogu}nosti ih podnijeti. Ako sama stranka tako ne postupi, slu`bena osoba koja vodi postupak pozvat }e je da to u~ini. Od stranke se ne}e tra`iti da pribavi i podnese dokaze koje br`e i lak{e mo`e pribaviti organ koji vodi postupak, niti da podnosi takva uvjerenja koja organi nisu du`ni izdavati sukladno ~lanku 163. ovoga Zakona. (3) Ako stranka nije u naknadno odre|enom roku podnijela dokaze, organ ne mo`e zbog toga odbaciti zahtjev

31

kao da nije podnesen (~lanak 62. stavak 2.), nego je du`an nastaviti postupak i, sukladno pravilima postupka i prema materijalnom propisu, rije{iti upravnu stvar. ^lanak 129. (1) Stranka u tijeku postupka daje izjavu, po pravilu, usmeno, a mo`e je dati i pismeno.

(2) Kad je rije~ o slo`enoj stvari ili kad su potrebna op{irnija stru~na obja{njenja, slu`bena osoba koja vodi postupak mo`e nalo`iti stranci da podnese pismenu izjavu, odre|uju}i joj dovoljan rok za to. U tom slu~aju i stranka ima pravo tra`iti da joj se dopusti davanje pismene izjave. (3) Ako je stranci nalo`eno ili dopu{teno da podnese pismenu izjavu, ne mo`e joj se usljed toga oduzeti pravo da svoju izjavu da usmeno. ^lanak 130. Ako se u tijeku postupka pojavi osoba koja do tada nije sudjelovala u postupku kao stranka, pa zahtijeva da sudjeluje u postupku kao stranka, slu`bena osoba koja vodi postupak ispitat }e njezino pravo da bude stranka i o tome }e donijeti zaklju~ak. Protiv zaklju~ka kojim se ne priznaje to svojstvo dopu{ten je poseban priziv. ^lanak 131. Slu`bena osoba koja vodi postupak du`na je, po potrebi, upozoriti stranku na njezina prava u postupku i ukazati joj na pravne posljedice njezinih radnji ili propu{tanja u postupku. 2. Skra}eni postupak ^lanak 132. (1) Organ mo`e po skra}enom postupku rije{iti stvar neposredno: 1) 2) 3) 4) ako je stranka u svom zahtjevu navela ~injenice ili podnijela dokaze na temelju kojih se mo`e utvrditi stanje stvari, ili ako se to stanje mo`e utvrditi na temelju op}epoznatih ~injenica ili ~injenica koje su organu poznate; ako se stanje stvari mo`e utvrditi na temelju slu`benih podataka kojima organ raspola`e, a nije potrebno posebno saslu{anje stranke radi za{tite njezinih prava, odnosno pravnih interesa; u slu~aju kad je propisom predvi|eno da se stvar mo`e rije{iti na temelju ~injenica ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvr|uju, ali su ~injenice ili okolnosti u~injene vjerojatnim, a iz svih okolnosti proizilazi da se zahtjevu stranke ima udovoljiti; kad je rije~ o poduzimanju u javnom interesu `urnih mjera koje se ne mogu odga|ati, a ~injenice na kojima rje{enje treba da bude utemeljeno utvr|ene su ili bar u~injene vjerojatnim.

(2)

Rje{enja iz to~. 1. i 2. stavak 1. ovoga ~lanka mogu se izra|ivati ra~unarima. 3. Poseban ispitni postupak ^lanak 133.

(1) Poseban ispitni postupak provodi se kad je to potrebno radi utvr|ivanja ~injenica i okolnosti koje su zna~ajne za razja{njenje stvari ili radi davanja strankama mogu}nosti da ostvare i za{tite svoja prava i pravne interese.

32

(2) Tijek ispitnog postupka odre|uje, prema okolnostima pojedinog slu~aja, slu`bena osoba koja vodi postupak, pridr`avaju}i se odredaba ovoga Zakona i propisa koji se odnose na stvar o kojoj je rije~. (3) U ovim granicama slu`bena osoba koja vodi postupak naro~ito: odre|uje koje se radnje u postupku imaju izvr{iti i izdaje nare|enja za njihovo izvr{enje; odre|uje red kojim }e se pojedine radnje vr{iti i rokove u kojima }e se izvr{iti, ako oni nisu propisani zakonom; odre|uje usmene rasprave i saslu{anja, kao i sve {to je potrebno za njihovo odr`avanje; odlu~uje koji se dokazi imaju izvesti i kojim dokaznim sredstivma, i odlu~uje o svim prijedlozima i izjavama. (4) Slu`bena osoba koja vodi postupak odlu~uje da li }e se raspravljanje i dokazivanje vr{iti odvojeno o pojedinim spornim pitanjima ili zajedno za cijeli predmet. ^lanak 134. (1) Stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku i, radi ostvarenja cilja postupka, davati potrebne podatke i braniti svoja prava i zakonom za{ti}ene interese, a slu`bena osoba obvezna je to omogu}iti. (2) Stranka mo`e iznositi ~injenice koje mogu utjecati na rje{enje stvari i pobijati to~nost navoda koji se ne sla`u s njezinim navodima. Ona ima pravo sve do dono{enja rje{enja dopunjavati i obja{njavati svoje tvrdnje, a ako to ~ini poslije odr`ane usmene rasprave, du`na je opravdati zbog ~ega to nije u~inila na raspravi. (3) Slu`bena osoba koja vodi postupak du`na je pru`iti mogu}nost stranci: da se izjasni o svim okolnostima i ~injenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima i ponu|enim dokazima, da sudjeluje u izvo|enju dokaza i da postavlja pitanja drugim strankama, svjedocima i vje{tacima preko slu`bene osobe koja vodi postupak, a s njezinom dozvolom i neposredno, kao i da se upozna s rezultatom izvo|enja dokaza i da se o tome izjasni. Mjerodavni organ ne mo`e donijeti rje{enje prije nego {to stranci pru`i mogu}nost da se izjasni o ~injenicama i okolnostima na kojima treba da se temelji rje{enje, a o kojima stranci nije bila data mogu}nost da se izjasni. 4. Prethodno pitanje ^lanak 135. (1) Ako organ koji vodi postupak nai|e na pitanje bez ~ijeg se rje{enja ne mo`e rije{iti sama stvar, a to pitanje ~ini samostalnu pravnu cjelinu za ~ije je rje{enje mjerodavan sud ili koji drugi organ (prethodno pitanje), on mo`e, pod uvjetima iz ovoga Zakona, sam raspraviti to pitanje, ili postupak prekinuti dok mjerodavni organ to pitanje ne rije{i. O prekidu postupka donosi se zaklju~ak, protiv kojeg je dopu{ten poseban priziv, osim ako je zaklju~ak donio drugostupanjski organ. (2) Ako je organ raspravio prethodno pitanje, rje{enje takvog pitanja ima pravno djelovanje samo u stvari u kojoj je to pitanje rije{eno. (3) U pitanju postojanja kaznenoga djela i kaznene odgovornosti u~initelja, organ koji vodi postupak vezan je pravomo}nom presudom kaznenoga suda kojom je optu`eni progla{en krivim. ^lanak 136. (1) Organ koji vodi postupak mora prekinuti postupak kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje kaznenoga djela, na postojanje braka, utvr|ivanje o~instva, ili kad je to zakonom odre|eno. (2) Kad se prethodno pitanje odnosi na kazneno djelo, a nema mogu}nosti za kazneno gonjenje, organ koji vodi postupak raspravit }e i to pitanje.

33

^lanak 137. U slu~aju kad se zbog prethodnog pitanja ne mora prekinuti postupak po ~lanku 136. stavak 2. ovoga Zakona, organ koji vodi postupak mo`e sam uzeti u pretres prethodno pitanje i raspraviti ga kao sastavni dio stvari, i na tom temelju rije{iti samu stvar. ^lanak 138. (1) Ako organ koji vodi upravni postupak ne uzme prethodno pitanje u pretres u smislu ~lanka 137. ovoga Zakona, a postupak za rje{enje prethodnog pitanja koji se mo`e voditi samo po slu`benoj du`nosti jo{ nije pokrenut kod mjerodavnoga organa, on }e tra`iti da mjerodavni organ pokrene postupak o tom pitanju. (2) U stvari u kojoj se postupak za rje{enje prethodnoga pitanja pokre}e povodom zahtjeva stranke, organ koji vodi upravni postupak mo`e zaklju~kom nalo`iti jednoj od stranaka da radi rje{enja prethodnog pitanja tra`i od mjerodavnog organa pokretanje postupka, odre|uju}i joj rok u kojem je du`na to u~initi, i da mu o podnesenom tra`enju podnese dokaz. Pritom }e organ koji vodi upravni postupak upozoriti stranku na posljedice propu{tanja. Rok za tra`enje pokretanja postupka za rje{enje prethodnog pitanja po~inje te}i od dana kona~nosti zaklju~ka. (3) Ako stranka ne podnese u odre|enom roku dokaz da je od mjerodavnog organa tra`ila pokretanje postupka o prethodnom pitanju, smatrat }e se da je stranka koja je postavila zahtjev odustala od njega, a organ koji vodi upravni postupak obustavit }e postupak. Ako to nije u~inila protivna stranka, organ }e nastaviti postupak i sam }e raspraviti prethodno pitanje. (4) Protiv zaklju~ka donesenog po stavku 2. ovoga ~lanka dopu{ten je poseban priziv. ^lanak 139. (1) Postupak prekinut zbog rje{avanja prethodnoga pitanja kod mjerodavnog organa, nastavit }e se po{to rje{enje doneseno o tom pitanju postane kona~no. (2) Postupak se mo`e nastaviti po slu`benoj du`nosti i u slu~aju kad se ocijeni da se vi{e nema razloga ~ekati na kona~no rje{enje prethodnog pitanja kod mjerodavnog organa, osim u slu~aju iz stavka 1. ~lanka 136. ovoga Zakona. 5. Usmena rasprava ^lanak 140. Slu`bena osoba koja vodi postupak odre|uje, na svoju inicijativu ili na prijedlog stranke, usmenu raspravu u svakom slu~aju kad je to korisno za razja{njenje stvari, a mora je odrediti: 1) 2) u stvarima u kojima sudjeluju dvije ili vi{e stranaka s protivnim interesima, ili kad se ima izvr{iti uvi|aj ili saslu{anje svjedoka ili vje{taka. ^lanak 141. (1) Usmena rasprava je javna.

(2) Slu`bena osoba koja vodi postupak mo`e isklju~iti javnost za cijelu usmenu raspravu ili samo za jedan njezin dio:

34

1) 2) 3) 4)

ako to zahtijevaju razlozi morala ili javne sigurnosti, ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja usmene rasprave, ako treba da se raspravlja o odnosima u nekoj obitelji, ako treba da se raspravlja o okolnostima koje predstavljaju slu`benu, poslovnu, profesionalnu, znanstvenu ili umjetni~ku tajnu.

(3) (4) (5)

Prijedlog za isklju~enje javnosti mo`e staviti i zainteresirana osoba. O isklju~enju javnosti donosi se zaklju~ak koji mora biti obrazlo`en i javno objavljen. Pri priop}avanju rje{enja javnost se ne mo`e isklju~iti. ^lanak 142.

(1)

Isklju~enje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove punomo}nike i stru~ne pomaga~e.

(2) Slu`bena osoba koja vodi postupak mo`e dopustiti da usmenoj raspravi s koje je javnost isklju~ena budu nazo~ne pojedine slu`bene osobe, znanstveni i javni radnici, ako je to od interesa za njihovu slu`bu, odnosno znanstveni rad. Slu`bena osoba koja vodi postupak upozorit }e ove osobe da su du`ne ~uvati kao tajnu ono {to budu na raspravi saznale. ^lanak 143. (1) Organ koji vodi postupak du`an je poduzimati sve {to je potrebno da se usmena rasprava obavi bez odugovla~enja i po mogu}nosti bez prekidanja i odga|anja. (2) Osobama koje se pozivaju na usmenu raspravu mora se ostaviti dovoljno vremena da se pripreme za raspravu i da na nju do|u na vrijeme i bez izvanrednih tro{kova. Pozvanim osobama ostavit }e se, po pravilu, osam dana od dostave poziva do dana rasprave. ^lanak 144. Kad je za raspravljanje na usmenoj raspravi potrebno izvr{iti uvid u odre|ene planove, spise ili druge predmete, ove predmete treba staviti na uvid pozvanim osobama istovremeno s odre|ivanjem rasprave, a u pozivu za raspravu nazna~iti vrijeme i mjesto, kad i gdje se oni mogu razgledati. ^lanak 145. (1) Organ koji vodi postupak du`an je i javno objaviti odre|ivanje usmene rasprave: kad postoji opasnost da se pojedina~ni pozivi ne}e mo}i na vrijeme dostaviti, kad postoji vjerovatno}a da ima zainteresiranih osoba koje se jo{ nisu pojavile kao stranke, ili kad to nala`u drugi sli~ni razlozi. (2) Javna objava usmene rasprave treba sadr`avati sve podatke koji moraju biti navedeni u pojedina~nom pozivu, kao i poziv da na raspravu do|e svako ko smatra da se stvar ti~e njegovih pravno za{ti}enih interesa. Ova se objava priop}ava na na~in propisan u ~lanku 85. ovoga Zakona. ^lanak 146. Usmena rasprava odr`at }e se, po pravilu, u sjedi{tu organa koji vodi postupak. Ako je potreban uvi|aj u mjestu van sjedi{ta tog organa, usmena se rasprava mo`e odr`ati na mjestu uvi|aja. Organ koji vodi postupak mo`e odrediti za usmenu raspravu i drugo mjesto kad je to potrebno zbog znatnog smanjenja tro{kova i zbog temeljnijeg, br`eg ili jednostavnijeg raspravljanja stvari.

35

^lanak 147. (1) Slu`bena osoba koja vodi postupak du`na je na po~etku usmene rasprave utvrditi koje su od pozvanih osoba nazo~ne, a za izo~ne, provjeriti da li su im pozivi uredno dostavljeni. (2) Ako neka od stranaka koja jo{ nije saslu{ana nije do{la na raspravu, a nije utvr|eno da joj je poziv pravilno dostavljen, slu`bena osoba koja vodi postupak odgodit }e raspravu, osim u slu~aju kad je usmena rasprava na vrijeme objavljena javnom objavom. (3) Ako na usmenu raspravu ne do|e stranka po ~ijem je zahtjevu postupak pokrenut, mada je uredno pozvana, a iz cjelokupnog stanja stvari mo`e se pretpostaviti da je stranka zahtjev povukla, slu`bena osoba koja vodi postupak obustavit }e postupak. Protiv zaklju~ka o tome dopu{ten je poseban priziv. Ako se ne mo`e pretpostaviti da je stranka sama povukla zahtjev, ili ako bi se postupak u javnom interesu morao nastaviti po slu`benoj du`nosti, slu`bena }e osoba, prema okolnostima slu~aja, provesti raspravu bez te osobe ili }e je odgoditi. (4) Ako stranka protiv koje je pokrenut postupak neopravdano izostane mada je uredno pozvana, slu`bena osoba koja vodi postupak mo`e provesti raspravu i bez nje, a mo`e na njezin tro{ak i odgoditi usmenu raspravu, ako je to potrebno radi pravilnog rje{enja stvari. ^lanak 148. (1) Ako nazo~na stranka, i pored upozorenja na posljedice, ne stavi u tijeku same rasprave primjedbu na rad koji se na raspravi obavlja, smatrat }e se da nema primjedaba. Ako ta stranka kasnije stavi primjedbu na rad obavljen na raspravi, organ koji rje{ava o stvari cijenit }e tu primjedbu, ako ona mo`e imati utjecaja na rje{avanje stvari, i ako nije data poslije rasprave da bi se odugovla~io postupak. (2) Ako stranka koja je pozvana javnim saop}enjem poziva nije do{la na raspravu, a primjedbe na rad obavljen na raspravi stavi poslije rasprave, ove }e se primjedbe uzeti u obzir pod uvjetom iz stavka 1. ovoga ~lana. ^lanak 149. (1) Na usmenoj raspravi treba se pretresti i utvrditi ono {to je predmet ispitnog postupka.

(2) Ako se predmet ne mo`e pretresti na jednoj raspravi, slu`bena osoba koja vodi postupak prekinut }e raspravu i zakazati {to prije njezin nastavak. Za ovaj nastavak slu`bena }e osoba poduzeti sve mjere koje su propisane za odre|ivanje usmene rasprave, a nazo~nim osobama mo`e usmeno priop}iti te mjere, kao i vrijeme i mjesto nastavka rasprave. Pri nastavku usmene rasprave slu`bena osoba koja vodi postupak iznijet }e u glavnim crtama tok dotada{nje rasprave. (3) Za izvo|enje pismenih dokaza koji se naknadno podnesu ne mora se ponovo odre|ivati usmena rasprava, ali }e se stranci dati mogu}nost da se o izvedenim dokazima izjasni. B. DOKAZIVANJE 1. Op}e odredbe ^lanak 150. (1) ^injenice na temelju kojih se donosi rje{enje utvr|uju se dokazima.

(2) Kao dokazno sredstvo upotrijebit }e se sve {to je podesno za utvr|ivanje stanja stvari i {to odgovara pojedinom slu~aju, kao {to su: isprave, odnosno mikrofilmska kopija isprave ili reprodukcija te kopije, svjedoci,

36

izjava stranke, vje{taci, uvi|aj i drugo. ^lanak 151. (1) Da li neku ~injenicu treba dokazivati ili ne odlu~uje slu`bena osoba koja vodi postupak, ovisno od toga da li ta ~injenica mo`e imati utjecaja na rje{avanje stvari. Dokazi se, po pravilu, izvode po{to se utvrdi {ta je u ~injeni~nom pogledu sporno ili {ta treba dokazivati. (2) Ne treba dokazivati ~injenice koje su op}epoznate.

