Biljeke o piscu (verzija 1): Nikolaj Vasiljevi Gogolj roen je 1809., a umro je 1852.

Ruski knjievnik ukrajinskog podrijetla (Soroincy, Poltava). U Petrogradu radi kao inovnik, predava povijesti na Sveuilitu, odgajatelj. S Pukinom surauje u reviji Sovremenik 1836. Te godine izvodi se i njegova drama Revizor. Putuje po Italiji, Njemakoj i Francuskoj, obilazi Jeruzalem. Poslijednje godine ivota provodi u Moskvi radei na drugom dijelu Mrtvih dua. Objavio je zbirku pripovijesti iz ukrajinskog ivota Veeri na imanju Dikanjke (Soroinski sajam, Svibanjska no, Strana osveta, Zaarano mjesto), Mirgorod, pripovijetke Starovremenske spahije, Pria kako su se posvaali Ivan Ivanovi i Ivan Nikiforovi, Kabanica, Nos, Vij, Petrogradske prie, roman novelu Portret, Dnevnik jednog luaka, Nevski prospekt, povijesni roman Taras Buljba, roman Mrtve due, komediju enidba, dramu Revizor.

Biljeke o piscu (verzija 2): Nikolaj Vasiljevi Gogolj je ruski knjievnik. Roen je 1809. u Soroincima, Polta vska gubernija, a umro je 21. 2. 1852. godine u Moskvi. Godine 1829. seli se u Petrograd. Odgojitelj po velikakim kuama, nii inovnik, jedno vrijeme predava povijesti na Petrogradskom univerzitetu. 1836.godine izvodi se prva predstava Gogoljeve komedije - Revizor. Od 1836. do 1849. boravi u Italiji, Njemakoj, Francuskoj. Godine 1842. izlazi prvi dio romana Mrtve due. Pribliavanje slavjanofilima, nevjerica u vlastitu darovitost, osjeanje krivice i religiozno-mistino raspoloenje obiljeavaju daljni Gogoljev ivot. On hodoasti u Jeruzalem, odrie se ranijeg rada, spaljuje drugi dio Mrtvih dua, brani crkvu i samodravlje u knjizi Odabrana mjesta iz prepiske o prijateljima (1847.). Pismo Bjelinskoga i negodovanje napredne javnosti navode ga da objasni svoj stav, da objavi tzv. autorsku ispovjed. Puslijednje godine provodi u Moskvi. Pisac idilina pejzaa, seoskih obiaja, praznovjerja i dr. Gogolj je vjeto povezivao zbilju s predajom, zgode stvarnog ivota proimao "stranim priama", smijeno mijeao sa alosnim, realno s fantastinim. Gogoljeva je Ukrajina vedra, raskalaena, prostoduna, sva u arenilu, pjesmi i plesu; ljudi su dobroudni, a Dnjepru nema rijeke "ravne na svijetu". U prvim pripovijestima iz ukrajinskog ivota Veeri na majuru kraj Dikanjke dolazi do izraaja folklor, vedro i romantino raspoloenje, u drugoj je knjizi Mirogod dao sliku starinskog junatva (Taras Buljba), progovorio je o strogim obiajima, surovom poimanju asti, pisanim i nepisanim zakonima Zaporoaca. U pripovijestima Starinski posjednici i Pripovijest o tome kako su se posvadili Ivan Ivanovi i Ivan Nikiforovi Gogolj pokazuje svu prazninu vlasteoskog ivota, sitne interese, tmuran, tur i bezbojan svijet u kojem se nita ne dogaa. U Petrogradskim pripovijesti ma, Gogolj govori o bijedi inovnike egzistencije. U najjaoj pripovijesti ovog ciklusa Kabanica on u liku sitna ovjeka Bamakina ali sve uvrijeene i nepriznate. U Revizoru razgoliuje pokvarenost inovnitva, iba lakomisleni provincijski mentalitet, osvjetljuje ruske prilike onoga vremena. Gogolj osjea potrebu "da skupi na gomilu sve ono to ne valja u Rusiji". Stoga stvara sveobuhvatno djelo, koje e utrti put iz "pakla" pokvarenosti i egoizma, preko "istilita" i moralnog preobraaja, u "raj" idealne sutranjice. U djelu Mrtve due Gogoljev junak iikov putuje Rusijom, otkupljuje "mrtve due", snuje o posjednikim ugodnostima i uvjeren je da nema stvari koju ne bi mogao dobiti za novac. Kritian duh koji vidi mnoge slabosti svojih suvremenika i ruga im se tako da smijehom ne prikriva tugu (gogoljevski humor), Gogolj je stvorio likove koji su u ruskom drutvu postali obrasci za lijenost, glupost, sebinost, lakoumnost i korupciju (Manilov, Sobakevi, koroboka, ikov, Bopinski i Dopinski, Hljestakov i dr.)

