Autori: Velija Katica, Vedad aki, Azmir Omerovi, Mensur Vegara i Almira Softi

UZGOJ PASA

Sarajevo, 2008.

Naslov knjige: UZGOJ PASA Autori: Velija Katica, Vedad aki, Azmir Omerovi, Mensur Vegara i Almira Softi Recenzenti: prof.dr. Tomislav Balenovi, Veterinarski fakultet Sveuilita u Zagrebu prof.dr. Mila Savi, Veterinarski fakultet Univerziteta u Beogradu Izdava: Promocult Sarajevo Za izdavaa: Samira Katica Arnautovi Lektor: Alma oli DTP: mr. Samir Bekto tampa: tamparija Svjetlost Fojnica Za tampariju: ehzija Buljina, direktor Tira: 500 primjeraka Odlukom Senata Univerziteta u Sarajevu broj 01-I-864/08 od 19.03.2008. ova knjiga je proglaena univerzitetskim izdanjem.

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 636.7(075) UZGOJ pasa / Velija Katica ... [et al.]. Sarajevo : Promocult, 2008. - 173 str. : ilustr. ; 24 cm Bibliografija: str. 152-155 ISBN 978-9958-789-02-1 1. Katica, Velija COBISS.BH-ID 16629510

Copyright - Fotokopiranje i umnoavanje ove knjige po dijelovima ili u cjelini je zabranjeno. Sva prava pridrana.

ZAHVALE Autori i izdava zahvaljuju se Veterinarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, The University of Life Sciences (UMB s, Norway), kao i recenzentima i ostalima na pruenoj pomoi prilikom izdavanja ove knjige. The University of Life Sciences (UMB) s, Norway This book a part of the activities 2007/2008 within: The Norwegian SEE Progaramme in Agriculture Institutional collaboration between academic institutions in Agriculture, Forestry and Veterinary Medicine in Norway and Bosnia & Herzegovina, Croatia and Serbia 2006 2009, financied by Norwegian Ministry of Foreign Affairs. Project 7. Reorientation of Academic Education in Agriculture in SE Europe - Curriculum Development in Animal Breeding and Animal Husbandry Partner institutions, West Balkan / South Eastern Europe (WB/SEE): Bosnia & Herzegovina: Faculty Faculty Faculty Faculty Croatia: Serbia: of of of of Agriculture, University of Banja Luka, Agriculture, University of Mostar, Agriculture, University of Sarajevo, Veterinary Medicine, University of Sarajevo

Faculty of Agriculture, J. J. S. University of Osijek Faculty of Agriculture, University of Novi Sad

Partner institutions, Norway: The Norwegian University of Life Sciences (UMB), s Department of International Environment and Development Studies, NORAGRIC, Associate Prof. Dr. Mensur Vegara