(3) Isto tako, ne treba dokazivati ~injenice ~ije postojanje zakon pretpostavlja, ali je dopu{teno dokazivati nepostojanje tih ~injenica, ako zakonom nije druga~ije odre|eno. ^lanak 152. Ako je dokazivanje pred organom koji vodi postupak neizvodljivo ili povezano s nesrazmjernim tro{kovima ili s velikim gubitkom vremena, dokazivanje ili pojedini dokazi mogu se izvoditi pred zamoljenim organom. ^lanak 153. Kad je propisom predvi|eno da se stvar mo`e rije{iti na temelju ~injenica ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvr|uju (~injenice i okolnosti koje su u~injene vjerojatnim), ne moraju se izvoditi posebni dokazi radi utvr|ivanja tih ~injenica predvi|eni odredbama ovoga Zakona o izvo|enju dokaza. ^lanak 154. (1) Ako organu koji rje{ava nije poznato pravo koje va`i u stranoj dr`avi, mo`e se obavijestiti o tome kod organa uprave Bosne i Hercegovine mjerodavnog za inozemne poslove. (2) Organ koji rje{ava o stvari mo`e od stranke zatra`iti da podnese javnu ispravu koju je izdao mjerodavni inozemni organ kojom se potvr|uje koje pravo va`i u stranoj dr`avi. Dopu{teno je dokazivanje stranoga prava protivno ovakvoj javnoj ispravi, ako me|unarodnim ugovorom nije druga~ije predvi|eno. 2. Isprave ^lanak 155. (1) Isprava koju je u propisanom obliku izdao organ u granicama svoje mjerodavnosti, a koja mo`e biti prilago|ena elektronskoj obradi podataka, kao i isprava koju je u takvom obliku izdala institucija koja ima javne ovlasti (javna isprava), dokazuje ono {to se u njoj potvr|uje ili odre|uje. (2) U postupku dokazivanja, mikrofilmska kopija isprave, odnosno reprodukcija te kopije, izjedna~ava se s ispravom iz stavka 1. ovoga ~lanka, ako je takvu mikrofilmsku kopiju, odnosno reprodukciju te kopije izdao organ u granicama svoje mjerodavnosti, odnosno institucija koja ima javne ovlasti. (3) Dopu{teno je dokazivati da su u takvoj ispravi, odnosno mikrofilmskoj kopiji isprave ili reprodukciji te kopije ~injenice neistinito potvr|ene ili da je sama isprava, odnosno mikrofilmska kopija isprave ili reprodukcija te kopije neispravno sastavljena. (4) Dopu{teno je dokazivati da mikrofilmska kopija, odnosno reprodukcija te kopije nije vjerna originalu.

37

^lanak 156. Ako je na ispravi ne{to precrtano, ostrugano, ili ina~e izbrisano, umetnuto, ili ako na ispravi postoje kakvi drugi vanjski nedostaci, slu`bena osoba koja vodi postupak ocijenit }e prema svim okolnostima da li je time i u kojoj mjeri umanjena dokazna vrijednost isprave ili je isprava potpuno izgubila dokaznu vrijednost za rje{avanje stvari o kojoj se vodi postupak. ^lanak 157. (1) Isprave koje slu`e kao dokaz podnose stranke ili ih pribavlja slu`bena osoba koja vodi postupak. Stranka podnosi ispravu u originalu, mikrofilmskoj kopiji isprave ili reprodukciji te kopije ili u ovjerenom prijepisu ili ovjerenoj fotokopiji, a mo`e je podnijeti i u prostom prijepisu. Kad stranka podnese ispravu u ovjerenom prijepisu, slu`bena osoba koja vodi postupak mo`e tra`iti da stranka poka`e originalnu ispravu, a kad podnese ispravu u prostom prijepisu, slu`bena }e osoba utvrditi da li je prost prijepis vjeran originalu. Mikrofilmska kopija isprave ili reprodukcija te kopije koju je na propisan na~in izdao organ u granicama svoje mjerodavnosti ili institucija koja ima javne ovlasti, ima za rje{avanje stvari o kojoj se vodi upravni postupak dokaznu vrijednost originalne isprave, u smislu ~lanka 155. stavak 1. ovoga Zakona. (2) Ako je neke ~injenice ili okolnosti organ koji je za to bio mjerodavan ve} utvrdio ili su posvjedo~ene u javnoj ispravi (kao osobna iskaznica, izvod iz mati~ne knjige i dr.), organ koji vodi postupak uzet }e ove ~injenice i okolnosti za dokazane. Kad je u pitanju sticanje ili gubljenje prava, a postoji vjerojatno}a da su se te ~injenice i okolnosti naknadno izmijenile, ili ih na temelju posebnih propisa treba posebno dokazati, slu`bena }e osoba tra`iti da stranka podnese posebne dokaze o tim ~injenicama i okolnostima, ili }e ih organ sam pribaviti. ^lanak 158. (1) Slu`bena osoba koja vodi postupak mo`e pozvati stranku koja se poziva na kakvu ispravu da je podnese, ako njom raspola`e ili ako je mo`e pribaviti. (2) Ako se isprava nalazi kod protivne stranke, a ta stranka ne}e dobrovoljno da je podnese ili poka`e, slu`bena osoba koja vodi postupak pozvat }e tu stranku da podnese ili poka`e ispravu na raspravi, da bi se druge stranke mogle o njoj izjasniti. (3) Ako stranka koja je pozvana podnijeti, odnosno pokazati ispravu ne postupi po pozivu, slu`bena osoba koja vodi postupak cijenit }e, s obzirom na sve okolnosti slu~aja, od kakvog je to utjecaja za rje{avanje stvari. ^lanak 159. Ako se isprava koja se ima upotrijebiti kao dokaz u postupku nalazi kod organa ili institucije koja ima javne ovlasti, a stranka koja se pozvala na tu ispravu nije uspjela pribaviti je, organ koji vodi postupak pribavit }e ovu ispravu po slu`benoj du`nosti. Ti organi i institucije du`ni su postupiti po tra`enju mjerodavnog organa. ^lanak 160. (1) Ako se isprava nalazi kod tre}e osobe, a ta osoba ne}e dobrovoljno da je poka`e, organ koji vodi postupak pozvat }e zaklju~kom tu osobu da poka`e ispravu na raspravi, da bi se stranke mogle o njoj izjasniti. (2) Tre}a osoba mo`e uskratiti pokazivanje isprave iz istih razloga, kao i svjedok svjedo~enje.

(3) Protiv tre}e osobe koja, bez opravdanog razloga, odbije da poka`e ispravu postupit }e se kao protiv onoga koji odbije da svjedo~i. (4) Protiv zaklju~ka kojim mu se nare|uje pokazivanje isprave, kao i protiv zaklju~ka o kazni zbog

38

nepokazivanja isprave, tre}a osoba ima pravo priziva, koji odga|a izvr{enje zaklju~ka. (5) Stranka koja se poziva na ispravu koja se nalazi kod tre}e osobe du`na je nadoknaditi tro{kove koje je ta osoba imala u svezi s pokazivanjem isprave. ^lanak 161. (1) Sukladno Ustavu Bosne i Hercegovine stranka ima pravo podnositi isprave na jeziku iz ~lanka 18. ovoga Zakona. (2) Isprave koje su izdate na stranom jeziku podnose se u ovjerenom prijevodu, ako je to potrebno.

(3) Isprave koje je izdao inozemni organ, koje u dr`avi u kojoj su izdate va`e kao javne isprave, imaju pod uvjetom reciprociteta, istu dokaznu snagu kao i doma}e javne isprave, ako su propisno ovjerene. 3. Uvjerenja ^lanak 162. (1) Organi uprave Bosne i Hercegovne du`ni su izdavati uvjerenja, odnosno druge isprave (cetifikate, potvrde i dr.) o ~injenicama o kojima vode slu`benu evidenciju. (2) Pod uvjetima iz stavka 1. ovoga ~lanka, institucije koje imaju javne ovlasti, izdaju uvjerenja, odnosno druge isprave o ~injenicama u svezi s poslovima koje sukladno zakonu obavljaju te institucije. (3) Uvjerenja i druge isprave o ~injenicama o kojima se vodi slu`bena evidencija moraju se izdavati sukladno podacima slu`bene evidencije. Takva uvjerenja, odnosno druge isprave imaju zna~aj javne isprave. (4) Pod slu`benom evidencijom podrazumijevaju se evidencije koje su utemeljene zakonom ili drugim propisom, ili op}im aktom institucije koja ima javne ovlasti. (5) Uvjerenje i druge isprave o ~injenicama o kojima se vodi slu`bena evidencija izdaju se stranci na usmeni zahtjev, po pravilu, istog dana kada je stranka zatra`ila izdavanje uvjerenja, odnosno druge isprave, a najkasnije u roku od pet dana, ako propisom iz stavka 4. ovoga ~lanka, kojim je utemeljena slu`bena evidencija, nije druga~ije odre|eno. (6) Ako organi, odnosno institucije iz st. 1. i 2. ovoga ~lanka, odbiju zahtjev za izdavanje uvjerenja, odnosno druge isprave, du`ni su o tome donijeti posebno rje{enje. Ako u roku od pet dana od dana podno{enja zahtjeva ne izdaju uvjerenje, odnosno drugu ispravu, niti donesu i dostave stranci rje{enje o odbijanju zahtjeva, smatra se da je zahtjev odbijen. (7) Ako stranka, na temelju dokaza kojima raspola`e, smatra da joj uvjerenje, odnosno druga isprava nije izdata sukladno podacima iz slu`bene evidencije, mo`e zahtijevati izmjenu uvjerenja, odnosno druge isprave. Organ, odnosno institucija du`an je donijeti posebno rje{enje, ako odbije zahtjev stranke da joj izmijeni, odnosno izda novo uvjerenje ili drugu ispravu. I u tom slu~aju va`i rok od pet dana od dana podno{enja zahtjeva za izdavanje novog uvjerenja, odnosno druge isprave, a ako to ne bude u~injeno u tom roku, smatra se da je zahtjev odbijen. ^lanak 163. (1) Organi i institucije koje imaju javne ovlasti du`ni su izdavati uvjerenja, odnosno druge isprave i o ~injenicama o kojima ne vode slu`benu evidenciju, ako je to zakonom odre|eno. U tom slu~aju ~injenice se utvr|uju vo|enjem postupka propisanog odredbama ovoga Zakona.

39

(2) Uvjerenje, odnosno druga isprava izdata na na~in predvi|en u stavku 1. ovoga ~lanka, ne vezuje organ kome je podnesena kao dokaz i koji treba rje{avati o stvari. Ako organ ne prihvati to uvjerenje, odnosno drugu ispravu kao dokaz, u tom slu~aju on }e sam pristupiti utvr|ivanju ~injenica navedenih u uvjerenju. (3) Uvjerenje, odnosno druga isprava stranci se izdaje, odnosno rje{enje o odbijanju zahtjeva donosi i stranci dostavlja u roku od osam dana od dana podno{enja zahtjeva, a ako se tako ne postupi, smatra se da je zahtjev stranke odbijen. 4. Svjedoci ^lanak 164. (1) Svjedok mo`e biti svaka fizi~ka osoba koja je bila sposobna opaziti ~injenicu o kojoj ima svjedo~iti i koja je u stanju to svoje opa`anje saop}iti. (2) Osoba koja u postupku sudjeluje u svojstvu slu`bene osobe ne mo`e biti svjedok. ^lanak 165. Svaka osoba koja se kao svjedok poziva du`na je odazvati se pozivu, a i svjedo~iti, ako ovim Zakonom nije druga~ije odre|eno. ^lanak 166. Ne mo`e se ispitati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila du`nost ~uvanja slu`bene, dr`avne ili vojne tajne, dok je mjerodavni organ ne oslobodi te du`nosti. ^lanak 167. (1) Svjedok mo`e uskratiti svjedo~enje: 1) na pojedina pitanja na koja bi odgovor izlo`io te{koj sramoti, znatnoj imovinskoj {teti ili kaznenom gonjenju, njega, njegovog srodnika po krvi u pravoj liniji, a u pobo~noj liniji do tre}eg stupnja zaklju~no, njegovog bra~nog druga ili srodnika po tazbini, do drugog stupnja zaklju~no i onda kad je brak prestao, kao i njegovog staratelja ili starinika, usvojitelja ili usvojenika; na pojedina pitanja na koja ne bi mogao odgovoriti, a da ne povrijedi obvezu da ~uva poslovnu, profesionalnu, umjetni~ku ili znanstvenu tajnu; o onome {to je stranka povjerila svjedoku kao svom punomo}niku; o onome o ~emu se stranka ili druga osoba ispovijedala svjedoku, kao vjerskom ispovjedniku.

2) 3) 4)

(2) Svjedok se mo`e osloboditi du`nosti svjedo~enja i o pojedinim drugim ~injenicama kad iznese va`ne razloge za to. Ako je potrebno, on treba te razloge u~initi vjerojatnim. (3) Svjedok ne mo`e zbog opasnosti od kakve imovinske {tete uskratiti svjedo~enje o pravnim poslovima pri kojima je bio nazo~an kao svjedok, pisar ili posrednik, o radnjama koje je u svezi sa spornim pitanjem poduzeo kao pravni prethodnik ili zastupnik jedne od stranaka, kao i o svakoj onoj radnji o kojoj je na temelju posebnih propisa du`an podnijeti prijavu ili dati izjavu. ^lanak 168. (1) Svjedoci se saslu{avaju pojedina~no, bez nazo~nosti onih svjedoka koji }e se kasnije saslu{ati.

40

(2)

Saslu{ani svjedok ne smije se udaljiti bez dozvole slu`bene osobe koja vodi postupak.

(3) Slu`bena osoba koja vodi postupak mo`e ve} saslu{anog svjedoka ponovo saslu{ati, a svjedoke ~iji se iskazi ne sla`u mo`e suo~iti. ^lanak 169. (1) Svjedok }e se prethodno upozoriti da je du`an govoriti istinu, da ne smije ni{ta pre}utati i da mo`e na svoj iskaz biti zaklet, pa }e mu se predo~iti i posljedice davanja la`nog iskaza. (2) Od svjedoka }e se zatim uzeti op}i osobni podaci ovim redom: ime i prezime, zanimanje, mjesto boravka, mjesto ro|enja, godine `ivota i bra~no stanje. Ako je potrebno, svjedok }e biti ispitan i o okolnostima koje se ti~u njegove vjerodostojnosti kao svjedoka u predmetu o kojem je rije~, a osobno o njegovim srodni~kim odnosima prema strankama. (3) Slu`bena osoba koja vodi postupak ukazat }e svjedoku na koja pitanja mo`e uskratiti svjedo~enje.

(4) Nakon toga svjedoku }e se postavljati pitanja o samom predmetu i pozivat }e se da iznese {ta mu je o tome poznato. (5) (6) Nije dopu{teno postavljati takva pitanja koja ukazuju na to kako bi se imalo odgovoriti. Svjedok }e se uvijek pitati otkuda mu je poznato ono {to svjedo~i. ^lanak 170. (1) Ako svjedok ne zna jezik na kojem se vodi postupak, ispitat }e se preko tuma~a (prevoditelja).

(2) Ako je svjedok gluh, pitanja }e mu se postavljati pismeno, a ako je nijem, pozvat }e se da pismeno odgovora. Ako se ispitivanje ne mo`e izvr{iti na ovaj na~in, pozvat }e se kao tuma~ osoba koja se sa svjedokom mo`e sporazumjeti. ^lanak 171. (1) Po{to saslu{a svjedoka, slu`bena osoba koja vodi postupak mo`e odlu~iti da svjedok polo`i zakletvu na svoj iskaz. Ne}e se zaklinjati svjedok koji je maloljetan ili koji ne mo`e dovoljno shvatiti zna~aj zakletve. (2) Zakletva se pola`e usmeno izgovaranjem ovih rije~i: "Zaklinjem se da sam o svemu o ~emu sam ovdje pitan govorio istinu i da ni{ta {to o ovoj stvari znam nisam pre}utao". (3) Nijemi svjedoci koji znaju ~itati i pisati zaklinju se na taj na~in {to potpisuju tekst zakletve, a gluhi svjedoci pro~itat }e tekst zakletve. Ako nijemi ili gluhi svjedoci ne znaju ~itati ni pisati, zaklet }e se preko tuma~a. ^lanak 172. (1) Ako svjedok koji je uredno pozvan ne do|e, a izostanak ne opravda, ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba biti saslu{an, organ koji vodi postupak mo`e narediti da se prisilno dovede i da snosi tro{kove dovo|enja, a mo`e ga i kazniti nov~ano do 50 KM. (2) Ako svjedok do|e, pa bez opravdanog razloga odbije svjedo~iti i ako je upozoren na posljedice odbijanja, mo`e se kazniti nov~ano do 50 KM, a ako i poslije toga odbije svjedo~iti, mo`e se jo{ jedanput kazniti do 50 KM. Zaklju~ak o izricanju nov~ane kazne donosi slu`bena osoba koja vodi postupak u suglasnosti sa slu`benom

41

osobom ovla{tenom za rje{avanje stvari, a kod zamoljenog organa - u suglasnosti s rukovoditeljem tog organa, odnosno sa slu`benom osobom ovla{tenom za rje{avanje u sli~nim stvarima. (3) Ako svjedok naknadno opravda svoj izostanak, slu`bena osoba koja vodi postupak poni{tit }e zaklju~ak o kazni ili tro{kovima. Ako svjedok naknadno pristane svjedo~iti, slu`bena osoba mo`e poni{titi zaklju~ak o kazni. (4) Slu`bena osoba koja vodi postupak mo`e odlu~iti da svjedok nadoknadi tro{kove koje je prouzro~ila svojim izostankom ili odbijanjem da svjedo~i. (5) Protiv zaklju~ka o tro{kovima ili nov~anoj kazni, donesenog na temelju stavka 1., 2. i 4. ovoga ~lanka, dopu{ten je poseban priziv. 5. Izjava stranke ^lanak 173. (1) Ako za utvr|ivanje odre|ene ~injenice ne postoji neposredan dokaz, ili se takva ~injenica ne mo`e utvrditi na temelju drugih dokaznih sredstava, za utvr|ivanje te ~injenice mo`e se kao dokazno sredstvo uzeti i usmeno data izjava stranke. Izjava stranke mo`e se uzeti kao dokazno sredstvo i u stvarima malog zna~aja ako bi se odre|ena ~injenica imala utvr|ivati saslu{anjem svjedoka koji `ivi u mjestu udaljenom od sjedi{ta organa, ili bi ina~e, usljed pribavljanja drugih dokaza, bilo ote`ano ostvarivanje prava stranke. Izjava se unosi u zapisnik. (2) Zakonom se mo`e propisati da se i u slu~ajevima, osim onih iz stavka 1. ovoga ~lanka, odre|ene ~injenice mogu dokazivati izjavom stranke. (3) Vjerodostojnost izjave stranke cijeni se po na~elu propisanom u ~lanku 10. ovoga Zakona.