Kratki sadraj: Akakije Akakijevi se rodio se predveer 23. oujka. Ime je dobio po ocu koji se isto zvao Akakije. Akakije je radio kao prepisiva spisa, on je osobito volio taj posao, njemu je posao predstavljao

osobito zadovoljstvo. Kad su se ponudili da mu promjene svakidanji monotoni rad on nije htio. Na Akakija nije nitko obraao panju i svi su mu se smijali, ali on na to nije obraao panju nego je radio svoj posao. Akakije je imao samo jednu staru zakrpanu kabanicu koja ja putala na sve strane ali njemu to nije smetalo, sve dok nije jako zahladilo kada je poeo osjeati jaku bol u leima. Poto je imao susjeda krojaa Akaki mu je odnio svoju kabanicu da je zkrpa, ali je Petrovi rekao da mora kupiti novu kabanicu. Na to je Akaki problijedio jer je on mjeseno zaraivao etiri stotine rubalja, a nova kabanica stajala bi ga oko sto i pedeset rubalja. Akakije je razmiljao o prijedlogu gosp. Petrovia i odluio da nee veerati, da nee troiti svjee, ali svejedno ne bi uspio sakupiti n ovac. Gospodin Petrovi mu je svejedno odluio pomoi, i napraviti mu novu kabanicu za osamdeset rubalja. I Akakije je uspio sakupiti novac za novu kabanicu, a kad mu je bila gotova bio je presretan, to je za njega bio blagdan. Na poslu su ga odmah svi drukije gledali i jedan je asnik pozvao sve radnike kod njega da proslave novu Akakijevu kabanicu. Kad se Akaki vraao kui iz posjeta asniku napala su ga dvojica i oteli mu kabanicu, kad se osvijestio nije mogao vjerovati da se to ba njemu dogodilo. Drugi je dan iao na policiju ali ga naelnik nije htio primiti, nakon ega se odluio da ide do visoke linosti ali ga je i on osramotio i otjerao zato da bi se pokazao ispred prijatelja kojeg nije dugo vidio. Nakon toga Akaki se razbolio i umro je potpuno pomuena razuma, nije znao to govori, priviao je svakakve stvari. Nakon nekog vremena visoka linost dola je traiti Akakija ali je bilo prekasno, Akaki je umro. Poele su prie da gradom ide neki ovjek koji skida kabanice prlaznicima i da se jednostavno izgubi u mraku. I tako visoka linost jedne veeri dok se vraao kui osjeti kako mu netko skida kabanicu s vrata i kad se okrenuo da vidi tko je to vidio je lik Akakija kao se smije i govori mu da kad se nije htio zauzeti za njegovu kabanicu neka mu sada da svoju.

