PLATON PERFEKCIONISTIKA ETIKA

Sokratova etika misao utjecala je na novu - platoniku. Platon (427.-347. pr. K.) je prvi grki filozof koji je u svojim djelima nastojao obuhvatiti gotovo sve filozofske probleme, u to je ukljuena i etika. Povijesni je izuzetan utjecaj Platonovog predavanja O dobru koje je zabiljeio Aristotel dok je bio Platonov uenik. Predavanje u zavrnim crtama nastoji izrei kako su Dobro i Jedno istoznani. (Pojam Dobra se moe razumjeti i kao Boanstvo.) Platon izjednaava puninu bivanja (jedinstvenosti) s moralnim savrenstvom (dobrim) utemeljujui time perfekcionistiku etiku. Vrlo je vjerojatno da je esta knjiga Platonove Drave bila bliska ovoj nauci. Platon je bio uvjeren kako je mogue imati ogranieno znanje o onome to ispunjava ljudska bia, i imao je odgovarajue teorije o tome kako bi ljudi trebali ivjeti. Stjecanjem znanja ljudska bia mogla bi upoznati svoju pravu prirodu, spoznati to je dobro i sukladno tome postupati. Moralnost je mnogo vie od zajednikog zakonodavstva. Dobrota je vrsta znanja koje je nekako upisano u strukturu samoga svemira - postoje prirodne moralne injenice. Kada bi se one mogle spoznati, nitko ne bi mogao initi zlo. To znai da je lo ovjek samo onaj koji ne zna. Poznata je Platonova podjela ljudi po prirodnim sposobnostima: U sastavu vladara je zlato.U pomonicima (vojnicima) nalazi se srebro, a seljaci i radnici su od eljeza i bronce. Platonova utopijska drava ureena je hijerarhijski u obliku piramide. Nekoliko zlatnih ljudi (ili "odbjeglih zatvorenika" onih koji su izbjegli iz pilje) bit e nepogrjeivi uvari-vladari. Srebrni e ljudi biti vojnici i dravni slubenici. Veina je eljezni i bronani puk - proizvoai bogatstva. Ta skladna konica veselo bruji, jer svatko zna svoje pravo mjesto i bespogovorno obavlja dodijeljene mu poslove.

Svi se graani drave moraju od malena navikavati na to da takvo stanje stvari prihvate kao prirodno. Takvima nas je Bog nainio...
Skupina Platonovih dijaloga (Apologija, Kritija, Fedon) opisuje posljednje dane Sokratovog ivota i biljei njegove misli prije smrti. Iako se opisuje Sokrata, rije je o Platonovim etikim promiljanjima. Gotovo svi sokratiki dijalozi nastoje ukazati na prirodu krjeposti ili odreene moralne probleme: U Euthypru Sokrat raspravlja o krjeposti ljubavi (potovanja roditelja, domovine i bogova) i kritizira definiciju ljubavi kao ljubav je onaj dio pravde koji se odnosi na bogove, kao trivijalni odnos ljudi prema bogovima. u Laheju se raspravlja o hrabrosti u Karminidu o obuzdavanju i umjerenosti tjelesnih pouda u Liziji o prijateljstvu u Eutidemu o praktinoj mudrosti u Dravi o pravdi Najee ne donosi konani zakljuak, niti dogmatske smjernice nauke, nego se kroz raspravu izlau mnogi etiki problemi koji stimuliraju pozornog itatelja ili sluatelja na promiljanje o njima. U Protagori Platon razlae problem pouavanja moralnih vrjednota. Sokrat (a zapravo Platon) tvrdi da ni jedan ovjek dragovoljno ne izabire zlo: izabrati zlo a ne dobro nije u ljudskoj prirodi. To je naznaka kako e netko initi uvijek ono to smatra za dobro, a da uenje pomae u donoenju pravilne prosudbe onoga to je dobro. Platon ne odbacuje moralni intelektualizam Sokrata, ali ga proiruje i smjeta u kontekst stvarnosti i ljudske due. Platonove etike teorije o dijelovima ljudske due.