(4) Prije uzimanja izjave stranke slu`bena osoba koja vodi postupak du`na je upozoriti stranku na kaznenu i materijalnu odgovornost za davanje la`ne izjave. 6. Vje{taci ^lanak 174. Kad je za utvr|ivanje ili ocjenu neke ~injenice va`ne za rje{avanje stvari potrebno stru~no znanje kojim ne raspola`e slu`bena osoba koja vodi postupak, izvest }e se dokaz vje{ta~enjem. ^lanak 175. (1) Ako bi dokazivanje vje{ta~enjem bilo nesrazmjerno skupo prema zna~aju ili vrijednosti predmeta, stvar }e se rije{iti na temelju drugih dokaznih sredstava. (2) U slu~aju iz stavka 1. ovoga ~lanka, vje{ta~enje }e se izvr{iti ako stranka to zahtijeva i pristane snositi tro{kove. ^lanak 176. (1) Radi izvo|enja dokaza vje{ta~enjem, slu`bena osoba koja vodi postupak, odre|uje, po slu`benoj du`nosti ili na prijedlog stranke, jednog vje{taka, a kad ocijeni da je vje{ta~enje slo`eno, mo`e odrediti dva ili vi{e vje{taka.

42

(2) Za vje{take }e se odrediti osobe koje su stru~ne, i to prvenstveno one koje imaju posebne ovlasti za davanje stru~nog mi{ljenja o pitanjima iz odgovoraju}e struke, ako su takve ovlasti predvi|ene propisima. (3) (4) Stranka }e se, po pravilu, prethodno saslu{ati o osobnosti vje{taka. Za vje{taka se ne mo`e odrediti osoba koja ne mo`e biti svjedok. ^lanak 177. (1) Svatko tko ima potrebnu stru~nu spremu mora se primiti du`nosti vje{taka, osim ako ga slu`bena osoba koja vodi postupak od toga oslobodi iz opravdanih razloga, kao {to su preoptere}enost vje{ta~enjima, drugim poslovima i sli~no. (2) Osloba|anje od du`nosti vje{ta~enja mo`e tra`iti i rukovoditelj organa ili pravne osobe gdje je vje{tak zaposlen, ako postoje opravdani razlozi. ^lanak 178. (1) Vje{tak mo`e uskratiti vje{ta~enje iz istih razloga iz kojih svjedok svjedo~enje.

(2) Osobe zaposlene u organu bit }e oslobo|ene du`nosti vje{ta~enja kad je posebnim propisom predvi|eno njihovo osloba|anje od te du`nosti. ^lanak 179. (1) U pogledu izuze}a vje{taka, na odgovaraju}i na~in }e se primjenjivati odredbe ovog Zakona, o izuze}u slu`benih osoba. (2) Stranka mo`e tra`iti izuze}e vje{taka i ako u~ini vjerojatnim okolnosti koje dovode u pitanje njegovo stru~no znanje. (3) O izuze}u vje{taka odlu~uje zaklju~kom slu`bena osoba koja vodi postupak. ^lanak 180. (1) Prije po~etka vje{ta~enja, vje{taka treba upozoriti da je du`an predmet vje{ta~enja bri`ljivo razmotriti i u svom pismenom nalazu to~no navesti {to zapazi i na|e, kao i svoje obrazlo`eno stru~no mi{ljenje iznijeti nepristrano i sukladno pravilima znanosti i vje{tine. (2) Slu`bena osoba koja vodi postupak zatim pokazuje vje{taku predmet koji ovaj ima da razmotri.

(3) Kad vje{tak izlo`i svoj nalaz i mi{ljenje, slu`bena osoba koja vodi postupak, kao i stranke, mogu mu postavljati pitanja i tra`iti obja{njenja u pogledu datog nalaza i mi{ljenja. Nalaz i mi{ljenje daju se pismeno. (4) U pogledu saslu{avanja vje{taka, na odgovaraju}i na~in primjenjivat }e se odredbe ~lanka 169. ovoga Zakona. (5) Vje{tak ne pola`e zakletvu. ^lanak 181. (1) Vje{taku se mo`e nalo`iti da izvr{i vje{ta~enje i izvan usmene rasprave. U tom slu~aju mo`e se tra`iti da

43

vje{tak na usmenoj raspravi obrazlo`i svoj pismeni nalaz i mi{ljenje. (2) Ako je postavljeno vi{e vje{taka, oni mogu svoj nalaz i mi{ljenje dati zajedni~ki. Ako se ne sla`u, svaki }e od njih odvojeno izlo`iti svoj nalaz i mi{ljenje. ^lanak 182. (1) Ako nalaz i mi{ljenje vje{taka nisu jasni ili potpuni, ili ako se nalazi i mi{ljenje vje{taka bitno razlikuju, ili ako mi{ljenje nije dovoljno obrazlo`eno, ili se pojavi osnovana sumnja u to~nost datog mi{ljenja, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ni ponovnim saslu{avanjem vje{taka, obnovit }e se vje{ta~enje s istim ili drugim vje{tacima, a mo`e se zatra`iti i mi{ljenje koje znanstvene ili stru~ne ustanove. (2) Mi{ljenje znanstvene ili stru~ne ustanove mo`e se tra`iti onda kad se zbog slo`enosti slu~aja ili zbog potrebe vr{enja analize mo`e opravdano pretpostaviti da }e se na taj na~in do}i do to~nijeg mi{ljenja. ^lanak 183. (1) Ako vje{tak koji je uredno pozvan ne do|e, a izostanak ne opravda, ili do|e ali odbije vje{ta~iti, ili kad u ostavljenom roku ne podnese svoj pismeni nalaz i mi{ljenje, mo`e se kazniti nov~ano do 50 KM. Ako su usljed neopravdanog izostanka vje{taka, usljed njegovog odbijanja da vje{ta~i, ili usljed propu{tanja da podnose pismeni nalazi i mi{ljenje, nastali tro{kovi u postupku, mo`e se odrediti da te tro{kove snosi vje{tak. (2) Zaklju~ak o nov~anoj kazni ili o pla}anju tro{kova donosi slu`bena osoba koja vodi postupak u suglasnosti sa slu`benom osobom ovla{tenom za rje{avanje stvari, a kod zamoljenog organa - u suglasnosti s rukovoditeljem tog organa, odnosno sa slu`benom osobom ovla{tenom za rje{avanje u sli~nim stvarima. (3) Ako vje{tak naknadno opravda svoj izostanak, ili naknadno opravda {to svoj pismeni nalaz i mi{ljenje nije podnio na vrijeme, slu`bena osoba koja vodi postupak poni{tit }e zaklju~ak o nov~anoj kazni ili o tro{kovima, a ako vje{tak naknadno pristane vje{ta~iti, slu`bena osoba mo`e poni{titi zaklju~ak o nov~anoj kazni. (4) Protiv zaklju~ka o tro{kovima ili o nov~anoj kazni, donosenog na temelju st. 1. ili 2. ovoga ~lanka, dopu{ten je poseban priziv. 7. Tuma~i i prevoditelji ^lanak 184. (1) Tuma~ je osoba koja se odre|uje radi sporazumijevanja s u~esnikom u postupku koji je gluh ili nijem, a ~ije se saslu{anje ne mo`e izvr{iti pismenim putem. (2) Ako u postupku sudjeluje osoba koja ne poznaje jezik na kojemu se vodi postupak, toj se osobi odre|uje prevoditelj koji poznaje jezik te osobe. (3) U pogledu obveze odre|ivanja tuma~a, odnosno prevoditelja, osloba|anja od te du`nosti, prava uskra}ivanja tuma~enja, odnosno prevo|enja, izuze}a i drugih pitanja na odgovaraju~i na~in se primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na vje{taka. 8. O~evid ^lanak 185. O~evid se vr{i kad je za utvr|ivanje neke ~injenice ili za razja{njenje bitnih okolnosti potrebno neposredno

44

opa`anje slu`bene osobe koja vodi postupak. ^lanak 186. (1) Stranke imaju pravo biti nazo~ne o~evidu. Koje }e osobe, osim stranaka, biti nazo~ne o~evidu odre|uje slu`bena osoba koja vodi postupak. (2) O~evid se mo`e izvr{iti i uz sudjelovanje vje{taka. ^lanak 187. O~evid stvari koja se bez pote{ko}e mo`e donijeti na mjesto gdje se postupak vodi, izvr{it }e se na tom mjestu, a ina~e o~evid se vr{i na mjestu gdje se stvar nalazi. ^lanak 188. (1) Vlasnik ili dr`atelj stvari, prostorija ili zemlji{ta koji se imaju razgledati, ili u kojima, odnosno na kojima se nalaze stvari o~evida, ili preko kojih je potrebno prije}i, du`an je dopustiti da se o~evid izvr{i. (2) Ako vlasnik ili dr`atelj stvari ne dopusti da se izvr{i o~evid, na odgovaraju}i na~in }e se primijeniti odredbe ovoga Zakona o uskra}ivanju svjedo~enja. (3) Prema vlasniku ili dr`atelju stvari koji bez opravdanog razloga ne dopusti da se o~evid izvr{i, mogu se primijeniti iste mjere koje se primjenuju prema svjedoku koji odbije svjedo~iti (~lanak 172. st. 2., 3. i 4.). (4) [teta koja je nanesena prigodom obavljanja o~evida spada u tro{kove postupka (~lanak 104. stavak 1.) i nadoknadit }e se vlasniku ili dr`atelju stvari. O tome donosi zaklju~ak slu`bena osoba koja vodi postupak. Protiv tog zaklju~ka dopu{ten je poseban priziv. ^lanak 189. Slu`bena osoba koja rukovodi o~evidom pazit }e da on ne bude zloupotrijebljen i da ne bude povrije|ena ni~ija poslovna, profesionalna, znanstvena ili umjetni~ka tajna. 9. Osiguranje dokaza ^lanak 190. (1) Ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz ne}e mo}i kasnije izvesti ili da }e njegovo izvo|enje biti ote`ano, mo`e se, radi osiguranja dokaza u svakom stadiju postupka, pa i prije nego {to je postupak pokrenut, taj dokaz izvesti. (2) Osiguranje dokaza vr{i se po slu`benoj du`nosti ili po prijedlogu stranke, odnosno osobe koja ima pravni interes. ^lanak 191. Za osiguranje dokaza u tijeku postupka mjerodavan je organ koji vodi postupak. ^lanak 192. (1) O osiguranju dokaza donosi se poseban zaklju~ak.

45

(2) Protiv zaklju~ka kojim se odbija prijedlog za osiguranje dokaza dopu{ten je poseban priziv, koji ne prekida tijek postupka. XII - RJE[ENJE 1. Organ koji donosi rje{enje ^lanak 193. (1) Na temelju ~injenica utvr|enih u postupku, organ mjerodavan za rje{avanje donosi rje{enje o stvari koja je predmet postupka. (2) Kad o stvari rje{ava kolegijalni organ, on mo`e rje{avati kad je nazo~no vi{e od polovine njegovih ~lanova, a rje{enje donosi ve}inom glasova nazo~nih ~lanova, ako zakonom ili drugim propisima nije odre|ena naro~ita ve}ina. (3) U pogledu rje{avanja upravne stvari od Vije}a ministara, primjenjuju se odredbe ovoga Zakona, ako posebnim propisima koji ure|uju ta pitanja, o kojima rje{enje donosi Vije}e ministara, nije druga~ije odre|eno. ^lanak 194. Kad je zakonom ili drugim propisom utemeljenim na zakonu odre|eno da o jednoj stvari rje{avaju dva ili vi{e organa, svaki je od njih du`an rije{iti o toj stvari. Ovi }e se organi sporazumjeti koji }e od njih izdati rje{enje, i u tom rje{enju mora biti naveden akt drugog organa. ^lanak 195. (1) Kad je u zakonu ili na zakonu utemeljenom na propisu odre|eno da rje{enje donosi jedan organ u suglasnosti s drugim organom, organ koji donosi rje{enje sastavlja rje{enje i dostavlja ga sa spisima predmeta na suglasnost drugome organu, koji mo`e dati suglasnost potvrdom na samom rje{enju ili posebnim aktom. U takvom slu~aju rje{enje je doneseno kad je drugi organ dao suglasnost, a smatra se aktom organa koji je donio rje{enje. (2) U slu~aju iz stavka 1. ovoga ~lanka, organ koji donosi rje{enje sastavlja i dostavlja ga sa spisima predmeta na suglasnost drugom organu, koji mo`e dati suglasnost potvrdom na samom rje{enju ili posebnim aktom. U takvom slu~aju rje{enje je doneseno kad je drugi organ dao suglasnost, a smatra se aktom organa koji je donio rje{enje. (3) Odredba stavka 2. ovoga ~lanka va`i i za slu~aj kad je u zakonu propisano da rje{enje donosi jedan organ uz potvrdu ili odobrenje drugoga organa. (4) Kad je zakonom ili drugim propisom odre|eno da je mjerodavni organ du`an prije dono{enja rje{enja pribaviti mi{ljenje drugog organa, rje{enje se mo`e donijeti samo poslije pribavljenog mi{ljenja. (5) Organ ~ija je suglasnost ili mi{ljenje, odnosno potvrda ili odobrenje potrebno za dono{enje rje{enja, du`an je suglasnost ili mi{ljenje, odnosno potvrdu ili odobrenje dati u roku od 15 dana od dana kada mu je zatra`eno, ako posebnim propisima nije odre|en drugi rok. Ako taj organ u tom roku ne izda svoj akt i ne dostavi ga organu koji donosi rje{enje, kojim daje ili odbija suglasnost, potvrdu ili odobrenje, odnosno mi{ljenje, smatra se da je dao suglasnost, potvrdu ili odobrenje, odnosno mi{ljenje, a ako ne da nikakvo izja{njenje, mjerodavni organ mo`e donijeti rje{enje i bez pribavljene suglasnosti ili mi{ljenja, odnosno potvrde ili odobrenja, ako posebnim propisima nije druga~ije odre|eno. ^lanak 196.

46

Ako slu`bena osoba koja je vodila postupak nije ovla{tena donositi rje{enje, du`na je podnijeti nacrt rje{enja organu koji donosi rje{enje. Ova slu`bena osoba potpisuje nacrt rje{enja. 2. Oblik i sastavni dijelovi rje{enja ^lanak 197. (1) Svako rje{enje mora se kao takvo ozna~iti. Izuzetno, ako je to nu`no, posebnim propisima mo`e se predvidjeti da se rje{enju mo`e dati i drugi naziv. (2) Rje{enje se donosi pismeno. Izuzetno, u slu~ajevima predvi|enim ovim Zakonom, rje{enje se mo`e donijeti i usmeno. (3) Pismeno rje{enje sadr`i: naziv organa, broj i nadnevak, uvod, dispozitiv (izreku), obrazlo`enje, uputstvo o pravnom lijeku, potpis ovla{tene slu`bene osobe i pe~at organa. U slu~ajevima predvi|enim zakonom ili propisom donesenim na temelju zakona, rje{enje ne mora sadr`avati pojedine od ovih dijelova. Ako se rje{enje obra|uje mehanografski, umjesto potpisa mo`e sadr`ati faksimil ovla{tene slu`bene osobe. (4) (5) I kad se rje{enje objavi usmeno, mora se izdati napismeno, sukladno ovome Zakonu. Rje{enje se mora dostaviti stranci u originalu ili u ovjerenom prijepisu. ^lanak 198. (1) Uvod rje{enja sadr`i: naziv organa koji donosi rje{enje, propis o mjerodavnosti tog organa, ime stranke i njezinog zakonskog zastupnika ili punomo}nika ako ga ima i kratko ozna~enje predmeta postupka. (2) Ako su rje{enje donijela dva ili vi{e organa, ili je doneseno uz suglasnost, potvrdu, odobrenje ili po pribavljenom mi{ljenju drugog organa, to se ima navesti u uvodu, a ako je stvar rije{io kolegijalni organ, u uvodu se ozna~ava dan sjednice kolegijalnog organa na kojoj je stvar rije{ena. Ako se rje{enje donosi po slu`benoj du`nosti, to se navodi u uvodu rje{enja. ^lanak 199. (1) Dispozitivom se rje{ava o predmetu postupka u cijelosti i o svim zahtjevima stranaka o kojima u tijeku postupka nije posebno rije{eno. (2) Dispozitiv mora biti kratak i odre|en, a kad je potrebno, mo`e se podijeliti i na vi{e to~aka.

