KRIMINALNA POVIJEST

K O R U M P I R A N O S T I KRIMINALNI POSTUPCI PAPINSTVA KROZ S T O L J E -

PAPINSTVA
Tony Bushby studeni 2006. kontakt preko: c/- NEXUS Magazine Faks: +61 (0) 7 5493 1900

A N E M A J U P R E M C A : PRAVA P O V I J E S T PAPINSTVA P U N A JE SKANDALA, OKRUTNOSTI, RAZVRATA, VLADAVINE TERORA, RATOVANJA I M O R A L N E IZOPAENOSTI.

PO Box 30 Mapleton, Qld 4560, Australija

Veina katolika proivi svoj ivot, ne uv i niti jednu prijekornu rije o bilo kojem papi ili pripadniku sveenstva. Ipak, za pisana povijest ivota sveenike hijerar hije nimalo ne nalikuje dananjoj slici o njima, a prave prie o papama spadaju medu najiskrivljenije u povijesti religije. Katoliki povjesniar i njujorki nadbi skup, kardinal John Farley (umro 1916.), suptilno je priznao da bi stare legende 0 njihovim raskalaenim ivotima mogle biti djelomino istinite..., da nisu strogo ustrajali na seksualnoj kreposti i da si je papinski dvor openito doputao nepra vdu, ali je vjerojatno da je moralno po boljanje bilo na prvom mjestu u njiho vim mislima (Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, 1897., iii, str. 207). Pravi karakter papa u pravilu je bio tako lano prikazi van da mnogi ljudi ne znaju da su mnogi pape bili ne samo dekadentni nego i najzvjerskiji i najpodmukliji vojni stratezi svih vremena. Kardinal Farley dodao je sljedei komentar: Pape su bili privremeni vladari civilnog teritorija i prirodno je da su imali mogu nost prisilno ponovno osnivati ili iriti Crkvene drave do potvrde o sklapanju mira... njihovi pokuaji da u prvom redu oiste Rimsko vojvodstvo uzrokovali su im velike jade i potrebu da pribjegnu na silju, ali uvijek na strani milosti... ivoti su izgubljeni u slubi istine, ali pravnu osnovu Kranskoj crkvi da posjeduje i predaje teritorije radi ubiranja poreza dao je [papama] car Konstantin 312. (Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, ii, str. 157-169) Komentari kardinala zahtijevaju nau panju, jer u njima lei malo poznata

koja nema presedana ili paralele u po vijesti svjetskih religija. U predgovoru za slubenu papinsku biografiju, koju je radi objavljivanja naruila Sveta Stolica, pod naslovom Pape: Saeta biografska povijest, kranskog se itatelja taktino priprema za neke predstojee neugodne injenice o papama ovim apologetskim priznanjem: Neki katolici moda e se sresti s izne naenjima itajui ivotopise papa iz ove knjige. Nau predodbu o ulozi koju su pape imali u Crkvi moda e trebati po malo prilagoditi." (The Popes: A Concise Biographical Histo ry, ur. Eric John, Burns & Oates, izdavai Svete Stolice, London, 1964., str. 19, obja vljeno uz odobrenje Georgiusa L. Cravena) Ovaj komentar poziva itatelja na oprez pri prouavanju papinske povijesti, ali u ovoj biografskoj povijesti Sveta Stolica nije smatrala mudrim objaviti pune de talje o pravoj prirodi papinskoga dvora. Njegova prava povijest izmijeana je sa stoljeima trgovanja sveenikim polo ajima, obmana, skandala, nemoralnosti, agresije, prijevara, ubojstava i okrutnosti, a pravu narav papa Crkva danas svjesno lano prikazuje (A History of the Popes, dr. Joseph McCabe [1867.-1955.], C. A. Watts & Co., London, 1939.). Crkva je stoljeima uvala opirne zapise o ivotima papa, koji su se do 11. stolje a nazivali ekumenskim patrijarsima, a zabiljeeni su zapanjujui ekscesi. Slu beni crkveni spisi pruaju izvanredna priznanja iskvarenosti itavog katolikog sveenstva, a implikacije koje okruuju to znanje poinju poprimati nove velike

imamo nekoliko papinskih dnevnika, pi sama i izvjetaja koje su strani veleposla nici pri Svetoj Stolici slali svojim vladama, samostanske dokumente, rimske senatske zapise, kao i pristup slubenim i drevnim registrima londonskih crkvenih sudova. U ovom je istraivanju takoer od velike pomoi bila dostupnost izvorne verzije Diderotove Encyclopdie, knjige ije je unitenje papa Klement XIII. (1758.-69.) naredio odmah po njezinom objavljivanju 1759. Ti dokumenti bez iznimke izvjeta vaju o stoljeima izvanredne degradacije u papinskoj hijerarhiji i, kad se uzmu u obzir okolnosti njihovog nastanka, njihov se sadraj moe opisati samo kao okantan. Hinjena svetost i pobonost papa, kako ih se danas javno predstavlja, nije zastupljena u povijesnim zapisima, to prua dokaz nepotenja u nainu na koji Crkva prikazuje samu sebe. Poboan katoliki povjesniar i autor, bi skup Frotheringham, iznio je ovaj saetak kranskih voa sve do svog vremena: Mnogi od papa bili su ljudi najrazuzdanijih ivota. Neki su bili arobnjaci (okultisti); drugi su bili poznati po buntovnosti, ratovanju, pokoljima, rasipnosti i trgova nju oprostima grijeha. Trei ak nisu bili ni sljedbenici Krista, ve najiskvareniji zloinci i neprijatelji svake pobonosti. Neki su bili djeca svoga oca, Sotone, vei na je bila krvavih ruku; neki ak nisu bili ni sveenici. Drugi su bili heretici. Ako je papa heretik, on ipso facto nije papa. (The Cradle of Christ, biskup Frothering ham, 1877; takoer pogledati Catholic En cyclopedia, xii, str. 700-703, passim, obja vljeno uz odobrenje nadbiskupa Farleya) A heretici su zaista i bili, te su, kao to emo vidjeti, mnogi pape javno priznavali da ne vjeruju u evanelje. Te su injenice dobro poznate katolikim povjesniarima koji svojim itateljima nepoteno govore da su pape bili neporoni i sposobni ljudi uzvienih vjerskih umova (The Papa cy, George Weidenfeld & Nicolson Ltd, London, 1964.). Prava je istina da su bili usmjereni samo na vlastite interese, a ne

Hinjena svetost i pobonost papa, kako ih se danas javno predstavlja, nije zastupljena u povijesnim zapisi ma, to prua dokaz nepotenja u nainu na koji Crkva prikazuje samu sebe
pria o voama kranske religije koja otkriva da je dananja slika o papama kao neiskvarljivim moralnim autori tetima neistinita. Skrivena povijest o doktrinarnim osnovama koje su papa ma omoguile da se uputaju u sukobe i raskalaenost, te do koje je mjere deka dencija meu sveenstvom djelomino istinita, predstavljaju izvanrednu priu, razmjere kada ih razmatramo u svjetlu sredinje crkvene tvrdnje o nepobitnoj pobonosti crkvene hijerarhije. Uredniki odbori Katolike enciklopedi je tvrde da su njihove knjige eksponenti katolike istine (predgovor), a ono to u iznijeti u ovom pregledu prikupljeno je prvenstveno iz tih zapisa i bez predrasuda. U istom duhu, takoer na raspolaganju

Boje, i da su njegovali sustav papinske pokvarenosti mnogo marljivije nego to se katoliki pisci crkvene povijesti usuu ju otvoreno otkriti. Laici su bili ogoreni na njih, a kad su bolji ekonomski uvjeti probudili umove nastajue europske sre dnje klase, dolo je do rairene pobune protiv njih. Kranski zapisi pokazuju da su pape oigledno bili jako daleko od mo-

derne slike o njihovom karakteru i poku avajui ih portretirati s istom prolou Crkva je razvila doktrinarnu fasadu koja ih besramno i lano prikazuje kao pobo ne. Kad na umu imamo model papinstva s kraja 20. stoljea, teko je zamisliti kakvo je ono bilo u 16. ili 14. stoljeu, a kamoli u 10. ili osmom. Oni koje danas zovemo tumaima kranske kreposti bili su brutalni ubojice, a zloini protiv vjere bili su veleizdaja, i kao takvi kanjivi smr u (Catholic Encyclopedia, ur. Farley, xiv, str. 768). Pape su gazili kroz rijeke krvi kako bi postigli svoje zemaljske ciljeve i mnogi su osobno predvodili svoje bi skupske milicije na bojnom polju. Crkva je naredila svom svjetovnom ogranku da ovjeanstvu nametne njezine dogme masovnim ubojstvima (The Extermi nation of the Cathars, Simonde de Sismondi, 1826.) i ini se da sveenstvo, vrei u svakom okrugu funkcije lokalnih dravnih dunosnika, nikada nije u po tpunosti povratilo vjerski duh (Catholic Encyclopedia, ur. Farley, i, str. 507). Apo logetski pisci kranske povijesti uzalud nastoje velom sofizma prekriti prolost papa, koja je stoljeima skandalizirala Europu i koja je oigledno neprofinjena i primitivna. Budui da su poeci papinske linije op skurni, na emo pregled zapoeti s go dinom 896., kada je grupa plemia sa svinjskim i brutalnim strastima, od kojih mnogi nisu bili u stanju napisati ni vlasti to ime (Ljetopisi Hincmara, nadbiskupa grada Reimsa; objavljeni oko 905.), otela papinsku vlast i okonala je 631 godinu kasnije, 1527., kada je, zahvaljujui smica licama pape Klementa VII. (1523.-1534.) Rim osvojila vojska cara Karla V. U ovom kratkom pregledu samo nekoli cine papa iz tih stoljea, moemo proi tati: Po smrti pape Formozija (896.), za pa pinstvo je zapoelo razdoblje najdubljeg ponienja, kakvoga nije bilo nikada pri je ni kasnije. Nakon samo petnaest dana vladavine Formozijevog nasljednika, Bonifacija VI., Stjepan VII. [VI] postavljen je na papinsko prijestolje. U svom slije pom bijesu, Stjepan ne samo to je oskvrnuo sjeanje na Formozija nego je i po niavajue postupao s njegovim tijelom. Papa Stjepan zadavljen je u zatvoru u ljeto 897., a est sljedeih papa (do 904.) svoje je ustolienje moglo zahvaliti sukobima izmeu suparnikih politikih frakcija.

Kristofora, posljednjeg od njih, svrgnuo je Sergij III. (904.-911.). (Catholic Encyclopedia, ii, p. 147) Takva razdoblja najdubljeg ponienja za papinstvo javljala su se prilino esto, a bilo ih je i u 21. stoljeu kada su javnosti razotkriveni razmjeri sveenike pedofilije (isprika pape Ivana Pavla II., oujak 2002.). Papa Stjepan VII. (VI), podagrian i prodrljiv stari sveenik (kremonski biskup Liutpand, oko 922.-972.), naredio

tao na truplo, proglaavajui ga krivim. akon je, stojei kraj raspadajueg tijela biveg pape, odgovarao u njegovo ime. U tom sablasnom incidentu, koji danas licemjerno zovemo Sinod mrtvaca, mrtvog su papu uredno osudili, strgnuli s njega ruho, odsjekli tri prsta s njegove desne ruke i njegove ostatke bacili u rijeku Tiber. U tom odvratnom poslu, njega se [papu Stjepana VII. (VI)] ne moe opravdati za ono to je uslijedilo. Proglasivi mrtvoga papu svrgnutim, on je takoer ponitio njegova djela, ukljuujui njegova zareenja. Njegova mrana i jeziva uloga izazva la je estoku reakciju u Rimu, a krajem sr pnja ili poetkom kolovoza papa Stjepan baen je u zatvor i kasnije zadavljen. (The Popes: A Concise Biographical Histo ry, ibid., str. 160) Ovdje su, morbidna u svom realizmu, pri kazana mentalna ogranienja starih papa. Zbog takvih i slinih scena, moemo razu mjeti zato su redovnici iz samostana Eulogomenopolis, koji se danas zove Monte Cassino, opisali Asinarijsku postaju (koja je kasnije preimenovana u Lateransku pa lau) kao kuu gnjeva, kosturnicu... mje sto egzotinih poroka i kriminala.

B E Z B O N A VLADAVINA KURVI
Kremonski biskup Liutprand, ija Antapodosis obrauje papinsku povijest od 886. do 950., ostavio je izvanrednu sliku poronosti papa i njihovih biskupskih kolega, moda uz malo zavisti: Lovili su na konjima sa zlatnim ormama, odra vali bogate gozbe s plesaicama po zavr etku lova i odlazili s tim bestidnim kur vama u krevete sa svilenom posteljinom i zlatom izvezenim prekrivaima. Svi rimski biskupi bili su oenjeni, a njihove supruge izraivale su svilene haljine od svetih ruha. Njihove ljubavnice bile su vodee plemkinje grada, a dvije poho tne imperijalne ene, Theodora i njezi na ki Marozia, vladale su papinstvom desetog stoljea ( Antapodosis, ibid.). Ugledni vatikanski povjesniar, kardi je da se raspadajue tijelo pape Formozija izvadi iz groba nakon osam mjeseci, zave e uspravno u stolici i podvrgne suenju zbog krenja kanona. Pred njegovim truleim tijelom, odjeveni u grimiz i sa zlatnim regalijama, stajali su papa, njegovi biskupi, rimsko plemstvo i Lamberto Toskanski. Suenje je bilo groteskna i opscena far sa. Papa je koraao naprijed-natrag i vri nal Caesar Baronius (1538.-1607.), to je razdoblje zvao vladavina kurvi, to je zapravo ustupilo mjesto jo skandaloznijoj vladavini kurvara (Annates Ecclesiastici, folio iii, Antwerp, 1597.). Jedino to je biskup Liutprand detaljno razot krio o Theodori jest da je uvjerila zgo dnog mladog sveenika da uzvrati strast koju je osjeala prema njemu i postavila

ga za nadbiskupa Ravenne. Kasnije je Theodora pozvala svog nadbiskupskog ljubavnika iz Ravenne i proglasila ga pa pom Ivanom X. (papa od 914. do 928., umro 928.). Ivan X. uglavnom je ostao zapamen kao vojni zapovjednik. Osobno se borio na bojnom polju protiv Saracena i porazio ih. Preputao se nepotizmu, ili bogae nju svoje obitelji, a njegovo je ponaanje utrlo put dubljoj degradaciji papinstva.

ali su ga sedam mjeseci kasnije zamijenili Stjepanom VIII. (VII). On je vladao dvi je godine, a onda je Marozia predala pa pinski poloaj svom sinu Ivanu XI. (oko 910.-936; papa od 931. do 935.). Njegov nezakoniti otac bio je papa Sergij III., to je potvrdio Flodoard, pouzdan suvreme ni pisac (The Popes: A Concise Biographi cal History, ibid, str. 162). Sergij je pretho dno silom prisvojio papinstvo uz pomo Marozijine majke Theodore. I Theodora i Sergij imali su vodee uloge u ranijem skrnavljenju Formozijevog trupla, a Sergij je kasnije bio optuen da je ubio svoja dva prethodnika. Crkva se branila, ali je pri tom razotkrila da on nije bio jedini papa koji je bio u seksualnoj vezi s Maroziom: Raireno je vjerovanje da je papa Sergij, premda sredovjean ovjek, bio u tjelesnoj vezi s mladom Maroziom i s njom dobio sina, budueg papu Ivana XI. Veina in formacija koje imamo o Marozijinoj kari jeri i rimskim skandalima u koje su ona i niz papa bili umijeani potjeu iz neprija teljskih izvora i mogle bi biti pretjerane. (The Popes: A Concise Biographical Histo ry, ibid.) Uz sveeniku diktaturu, Marozia je ne koliko desetljea vladala kranstvom iz papinskog dvorca u blizini Bazilike sv. Pe tra, bavei se svim kranskim pitanjima osim rutinskih poslova. Nije se znala po tpisati, a ipak je bila na elu Kranske cr kve - to je injenica poznata povjesnia rima koji su barem elementarno upoznati sa zapisima o papama. Bila je seksualno agresivna, beutna, glupa neznalica i po sve beskrupulozna. Postavljala je okrutne ratnike-biskupe kako bi ojaala svoje fra kcije, trijumfirajui u svom vladanju nad protivnicima. Da doslovno prevedemo rijei rimskoga naroda, zvali su je "papin ska kurva": bila je izravno odgovorna za izbor i imenovanje barem etvorice papa. Moderni branitelji kranstva kau da su njezina imenovanja bila skandalozna, ali te pape Crkva danas priznaje kao legi timne nasljednike sv. Petra. U to vrijeme, meutim, velike mase dobrih ljudi osje ale su duboku ogorenost zbog opscene farse u koju se pretvorila papinska religija i okrenule su se protiv nje s prezirom i bi jesom. Kasnije u svom pontifikatu, papa Ivan XI. razbolio se i Marozia je na papinsko prije stolje privremeno postavila jednog starog redovnika. On je kasnije odbio povui se s prijestolja i silom je odveden u zatvorsku

eliju, gdje je izgladnjen do smrti. Ivan XI. tada je preuzeo njegov poloaj i potroio svoje preostalo bogatstvo unajmljujui vojnike radi uspostavljanja reda u Rimu. Grad je bio pun revolta prema Crkvi i okantnom sveenikom nemoralu koji je postojao irom Italije. Ivan XI. zatim je odluio povratiti i osigurati bogate privre mene posjede papinstva, ali je 936. umro. Tako iz ovog saetog opisa s uenjem doznajemo o danima kada su bludne ene vladale Svetom Stolicom, a kranska doktrina jo nije bila razvijena.

...prema pobonim kroniarima, ubio ga je vrag dok je silovao neku enu u jednoj kui u predgrau. U stvari, Svetog je Oca tako teko pretukao bijesni suprug te ene da je umro od ozljeda osam dana ka snije
Pozvao je Maare, koji su u to vrijeme jo bili polucivilizirani Azijati, da dou i bore se protiv njegovih neprijatelja, ime je na svoju zemlju navukao novu i stranu nevolju. Nije imao principa u svom diplo matskom, politikom ili privatnom po naanju. Odbijao je Theodora i mamio je privlanu mladu ker Hugha od Provanse u svoju papinsku spavau sobu. Odbaena Theodora potom se udala za Guida, markiza od Toskane, i oni su zajedno izveli dravni udar protiv Ivana X. Theodora je iznenada umrla, pretpostavlja se od tro vanja, a Ivan X. uao je u ogoreni sukob s Maroziom i vodeim rimskim plemii ma. Ivan je u Rim doveo svoga brata Pe tra, uzdigao ga na plemiki rang i zasuo ga unosnim poloajima koje su stariji pri padnici plemstva smatrali svojim privile gijem. Bila je to unutarnja bitka za mo. Plemii su, na elu s Maroziom, istjerali Petra, papu Ivana i njihove trupe iz grada. Papa i njegov brat poveali su svoju voj sku i vratili se u Rim, ali grupa Marozijinih ljudi presjekla im je put do Lateranske palae i ubila Petra pred papinim oima. Ivana su zarobili, proglasili svrgnutim u svibnju 928. i uguili jastukom u dvorcu Sant' Angelo. Marozia i njezina frakcija nakon toga su za novog papu postavili Leona VI. (928.),

P R O D A J A PAPINSTVA U S R E D NOVE D U B O K E ISKVARENOSTI

Koliko se god to moda inilo nevjeroja tnim, papinstvo je nakon toga potonulo do jo veih dubina iskvarenosti, ostavi u tom stanju skoro tisuu godina. Kranski povjesniari nehajno odbacuju pravu pri rodu papa, govorei kako ih nikada nisu smatrali bezgrenima i ignorirajui i njenicu da su teko krili sve standarde ljudske moralnosti. Papa Ivan XII. (Oktavijan, oko 937.-964., papa 955.-964., The Popes, A Concise Bi ographical History, ibid., str. 166-7) bio je jo jedan u nizu bezbonih papa koji je svoju sramotnu karijeru otvorio pri zivajui poganske bogove i boginje dok je bacao kocke u kockarskim partijama. Nazdravljao je Sotoni tijekom pijanki i postavio je svoju zloglasnu ljubavnicu/ prostitutku Marciju da upravlja njego vim bordelom u Lateranskoj palai (Antapodosis, ibid.). Volio je oko sebe imati zbirku lakih ena, rekao je redovnik-kroniar Benedikt iz Soracte, a na njegovom suenju zbog ubojstva jednog suparnika njegovo je sveenstvo pod zakletvom izjavilo da je imao incestuozne odnose sa svojim sestrama i da je silovao svoje redo vnice (Anali Beneventuma iz Monumenta Germaniae, v). On i njegove ljubavnice tako su se napili na jednom banketu da su sluajno zapalili zgradu. Bilo bi teko zamisliti sveenika koji bi bio vea supro tnost svetosti: ipak, u vremenima kada je prosjean vijek papa bio dvije godine, on je zadrao prijestolje 10 godina. Meutim, njegov je ivot iznenada i nasilno okon an kad ga je, prema pobonim kroniari ma, ubio vrag dok je silovao neku enu u jednoj kui u predgrau. U stvari, Svetog je Oca tako teko pretukao bijesni suprug te ene da je umro od ozljeda osam dana kasnije. Car Otto tada je zatraio da sve enstvo za nasljednika Ivana XII. izabere

sveenika uglednog ivota, ali oni ta kvoga nisu mogli nai. Novi papa, Leon VIII. (963.-965.), bio je laik doveden iz dravne slube koji je podvrgnut svim zareenjima u jednom danu (ibid.). Da nanja Crkva Leona VIII. smatra pravim papom, ali njegov je izbor zagonetka koju se strunjaci za kanonsko pravo nisu potrudili odgonetnuti (ibid.). Catholic Encyclopedia daje dodatne prie o papinoj moralnoj degradaciji: Pape 'Benedikti' od etvrtog do ukljuivo devetog (IV.-IX.) pripadaju najmranijem razdoblju povijesti papa... Benedikta VI. (973.) bacio je u zatvor protupapa Bonifacije VII. (umro 983.), davi ga zadaviti 974. Benedikt VII. bio je laik koji je silom postao papa, istjeravi Bonifacija VII. Papa Benedikt IX. [oko 1012.-1055./1065./1085; papa 1032.-45., 1047, 1048] dugo je izazivao skandal u Crkvi svojim razuzda nim ivotom. Njegov izravni nasljednik, papa Grgur VI. [1044.-46.], nagovorio je Benedikta IX. da se odrekne Katedre sv. Petra, zbog ega mu je darovao vrijedne posjede. (Catholic Encyclopedia, i, str. 31) Gerbert (koji e postati papa Silvestar II., 999.-1003.) je protupapu Bonifacija VII. opisao kao grozno udovite koje po zloinima nadmauje sve ostalo ovjean stvo, ali posebnu panju zasluuje skandal pape Benedikta IX. Njegovo ime bilo je Grottaferrata Teofilatto (Theophylact u nekim zapisima), a 1032. pobijedio je u krvavom otimanju za bogat papinski poloaj. Odmah je ekskomunicirao voe koji su bili neprijateljski raspoloeni pre ma njemu i brzo je uspostavio strahovla du. Slubeno je otvorio vrata papinske palae za homoseksualce, pretvorivi je u organiziran i profitabilan muki bordel (The Lives of the Popes in the Early Middle Ages, Horace K. Mann, Kegan Paul, Lon don, 1925.). Njegovo nasilno i razuzdano ponaanje izazivalo je rimski narod: u si jenju 1044. stanovnici grada izabrali su Ivana Sabinskog, pod imenom papa Silve star III., da ga zamijeni. Ali Benediktova su braa brzo istjerala Silvestra, koji je spas potraio u brdima Sabine. Benedikt IX. potom je prodao papinski poloaj svome kumu Giovanniju Grazianu, koji je preuzeo papinsko prijestolje pod imenom papa Grgur VI., ali 1047. Benedikt se ponovno pojavio i objavio da natrag uzima papinski poloaj. Crkva je dodala da je bio ...nemoralan... okrutan

i ravnoduan prema duhovnim stvarima. Dokazi o njegovoj iskvarenosti pokazuju njegovu nezainteresiranost za vjerska pi tanja, a njegovo nepotovanje asketskog naina ivota bilo je dobro poznato. Bio je najgori papa nakon Ivana XII. (The Po pes: A Concise Biographical History, ibid., str. 175). Nakon njegove smrti, grobari su odbili izraditi lijes za njega. Potajno je pokopan pod okriljem noi, umotan

stima gledali s prezirom, a njihove gram zive ideje, rasipnost i nemoralnost brzo su se irili u sreditu sveenikog ivota. Nakon to je crkveni autoritet postao slab u svom izvoru, morao je poeti propadati i drugdje. U skladu s tim, kako je papin autoritet gubio potovanje mnogih, rasla je ogorenost na Kuriju i papinstvo. (Catholic Encyclopedia, vi, str. 793-4; xii, str. 700-03, passim)