SADRAJ
1. UVOD .................................................................................................... 1 2. UREENJE KINOLOKE ORGANIZACIJE ....................................................... 3 2.1. Standard.......................................................................................... 4 2.2. Rodovnik ......................................................................................... 4 2.3. Podjela pasa..................................................................................... 4 2.4. Podjela pasa po FCI standardima ......................................................... 5 3. PORIJEKLO I DOMESTIKACIJA PASA ........................................................... 9 3.1. Vuk (Canis lupus).............................................................................16 3.2. akal (Canis aureus).........................................................................18 4. OSNOVNE MORFOLOKE KARAKTERISTIKE .................................................21 4.1. Anatomska graa psa........................................................................21 4.2. Mozak ............................................................................................21 4.3. Kostur ............................................................................................21 4.4. Vid.................................................................................................22 4.5. Miris i okus......................................................................................23 4.6. Sluh...............................................................................................24 4.7. Koa i dlaka ....................................................................................25 5. OSNOVI GENETIKE .................................................................................27 5.1. Odgovornosti i obaveze odgajivaa......................................................29 5.2. Praktini znaaj identifikacije gena u genomu pasa ................................30 5.3. Naini nasljeivanja osobina i zdravstvenih poremaaja ..........................31 5.3.1. Aleli, genski lokusi, homozigotnost i heterozigotnost ........................31 5.3.2. Dominantno nasljeivanje ...........................................................32 5.3.3. Recesivno nasljeivanje ..............................................................32 5.4. Kodominantno nasljeivanje, epistaza i aditivni uinak gena ....................32 5.5. Viestruko dejstvo gena ....................................................................32 5.6. Letalni i subletalni geni......................................................................33 5.7. Osnovi naina nasljeivanja u praksi....................................................33 5.8. X- vezano nasljeivanje.....................................................................34 5.9. Osnovni pojmovi populacione genetike i selekcije...................................35 5.9.1. Populacija .................................................................................35 5.9.2. Genetski ekvilibrijum ..................................................................36 5.9.3. Srodstvo...................................................................................36 5.9.4. Inbriding ..................................................................................36 5.10. ta su kvantitativne osobine i kako se ispoljavaju? ...............................36 5.11. Mjerenje varijabilnosti kvantitativnih osobina.......................................36 5.12. Heritabilitet ...................................................................................36 5.13. Repitebilitet ...................................................................................37 5.14. Genetske korelacije.........................................................................37 5.15. Selekcija .......................................................................................37 5.16. Genopatije.....................................................................................37 5.17. Poligenski i multifaktorijalni poremeaji ..............................................38 5.18. Nasljedni poremeaji u vezi sa odreenim eksterijernim karakteristikama 38 5.18.1. Gluhoa pasa ...........................................................................38 5.18.2. Hromozomopatije .....................................................................39 5.18.3. Poremeaji nasljeivanja spola ...................................................39 5.18.4. Hermafroditizam ......................................................................39 6. OSNOVI REPRODUKCIJE ..........................................................................41 6.1. Spolno sazrijevanje kuje....................................................................41 6.2. Spolno dozrijevanje mujaka..............................................................42 6.3. Tjeranje, parenje, bremenitost ...........................................................42

6.4. Okot ..............................................................................................43 6.5. Kastracija i sterilizacija......................................................................44 7. OSNOVE ISHRANE ..................................................................................47 7.1. Potrebe u energiji i hranjivim materijama .............................................47 7.1.1. Energija....................................................................................47 7.1.2. Proteini ....................................................................................48 7.1.3. Masti........................................................................................48 7.1.4. Ugljeni hidrati............................................................................48 7.1.5. Minerali ....................................................................................49 7.1.6. Vitamini....................................................................................50 7.1.7. Voda ........................................................................................50 7.2. Hraniva za pse .................................................................................51 7.3. Gotova - komercijalna hrana ..............................................................53 7.4. Reim ishrane pasa...........................................................................53 7.5. Ishrana pasa po dobno reproduktivnim kategorijama..............................55 7.5.1. Odrasli psi u odravanju ..............................................................55 7.5.2. Ishrana skotnih kuja ...................................................................56 7.5.3. Ishrana kuja u laktaciji................................................................57 7.5.4. Ishrana tenadi..........................................................................57 7.5.5. Ishrana tenad na sisi .................................................................58 7.5.6. Ishrana tenadi nakon odbia .......................................................59 7.5.7. Ishrana radnih pasa....................................................................60 7.5.8. Ishrana starih pasa ....................................................................60 7.5.9. Ishrana bolesnih pasa .................................................................61 7.5.10. Specijalni terapeutski obroci .......................................................62 7.6. Najee zablude u ishrani pasa..........................................................62 8. NAJEA OBOLJENJA PASA ....................................................................65 8.1. Podjela bolesti .................................................................................65 8.2. Organske bolesti ..............................................................................66 8.2.1. Strana tijela u ustima i jednjaku ...................................................66 8.2.2. Upala tankog crijeva ...................................................................66 8.2.3. Upala debelog crijeva - Collitis......................................................67 8.2.4. Upala sluznice eluca - Gastritis....................................................67 8.2.5. Virusno zapaljenje crijeva - Parvo viroza ........................................68 8.2.6. Zaepljenja crijeva obturatio intestine .........................................68 8.2.7. Trovanja ...................................................................................69 8.2.8. Neupalni procesi na koi - ekcemi .................................................69 8.2.9. Upale koe - dermatitisi ..............................................................69 8.2.10. Upala vanjskog kanala uha Otitis externa...................................69 8.2.11. Upala paraanalnih vreica - sinusitis paraanalis .............................70 8.3. Zarazne bolesti ................................................................................70 8.3.1. Bjesnilo - Lyssa, Hydrophobia, Rabies ............................................70 8.3.2. teneak - Febris catarrhalis contagiosa canis et nervosa..................71 8.3.3. Zarazni hepatitis - hepatitis contagiosa canis ..................................72 8.3.4. Leptospiroza pasa - tifus pasa ......................................................73 8.4. Ostale zarazne bolesti .......................................................................73 8.4.1. Visceralna lajmanioza Visceral leishmaniasis ...............................73 8.5. Parazitarne bolesti............................................................................73 8.5.1. Trakaviavost pasa .....................................................................74 8.5.2. Toksokaroza pasa.......................................................................75 8.5.3. Ankilostomijaza i uncinarioza pasa ................................................76 8.5.4. Trihuroza pasa...........................................................................76 8.5.5. Kokcidioza pasa .........................................................................77 8.6. Ektoparazitoze .................................................................................77