(3) Dispozitivom se mo`e rije{iti i o tro{kovima postupka, ako ih je bilo, odre|uju}i njihov iznos, tko ih je du`an platiti, kome i u kojem roku. Ako se u dispozitivu ne rje{ava o tro{kovima, navest }e se da }e se o njima donijeti poseban zaklju~ak. (4) Ako se rje{enjem nala`e izvr{enje kakve radnje, u dispozitivu }e se odrediti i rok u kome se ta radnja ima izvr{iti. (5) Kad je propisano da priziv ne odga|a izvr{enje rje{enja, to mora biti navedeno u dispozitivu. ^lanak 200. (1) U jednostavnim stvarima u kojima sudjeluje samo jedna stranka, kao i u jednostavnim stvarima u kojima u postupku sudjeluju dvije ili vi{e stranaka, ali nijedna ne prigovara postavljenom zahtjevu, a zahtjev se uva`ava,

47

obrazlo`enje rje{enja mo`e sadr`avati samo kratko izlaganje zahtjeva stranke i pozivanje na pravne propise na temelju kojih je stvar rije{ena. U ovakvim stvarima rje{enje se mo`e izdati i na propisanom obrascu. (2) U ostalim stvarima obrazlo`enje rje{enja sadr`i: kratko izlaganje zahtjeva stranaka, izvedene dokaze i utvr|eno ~injeni~no stanje, razloge koji su bili odlu~uju}i pri ocjeni dokaza, razloge zbog kojih nije uva`en koji od zahtjeva stranaka, razloge koji s obzirom na utvr|eno ~injeni~no stanje upu}uju na onakvo rje{enje kako je dato u dispozitivu i pravne propise na temelju kojih je rije{ena upravna stvar. Ako priziv ne odga|a izvr{enje rje{enja, obrazlo`enje sadr`i i pozivanje na propis koji to predvi|a. U obrazlo`enju rje{enja moraju biti obrazlo`eni i oni zaklju~ci protiv kojih nije dopu{ten poseban priziv. (3) Kad je mjerodavni organ zakonom ili drugim propisom utemeljenim na zakonu ovla{ten rije{iti stvar po slobodnoj ocjeni, du`an je u obrazlo`enju, pored podataka iz stavka 2. ovoga ~lanka, navesti propis u kojem je predvi|eno rje{avanje po slobodnoj ocjeni i izlo`iti razloge kojima se pri dono{enju rje{enja rukovodio. Ovi se razlozi ne moraju navesti kad je to u javnom interesu zakonom ili drugim propisom izri~ito predvi|eno. (4) Ako je zakonom ili drugim propisom predvi|eno da se u rje{enju donesenom po slobodnoj ocjeni ne navode razlozi kojima se organ pri dono{enju rje{enja rukovodio, u obrazlo`enju rje{enja navode se podaci iz stavka 2. ovoga ~lanka, propis kojim je organ ovla{ten rije{iti stvar po slobodnoj ocjeni i propis kojim je ovla{ten ne navoditi razloge kojima se pri dono{enju rje{enja rukovodio. ^lanak 201. (1) Uputstvom o pravnom lijeku stranka se obavje{tava da li protiv rje{enja mo`e izjaviti priziv ili pokrenuti upravni spor ili drugi postupak pred sudom. (2) Kad se protiv rje{enja mo`e izjaviti priziv, u uputstvu se navodi naziv organa kome se priziv izjavljuje, naziv organa kome se, u kom roku i s kolikom pristojbom priziv predaje, s tim da se navede i da se on mo`e izjaviti i na zapisnik kod organa koji je donio rje{enje. (3) Kad se protiv rje{enja mo`e pokrenuti upravni spor, u uputstvu se navodi da se priziv podnosi Sudu Bosne i Hercegovine, rok za podizanje tu`be i iznos pristojbe. (4) Kad je u rje{enju dato pogre{no uputstvo, stranka mo`e postupiti po va`e}im propisima ili po uputstvu. Stranka, koja postupi po pogre{nom uputstvu, ne mo`e zbog toga imati {tetnih posljedica. (5) Kad u rje{enju nije dato nikakvo uputstvo ili je uputstvo nepotpuno, stranka mo`e postupiti po va`e}im propisima, a mo`e u roku od osam dana tra`iti od organa koji je rje{enje donio da ga dopuni . U takvom slu~aju rok za priziv, odnosno tu`bu te~e od dana dostavljanja dopunjenog rje{enja. (6) Kad je protiv rje{enja mogu}e izjaviti priziv, a stranka je pogre{no upu}ena da protiv toga rje{enja nema mjesta prizivu ili da se protiv njega ne mo`e pokrenuti upravni spor, rok za priziv te~e od dana dostavljanja rje{enja suda kojim je tu`ba odba~ena kao nedopu{tena, ako stranka nije ve} prije toga podnijela priziv mjerodavnome organu. (7) Kad protiv rje{enja nije mogu}e izjaviti priziv, a stranka je pogre{no upu}ena da se protiv tog rje{enja mo`e `aliti, pa je izjavila priziv i zbog toga propustila rok za pokretanje upravnog spora, ovaj rok joj te~e od dana dostavljanja rje{enja kojim joj je priziv odba~en, ako stranka nije ve} prije toga pokrenula upravni spor. (8) Uputstvo o pravnom lijeku, kao poseban sastavni dio rje{enja, stavlja se poslije obrazlo`enja. ^lanak 202. (1) Rje{enje potpisuje slu`bena osoba koja je ovla{tena da donosi rje{enje (~lanak 29.).

48

(2) Rje{enje koje je donio kolegijalni organ potpisuje predsjedatelj, ako ovim Zakonom ili posebnim propisom nije druga~ije odre|eno. (3) Kad je kolegijalni organ donio potpuno rje{enje, strankama se izdaje ovjeren prijepis rje{enja, a kad je stvar rije{io zaklju~kom, rje{enje se izra|uje sukladno tom zaklju~ku, i ovjeren prijepis takvog rje{enja izdaje se strankama. ^lanak 203. (1) Kada se u istom postupku odlu~uje o stvari koja se odnosi na ve}i broj osoba, mo`e se za sve te osobe donijeti jedno rje{enje, ali one moraju biti imenovane u dispozitivu, a u obrazlo`enju rje{enja moraju biti izlo`eni razlozi koji se na svaku od njih odnose. Ovakvo se rje{enje mora dostaviti svakoj od tih osoba, osim u slu~aju predvi|enom u ~lanku 80. ovoga Zakona. (2) Ako je rije~ o stvari koja se ti~e ve}eg broja osoba koje organu nisu poznate, mo`e se za sve njih donijeti jedno rje{enje, ali ono mora sadr`avati takve podatke da se iz njih mo`e lako utvrditi na koje se osobe rje{enje odnosi (npr. stanovnici ili vlasnici imanja u odre|enoj ulici ili stanari jedne zgrade i sl.). ^lanak 204. (1) U stvarima manjeg zna~aja u kojima se udovoljava zahtjevu stranke, a ne dira se u javni interes niti interes druge osobe, rje{enje se mo`e sastojati samo od dispozitiva u obliku slu`bene zabilje{ke u spisu, ako su razlozi za takvo rje{enje o~igledni i ako nije druga~ije propisano. (2) Takvo se rje{enje, po pravilu, prip}ava stranci usmeno, a napismeno joj se mora izdati ako ona to tra`i.

(3) Takvo rje{enje, po pravilu, ne sadr`i obrazlo`enje, osim ako je ono po naravi stvari potrebno. Ovakvo rje{enje mo`e se izdati na propisanom obrascu. 3. Djelomi~no, dopunsko i privremeno rje{enje ^lanak 205. (1) Kad se o jednoj stvari rje{ava u vi{e to~aka, a samo su neke od njih dozrele za rje{avanje, i kad se poka`e svrsishodnim da se o tim to~kama rije{i posebnim rje{enjem, mjerodavni organ mo`e donijeti rje{enje samo o tim to~kama (djelomi~no rje{enje). (2) Djelomi~no rje{enje smatra se, u pogledu pravnih lijekova i izvr{enja, samostalnim rje{enjem. ^lanak 206. (1) Ako mjerodavni organ nije rje{enjem odlu~io o svim pitanjima koja su bila predmet postupka, on mo`e, po prijedlogu stranke ili po slu`benoj du`nosti, donijeti posebno rje{enje o pitanjima koja ve} donesenim rje{enjem nisu obuhva}ena (dopunsko rje{enje). Ako prijedlog stranke za dono{enje dopunskog rje{enja bude odbijen, protiv zaklju~ka o tome dopu{ten je poseban priziv. (2) Ako je predmet ve} dovoljno raspravljen, dopunsko rje{enje mo`e se donijeti bez ponovnog provo|enja ispitnog postupka. (3) Dopunsko rje{enje smatra se, u pogledu pravnih lijekova i izvr{enja, samostalnim rje{enjem. ^lanak 207.

49

(1) Ako je prema okolnostima slu~aja neophodno prije okon~anja postupka donijeti rje{enje kojim se privremeno ure|uju sporna pitanja ili odnosi, rje{enje se donosi na temelju podataka koji postoje u vrijeme njegovog dono{enja. U takvom rje{enju mora biti izri~ito nazna~eno da je privremeno. (2) Dono{enje privremenog rje{enja po prijedlogu stranke mjerodavni organ mo`e uvjetovati davanjem osiguranja za {tetu koja bi mogla, usljed izvr{enja tog rje{enja, nastati za protivnu stranku u slu~aju da temeljni zahtjev predlaga~a ne bude uva`en. (3) Rje{enjem o glavnoj stvari, koje se donosi nakon okon~anja postupka, ukida se privremeno rje{enje doneseno u tijeku postupka. (4) Privremeno rje{enje smatra se, u pogledu pravnih lijekova i izvr{enja, samostalnim rje{enjem. 4. Rok za izdavanje rje{enja ^lanak 208. (1) Kad se postupak pokre}e povodom zahtjeva stranke, odnosno po slu`benoj du`nosti ako je to u interesu stranke, a prije dono{enja rje{enja, nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne mo`e donijeti rje{enje bez odgode (rje{avanje prethodnog pitanja i dr.), mjerodavni je organ du`an donijeti rje{enje i dostaviti ga stranci {to prije, a najkasnije u roku od 30 dana ra~unaju}i od dana predaje urednog zhtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po slu`benoj du`nosti, ako posebnim propisom nije odre|en kra}i rok. (2) U ostalim slu~ajevima kad se postupak pokre}e povodom zahtjeva stranke, odnosno po slu`benoj du`nosti ako je to u interesu stranke, mjerodavni je organ du`an donijeti rje{enje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije odre|en kra}i rok. (3) Ako mjerodavni organ protiv ~ijeg je rje{enja dopu{ten priziv ne donese rje{enje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovoga ~lanka, stranka ima pravo izjaviti priziv mjerodavnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen. (4) Kad se radi o postupku u slu~ajevima iz ~lanka 132. ovoga Zakona, mjerodavni je organ du`an rje{enje po zahtjevu stranke donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva. 5. Ispravljanje pogre{aka u rje{enju ^lanak 209. (1) Organ koji je donio rje{enje, odnosno slu`bena osoba koja je potpisala ili izdala rje{enje, mo`e u svako vrijeme da ispravi pogre{ke u imenima ili brojevima, pisanju ili ra~unanju, kao i druge o~igledne neta~nosti u rje{enju ili njegovim ovjerenim prijepisima. Ispravka pogre{ke proizvodi pravni u~inak od dana od koga proizvodi pravni u~inak rje{enje koje se ispravlja. (2) O ispravci se donosi poseban zaklju~ak koji se prila`e izvorniku rje{enja i ~ini njegov sastavi dio. Ovjeren prijepis zaklju~ka dostavlja se i strankama kojima je dostavljeno rje{enje. Zaklju~ak potpisuje slu`bena osoba koja je potpisala rje{enje. Zaklju~ak obvezno sadr`i broj i nadnevak rje{enja koje se ispravlja. (3) Protiv zaklju~ka, kojim se ve} doneseno rje{enje ispravlja ili kojim se odbija prijedlog za ispravljanje, dopu{ten je priziv. XIII - ZAKLJU^AK

50

^lanak 210. (1) Zaklju~kom se odlu~uje o pitanjima koja se ti~u postupka.

(2) Zaklju~kom se odlu~uje o onim pitanjima u kojima je ovim Zakonom predvi|eno da se donosi zaklju~ak, kao i drugim pitanjima u svezi s provo|enjem postupka, o kojima se ne odlu~uje rje{enjem. ^lanak 211. (1) Zaklju~ak donosi slu`bena osoba koja obavlja onu radnju postupka pri kojoj se pojavilo pitanje koje je predmet zaklju~ka, ako ovim Zakonom ili drugim propisima nije druga~ije odre|eno. (2) Ako se zaklju~kom nala`e izvr{enje neke radnje, odredit }e se i rok u kome se ta radnja ima izvr{iti.

(3) Zaklju~ak se sa~injava u vidu slu`bene zabilje{ke u spisu i priop}ava zainteresiranim osobama usmeno, a pismeno se izdaje kada se protiv zaklju~ka mo`e izjaviti poseban priziv, ili kad se mo`e odmah tra`iti izvr{enje zaklju~ka. (4) Zaklju~ak koji se izdaje pismeno sadr`i uvod, dispozitiv, obrazlo`enje i pouku o pravnom lijeku. ^lanak 212. (1) (2) Protiv zaklju~ka mo`e se izjaviti poseban priziv samo kad je to zakonom predvi|eno. Priziv se izjavljuje u istom roku, na isti na~in i istom organu, kao i priziv protiv rje{enja.

(3) Zaklju~ke protiv kojih nije dopu{ten poseban priziv mogu zainteresirane osobe pobijati prizivom protiv rje{enja, osim ako je priziv protiv zaklju~ka ovim Zakonom isklju~en. (4) Priziv ne odga|a izvr{enje zaklju~ka, osim ako je zakonom ili samim zaklju~kom druga~ije odre|eno.

TRE]I DIO - PRAVNI LIJEKOVI A. REDOVITI PRAVNI LIJEKOVI XIV - PRIZIV 1. Pravo priziva ^lanak 213. (1) Protiv rje{enja donesenog u prvom stupnju stranka ima pravo priziva.

(2) Tu`itelj, pravobranitelj i drugi organi, kad su zakonom ovla{teni, mogu izjaviti priziv protiv rje{enja kojim je povrije|en zakon u korist pojedinaca ili pravne osobe, a na {tetu javnoga interesa. (3) Priziv protiv rje{enja donesenog u prvom stupnju mo`e izjaviti i Ombudsman BiH, kad u vr{enju poslova iz svoga nadle{tva na|e da su rje{enjem povrije|ena prava i slobode gra|anina, zajam~ena Ustavom Bosne i Hercegovine, Europskom konvencijom o za{titi ljudskih prava i temeljnih sloboda i instrumentima navedenim u Aneksu 6 Op}eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. ^lanak 214.

51

(1) Pravo priziva protiv prvostupanjskih rje{enja organa uprave Bosne i Hercegovine i institucija, koje imaju javne ovlasti, ure|uje se zakonom Bosne i Hercegovine iz odgovaraju}e upravne oblasti iz nadle{tva institucija Bosne i Hercegovine. (2) Pri odlu~ivanju o pravu na priziv protiv rje{enja iz st. 1. i 2. ovoga ~lanka, treba voditi ra~una da se, po pravilu, protiv svih prvostupanjskih rje{enja predvidi priziv i da se time osigura princip dvostupanjskog rje{avanja u upravnom postupku, a da se priziv mo`e isklju~iti samo iz naro~ito opravdanih razloga. (3) Zakonima iz st. 1. ovoga ~lanka odre|uje se i organ koji }e rje{avati po prizivu.

(4) Protiv rje{enja domova Parlamentarne skup{tine Bosne i Hercegovine i rje{enja Vije}a ministara Bosne i Hercegovine donesenog u prvom stupnju ne mo`e se izjaviti priziv. (5) Ako protiv prvostupanjskih rje{enja iz ovoga ~lanka priziv nije dopu{ten, neposredno se mo`e pokrenuti upravni spor kod Suda Bosne i Hercegovine. (6) Priziv mora biti dozvoljen protiv svih prvostupanjskih rje{enja u kojima je zakonom isklju~en upravni spor. 2. Mjerodavnost organa za rje{avanje o prizivu ^lanak 215. (1) O prizivu protiv prvostupanjskih rje{enja organa uprave Bosne i Hercegovine odlu~uje Prizivno vije}e pri Vije}u ministara Bosne i Hercegovine. (2) O prizivu protiv prvostupanjskih rje{enja organizacijskih jedinica organa uprave Bosne i Hercegovine i institucija Bosne i Hercegovine, koje imaju javne ovlasti, koje su utemeljene van sjedi{ta organa uprave i institucija s zada}om da obavljaju odre|ene upravne poslove iz mjerodavnosti organa uprave i institucija, rje{ava organ uprave, odnosno institucija koja ima javne ovlasti, u ~ijem se sastavu ta organizacijska jedinica nalazi, ako posebnim zakonom nije odre|en drugi organ. (3) O prizivu protiv prvostupanjskih rje{enja institucija, koje imaju javne ovlasti, rje{ava organ uprave BiH u ~iju mjerodavnost spada ta upravna oblast, ako posebnim zakonom nije odre|en drugi organ. ^lanak 216. (1) O prizivu protiv prvostupanjskog rje{enja, donesenog na temelju ~lanka 194. ili 195. ovoga Zakona, rje{ava organ koji je mjerodavan za rje{avanje po prizivu protiv rje{enja organa koji je izdao (~lanak 194.), odnosno donio (~lanak 195.) pobijano rje{enje, ako posebnim propisom nije odre|eno da o prizivu rje{ava drugi organ. U ovim slu~ajevima drugostupanjski organ mo`e samo poni{titi pobijano rje{enje, a ne mo`e ga izmijeniti. (2) Ako je organ, koji je prema stavku 1. ovoga ~lanka imao da rje{ava o prizivu, dao suglasnost, odobrenje ili potvrdu na prvostupanjsko rje{enje, o prizivu rje{ava organ odre|en zakonom, a ako takav organ nije odre|en, protiv ovakvog rje{nja mo`e se neposredno pokrenuti upravni spor kod mjerodavnog suda. ^lanak 217. (1) O prizivu protiv prvostupanjskog rje{enja institucije koja ima javne ovlasti, rje{ava organ odre|en statutom te institucije, ako zakonom kojim je data javna ovlast nije propisano da o prizivu rje{ava organ uprave, odnosno drugi organ. (2) Ako za rje{avanje o prizivu nije odre|en organ u smislu odredaba st. 1. i 2. ovoga ~lanka, o prizivu rje{ava

52

organ uprave mjerodavan za odgovaraju}u upravnu oblast. 3. Rok za priziv ^lanak 218. (1) Priziv protiv rje{enja podnosi se u roku od 15 dana, ako zakonom nije druga~ije odre|eno.