Meutim, istraivanje zapisa same Crkve otkriva nam da je tvrdnja o neprekinutom kontinuitetu papa lana.

u tkaninu. etiri idua pape kratko su se zadrala na papinskom poloaju, a slje dei odlomak iz Katolike enciklopedije prepun je dokaza o moralnoj izopaenosti itavog sveenstva: U vrijeme izbora Leona IX. 1049., prema svjedoenju sv. Bruna, segnijskog biskupa, 'cijela Crkva bila je u iskvarenosti, svetost je nestala, pravednost je umrla, a istina je bila pokopana; Simon arobnjak vladao je Crkvom, iji su se pape i biskupi bili odali uivanju u raskoi i bludu. Znan stveno i asketsko obrazovanje papa bilo je alosno, moralni standardi mnogih bili su vrlo niski, a celibat se nije posvuda po tovao. Biskupi su svoje poloaje dobivali na nepropisan nain, njihovi ivoti i rijei bili su u neobinoj suprotnosti s njihovim pozivom, svoje dunosti vrili su ne za Krista, ve radi stjecanja svjetovne koristi. Pripadnike sveenstva na mnogim su mje

Papa Leon IX. (roen 1002., umro 1054.) bio je beskrupulozan pustolov koji je svoj pontifikat proveo kruei Europom s odredom naoruanih vitezova i ostavio svijet u gorem stanu nego to ga je zate kao. Crkva ga je zvala Lapsi (posrnuli), stidljivo priznajui da je zastranio u vje ri... zabludio je nudei rtve lanim bogo vima (thurificati)... nije poznato zato se odrekao svoje vjere (Catholic Encyclope dia, ur. Pecci, iii, str. 117). Sv. Petar Damjan (1007.-72.), najei cenzor svoga doba, prikazao je zastra ujuu sliku trulei sveenikog morala na ivopisnim stranicama svoje Knjige o Gomori, neobinom kranskom zapisu koji je udom preivio stoljea kranskih zatakavanja i spaljivanja knjiga. On je re kao: Kod papa se javlja prirodna tenja za ubojstvima i surovosti. Takoer nisu nimalo zainteresirani za obuzdavanje svo-

jih ogavnih strasti: mnogi su vieni kako se preputaju pohoti i poudi tijela i stoga, koristei tu svoju slobodu, ine svakakve zloine. Lord Acton (1834.-1902.), engleski povje sniar i osniva-urednik The Cambridge Modern History, koji je itav ivot istrai vao ivote papa, saeo je militaristiki stav papa, primijetivi: Pape ne samo to su bili ubojice u veli kom stilu ve su takoer ubojstva uinili pravnim temeljem Kranske crkve i pre duvjetom spasenja. (The Cambridge Modern History, sv. 1, str. 673-77)

mornari-ratnici. Izvorno ju je 881. osno vao papa Ivan VII. (papa 872.-882.; umro 882.), ali detalji o njezinoj veliini ili misi jama slubeno ne postoje (Encyclopaedia Britannica, sv. 6, 1973., str. 572). Meu tim, sudei prema kasnijem usamljenom spominjanju papine bojne flote, zabi ljeenom 1043. (Diderotova Encyclopedie, 1759.), u to je vrijeme jo uvijek bila ope rativna. Taj izvanredan zapis pronaen je u dokumentima koji su nekada pripadali monoj rimskoj obitelji Crescenti, koja je odigrala vanu ulogu u papinskim pre vratima od sredine 10. stoljea do poetka 11. stoljea. Papina mornarica jo uvijek je bila u funkciji u 16. stoljeu, oko 700 godina nakon svog osnivanja, jer je papa Grgur XIII. (roen 1502., papa 1572.-85.) od Giorgia Vasaria (1511.-74.) naruio sliku flote dok je ona bila usidrena u sicili janskoj luci Messina. Pravi znaaj zapisa o takvoj vojnoj sili po nitava modernu sliku o milosti i svjetlu za koje Crkva kae da je kranstvo doni jelo svijetu. Ispriavajui se za stoljea metea koje su uzrokovali pape i nastojei njihove postu pke prikazati u ljepem svjetlu, Vatikan je priznao da je u vrijeme pape Aleksandra II. (1061.-73.) Crkva bila rastrgana shi zmama protupapa, simonije i sveenike razuzdanosti (Catholic Encyclopedia, i, str. 541). Pojavljivanje vie papa koji su djelovali istovremeno i bili u meuso

pojavljivali su se nezakoniti pretendenti na papinsko prijestolje i esto vrili ulogu pape, prkosei pravom nositelju prava na taj poloaj. Prema [kardinalu] Hergenrotheru (umro 1890.), posljednji protupapa bio je Feliks V. (1439.-49.). Isti autoritet nabrojao ih je dvadeset devet sljedeim redom... [imena papa]. (Catholic Encyclopedia, i, str. 582) Svaku suprotstavljenu papinsku hijerarhi ju podravale su vrlo jake vojne frakcije, a tema papa koji ratuju jedni protiv drugih preiroka je da se ovdje ak i ukratko izlo i. Njihove borbe za prevlast vodile su se iznimno ogoreno, a rije shizma nije dovoljno jaka da opie snagu gnjeva koji je stoljeima bjesnio unutar kranske re ligije. Katoliki povjesniari priznaju da ak ni danas moda nije potpuno jasno tko je iz dvaju linija papa bio papa, a tko je bio protupapa, ili koji je protupapa bio zakoniti protupapa (Catholic Encyclope dia, ur. Pecci, iii, 107; takoer, Catholic Dictionary, ibid.). To je krasno sveeniko rasuivanje, ali na ovoj neobinoj stranici povijesti Sve te Stolice skriva se jo neto to moemo pronai u knjizi pod naslovom Tajne kr anskih otaca, koju je 1685. napisao rim ski biskup Joseph W. Sergerus (umro oko 1701.). On iznosi dokaze iz crkvenih arhi va koji su mu bili na raspolaganju da je u nekim razdobljima papinske povijesti bilo po etiri pape koji su sjedili na papinskim prijestoljima, svaki u drugoj zgradi, gra du ili dravi, djelujui neovisno, s vlasti tim kardinalima i osobljem, i odravajui vlastita kanonska vijeanja. On navodi njihova imena, a iz 12 garnitura od po e tiri pape jedan je primjer samoproglaeni papa Benedikt XIV. (1425.), koji je godi nama bio suparnik papa Benedikta XIII. (1427.), Klementa VIII. (1429.) i Martina V. (1431.). U novije su vrijeme crkveni povjesniari domiljato etvrtog lana e tverostruke garniture zvali kontraprotupapa (The Popes: A Concise Biographical History), tvrdei kako ovo nije mjesto [u crkvenim prirunicima] za raspravu o za slugama ili motivima viestrukih preten denata (Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, iii, str. 107-8; Catholic Dictionary). Uvoenje rijei protupapa bilo je na knadni potez Crkve kojim je ona htjela ukloniti stvarnost istovremenog vladanja vie papa i time sebi pripisati jedan ne prekinuti zakoniti niz papa od sv. Petra do dananjeg Benedikta XVI. Meutim,

Papina mornarica jo uvijek je bila u funkciji u 16. stoljeu, oko 700 godina nakon svog osni vanja... Pravi znaaj zapisa o takvoj vojnoj sili ponitava modernu sliku o milosti i svjetlu za koje Crkva kae da je kranstvo donije lo svijetu
Moda su se ugledali na Isusa Krista koji je, nakon to je proglaen kraljem, izdao ovu krvolonu zapovijed: Moje nepri jatelje - one koji me ne htjedoe za kra lja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim oima! (Lukino evanelje, 19:27, Biblijski rukopisi s Brda Sinaj, British Mu seum, MS 43725,1934.). Katolika Biblija prua meki pristup: Ali one moje proti vnike koji ne htjedoe da nad njima vla dam, dovedite ovamo i pogubite ih preda mnom (Luka 19:27). Pape danas ine sve to je u njihovoj moi da prikau Isusa kao bezazlenog vjerskog propovjednika i proroka mira, ali se paljivo suzdravaju od ulaska u raspravu o ovoj reenici iz evanelja, koja pobija sve to kranstvo tvrdi da predstavlja.

bnom sukobu slabo je poznata epizoda kranske povijesti, no koja prua jasne dokaze o postojanju monih sukobljenih frakcija koje su nastojale zadobiti isklju ivu kontrolu nad papinskim dravama. Crkvu su mnogo puta u povijesti po tresali sukobi pretendenata na poloai pape... nastali razdori uvijek su bili prae ni skandalima, ponekad i nasiljima i kr voproliem (Catholic Dictionary, Virtue 8c Co, London, 1954., str. 35). U poetku su suparnike imperijalistike pape birale francuske plemike obitelji kako bi isko rijenile porono rimsko sveenstvo, a ka snije su se pojavili novi elementi u raznim oblicima, potrajavi 400 godina. U novije vrijeme Crkva je protupape na zvala vragovima na Katedri sv. Petra, tvrdei da su oni bili nezakonito posta vljeni (Catholic Dictionary, ibid.). Meu tim, ta je razlika potpuno arbitrarna, jer je svaki od viestrukih papa bio kanonski izabran na crkvenim konklavama. Evo je dnog izvanrednog priznanja Crkve: U raznim razdobljima tijekom povijesti

PAPINSKI RATNI BRODOVI I SUPARNIKI IMPERIJALISTIKI PAPE

Otprilike u vrijeme sv. Petra Damjana spominje se postojanje papinske ratne mornarice iju su posadu inili kranski

istraivanje zapisa same Crkve otkriva nam da je tvrdnja o neprekinutom kon tinuitetu papa lana. Biskup Bartolomeo Platina (1421.-81.), kranski povjesni ar i prvi prefekt (1475.-81.) tada mlade Vatikanske knjinice, priznao je da je izravno nasljeivanje prekinuto u vie navrata nakon Nikole I. (papa 858.867.) meuvlaem od osam godina, sedam mjeseci i devet dana, itd., itd. Te prekide licemjerno nazivaju slobodnim razdobljima, a biskup Platina zabiljeio je da je njihovo ukupno trajanje 127 godina, pet mjeseci i devet dana (ViMeutim, humanitarac i biblijski ue njak Desiderius Erasmus (oko 1466.1536.), bio je u pravu kada je otvoreno izjavio da je nasljeivanje imaginarno (Erasmus, u Nov. Test. Annotations, fol. Basle, 1542.) jednostavno zato to je nje gova dananja slika u suprotnosti sa za biljeenim povijesnim injenicama. Oko 50 godina nakon vremena pape Aleksandra II. (umro 1073.), jedna utje cajna suprotstavljena frakcija izabrala je Lamberta od Bologne za papu Honorija II. (1124.-30.) pa je Crkva imala dvoji

u estokom sukobu, jo uvijek pod po dijeljenom kontrolom dvojice papa, od kojih nijedan nije posjedovao Bibliju i svaki je djelovao neovisno o drugom [Confessions of a French Catholic Priest, Mathers, New York, 1837.). Razmjere papinskih grijeha proiruju ri jei Crkve kroz Peccijevo izdanje (1897.) Katolike enciklopedije: U vrijeme inauguracije Grgura VII. (1073.-85.) kranski je svijet bio u ja dnom stanju. Tijekom pustoeeg pri jelaznog razdoblja, uasnog razdoblja ratovanja i pljakanja, nasilja i korupcije na visokim poloajima, koje je uslijedilo odmah po raspadu Karolinkog Carstva, u vrijeme kada se inilo da je drutvo u Europi osueno na razaranje i propast, Crkva nije bila u stanju izbjei opu degradaciju kojoj je bila tako znaaj no pridonijela, ako je nije i uzrokovala. Deseto stoljee, moda najalosnije u kranskim analima, okarakterizirano je primjedbom kardinala Baroniusa (va tikanski povjesniar, 1538.-1607.) da je 'Krist bio uspavan u tijelu Crkve'. (Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, ii, str. 289, 294, passim; takoer vi, str. 791-95) Jo jedan neobian dogaaj iz anala kr anstva vodi nas u 12. stoljee i taj nas dokaz tjera da se zapitamo to se dogaa lo u umovima papa. Godine 1144., nakon spletkarske konklave koja je trajala 10 tje

tae Pontificum ["ivoti papa"], biskup Platina, prvo izdanje oko 1479; takoer Catholic Encyclopedia, xii, str. 767-68). Meutim, Platina je propustio uraunati slobodna razdoblja iz priblino devet stoljea koja su prethodila Nikoli I., jer je na alost, objavljeno vrlo malo (crkve nih) zapisa starijih od godine 1198. ( Encyclopaedia Biblica, Adam & Charles Black, London, 1899.). Sveeniki insajderi znaju da su djela u kojima je navo dno zabiljeena papinska linija lana, te kau: to se tie navodnih kataloga linije bi skupa iz raznih kongregacija od vreme na apostola, koje su iznijeli neki crkveni pisci, oni su puni krivotvorina i kasnijih izmiljotina. Tako se tu ubrajaju dijece zanski biskupi, za ije se poloaje smatra da su iskvareni ili nepoteno osnovani, kako su nalagale nune potrebe Crkve, ili sluajevi svjetovnih ambicija. (The Authentic and Acknowledged Stan dards of the Church of Rome, J. Hannah, DD, 1844, str. 414)

cu suprotstavljenih papa, ogorenih i zaraenih protivnika koji su ivjeli krva vim, raskalaenim i raskonim ivotom. Nema nikakve sumnje da je Honorije imao namjeru kupiti ili silom zauzeti papinsko prijestolje, u emu je i uspio, sauvavi poloaj do kraja svog ivo ta. Nakon njegove smrti, dvojica novih papa, Anaklet II. (1130.-38.) i Inocent II. (1130.-43.) izabrani su i posveeni istoga dana u suprotstavljenim svee nikim frakcijama. Prije svog izbora, Pietro Pierleoni (protupapa Anaklet II.) bio je vojni zapovjednik suparnike vojske, ija se obitelj borila 50 godina (ukupno) za kontrolu nad Svetom Sto licom - u sukobu koji Crkva danas lu kavo zove Pedesetogodinji rat. Ako je vjerovati njegovim neprijateljima, on je osramotio papinski poloaj svojim te kim nemoralom i pohlepom u nagomi lavanju bogatstva. Kad je Pierleoni umro 1138., njegova frakcija na papinsko je prijestolje izabrala Viktora IV. (Catholic Encyclopedia, i, str. 447). Crkva je ostala

dana, Gherardo Caccianemici izabran je za papu i uzeo je ime Lucije II. Moderni katoliki povjesniari smatraju ga stupom Rimske crkve (The Popes: A Concise

Talijani su s oajem gledali novu papinsku politiku u kojoj je papa Lucije II. naredio kri arski pohod protiv vla stite pastve u Rimu
Biographical History, ibid., str. 215), ali prava je istina bitno drukija. Talijani su s oajem gledali novu papinsku politiku u kojoj je papa Lucije II. naredio kriar ski pohod protiv vlastite pastve u Rimu. Jedanaest mjeseci kasnije, osobno je po veo papinske trupe u bitku i zauzeo grad. Meutim, stanovnici, na elu s Giordanom Pierleonijem, ustali su protiv njega i papina je vojska poraena uz ogroman

gubitak ivota. Teko ranjen u bici, Luci je II. umro je od ozljeda 15. veljae 1145. (The Pope Encyclopedia: An A to Z of the Holy See, Matthew Bunson, Crown, New York, 1995.).

u Boje lice i dunost svakog kranina bila je ubijati heretike. Jo ranije, papa Grgur VII. (1020.-85; papa 1073.-85.) slubeno je objavio da [u]bijanje here tika nije ubojstvo i proglasio je zakoni tim da Crkva i njezini militanti ubijaju one koji ne vjeruju u kranske dogme. Sve do 19. stoljea pape su prisiljavali kr anske monarhe da herezu proglaavaju zloinom kanjivim smru prema njiho vom graanskom zakoniku, ali ono to je potaknulo kriarski pohod protiv katara nije bila hereza: njegov je cilj bio donijeti papinstvu dodatne zemlje i prihode, a pape su pribjegavali brutalnostima, prije tnjama i svim oblicima lukavtina kako bi

demonstracija 'borbene Crkve'. Arnaud Amaury (umro 1225.), opat od Citeauxa, zapovijedao je vojskom nosei zastavu sa zelenim kriem i maem, a pripadnici francuskog plemstva, ukljuujui vojvo du od Burgundije i grofa od Neversa, bili su u njegovoj pratnji. Prava je istina da je vojska nakon pokretanja bila jednogla sno voena, upravljana i pod kontrolom Kristove crkve. Prema uputama opata Amauryja, Crkva je izvela jedan od naj stranijih masakra ljudskih bia u svjet skoj povijesti. Ono to je uslijedilo bilo je stravino. Po hod je zapoeo u Bziersu: neki kroniari kau da su svi stanovnici grada bili masakrirani u tjedan dana. Neki procjenjuju broj mrtvih na 40.000 mukaraca, ena i djece. Govorilo se da je tijekom prvih nekoliko dana 6000 ili 7000 ljudi susta vno odvedeno u Crkvu sv. Magdalene i pojedinano pobijeno. Velika je teta to nemamo pouzdanih zapisa o stanovni

INKVIZICIJA I KRIARSKI P O H O D PROTIV KATARA

Velianstveno 12. stoljee, koje zbog nekog razloga vjernici ponosno uzdiu iznad svih drugih stoljea Mranog doba vjere, zapoeto je stravinom Inkvizicijom i 35-godinjim kriarskim ratom protiv katara (ponekad zvanih albigenzi). "Pod tim se nazivom [Inkvizicija] obino misli na posebnu crkvenu instituciju za borbu

Nevjerojatno je da je, sve donedavna, bilo vrlo malo komentara o razmjerima uasa koje je Crkva poinila protiv katara.
protiv hereze ili njezino suzbijanje" (Cat holic Encyclopedia, viii, str. 26) - a he reza jednostavno znai imati razliito miljenje. Njezino uvoenje bilo je jedini sluaj u kranskoj povijesti kada je Crkva bila slona oko cilja i govorila jednim gla som. Inkvizicija je postala trajna instituci ja kranstva i, kako bi opravdali principe suda, pape su uvele moan instrument u obliku dodatne serije krivotvorenih doku menata zvanih Gracijanovi dekreti. Pri kupljene krivotvorine neke su od najveih podvala poznatih ovjeanstvu, najuspje nije i najtvrdokornije po svom utjecaju na neprosvijeene narode. Mrana obiljeja ovog razdoblja nisu prijeporna meu autoritativnijim povje sniarima i ovdje, vie nego ikad, mora mo otro prosuivati. U ovom razdoblju kranske povijesti Crkva je masakrirala stotine tisua ljudi, a vei dio Francuske ostao je opustoen. 1182. papa Lucije III. (1181.-85; umro 1185.) zadobio je kon trolu nad slubenim aparatom Crkve, a 1184. proglasio je katare hereticima i odo brio kriarski pohod protiv njih. Kriar ski pohod je rat koji Crkva pokree radi navodnih vjerskih ciljeva, a odobren je papinskom bulom. Osamdeset est godina ranije, 1096., papa Urban II. (1042.-99; papa 1088.-99.) odo brio je prvi od osam Crkvinih kriarskih pohoda, iji je broj s vremenom narastao na ukupno 19, a koji su s nesmanjenom estinom trajali 475 godina (1096.-1571.). Hereza je, kako je tvrdila Crkva, bila aka postigli svoje ciljeve (The Story of Religio us Controversy, dr. Joseph McCabe, 1929., str. 40). Katari, miroljubiva i pobona zajednica, sada su od strane kranske hijerarhije bili izdvojeni za potpuno unitenje. Da nas nam je teko razumjeti mete koji je izazvalo kranstvo i estinu ogorene kampanje papa protiv katara, a kasnije i protiv potomaka Frederika II., a zatim i vitezova templara. Papa Celestin III. (1106.-98; papa 1191.98.) podrao je raniju odluku pape Lucija III. da se svi katari izbriu s lica Zemlje. Kako bi to postigao, poetkom 13. sto ljea papa Inocent III. (Lotario di Segni, 1161.-1216; papa 1198.-1216.), jedan od najveih papa srednjega vijeka (Cat holic Encyclopedia, viii, str. 13), naredio je Dominiku de Guzmnu (1170.-1223.) da okupi vojsku nemilosrdnih sljedbe nika zvanih Katolika vojska (Catholic Encyclopedia, v, str. 107), te je formirana poetna sila od 200.000 pjeaka uz podr ku 20.000 oklopljenih vitezova konjani ka. Stanovnitvo ih je zvalo Koljai, ali Dominik ih je smatrao Vojskom Isusa Krista (ibid.), kasnije pojaavi vojsku s dodatnih 100.000 vojnika. Katoliki pisac, biskup Delany (umro oko 1227.), rekao je da se crkvena vojna sila razvila do 500.000 vojnika protiv zajednice obinog, nenao ruanog puka koji je vidio da je, u praksi, papinski sustav religije frivolan i laan. Kriarski pohod protiv katara zapoeo je 22. srpnja 1209. i bio je bezobzirna

tvu Beziersa. Moemo jedino istaknuti da je to bio jedan od velikih gradova na prednog i, za to vrijeme, gusto naseljenog Languedoca. Ono to se sa sigurnou zna o masakru od 22. srpnja 1209. njego vi su okantni razmjeri i njegova nekriti na priroda. No najgore e tek doi. Nevjerojatno je da je, sve donedavna, bilo vrlo malo komentara o razmjerima uasa koje je Crkva poinila protiv katara. S po rastom zanimanja za katarstvo u poslje dnjih nekoliko desetljea bilo je pokuaja od strane katolika da ozbiljno minimiziraju razmjere ovog divljanja i zgodno umanje razmjere pokolja do nevanosti. ini se da su takvi napori da se ugui isti na o kranskoj povijesti, iako nisu bili potpuno uspjeni, uvrstili vjeru onih koji ele vjerovati. Nain na koji katoliki pisci danas prikazuju ovo okantno pa pinsko zvjerstvo sramotan je. injenica da su pape provodile ta ubojstva u ime Krista posebno je alosna za krane. Pri hvatimo li objanjenje Crkve da su kriari bili ljudi dubokih religioznih osjeaja, koji su krenuli suzbiti zajednicu onih koji nisu vjerovali u formalno ispovijedano kran stvo, onda prihvaamo neistinu. Nema sumnje da je katolika vojska, nakon to je pokrenuta, bila najstraniji stroj za ubi janje koji je Europa ikad vidjela. Posljedice pljakanja Beziersa bile su zapanjujue i analogne uinku bacanja atomske bombe na Hiroshimu u Drugom svjetskom ratu. Bio je to uas iji razmjeri nadmauju bilo to u sjeanju naroda ju-

ine Francuske. Da su pape mogle odobriti takve ljudske tragedije u navodno prosvijeenom dobu crni je dokaz zaslijepljeno sti koju moe izazvati slijepa vjera. Nakon Beziersa, crkvene su trupe trijumfalno umarirale u Carcassonne, najveu tvravu tog vremena. Moglo bi ga se opra vdano smatrati plijenom koji bi mogao pasti samo nakon viemjesene ili vie godinje opsade, ali predao se u manje od mjesec dana nakon pustoenja Beziersa ( The Great Heresy, dr. Arthur Guirdham, Neville Spearman, Jersey, 1977.). Euro pljani su bili potreseni kad su uli da je jo 5000 ljudi pobijeno u Marmandeu 26. ruj-

enciklopedija (Catholic Encyclopedia, com katari.

iii,

Inkvizicija je, kako je rekao biskup Bru no od Segnija, katoliki pisac iz 16. sto ljea, izmiljena kako bi bogatima otela njihove posjede. Papa i njegovi sveenici bili su opijeni senzualnou; mrzili su Boga jer je njihova religija bila utoplje na u potopu bogatstva (A History of the Popes , McCabe, ibid.). Otprilike u isto doba imamo pritubu papinog poslanika Elmerica, koji je rekao da revnost papa za progone slabi zato to vie nema bogatih heretika. Postoji li u povijesti religije neka paralela s ovim motivima? Smatra se uvredljivim ako odbijamo s potovanjem govoriti o boanski voenoj Svetoj rimskoj crkvi. Kranski pisci, po obiaju nezainteresi rani za istinu, htjeli bi da zaboravimo ove injenice i prihvatimo njihovu licemjernu konstrukciju, po kojoj su Sveti Oci bili asni i poboni ljudi. Ali ono najgore tek je slijedilo.

str. 435-37) pod steriliziranom natukni Budui da nisu bili u stanju postizati kon stantne, premone pobjede u bitkama zbog katarskih utvrda, pape su pribjegle slube noj politici sustavnog unitavanja njihovih farmi, graevina, vinograda, polja penice i vonjaka. Razaranje koje je uzrokovala katolika vojska bilo je ogromno, a gubitke za civilizaciju teko je pojmiti. Povjesniari procjenjuju da je preko 500 gradova i sela nestalo sa zemljovida kao rezultat njezinog pustoenja. Nakon tri i pol desetljea bru talnosti i okrutnosti, prezir Europe produ

Nastavak u sljedeem broju... N A P O M E N A AUTORA:

Neki od datuma za pape i dogaaje u pa pinskoj povijesti predstavljaju procjene, to priznaje ak i Crkva. Datume su dodatno zakomplicirale promjene koje je 1582. u julijanski kalendar unio papa Grgur XIII. (papa 1572.-85.).