Sadraj: Akakije Akakijevi Bamakin bio je ne posebno upadljivi inovnik. Citat: nizak, pomalo koziav, pomalo crvenokos, pomalo ak na prvi pogled i kratkovidan, a s omanjom elom iznad ela, naboran s obje strane obraza, i takozvane hemoroidalne boje lica. Uope nije vodio rauna odijevanju: odora mu nije bila zelena nego nekakve crvenkastobranaste boje. Ovratnik mu bijae vrlo uzak i nizak tako da mu je vrat, iako nije bio osobito dugaak, virio iz ovratnika i doimao se neobino dugaak. I uvijek bi mu se neto prilijepilo za odoru, a na eiru vjeito je nosio kore od lubenice ili dinje i tome slino smee. Njegova najvea radost bila je prepisivanje, on je ivio cijelim svojim srcem za svoja slova. Citat: Malo je kazati da je sluio revno ne, on je sluio s ljubavlju. Tu, u tom prepisivanju, njemu se je priviao neki njegov svijet, arolik i ugodan. Na licu mu se zrcalio uitak; neka slova volio je vie od drugih, pa kad bi dola na red, topio bi se od radosti: i smijuckao se, i namigivao, i micao usnama, tako da se je inilo da mu na licu moe proitati svako slovo to ga ispisuje. Iako je imao mogunost napredovanja na poslu, on je radije prepisivao raznolike spise. Nabrajanjem Gogoljevih slika, izaziva se podsmjeh. On ga ironijom i hiperbolom eli pretvoriti u

karikaturu, predstaviti ga kao tipinog inovniia zaljubljenog u svoj posao. Jednog dana, otkrivi da mu je potrebno popraviti kabanicu, Akakije odlazi svom krojau Petroviu. Ovaj nakon ne ba dugog razmatranja uvidi da se ovo pohabano odijelce ne moe popraviti i savjetuj mu da kupi novo. Iako isprva nevoljko, inovnik se svim srcem predaje u nabavku nove kabanice. Kako je nabaviti? Citat: Mislio je Akakije Akakijevi, mislio, i zakljuio da e morati smanjiti svoje uobiajne trokove, barem na godinu dana: odrei se aja uveer, ne paliti svijeu, a ako ba bude morao neto raditi, otii e gazdarici u sobu i raditi uz njezinu svijeu; kad bude hodao ulicama, morat e gaziti to lake i opreznije po kaldrmi i kamenim ploama, tako rei na prstima da ne bi prerano iznosio potplate; morat e to rjee davati pralji rublje na pranje, a da se ne bi pohabalo, morat e svaki put, kad se vrati kui svui i obui samo polupamuni haljetak, vrlo star koji ak i samo vrijeme tedi. Istini za volju, isprva mu je bilo malo teko naviknuti se na takva ogranienja, ali onda se ve nekako navikao i bilo je sve u redu; navikao se ak da naveer nita ne jede, ali se zato hranio duhovnom hranom, ne rastajui se u duhu od vjeite misli na buduu kabanicu. Od tada kao da mu je sav ivot nekako postao puniji, kao da se oenio, kao da je jo neka druga osoba uz nj, kao da vie nije sam, ve kao da je neka draga ivotna druica pristala da s njim kroi ivotnom stazom, a ta druica nije nitko drugi do debelo vatirana kabanica, sa vrstom nepoderivom podstavom. Postao je nekako ivahniji, ak i vrstog karaktera kao ovjek koji je ve postavio i odredio sebi cilj. S lica mu je i iz postupaka nestala sama od sebe sumnja, neodlunost, jednom rijeju sve one kolebljive i neodreene karakterne crte. Proces odijevanja kroz koji prolazi Akakije Akakijevi, ivanje i navlaenje injela, ustvari je njegovo razodijevanje i njegov zaokret ka potpunoj nagosti njegova duha. Kad je konano o bukao kabanicu kroio je u najsveanije raspoloenje, obuzela ga je radost i srea tako da i nije primjeivao kako bi dolazio do ureda, ve se je jednostavno tamo naao. Uslijedili su dani potpune sree. Ali jednom dok se je vraao sa zabave kod pomonika predstojnika odjela, u jednoj mranoj i pustoj ulici, ukrali su mu kabanicu. Citat: Akakije Akakijevi osjetio je kako svlae s njega kabanicu i udaraju ga koljenom tako da pada nauznak u snijeg, i nita vie ne otuje. Iako se alio naelniku policije nita nije postigao i onako uniten odluio se je obratiti visokoj linosti: Citat: Uostalom, ovaj se trsio uzdii na visinu svoga poloaja i mnogim drugim sredstvima, a to su: uveo je obiaj da ga nii inovnici doekuju ve na stubitu kad dolazi na posao; da se nitko ne usudi doi ravno k njemu nego da sve ide najstroijim redom; koleki registrator najavljivao bi neiji dolazak gubernijskom sekretaru, gubernijski sekretar titularnom ili nekom drugom savjetniku pa bi na taj nain najava napokon st izala do njega.