(2) Rok za priziv za svaku osobu i za svaki organ kojima se rje{enje dostavlja ra~una se od dana dostavljanja rje{enja. ^lanak 219. (1) U tijeku roka za priziv rje{enje se ne mo`e izvr{iti. Kad je priziv propisno izjavljen, rje{enje se ne mo`e izvr{iti sve dok se rje{enje, koje je doneseno po prizivu, ne dostavi stranci. (2) Izuzetno, rje{enje se mo`e izvr{iti u prizivnom roku, kao i po{to je priziv izjavljen, ako je to zakonom predvi|eno ili ako bi usljed odga|anja izvr{enja bila nanesena kojoj stranci {teta koja se ne bi mogla popraviti. U ovom slu~aju, mo`e se tra`iti odgovaraju}e osiguranje od stranke u ~ijem se interesu provodi izvr{enje i ovim osiguranjem uvjetovati izvr{enje. 4. Sadr`aj priziva ^lanak 220. (1) U prizivu se mora navesti rje{enje koje se pobija, ozna~avaju}i naziv organa koji ga je donio, i broj i nadnevak rje{enja. Dovoljno je da `alitelj izlo`i u prizivu u kom je pogledu nezadovoljan rje{enjem, ali priziv ne mora posebno obrazlo`iti. (2) U prizivu se mogu iznositi nove ~injenice i novi dokazi, ali je `alitelj du`an obrazlo`iti zbog ~ega ih nije iznio u prvostupanjskom postupku. (3) Ako su u prizivu iznesene nove ~injenice i novi dokazi, a u postupku sudjeluju dvije ili vi{e stranaka sa suprotnim interesima, prizivu se prila`e jo{ i onoliko prijepisa prizivu koliko ima takvih stranaka. U tom slu~aju, organ dostavlja svakoj takvoj stranci prijepis priziva i ostavlja joj rok da se o novim ~injenicama i dokazima izjasni. Ovaj rok ne mo`e biti kra}i od osam, niti du`i od 15 dana. 5. Predavanje priziva ^lanak 221. (1) Priziv se neposredno predaje ili {alje po{tom prvostupanjskom organu.

(2) Ako je priziv predat ili poslat neposredno drugostupanjskom organu, on ga odmah {alje organu prvog stupnja. (3) Priziv predat ili poslat neposredno drugostupanjskom organu u pogledu roka, smatra se kao da je predat prvostupanjskom organu. 6. Rad prvostupanjskog organa po prizivu ^lanak 222.

53

(1)

Prvostupanjski organ ispituje da li je priziv dopu{ten, pravovremen i izjavljen od ovla{tene osobe.

(2) Nedopu{ten, nepravovremen ili od neovla{tene osobe izjavljen priziv prvostupanjski }e organ odbaciti svojim rje{enjem. (3) Pravovremenost priziva koji je predat ili poslat neposredno drugostupanjskom organu, prvostupanjski organ cijeni prema danu kad je predat, odnosno poslat drugostupanjskom organu. (4) Protiv rje{enja kojim je priziv odba~en na temelju stavka 2. ovoga ~lanka, stranka ima pravo priziva. Ako organ koji rje{ava o prizivu na|e da je priziv opravdan, rije{it }e ujedno i o prizivu koji je bio odba~en. ^lanak 223. (1) Ako organ prvog stupnja koji je donio rje{enje na|e da je priziv opravdan, a nije potrebno provoditi novi ispitni postupak, mo`e stvar rije{iti druga~ije i novim rje{enjem zamijeniti rje{enje koje se prizivom pobija. (2) Protiv novog rje{enja stranka ima pravo priziva. ^lanak 224. (1) Ako organ koji je donio rje{enje na|e povodom priziva da je provedeni postupak bio nepotpun, a da je to moglo utjecati na rje{avanje stvari, on je du`an postupak upotpuniti sukladno odredbama ovoga Zakona. (2) Organ koji je donio rje{enje upotpunit }e postupak i onda kad `alitelj iznese u prizivu takve ~injenice i dokaze koji bi mogli utjecati na druga~ije rje{enje stvari, ako je `alitelju morala biti data mogu}nost da sudjeluje u postupku koji je prethodio dono{enju rje{enja, a ta mu mogu}nost nije bila data, ili mu je bila data, a on je propustio da je koristi, ali je u prizivu opravdao to propu{tanje. (3) Prema rezultatu dopunjenoga postupka, organ koji je donio rje{enje mo`e u granicama zahtjeva stranke stvar rije{iti druga~ije i novim rje{enjem zamijeniti rje{enje koje se prizivom pobija. (4) Protiv novog rje{enja stranka ima pravo priziva. ^lanak 225. Kad je rje{enje doneseno bez prethodno provedenog posebnog ispitnog postupka koji je bio obvezan, ili kad je doneseno sukladno ~lanku 132. to~. 1., 2. i 3. ovoga Zakona, ali stranci nije bila data mogu}nost da se izjasni o ~injenicama i okolnostima koje su od va`nosti za dono{enje rje{enja, a stranka u prizivu tra`i da se ispitni postupak provede, odnosno da joj se pru`i mogu}nost da se izjasni o takvim ~injenicama i okolnostima, prvostupanjski je organ du`an da provede taj postupak. Nakon provo|enja postupka prvostupanjski organ mo`e uva`iti zahtjev iz priziva i donijeti novo rje{enje. ^lanak 226. (1) Kad organ koji je donio rje{enje na|e da je podneseni priziv dopu{ten, pravovremen i izjavljen od ovla{tene osobe, a nije sukladno odredbama ~l. 223. do 225. ovoga Zakona novim rje{enjem zamijenio rje{enje koje se prizivom pobija, du`an je, bez odga|anja, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema priziva, poslati priziv organu mjerodavnom za rje{avanje o prizivu. (2) Uz priziv, du`an je prilo`iti sve spise koji se odnose na predmet. 7. Rje{avanje drugostupanjskog organa o prizivu

54

^lanak 227. (1) Ako je priziv nedopu{ten, nepravovremen ili izjavljen od neovla{tene osobe, a prvostupanjski organ je propustio da ga zbog toga odbaci, odbacit }e ga rje{enjem organ koji je mjerodavan za rje{avanje o prizivu. (2) (3) Ako priziv ne odbaci, drugostupanjski organ uzima predmet u rje{avanje. Drugostupanjski organ mo`e odbiti priziv, poni{titi rje{enje u cijelosti ili djelomi~no, ili ga izmijeniti. ^lanak 228. (1) Drugostupanjski }e organ odbiti priziv kad utvrdi da je postupak koji je rje{enju prethodio pravilno proveden i da je rje{enje pravilno i na zakonu utemeljeno, a priziv neutemeljen. (2) Drugostupanjski }e organ odbiti priziv i kad na|e da je u prvostupanjskome postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rje{enje stvari. (3) Kad drugostupanjski organ na|e da je prvostupanjsko rje{enje na zakonu utemeljeno, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rje{enju navedeni, on }e u svom rje{enju izlo`iti te razloge, a priziv odbiti. ^lanak 229. (1) Ako drugostupanjski organ utvrdi da je u prvostupanjskom postupku u~injena nepravilnost koja ~ini rje{enje ni{tavim (~lanak 256.), proglasit }e takvo rje{enje ni{tavim, kao i onaj dio postupka koji je obavljen poslije te nepravilnosti. (2) Ako drugostupanjski organ utvrdi da je prvostupanjsko rje{enje donio nemjerodavan organ, poni{tit }e to rje{enje po slu`benoj du`nosti i dostaviti predmet mjerodavnom organu na rje{avanje. ^lanak 230. (1) Ako drugostupanjski organ utvrdi da su u prvostupanjskom postupku ~injenice nepotpuno ili pogre{no utvr|ene, da se u postupku nije vodilo ra~una o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rje{enje stvari, ili da je dispozitiv pobijanog rje{enja nejasan ili je u proturje~nosti s obrazlo`enjem, on }e upotpuniti postupak i otkloniti izlo`ene nedostatke bilo sam, bilo preko prvostupanjskog organa ili kog drugog zamoljenog organa, a ti su organi du`ni postupiti po tra`enju drugostupanjskoga organa. Ako drugostupanjski organ na|e da se na temelju ~injenica utvr|enih u upotpunjenom postupku stvar mora rije{iti druga~ije nego {to je rije{ena prvostupanjskim rje{enjem, on }e svojim rje{enjem poni{titi prvostupanjsko rje{enje i sam rije{iti stvar. (2) Ako drugostupanjski organ na|e da }e nedostatke prvostupanjskog postupka br`e i ekonomi~nije otkloniti prvostupanjski organ, on }e svojim rje{enjem poni{titi prvostupanjsko rje{enje i vratiti predmet prvostupanjskom organu na ponovni postupak. U tom slu~aju, drugostupanjski je organ du`an svojim rje{enjem ukazati prvostupanjskome organu u kom pogledu treba upotpuniti postupak, a prvostupanjski je organ du`an u svemu postupiti po drugostupanjskom rje{enju i bez odga|anja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema predmeta, donijeti novo rje{enje. Protiv novog rje{enja stranka ima pravo priziva. ^lanak 231. (1) Ako drugostupanjski organ utvrdi da su u prvostupanjskom rje{enju pogre{no ocijenjeni dokazi, da je iz utvr|enih ~injenica izveden pogre{an zaklju~ak u pogledu ~injeni~nog stanja, da je pogre{no primijenjen pravni propis na temelju koga se rje{ava stvar, da je u istoj upravnoj stvari ve} jednom poni{teno prvostupanjsko rje{enje, a posebno ako prvostupanjski organ nije u svemu postupio po drugostupanjskom rje{enju ili ako na|e da je na temelju slobodne ocjene trebalo donijeti druga~ije rje{enje, on }e svojim rje{enjem poni{titi

55

prvostupanjsko rje{enje i sam rije{iti stvar. (2) Ako drugostupanjski organ utvrdi da je rje{enje pravilno u pogledu utvr|enih ~injenica i u pogledu primjene zakona, ali da se cilj zbog koga je rje{enje doneseno mo`e posti}i i drugim sredstvima povoljnijim za stranku, izmijenit }e prvostupanjsko rje{enje u tom smislu. ^lanak 232. (1) Radi pravilnog rje{enja stvari drugostupanjski organ mo`e povodom priziva izmijeniti prvostupanjsko rje{enje u korist `alitelja i mimo zahtjeva postavljenog u prizivu, a u okviru zahtjeva postavljenog u prvostupanjskome postupku, ako se time ne vrije|a pravo druge osobe. (2) S istim ciljem drugostupanjski organ mo`e povodom priziva izmijeniti prvostupanjsko rje{enje na {tetu `alitelja, ali samo iz nekog od razloga predvi|enih u ~l. 252., 255. i 256. ovoga Zakona. ^lanak 233. (1) Odredbe ovoga Zakona, koje se odnose na rje{enje, primjenjuju se i na rje{enja koja se donose po prizivu.

(2) U obrazlo`enju drugostupanjskog rje{enja moraju se ocijeniti i svi navodi priziva. Ako je prvostupanjski organ u obrazlo`enju svoga rje{enja pravilno ocijenio navode koji se u prizivu iznose, drugostupanjski se organ mo`e u svom rje{enju samo pozvati na razloge iznesene u prvostupanjskom rje{enju. 8. Priziv kad prvostupanjsko rje{enje nije doneseno u zakonskome roku ^lanak 234. (1) Ako je priziv izjavila stranka po ~ijem zahtjevu prvostupanjski organ nije donio rje{enje u zakonskome roku (~lanak 208. st. 1. i 2), drugostupanjski je organ du`an odmah, a najkasnije u roku od tri dana od prijema priziva tra`iti da mu prvostupanjski organ odmah dostavi sve spise predmeta i da pismeno iznese razloge zbog kojih rje{enje nije doneseno u roku. Prvostupanjski je organ obvezan postupiti po tom tra`enju u roku koji odredi drugostupanjski organ s tim da taj rok ne mo`e biti du`i od pet dana. Ako drugostupanjski organ na|e da rje{enje nije doneseno u roku zbog opravdanih razloga, ili zbog krivnje stranke, odredit }e prvostupanjskom organu rok za dono{enje rje{enja, koji ne mo`e biti du`i od 15 dana i vratiti mu sve spise predmeta na rje{avanje. (2) Ako drugostupanjski organ na|e da razlozi zbog kojih rje{enje nije doneseno u roku nisu opravdani, on }e rije{iti stvar prema spisima predmeta i donijet }e svoje rje{enje, ako je to mogu}e, a ako se stvar ne mo`e rije{iti prema spisima predmeta, sam }e provesti postupak i svojim rje{enjem rije{iti stvar. Izuzetno, ako drugostupanjski organ na|e da }e postupak br`e i ekonomi~nije provesti prvostupanjski organ, nalo`it }e tom organu da to u~ini i da mu prikupljene podatke dostavi u odre|enom roku koji ne mo`e biti du`i od osam dana, a prvostupanjski je organ obvezan postupiti po tom tra`enju. Nakon {to prvostupanjski organ dostavi tra`ene podatke i dokaze, drugostupanjski }e organ odmah rije{iti stvar. Rje{enje drugostupanjskoga organa doneseno po ovoj odredbi kona~no je. 9. Rok za dono{enje rje{enja po prizivu ^lanak 235. (1) Rje{enje po prizivu mora se donijeti i dostaviti stranci {to prije, a najkasnije u roku od 30 dana ra~unaju}i od dana predaje priziva, ako posebnim propisom nije odre|en kra}i rok. (2) Ako stranka odustane od priziva, postupak po prizivu obustavlja se zaklju~kom.

56

10. Posebni slu~ajevi odlu~ivanja o prizivu ^lanak 236. Protiv rje{enja koje je u prvom stupnju, sukladno propisu kojim se ure|uje ta upravna oblast, donio organ uprave entiteta, odnosno Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine, odlu~uje organ uprave Bosne i Hercegovine, odre|en propisom kojim se ure|uje ta upravna oblast. 11. Dostavljanje drugostupanjskog rje{enja ^lanak 237. Organ koji je rije{io stvar u drugom stupnju {alje, po pravilu, svoje rje{enje sa spisima predmeta prvostupanjskome organu, koji je du`an rje{enje dostaviti strankama u roku od pet dana od dana prijema spisa. B. IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI XV - OBNOVA POSTUPKA 1. Pokretanje obnove postupka ^lanak 238. Postupak okon~an rje{enjem ili zaklju~kom protiv koga nema redovitog pravnog lijeka u upravnom postupku (kona~no u upravnom postupku) obnovit }e se: 1) ako se sazna za nove ~injenice, ili se na|e ili stekne mogu}nost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u svezi s ve} izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do druga~ijeg rje{enja, da su te ~injenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijem postupku; 2) ako je rje{enje doneseno na temelju la`ne isprave ili la`nog iskaza svjedoka ili vje{taka, ili ako je do{lo kao posljedica kakvog djela ka`njivog po kaznenom zakonu; 3) ako se rje{enje temelji na presudi donesenoj u kaznenom postupku ili u postupku o gospodarskom prijestupu, a ta presuda je pravomo}no ukinuta; 4) ako je rje{enje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je organ koji je vodio postupak bio doveden u zabludu; 5) ako se rje{enje organa koji je vodio postupak temelji na nekom prethodnom pitanju, a mjerodavni organ je to pitanje kasnije rije{io bitno druga~ije; 6) ako je u dono{enju rje{enja sudjelovala slu`bena osoba koja je po zakonu morala biti izuzeta; 7) ako je rje{enje donijela slu`bena osoba mjerodavnog organa koja nije bila ovla{tena za njegovo dono{enje; 8) ako kolegijalni organ koji je donio rje{enje nije rje{avao u sastavu predvi|enom va`e}im propisima ili ako za rje{enje nije glasovala propisana ve}ina; 9) ako osobi koja je trebalo da sudjeluje u svojstvu stranke nije bila data mogu}nost da sudjeluje u postupku; 10) ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik, a po zakonu je trebalo da je zastupa; 11) ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila data mogu}nost da se pod uvjetima iz ~lanka 16. ovoga Zakona slu`i svojim jezikom. ^lanak 239. (1) Obnovu upravnog postupka mo`e tra`iti stranka, a organ koji je donio rje{enje, kojim je postupak okon~an, mo`e pokrenuti obnovu postupka po slu`benoj du`nosti.