0 AUTORU:
Australac Tony Bushby postao je izrazito uspjean poslovni ovjek i poduzetnik vrlo rano u svom ivotu. Osnovao je izdavaku kuu za magazine i proveo 20 godina istra ujui, piui i izdajui vlastite magazine, prvenstveno za trita Australije i Novog Zelanda. Zbog svojih snanih duhovnih uvjerenja i zanimanja za teme koje se tiu metafizi ke, Tony je razvio duge odnose s brojnim udruenjima i drutvima irom svijeta. Bio mu je doputen pristup rijetkim biblijskim rukopisima u arhivima brojnih privatnih biblioteka i muzeja. Autor je knjiga The Bible Fraud (2001.), The Secret in the Bible (2003., izvadak Drevni gradovi pod pije na 1209., a Guillaume de Tudele zabiljeio e stravian opis mukaraca, ena i djece koje je Vojska Isusa Krista sasjekla na ko made. To to je navodno propovijedanje Krista moglo postati osnova za takvu di vlju agresivnost prema ljudskim biima neto je nad ime se moramo zamisliti. Zapise i literaturu katara Crkva je jednako okrutno unitila kao i ive predstavnike vjere, a dokaz za to prua nam Katolika bio se 1244. kada se odigrala konana bitka protiv katara u njihovoj utvrdi Montsgur. Crkva je u kasnijim vremenima naivno priznala da je motiv za njezine neviene pokolje i unitavanje katara bilo njihovo bogatstvo... i njihov prezir prema katoli kom sveenstvu, izazvan njihovim ne znanjem te svjetovnim i preesto skanda loznim ivotima ovih posljednjih (Cat holic Encyclopedia, i, str. 268). skom Gize ,objavljen u 1. broju hrvatskog izdanja Nexusa) i The Crucifixion of Truth (2005.). Njegove knjige dostupne su preko Nexusovih ureda i web-lokacije Joshua Booksa na http://www.joshuabooks.com. Budui da Tony Bushby odluno titi svo ju privatnost, sva korespondencija s njim vodi se preko magazina Nexus, na PO Box 30, Mapleton Qld 4560, Australija, faks: +61 (7) 5442 9381.

n
'

povijest religija

aoTrazi jetcoo. petutut Itos i

...-Mei A-1

1111

f.tinv.tme- tic) no cu: elf AM/tut/We coon "tiolusficr. (T.L. cunt trip spat 8614 me no itlerit.`eofa, cuibublo wict' tvr ocabtr 'rum inrremenbt bte. mbini - be- ttrif4er fubb!textv zebtrat rebberr imzone m n cram 7 be- anti uerbo onof 14; tku

confiLttm t.. (rotwasttferro

me- amiurn unit

ntb-ct

enT fhb fii

arl's intitteo trbefiir tr)uribc

quarninuf anniiiiarE

Papa Inocent III. napisao je razotkrivajuee djelo zvano Registro, u kojem je oOrno govorio o mod Crkve da kainjava grijehe i grenike. U njega je ukljutio ovu 2ivopisnu ilustraciju koja prikazuje vuka u redovniekom habitu s raevastim oru2jem kako tra21 milodare od stvorenja s papcima i uvijenim repom. Ta sastavljena 2ivotinja srneeih otiju satirieki predstavlja vjernike u Isusa Krista koje je ira populacija zvala gsvinje s kriievima. (Iz The Travels of Ibn Jubayr; ibn Jubayr, 0 Archivio Segreto, Vatican)

KRIMINALNA POVIJEST

PAPINSTVA - II DIO
MNOGI PAPE OD 13. DO 16. STOLJECA NASTAVILI SU ZLOCINACKI, KRVO2EDAN I RAZVRATAN NACIN 2IVOTA SVOJIH ISKVARENIH PRETHODNIKA I DOSEGNULI NOVE DUBINE IZOPACENOSTI KOJE MODERNA CRKVA SVIM SILAMA NASTOJI SAKRITI
Tony Bush by
studeni 2006. kontakt preko: c/- NEXUS Magazine PO Box 30 Mapleton, Old 4560, Australija Fa ks: +61 (0)7 5493 1900

61

nexus

www.teledisk,hr

povijest religija
os uvijek smo a kasnorn 12. i ranom 13. .stoljeeu. Sad demo reel neat() vise o 'Zivotu pape Inocenta HI. (1198.-1216.) kojea mnogi katolici uzdi2u iznad ostalih i smatraju jednom od glavnih konstruktivnih sila u razvoju europske civilizacije. Kad je 1198. izabran, zahtijevao je da njemu, kao papi, prisegu polo'2e prefekt, koji je zastupao cara Svetog rimskog carstva, i senatori, koji su zastupali rimski narod. Te iste godine sakrio je sve zapise o ranijoj povijesti Crkve utemeljivai Tajne arhive (Catholic Encyclopedia, xv, str. 287). Crkva priznaje: Nahlost, objavljeno je tek nekoliko (crkvenih) zapisa starijih od 1198. godine. (Encyclopaedia Biblica, Adam & Charles Black, London, 1899.) To priznanje otkriva da je oko dvanaest stoljeea kraeanske povijesti skriveno u vatikansldm podrumima i stoga javnosti nepoznato. Kako bi obuzdao plemstvo, Inocent je veliku moe i bogatstvo dao svom bratu, all taj nepotizam i njegovo despotsko ponaaanje izazivali su sve yea bijes, pa su se Rimljani 1203. joa jednom dignuli na ordije i otjerali Inocenta i njegovog brata iz grada. On se na kraju vratio u Rim i snO.no utvrdio Papinsku palaeu. Postupao je s okrutnoaeu tipienom za ovelike pape i bio ravnoduIan prema Iokantnim krvoprolieima koja je uzrokovao. Na Getvrtom Iateranskom koncilu u travnju 1215. Inocent III. osudio je Magnu Cartu i zatraiio da Zidovi nose posebnu odjeeu. Takoder je objavio da ee svakoga uhvaeenog u eitanju Biblije do smrti kamenovati ovojnici Kristove vojske (Diderotova Encyclopedie, 1759.). Ali glavni cilj tog vijeea bio je razviti plan Iirenja njegovih vojnih poslova, jer je njegova namjera bila da na lu-aju zagospodari eitavom Europom i stvori svjetsku dominaciju a kojoj ce sve kraljeve i princeve podvrgnuti sudu Svete stolice. Dominikova <<katolieka vojska (Catholic Encyclopedia, v, str. 107) bila je ukljueena u istrebljivanje katara u jsanoj Francaskoj, a Inocentu je trebala dodatna vojska za intervenciju u Njemaekoj. Upitao je svog vojnog savjetnika, biskupa. Grossetestea (u. 1227.), jednog od najrazboritijih prelata svoga vremena, gdje bi mogao doei do novih papinskih trupa, a savjet je giasio: iz katoliekog stanovniatva, Kristovill sljedbenika, gomile uvijek obuzete vragom (Diderotova Encyclopedie, op. cit.; detaljnije u From St Francis to Dante, G. G. Coulton, David Nutt, Lonwww.tek.clisk.hr

don, 1908. ur., str. 56). Iz stoljeea ske povijesti kakvu je zabiljaila sama Crkva lako se mogu prikupiti fleke fascinantne izjave sveeenika. Ova je jedan primjer toga Ito je papinska hijerarhija mislila o svojim tadaanjirn sijedbenicima. Papini napadi na Njemaeku, a kasnije i Konstantinopol, zavraili su katastrofom. Njegov jedini uspjeh bio je protiv nenaoruianils Katara. Nerna sumnje da su mu iz tog razloga povjesnieari uskratili titulu `Veliki, koju je, kako se eini, inke zasluEn (The Popes: A Concise Biographical History, Burns & Oates, izdavaei Svete stolice, London, 1964., str. 226; odobrio Georgius L. Craven). U dobi od pedeset pet godina Inocenta je ubio mac u interesu krilarskog pohoda [protiv Matra], o eernu je odlueeno na Lateranskom kon.cilu (Catholic Encyclopedia, viii, str. 16). Rijeei pape Grgura IX. (1227.-41.; Ugolini di Conti, 1143.-1241.) potvrduju repres ivan stay Crkve prema krivovjeiju jer je svom syeeenstvu nalo'Zio da podueavaju laika da kacla euje bilo kakve rune rijeci kraeanskoj vjeri, treba ju braniti. ne rijeeima, vee maeem, koji treba zarinuti drugorne u trbuh dolde ide (Chronicles of the Crusades, G. de Villehardouin, str. 148). Rimljane je toliko vrijedala zloba pape Grgura da su ga u sedam godina triput izbacili iz grada, a njegova smrt, koja je doeekana s razuzdanim veseljem, oslobodila je a kraeanski svijet poplavu prezrivih epiteta i priea o njemu. Godine 1243. Sinisbaldo Fieschi (oko 1207.-1254.), roden u Genovi, sjeo je na papinsko prijestolje i masakri su se nastavili nesmanjenom snagom. Prozvao se Inocentom IV. (1243.-54.) i nadmaaio sve svoje prethodnike pa divljaatvu i beskrupuloznosti svojih napada (Chronica di Riccardo di San Germano, xii, str. 507). Nakon Ito je clovraio uniatavanje katara, vojnu painju Crkve okrenuo je prema obitelji cara Svetog Rimskog Carstva, Fredericka IL (1194.-1250.). Fredericka su ad milja z-vali <<svjetsko eudo. Bio je posljednji veliki vladar dinastije Hohenstaufen. Njegava obitelj suprotstavljala se katoliekoj vojsci: Frederick, a kasnije njegov sin Conrad, proven su 'Zivot u zestokim borbama a papinskim trupama. Frederick se 'Zalio da papa, kojega je zvao zmaj od otrovne vrste, tezi postati feudalni vladar cijele Europe, i Frederick se borio protiv papinih pokuaaja preuzimanja njegovih golemih posjeda.

Evo crkvene potvrde njegovih pokolja, citirane iz Katoli' eke enciklopedije: Papu Aleksandra IV. (1254.-61.) ... bib() je lako zavesti na krivi put laskavim Iaputanjima, bio je sklon slugati zle prijedloge pohlepnih osoba nastavio je politiku rata do istrebljenja, koju je zapoleo Inocent IV, protiv potomstva Fredericka II. i ljudi su se pobunili protiv Svete stolice ... jedinstvo kfaeanstva bilo je stvar proalosti. (Catholic Encyclopedia, i, str. 287-288) Sto se tiee jedinstva, to je relativan pojam, jer ono unutar kraeanstva nikada nije postojalo, kao Ito ne postoji ni danas. Ljudi grada Rima podCZavali su borbu Frederickove obitelji i okrenuli se orui.ju - i jog jednom se papa u Zurbi povukao u provincije. Priea o sljedeea eetiri pape skoro je u potpunosti povijest borbe s Frederickovom obitelji - borbe koja je u nekim fazama bilo tako nepravedna, tako oeigledno nadahnuta eistom mrinjom i pohlepom, da se gadila kraeanskom svijetu i gadi se svakom nekatolfekom povjesniearu danas. Zatim je, zabiljeien u crkvenim dokumentima, uslijedio jedan od najneobienijib pontifikata u povijesti: Deset dana nakon smrti Nikole IV. (1292.) dvanaest kardinala okupilo se u Rimu, ali profile su dvije godine i tri mjeseca prije nego su Crkvi dali papu. (The Popes: A Concise Biographical History, navedeno djelo, str. 19) Povijest tih neobienih izbora (koji se danas zovu konklave) puna je korupcije jedna je od najeudesnijih knjiga a povijesnoj religijskoj literaturi koju tek treba u potpunosti otkriti. Medutim, 1294. iz nekog nejasnog razloga umorni kardinali sloiili su se da ee novim papom proglasiti Pi etra di Morronea (1215.-1296.) pod imenom Celestin V Prije i za vrijeme svog pontifikata 7ivi.o je pustinjaekim 2ivotom peeini u divljim planinama Abruzzija, juin() od Rima, Ito je einjenica koju moderna Crkva nije uspjela pobiti. Kod Celestina vidimo jog jedno od crkvenih priznanja ignorancije i neluitiene gluposti papinstva, koje su se protezale kroz petnaest stoljeea krIeanske povijesti. Kardinali su se uznemirili lead ins je skromni redovnik naredio da dodu u njegovu spilju, ali sigh su i proglasili ga papom.

nexus 61

(..3 V I J

L., L

l y1 .11=1

U jednom od nakh glavnih izvora podataka, The Popes: A Concise Biographical History, Celestin je opisan kao eovjek ogrankene tkenosti i posvema likn iskustva sa svijetom (str. 238). Medutim, u papinoj odsutnosti moda maSinerija crkvene vojske cvjetala je pod vodstvom ratnika-kardinala iz Ostije, Latina Malabrance, C"ovjeka s velikim vojnim iskustvom (Diderotova Encyclopedie). Kral Karlo IL Nap uljski, 2eled usluge od pape, poslao je izaslanstvo u spilju da doprati papu u Napulj kako bi se susreo s OM. Celestin je doSao i napravio javnu predstavu, dodijelivk izvanredne i neogranieene povlastice Karlu. Kardinali su, sada shvaeajuei da je papa katastrofalno prostoduAan, odlueili zatraZiti njegovo povlaeenje s poloiaja (The Papacy, George Weidenfeld & Nicoison Ltd, London, 1964., str. 87). Glavni medu onima koji su ga prisiljavali na abdikaciju bio je Benedetto Gaetani (ili Caetani) (1234.-1303.), bogat i odlue. an prelat velikih ambicija. Vjerovalo se da je Gaetani dao ugraditi cijev za provodenje zvuka kroz zidove papine sobe, i tako je glas s neba zapovijedao papi da odstupi. Celestin V. bio je uvjeren da mu se obratio Bog i odstupio je s poloiaja. Zatim je, u veljad 1296., Gaetani kupio

do papinstva do;ao prijevarom i zalila se protiv njega na sudu Generalnog vijeea. Pod zapovjednikvom jednog od njegovih kardinala, Bonifacijeva vojska uniStila je posjed obitelji Colonna i raStrk,ala njene elanove po dtavoj Europi. U nekim kronikama Bonifacija VIII. optuZuju za intinine odnose s jednom francuskom groficom. To ne moiemo potvrditi, all protiv katoliekih izvjekaja a njegovoj ikenosti i dobroti moi.'emo iznijeti neospornu e'injenicu da su njegov nepotizam to prodaja i kupnja pol(Aaja bill skandalozni. Takve so bile i njegove papinske bule, eija je svrha bila tfevrkivanje apsolutne prevlasti njegovog autoriteta. Rano u svom sedmogodiknein pontifikatu - 1296. - Bonifacije je objavio prvu od dvije najpoznatije bule u luieanskoj povijesti. Njen ton podsjeeao je na papinska izopeenja Grgura VII. (1073.-85.), i dobila je ime po svojim uvodnim diedma, Clericis laicos. Njena prva reeenica daje istinito priznanje i otkriva moralnu nakaradnost unutar krkanstva: Stari izvjekaji govore da so. laid bill izvanredno neprijateljski raspololeni prema papama, a nak iskustvo svakako pokazuje da je tako u danakne vrijeme. Odbojnost prema papama vjerojatno je odraavala potajnu sumnju u njihove

Unam Sanctam, Bonifacije VIII, 18 studenog 1302.; osvrt u Catholic Encyclopedia, xv, str. 126)
Crkva je pod Bonifacijem VIII. postala svjetovni vladar i zauzela ogromne teritorije koje je nazvala CrIcvene dr2a.ve. Tek su 1870. bajuneti talijanskih domoljuba konaCno povratili otete regije i ih ojediMenoj Italiji. U to su vrijeme Talijani - pod Vittoriom Emmanueleom II, kraljem Sardinije i Pijemonta - povratili Rim i okolne papinske teritorije i proglasili Vjdni grad prijestolnicom novoosnovanog Ujedinjenog Kraljevstva Italije. Tako su Papinske dr'Zave, s povrknom od 40.800 kvadratnih kilometara i tri poreznih obveznika, oduzete vatikanskom investicijskom portfelju i zauvijek nestale sa zemliovida Europe - i iz povijesti. Crkva, uz iznimku 0,44 kvadratna kilometra Grada Vatikana, vise nije imala nikakav nasilno steeen zernaljski teritorij u Europi kojim bi vladala, Men svjetovni suverenitet doSao je kraju. All priea o Bonifaciju VIII. jos. nije gotova. Glanak o njemu u Katolielco) proteie se na devet strana, devet strana beskorisnosti uz priznavanje karakternih mana, ali oeajn kko izbjegavanje ozbiljnih optulbi. Medutim, Encyclopaedia Britannica u svojim ranim izdanjima otkriva istinu o ovom papi, a elanak o njemu napisao je profesor Rockwell, istaknut crkveni povjesnkar. On ovako objaknava neprijateljstvo prema papi: Pohlepa, ohole izjave i eesto pokazivanje arogancije donijeli su mu mnogo neprijatelja mnogi su vjerovali da je u savezu s vragoin (Encyclopaedia Britannica, 3. izd., 1797.). Zanimljivo je primijetiti dap nakon objavlivanja 11. izdanja 189S. Katolieka crkva kupila Encyclopaediu Britannicu i nakon same par godina nova izdanja bez uvredijivih materijala zamijenila su ranije verzije za koje je sada naredeno da budu unikene ( History in the Encyclopaedia, D. H. Gordon i N. L. Torrey, New York, 1947.); takoder, The Good News of the Kingdoms, Norman Segal, Australia, 1995.). S vremenom, 1943. Encyclopedia Britannica dodijeljena je Rimokatoliekom sveudliku u Chicagu (Encyclopedias: Their History Throughout the Ages, 1966., dva izdanja; drugo izdanje posveeuje posebnu palMu Encyclopaedii Britannici ). U kasnijim desetheeima crkveni misionari odlazili su od vrata do vrata krom svijeta prodajuei proeikenu Encyclopaediu Britannicu naiwww.teLedFsk.hr

Crkva je pod Bonifacijem VIII. postala svjetovni viadar i zauzela ogromne teritorije koje je nazvala Crkvene iave dr s
papinski poloiaj od kardinala za 7000 zlatnih farina i postao papa Bonifacije VIII. (1294.-1303.). Celestina su odmah zatoeili u jednom mradorn dvorcu i tako brutalno postupali s njim da je ubrzo umro. tvrdnje o boZ"anskom porijeldu njihove religije. Ova bula bila je posebno usmjerena protiv francuskog kralja Philippea IV, unuka sv. Louisa, ali nije postigla svoj cilj. Onda je, 18. studenog 1302. Bonifacije VIII. objavio svoju krajnje nepravednu Bulu dva mae"a ( Unam Sanctam, Jednu svetu), koja je fornializirala okvir temelj ne strukture krkanstva za nadolazda stoljeea. Papina bula objavila je da Crkva kontrolira dva maea, to jest, dvije sile: Oba ina'ea u mod_ su Crkve, duhovni i svjetovni; duhovni unutar Crkve ruka sveeenstva; svjetovnim se za Crkvu sluii ruka njene vojske duhovna sila i ma pravo uspostaviti i voditi svjetovnu silo, a takoder i osuditi je kada ne postupa ispravno U skladu s tim, svatko tko se suprotstavlja dvama mae'evima Crkve suprotstavlja se zakonu Bo'ijent. (Bula

up

IZDAJLCA VJERE
Bogateei svoju obitelj, Gaetane - posebno Pietra, sina vrlo sumnjivog karaktera - Bonifacije VIII. uSao je u ogofeen sukob s moenom obitelji Colonna koja je bila odgovorna za neprestana protjerivanja papa iz Rima. Kad je kardinal Stefano Colonna, brat kardinala Giacoma Colonne, oteo tovar papinog zlata i srebra upueen obitelji Gaetano, Bonifacije VIII. ekskomunicirao je cijelu obitelj . Colonna i protiv njih proglasio kri Zarski rat. Obitelj je odgovorila manifestom u kojem je optuEla Bonifacija VIII. da je