Kako je sve ve u naoj svetoj Rusiji zaraeno oponaanjem, svaki izigrava i oponaa svoga efa. Tako priaju da je neki titularni savjetnik, kad je postavljen za efa neke male zasebne pisarnice, odmah prigrabio sebi posebnu sobicu i nazvao je slubenim nadletvom i postavio na vrata nekakve vratare u livrejima, crvenim ovratnicima i gajtanima koji su svakom posjetitelju otvarali vrata iako je u slubeno nadletvo jedva mogao stati jedva pisai stol. Manire i navode visoke linosti bijahu ozbiljne i dostojanstvene, ali ne i odvie sloene. Temelj njegova sustava bijae strogost. Strogost, strogost i strogost govorio je obino i pri posljednjoj rijei obino gledao vrlo znaajno u lice onoga kome se obraao. Za to dodue i nije bilo nekog posebnog razloga jer je onih desetak inovnika, koji su tvorili administrativno osoblje njegova ureda, ionako ivjelo u dolinom strahu: im bi ga izdaleka ugledali, ostavljali bi odmah posao i ekali ga u stavu pozor sve dok ef ne proe kroz sobu. Njegov uobiajeni razgovor s podreenima odlikovao se strogou i sastojao se tako rei od tri reenice: Kako se usuujete? Znate li vi s kim govorite? Je li vam jasno tko stoji pred vama? hijerarhija birokratskog aparata. Ali ni ona mu nije pomogla. Naprotiv grubo ga je istjerala i moemo ak rei poslala u smrt. Od tuge za kabanicom Akakije je pao u vruicu i zahvaljujui petrogradskom podneblju ubrzo umro. Pria ipak nije gotova. Nedugo nakon njegove smrti pojavio se je duh. Po Pterogradu se je pro irio glas da kod Kalinskog mosta javlja mrtvac u liku inovnika i krade kabanice. I taj je duh ivio sve dok jedne veeri nije skinuo injel sa viske linosti i tako zadovoljio svoju pravdu. Nakon toga on je nestao. Jedna od najvanijih strukturalnih ideja je ovdje namjerno zamaskirana (jer sva stvarnost i je maska). ovjek za koga misle da je neogrnuti duh Akakija Akakijevia, u stvari je ovjek koji je njemu ukrao ogrta. Ali duh Akakija postojao je samo zahvaljujui injenici da on nema ogrta, a andar, upadajui u najneobiniji paradoks ove prie, misli da je duh upravo ona osoba koja je njegova antiteza, ovjek koji je ukrao injel. I tu je kraj pripovijesti o jednom malom inovniku koji je cijeli svoj ivot posvetio svojim slovima i kabanici. Ona mu je bila jedina ivotna radost, jedino to ga je inilo sretnim, ali na kraju i to mu je bilo oduzeto. Iako pomalo smijean, Akakije ipak na kraju u nama izaziva tugu i suosjeanje jer njegova je sudbina prvenstveno tragina.