8.6.1. Iksodidoza pasa .........................................................................77 8.6.2. uga pasa.................................................................................77 8.6.3. Demodikoza pasa .......................................................................78 9. KLASIFIKACIJA PASA ..............................................................................79 9.1. Pasmine koje se najee uzgajaju u Bosni i Hercegovini.........................79 9.2. PATULJASTI PSI ...............................................................................79 9.2.1. PEKINEZER ...............................................................................79 9.2.2. PUDL Pudlica ..........................................................................81 9.3. SREDNJI PSI ...................................................................................82 9.3.1. SIBIRSKI HASKI (Siberian Husky) .................................................82 9.3.2. DALMATINAC (Dalmatiner, Dalmatien) ...........................................86 9.3.3. TROBOJNI GONI.......................................................................90 9.3.4. POSAVSKI GONI ......................................................................91 9.4. VELIKI PSI ......................................................................................92 9.4.1. NJEMAKI OVAR (Deutscher Schferhund) ...................................92 9.4.2. DUGODLAKI NJEMAKI OVAR .....................................................97 9.4.3. LABRADOR RETRIVER (Labrador retriever) .....................................99 9.4.4. ZLATNI RETRIVER (Golden retriever) ........................................... 101 9.4.5. ARPLANINAC ......................................................................... 103 9.4.6. NJEMAKI BOKSER (Deutscher Boxer) ......................................... 106 9.4.7. DOBREMAN PIN (Dobermann) .................................................. 109 9.4.8. VELIKI NAUCER (Schnauze) VELIKI GUBIAR ........................... 112 9.5. DINOVSKI PSI.............................................................................. 113 9.5.1. ROTVAJLER (Rottweiler) ............................................................ 113 9.5.2. BERNANDINAC (Bernhardiner).................................................... 116 9.5.3. MASTIF .................................................................................. 121 9.6. PSI ZA POSEBNE NAMJENE .............................................................. 122 9.6.1. Slubeni psi ............................................................................ 122 9.6.2. Psi u vojsci i policiji .................................................................. 123 9.6.3. Psi za otkrivanje mina ............................................................... 123 9.6.3. Psi za nadzor ........................................................................... 124 9.6.4. Psi za otkrivanje narkotika ......................................................... 124 9.7. Spasilaki psi................................................................................. 125 9.7.1. Psi za upotrebu prilikom katastrofa ............................................. 125 9.7.2. Psi za spaavanje u lavinama ..................................................... 126 9.7.3. Psi za spaavanje iz mora, jezera i rijeka ..................................... 127 9.8. Psi za pomo invalidnim i hendikepiranim osobama .............................. 128 9.9. Psi za pomo slijepim osobama......................................................... 129 10. AUTOHTONE PASMINE PASA U BOSNI I HERCEGOVINI.............................. 131 10.1. BOSANSKI OTRODLAKI GONI - BARAK ....................................... 131 10.1.1. Bosanski otrodlaki goni - barak - Standard B ............................ 136 10.2. BOSANSKOHERCEGOVAKO-HRVATSKI PASTIRSKI PAS - TORNJAK.... 138 11. ZOOHIGIJENSKI UVJETI UZGOJA........................................................... 147 11.1. Smjetaj pasa .............................................................................. 147 11.2. Kontrola i odravanje higijene psa ................................................... 148 11.2.1. Usta ..................................................................................... 149 11.2.2. Nos ...................................................................................... 149 11.2.3. Ui ....................................................................................... 150 11.2.4. Oi....................................................................................... 150 11.2.5. Genitalni organi i anus............................................................. 151 11.2.6. Nokti .................................................................................... 151 11.3. Osnovne mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije ....................... 152 11.3.1. Dezinfekcija........................................................................... 152 11.3.2. Dezinsekcija .......................................................................... 152