El nexus

povijest religija
lijunima neupu&nili domadinstava. Ljudi koji imaju priliku usporediti ranija izdanja s izdanjima pod upravljanjem Crkve trebali bi to ainiti radi osobne potvrde da je napisana i objavljena nova i izrnigljena kikanska povijest, iz koje su izbalene ranije gtetne informacije. Neki negativni komentari o Bonifaciju VIII. izbrisani su, a druge su reenice izmijenjene, all zadrs kojim se imao obiLaj savjetovati odgovarao mu je neki neobi'dan glas (A History of the Popes, dr. Joseph McCabe, C. A. Watts & Co, London, 1939). Godine 1303. papa Bonifaclie VIII. zarobijen je u Anagniu, kamo je bio pobjegao, i odveden je u Pariz radi sudenja. Sciarra Colonna i njegova gnjevna obitelj bill su na francuskom sudu, a na Parigkom sveuLliStu sazvano je Generalno vijede. Pred pet nadbiskupa, 22 biskupa te brojnim svedenicim a i redovnicima Bonifacije VIII. neprestano se izrugivao religiji i moralu, i dao ovu izvanrednu izjavu: Isus Krist nije postojao, a hostija je samo bragno i voda. Marija nije bila djevica nigta vise nego moja majka, a pociniti pre]jub je zlo koliko i protrljati ruke. zrecivo degradirane drugtvene uvjete koji su sve to omogu_dili u ime Krista tegko je i zamisliti. Nepopularnost papa bila je tolika da su tijekom stoljeda mnoge od njih ubile iii protjerale iz Rima bijesne gomile ilj carski neprijatelii. U razdoblju od ukupno preko 240 godina, izmedu 1119. i 1445 pape su bill redovnor uz upotrebu sile izbacivani

Voltaire (1694.-1778.) je Izidorske dekrete opsao kao onajodvainiju najvelianstveniju prijevaru koja je ikad obmanula svijeb>.
iz Rima, te su vladali iz Avignona, Anagnia, Orvieto., Viterba, Siene, Firence, Pise i Perugie. Jog 1119. na prirnjer, lokalno stanovnigtvo pobunilo se protiv pape Gelazija IL (1118.-19.) koji je pobjegao u Gaetu u juZnoj Italiji odveslavgi niz rijeku Tiber u barci. Dok je bidao, bijesna je gomila trLla uz obalu rijeke zasipajudi sve udaljenijeg papu kamenjem, strijelama i prljavirn psovkama. Slidio tome, papa Grgur VIII. (1187.) bio je toliko ornra"Zen zbog zlodna osliepliivanja svojih protivnika (kao i papa Adrijan III) da ga je lokalno stanovnigtvo svezalo za devu okrenutog naopako i paradiralo s njirn ulicarna Rima, dobacujudi mu prostate i gadajudi ga kamenjem do smrti (Diderotova Encyclopedic). Kako bi izbjegao prijetede optuZbe za ubojstvo, papa Kalikst H. (1119.-24.) oskvrnuo je navodni grab sv. Petra i pobjegao u Konstantinopol sa srebrnim oplatama s vrata, debelim zlatnim ploZama koje su prekrivale oltare i kipom od punoga zlata (A History of the Popes, McCabe, op. cit.). Posljednji papa dije je protjerivanje iz Rima zabiljdeno bio je Eugenije IV. (1431.-47.), koji je ved dio svog devetogodignjeg progonstva proveo ziveci po napuljskim bordellina (Diderotova Ency-

Bedemi u pozadini ostaci su utvrdene Papinske palate u Avignonu, sagradene tijekom vladavina Benedikta XII. i Klementa VI. Ona je eluvala papinski dvor i upravni centar do 1377. Glavna struja u Europi ogtro je kritizirala ekstravagancije i fiskalni sustav papinskog dvora.

(A History of the Popes, McCabe,

ibid.)

nano je ime profesora Rockwella.

The Cambridge Mediaeval History (ur.

Gwatkin i Whitney, The Macmillan Co., 1911-13, sv. vii, str. 5), u kojem je zapisan opdi stay ili sud modernih povjesnfdara, kale kako se dini da dokazi nedvojbeno potvrduju da je on [Bonifacije VIII] u pogledu doktrine bio skeptik, i da je pod mitram skrivao izrugivadd duh. Francuski kralj Philippe IV, uz podrgku civilnih odvjetnika koji su nastojali uzdignuti njegov autoritet iznad papinog, usprotivio se buli Unam Sa.nctam Bonifacija VIII. Sazvao je svoj parlament u Parizu i pred njega iznio ophabu protiv pape za herezu, simoniju i lakomost. Bonifacija je posebno optulio za q..larohnjakvo, poslovanje s vragom, nevjerovanje u Isusa Krista, objavu da tjelesni grijesi nisu grijesi i izazivanje ubojstva pape Celestina i drugih. lmao je odredenog `idold u kojem se nalazio Vavolski
wwvv.telediskjIr

Prebaden je natrag u Rim s jakom pratnjom koju je osigurala obitelj Orsini, bojedi se da ga papinska vojska pokuSati osloboditi. Bio je toliko mahnit od bijesa da ugledni kronieari toga vrernena kalu kako je poludio i podnio samoubojstvo. To je malo vjerojatno, all umro je u zatvoru mjesec dana kasnije, u listopadu 1303., vjerojatno otrovan iii zadavljen, a ne od goka zbog brutalnog napada na njega kako smatra Crkva (The Popes: A Concise Biographical History, op. cit., str. 239). Njegovi neprijatelji prokrili su priC'e da je, u svojim sliednjim trenucima, priznao svoj savez s demonom i umro s plamenom koji mu je izbijao iz usta.

clopedie).
Godine 1309. pod pontifikatom Klementa V. (1305.-14.; Bertrand de Got, 1264.-1314.), Rimljani su toliko negodovali zbog papinih zlodina da je dtava krkanska birokracija bila fiziad protjerana Ia Rima u grad Avignon u juinoj

PAPE PROGNANI IZ RIMA

Razaranja i skandaIe koji su prethodili i bill posljedica unutarnjih i vanjskih papinskih ratova, krv, teror i zlobu, te nei-

nexus

LI

povijest religtja
papa Avignonu potjeee iz einjenice da su Francuskoj. Pape su tamo trajno vladali tamo sagradili svojevrstan raj zadovoljsedam desetlieea, do 1377., u palaeama stava, nebeski dom u kojem five bez Boga izgradenim iz kamenih utvrda, gdje su kao da ee tamo nastaviti fivjeti zauvijek stvorili sloienu birokratsku administraciju. U fidovskim krugovima progonstvo (Pismo VIII). Sladostrasni papa Klement VI. (Piersu nazivali Babilonsko sufanjstvo papa, a rastuei bijes prema papama koji je prere Roger, 1291.-1352.; papa 1342.-52.) kupio je Avignon od napuljske kraljice plavio Europu bio je opravdan. i svoju Papinsku palaeu ueinio jednoin Slavni talijanski ueenjak i dr2avnik Francesco Petrarca (1304.-74.) godinama je od najblistavijih u Europi, glamuroznim dvorom na kojem su papine rodake i gofivio u predgradima Avignona i zapisao je gomilu detalja o pap inskom naeinu fivota koje je zapazio. Ostavio nam je jedan od naj nevjerojatnijih prikaza crkvene e44.40114 kombawsussi. prljavkine u svoj dostupnoj literature o krkanskoj religiji. On je bio najveei intelektu alni pisac svoga doba, i tadagnji Ovaj njemat'ki drvorez prikazuje papu Pija II. kako kao mIadie moeni vladari maskirana lica provaijuje u kuce. U Rimu su ga posvuda raspanatjecali su se tavale protupapinske grupe, i nakon njegovog objavijivanja za njegovu priprotestanti su iskoristili kampanju da ismiju hinjenu svetost Kasutnost na svom tolit'ke crkve. ( Drevni dokumenti, Rathaus, Aachen) kraljevskom dvoru. U svojoj zbirste neprestano zabav]jali balovi, banketi i ci pisama Epistolae sine nomine, Petrarca turniri. Petrarcina ocjena Klementa bila je je papinski dvor u Avignonu opisao kao izuzetno stroga. Klementa je poznavao i uzavreo, uzburkan, opscen, ufasan osobno i iz dopisivanja. Petrarca je, realist vrelo boli gdje se Isus Krist ismijava, kad je to fella biti, ovako opisao papu: gdje se obofavaju sestercije [novae], gdje patenje zovu glupoku, a podlost zovu ... odvratan od udovoljavanja svojim ufimudroku... sve to motes vidjeti tamo nacima, eelav, crven u licu, debelih bedara, gomilano (Razna pisma VII). Rekao je napola pokrivenih njegovom kratkom hada je Avignon po porocima nadmakvao liom... pogrbljen ne toliko od dobi, koliko bilo koji grad tog vremena, a nitko nije od licemjerja. Dojmljiv ne zbog rjeCitosti, poznavao srednjovjekovni Pivot i literavee zbog namrtene gutnje, on koraea sature tako dobro kao Petrarca. On daje lonima kurvi, rukei ponizne i gazed po detalje opscene razuzdanosti fivota na pravdi. (Petrarca, Letters without a Title papinskom dvoru koji je divljao poput (Epistolae sine nomine), University Press, moraine pogasti S'kola lafnosti, i hram SAD, 1969., Razna pisma VII, str. 98) hereze (Razna pisma XVIII). Petrarca, prijatelj obitelji Colonna, bio je Petrarca je dodao da je Klement VI. popozvan da se obrati rimskom Senatu, i na vremeno jahao gradom <...ne usred zadiuskrkiju nedjelju 1341. stigao je na Kapivljene gomile, vee usred uvreda i poruga tol u died svog prijatelja i obofavatelja, ... on predvodi pompozne povorke, jakiei kralja Roberta Napuljskog. Tamo je iznio na bijelom konju, glumeei svetost. Pred dojmllivu optuinicu protiv avinjonskih njim idu njegovi ljudi u bijeloj odjeei, papa i njihovih kardinala, rekavgi, ukragestikulirajuei kako bi privukli pafnju, tko, da su ...pometeni poplavom najrazpuguei u trublje i makiei barjacimad> vratnijih zadovoljstava, nevjerojatnom Petrarca govori o neobienoj kolieini vreolujom raskalaknosti, najuiasnijom i nemena i truda koje je Klement VI. ulagao videnom rukvinom morala. Privrfenost
. -y. ::

u pripreme za svoje parade, i kako je na svom konju bio u neprestanom strahu da ee vjetar poremetiti njegovo namirisano ruho (Razna pisma XV). Najbolji papa avinjonskog razdoblja, prema katoliekim standardima, bio je Jacques Fournier (oko. 1285.-1342.) koji je na svom ustolieenju u Dominikanskom samostanu u Avignonu 8. sijeenja 1335. uzeo ime Benedikt X11. (1334.-42.). Bilo je, ineclutim, suvremenika poput biskupa Molleta, ueenog katoliekog povjesnieara avinjonskih papa, koji su smatrali da je Neron, smrt za laike, zmija ljutica za sveeenstvo, lafov i pijanica (A History of the Popes, McCabe, op. cit., str. 115). Biskup Mollet priznaje da je Benedikt XII. bio sklon pieu, ali prema evande]jima takav je bio i Isus Krist (Matej 11:19; Lulea 7:34). Neki pisci tvrde da je od tog pape potekao izraz pijan kao papa, i da su njegova osornost i arogancija uvelike ogranieavale ono u 'e mu je mogao imati pozitivan utjecaj. U Avignonu je napisan niz lafnih dokumenata koje danas zovemo Lafni Izidorski dekreti. U toj prijevari pape i njihovi suradnici sastavili su niz lainili pisama, datirali ih u ranija stolieea i utkali ih u niz slufbenih zakona koji su Crkvu ueinili apsolutnim gospodarom eitave Europe, Male Azije i Egipta. Voltaire (1694.-1778.) je Izidorske delu-ete opisao kao najodvafn iju i najvelieanstveniju prijevaru koja je ikad obinanula svijet. Zatim su to bili izvanredni i golemi Pseudoareopagitski falsitikati i ogoreena nepopustilivost papa u tvrdnjama da su autentieni nakon gto je razotkrivena prijevara. Buduei da ovo nije povijest Rimokatolieke crkve nego papa, temu lafnih katolieldh dokumenata ostavit eemo za neku drugu priliku.

FRANCUSKA POVLACI SVOJU PODRSKU KRSCANSTVU

Sada sel Imo nekoliko desetljeca naprijed, uz neke izvanredne informacije dobivene iz De schismate Dietricha von Nieheima (oko 1338.-1418.), suvremenog njemaekog odvjetnika visokog ugleda koji je nekoliko desetljeea bio u slufbi papa. Dietrich je bio svjedok skandala o kojima i opisao je pontifikat za koji Crkva priznaje da je bio (jedan od najkatastrofalnijih u papinskoj povijesti (The Popes:

A Concise Biographical History, op. cit.,

str. 275). Radi se o BartoLomeu Prignanu (1318.-1389.) koji je 1378. postao papa Urban VI. i vladao do svoje smrti 1389.
www.teledisk.hr

56

nexus

povijest religija
godine. Pisuci u strogo krIeanskom duhu, Crkva je rekla da je bio opobolan, ali vrlo energiean (ibid.). Odmah po svom izboru, Urban VI. unajado je odred divljih plaeenika koji su u to vrijeme bill uobieajeni i otjerao svoje suparnike iz gradova. Prije nego je krenuo u ponovno osvajanje papinskih posjeda na jugu, prodao je svete posude rimokatoliekih crkava koje je bio obeeao svojim sinovima i keerima. Pak() je obilnu letvu konfiscirajuei vlasnigtvo bogatib plerniea i stvorivIi pololaje na prodaju za dodatnih 37 biskupa. Karlo III, kralj Napulja, bio je zgrolen i postao je vojsku da ga napadne, all je Urban pobjegao preko straZnjeg zida Papinske palace. Kad se vratio, kardinali, koji su medu sobom razmatrali plan o njegovom svrgavanju, preldinjali su ga da obuzda svoje nepristojne ispade. Medutim, Urban je Iestoricu od njih zatvorio u papinske tanmice i dao ih mueiti. Dietrich von Nieheim bio je na lieu mjesta i opisao je kako je papa glasno eitao svoj brevijar kako bi zagluIio njihove jauke, dok se njegov sin rugao Zavama. Nakon nekog vremena papa je pobjegao sa svojim zatvorenicima u lancima i marskim putem otputovao u Genovu. Samo jednom od kardinala, Englezu Adamu Eastonu, nije izgubljen svaki trag; malo je onih koji surnnjaju da je ostale papa 1 oeekivanja, neki drugi sveeenik za Mega ponudio veeu sumu, papa bi objavio da ga je prvi sveeenik prevario i prodao ga drugom. Dietrich von Nieheim kaZe kako je vidio da se isti pololaj prodaje nekoliko puta u istorn tjednu i kako je papa dogovarao poslove sa svojim tajnicima za vrijeme misc. Grad ga je proklinjao i u njemu je vladao potpuni nered. Godine 1400. Bonifacije IX. objavio je slavlje, a hodoeasnici su, prisjeeajuei se nedavnih triasa kuge i znajuei da je putovanje prepuno opasnosti, pristizali u Rim tijekom godine. Uvjeti u samom Rimu bili su teIki., Zalosno osiromaIeni stanovnici koristili su veeinu prilika da siluju, ubiju i ophaelcaju hadoeasnike. Bonifacija IX. 1404. naslijedio je i plemeniti Inocent VII. (Cosimo Migliorati, 1336.-1406.) (Catholic Encyclopedia, vii, 1910., str. 19). Nastavio je 16-godisnji Zapadnog raskola stvorenog istovremenim postojanjem vile papa, i ogoreeno se borio protiv svojih suparnika. Obogatio je svoje rodake, koji su bili toliko nepodnoIljivi da ih je Rim izbacio zajedno s papom uz uobieajeno krvoproBee. U meduvremenu, francuski kardinali izabrali su Benedikta XIII. (Pedro de Luna, 1328.-1423.) za trash ednika Klementa VII, all pod uvjetom, koji je prisegnuo ispuniti, da ueini sve Ito je u njegovoj mod korak potraZivIi i unistivsi sve primjerke dvaju knjiga iz drugog stoljeea koje su sadrZavale pravo ime Isusa Krista (Encyclopaedia Britannica, 1797., natuknica Jesus Christ). Stvorio je eetiri nova kardinala iskljueivo kako bi osudili tajni traktat na latinskom jeziku pod nazivom Mar Yesa, a nakon toga je izdao naredenja da se uniIte svi primjerci zagonetne

Elkazajeve knjige.
21. svibnja 1408. francuski kralj Karlo VI. (1368.-1422.) objavio je dekret kojim je francusku Katolieku crkvu i sve gradane Francuske oslobodio posluInosti papi Benediktu XIII. PoniItio je potporu svoje zeinhe krIeanstvu i proglasio Francusku religijski neutralnom - to odluka ostala je na snazi sve dok godinama kasnije jedan Francuz nije izabran za papu. U to vrijeme Benedikt XIII. i Grgur XII. bili su dvojica zakonitih, ali sukobljenih papa u ratu ambicija, i svaki je vjerovao da bi samo on trebao biti jedini papa. Benedikt XIII. je ranije izazvao skandal svojim nemilosrdnim oporezivanjem sveeenstva Francuske i 8panjolske, a nacionalno Crkveno vijeee glasalo je protiv njegovih nepopularnih odluka. Sada je svim uldjueenim stranama bib jasno da je, usprkos njegovom predizbornom obeeanju da ee odstupiti s pololaja pape u interesu rjeIenja Iizme sa svojim rivalom, bio odluean u namjeri da svrgne svog suparnika iz Rima i zadrki svoj pololaj po svaku cijenu. Dok su on i njegova vojska napredovali prema Rimu, od glasnika je doznao za treeeg legalno izabranog papu, Aleksandra V. (1409.-10.). Nije poznato Ito su Benedikt XIII. i Grgur XII. mislili o torn dogadaju, ali rimski narod reagirao je na vijest oeajanjem. Krkanstvo je sada imalo trojicu zakonitih papa, ad kojih je svaki imao vojsku i nepomirhive suparMice. Neka Katoliaa encikiopedija iznese sveeenieko svjedoeenje: Velika Iizrna (1378.-1417.) raskolila je Crkvu. Kao kardinal, on [Aleksandar V] je odobrio dogovor suparniekih zborova da zajedno rade na postizaniu jedinstva. Time je izazvao nezadovoljstvo Grgura XII, koji ga je pokuIao svrgnuti. Na Saboru u Pisi (1409.), on [Aleksandar Vl odrkao je uvodnu propovijed, oItru osudu svojih suparnika papa, i predsjedao je na vijeeanjima teologa koji su to pape proglasili hereticima i zmaticima u suparniekom katoliekom svijetu njegovu legitimnost dovodili su

Nepopularnost papa bila je tolika da su tijekom stoljeea mnoge od njih ubile iii protjerale iz Rima bijesne gomile li carski neprijatelji. U razdoblju od ukupno preko 240 godina, izmedu 1119. i 1445 pape su bili redovno i uz upotrebu site izbacivani iz Rima
da okonea Iizmu izmedu njega i njegovog suparnika Angela Corrara (takoder Cortarrio ilk Corrarrio) (1336.-1417.), koji je 1406, postao papa Grgur XII. Sizma je, jezikom teologije i kanonskog prava, kidanje crkvenog jedinstva i zajednice, a Benedikt XIII. je kao papa odbio napraviti i najmanji korak prema takvorn jedinstvu. Sldonio se u Avignon, a cijela Prancuska zahtijevala je njegovu abdikaciju. Nakon toga je morao braniti avinjonsku palaeu od napada francuske vojske, ali pohlepni osvetoljubivi Spanjolac uspio je zadrZati svoje papinske krpe preko 20 godina dok mu se cileia. Europa rugala. Upravo je papa Benedikt XIII. poduzeo neeuven

dao ubiti. Brzo se seleei iz grada u grad, neprestano protjerivan zbog poroka svoga sina, Urban IV. pokugavao je prikupiti novae za krilarski pohod protiv Napulja, ali je 1389. umro ad trovanja, kao jog jedan potpuno beItastan papa. Nakon toga je papinsko prijestolje zauzeo Pietro Tomacelli (1356.-1404.) kao ljubazan i obziran Bonifacije IX. (1389.1404.), potieuei trgovanje svetim polobJima sve dok papin cared nije nalikovao na burzu (The Popes, op. cit., str. 278). Papini agenti nisu vile pro davali samo slobodne pololaje, nego i njihovo oeekivanje, pa je osoblje pratilo dob i zdravlje nosilaca poloiaja - a ako bi, nakon prodaje
www.teledisk.hr