U Fedru dua se usporeuje s parom konja u zaprezi kojima upravlja koija. Jedan konj je neobuzdan i podloan strastima. On predstavlja strastvenu i poudnu stranu due. Drugi konj je obuzdan i plemenit, usmjeren na postizanje asti i slave, a predstavlja duhovni dio due. Ovi dijelovi due predstavljaju dvije ljudske strasti: elju za zadovoljenjem tjelesnih pouda i tenju za postizanjem uspjeha i slave. Upravlja tih konja mora znati kamo ide i mora uspostaviti kontrolu u najviem dijelu due. Filozofija je stvorena kako bi sva tri dijela ljudske due teila istom cilju a to je srea. U Dravi se razlikuju dvije razine duevnih aktivnosti; razumska i nerazumska. Razumska je onaj dio kojim se razmilja i stjee znanje. U nerazumskom dijelu razlikujemo dva dijela: dio koji osjea bijes, potrebu za uzdignuem kao duhovni element; i pouda, strast i uici kao poudni ili strastveni dio. Svaki od ovih dijelova due posjeduje zasebno savrenstvo ili vrlinu: (stoerne krjeposti) Razumskom dijelu je svojstvena savrenost praktine mudrosti Duhovnom dijelu svojstvena je hrabrost ili muevnost. Umjerenost je krjepost koja ujednaava ili ublauje poudu Pravda kao vrlina svakog pojedinanog ovjeka je openito stanje due u kojem svaki dio ispravno izvrava svoju funkciju. Pravedan ovjek ini samo ono to je pravedno u njegovim vanjskim inima kao graanin drave odnosno ini dobro jer je njegova dua u potpunom skladu.

Zagrobni ivot Platon je smatrao da je ljudska dua besmrtna, psyche ne umire s fizikim opstojanjem. Moda je najdojmljivija pripovijest o Eru, koji se spominje u posljednjoj knjizi Drave. Er je prikazan kako nakon smrti odlazi na mjesto suenja s kojeg se na kraju vraa na zemlju kako bi prenio svoju poruku. Er je vidio mnogo dua kojima se nude razliiti oblici postojanja, dakle slobodni su birati onaj oblik koji smatraju najboljim. Taj izbor ovisio je o tome kako je tko razumijevao smisao dobroga ivota. Oigledno, Platon je smatrao kako je najvanije napraviti taj izbor: Svaki od nas treba staviti na stranu sva druga uenja i posvetiti se prouavanju kako stei znanje kojim e moi razlikovati dobar ivot od loeg. Zakljuak Platonov idealno kolovani ovjek bio bi rezultat dugogodinjeg studiranja matematike i mnogo godina vjebanja dobrih navika. Idealan ovjek bio bi ujednaeni starac, osloboen svakodnevnih briga, utemeljen u ljepoti i ispravnom ureenju, usavren u intelektu kako bi lagano i savreno uvidio principe dobrog ivljenja. Platonov idealni primjer takve osobe je njegov uitelj Sokrat. Problematini dio Platonove etike 1) Moe li nepravda ukoliko nije otkrivena biti odobrena odnosno opravdana? Ova mogunost se razmatrana u glasovitoj pripovijesti o Gigu koja se iznosi u drugoj knjizi Drave: Lidijski je pastir po imenu Gig pronaao zlatni prsten i metnuo ga na svoj prst. Na mjesenom okupljanju kraljevskih pastira Gig je otkrio kako bi svaki puta kada bi pomaknuo prsten na ruci postao nevidljiv ostalim pastirima. S ovom arobnom napravom Gig se uputio na kraljev dvor, ubio kralja, zaveo kraljicu i preoteo kraljevstvo.

Platon se zapitao da li bi i pravedan ovjek, kada bi takvim prstenom mogao izbjei kaznu, poeo initi zlo. On ak smatra kako bi ga ljudi smatrali budalom kada bi otkrili kako ne eli napakostiti svojim susjedima. Ovaj primjer uvodi vanu pojavu u povijest etike - da li moralna kvaliteta ljudskog ponaanja ovisi samo o posljedicama ina. Vraajui se na tu temu u devetoj knjizi, Platon iznosi kako se pravednost isplati, jer ivjeti pravedno znai ivjeti profitabilno. 2) Kretanje svakog ovjeka prema ostvarenju idealne osobe originalan je primjer samousavravajue etike. Stoga, razvitak osobnih kvaliteta (vrlina) predstavlja osobni proces, i razliit je od ovjeka do ovjeka. Platon je, kao i veina Grka, bio svjestan drutvene dimenzije ivota jednako kao i sree. Dobar ivot zahtijeva udruenje s drugim ljudima. Etika je stoga dio politike koja se bavi pitanjima kako dobro ivjeti u dravi (polisu). Osobne kvalitete svakog ovjeka usporeene su sa funkcijama triju klasa drutva: Najnia klasa je proizvoaka i sakupljaka; drutvena vrlina joj je strpljivost. Druga klasa je natjecateljska, srana i ratoborna; drutvena vrlina joj je hrabrost. Trea i najvia klasa (uvara i vladara) je racionalna; drutvena vrlina joj je praktina mudrost.

Kada sve tri klase djeluju zajedno, drava je obiljeena vrlinom pravednosti. Platon istie prednost opeg politikog dobra nad individualnim. Kakose moralnost drave identificirana s boanskim Dobrom, Zakoni nas navode na totalitarni poredak. U Dravi Platon jednako navodi da vladari smiju lagati ako time tite dobro drave u cijelosti. Ovo je jedan od diskutabilnijih dijelova Platonove drutvene etike.