57

(2) Zbog okolnosti navedenih u ~lanku 238. to~. 1, 6. 7. 8. i 11. ovoga Zakona, stranka mo`e tra`iti obnovu postupka samo ako bez svoje krivnje nije bila u stanju u ranijem postupku iznijeti okolnosti zbog kojih tra`i obnovu. (3) Iz razloga navedenih u ~lanku 238. to~. 6. do 11. ovoga Zakona, stranka ne mo`e tra`iti obnovu postupka, ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u ranijem postupku. (4) Tu`itelj mo`e tra`iti obnovu postupka pod istim uvjetima kao i stranka.

(5) Obnovu postupka mo`e tra`iti i Ombudsman BiH, kad u vr{enju poslova iz svoje mjerodavnosti na|e da je kona~nim rje{enjem povrije|eno pravo i slobode gra|ana zajam~eni Ustavom Bosne i Hercegovine, Europskom konvencijom o za{titi ljudskih prava i temeljnih sloboda i instrumentima navedenim u Aneksu 6 Op}eg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. ^lanak 240. Ako je rje{enje po kome se tra`i obnova upravnog postupka bilo predmet upravnog spora, obnova se mo`e dozvoliti samo zbog onih ~injenica koje je organ utvrdio u ranijem upravnom postupku, a ne i zbog ~injenica koje je utvrdio sud u svom postupku. ^lanak 241. (1) Stranka mo`e tra`iti obnovu postupka u roku od 30 dana, i to: 1) 2) u slu~aju iz ~lanka 238. to~ka 1. - od dana kad je stranka mogla iznijeti nove ~injenice, odnosno upotrijebiti nove dokaze; u slu~aju iz ~lanka 238. to~. 2. i 3. - od dana kad je stranka saznala za pravomo}nu presudu u kaznenom postupku, ili u postupku o gospodarskom prijestupu, a ako se postupak ne mo`e provesti, od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne mo`e pokrenuti, odnosno za okolnosti zbog kojih nema mogu}nosti za kazneno gonjenje, odnosno za gonjenje za gospodarski prijestup; u slu~aju iz ~lanka 238. to~ka 5. - od dana kad je stranka mogla upotrijebiti novi akt (presudu, rje{enje); u slu~aju iz ~lanka 238. to~. 4., 6., 7. i 8. - od dana kad je stranka saznala za razlog obnove; u slu~aju iz ~lanka 238. to~. 9., 10. i 11. - od dana kad je rje{enje dostavljeno stranci.

3) 4) 5)

(2) Ako bi rok odre|en u stavku 1. ovoga ~lanka po~eo te}i prije nego {to je rje{enje postalo kona~no u upravnom postupku, taj }e se rok ra~unati od dana kad rje{enje postane kona~no, odnosno od dostave kona~nog rje{enja mjerodavnoga organa. (3) Nakon proteka roka od pet godina od dostave kona~nog rje{enja stranci, obnova se ne mo`e tra`iti niti se mo`e pokrenuti po slu`benoj du`nosti. (4) Iznimno, i poslije roka od pet godina, obnova se mo`e tra`iti, odnosno pokrenuti samo iz razloga navedenih u ~lanku 238. to~. 2., 3. i 5. ovoga Zakona. ^lanak 242. (1) Upravni se postupak mo`e obnoviti iz razloga navedenih u ~lanku 238. to~ka 2. ovoga Zakona i ako se kazneni postupak ne mo`e provesti, ili ako postoje okolnosti zbog kojih se postupak ne mo`e pokrenuti. (2) Prije dono{enja zaklju~ka o obnovi upravnog postupka iz razloga navedenih u ~lanku 238. to~ka 2. ovoga Zakona, slu`bena }e osoba od organa mjerodavnog za kazneno gonjenje zatra`iti obavijest o tome da li je

58

kazneni postupak obustavljen, odnosno da li postoje okolnosti zbog kojih se postupak ne mo`e pokrenuti. Slu`bena osoba ne mora zatra`iti takvu obavijest ako je nastupila zastarjelost kaznenog gonjenja ili ako je nastupila smrt osobe na ~iju se kaznenu odgovornost ukazuje u zahtjevu za obnovu upravnog postupka, odnosno ako okolnosti zbog kojih se postupak ne mo`e pokrenuti sama slu`bena osoba mo`e sa sigurno{}u utvrditi. ^lanak 243. Stranka je du`na u prijedlogu za obnovu postupka u~initi vjerojatnim okolnosti na kojima temelji prijedlog, kao i okolnost da je prijedlog stavljen u zakonskome roku. 2. Rje{avanje o obnovi postupka ^lanak 244. (1) Prijedlog za obnovu postupka stranka podnosi organu koji je o predmetu rje{avao u prvom stupnju ili organu koji je donio rje{enje kojim je postupak okon~an. (2) O prijedlogu za obnovu postupka rje{ava onaj organ koji je donio rje{enje kojim je postupak okon~an.

(3) Kad se obnova tra`i po rje{enju koje je doneseno u drugom stupnju, prvostupanjski }e organ koji primi prijedlog za obnovu priklju~iti spise predmeta prijedlogu i poslat }e organu koji je rje{avao u drugom stupnju odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana prijema prijedloga. ^lanak 245. (1) Kad organ koji je mjerodavan za rje{avanje o prijedlogu za obnovu primi prijedlog, du`an je ispitati da li je prijedlog pravovremen i izjavljen od ovla{tene osobe i da li je okolnost, na kojoj je prijedlog utemeljen, u~injena vjerojatnom. (2) Ako uvjeti iz stavka 1. ovoga ~lanka nisu ispunjeni, mjerodavni }e organ svojim zaklju~kom odbaciti prijedlog. (3) Ako su uvjeti iz stavka 1. ovoga ~lanka ispunjeni, mjerodavni }e organ ispitati da li su okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu takvi da bi mogli dovesti do druga~ijeg rje{enja, pa ako utvrdi da nisu, odbit }e prijedlog svojim rje{enjem. ^lanak 246. (1) Ako mjerodavni organ ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu na temelju ~lanka 245. ovoga Zakona, donijet }e zaklju~ak da se obnova postupka dozvoljava i odredit }e u kome }e se obujmu postupak obnoviti. Ako se obnova postupka pokre}e po slu`benoj du`nosti, mjerodavni }e organ donijeti zaklju~ak kojim se obnova dozvoljava, ako prethodno utvrdi da su za obnovu ispunjeni zakonski uvjeti. Ranije radnje u postupku, na koje ne utje~u razlozi obnove, ne}e se ponavljati. (2) Kad je to prema okolnostima slu~aja mogu}e, a u interesu je ubrzanja postupka, mjerodavni organ mo`e, ~im utvrdi postojanje uvjeta za obnovu, prije}i na one radnje postupka koje se imaju obnoviti, ne donose}i poseban zaklju~ak kojim se obnova dozvoljava. (3) Kad o prijedlogu za obnovu odlu~uje drugostupanjski organ, on }e sam izvr{iti potrebne radnje u obnovljenom postupku, a iznimno, ako na|e da }e te radnje br`e i ekonomi~nije izvr{iti prvostupanjski organ, nalo`it }e mu da to u~ini i da mu materijal o tome dostavi u odre|enom roku koji ne mo`e biti du`i od osam dana. Prvostupanjski je organ obvezan postupiti po nalogu drugostupanjskoga organa.

59

^lanak 247. Na temelju podataka pribavljenih u prija{njem i u obnovljenom upravnom postupku, mjerodavni organ donosi rje{enje o stvari koja je bila predmet obnove postupka i njime mo`e prija{nje rje{enje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rje{enjem. U ovom drugom slu~aju, a s obzirom na sve okolnosti pojedinog slu~aja, organ mo`e prija{nje rje{enje poni{titi ili ukinuti. ^lanak 248. (1) Protiv zaklju~ka donesenog o prijedlogu za obnovu postupka, kao i protiv rje{enja donesenog u obnovljenom postupku, mo`e se izjaviti priziv samo kad je taj zaklju~ak, odnosno rje{enje donio prvostupanjski organ. (2) Ako je zaklju~ak ili rje{enje u obnovi postupka donio drugostupanjski organ, protiv tog zaklju~ka, odnosno rje{enja mo`e se neposredno pokrenuti upravni spor kod Suda Bosne i Hercegovine. ^lanak 249. (1) Prijedlog za obnovu postupka, po pravilu, ne odga|a izvr{enje rje{enja po kome se obnova tra`i, ali organ koji je mjerodavan za odlu~ivanje o prijedlogu za obnovu postupka, ako smatra da }e prijedlog za obnovu biti uva`en, mo`e po slu`benoj du`nosti ili na zahtjev stranke rije{iti da se odgodi izvr{enje dok se ne odlu~i o pitanju obnove postupka. (2) Zaklju~ak, kojim se dopu{ta obnova postupka, odga|a izvr{enje rje{enja protiv kojeg je obnova dozvoljena. XVI - POSEBNI SLU^AJEVI PONI[TAVANJA, UKIDANJA I MIJENJANJA RJE[ENJA 1. Mijenjanje i poni{tavanje rje{enja u svezi s upravnim sporom ^lanak 250. (1) Organ, protiv ~ijeg je rje{enja pravovremeno pokrenut upravni spor, mo`e do okon~anja spora, ako uva`ava sve zahtjeve tu`be, poni{titi ili izmijeniti svoje rje{enje iz onih razloga iz kojih bi sud mogao poni{titi takvo rje{enje, ako se time ne vrije|a pravo stranke u upravnom postupku ili tre}e osobe. (2) Rje{enje o poni{tavanju ili izmjeni rje{enja, sukladno odredbi stavka 1. ovoga ~lanka, organ donosi po slu`benoj du`nosti u momentu kad iz tu`be, koju mu je sud dostavio na odgovor i uvidom u cijeli spis, utvrdi da je tu`ba utemeljena. (3) Rje{enje doneseno u smislu stavka 2. ovoga ~lanka, dostavlja se stranci i Sudu Bosne i Hercegovine. Rje{enje se donosi u roku koji je Sud Bosne i Hercegovine odredio za davanje odgovora na tu`bu, odnosno prije nego se okon~a upravni spor. 2. Zahtjev za za{titu zakonitosti ^lan 251. (1) Protiv pravomo}nog rje{enja donesenog u stvari u kojoj se ne mo`e voditi upravni spor, a sudska za{tita nije osigurana ni izvan upravnog spora, Pravobranitelj BiH ima pravo podi}i zahtjev za za{titu zakonitosti, ako smatra da je rje{enjem povrije|en zakon.

60

(2) Zahtjev za za{titu zakonitosti po odredbi stavka 1. ovoga ~lanka mo`e se podi}i u roku od 30 dana od dana kad je rje{enje dostavljeno Pravobranitelju Bosne i Hercegovine, a ako mu nije dostavljeno - u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja stranci. (3) O zahtjevu za za{titu zakonitosti protiv rje{enja, koje je u upravnom postupku donio organ uprave BiH i institucija koja ima javne ovlasti, rje{ava organ uprave BiH koji je mjerodavan za rje{avanje o prizivu protiv pobijanog rje{enja, a ako takvog organa uprave nema - Vije}e ministara. (4) Povodom zahtjeva za za{titu zakonitosti, mjerodavni organ mo`e ukinuti pobijano rje{enje ili odbiti zahtjev. Protiv rje{enja donesenog po zahtjevu za za{titu zakonitosti priziv nije dopu{ten. (5) Inicijativu mjerodavnome Pravobranitelju BiH za podno{enje zahtjeva za za{titu zakonitosti mo`e podnijeti i stranka i druga zainteresirana osoba. 3. Poni{tavanje i ukidanje rje{enja po pravu nadzora ^lanak 252. (1) Rje{enje, koje je kona~no u upravnom postupku, mjerodavni }e organ poni{titi po pravu nadzora: 1) 2) 3) 4) ako je rje{enje donio stvarno nemjerodavan organ, a nije rije~ o slu~aju predvi|enom u ~lanku 256. to~ka 1. ovoga Zakona; ako je u istoj stvari ranije doneseno pravomo}no rje{enje kojim je ta upravna stvar druga~ije rije{ena; ako je rje{enje donio jedan organ bez suglasnosti, potvrde, odobrenja ili mi{ljenja drugog organa, a ovo je potrebno po zakonu ili drugom propisu utemeljenom na zakonu; ako je rje{enje doneseno kao posljedica prisile, iznude, ucjene, pritiska ili druge nedopu{tene radnje.

(2) Rje{enje koje je kona~no u upravnom postupku mo`e se ukinuti po pravu nadzora, ako je njime o~igledno povrije|en materijalni zakon. U stvarima, u kojima sudjeluju dvije ili vi{e stranaka sa suprotnim interesima, rje{enje se mo`e ukinuti samo po pristanku zainteresiranih stranaka. ^lanak 253. (1) Rje{enje mo`e poni{titi ili ukinuti po pravu nadzora drugostupanjski organ. Ako nema drugostupanjskog organa, rje{enje mo`e poni{titi ili ukinuti Vije}e ministara. (2) Mjerodavni organ donosi rje{enje o poni{tenju ili ukidanju rje{enja, po slu`benoj du`nosti ili na zahtjev stranke, Pravobranitelja BiH ili Ombudsmana BiH. (3) Rje{enje o poni{tenju, na temelju to~. 1. i 2. stavka 1. ~lanka 252. ovoga Zakona, mo`e se donijeti u roku od pet godina, a na temelju to~ke 4. stavka 1. toga ~lanka - u roku od jedne godine od dana kad je rje{enje postalo kona~no u upravnome postupku. (4) Rje{enje o poni{tenju rje{enja, na temelju ~lanka 252. stavak 1. to~ka 5. ovoga Zakona, mo`e se donijeti bez obzira na rokove utvr|ene u stavku 3. ovoga ~lanka. (5) Rje{enje o ukidanju, na temelju stavka 2. ~lanka 252. ovoga Zakona, mo`e se donijeti u roku od jedne godine, od dana kad je rje{enje postalo kona~no u upravnom postupku. (6) Protiv rje{enja, donesenog na temelju ~lanka 252. ovoga Zakona, nije dopu{ten priziv, ve} se protiv njega mo`e neposredno pokrenuti upravni spor kod mjerodavnoga suda. 4. Ukidanje i mijenjanje pravomo}nog rje{enja uz pristanak ili na zahtjev stranke

61

^lanak 254. (1) Ako je pravomo}nim rje{enjem stranka stekla neko pravo, a organ koji je donio to rje{enje smatra da je u tom rje{enju nepravilno primijenjen materijalni zakon, mo`e rje{enje ukinuti ili izmijeniti radi njegovog uskla|ivanja sa zakonom samo ako stranka, koja je na temelju tog rje{enja stekla pravo na to, pristane i ako se time ne vrije|a pravo tre}e osobe. Pristanak stranke je obvezan i za izmjenu na {tetu stranke pravomo}nog rje{enja kojim je stranci odre|ena obveza. (2) Pod uvjetima iz stavka 1. ovoga ~lanka, a na zahtjev stranke, mo`e se ukinuti ili izmijeniti i pravomo}no rje{enje koje je nepovoljno po stranku. Ako organ na|e da nema potrebe da se rje{enje ukine ili izmijeni, du`an je o tome obavijestiti stranku. (3) Izmjena rje{enja na temelju ovoga ~lanka djeluje samo ubudu}e.

(4) Rje{enje na temelju st. 1. i 2. ovoga ~lanka donosi prvostupanjski organ koji je donio rje{enje, a drugostupanjski organ samo kad je svojim rje{enjem odlu~io o stvari. Ako je taj organ ukinut ili je prestao biti mjerodavan u stvari o kojoj je rije~, rje{enje donosi organ koji je za tu stvar mjerodavan u vrijeme dono{enja rje{enja. (5) Priziv protiv novog rje{enja donesenog na temelju ovoga ~lanka, dopu{ten je samo ako je to rje{enje donio prvostupanjski organ. Ako je rje{enje donio drugostupanjski organ, odnosno ako je rje{enje prvostupanjskog organa kona~no, protiv tog rje{enja mo`e se pokrenuti upravni spor. 5. Izvanredno ukidanje rje{enja ^lanak 255. (1) Izvr{no rje{enje mo`e se ukinuti ako je to potrebno radi otklanjanja te{ke i neposredne opasnosti po `ivot i zdravlje ljudi, javnu sigurnost, javni mir i poredak ili javni moral, ili radi otklanjanja poreme}aja u gospodarstvu, ako se to ne bi moglo uspje{no otkloniti drugim sredstvima, kojima bi se manje diralo u ste~ena prava. Rje{enje se mo`e ukinuti i samo djelomi~no, u obujmu koliko je neophodno da se opasnost otkloni ili za{tite navedeni javni interesi. (2) Ako je rje{enje donio prvostupanjski organ, to rje{enje mo`e, u smislu stavka 1. ovoga ~lanka, ukinuti drugostupanjski organ, a ako drugostupanjskog organa nema - odgovaraju}i organ iz stavka 1. ~lanka 253. ovoga Zakona. (3) Protiv rje{enja kojim se prija{nje rje{enje ukida, dopu{ten je priziv samo kad je to rje{enje donio prvostupanjski organ. U protivnom, protiv takvog rje{enja mo`e se neposredno pokrenuti upravni spor kod Suda Bosne i Hercegovine. (4) Stranka, koja usljed ukidanja rje{enja trpi {tetu, ima pravo na naknadu samo stvarne {tete. Za rje{avanje o zahtjevu za naknadu {tete mjerodavan je Sud Bosne i Hercegovine. 6. Ogla{avanje rje{enja ni{tavim ^lanak 256. Ni{tavim se ogla{ava rje{enje: 1) 2) koje je u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudske mjerodavnosti ili u stvari o kojoj se uop}e ne mo`e rje{avati u upravnom postupku; koje bi svojim izvr{enjem moglo prouzrokovati neko djelo ka`njivo po kaznenom zakonu;

62

3) 4) 5)

~ije izvr{enje uop}e nije mogu}e; koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke (~lanak 120.), a na koje rje{enje stranka nije naknadno izri~ito ili pre}utno pristala; koje sadr`i nepravilnost koja je po nekoj izri~itoj zakonskoj odredbi predvi|ena kao razlog ni{tavosti. ^lanak 257.