nexus RI

povijest religijs
u pitanje, i krkanski svijet bio je ojaden vijeku da umjesto dvojice papa ponovno ima trojicu. (Catholic Encyclopedia, i, str. 288-9) Aleksandar V. iznenada je umro 1410. - pretpostavlja se od trovanja - pa su talijanski kardinali izabrali Baidassarea Cossu iz Pise (oko 1370.-1419.) da ga zamjeni. On se prozvao paporn Ivanom XXIII. (1410.-1415.) [kojega ne valja brkati s paporn Ivanom XXIII, 1958.-63.; pogledati sljedeee poglavljej, i do danas je ostao najiskvareniji eovjek koji je ikada nosio tijaru. Poroci kardinala Cosse, koji je podmitio izbornike, bili su dobro poznati kardinalima kao i eitavoj Italiji, i nata nije moglo jasnije od tih izbora pokazati do koje je dubine potonulo papinstvo. 0 tome da li je bio sin talijanskog pirata, kao Ito tvrdi Dietrich, nema potrebe raspravljati. Petnaest godina bio je na eelu papinskog korumpiranog financijskog sustava i predvodio je papinsku vojsku i plaeenike sa svom okrutnoku i razuzdanoku zapovjednika tog doba. Dietrich dodaje daje, kao papinski izaslanik u Bologni, Cossa ubirao osobnu proviziju od kockara i prostitutki. U vezi s tim pitanjima, dovoljno je red da su kardinali koji saboru u Konstanci 1414. Bio je to zagonetan eetverogodignji dogadaj koji prkosi razurnijevanju, a razuzdano ponaganje sveeenika demoraliziralo je grad u kojem je sazvan (Samuel Edgar, The Variations of Popery, London, 1838., 2. izd., str. 533). Sveeenici su zaposlili 1.500 prostitutki koje su zvali olutajuee droije (ibid.), da ih naveeer osvjeze nakon Ito bi proveli dan svaclajudi se u Saboru. Bludni sveeenici su, kako se eini, bili vrlo Airoke rake prema profesionalnim clan -lama. Jedna kurtizana je, prema prieama, zaradila 800 florina, Ito je u to vrijeme bila ogromna svota. Prema njoj su se ponijeli bitno drugaeije nego prema Janu Husu i Jeromu PraIkom. Veleeasni razvratnici obogatili su prostitutku i spalili reformatore na lomaei. SasluIavIi svjedoke, Sabor je pripremio dugu optUZnicu protiv Ivana XXIII koja se protezala na 54. elanka, i Indic se proeitati u bilo kojoj do stupnoj zbirci zapisa s crkvenih sabora. Kasnije je opttden za silovanje, preljub, incest, homoseksualnost i ubojstvo pape Aleksandra V. Nakon kratkog sudenja proglaIen je krivim, svrgnut, baeen u zatvor i zadavljen. Rimljani su bacali blato i kamenje na njegov lijes kad je donesen u Rim. Nije bilo javnog sprovoda. Prema glasinama, tijekom svog poslanstva zaveo je 200 iena i sikan broj muIkaraca. U novije vrijeme, 1958. Angelo Giuseppe Roncalli (188L-1963.) preuzeo je poloiaj pape i zbog nekog razloga uzeo isto ime kao prvi Ivan XXIII. Vatikanski povjesnieari tada su pokuIali iz svojih sh.ibettih zapisa ukloniti svaki spomen izvornog Ivana XXIII, ali nisu bili potpuno uspjeIni jer su popisi papa koji su u to vrijeme bili u tisku uskoro dospjeli u javnost. Nakon dvije godine prepiranja kardinali su izabrali Oda Colonnu (1368.-1431.) za papu Martina V. (1417.-31.): on i svi njegovi nasljednici polo2ili su sveeane zakletve da de reformirati papinstvo i Crkvu, ali zapravo su tonuli sve dublje u mulj, Pape koji su prethodili Martinu V. ueinili su tako malo za boljitak grada Rirna da kad se Martin vratio 1420. nakon dugog izgnanstva koje mu je name tnuto zato Ito je legalizirao i Ititio zloupotrebe Kurije, zatekao je krave kako i dalje pasu na njegovim ulicaina. DoznavIi da je oksfordski profesor John Wycliffe (oko 1324.-1384.) oko pet desetljeea ranije preveo Bibliju na engleski jezik, Martin se to]iko razbjesnio da je 1427. dao da se kosti tog teologa iskopaju, samelju i razbacaju po rijeci Swift. To je bib 43 godine nakon Wyc]iffove smrti: papina djela odraZavaju hirove jednog neuravnot&Zenog uma, nimalo u skladu sa zdravim razumom. Tijekom tih vstoljeea kulturne tame, papinski dvor bio je nemoralniji nego u bilo kojem razdoblju Mraenog doba (Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, ii, str. 337), i Crkva se nadala da su katolici ikekivali vrijeme kada ee crkveni redovi, eija je raspuItenost velikim dijelom bila posljedica pee nemoralnosti tih vremena, biti vraeeni u neku vrstu discipline (Catholic Encyclopedia, i, str. 288-89). Krkanski pisci 15. i 16. stoljeee smatraju dekadentnim, all malo njih svojim eitateljima daje eak i maglovitu predodZbu o besrarnnoj poroenosti, svjesnoj iskvarenosti samostana, raIirenosti prostitucije i njenom javnom poticanju, nepristojnosti brojnih javnih kupaliIta, neljudskoj okrutnosti koja nije jenjavala usprkos procvatu umjetnosti, i cinienom Iirenju podmuklosti i lailjivosti u medunarodnim krkanskim odnosima. Dr. Ludwig Pastor (1854.-1928.), iskreni njemaeki povjesniear papinstva, medu katoliekim je povjesniearima gotovo osamljen u svojoj nepristranosti. On kale da je raIireni nemoral u crkvenim redovima nadilazio sve IIto je videno od desetog stoljaa i da su oobijesna okrutnost i osvetoljubivost isle ruku pod ruku s nemoralnoku ( A History of the Popes , op. cit., 1. pog., str. 97). Epoha kojom se bavimo je, nema sumnje, jedna od najeudnijih u povijesti Crkve, i u njoj se susreeemo s najvedom kolidnom zloeina i dekadencije. Crkva kale da je razdoblje propadanja uslijedilo nakon sredine trinaestog stoljeea, kad su rat i otirnaeina nanijeli veliku Itetu Crkva je u petnaestom i Iesnaestom stoljeeu ponovno trpjela zbog raIirenih druItvenih previranja (Catholic Encyclopedia, i, str. 145). Kada govorimo o moralnim uvjetima u torn razdoblju, Vatikan je ovako sale svoj stay o vremenu Siksta IV (1471.-84.): Njegova najveea strast bio je nepotizam, zasipanje bogatstvom i uslugama svojih nedostojnih rodaka. Njegov neeak, kardinal Rafael Riario, kovao je zavjeru da svrgne obitelj Medicija; papa je bio upoznat sa spletkom, iako vjerojatno ne i s namjerom da ga se ubije, pa je eak
www.telethsk.hr

Sveeeniei su zaposlili 1.500 prostitutki koje su zvali lutajuee drolje (ibid.), da ih naveeer osvjeie nakon to bi provedan svadajuei se u Saboru. Bludni sveeenici su, kako se eini, bili vrlo giroke ruke prema profesionalnim damama
su ga izabrali bili, poput svih Europljana, svjesni njegove reputacije, i moiemo biti zadovo]jni sluibenim crkvenim opisom njegovog karaktera.

PROST1TUTKE U CRKVENOM SABORU

Nakon Ito su eetiri godine raspravijah o odvratnom prizoru trojice pohlepnih papa, prelati i voded. crkveni laici nagovorili su cara Sigismunda da sazove i predsjeda na Generalnom crkvenom

nexus

povijest religija
objavio interdikt Firenci zato Ito je u bijesu ustala protiv zavjerenika i brutalnih ubojica liana dei Medici. Otada pa do reformacije, svjetovni interesi papinstva imali su glavnu u]ogu. Stay pape Siksta IV prema zavjeri Pazzijevih, njegovi ratovi i podmuklost, njegovo promicanje nepoieljnih na najvile pololaje u Crkvi mrlje su na njegovoj karijeri. Usprkos tome, postoji hvale vrijedna strana njegovog pontifikata. Poduzeo je korake prema suzbijanju zlostavljanja u Inkviziciji, energkno se suprotstavljao valdenzima, i poniltio je dekrete Sabora iz Konstance. 1503.), 'Zivota Aleksandra [Alessandro] Farnesea, kasnije Pavia III. (1534.-49.), dok nije postao prisiljen reformirati sebe, kao i Kuriju, pontifeksi su pokazivali nezainteresiranost i za najosnovnije Ijudske vrline. (Catholic Encyclopedia, i, 109, ur. Pecci; takoder, xii 767, passim)
,

klave naoruiane frakcije zvane eskadroni pobile su preko 200 ljudi na ulicama Rima. Odmetnute grupe bile su bijesne zato Ito je Borgia, koji je bio nagomilao ogromno blago, velikim sumama podmitio izbornike prije poeetka konklave. Jedanaest kardinala prodalo mu je svoje

(Catholic Encyclopedia, xiv, str. 32-33)

Jedan vjerojatan razlog zaIto je Siksto negirao zaldjikke Sabora iz Konstance je taj Ito je skup objavio da je jedna Zena, Ivana Engleska, u devetom stoljedt (855.-58.) dvije godine sluZbeno sjedila na papinskom prijestolju. Za razliku od Marozije, koja je upravljala papinstvom nekoliko desethe6a u 10. stolje6u, Ivana je bila formalno izabrana za papa, i tako je u oeima katolika bila legitimna nasljednica sv. Petra. Njena priea ugla je u srednjovjekovne povijesne zapise, SluZbeni popis papa Thomasa de Elmhama, u kojem je pisalo: .A. D. 855, Ivana. Ovo se ne raeuna; ona je bila Zena. Siksto IV. izradio je nacrte planova za preuredenje ienskih samostana u obordele pune najbiranijih prostitutki, vitkih od pasta, ah punih polude (A History of the Popes, op. cit.; takoder, skni opisi ienskih samostana od nekoliko stolje6a ranije nalaze se u Annals of Hildesheim, oko 890.). Otprilike u tom kritiblom trenutku, i nakon tistku godina neobkne povijesti Crkve, prosvjedi krkanskog svijeta bili su sve glasniji i zatim su izbili u protestantsku reformaciju, vjersku revoluciju pomodi sile i oruija. Apologetski osvrt na raskalalenost crkvenog morala i umova koja je omogudla ovo veliko restrukturiranje katolieanstva nalazi se u KatoIraqi

Nakon gto je Cibo 1484. bestidno kupio glasove kardinala kako bi postao papa Inocent VIII, one koji su ga podri ali nagradio je silnim bogatstvom, raskai i slavom. Kao papu, medutim, Ciba su zanimale iskljueivo iene i seks
Aeneas Sylvius Piccolomini, Giovanni Battista Cibo i Rodrigo Borgia tri su vjeka o kojima vrijedi red nelto vise. Kad je Piccolomini 1458. postao papa Pio II pokuIao je zataIkati svaku spoznaju o njegovoj ranijoj karijeri kao lopova i provalnika. Medutim, bio je neuspjegan: plakati koji su prikazivali njegove aktivnosti bill su u Iirokom optjecaju. Nakon Ito je Cibo 1484. bestidno kupio glasove kardinala kako bi postao papa Inocent VIII, one koji su ga podrkali nagradio je silnim bogatstvom, raskok i slavom. Kao papu, medutim, Ciba su zanimale isldjueivo Zene i seks. Vatikan je postao institucija koja je vrvjela od njegovog ogromnog potomstva od preko 100 nezakonite djece, a troIkovi izdriavanja njegovih kena, sinova, k6eri i unuka bili su enormni. 00tvorenim skandalima izazvanim papinim moral.om i politikama, unapredenjima njegove kopiladi [posebno Franceschetta] i njegovoj suradnji s poganskim kenamal treba pribrojiti rezultate korupcije u Kuriji (The Popes: A Concise Biographical History , op. cit., str. 302-04). Suvremeni talijanski crkveni povjesnkar Valore isprieao je kako je, kroz odvratno ugadanje svom apetitu, Inocent VIII. postao strahovito debeo i kako se do proljedi 1492. pretvorio u ornasu mesa nesposobnu za uzimanje bilo kalcve hrane osim par kapi mlijeka iz dojkl mlade iene (Historic Ecclesiastica, MS 151, str. 1181). glasove (Burchardov Diarium, dodatak sv. iii), Crkva i priznaje: Da je Borgia osigurao svoj izbor Ostom simonijom dnjenica je dja je autentknost predobro potvrdena da bi se u nju moglo sumnjati (Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, ii, str. 309). KrenuvIi prema Lateranskoj palad nakon konsakracije u bazilici sv. Petra, proIao je ispod slavoluka na kojem je bio moto koji su ispisali njegovi podupirateIji: oCezar je bio Zovjek; ovo je bog. Rodrigo je bio pripadnik zloglasne obitelji Borgia koja je svoju vainost i mo6 crpila iz talijanske politike. Njegovi Ipanjolski korijeni bili su faktor u njegovom izboru, budud da su kardinali Zeljeli izbjed izbor Francuza. SluZio je pet prethodnih papa na poloiaju vicekancelara, i njegovim izborom upraZnjen je yeei broj unosnih poloiaja i unapredenja koja je obe6ao onima koji glasaju za Mega. JoI 1460, dok je bio kardinal i papin legat, prijavljen je Piu II. (1458.-62.) jer je odrZavao opscene plesove s golim damama u jednom vrtu u Sieni, i nastavio je aivati u takvim dogadajima do kraja svog Zivota. Njegov pontifikat predstavljao je jedan od najgorih skandala u Vatikanu ad vremena Vladavine kurvi, a parada njegove seksualne razuzdanosti odr2avana je uz malo iii Minato skrivanja. Iz dnevnika njemadcog kapelana Johanna Burcharda, Iefa protokola pape Aleksandra VI, doznajemo najvile o karakteru tog pape Borgie. Burchard je osobno bio svjedok Aleksandrove raskalaIenosti, napisao je slavni komentar da je opapino krkanstvo hinjeno (Burchardov Diarium). Aleksandar VI. bio je tako notorno zloglasan, a njegova prollost tako bogata i dobro poznata da se pokazao kao velika neugodnost za modern u Crkvu koja uza-

enciklopediji:
Sveeenici na visokim polohjima konstantno nisu marili za istinu, pravdu, Ostodt, samozatajnost; mnogi su bili iskvareni i bez ikakvog osjeaja za krkanske ideale; nemali broj bio je duboko ukaljan poganskim porocima; vedna su bill obkni pokvarenjaci. U godinama Aeneasa Sylviusa Piccolominija (pape Pija II, 1458.-64.), Giovannija Battiste Gibe (papa Inocent VIII, 1484.-1492.), karijere Rodriga Borgie (Aleksandar VI, 1492.www.teledisk.hr

ORGIJE U VATIKANU
Nakon smrti Inocenta VIII, i nakon 14 dana prepirki i spletki medu kardinalima, Rodrigo Borgia (1431.-1503.) izabran je za papu Aleksandra VI. Za trajanja Icon-

nexus

povijest religijal
lud polcuIava prikazati pobonu proIlost papa. On je medu papama jedinstven po javnoj istaknutosti njegove nezakonite djece i odiglednosti njegovih seksualnih odnosa u oSvetoj palad. S njegovih 12 kopiladi (Collins Dictionary), ukljudujud Cesara, Giovannia (Juana), Lucreziu, i Jofrea, te njegovim brojnim ljubavnicama, oVatikan je ponovno bio bordel (The Records of Rome, 1868., British Library) a njegov razvratni papinski dvor usporedivali su sa starim 4<kuplerajima Cezareje u kojima se provodio sv. Augustin. Aledam godina, njegov otac pripremio mu je put do Kardinalskog zbora udinivIi ga biskuporn, Ito mu je donosilo znadajan prihod. Kad je Cesareu bilo osamnaest, njegov otac, kao papa Aleksandar VI, proglasio ga je kardina]om, a kasnije ga je promaknuo u zapovjednika vatikanske vojske u svojim naporima da proIiri Papinske driave. Cesare je izrastao u muIlcarca bistrog i snalnog uma, i papa ga je podfZavao do svoje smrti. Rodrigo je teIko zloupotrebljavao svoj pololaj i kao kardinal i kao poglavar Cropscenim natjecanjem tih zena, zajedno s muIkom vatikanskom poslugom, za nagrade koje je predstavio papa. Don Cesare, Donna Lucrezia i papa kasnije su si izabrali partnere po svom ukusu za daljnje ljubakanje. (Burchardov Diarium) U takvim uvjetima, i zbog svog razvratnog nadina Zivota, Aleksandar VI. nije mogao pobjedi od satiridara, pamtletista, i drugih Saljivdina koji su prodavali ili dijelili svoje ubojite epigrame njegovim protivnicima. Nakon Ito je 1501. objavljen plakat na latinskom jeziku s ilustracijom na kojoj je papa Aleksandar prikazan kao vrag i antikrist, grad Rim tresao se od cinidnog smijeha. Plakat je govorio o tome kako Aleksandar petlja oko crne magije i drugih poganskih rituala, da ima Venerin amblem ugraviran u svoj osobni smaragdni krkanski kriZ, te da u papinskoj spavadoj sobi visi uvredljiva slika gole Izide (Giorgio Vasari, Lives of the

Medutirn, u svojoj raskalagenosti, Aleksandar je bio svjestan tihog :sirenja sumnjieavosti medu intelektualcima, pa eak i medu sarnim sveeenstvom u pogledu valjanosti kreanstva, i, shvativgi da si njegova institucija ne mote dopustiti da joj provjeravaju vjerodajnice, hitro je uveo cenzuru opasnih tiskovina (Burchardov Diarium, op. cit.)
ksandar VI. bio je seksualni perverznjak, intelektualno podzemlje Rima prepridavalo je prljave pride o njemu. Venecijanski senator Sanuto napisao je da se tadaInjernkardinalu Borgi svidala Rosa Vannozza dei Cattanei, privladna mlada udata kd njegovog komornika, kojem je Borgia platio da mu dogovori niz tajnih sastanaka s njom. Kao plod te afere roden je Cesare Borgia (1475.-1507.), a rodni list to potvrduje. U svojim tinejdZerskim godinama ogordeni je Cesare, u odevoj prisutnosti, izbo komornika, odrubio mu glavu i nabio ju na kolac s privezanim natpisom: Ovo je glava mog djeda koji je prostituirao svoju Icer papi (A History of the Popes, op. cit., poglavlje Alexander \TI). Dokazi su ozbiljni. Pridalo se da je Aleksandar VI. imao seksualne odnose s Lucreziom (1480.1519.), svojom kderi s Rosom Vannozzom dei Cattanei. Jedan rimski Saljivdina nazvao je Lucreziu opapina kdi, supruga i snaha, i navodno je s njom bio otac svojih ne6akinja (A History of the Popes, ibid.). Ovdje nema smisla istralivati je li s Lucreziom imao dvoje iii troje djece, kao Ito se vednom priznaje, ali druge aspekte njegovog ponaIanja moramo spomenuti. Cesare je bio najdraii sin Rodriga Borgie. Kad je Cesareu Borgi bilo samo sekve, provodedi plan Iirenja mod svoje obitelji, Ito se oditovalo u brzom napredovanju karijera njegove djece Pedra Luisa (1468.-88.) (kojem je kupio vojvodstvo Gandiu, izvorni dom obitelji Borgia u Valenciji, Spanjolska), Cesarea, Giovannia, (oko 1476.-97.) (drugi vojvoda Gandie) i Lucrezie. Veleposlanici govore kako je Cesare u Vatikan doveo mnoItvo prelijepih kurtizana za Aleksandrova seksualna zadovoljstva u njegovim poznim godinama. Burchard nam je dao zapanjujuee detalje jedne prigode u kojoj je papa vodio orgiju u Papinskoj U nedjelju naveder, 30. listopada [15011, don Cesare Borgia priredio je svom ocu vederu u apostolskoj palaci, s 50 pristojnih prostitutki iii kurtizana u odjedi iivih boja, koje su nakon obroka plesale sa slugama i ostalim prisutnima, u podetku potpuno odjevene, a kasnije gole. <, Nakon vedere, svijednjaci s upaljenim svijedama stavheni su na pod, po kojem su bili razbacani kesteni koje su prostitutke, gole i na rukama i koljenima, morale uzimati ustima dok su puzale izmedu svijedhaka. oPapa je gledao i divio se intimnim dijelovima njihovih tijela. Veer je zavrIila s

Most Eminent Painters, Sculptors and Architects, Milano 1907., pretisak).

U to vrijeme vjeItidarenje je bio sve6enidki, a ne svjetovan posao, i dokumentacija otkriva da papina osobna vjerovanja nisu bila u skladu s crkvenim pravovjerjem. Ova primjedba, zakopana u zbirci nekada zataIkavanili papinih proglasa zvanoj Anecdota Ecciesiastica iii .Tajna povijest Crkve (Vienta, Paris, 1822., pretisak izdanja iz 1731.) i potvrdena u Diderotovoj Encyclopedic otkriva Ito je papa Aleksandar VI. zaista mislio o krIdanstvu: qSvemogudi Bo'e! Dokad trajati ta praznovjerna sekta krkana i ta skorojevidka izmiShotina? Ostavimo po strani kao zanemariv trad optuThe njegovih neprijatelja da se Aleksandar VI. u svojim kasnijim godinama obilno sluZio otrovom, jer je u ozbiljnoj akademskoj povijesti tvrdnja svedena na samo dvije diskutabilne smrti. Ali zataIkavanja i podrIka groznim ubojstvima koja je podinio Cesare Borgia, onedovjedno hladno dudoviSte, govore u prilog potpuno besprincipijelne osobe koja je svoje ime udinila ogavnijim od Neronovog. o Da su takve optdZbe upudvane protiv pape Borgie i da su uspjele prelivjeti, zajedno govori o strahu i mrZnji koje su pobudivali on i njegov sin (The Popes, op. cit., str. 324).
www.teledisk.hr

60

nexus

povijest retigija
Godine 1497. Cesare Borgia dao je ubiti svog brata Giovannija iz zavisti, a 1500. organizirao je ubojstvo Lucreziinog supruga Alfonsa od Aragona jer je Zelio da ona sklopi politicks korisniju vezu. Giovannija su ...izvadili iz rijeke Tiber s prerezanim grkljanoma. [Aleksandar] je to shvatio kao upozorenje s neba da se pokaje, i nitko nije time bio vise pogoden od samoga pape. Govorio je o povlaZenju s polohja i objavio da je odluZan provesti onu reformu Crkve 'u glavi i udovima' koju svijet ve6 dugo budio zahtijeva (Catholic Encyclopedia, xiv, 32, 33). All njegovu tugu ublaZavala je palnja njegovih ljubavnica, posebno privlaZne Giulie Farnese, petnaestogodignje sestre kardinala u podsulcnji Alessandra Farnesea, Zija slika kao Djevice Marije ukraIava jednu od velilcih vatikanskih fresaka. Njen brat kasnije je postao papa Pavao III, i ne treba nas iznenaditi Ito u Burchardovom Diariumu moZtemo proZitati da je otac Giulijine kceri Laure bio papa Aleksandar VI. To je isti papa koji je asketskog talijanskog vjerskog reformatora Girolama Savonarolu (1452.-98.) i njegova dva dominikanska uZenika u svibniu 1498. u Firenci dao objesiti i potom spaliti zbog vjerske zablude.. Medutim, u svojoj raskalaIenosti, Aleksandar je bio svjestan tihog Iirenja sumnjilavosti medu intelektualcima, pa Zak i medu samim sveCenstvom u pogledu valjanosti krkanstva, i, shvativli da si njegova institucija ne mole dopustiti da joj provjeravaju vjerodajnice, Nitro je uveo cenzuru opasnih tiskovina (Burchardov Diarium, op. cit.). Godine 1501. izdao je edikt kojim je naredio da se nijedna knjiga u kojoj se raspravlja o krkanskoj religiji ne smije tiskati bez pismenog odobrenja lokalnog nadbiskupa iii ouz osobno dopuItenje i povlastice pape (Burchardov Diarium, ibid.). To je bio poletak Indeksa zabranjenih knjiga, a suzbijanje knjiga koje se suprotstavljaju crkvenim dogmama uskoro je postalo sluibena politika Vatikana. Bio je to moZcla najdramatiZniji oblik cenzure poznat svijetu, kojim je Crkva stoljeCima kontrolirala literaturu dostupnu javnosti, i ostao je sluZbeno na snazi sve do duboko u 20. stoljeCe. Aleksandar VI. umro je 1503. kada je njegova zloglasna karijera doI1a krawww.teledlsk.hr

ju na opCe zadovoljstvo. Njegova smrt dolekana je slavljem na ulicama Rima; papinom lijeeniku slali su poklone i Zestitali mu Ito nije uspio odrZati papu na "Zivotu. Ubrzo nakon njegove smrti njegovo je tijelo postalo crno i trulo, Ito je potaknulo glasine da je bio otrovan. (Povijesno, Rimska crkva nosi teak teret ubojstva do 40 papa, od toga mnoge trovanjem.) Grobari i nosad, zbijajud gale i huled, kaZe Burchard, imali su problema s uguravanjem nadutog tijela u lijes izraden za njega. TraZevi dodaju da je u smrtnom Zasu viden mali vrag koji je Aleksandrovu duIu odnio u pakao. Rimhani su se 'Sahli na njegov raZun, govored da bi ga njegova majka, da je mogla predvidjeti kako 'Zivjeti njen sin, uguIila odmah po porodu.