Analiza likova (verzija 1): Akakije Akakijevi Obian inovnik za prepisivanje s godinjom plaom od etiristo rubalja. Zadovoljan je svojim ivotom iako se on sastoji od posla i boravka u kui: Citat: (str. 198) Mijenjali su se direktori i razne druge starjeine, a on je uvijek mogao da se vidi na jednom te istom mjestu, na istom poloaju, stalno na istoj dunosti, kao inovnik za prepisivanje slubenih spisa; Nizak je, ospiav i riokos. Kratkovidan, s borama na obje strane obraza i hemoroidine boje lica. Nije se brinuo o svom izgledu i odjevanju: Citat: (str. 200) Uopte nije mislio o svome odjevanju: gornji kaput nije mu bio

zelen, ve nekakve riastobranjave boje. Okovratnik na njemu nije bio dugaak, izlazei iz tog ovratnika, inio ba neobino dugim. Nije se preputao nikakvim uicima: Citat: (str. 202) lijegao bi, unaprijed se smjekajui pri pomisli na sutranji dan: to li e mu bog sutra poslati da prepisuje? Citat: (str. 205) u govoru najvie upotrebljavao prijedloge, priloge i, naposljetku, takve rijeice koje nemaju ba nikakvog znaenja. Petrovi Bivi kmet, kroja. Imao je enu koja se nije mogla pohvaliti svojom ljepotom. Bio je dobre udi te je pristao da saije Akakiju kabanicu za gotovo nita novaca. Volio se razbacivati cijenama i opijati . Citat: (str. 211) Na licu mu se pomolio tako dostojanstven izraz kakav Akakije Akakijevi dotad nije imao prilike da na njemu vidi. Kao da je Petrovi u srcu osjeao da je uradio neku veliku stvar i time najbolje pokazao onaj jaz koji dijeli krojae to ne idu dalje od stavljanja postave i prekrajanja starih odijela od onih koji iju od novog materijala. Vana osoba Vii policijski general kojemu se za pomo obratio Akakije. Volio se praviti vaan: Citat: (str. 219) Najzad, ta osoba nastojala je da uzdigne svoj ugled mnogim drugim sredstvima, a evo kojim: uvela je obiaj da je sitni inovnici doekuju na stepenicama, kad je dolazila na dunost; nitko, zatim nije smio da joj se obrati direktno, ve u strogo predvienom redu: koleki registrator podnio bi izvjetaj gubernijskom sekretaru, gubernijski pak titularnom, ili nekom drugom, pa bi tek tada predmet stizao do nje, te vane osobe. Bio je dobre due samo to ga je in generala promijenio. Kad bi se obraao osobama nieg ina volio se razbacivati rijeima: Citat: (str. 222) Znate li kome vi to govorite? Shvaate li ko stoji pred vama? Shvaate li vi to, shvaate li? - pitam ja vas.

Analiza likova (verzija 2): Akakije Akakijevi Nije ba bio dopadljiv, bio je onizak, malo riokos i pjegav po licu, imao je bore s obje strane obraza. Bio je vrlo privren poslu i svaki svoj spis ili tekst koji je prepisivao je prepisivao s ljubavlju i potovanjem. Uivao je u svakom napisanom retku ili slovu. Vrlo je hladnokrvan i ravnoduan upravo radi toga to se ne obazire na izrugivanja drugih inovnika. Ima jak karakter i kad neto naumi to e i uiniti pod bilo koju cijenu. Takav je sluaj sa skupljanjem novca za novu kabanicu, odricanja od