(1) Rje{enje se mo`e u svako doba oglasiti ni{tavim po slu`benoj du`nosti ili po prijedlogu stranke ili Pravobranitelja BiH ili Ombudsmana BiH. (2) Rje{enje se mo`e oglasiti ni{tavim u cijelosti ili djelomi~no.

(3) Rje{enje ogla{ava ni{tavim organ koji ga je donio ili drugostupanjski organ, a ako drugostupanjskog organa nema - odgovaraju}i organ iz stavka 1. ~lanka 253. ovoga Zakona. (4) Protiv rje{enja, kojim se neko rje{enje ogla{ava ni{tavim ili se odbija prijedlog stranke ili tu`itelja ili ombudsmana za ogla{avanje rje{enja ni{tavim, dopu{ten je priziv. Ako nema organa koji rje{ava o prizivu, protiv takvog rje{enja mo`e se neposredno pokrenuti upravni spor kod mjerodavnoga suda. 7. Pravne posljedice poni{tavanja i ukidanja ^lanak 258. (1) Poni{tavanjem rje{enja i ogla{avanjem rje{enja ni{tavim poni{tavaju se i pravne posljedice koje je takvo rje{enje proizvelo. (2) Ukidanjem rje{enja ne poni{tavaju se pravne posljedice koje je rje{enje ve} proizvelo do dana ukidanja, ali se onemogu}ava daljnje proizvo|enje pravnih posljedica ukinutog rje{enja. (3) Organ koji sazna za rje{enje kojim je povrije|en zakon, a povreda mo`e biti razlog za obnovu postupka, odnosno za poni{tavanje, ukidanje ili mijenjanje rje{enja, du`an je bez odga|anja o tome obavijestiti organ mjerodavan za pokretanje postupka i dono{enje rje{enja. ^ETVRTI DIO XVII - IZVR[ENJE RJE[ENJA I ZAKLJU^AKA 1. Op}e odredbe ^lanak 259. (1) Izvr{enje rje{enja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja nov~anih potra`ivanja ili nenov~anih obveza. (2) (3) Rje{enje doneseno u upravnom postupku izvr{ava se po{to postane izvr{no. Prvostupanjsko rje{enje postaje izvr{no: 1) 2) 3) 4) istekom roka za priziv, ako priziv nije izjavljen; dostavom stranci, ako priziv nije dopu{ten; dostavom stranci, ako priziv ne odga|a izvr{enje; dostavom stranci rje{enja kojim se priziv odbacuje ili odbija.

63

(4) Drugostupanjsko rje{enje, kojim je izmijenjeno prvostupanjsko rje{enje, postaje izvr{no kad se dostavi stranci. (5) Ako je u rje{enju odre|eno da se radnja, koja je predmet ovrhe, mo`e izvr{iti u ostavljenom roku, rje{enje postaje izvr{no istekom tog roka. Ako rje{enjem nije odre|en rok za izvr{enje radnje, rje{enje postaje izvr{no u roku od 15 dana od dana dono{enja rje{enja. Rje{enjem ostavljeni rok za izvr{enje rje{enja, odnosno propisani rok od 15 dana za izvr{enje po~inje te}i od dana kad rje{enje, u smislu st. 3. i 4. ovoga ~lanka, postane izvr{no. (6) Izvr{enje se mo`e provesti i na temelju zaklju~enog poravnanja, ali samo protiv osobe koja je sudjelovala u zaklju~ivanju poravnanja. (7) Ako se rje{enje odnosi na dvije ili vi{e stranaka koje u postupku sudjeluju s istovjetnim zahtjevima, priziv koji podnese bilo koja od tih stranaka, spre~ava izvr{nost rje{enja. (8) Nakon isteka roka od pet godina od dana kad je rje{enje postalo izvr{no, ne mo`e se tra`iti njegovo izvr{enje. ^lanak 260. (1) Zaklju~ak, donesen u upravnom postupku, izvr{ava se po{to postane izvr{an.

(2) Zaklju~ak protiv koga se ne mo`e izjaviti poseban priziv, kao i onaj zaklju~ak protiv koga se mo`e izjaviti poseban priziv, koji ne odga|a izvr{enje zaklju~ka, postaje izvr{an priop}enjem, odnosno dostavom stranci. (3) Kad je zakonom ili samim zaklju~kom odre|eno da priziv odga|a izvr{enje zaklju~ka, zaklju~ak postaje izvr{an istekom roka za priziv, ako priziv nije izjavljen, a ako je izjavljen - dostavljanjem stranci rje{enja kojim se priziv odbacuje ili odbija. (4) U ostalim slu~ajevima zaklju~ak postaje izvr{an pod uvjetima propisanim za izvr{nost rje{enja u ~lanku 259. st. 4, 5. i 7. ovoga Zakona. (5) Odredbe ovoga Zakona o izvr{enju rje{enja va`e i za izvr{enje zaklju~ka. ^lanak 261. (1) Kad postoji mugu}nost da se izvr{enje provede na vi{e na~ina i primjenom raznih sredstava, izvr{enje }e se provesti na onaj na~in i primjenom onog sredstva koje dovodi do cilja, a koje je po izvr{enika najbla`e. (2) Nedjeljom i u dane praznika kada se ne radi, kao i no}u, radnje izvr{enja mogu se provoditi samo iznimno i to ako postoji opasnost od nastanka znatne {tete i ako je organ koji provodi izvr{enje izdao za to pismeni nalog. ^lanak 262. (1) Izvr{enje se provodi protiv osobe koja je obvezna ispuniti obvezu (izvr{enik), odnosno njegovih nasljednika ili pravnih sljedbenika. (2) Izvr{enje se provodi po slu`benoj du`nosti ili na prijedlog stranke.

(3) Po slu`benoj du`nosti izvr{enje se provodi kad to nala`e javni interes. Izvr{enje koje je u interesu stranke provodi se na prijedlog stranke (tra`itelj izvr{enja). ^lanak 263.

64

(1) Izvr{enje rje{enja provodi se administrativnim putem (administrativno izvr{enje), a u slu~ajevima predvi|enim ovim Zakonom - sudskim putem (sudsko izvr{enje). (2) Amdinistrativno izvr{enje provode organi uprave po odredbama ovog, odnosno posebnog zakona, a sudsko izvr{enje - Sud Bosne i Hercegovine po propisima koji va`e za sudsko izvr{enje. ^lanak 264. (1) Izvr{enje radi ispunjenja nenov~anih obveza izvr{enika provodi se administrativnim putem.

(2) Izvr{enje radi ispunjenja nov~anih potra`ivanja provodi se sudskim putem. Izuzetno, izvr{enje radi ispunjenja nov~anih potra`ivanja iz primanja na temelju djelatnoga odnosa mo`e se provesti administrativnim putem po pristanku izvr{enika. ^lanak 265. (1) Administrativno izvr{enje provodi organ uprave koji je o stvari rje{avao u prvom stupnju, ako posebnim propisom nije za to odre|en drugi organ. (2) Organi unutarnjih poslova du`ni su organu mjerodavnom za provo|enje izvr{enja, na njegov zahtjev, pru`iti pomo} u provo|enju izvr{enja. ^lanak 266. (1) Da bi se moglo pristupiti izvr{enju rje{enja, potrebno je da organ mjerodavan za provo|enje administrativnog izvr{enja donese, po slu`benoj du`nosti ili na zahtjev tra`itelja izvr{enja, zaklju~ak o dozvoli izvr{enja. Zaklju~kom se utvr|uje da je rje{enje koje se ima izvr{iti postalo izvr{no i odre|uje na~in izvr{enja. Protiv ovog zaklju~ka dopu{ten je priziv mjerodavnome drugostupanjskom organu. (2) Zaklju~ak o dozvoli izvr{enja rje{enja koje je doneseno u upravnoj stvari po slu`benoj du`nosti, organ mjerodavan za provo|enje administrativnog izvr{enja du`an je donijeti bez odga|anja kad je takvo rje{enje postalo izvr{no, a najkasnije u roku od 30 dana, od dana kad je rje{enje postalo izvr{no, ako posebnim propisima nije druga~ije odre|eno, s tim da se taj rok mo`e produ`iti jo{ do 30 dana. (3) Kad administrativno izvr{enje ne provodi organ koji je rje{avao u prvom stupnju, ve} drugi organ odre|en posebnim propisom, tra`itelj izvr{enja podnosi prijedlog za izvr{enje tom organu ili instituciji koja ima javne ovlasti, ako je ta institucija donijela rje{enje koje se ima izvr{iti. Ako je rje{enje postalo izvr{no, ovaj organ, odnosno institucija stavlja na rje{enje potvrdu da je postalo izvr{no (potvrda izvr{nosti) i dostavlja ga radi izvr{enja organu mjerodavnome za izvr{enje s tim {to obvezno istovremeno mora predlo`iti i na~in izvr{enja. (4) Kad se po slu`benoj du`nosti ima provesti izvr{enje rje{enja organa, odnosno institucije koji imaju javne ovlasti, a nisu ovla{teni za provo|enje izvr{enja, oni se radi izvr{enja obra}aju organu mjerodavnom za izvr{enje na na~in propisan u stavku 3. ovoga ~lanka. ^lanak 267. (1) Administrativno izvr{enje koje provodi organ, koji je o stvari rje{avao u prvom stupnju, provodi se na temelju rje{enja koje je postalo izvr{no i zaklju~ka o dozvoli izvr{enja. (2) Administrativno izvr{enje koje provodi koji drugi organ provodi se na temelju rje{enja na kojem je stavljena potvrda izvr{nosti i donesen zaklju~ak o dozvoli izvr{enja. ^lanak 268.

65

(1) U postupku administrativnog izvr{enja mo`e se izjaviti priziv koji se odnosi samo na izvr{enje, a njime se ne mo`e pobijati pravilnost rje{enja koje se izvr{ava. (2) Priziv se izjavljuje mjerodavnome drugostupanjskom organu. Priziv ne odga|a zapo~eto izvr{enje. U pogledu roka za priziv i organa mjerodavnog za rje{avanje o prizivu primjenjuju se odredbe ~l. 215. do 219. ovoga Zakona. ^lanak 269. (1) Organ mjerodavan za administrativno izvr{enje obvezan je po slu`benoj du`nosti obustaviti zapo~eto izvr{enje i prove|ene radnje poni{titi, ako se utvrdi da je obveza izvr{ena, da izvr{enje nije bilo uop}e dopu{teno, da je bilo provedeno prema osobi koja nije u obvezi, ili ako tra`itelj izvr{enja odustane od svoga zahtjeva, odnosno ako je izvr{no rje{enje poni{teno ili ukinuto. (2) Administrativno }e se izvr{enje odgoditi ako se utvrdi da je u pogledu izvr{enja obveze dozvoljen po~ek, ili je umjesto privremenog rje{enja koje se izvr{ava doneseno rje{enje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog rje{enja. Odga|anje izvr{enja odobrava organ koji je donio zaklju~ak o dozvoli izvr{enja. ^lanak 270. (1) Nov~ane kazne izre~ene po ovome Zakonu izvr{avaju organi mjerodavni za izvr{enje nov~anih kazni izre~enih za prekr{aje. (2) Nov~ana kazna napla}uje se u korist Prora~una Bosne i Hercegovine. ^lanak 271. (1) Kad se ima provesti sudsko izvr{enje rje{enja donesenog u upravnom postupku, organ ~ije se rje{enje ima izvr{iti stavlja na rje{enje potvrdu izvr{nosti (~lanak 266. stavak 3.) i dostavlja ga, radi izvr{enja, Sudu Bosne i Hercegovine. (2) Rje{enje doneseno u upravnom postupku, koje sadr`i potvrdu izvr{nosti, jeste osnova za sudsko izvr{enje. To izvr{enje provodi se po propisima koji va`e za sudsko izvr{enje. (3) Neutemeljenu potvrdu izvr{nosti ukinut }e rje{enjem organ koji je potvrdu stavio i to rje{enje odmah dostaviti sudu mjerodavnome za izvr{enje. 2. Izvr{enje nenov~anih obveza ^lanak 272. Izvr{enje radi ostvarenja nenov~anih obveza izvr{enika provodi se preko drugih osoba ili prinudom. a) Izvr{enje preko drugih osoba ^lanak 273. (1) Ako se izvr{enikova obveza sastoji u izvr{enju radnje koju mo`e izvr{iti i druga osoba, a izvr{enik je ne izvr{i uop}e ili je ne izvr{i u cijelosti, ova }e se radnja izvr{iti preko druge osobe, na tro{ak izvr{enika. Izvr{enik mora biti na to prethodno pismeno opomenut. (2) U takvom slu~aju, organ koji provodi izvr{enje mo`e zaklju~kom nalo`iti izvr{eniku da unaprijed polo`i

66

iznos koji je potreban za podmirenje tro{kova izvr{enja, a da se obra~un naknadno izvr{i. Zaklju~ak o polaganju ovoga iznosa je izvr{an. b) Izvr{enje prisilom ^lanak 274. (1) Ako je izvr{enik du`an ne{to dopustiti ili trpiti, pa postupa protivno toj obvezi, ili ako je predmet izvr{enja izvr{enikova radnja koju ne mo`e umjesto njega izvr{iti druga osoba, organ koji provodi izvr{enje prisilit }e izvr{enika na ispunjavanje obveze izricanjem nov~anih kazni. (2) Organ koji provodi izvr{enje najprije }e zaprijetiti izvr{eniku primjenom prisilnog sredstva ako svoju obvezu ne izvr{i u ostavljenom roku. Ako izvr{enik u tijeku tog roka poduzme koju radnju protivno svojoj obvezi, ili ako ostavljeni rok bezuspje{no protekne, zaprije}eno prisilno sredstvo }e se odmah izvr{iti, a ujedno }e se odrediti novi rok za izvr{enje radnje i zaprijetiti novom, stro`ijom prisilnom mjerom. (3) Prisilna nov~ana kazna koja se na temelju stavka 2. ovoga ~lanka izri~e prvi put ne mo`e biti ve}a od 50 KM. Svaka kasnija prisilna nov~ana kazna mo`e biti ponovo izre~ena u istom iznosu. (4) Napla}ena nov~ana kazna se ne vra}a. ^lanak 275. Ako se izvr{enje nenov~ane obveze ne mo`e uop}e ili ne mo`e pravovremeno provesti primjenom sredstava predvi|enih u ~l. 273. i 274. ovoga Zakona, izvr{enje se, prema naravi obveze, mo`e provesti i neposrednom prisilom, ukoliko propisima nije druga~ije odre|eno. ^lanak 276. (1) Kad je na temelju rje{enja provedeno izvr{enje, a to se rje{enje kasnije poni{ti ili izmijeni, izvr{enik ima pravo tra`iti da mu se vrati ono {to mu je oduzeto, odnosno da se vrati u stanje koje proizilazi iz novog rje{enja. (2) O tra`enju izvr{enika iz stavka 1. ovoga ~lanka rje{ava organ koji je donio zaklju~ak o dozvoli izvr{enja. 3. Izvr{enje radi osiguranja i privremeni zaklju~ak a) Izvr{enje radi osiguranja ^lanak 277. (1) Radi osiguranja izvr{enja mo`e se zaklju~kom dopustiti izvr{enje rje{enja i prije nego {to je ono postalo izvr{no, ako bi bez toga moglo biti osuje}eno ili znatno ote`ano izvr{enje. (2) Ako je rije~ o obvezama koje se prisilno izvr{avaju samo na prijedlog stranke, predlaga~ mora opasnost od spre~avanja ili ote`avanja ispunjenja u~initi vjerojatnim, a organ mo`e izvr{enje iz stavka 1. ovoga ~lanka uvjetovati davanjem osiguranja prema ~lanku 207. stavku 2. ovoga Zakona. (3) Protiv zaklju~ka donesenog na prijedlog stranke za izvr{enje radi osiguranja, kao i protiv zaklju~ka donesenog po slu`benoj du`nosti, dopu{ten je poseban priziv. Priziv protiv zaklju~ka, kojim je odre|eno izvr{enje radi osiguranja, ne odga|a provo|enje izvr{enja. ^lanak 278.

67

(1)

Izvr{enje radi osiguranja mo`e se provoditi administrativnim ili sudskim putem.