0 AUTORU:
Australac Tony Bushby postao je izrazito uspjeIan poslovni Zovjek i poduzetnik vrlo rano u svom Zivotu. Osnovao je izdavaZku kudi za magazine i proven 20 godina istraZujud, pisuci i izdajud vlastite magazine, prvenstveno za tr2iIta Australije i Novog Zelanda. Zbog svojih snaZnih duhovnih uvjerenja i zanimanja za teme koje se tiZu metafizike, Tony je razvio dugogodiInje odnose s brojnim udruZenjima i druItvima Iirom svijeta. Bio mu je dopuIten pristup rijetldm biblijskim rukopisima u arhivima brojnih privatnih biblioteka i muzeja. Autor je knjiga The Bible Fraud (2001.), The Secret in the Bible (2003., izvadak Drevni gradovi pod pijeskoin Gize objavljen u 1. broju hrvatskog izdanja Nexusa) i The Crucifixion of Truth (2005.). Njegove knjige dostupne

AleksandarVI, (c...papa Borgia pod kojim je papinstvo renesanse najdublje potonulo u iskvarenosb (The Papacy, George Weidenfeld & Nicolson Ltd, London, 1964., str. 107). Ovo je detalj s freske talijanskog slikara Bernardina Pinturicchia (umro. 1513.) iz Borginih odaja u Vatikanu. Poput mnogih renesansnih slikara, Pinturicchio je uZivao u ubacivanju prikrivenih informacija u pozadinu svojih kreacija, a u ovom je djelu suptilno prikazao oskudno odjevenu damu u gornjem lijevom uglu, kako preko ramena gleda papu. Mogude je da predstavlja Lucreziju, Aleksandrovu kci. (0

Papinska knjdnica, Venecija)

Isto bi se tnoglo reCi za majku sljedeCeg pape, Jul ija II, zbog Zijeg se iivota i izjava krkanski povjesniCari od muke hvataju za glavu, jer nam opet pruiaju dokaze za jednog papu nevjern ilca.
Nastavak u sijede c em broju...

su preko Nexusovih ureda i web-lokacije Joshua Booksa na http://www.joshuabooks.com . BuduCi da Tony Bushby odluZno kit svoju privatnost, sva korespondencija s njim vodi se preko magazina Nexus, na PO Box 30, Mapleton Qld 4560, Australija, faks: +61 (7) 5442 9381.

nexus

61

KRIMINALNA POVIJEST
POVIJEST POHLEPE, KRVOLONOSTI I IZOPAENOSTI M N O G I H PAPA I HIJERARHIJE RIMSKE CRKVE M O D E R N I SU CRKVENI POVJESNIARI KRIVOTVORILI KAKO BI IH PRIKAZALI KAO P O B O N E I PONIZNE. PO
studeni 2 0 0 6 .

PAPINSTVA - III DIO

Tony Bushby
c/- NEXUS Magazine Mapleton, Qld 4 5 6 0 , Australija
Faks: + 6 1 (0)7 5 4 9 3 1 9 0 0

kontakt preko: Box 30

povijest religija
P A P A JULIJE II, RIMSKI RATNIK
Papinstvo je nastavilo svoj p a d u dege n e r a c i j u k a k v a nije v i e n a u povijesti svjetskih religija, i to nas v o d i do j o jednog militantnog pape nevjernika. O n j e b i o G i u l i a n o della R o v e r e ( 1 4 4 3 . 1 5 1 3 . ) , a n a z v a o se Julije I I . ( 1 5 0 3 . - 1 3 . ) . B o r i o se i s p l e t k a r i o p o p u t svjetovnih p r i n e v a , b i o j e slavan p o s v o j i m d u g i m i k r v a v i m r a t o v i m a . N e p r e k i d n o je b i o n a b o j n o m polju p r e d v o d e i svoju v o j sku, v r s t o uvjeren u p r a v e d n o s t svojih s t r a n i h b i t a k a . V o d i o j e svoju k a t o l i k u vojsku u b i t k u i u j e d n o m je t r e n u t k u z a m a l o zavrio u zarobljenitvu. Roeni Firentinac Francesco Guicciardini ( 1 4 8 3 . - 1 5 4 0 . ) , najvrsniji povje s n i a r svoga v r e m e n a i p a p i n s k i upra vitelj M o d e n e i R e g g i a , p r i m i j e t i o je da Julije I I . nije i m a o n i e g s v e e n i k o g o s i m i m e n a , piui d a j e b i o : ...vojnik u m a n t i j i ; n e p r e s t a n o je pio i p s o v a o n i k a d a nije b i o b e z r a z l o n o n e s k l o n papama, smatrao ga je jednim od najprofanijih i najnecrkvenijih osoba koje su i k a d a sjedile na K a t e d r i Sv. P e t r a , i r e k a o j e d a u n j e m u nije b i l o n i t r a g a katolike Stadt Rom pobonosti im Mittelalter (Geschichte der [Srednjovje N a n j i h o v u alost, n a k o n t o g a j e u Va tikan, zajedno sa svojom svitom voj n i h savjetnika, stigao j e d a n o d najsra m o t n i j i h p a p a koji s u i k a d a sjedili n a p a p i n s k o m prijestolju. B i o j e t o d e b e l i i p r i j a z n i G i o v a n n i de' M e d i c i ( 1 4 7 5 . 1 5 2 1 . ) , bivi z a p o v j e d n i k p a p i n s k e v o j ske p a p e Julija.

k o v n a povijest R i m a ] , 1 8 5 9 . - 7 2 . , prev. 1 8 9 5 . - 1 9 0 2 . ; cit. u Crises in the History of the Papacy, dr. Joseph M c C a b e , Pu t n a m , 1 9 1 6 . , p o g . vi, T h e P a p a c y i n the Decline). Kranski povjesniari u p a j u s i k o s u k a d a itaju d e k l a r a c i j u p a p e Julija u k o j o j izraava p a p i n s k o uvjerenje rotova da su krani nestabilne, (Dideneuke, praznovjerne Encyclopdie, gomile

PAPA L E O X I N J E G O V A Z L O G L A S N A IZJAVA
D a n a 1 1 . o u j k a 1 5 1 3 . G i o v a n n i j e iza bran za papu i uzeo je ime Leo X. Tada j o nije b i o z a r e e n , ali taj j e p r o p u s t ispravljen lija (Julija 15. oujka na vatikanskoj Briproslavi o b l j e t n i c e s m r t i B o a n s k o g J u Cezara) (Encyclopaedia tannica, 3. izd., E d i n b u r g h , 1 7 8 8 . - 9 7 . , sv. i x ) . Bilo bi gotovo dovoljno rei da apo l o g e t i k o j i se prave da b r a n e A l e k s a n dra V I . i Julija I I . p r e p u t a j u L e a X . k r i t i k i m v u k o v i m a . O n j e zadovolja v a o s a m o o n e koji s u p a p i n s k i dvor shvaali lic kao sredite izd. zabave (Catho iii, Encyclopedia, Pecci, 1897,

1759.), i potpuno

n a m j e r a z u m l j i v o zato g a o d b a c u j u kao neugodnost. Nije g a u z n e m i r i l a d e l e g a c i j a r e d o v n i ka koji s u m u pristupili izraavajui k r i t i k e p r e m a s v e e n s t v u i m o r a l u nje govih k a r d i n a l a . Takve je stvari u o i r a n i j e ; ljudi su se s t o l j e i m a alili da pape, k a r d i n a l i , b i s k u p i i s v e e n i c i ive n e m o r a l n i m i v o t o m , i da p a p e vie vole seks, m o i b o g a t s t v o n e g o biti K r i s t o v i n a m j e s n i c i . P a p a j e s v o m taj n i k u savjetovao d a u z m e tri l j u b a v n i c e o d j e d n o m , u s j e a n j e n a Sveto T r o j stvo, i o t v o r e n o j e p r i z n a v a o d a m u s e svia n a d i m a k R i m s k i r a t n i k k a k o g a j e zvao puk. U m o r i o s e o d gledanja Giulie Farnese u ulozi Djevice Marije na fresci; n a m j e r a v a o se preseliti u e tiri o d a j e k o j e j e n e k a d a k o r i s t i o p a p a N i k o l a V. ( 1 4 4 7 . - 5 5 . ) , i elio je da se te s o b e d e k o r i r a j u s l i k a m a u skladu s njegovim, kako je smatrao, j u n a k i m statusom i ciljevima. U ljeto 1 5 0 8 . Julije je p o z v a o Raffaella ( 1 4 8 3 . - 1 5 2 9 . ) u R i m , i o t p r i l i k e u isto vrijeme od Michelangela ( 1 4 7 4 . - 1 5 6 4 . ) naruio niz radova za Vatikan. M i c h e langelo je kasnije izradio njegov m r a m o r n i kip, a Julije I I . p r o u i o g a j e u z z b u n j e n izraz l i c a , upitavi: to m i j e t o p o d r u k o m ? B i b l i j a , V a a Sveto sti, o d g o v o r i o j e M i c h e l a n g e l o . t o j a z n a m o B i b l i j a m a ? , z a g r m i o j e papa, J a s a m v o j s k o v o a ; u m j e s t o t o g a dajte mi m a (Istoria d'Italia, op. cit.; cit. u A History of the Popes, i b i d . ) . N j e g o v a vea sklonost prema m a u nego prema Bibliji o s j e a l a s e u R i m u , p a j e p o s t a o poznat kao Papa Grozni i Papa Te ror (ibid.). N a k o n njegove s m r t i 2 1 . veljae 1 5 1 3 . stanovnitvo je o d a h n u l o s olakanjem.

Leo je oko sebe okupio odvratno drutvo: laskavce, iritelje nepristojnih pisce ala i pria te opscenih komedija

str. 2 2 7 ) . V j e r o v a n j e d a s e L e o p o e o preputati protuprirodnim porocima n a k o n to j e p o s t a o p a p a b i l o j e t a k o o z b i l j n o p r i h v a e n o u R i m u da su dva v o d e a p o v j e s n i a r a njegovog v r e m e n a zabiljeila t u i n f o r m a c i j u . Giucciardini spominje da je novi papa p r i h v a t i o p o g a n s k o uivanje u ivotu i bio pretjerano odan putenim uicima, p o s e b n o o n i m a koji se, iz r a z l o g a pri s t o j n o s t i , ne m o g u s p o m e n u t i (Istoria d'Italia, 254). Kardinal Paolo Giovio (Jovius), biograf Lea X, govorei o papinoj prekomjenoj raskoi i kraljevskoj slobodi t v r d i o j e d a j e p r o d r o u tajne n o i , d o d a j u i : T a k o e r n i j e b i o lien repu t a c i j e da uiva u n e p r i l i n o j ljubavi n e k i h svojih k o m o r n i k a , k o j i su bili pri p a d n i c i n a j p l e m e n i t i j i h obitelji Italije (De Vita Leonis Decimi, Pontificus Maximus, P a o l o G i o v i o , 1 8 9 7 . eng. izd., sv. iv, str. 9 6 - 9 9 ) . M e u t i m , m o d e r n i p o v j e s n i a r i hvale L e a k a o o s o b u m o r a l n a ivota i iskre no pobonu ( The Oxford Dictionary The New Inter the Christian of the Christian Church, ur. F. L. C r o s s , 1 9 6 3 . , 2. izd., str. national Dictionary 799; of izd. 1832. sv. xvi, pog. v, str.

koje su se esto izvodile u

Vatikanu s kardinalima kao glumcima

v o d e i svoje t r u p e ; b i o j e b e z o b z i r a n , sirov, prijeke u d i i nepodnoljiv. P o peo bi se po stubama Lateranske palae j a u i n a s v o m k o n j u d o svoje papin ske spavae s o b e i privezao bi ga p r e d vratima lije], izd. (Istoria d'Italia [Povijest Ita Francesco Guicciardini, 1537.,

1 8 3 2 . ; cit. u A History of the Popes,

dr. J o s e p h M c C a b e , C. A. Watts & C o . , L o n d o n , 1 9 3 9 . , sv. 2, pog. viii, T h e Inevitable R e f o r m a t i o n ) . Priznaje se d a j e i m a o t r o j e ili p e t e r o djece d o k j e b i o kardinal, a v o d e i r i m s k i p l e m i i sa s i g u r n o u su ga optuivali za protupri r o d n i blud. Z a ovaj pregled nije v a n o da li je i m a o t r o j e djece ili petero, k a o to v e i n a priznaje, ali druge aspekte njegovog nuti. F e r d i n a n d G r e g o r o v i u s ( 1 8 2 1 . - 9 1 . ) , ve liki n j e m a k i t e o l o k i p o v j e s n i a r k o j i ponaanja moramo spome

Church, ur. J. D. D o u g l a s , Z o n d e r v a n , 1 9 7 4 . , str. 5 9 1 ) , d o d a j u i da su njegove p o b o n e kvalitete b i l e razlog zato s u

povijest religija
g a k a r d i n a l i j e d n o g l a s n o izabrali. M e u t i m , p o v i j e s n i zapisi o t k r i v a j u dru gaiju p r i u : K a d j e p a p a Julije u m r o , G i o v a n n i de' Medici (koji e postati Leo X) bio je u Firenci, teko bolestan od spolnih bo lesti, i d o n i j e l i su ga u R i m u n o s i l j c i . K a s n i j e m u j e p u k a o ir, a g n o j k o j i j e c u r i o i z n j e g a irio j e t a k a v s m r a d da su sve elije u enklavi, k o j e su b i l e razdvojene samo t a n k o m pregradom, postale njime zatrovane. Kardinali su se p o s a v j e t o v a l i s l i j e n i c i m a u e n k l a vi, k a k o bi u t v r d i l i o e m u se radi. O n i su, b u d u i d a s u bili p o d m i e n i [to j e p r e t h o d n o u i n i o s a m G i o v a n n i de' M e d i c i ] , r e k l i d a de' M e d i c i n e e pre ivjeti n i m j e s e c d a n a . Z a h v a l j u j u i toj p r e s u d i i z a b r a n j e z a papu. T a k o j e G i o v a n n i de' M e d i c i , k o j e m j e u t o vrije me bilo 38 godina, izabran za papu na t e m e l j u l a n i h i n f o r m a c i j a i, b u d u i da j e r a d o s t n a j j a i o d svih lijekova, u b r z o j e p o v r a t i o svoje zdravlje, p a s u s e stari k a r d i n a l i i m a l i r a z l o g a p o k a j a t i . (En cyclopaedia Britannica, 3. izd., op. cit., sv. ix, str. 7 8 8 ) L e o j e o k o s e b e o k u p i o o d v r a t n o dru tvo: laskavce, iritelje n e p r i s t o j n i h ala i p r i a te p i s c e o p s c e n i h k o m e d i j a k o j e su se e s t o izvodile u V a t i k a n u s kardi n a l i m a k a o g l u m c i m a . N j e g o v najvei prijatelj b i o j e k a r d i n a l B i m m i e n a , ije s u k o m e d i j e bile o p s c e n i j e o d b i l o k o j e i z stare A t e n e ili R i m a i k o j i j e b i o j e dan od najnemoralnijih ljudi svoga O v d j e j e . . . ljubav p r e m a n o v c u b i l a glavni u z r o k zla; k o r i s t o l j u b i v i s v e e n i ci k o r i s t i l i su i n d u l g e n c i j e za zgrtanje n o v c a ... n o v a c su izvlaili od p r o s t o dunih meu vjernicima obeavajui im s t a l n u s r e u na o v o m svijetu i vje n u slavu na d r u g o m . clopedia, vii, str. 787) (Catholic Ency vremena. Leo je morao umjereno je sti j e r j e b i o b o l e s n o d e b e o , ali njego v i b a n k e t i bili s u j e d n a k o skupi k o l i k o su bili vulgarni, i najprostiji lakrdijai i najnemoralnije kurtizane sjedili su s n j i m i k a r d i n a l i m a . B u d u i da se te stvari n e osporavaju, C r k v a n e p o r i e dokaze o njegovim p o r o c i m a . U j a v n i m poslovima bio je najzloglasniji i najneasniji Kristov namjesnik razdo blja r e n e s a n s e , ali ovdje nije m o g u e iznijeti i z v a n r e d n u p r i u o n j e g o v i m savezima, r a t o v i m a i c i n i n i m prijeva rama. Njegov nepotizam bio je jednako t e a k k a o i k o d svih d r u g i h papa, i k a d su se n e k i k a r d i n a l i u r o t i l i da ga ubiju, n a r e d i o j e d a n j i h o v i m s l u g a m a kidaju m e s o s tijela u a r e n i m k l i j e t i m a k a k o bi iz n j i h i z v u k a o i n f o r m a c i j e (Crises in the History of the Papacy, Z d r a v i k r e p a k , p a p a L e o X . sada j e sjedio na p a p i n s k o m prijestolju i nje gova prva objava bila j e : Bog mi je d a o p a p i n s t v o , s a d me p u s t i t e da u njemu tannica, uivam 13. izd., (Encyclopaedia xix, str. 926-7). Bri To Inquisition). Teko da je Crkva imala papu koji je b i o p r e d a n i j i s k u p i m u i c i m a ili j e stra snije u d i o z a n o v c e m o d L e a X . P a p a Julije I I . r a n i j e j e p o d i j e l i o i n d u l g e n c i j e s v i m a k o j i s u dali d o p r i n o s g r a d n j i B a zilike sv. P e t r a u V a t i k a n u , i L e o X. b r z o je proirio tu doktrinu. Indulgencija je bila koritena uglavnom kako bi se bo gati spasili o d l o m a e ili k a o l a n o o s l o b o e n j e o d g r i j e h a k a o to s u ubojstva, op. cit., pog. v, The Popes R e a c t with Massacre and A t o j e b i l o o t p r i l i k e 5 0 0 g o d i n a prije n e g o to j e V a t i k a n d o b i o svoju p r v u b a n k a r s k u dozvolu. L o r d B r y c e ( 1 8 3 8 . 1 9 2 2 . ) , b r i t a n s k i p r a v n i k , p i s a c i dr avnik, s a e o j e m e n t a l n e i m o r a l n e kvalitete s v e e n s t v a k o j e su o d r a a v a l e indulgencije. On je rekao da je njihova koncepcija bezona prijevara usmje rena protiv naivnih ... g o l e m a la i n a j n e p o b i t n i j i d o k a z pravih m i s l i i vje rovanja sveenstva koje ih je smislilo (The Holy Roman Empire, Lord Bryce, 1 8 6 4 . , pog. vi, str. 1 0 7 ; l a t i n s k i tekstovi, izvaci, str. 7 6 ) Kako bi p o n o v n o napunio riznicu i o d r a o svoje r a s k o n o o b i l j e , L e o j e proirio prodaju indulgencija u vaan izvor c r k v e n i h p r i h o d a i o r g a n i z i r a o velike s k u p i n e s v e e n i k a za prikupljanje n o v c a . U o b l i k o v a n j u p l a n o v a najvie su mu pomagali njegov r o a k Laurentius P u c c i , k o j e g j e i m e n o v a o k a r d i n a l o m S a n t i - q u a t t r o , i J o h a n n Tetzel, bivi M a i n z i dvije biskupije b o g a t o m , raska laenom mladom plemiu Albertu od B r a n d e n b u r g a za o g r o m n u svotu i d o p u s t i o m u d a vrati u l o e n n o v a c k r o z prljavu t r g o v i n u i n d u l g e n c i j a m a k o j a j e par godina kasnije razgnjevila M a r t i n a L u t h e r a . B o g a t i n i s u bili j e d i n a s k u p i n a na koju je ciljao:

j e b i l a najava o n o g a to e uslijediti o d o v j e k a k o j i j e d o k r a j a usavrio prodaju indulgencija u kranstvu i stvorio okvir za j o j e d a n vojni napad (18. kriarski p o h o d od 1 0 9 6 . ) . Crkva je o n j e m u objavila sljedei apologetski saetak: Kao sveenika, njegov nedostatak svog

Podigavi kale s vinom u zrak, papa Leo nazdravio je: Kako dobro znamo koliko je ta bajka o Isusu bila uno sna predrasuda za nas i nae prethodnike.

strunog znanja, njegova potpuna ne z a i n t e r e s i r a n o s t za o b u z d a v a n j e karaktera, navodno nepotivanje prin cipa, n j e g o v a s k l o n o s t p r i j e t v o r n o s t i , d u b o k o u k o r i j e n j e n a p o h o t n o s t i sklo nost prema drutvu glazbenika, za

poligamija, i aranje and Nature

svetogre, (Indulgences: Development.,

krivokletstvo Their Origin, Quaracchi,

vojni zapovjednik Teutonskih vitezova u P r u s k o j . O n i su i m e n o v a l i n i z trgova c a n a m a l o k a k o b i m o g l i p r a t i t i priljev dobara kojima su plaane indulgencije, te su on i n j e g o v t i m z a t i m k r e n u l i na m i s i j u k r o z Italiju k a k o b i p o b o l j a l i prodaju. Taj ivopisan p r e g l e d u z e t j e iz D i d e r o t o v e XIII. Encyclopdie, naredio i prua j e unitenje dan o d r a z l o g a zato j e p a p a K l e m e n t (1758.-69.)

b a v l j a a i l a k r d i j a a i n i l i su ga vrije d n i m p r e z i r a , ili g o r e . R a s i p n o t r o e i k a k o bi u d o v o l j i o svojoj elji za r a s k o i i s j a j e m , z b o g svog s u d j e l o v a n j a u pre vrtljivoj s v a k o d n e v n o j p o l i t i c i ... L e o je potpuno ispraznio papinsku rizni cu. (Annales Ecclesiastici, Caesar Bar o n i u s , A n t w e r p , 1 5 9 2 . - 9 7 . , folio iii)

1 8 9 7 . ) . Z a o d r e e n u svotu n o v c a , n e k r e t n i n e ili n e k i i n p o k a j a n j a udijelio bi se o p r o s t ili o s l o b a a n j e od p a t n j i istilita ili krivnje. O p r o s t o d g r i j e h a b i o j e d o s t u p a n svakoj o s o b i k o j a b i b o g a t o n a g r a d i l a C r k v u . U g o d i n i n a k o n to j e izabran za papu prodao je nadbiskupiju

svih p r i m j e r a k a o d m a h n a k o n n j e n o g p r v o g objavljivanja ring of Diderot's Re-established Text, D. 1759. H. (The Censo and the 'Encyclopdie'

L o n d o n , prev. prof. S. L. M a c G u i r e , 1 9 4 2 . , sv. 2, str. 1 6 8 ) Tetzel i sveenici u njegovom drutvu lano su objanjavali svoj zadatak i uveliavali su vrijednost indulgencija

koer, J a m e s M o o r e ' s D u b l i n E d i t i o n , 1790.-97., natuknica Medici). Oko 45 godina kasnije, na K o n c i l u u Trentu n a k o n 18 godina vijeanja objavljena je a n a t e m a p r o t i v o n i h k o j i proglaavaju i n d u l g e n c i j e b e z v r i j e d n i m a ili tvrde da ih C r k v a n e m a pravo o d o b r a v a t i (Cat holic Encyclopedia, vii, pp. 783-4). K a k o b i d o d a t n o f i n a n c i r a o svoj n a i n ivota, L e o j e p o s u i v a o o g r o m n e svote n o v c a o d b a n k a r a u z k a m a t e o d 40 posto. Bordeli u procvatu jednosta vno nisu donosili dovoljno novca od poreza, iako je bilo 6.800 registriranih p r o s t i t u t k i k o j e su opsluivale p e d e s e tak tisua mukih stanovnika. Njegovi darovi r o a c i m a , prijateljima, u m j e t n i

G o r d o n i N.

Jednostavno

reeno,

sto

ljeima nije bilo kran skih papa; oni su bili mitraistiki rimski oci...

k a k o b i naveli n a r o d d a povjeruje d a e i m daju svoj n o v a c b i t i s i g u r n i u spasenje i izbavljenje dua iz istilita (Diderotova protivio Encyclopdie). indulgencija da je Protestantski pokret toliko se snano prodaji papa Leo X. o b j a v i o b u l u zvanu Ex-

L.