veernjeg aja, uvanja odjee kako bi to due potrajala. Vrlo je te dljiv, pomalo lukav, vesele ga vrlo male sitnice. Petrovi Petrovi je stari kroja bez jednog oka, pjegav po licu, voli popiti koju aicu, vrlo sposoban i vjet jer uspijeva uspjeno popraviti inovniku uniformu. U nekim situacijama je okrutan zato jer voli natui cijenu svoga rada toliko koliko sam ne vrijedi, a u nekim situacijama poten zato jer je Akakijeviu saio kabanicu za vrlo nisku cijenu shvaajui u kakvoj je on situaciji. Tvrdoglav je jer ga ak ni u situaciji kad je mamuran nije mogue odg ovoriti od njegove namjere ili odluke. Vana osoba (general) On je u dui dobar ovjek, lijepo se odnosi prema drugima, ljubazan je prema njima, samo to ga je generalski in sasvim pomeo. Nakon to je dobio generalski in on se nekako sapeo, iskliznuo s uobiajenog kolosijeka i uope nije znao kako se ponaa. Ako bi bio u drutvu s ljudima ravnima sebi, on bi jo i bio ovjek na svome mjestu, ovjek sasvim valjan, ali u pogledu nikako glup ovjek. Ali im bi se zatekao meu ljudima koji su makar za jedan in nii od njega bivao bi sasvim drukiji. utio je i takvo njegovo stanje izazivalo bi saaljenje, tim prije to je on i sam osjeao da bi to vrijeme mogao ispuniti neim mnogo ljepim. U njegovim se oima ponekad opaala silna elja da se ukljui u neki zanimljiv razgovor i da prie nekoj manjoj grupi ljudi, ali ga je uvijek zaustavljala misao da to ne bi bilo malo previe s njegove strane, da nee to biti malo previe familijarno, nee li time on izgubiti na ugledu? I uslijed takvih razmiljanja i dalje je ostao u onom svom jednom te istom, nepromjenjivom utljivom stanju, i tek bi ponekad izustio nekakve kratke zvuke. Zbog svega toga stekao je naziv vrlo dosadnog ovjeka.

Analiza glavnog lika: Akakije Akakijevi Citat: (str. 385) Dakle na jednom odsjeku sluio jedan inovnik; ne bi se moglo rei da je taj inovnik bio osobito upadljiv, bio je onizak, pomalo koziav, pomalo riokos, pomalo ak na prvi pogled kratkovidan, s omanjom elom iznad ela, naboran s obje strane obraza, takozvane hemoridalne bojelica Citat: (str. 386) Nitko mu na odjelu nije iskazivao potovanje. Podvornici ne samo to se nisu ustajali kad je on prolazio, nego ga nisu ni gledali, kao da je kroz ekaonicu proletjela obina muha. Akakije je ivio za svoj posao i rijetko tko bi tko s ljubavlju radito svoj posao kao on. Kao da je osjeao nekakvo prijateljstvo sa slovima koja je prepisivao, na licu mu je uvijek bio smijeak kada je dobio neto za prepisivanje. Citat: (str. 387) Teko da bi se igdje mogao nai ovjek koji bi tako ivio za svoj posao. Moglo bi se kazati da je sluio revno ne, on je sluio s ljubavlju. Tu, u tom prepisivanju, njemu se priviao neki njegov svijet, arolik i ugodan. Na licu mu se zrcalio uitak; neka je slova volio vie od drugih, pa kad bi dola na red, topio bi se od radosti: i smijuckao se, namigivao, i micao

usnama, tako da se inilo da mu na licu moe proitati svako slovo to ga ispisuje. Akakije se esto koristio prijedlozima, prilozima i raznim potapalicama koje nemaju nikakve veze. Ak o je bilo neto nezgodno, onda je i zapoinjao reenicu i nije je zavrio pa je zaboravljao to je htio rei. Citat: (str. 392) Valja naopmenuti da se Akakije Akakijevi ponajvema izraavao prijedlozima, prilozima i, najposlije, takvim potapalicama koje ne znae ama ba nita pod milim bogom. A ako je rije bila o neem posebice nezgodnom, imao je ak obiaj uope ne dovravati reenice, tako da je vrlo esto zapoinjao ovako: To zbilja sasvim, ovaj i nakon toga bi umuknuo, pa bi i sam zaboravio to je htio rei, mislei da je ve sve rekao. Kako je nastalo ime Akaki: Citat: (str. 386) Porodilji su ponudili da izabere jedno od tri imena, koje joj se najvie svia: Mokija, Sosija, ili da se zove po naelniku Hozdazatu. Ma, kakva su to imena! pomislila je pokojnica. Da bi joj ugodili, otvorili su kalendar na drugom mjestu i opet su ispala tri imena: Trifilije, Dula i Varahasije!. Opet su okrenuli stranicu i izronili su: Pavsikahije i Varhtisije. E, sad vidim da mu je tako sueno- ree majka. Pa kad je ve tako, nek se radije zove ko i otac mu. Otac mu je Akakije, pa nek mu i sin bude Akakije! Njegovo radno mjesto: Citat: (str. 386) Koliko se god mijenjali ravnatelji i svakakvi predstojnici, on je uvijek bio na jednom te istom mjestu, na istom poloaju, na istoj dunosti, inovnik za prepisivanje slubenih spisa, tako da su svi poslije povjerovali da je on valjda i doao tako na svijet ve potpuno formiran, u inovnikom mundiru i sa elom na glavi.