(2) Kad se izvr{enje radi osiguranja provodi sudskim putem, sud postupa po propisima koji va`e za sudsko izvr{enje. ^lanak 279. Izvr{enje privremenog rje{enja (~lanak 207.) mo`e se provoditi samo u onom obujmu i u onim slu~ajevima ukoliko je dopu{teno izvr{enje radi osiguranja (~l. 277. i 278.). b) Privremeni zaklju~ak o osiguranju ^lanak 280. (1) Ako postoji ili je u~injena vjerojatnom obveza stranke, a postoji opasnost da }e obvezana stranka raspolaganjem imovine, dogovorom s tre}im osobama ili na drugi na~in osujetiti ili znatno ote`ati izvr{enje te obveze, organ mjerodavan za dono{enje rje{enja o obvezi stranke mo`e prije dono{enja rje{enja o toj obvezi donijeti privremeni zaklju~ak radi osiguranja izvr{enja obveze. Pri dono{enju privremenog zaklju~ka mjerodavni je organ du`an voditi ra~una o odredbi ~lanka 261. ovoga Zakona i obrazlo`iti zaklju~ak. (2) Dono{enje privremenog zaklju~ka mo`e se uvjetovati davanjem osiguranja predvi|enog u ~lanku 207. stavku 2. ovoga Zakona. (3) U pogledu privremenog zaklju~ka donesenog na temelju stavka 1. ovoga ~lanka, primjenjivat }e se odredbe ~lanka 277. stavka 3. i ~lanka 278. ovoga Zakona. ^lanak 281. (1) Ako je pravomo}nim rje{enjem utvr|eno da pravno ne postoji obveza stranke za ~ije je osiguranje bio donesen privremeni zaklju~ak, ili je na drugi na~in utvr|eno da je zahtjev za dono{enje privremenog zaklju~ka bio neopravdan, predlaga~, u ~iju je korist privremeni zaklju~ak donesen, nadoknadit }e protivnoj stranci {tetu koja joj je uzrokovana donesenim zaklju~kom. (2) O nadoknadi {tete iz stavka 1. ovoga ~lanka rje{ava organ koji je donio privremeni zaklju~ak.

(3) Ako je u slu~aju iz stavka 1. ovoga ~lanka o~ito da je privremeni zaklju~ak bio isposlovan iz obijesti, predlaga~ }e se kazniti nov~anom kaznom do 50 KM. Protiv zaklju~ka o kazni dopu{ten je poseban priziv koji odga|a izvr{enje zaklju~ka. PETI DIO - PROVO\ENJE ZAKONA I PRIJELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE XVIII - MJERE ZA PROVO\ENJE ZAKONA ^lanak 282. (1) Organi uprave i institucije koje imaju javne ovlasti ne mogu u upravnom postupku, koje one vode same, primjenjivati prisilne mjere privo|enja ili dovo|enja predvi|ene u ~lanku 65. st. 3., ~lanku 160. st. 3. i ~lanku 172. st. 1. i 2. ovoga Zakona. (2) Ako se u tijeku postupka koji vodi organ uprave, odnosno institucija koja ima javne ovlasti utvrdi da se postupak ne mo`e provesti uop}e ili se ne mo`e pravilno provesti bez primjene prisilnih mjera, predvi|enih u odredbama stavka 1. ovoga ~lanka, taj organ, odnosno institucija obratit }e se organu uprave odre|enim

68

posebnim zakonom, radi primjene te prinudne mjere, ako zakonom BiH nije odre|en drugi organ. Na tra`enje institucije koja ima javne ovlasti, taj je organ ovla{ten primijeniti predvi|enu prisilnu mjeru privo|enja, odnosno dovo|enja, ako se utvrdi da je to neophodno radi provo|enja postupka. ^lanak 283. U organima uprave, kao i u institucijama koje imaju javne ovlasti, ako zakonom nije druga~ije odre|eno, ovlasti za poduzimanje radnji u upravnom postupku i ovlasti za rje{avanje u upravnim stvarima (~lanak 29.) mo`e se dati samo osobi koja ima zakonom propisanu odgovaraju}u stru~nu spremu, radno iskustvo i polo`en stru~ni ispit. ^lanak 284. (1) Rukovoditelji organa uprave, odnosno institucija koje imaju javne ovlasti, odgovorni su za pravilnu i dosljednu primjenu ovoga Zakona, a naro~ito su odgovorni da se upravne stvari rje{avaju u zakonom propisanim rokovima. U cilju pravilnog i efikasnog rje{avanja stvari u upravnom postupku, te su odgovorne osobe obvezne poduzimati mjere da se kontinuirano osigurava i provodi stru~no usavr{avanje slu`benika i drugih osoba koje rade na rje{avanju upravnih stvari. (2) Slu`bena osoba koja je ovla{tena za poduzimanje radnji u upravnom postupku, odnosno koja je ovla{tena za rje{avanje u upravnim stvarima, du`na je, u roku od tri dana od dana isteka roka za rje{avanje iz ~l. 208. i 235. ovoga Zakona, obavijestiti pismeno stranku o razlozima zbog kojih rje{enje, odnosno zaklju~ak nije donesen i o tome koje }e radnje poduzeti radi dono{enja rje{enja, odnosno zaklju~ka i pou~iti stranku koja pravna sredstva mo`e koristiti. Ta obavijest se istodobno mora dostaviti i odgovornim osobama iz stavka 1. ovoga ~lanka radi poduzimanja mjera da se rje{enje, odnosno zaklju~ak donese bez odga|anja. (3) Slu`bena osoba iz stavka 2. ovoga ~lanka, koja je ovla{tena da vodi upravni postupak, odnosno da rje{ava upravne stvari, ~ini te`u povredu radne du`nosti, ako je njezinom krivnjom do{lo do neizvr{enja odre|enih procesnih radnji u upravnom postupku, radi kojih se rje{enje, odnosno zaklju~ak nije mogao donijeti u zakonskom roku. (4) Mjerodavna upravna inspekcija ima pravo zahtijevati pokretanje postupka odgovornosti kod mjerodavnog organa protiv rukovoditelja organa uprave, odnosno rukovoditelja institucije koja ima javne ovlasti, koji propusti vr{enje du`nosti iz stavka 1. ovoga ~lanka, kao i onog koji, protivno ~lanku 283. ovoga Zakona, ovlasti slu`benu osobu za poduzimanje radnji u postupku ili za rje{avanje u upravnim stvarima koja ne ispunjava propisane uvjete, kao i stegovni postupak protiv osoba iz stavka 3. ovoga ~lanka. ^lanak 285. (1) Organi uprave i upravne ustanove obvezni su godi{nje izvje{}e o rje{avanju upravnih stvari u upravnom postupku iz svoje mjerodavnosti podnijeti Vije}u ministara Bosne i Hercegovine. (2) Organi uprave obvezni su primjerak izvje{}a, iz stavka 3. ovoga ~lanka, dostaviti organu uprave, odre|enom posebnim zakonom. (3) Izvje{taj iz stavka 2. ovoga ~lanka koristi za poduzimanje odgovaraju}ih mjera putem upravne inspekcije i drugih mjera za koje su zakonom ovla{teni radi pravilne i dosljedne primjene odredaba ovoga Zakona. (4) Izvje{}e iz stavka 1. ovoga ~lanka sadr`i naro~ito slijede}e podatke: broj podnesenih zahtjeva od stranaka, broj pokrenutih upravnih postupaka po slu`benoj du`nosti, na~in i rokove rje{avanja upravnih stvari u prvostupanjskom i drugostupanjskom upravnom postupku, broj poni{tenih, odnosno ukinutih upravnih akata, broj odba~enih zahtjeva, odnosno obustavljenih upravnih postupaka, broj i vrste primijenjenih prisilnih mjera, odnosno izre~enih nov~anih kazni i broj nerije{enih upravnih predmeta.

69

^lanak 286. (1) Na~in iskazivanja podataka u izvje{}ima iz stavka 1. ~lanka 285. ovoga Zakona propisuje organ uprave odre|en posebnim zakonom. (2) Organ uprave iz stavka 1. ovoga ~lanka propisuje, po potrebi, obrasce za pozive, dostavnice, nare|enja za privo|enje, odnosno dovo|enje, zapisnike, zapisnike u vidu knjiga, rje{enja iz ~lanka 200. stavak 1. i ~lanka 204. i uvjerenja iz ~lanka 111. stavak 1. ovoga Zakona, kao i za druge akte u upravnom postupku za potrebe organa uprave BiH i institucija koje imaju javne ovlasti. ^lanak 287. (1) Na tra`enje gra|ana, organa uprave, institucija koje imaju javne ovlasti, kao i drugih organa i institucija, Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija du`no je davati obja{njenja o primjeni odredaba ovoga Zakona. (2) Obja{njenja o primjeni odredaba ovoga Zakona Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija mo`e davati i po slu`benoj du`nosti, radi osiguranja jedinstvene primjene ovoga Zakona. XIX - NADZOR NAD PROVO\ENJEM OVOGA ZAKONA ^lanak 288. (1) Nadzor nad provo|enjem ovoga Zakona u organima uprave BiH, ustanovama BiH i drugim organima BiH, u institucijama BiH koje imaju javne ovlasti u pitanjima u kojima ti organi, slu`be i institucije u upravnom postupku rje{avaju o upravnim stvarima na temelju zakona BiH ili drugog propisa BiH, vr{i organ uprave odre|en posebnim zakonom. (2) Nadzor nad provo|enjem ovoga Zakona ostvaruje se putem upravne inspekcije, kao i na drugi zakonom dozvoljen na~in. (3) Organi i institucije, koje imaju javne ovlasti, du`ni su omogu}iti ostvarivanje uvida u upravno rje{avanje i postupati po nalozima upravne inspekcije koja vr{i nadzor i, na tra`enje te inspekcije, dostavljati potrebne podatke, spise i obavijesti o pitanjima koja se odnose na upravne stvari koje se rje{avaju u upravnom postupku. XX - KAZNENE ODREDBE ^lanak 289. (1) Nov~anom kaznom od 2.000 KM do 8.000 KM kaznit }e se za prekr{aj institucija koja ima javne ovlasti: 1) 2) 3) 4) 5) ako za rje{avanje u upravnim stvarima, odnosno za poduzimanje radnji u postupku odredi osobu koja ne ispunjava propisane uvjete (~lanak 29. stavak 2, u svezi s ~lankom 283.). ako odbije primiti pismeni zahtjev stranke ili usmeno priop}enje u zapisnik, odnosno ne izda potvrdu o prijemu podneska (~lanak 62. st. 1,2. i 3), ako izvr{i pozivanje no}u suprotno odredbi ~lanka 64. stavak 2. ovoga Zakona, ako se pozvana osoba prinudno privede, a u pozivu nije bila nazna~ena primjena te mjere (~lanak 65. stavak 3.), ako se po slu`benoj du`nosti ne pribavljaju podaci o ~injenicama o kojima se vodi slu`bena evidencija ili ako se od stranke tra`i da pribavi i podnese dokaze koje br`e i lak{e mo`e pribaviti organ koji vodi postupak ili ako tra`i da stranka podnese uvjerenja koja organi nisu du`ni izdavati (~lanak 127. stavak 3. i ~lanak 128. stavak 2), ako nije data mogu}nost stranci da se izjasni o ~injenicama i okolnostima na kojima se temelji rje{enje, odnosno da sudjeluje u izvo|enju dokaza ili je doneseno rje{enje prije nego {to se stranci pru`i

6)

70

7) 8) 9) 10) 11) 12) 13) 14) 15)

mogu}nost da se izjasni o ~injenicama i okolnostima (~lanak 134. stavak 3.), ako na zahtjev stranke ne}e da izda uvjerenje ili drugu ispravu o ~injenicama o kojima vodi slu`benu evidenciju ili ako uvjerenje ili drugu ispravu ne izda u propisanom roku ili ne donese rje{enje o odbijanju zahtjeva za izdavanje uvjerenja (~lanak 162. st. 1.2,5. i 6), ako ne postupi po zahtjevu mjerodavnog organa u svezi s davanjem isprave (~lanak 159.), ako po zahtjevu stranke ne donese rje{enje i ne dostavi ga stranci u propisanom roku (~lanak 208.), ako priziv sa spisima ne dostavi drugostupanjskom organu u propisanom roku (~lanak 226.), ako ne postupa po tra`enju drugostupanjskog organa ili ako u svemu ne postupi po drugostupanjskom rje{enju ili ako rje{enje ne donese u propisanom roku (~lanak 230.), ako na zahtjev drugostupanjskog organa ne dostavi u roku tra`enu obavijest ili ako po nalogu drugostupanjskog organa ne donese rje{enje u propisanom roku ili ako na zahtjev drugostupanjskog organa ne prikupi tra`ene podatke i ne dostavi ih u propisanom roku (~lanak 234.), ako ne donese rje{enje po prizivu u propisanom roku (~lanak 235.), ako ne postupi po nalogu drugostupanjskog organa ili tra`eni materijal ne dostavi u roku (~lanak 246. stavak 3.), ako onemogu}ava uvid u upravno rje{avanje ili ako ne postupi po nalozima mjerodavnog organa, odnosno upravne inspekcije koja vr{i nadzor ili ne}e da dostavi potrebne podatke, spise i obavijesti na zahtjev organa, odnosno upravne inspekcije (~lanak 288. stavak 3).

(2) Za prekr{aj iz stavka 1. ovoga ~lanka kaznit }e se nov~anom kaznom od 300 KM do 1.200 KM i odgovorna osoba u organu uprave, odnosno u instituciji koja ima javne ovlasti. ^lanak 290. (1) Nov~anom kaznom od 1.500 KM do 6.000 KM kaznit }e se za prekr{aj institucija koja ima javne ovlasti: 1) 2) 3) 4) 5) 6) 7) 8) ako ne pru`i zatra`enu pravnu pomo} ili ako ne postupi po molbi za pomo} u odre|enom roku (~lanak 33. st. 1. i 2.), ako saslu{anim osobama ne pro~ita zapisnik ili ako onemogu}i da saslu{ane osobe pregledaju zapisnik (~lanak 69. stavak 1.), ako stranci ili drugoj osobi onemogu}i razgledanje spisa ili da prepi{u potrebne spise (~lanak 72. st. 1. i 2), ako se ne provodi obveznu osobnu dostavu u slu~ajevima predvi|enim u odredbi ~lanka 76. stavak 1. ovoga Zakona, ako na zahtjev stranke ne}e da izda uvjerenje, odnosno ne donese rje{enje o odbijanju zahtjeva u propisanom roku (~lanak 163. st. 1. i 3.), ako ispita kao svjedoka osobu koja bi svojim iskazom povrijedila du`nost ~uvanja slu`bene, dr`avne ili vojne tajne (~lanak 166.), ako izvr{i prisilno privo|enje ili dovo|enje suprotno ~lanku 283. stavak 1. ovoga Zakona, odnosno ako u roku ne donese zaklju~ak o primjeni prinudne mjere ili u roku ne odlu~i o prigovoru, ako ne poduzima mjere za kontinuirano stru~no osposobljavanje i usavr{avanje slu`benih osoba koje su ovla{tene za rje{avanje u upravnim stvarima, odnosno za poduzimanje radnji u postupku ili ako ne osigurava rje{avanje upravnih stvari u propisanim rokovima ili ako u propisanom roku ne obavijesti stranku o razlozima zbog kojih rje{enje, odnosno zaklju~ak nije donesen (~lanak 284. st. 1. i 2.).

(2) Za prekr{aj iz stavka 1. ovoga ~lanka kaznit }e se nov~anom kaznom u iznosu od 200 KM do 800 KM, i odgovorna osoba u instituciji koja ima javne ovlasti, kao i odgovorna osoba u organu uprave, odnosno u slu`bi za upravu. ^lanak 291. (1) Nov~anom kaznom od 1.000 KM do 4.000 KM kaznit }e se za prekr{aj institucija koja ima javne ovlasti: 1) ako ne izuzme slu`benu osobu kada su ispunjeni uvjeti za izuze}e (~l. 35. i 36),

71

2) 3) 4) 5)

ako ne dozvoli stranci da se koristi stru~nim pomaga~em (~lanak 59. stavak 1.), ako se pozivanje osobe radi prijema pismena vr{i suprotno odredbi ~lanka 73. stavak 2. ovoga Zakona, ako se pismeno ne dostavlja punomo}niku za primanje pismena (~lanak 81. stavak 1.), ako ne pou~i svjedoka na koja pitanja mo`e uskratiti svjedo~enje, odnosno o kojim pitanjima vje{tak mo`e uskratiti vje{ta~enje (~lanak 169. stavak 3. i ~lanak 178. stavak 1.).

(2) Za prekr{aj iz stavka 1. ovoga ~lanka kaznit }e se nov~anom kaznom u iznosu od 150 KM do 600 KM i odgovorna osoba u instituciji koja ima javne ovlasti, kao i odgovorna osoba u organu uprave, odnosno u slu`bi za upravu. ^lanak 292. (1) Odgovornom osobom u organu uprave, odnosno u dr`avnoj slu`bi u smislu odredbe ~lanka 289. stavka 2, ~lanka 290. stavka 2. i ~lanka 291. stavka 2. ovoga Zakona, smatra se rukovoditelj organa uprave kao i dr`avni slu`benik u tim organima i slu`bama koji je ovla{ten za rje{avanje u upravnim stvarima ili ovla{ten za poduzimanje radnji u upravnom postupku, odnosno drugi slu`benik koji je zadu`en neposredno izvr{iti odre|eni posao, a nije izvr{io taj posao ili je izvr{io radnju protivno datoj obvezi. (2) Odgovornom osobom u instituciji koja ima javne ovlasti, u smislu odredaba ~lanka 289. stavak 2., ~lanka 290. stavak 2. i ~lanka 291. stavak 2. ovoga Zakona, smatra se rukovoditelj institucije i druge osobe odre|ene statutom te institucije. XXI - PRIJELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE ^lanak 293. Upravni predmeti koji ne budu rije{eni do dana stupanja na snagu ovoga Zakona rije{it }e se po odredbama ovoga Zakona. ^lanak 294. Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje se primjenjivati Zakon o op}em upravnom postupku u Republici Bosni i Hercegovini ("Slu`beni list RBiH", br. 2/92 i 13/94). ^lanak 295. Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Slu`benom glasniku BiH", a objavit }e se i u slu`benim glasilima entiteta i "Slu`benom glasniku Br~ko Distrikta Bosne i Hercegovine". PS BiH broj 69/'02 25.lipnja 2002. godine Sarajevo Predsjedatelj Zastupni~kog doma Parlamentarne skup{tine BiH Mariofil Ljubi}, v. r. Predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skup{tine BiH dr. Nikola [piri}, v. r.

72