Torrey,

Columbia

U n i v e r s i t y Press, N e w York, 1 9 4 7 . ) : Tragatelji za indul-

cima, piscima i glazbenicima, njegovo r a s i p n o odravanje n e v i e n e svite, za htjevi n o v e B a z i l i k e sv. P e t r a , t r o k o vi r a t a s U r b i n o m i isplate T e t z e l u za p r i p r e m e z a sljedei k r i a r s k i p o h o d vodili su ga prema bankrotu. L e o v a v o j s k a p o r a e n a j e 1 5 1 5 . prili k o m u s p j e n e invazije f r a n c u s k o g k r a lja F r a n c o i s a I . ( 1 4 9 4 . - 1 5 4 7 . ) n a Italiju, pa je Vatikan bio primoran priznati g u b i t a k k o n t r o l e - i p r i h o d a - od i t a ve f r a n c u s k e Crkve. M e u t i m , u R i m u su b a n k a r i izvrili ovrhu. T v r t k a Bini p o z a j m i l a j e L e u 2 0 0 . 0 0 0 dukata, G a d di 3 2 . 0 0 0 , Ricasoli 10.000; osim toga, kako mu je kardinal Pucci pozajmio 1 5 0 . 0 0 0 , a k a r d i n a l Salviati 8 0 . 0 0 0 , kar dinali su i m a l i p r e d n o s t u zapljeni sve ga. L e o j e u m r o i vie n e g o b a n k r o t i r a n (Crises in the History of the Papacy, op. cit., pog. v i ) . K a o p o k r i e z a svoje p o z a j m i c e o n j e z a l o i o vlasnitvo n a d crkvama, samostanima, vilom Medici, vatikanskom srebrninom, tapiserijama, z b i r k a m a v r i j e d n i h r u k o p i s a , dragulji ma i zloglasnom Petrovom stolicom, k o j u j e d a o izraditi kralj K a r l o e l a v i 8 7 5 . i k o j a je u v a t i k a n s k o m p r e d v o r j u d o 1 6 5 6 . b i l a l a n o i z l o e n a k a o prava relikvija na k o j o j je n e k a d a sjedio sv. Petar. K a k o b i p o p u n i o svoju r i z n i c u , L e o j e stvorio 1 3 5 3 n o v a p o l o a j a n a p r o d a j u , z a k o j e s u i m e n o v a n e o s o b e platile uku pno 8 8 9 . 0 0 0 dukata ( 1 1 . 1 1 2 . 5 0 0 dolara prema vrijednosti iz 1955.). I m e n o v a o je dodatnih 60 k o m o r n i k a i 141 paa surge Domine u k o j o j je o s u d i o tvrdnje protiv Martina Luthera prijevare Boga dulgencije vjernih i tetne in zloin Britanniuz 2 0 0 0 osoba koje su inile njegovo k u a n s t v o u V a t i k a n u , p r i m i v i od n j i h u k u p n o 2 0 2 . 0 0 0 dukata. U s r p n j u 1 5 1 7 . i m e n o v a o j e 3 1 n o v o g k a r d i n a l a , iza b r a n a n e p r e m a z a s l u g a m a , n e g o preda su

g e n c i j a m a prolazili s u kroz zemlju u arenim kolima s pratnjom od trideset izvrsnom sipno konjanika, u stanju i ra Papina

troei.

Bula Boje milosti no ena je pred njima na grimiznom jastuku od baruna, a ponekad i na tkanini od zlata. Z a n j o m j e i a o glavni prodava ja sa nosei indulgenci timom, drveni velik svojim

kri obojen u crveno; i cijela p r o c e s i j a k r e t a l a se na taj nain, i okruena pojanjem

d i m o m tamjana. i m bi k r i b i o p o d i g n u t i n a njega o b j e e n p a p i n grb, T e t z e l b i s e p o p e o na poeo, gomile, tvornost propovjedaoni u prisutnosti djelo indulgencija. cu i o d l u n i m t o n o m hvaliti

P a p a j e b i o zadnji go vornik i vikao je: ' D o nesite novac, donesite novac, donesite n o v a c I s p u t a o j e taj uz takvu poklik zastraujuu

riku da je n e t k o m o g a o pomisliti kako neki po-

Ova skica pape Lea X pripisuje se Sebastianu del Piombu (1485.-1547.)/ uglednom ilustratoru i por tretistu toga vremena. Leo je bio sin Lorenza de' Medicija Velianstvenog, istaknutog pokrovitelja umjetnosti i velikog kolekcionara etruanskih sta rina. Leovo irenje doktrine indulgencija bilo je ne posredan povod ustanka Martina Luthera. Moderna Crkva o Leu X rekla je sljedee: Bio je slab i ekstra vagantan ovjek koji je protratio bogatstvo Crkve (The Papacy, George Weidenfeld and Nicolson Ltd, London, 1964., str. 119). ( The Collection of the Ma sters, filmska knjinica, Milano, Italija)

bjenjeli b i k juri kroz gomilu i probada ljude r o g o v i m a . pdie, ry of theGreat ( D i d e r o t o v a Encyclo of the 16th 1 7 5 9 . ; o p i r n i j e o p i s a n o u Histo Reformation

(Encyclopaedia

Century, J. H. M e r l e d'Aubign, 1 8 4 0 . ,

ca, 3. izd., op. cit., sv. ix, str. 7 8 8 ; ta-

m a t o m e t k o j e p o n u d i o najvie n o v c a za ast i m o . K a r d i n a l P o r i z z e t t i , na primjer, platio je 4 0 . 0 0 0 dukata, a o s t a l i i m e n o v a n i k a r d i n a l i t o m su p r i l i k o m u L e o v u r i z n i c u donijeli u k u p n o j o p o l a m i l i j u n a dukata. a k j e i o t u p j e l a Itali ja bila o k i r a n a , a z b o g p r i a o p a p i n i m financijskim transakcijama u listopadu 1 5 1 7 . N i j e m c i s u prihvatili L u t h e r o v bi j e s n i revolt. N e k i k a r d i n a l i o d C r k v e s u p r i m a l i d o h o d a k o d 4 0 . 0 0 0 d u k a t a go dinje i ivjeli su u o t m j e n i m p a l a a m a s p o s l u g o m k o j a j e b r o j a l a d o 3 0 0 ljudi, u k r a e n i m s v i m u m j e t n o s t i m a i luksu z i m a p o z n a t i m u to v r i j e m e . Sve u sve m u , L e o j e z a svog p o n t i f i k a t a p o t r o i o 4 . 5 0 0 . 0 0 0 dukata ( 5 6 . 2 5 0 . 0 0 0 dolara prema vrijednosti iz 1 9 5 5 . ) , a u m r o je dugujui j o 4 0 0 . 0 0 0 (A History of the Popes, op. c i t , sv. 2 ) . O m i l j e n a satira o n j e m u zvala s e E v a n e l j e p o m a r k a m a i s r e b r n j a c i m a i ila je o v a k o :

12 svezaka, p o z n a t u k a o Annates Eccle siastici. B i o j e n a j v e i p o v j e s n i a r C r kve (Catholic Encyclopedia, novo izda nje, 1 9 7 6 . , ii, str. 1 0 5 ) pa njegovi zapisi pruaju v i t a l n e i n s a j d e r s k e i n f o r m a c i j e svakome tko prouava bogate dubine krivotvorenja u kranstvu. Kardinal B a r o n i u s , k o j i j e o d b i o dvije p o n u d e 1 6 0 5 . d a p o s t a n e papa, d o d a o j e sljede e k o m e n t a r e o izjavi p a p e L e a : Sveti O t a c b i o j e o p t u i v a n z a atei zam, j e r je poricao B o g a i nazvao Kri sta, p r e d k a r d i n a l i m a P i e t r o m B e m bom, Joviusom, Iacopom Sadoletom i drugim bliskim ... prijateljima, 'bajkom' (Annates to m o r a biti i s p r a v l j e n o .

govih z l o i n a bile su p o t r e s n e . (Letters and Comments on Pope Leo X, ibid.) U i m e C r k v e k a r d i n a l B a r o n i u s slube n o j e b r a n i o izjavu p a p e L e a g o v o r e i d a j e t o b i l a i z m i l j o t i n a njegovog n a grizenog uma (Annales Ecclesiastici, op. cit., sv. iv), ali h v a l e i p a p i n o t i r a n sko p o n a a n j e p o d r a o j e bit n j e g o v o g svjedoenja na temelju nepogreivosti R i m s k e crkve: 0 njegovim bezbonim nepromiljen o s t i m a , m i , n a k o n paljive rasprave s naom braom i Svetim vijeem, i m n o g i m d r u g i m a ... i p r e m d a j e b i o n e d o s t o j a n biti na p o l o a j u sv. P e t r a na Zemlji, papa L e o Veliki [ 4 4 0 - 4 6 1 ] i z v o r n o j e utvrdio d a P e t r o v o d o s t o janstvo ne postaje u m a n j e n o ak ni u nedostojnom Catholic passim]. U vezi s k l j u e v i m a , k a o K r i s t o v n a m j e snik bio je predan ispravnom iznoenju ovog znanja; i svi n e k a ga prihvate, t a k o d a g a n i t k o n e p o r i e t k o nije o t p a d n i k od Crkve; njegova s r a m n a svjedoenja i p o n a a n j a o d m a h se o p r a t a j u i z a b o ravljaju. Kasnije je (Annales John Ecclesiastici, ibid.) Bale (1495.-1563.) nasljedniku i, str. [pogledati 289, 294, Encyclopedia,

Ecclesiastici, op. cit., sv. viii i x i ) U j e d n o m r a n o m izdanju Katolike en ciklopedije (izd. P e c c i , iii, str. 312-314, p a s s i m ) , C r k v a je p o s v e t i l a dvije i p o l s t r a n i c e p o k u a j u d a p o n i t i najtetniju izjavu k o j u j e p o g l a v a r k r a n s t v a ika d a izrekao. B i t svog a r g u m e n t a t e m e ljila j e n a p r e t p o s t a v c i d a j e p a p a p o d u n o s n i m elio rei k o r i s n o , a baj ka je trebala znaiti tradicija. Tako su z b u n j e n i k a t o l i k i t e o l o z i tvrdili da je p a p a zapravo elio r e i - K o l i k u su k o r i s t k r a n i i m a l i o d ove divne tradi cije o K r i s t u . Ali, to n i s u bile njegove rijei. Izjava p a p e L e a svijetu j e p o s t a l a p o z n a t a zahvaljujui z a p i s i m a s a m e C r kve. U svojim dnevnicima kardinal B e m b o , koji je sedam godina bio papin tajnik, d o d a o j e d a j e z a L e a :

U to vrijeme papa Leo ree sveenici m a : ' K a d a Isus, S i n o v j e j i , d o e d o prijestolja n a e g V e l i a n s t v a , prvo r e c i te, 'Prijatelju, zato si o v a m o d o a o ? A a k o v a m n e d a d n e n i t a s r e b r a ili zlata, i z b a c i t e ga v a n u tamu.' (A History of the Popes, Dr J o s e p h M c C a b e , ibid., sv. 2 , poglavlje T h e Age o f P o w e r ) P a p a L e o X . d a o j e najzloglasniju i n a j tetniju izjavu o k r a n s t v u u povijesti C r k v e . N j e g o v a izjava o t k r i l a je svije tu papinu upoznatost s vatikanskim Krista i lanim prikazivanjem Isusa

iskoristio oitovanje pape Lea i prizna nje V a t i k a n a d a j e p a p a g o v o r i o i s t i n u o bajci o K r i s t u i i s p r a v n o i z n i o to znanje (Annales Ecclesiastici, ibid.). Bale je bio Englez koji se bio pridru io k a r m e l i a n i m a , ali j e n a p u s t i o R e d n a k o n to j e I n k v i z i c i j a p o b i l a njegovu

b e s t i d n o r a z o t k r i l a djetinjastu p r i r o d u k r a n s k e religije. N a r a s k o n o m b a n k e t u za Veliki p e t a k u V a t i k a n u 1 5 1 4 . u pratnji s e d a m b l i s k i h prijatelja ( A n nates Ecclesiastici, C a e s a r B a r o n i u s , F o lio A n t w e r p , 1 5 9 7 . , sv. 1 4 ) , L e o je izre k a o z a p a n j u j u u objavu k o j u j e C r k v a otada svim silama pokuavala osporiti. Podigavi k a l e s v i n o m u zrak, p a p a Leo nazdravio je: Kako dobro znamo k o l i k o je ta b a j k a o Isusu bila u n o s n a p r e d r a s u d a za n a s i n a e p r e t h o d n i k e . P a p i n e r i j e i z a b i l j e e n e su u d n e v n i c i ma i zapisima kardinala Pietra B e m b a (Letters and Comments on Pope op. Leo X , 1842. pretisak) i kardinala Paola Giovia (De Vita Leonis Decimi..., cit.), dvojice s u r a d n i k a k o j i su bili s v j e d o c i t o g dogaaja. Kardinal Caesar Baronius (1538.-

Ono to

bismo

danas

mogli

nazvati

vanjskom politi divljeg

k o m papinstva donijelo je Italiji

tijekom i Europi

naeg

631-godinjeg pregleda i krvoprolia

Church [kato

neizmjernu koliinu ratovanja

... b i l o p o z n a t o da ne vjeruje u s a m o k r a n s t v o . G o v o r i o je p r o t i v n o vjeri i o s u i v a o Evanelje, m o r a o j e biti h e r e tik; b i o j e k r i v z a p e d e r a s t i j u s a s v o j i m k o m o r n i c i m a ; bio je ovisnik o uicima, raskoi, l i j e n o s t i , a m b i c i j i , p o r o n o s t i i p u t e n o s t i ; i p r o v o d i o je itave d a n e u d r u t v u g l a z b e n i k a i lakrdijaa. Opija nje N j e g o v e N e p o g r e i v o s t i b i l o j e p o s l o v i n o , b i o je s k l o n i n k o n t i n e n c i j i i gubljenju r a z b o r i t o s t i , a p o s l j e d i c e n j e

obitelj

(Of the Five Plagues of the

[izvoran n a s l o v The Five

Wounds of the

Church], g r o f A n t o n i o R o s m i n i

liki sveenik i papin savjetnik], 1848., eng. prij. prof. D a v i d L. W i l h e l m , R u s sell S q u a r e P u b l i s h i n g , L o n d o n , 1 8 8 9 . ) . Poeo je pisati kazaline komade i 1 5 3 8 . razvio j e s a t i r i n e p a n t o m i m e u k o j i m a j e i s m i j a v a o l a n u svetost K a t o l i k e crkve i p a r o d i r a o n j e n e o b r e d e i o b i a j e na p o z o r n i c i (The Comple-

1607.) sedam je godina bio vatikanski k n j i n i a r i n a p i s a o je povijest C r k v e u

te Plays Nakon

of John Bale, javnog

ur.

Peter

Happ, isprazne

Budui da je za Rimljane bila uobia j e n a procedura da nakon papine smrti n j i h o v e k i p o v e v u k u k r o z blato, n o v i j e p a p a o b j a v i o b u l u k o j o m j e taj o b i aj p r o g l a e n n e z a k o n i t i m . N a k o n to s u n a t o o d g o v o r i l i opljakavi n j e g o v vinski p o d r u m , stanovnici R i m a na s m r t s u g a ismijali. U m r o j e 14. r u j n a 1 5 2 3 . , a R i m l j a n i su dali o d u k a svojoj mrnji prema strancu kroz satirine p l a k a t e n a j e z i k u k a k a v s e nije u o o d d a n a B e r n a r d a o d C l a i r v a u x a (u. 1 1 5 3 . ) (The Papacy, G e o r g e W e i d e n f e l d & N i c o l s o n Ltd, L o n d o n , 1 9 5 4 , op. cit., str. 1 3 7 - 1 3 9 ) . K a s n i j e j e C r k v a i s k r e n o priznala da su papu Adriana VI mrzili svi, a v o l i o ga nije n i t k o , d o d a j u i da je u svakom pogledu, pontifikat po sljednjeg n e t a l i j a n s k o g p a p e b i o s a m o epizoda (ibid). S l j e d e a k o n k l a v a trajala j e 2 0 d a n a i kardinalima se toliko urilo da prime jo j e d n u rundu mita da su otparadirali do Sikstinske kapele odjeveni u p o m o d n u k o n j a n i k u o d j e u , s a eiri ma o k i e n i m perjem, prslucima arkih boja, ogrtaima, srebrnim ostrugama i l e p r a v i m h a l j a m a . G i u l i o de M e d i ci ( 1 4 7 8 . - 1 5 3 4 . ) , nezakoniti potomak velike f i r e n t i n s k e obitelji, d a o j e najvi u ponudu i postao papa K l e m e n t V I I ( 1 5 2 3 . - 3 4 . ) . P o d n j e g o v i m pontifikat o m 1 5 2 7 . R i m j e pao. To je izvanredna pria, koju zbog ne dostatka prostora neemo iznijeti u

puta, m o d a n a j g o r e p u s t o e n j e n e k o g v e l i k o g g r a d a u povijesti. R i m j e b i o ra z o r e n , njegove crkve o s k v r n u t e , b l a g a o p l j a k a n a , k n j i n i c e p o k r a d e n e , ljudi p o b i j e n i , a r e d o v n i c e silovane i m u e ne do smrti od strane onih koje je Cr kva zvala n e v j e r n i k a rulja Catholic 166). Encyclopedia, iud. P e c c i , ii. str.

B o y d e l l & Brewer, C a m b r i d g e , 1 9 8 5 . ) . razotkrivanja p r i r o d e k r a n s t v a , ljudi su se radovali to je d o a o kraj p a p i n s t v u i Crkvi (Of the Five Plagues of the Church , op. cit.), ali kasniji k r a n s k i p o v j e s n i a r i p o p u l a r n u k a z a l i n u p r o d u k c i j u b i j e s n o su zvali ta o d v r a t n a satira, n e p o t e n o t v r d e i d a j e o n a bila u z r o k o t v o r e n o g p r i z n a n j a p a p e L e a (De Antiqua Ecclesiae Disciplina, B i s h o p L o u i s D u p i n [ka t o l i k i p o v j e s n i a r ] , Paris folio, 1 6 8 6 . ) .

K a t o l i k i pisci to su doveli u v e z u sa s u v r e m e n o m a k t i v n o u r a z n i h crkve nih reformatora u dijelovima Italije i K l e m e n t o v i m o d b i j a n j e m da kralju Henriku V I I I odobri razvod od Kata r i n e A r a g o n s k e . Ali, r e k a o j e k a r d i n a l C a j e t a n , bio j e t o p r a v e d a n sud n a r o d a ... p a p i n s t v o j e n a k o n t o g a teilo p o stati ' i d e a l n o m v l a d o m ' p o d d u h o v n i m i o b r a e n i m s v e e n s t v o m Catholic En cyclopedia, xii, str. 7 6 7 - 7 6 9 ) . To je bilo desetljeima nakon razvikane crkvene r e f o r m a c i j e u glavi i u d o v i m a k o j u j e j a m i o papa A l e k s a n d a r V I (Catho lic Encyclopedia, xiv, str. 32-33). Tako s u Augijeve staje n a k o n d u g o v r e m e n a bile p o i e n e ; po s e d m i put u izdanji ma Katolike enciklopedije zabiljeeno j e d a j e p a p i n s t v o p o t o n u l o d o svog n a j n i e g d n a , ali je sada o b e a l o da e p o s t a t i i d e a l n a v l a d a , a V a t i k a n je p r i z n a o da zahtjevi za r e f o r m o m u Crkvi, u stvari, n i s u bili n e o p r a v d a n i Catholic 265). Encyclopedia, xiv, str. 264-

N A S L J E D N I C I PAPE LEA I PUSTOENJE RIMA

Katoliki apologeti kau da je Lea X. n a s l i j e d i o zaista p o b o a n p a p a , ali ne govore o t v o r e n o zato ili k a k o . Iz informacija o njemu kojima raspo laemo, ini se da ga je narod R i m a i s m i j a o i da se na prijestolju z a d r a o n e t o due o d j e d n e g o d i n e . K o n k l a v a k o j a ga je izabrala, o d r a n a u v r i j e m e kad je pola Njemake bilo zahvaeno protestantskom pobunom, opisana je u The Cambridge Modern History borbe ka fra t o l i k o g p r o f e s o r a F. H. K r a u s a k a o spektakl najsramotnije kcija i k a d a v i e n e u p a p i n s t v u (izd. 1902., natuknica Konklave). Sukobi izazvani p o h l e p o m doli s u d o zasto-

Moramo

razumjeti da

mnogi drevni pape, koje su nam u novije vrijeme predstavljali kao do stojanstvenu potpuno svjetovnim nikada
ja, i Adriaan

L A N A KNJIGA PAPA
Ono jekom to b i s m o naeg danas mogli nazvati papinstva ti pregleda vanjskom politikom

s v i m p o j e d i n o s t i m a , a i p a k predstavlja j o j e d n u m a l o p o z n a t u e p i z o d u u bi z a r n o j povijesti K r a n s k e crkve. P a p a Klement bio je j e d n a k o prijetvoran i neastan u svom j a v n o m ponaanju k a o i n j e g o v r o a k p a p a L e o X , privukavi na s e b e prijezir i m r n j u svih k o j i su s n j i m i m a l i p o s l a . N j e g o v i e k s c e s i o k i r a l i su E u r o p u , a njegovi p o d m u k l i postupci i kukavike prijevare dove li su do z a u z i m a n j a i p l j a k a n j a R i m a od strane kranskih trupa panjolskog kralja Karla V ( 1 5 0 0 . - 5 8 . ; kasnije car Svetog R i m s k o g C a r s t v a , 1 5 3 0 . - 5 8 . ) . Razjaren Klementovom perfidnou, c a r j e 6 . svibnja 1 5 2 7 . p o k r e n u o svo ju vojsku predvoenu kardinalima na grad, a n a p a d je b i o t a k o divljaki da je s t a n o v n i t v o R i m a u o s a m d a n a s 9 8 . 0 0 0 svedeno na 3 2 . 0 0 0 . U pokolju je stradalo 147 pripadnika vatikan ske v i c a r s k e strae. O p e t s u p a p i n s k i nepotizam i p o h l e p a za t e r i t o r i j i m a ovoga R i m l j a n i m a donijeli stradanje:

631-godinjeg

d o n i j e l o je Italiji i E u r o p i n e i z m j e r n u koliinu lia. divljeg r a t o v a n j a i k r v o p r o Papinstvo je m o g u e osloboditi

gospodu interesima,

neukaljanu nisu postojali

Florenszoon Boeyens

o p t u b e z a divljatvo s a m o n a t e m e l j u t o g a to su p a p e bili o d l u n i po svaku c i j e n u stvoriti z e m a l j s k o kraljevstvo s njegovim prihodima. Radei na t o m cilju, p a p i n s t v o je stvorilo povijest vi estoljetne besprimjerne iskvarenosti i z l o i n a , a k a k o bi s a k r i l a tu i n j e n i c u C r k v a s e o p s k r b i l a k r i v o t v o r e n i m knji g a m a o s v o j i m p a p a m a k o j e su m u d r e i k o r i s n e fikcije ( C o n t r a d i c t i o n s in the Catholic Encyclopedias: A Record of Conflictions in Accredited Church Expositions, bojnik Joseph Wheless [vojni tuitelj, Journal, SAD], 1930. American [br. sv. Bar ne Association poznat]). M a l o itatelja z n a k o l i k o s e o t v o r e no priznaje da su popularne katolike