Biljeke o djelu: Pisac nije kao veina romantiarskih pisaca koji su traili neku savrenu osobu kojoj e dodijeliti neko visoko mjesto u drutvu. Ovo djelo nema junaka jer osoba o kojoj pisac govori je obian radnik tj. prepisuje knjige. On nema ni nekakvu kuu niti neku visoku plau. Pisac je samim imenom Akakije Akakijevi, nainom na koji je odlueno da se on upravo tako zove, radnim mjestom gdje Akakije radi zapoeo ismijavanje glavnog lika, da bi sve okonao kad njemu ukradu kabanicu koja je njemu znaila vie nego sam ivot i zbog koje se on na kraju osveuje.

Dojam o djelu (verzija 1): Meni se djelo svia jer je jednostavno pisano i svatko ga moe razumjeti. Pisac upotrebljava groteskni humor da bi prikazao glavnog lika. Djelo je fantastino, prikazuje malog lika koji voli svoj posao i svoju kabanicu. Pisac ne prikazuje nekog bogataa kojemu nikad nije dosta ili neku osobu koja ima novca ali

nema vlastite sree, nego prikazuje osobu koja se moe zadovaoljiti malim stvarima, kojemu su normalne stvari jedno veliko blago - Akaki pronalazi u malim stvarima velike radosti. Pogotovao mi se svia kraj kada se pisac saalio nad Akakijem i osveuje ga, skidajui prolaznicima kabanice. Djelo ima i elemenata koji su tuni, npr. kada pisac opisuje kako izgleda kabanica od Akakija. Isto tako mislim da pisac eli istaknuti da ne mora biti novac taj koji donosi sreu nego to jednostavno moe biti jedna jadna kabanica.

O djelu (verzija 2): Kabanica je Gogoljeva novela ija je pria vrlo jednostavna. Jadni mali inovnik donosi veliku odluku. Odluuje nabaviti novu kabanicu koja postaje san njegova ivota. Prvu no kada je obue, otmu mu je u jednoj mranoj ulici. On umire od tuge i njegov duh luta gradom u potrazi za svojom kabanicom. Ovo je sve to se tie osnovne zamisli, ali naravno prava pria (kao i uvijek kod Gogolja) lei u stilu, unutranjoj strukturi ove anegdote. Djelo je, inae, proeto otunim humorom, a njezin fantastini zavretak daje cijeloj, ve na realistikim temeljima izgraenoj, pripovijesti ponovno groteskni tonalitet.

Zakljuak: Gogolj u Kabanici opisuje ivot jednog siromanog inovnika odbaenog i zaboravljenog od itavog svijeta. Stvara neku vrstu antijunaka u kojeg se ne bi nitko ugledao. U itaoca istovremeno izaziva saaljenje prema, ponienom i uvrijeenom, Akakiju i ujedn o pripovijeda kroz groteskni humor. Takav humor postie isticanjem negativnosti, karikiranjem, ismijavanjem i izobliavanjem Akakija, kabanice i okoline. Osim humora, za Gogolja je karakteristina njegova jednostavnost u pripovijedanju. Sa malo rijei uspijeva predoiti itaocu i stanje unutar likova i stanje u okoliu. Gogolj u Kabanici daje kritiku drutvu i sudi protiv neovjenog odnosa i ponaanja ljudi. No ipak na kraju priznaje da nije sve tako crno, jer postoji savjest koja spaava ovjeka.