( 1 4 5 9 . - 1 5 2 3 . ) , Nizozemac iz Utrechta k o j i nije g o v o r i o talijanski, i z a b r a n j e za p a p u u o d s u t n o s t i . K a s n i j e je u a o u R i m kao papa Adrian V I . ( 1 5 2 2 . - 2 3 . ) , obeavajui reforme u Crkvi i govorei: M i , prelati i s v e e n s t v o , z a s t r a n i l i s m o s pravog p u t a i dugo nije b i l o n i k o g a k o j i j e p o s t u p a o ispravno, n e , n i k o g a (Secrets of the Christian Fathers, biskup J. W. Sergerus, 1685, pretisak iz 1897., str.. 2 2 7 ) .

verzije ritavaju

povijesti u

papa

sastavljene

od

bili su tovatelji A h u r a M a z d e , p o d r a vajui m i t r a i s t i k u d o k t r i n u ( i b i d . ) . Moramo razumjeti da m n o g i drevni kao dostojanstvenu go pape, k o j e su n a m u n o v i j e v r i j e m e predstavljali spodu potpuno neukaljanu svjetovnim interesima, nikada nisu postojali. Cr kva j e p r i z n a l a d a n j e n e p a p i n s k e b i o grafije (Knjiga papa i Liberijev katalog) nisu objektivni zbornici o p o b o n i m l j u d i m a velike e r u d i c i j e , n e g o n e i s t i n i te krivotvorine: Povijesne kritike dugo s u s e bavile o v i m d r e v n i m t e k s t o m n a i s c r p a n n a i n ... p o s e b n o p o s l j e d n j i h desetljea (tj. potkraj 1800-ih i p o e tkom 1900-ih) (Catholic Encyclopedia,

z a m e t n u t i ili m o d a n i k a d a n i s u n i p o stojali. K a s n i j i p a p e iskoristili su prili ku i o t k r i v a l i l a n a p a p i n s k a p i s m a k o r i s n a z a t r e n u t n u situaciju, p r i p i s u j u i i h p a p a m a ije j e i m e b i l o s p o m e n u t o u sim; papa, Knjizi papa. (Catholic Encyclopedia, v, str. 7 7 3 - 7 8 0 , i ix, str. 2 2 4 - 2 2 5 , pas u vezi s k r i v o t v o r e n o m Knjigom pogledati i Annales Ecclesiastici,

falsifikata k o j i se i d a n a s uvelike isko kranskim krugovima. V a t i k a n j e svijet preplavio l a n i m in formacijama o svojim papama, m e u k o j i m a s u n a j b e z o n i j i p r i m j e r i slavna, ili zloglasna, i Knjiga papa (Liber oba Pontipozna ficalis) i Liberijev katalog,

ta po svojim lanim p r i a m a o ranim mitskim Petrovim ix, nasljednicima pp. 224-225; (Catholic knjige Encyclopedia pruaju

op. cit., folio xi, te De Antiqua Ecclesiae Disciplina, op. c i t . ) T i m e j e d o k a z a n a n e a u t e n t i n o s t Knjige papa i n a m j e r n o predstavljanje n j e n o g i z m i l j e n o g sadraja. E n g l e s k i t e o l o g i deist A n t h o n y C o l l i n s ( 1 6 7 6 . - 1 7 2 9 . ) , u

t a k o e r izd. P e c c i , ii, str. 3 7 1 ) . T e n a m zbirku hvalospjevnih tirada o pontifikatima krotkih i p o b o n i h papa, o d k o j i h m n o g i n i k a d a n i s u p o s t o j a l i , i ostavljaju d o j a m n e i s k r e n e p r o s t o d u n o s t i k o j a t a k o e s t o zabavlja itatelja. Knjiga papa s l u b e n o je djelo o papa ma, napisano i uvano u Vatikanu. U u v o d u knjige se tvrdi da u v a za b u d u e n a r a t a j e svete ivote i u d e s n a djela (Catholic poglavara Univerzalne ix, str. crkve 224). Encyclopedia,

Tijekom 16. i 17. stoljea Vatikan je pojaao svoje za takavanje i na uposlio nepoznate maniristike umjetnike iz prolih stoljea
djelu Discourse of Free-

izradi pobonih portreta papa

svom

v, str. 7 7 3 - 7 8 0 ; t a k o e r ix, str. 2 2 4 - 2 2 5 , p a s s i m ) i utvrdile da su p o v i j e s n o n e o b r a n j i v e (ibid., p a s s i m ) . C r k v a je p r i z n a l a da je Knjiga papa la an zapis, r e t r o s p e k t i v n o sastavljen u o b m a n j u j u e m stilu v e i n e s v e e n i k i h djela. To p r i z n a n j e n a l a z i m o u Katoli koj enciklopediji:

slavnom

M e u t i m , a k o paljiv itatelj b a c i p o gled n a s i n o p s i s e svih papa, vidjet e da C r k v a ne z n a b a n i t a o p a p a m a iz prvih est ili s e d a m stoljea, n i j e d a n o d n j i h nije j a s n o d e f i n i r a n a p o v i j e s n a li n o s t . S a e c i o p a p a m a u k r a e n i su slu b e n i m o z r a j e m svetosti, ali s v e e n i k bolandist, otac Delehaye, vodei kato l i k i istraitelj ovakve literature, r e k a o je kako nema ba nikakvih dokaza da se papinske genealogije temelje na ranijim izvorima (The Legends of the Saints, o t a c D e l e h a v e , 1 9 0 7 . engl. izd., c i t i r a n o i o b j a n j e n o u The Popes and Their Church, dr. J o s e p h M c C a b e , C. A. W a t t s & C o . , L o n d o n , 2. i z m i j e n j e n o izd., 1 9 2 4 . , str. 1 3 ) . Jednostavno reeno, stoljeima nije

thinking ( 1 7 1 3 . ) , o p i r n o j e raspravljao o k o l i i n i p o v r n e l i t e r a t u r e k o j a cir k u l i r a u k r a n s t v u . R e k a o j e (str. 9 6 ) : U k r a t k o , takve su prijevare vrlo e s t e u s v i m k n j i g a m a k o j e su objavili svee n i c i ili s v e e n i k i ljudi. J e r s i g u r n o j e da se pozivaju na r a n i j a djela k o j a su i s a m a b i l a lana, k r i v o t v o r e n a , o s a k a e na i iskrivljena, s g l a v n i m r a z l o g o m da p o d r e svoje vjerske stavove p o d l o m domiljatou. a r k o j i m u d a n a n j e v r i j e m e suzbi jaju, k r i v o i n t e r p r e t i r a j u , falsificiraju i skrivaju pravo p o n a a n j e papa, iji lik nijedan nekranski povjesniar ne potuje, ini krivnju nasljednika Cr kve j e d n a k o v e l i k o m k a o i o n i h k o j i su stvorili taj sustav. T i j e k o m 1 6 . i 17. s t o l j e a V a t i k a n je pojaao svoje zatakavanje i uposlio nepoznate maniristike umjetnike na izradi p o b o n i h p o r t r e t a p a p a i z p r o lih s t o l j e a . N a k o n to j e n a K o n c i l u u T r e n t u d o n e s e n a o d l u k a o p o t r e b i za standardiziranim biblijskim slikama, kardinal Charles B o r r o m e o , koji je j e dno vrijeme bio osobni p o m o n i k pape Siksta V ( 1 5 8 5 . - 9 0 . ) , tijekom Prvog provincijskog koncila ( 1 5 6 5 . ) predloio j e z a b r a n u slikanja k r a n s k i h l i k o v a bez slubene dozvole od strane Crkve. Prijedlog je prihvaen, i od tog vreme na umjetnici su morali imati pismenu dozvolu Umjetnikog cenzora Svete S t o l i c e z a p i t a n j a stvaranja k r a n s k e

U veini kopija rukopisa na poetku s e n a l a z i n e i s t i n i t o dopisivanje i z m e u p a p e D a m a s u s a I. [ 3 6 6 . - 3 8 3 . ] i sv. J e r o m a [ o k o 3 4 7 . - 4 2 0 . ] . U s r e d n j e m vijeku v j e r o v a l o se da su ta p i s m a a u t e n t i n a . D u c h e s n e [papinski povjesniar, 1584.1 6 4 0 . ] t e m e l j i t o je i uvjerljivo d o k a z a o da je prvi n i z biografija, od sv. P e t r a do F e l i k s a I I I [IV, u . 5 3 0 ] , b i o sastavljen n a j k a s n i j e u v r i j e m e F e l i k s o v o g naslje dnika Bonifacija II [ 5 3 0 . - 5 3 2 . ] . Sasta vljai Knjige papa t a k o e r su k o r i s t i l i n e k e p o v i j e s n e zapise, v e i b r o j a p o k r i fnih u l o m a k a [npr. P s e u d o k l e m e n t i n ska lane prie o priznanja], Odluke Constitutum Sylvestri, navodnog 'Sabora 2 7 5 iz petog stoljea.

b i l o k r a n s k i h papa; o n i s u bili m i t r a i s t i k i r i m s k i o c i , i voa [ m i t r a i s t i k i h ] o t a c a , n e k a vrsta pape, koji je uvijek ivio u R i m u , zvao se P a t e r Patrum (Catholic Encyclopedia, x, str. 4 0 2 - 4 0 4 ) . N e k i s u s e a k zvali p o zoroasterskom bogu. Izvrstan je primjer p a p a H o r m i s d a s ( 5 1 4 . - 5 2 3 . ) , to j e per zijsko i m e A h u r a M a z d e . O n j e m u j e C r k v a rekla: n j e g o v o i m e predstavlja z a n i m l j i v p r o b l e m , d o d a j u i ovaj n e o b i a n k o m e n t a r : Sv. H o r m i s d a s svoju k a n o n i z a c i j u duguje n e s l u b e n o j tradi ciji (The Popes: A Concise Biographical History, B u r n s & O a t e s , izdavai Svete Stolice, L o n d o n , 1 9 6 4 . , str. 8 1 ) . Z n a tan broj n j e g o v i h n e p o k o r n i h b i s k u p a

b i s k u p a p o d Silvestrom', itd., i Rimske muenicima Konano, sastavljai s u n a s u m c e p o

svom popisu papa razbacali papinske d e k r e t e u z e t e iz n e a u t e n t i n i h izvora; t a k o e r s u r a n i j i m p a p a m a pripisali li turgijske i d i s c i p l i n s k e p r o p i s e iz estog stoljea. A u t o r i su bili r i m s k i s v e e n i c i , a n e k i su bili p o v e z a n i s R i m s k i m su d o m ... u Knjizi papa z a p i s a n o je da su p a p e izdali d e k r e t e k o j i su izgubljeni,

www.teledisk.hr

nexus

ikonografije.

Imenovani

su

biskupi

p a p i n s t v o z a svog d v a n a e s t o g o d i n j e g sina Teofilaktusa ( B e n e d i k t a I X ; p o g l e dati prvi d i o ) i d r s k o s t i m o d e r n e C r k v e k o j a g a j e o v a k o opisala: ...jedan o d m l a i h papa, n a k o n for m a l n o g r a z m a t r a n j a j e d n o g l a s n o iza bran od strane posebne komisije na r a d o s t o d u e v l j e n i h k a r d i n a l a , k o j i su svi bili l e g i t i m n o i m e n o v a n i . K a r d i nalski k o m o r n i k objavio je izbor pape o k o o s a m sati ujutro p r v o g a d a n a , a n a k o n t o g a s u m u k a r d i n a l i p o prvi put izrazili o d a n o s t ili tovanje (adoratio). N a k o n k o n k l a v e k o n k l a v i s t i m a s u do dijeljene o d r e e n e p o a s t i i n o v a n a naknada. (Catholic Encyclopedia, izd. P e c c i , iii, str. 2 5 5 ) T a k o e r e m o z a drugi put ostaviti pri u o k o n k l a v i k o j a je za p a p u izabra l a k a r d i n a l a k o j i j e prije t o g a u a s n u o E u r o p u n a r e d i v i 1 3 7 9 . m a s a k r svakog mukarca, ene i djeteta u talijanskom g r a d u C e s e n i . D i v l j a k e m i s l i iza t o g s t r a n o g d o g a a j a otkrivaju pravu pri

li I s u s o v savjet, j e r su u K r i s t u t r a i li odvratno opravdanje za koritenje m a a i paklene principe preko tisuu godina neobuzdane neumjerenog zloinake akti v n o s t i . P a p e , izvritelji i z o p a e n o g i praznovjerja (Medita cije, r i m s k i c a r M a r k o Aurelije, o k o . 1 8 0 ) k o j e m o d e r n a C r k v a predstavlja k a o s r e d i t e ljubavi i m i r a , u s t v a r n o sti su e s t o bili r a z v r a t n i v o j n i stratezi, ravnoduni prema kranskom moral n o m zakonu. t o g o d m i s l i l i o o d l u n o s t i p a p a da zadre ili p r o i r e svoju s v j e t o v n u m o , n e m o e s e p r o n a i n i k a k v o opravda nje za n j i h o v n e p o t i z a m ili i s k v a r e n u prirodu samog njihovog poloaja. Kardinal Roberto Francesco Romulus Bellarmino (1542.-1621.) priznao je te i s t i n e rekavi d a j e p a p i n s t v o u m a l o e l i m i n i r a l o k r a n s t v o , a k a s n i j e je ueni francuski enciklopedist Denis D i d e r o t ( 1 7 1 3 . - 8 3 . ) u svoju Encyclop die d o d a o : O d svog z a e t k a u s i r o t i n j s k o m i pr ljavom naselju izvan rimskih zidina, izmeu tronih zgrada koje su okrui

k o j i s u u m j e t n i k e p o u a v a l i standar d n o m prikazivanju odreenih t e m a iz E v a n e l j a , p a o n i n i s u smjeli r a d i t i b e z o d o b r e n j a C r k v e . T a k o su, n e m a j u i izbora, autori portreta papa n a m j e r n o i n e p r e s t a n o u n o s i l i b l a g e c r t e u fiziki izgled p a p a k o j i su, u s t v a r n o s t i , bili ljudi sumnjivih karaktera (Catholic Encyclopedia, izd. P e c c i , i, str. 3 2 6 ) . Te slike pojavljuju se u m o d e r n i m knjiga ma i s a m o su kreacije umova umjetni ka, j e r d o 1 6 . s t o l j e a n i s u p o s t o j a l i autentini portreti A Concise Biographical str. 1 6 ) . papa History, (The Popes: op. cit.,

ZAKLJUAK
Tako s m o u naoj potrazi za m e d o m i mlijekom kranstva praktino tek zagrebli povrinu povijesti papinstva k a k o j u j e zabiljeila s a m a C r k v a . Ovaj je lanak tek kratka skica o nekolicini p a p a o d u k u p n o 2 6 4 n a v e d e n a u dje lu Pape: A Saeta Concise biografska povijest (The History, Popes: Biographical

Veina katolika ne zna pravu priu o povijesti

Crkve,

vale s u p r o t n u o b a l u T i b e r a i p r o t e z a l e s e d o r u b o v a m o v a r n o g Ager V a t i c a nusa [ V a t i k a n s k o g polja] scandaleuse o za nalazila se skan k o l i j e v k a P a p i n s k e crkve... razvila se u chronique dala] ljudske [kroniku i n j e n o preivljavanje t j e r a na n e o b i n o m karakteru sustavu doputa dobar moral prirode koja j e d n o m

niti o gruboj i bezbonoj prirodi njihovih papa. Ali kada zavire preko barijera koje je podigla katolika hijerarhi ja vide da je povijest uzviene i autoritativne pasivnosti papa izgraena na laima
op. c i t ) , p r o i e n o m p r i k a z u n j i h o v i h ivota k o j i s u p t i l n o izbjegava detaljnu raspravu o s t o l j e i m a d r u g i h papa. D o kumentiranje mranih osobina duge linije p a p a s i m e n i m a k a o to su Adrijan, Leo, Klement, Benedikt, Bonifacij e , Grgur, I n o c e n t , C e l e s t i n , P i o , Ale ksandar, E u g e n , U r b a n i Ivan, izvan je o g r a n i e n o g o k v i r a ove k r i t i k e . Ovdje nije m o g u e elaborirati beskraj ne p o l i t i k e ratove i p o k o l j e k o j e su papinske upute stoljeima radosno po ticale, niti o neizmjernoj krvolonosti i p o h l e p i o m r a e n e Svete inkvizicije i b e s k o n a n o m nizu papa ubojica, nao r u a n i h k u r i j a i prelata o g r e z l i h u krvi. T a k o e r nije m o g u e rei n e t o vie o papi k o j i je s e b e zvao Lucifer, i d r u g o m k o j i j e k o r i s t i o sredstva i z v a t i k a n s k e r i z n i c e za stvaranje n a j b o l j e ergele u Europi. Tu je i s l a b o p o z n a t a p r i a o A l b e r i k u I I I , grofu o d T u s c u l u m a , koji j e k u p i o r o d u i m o t i v e o v j e k a na e l u k r a n stva; ta je p r i a h l a d a n izazov e t i c i i p r e t e n z i j a m a C r k v e . Iz t i h i s l i n i h dje la oigledno je da su pape vjeru svojih s l j e d b e n i k a shvaali s a m o k a o p o s e b n u vrstu ludosti. Crkva tvrdi da je postupcima svih papa upravljao Sveti D u h , u z n e i z r a vnu, ali d j e l o t v o r n u p o m o p o d m i i vanja, vojski, r a t n i h b r o d o v a i o r u j a . M o p a p i n s t v a o s l a n j a l a s e n a pravo maa u (bula Unam Sanctam, xv, str. Bonifa126), cije V I I I , 18. s t u d e n o g 1 3 0 2 . ; p r e g l e d Catholic Encyclopedia, to R i m s k a crkva d a n a s n e d v o s m i s l e n o tvrdi u s v o m e z o t e r i n o m K o d e ksu k a n o n s k o g prava. P o u n o j e itati p r i e iz N o v o g zavjeta u k o j i m a Isus Krist definira svoju misiju: Nisam d o a o d o n i j e t i mir, n e g o m a ( M a t e j 10:34) i nareuje svojim sljedbenicima d a s e n a o r u a j u ( L u k a 2 2 : 3 6 ) . Povijest p a p i n s t v a o t k r i v a da su p a p e p o s l u a -

razmiljanje pogubnom

da p o s t o j i . T a k v a se v e z a u n a j b o l j e m sluaju m o e s m a t r a t i r a z l o g o m z a n e v j e r o v a n j e . S t u d e n t i m a prave povijesti injenice su toliko n o t o r n e da su veza papinske hijerarhije i s brutalnou i podmuklou, namjerno zanema

rivanje reforme, suoeni s ozbiljnim izgledima za duhovnu propast katoli k e vjere. U naem dananjem popustljivom dobu neki crkveni pisci pokuali su p r o i s t i t i k a r a k t e r p a p a iz p r o l o s t i , ali dr. Ludwig P a s t o r ( 1 8 5 4 . - 1 9 2 8 . ) , n j e m a k i katoliki povjesniar papinstva, otvoreno je priznao razmjere njihove bezbonosti, primijetivi da su doka z i p r o t i v n a i h Svetih O t a c a t o l i k o vr sti d a j e n e m o g u e p o p r a v i t i n j i h o v u reputaciju the Close Pastor citirano (History of the Popes from Ludwig dr. of the u A Middle Ages,

Freiherr von

Campersfelden;

History of the Popes,

J o s e p h M c C a b e , op. cit., sv. 2 ) .

autora, t e m e l j e n o n a m n o g i m g o d i n a m a istraivanja, da su pravi razmjeri s r a m o te papinstva bili neprekinuti od v r e m e n a prije c a r a Svetog R i m s k o g Carstva Karla Velikog (u. 8 1 4 . ) do dugo n a k o n K o n c i l a u T r e n t u ( 1 5 4 5 . - 6 3 . ) i d a j u j e iskorijenio tek pritisak protestantizma. V e i n a katolika ne z n a pravu p r i u o p o vijesti Crkve, niti o gruboj i b e z b o n o j prirodi njihovih papa. Ali kada zavire preko barijera k o j e j e p o d i g l a katolika hijerarhija vide da je povijest uzviene i autoritativne pasivnosti papa izgraena n a laima. Dananje tvrdnje da su pape p o t i c a li m e n t a l n o b u e n j e E u r o p e p o s e b n o je drsko iskrivljavanje i n j e n i c a . Svijet saznaje da je papinstvo, umjesto da je vodilo E u r o p u p u t e m p r e m a civilizaciji, a k i u svojim najboljim p r e d s t a v n i c i m a inauguriralo stoljea s u k o b a i degrada cije. Papinski poloaj j e d i n s t v e n je u povijesti religije, ne s a m o po v i s o k o m udjelu ne a s n i h ljudi koji su sjedili na p a p i n s k o m prijestolju, n e g o i po krvi koju je prolio u o b r a n i svoje m o i , neistinitosti njego ve reputacije i povijesti izdaja vlastitih ideala.

0 AUTORU:
Australac T o n y B u s h b y p o s t a o j e izra zito uspjean poslovni ovjek i poduze t n i k vrlo r a n o u svom ivotu. O s n o v a o je izdavaku k u u za m a g a z i n e i proveo 20 godina istraujui, piui i izdajui vlastite magazine, prvenstveno za trita Australije i N o v o g Zelanda. Zbog svojih snanih duhovnih uvje renja i z a n i m a n j a za t e m e koje se t i u metafizike, T o n y je razvio dugogodinje o d n o s e s b r o j n i m u d r u e n j i m a i dru t v i m a i r o m svijeta. B i o m u j e doputen pristup rijetkim biblijskim r u k o p i s i m a u arhivima b r o j n i h privatnih biblioteka i muzeja. Autor je knjiga The Bible Fraud (2001.), Gize izdanja G o l e m a d u h o v n a m o k o j u pape posje duju, za k o j u se govori da je tako drago c j e n a k r a n i m a , dovela je do najrazvratnije, najokrutnije i najneasnije orga nizacije p o z n a t e u povijesti civilizacije. Apologet koji svojim itateljima kae da su pape bili pozitivna k o n s t r u k t i v n a sila flagrantno se suprotstavlja povijesnim injenicama. The Cambridge Modern History, naj mjerodavniji autoritet, kae da je svijet rijetko vidio t a k o iskrivljene m o r a l n e standarde k a o to su o n i koji su prevla davali p o d p a p a m a u posljednjim godi n a m a srednjega vijeka (sv. 1, str. 6 7 3 ) . T o m e bi se m o g l o dodati miljenje ovog The Secret in u i 1. the Bible ( 2 0 0 3 . , broju hrvatskog Crucifixion of izvadak D r e v n i gradovi p o d pijeskom objavljen Nexusa) The

Truth ( 2 0 0 5 . ) . Njegove knjige dostupne su preko N e x u s o v i h ureda i web-lokacije Joshua B o o k s a n a http://www.joshuabooks.com. B u d u i da T o n y B u s h b y o d l u n o titi svoju privatnost, sva k o r e s p o n d e n c i j a s n j i m vodi se p r e k o m a g a z i n a Nexus, na P O B o x 3 0 , M a p l e t o n Q l d 4 5 6 0 , Austra lija, faks: + 6 1 ( 7 ) 5 4 4 2 9 3 8 1 .