11.3.3. Deratizacija ........................................................................... 153 12. LITERATURA ...................................................................................... 155 PRILOG 1................................................................................................ 159 PRILOG 2................................................................................................ 166 PRILOG 3................................................................................................ 168 SPISAK FOTOGRAFIJA............................................................................... 175

PREDGOVOR
S obzirom na ono to se u proteklom ratu desilo Bosni i Hercegovini, kada je pored ljudske populacije stradao i znaajan broj pasa, kao i na sadanju situaciju u kinologiji, koja je neodriva i ne prua nita ohrabrujue da bi se stanje popravilo, elimo ukazati na probleme sa kojima se susreemo i animirati nadlene u dravi da preduzmu sve neophodne mjere sa ciljem poboljanja sadanjeg izuzetno loeg stanja u ovoj oblasti. Zahvaljujui pojedincima, pravim i istinskim ljubiteljima pasa i poznavaocima kinologije, danas, ipak, bez obzira na sve prezentirane probleme, imamo kinoloku organizaciju na nivou drave Unija kinolokih saveza, koja okuplja zaljubljenike pasa, te svojim linim angamanom i doprinosom uz sve potekoe organizira izlobe pasa svih pasmina i povremena takmienja lovnih pasa. Generalna ocjena je da su dosadanje aktivnosti nedovoljne, bez znaajnog uzgojnog napretka, to kao posljedicu ima individualna rjeenja u uzgoju, nabavci, dranju, obuci i takmienju pasa. Edukacija uzgajivaa iz osnova kinologije je izuzetno slaba i nedovoljna. Danas u Bosni i Hercegovini ima malo prostora za ovu oblast u printanim i elektronskim medijima, a i ako ga ima to su lanci bez znaajnog edukativnog karaktera. U ovom udbeniku su u znaajnom obimu obraena poglavlja iz oblasti uzgoja, ishrane, reprodukcije, zatite zdravlja uz prikaz osnovnih bolesti pasa, zoohigijeskih i zootehnikih uvjeta dranja, etolokih principa odgoja te razliite vrste podjela pasa na osnovu pasminskih i upotrebnih karakteristika i standarda. Udbenik je namjenjen studentima biomedicinskih i biotehnikih fakulteta kao struna literatura u sklopu nastavnog plana i programa dodiplomskog i postdiplomskog studija, uenicima srednjih kola, zatim svim strunjacima iz oblasti kinologije za praktinu primjenu te uzgajivaima i ljubiteljima pasa.

Uzgoj pasa

1. UVOD
Pas kao prva domestificirana i vrlo aklimativna ivotinja do danas je doivio veliki broj transformacija kako morfolokih, tako i u nainu pruanja usluga ovjeku. U poetku je bio pomonik ovjeku u lovu, a poslije su mu zadaci postajali brojniji i raznovrsniji. ivotne prilike u kojima egzistira ovjek uvjetuju razliite usluge koje mu pas prua. Tako on sakuplja, vraa i brani stoku od predatora, vue saonice, pomae u lovu, uva imovinu, prua usluge hendikepiranim licima, otkriva mine i drogu, itd. Bosna i Hercegovina je uvijek bila oaza i utoite dobrim i kvalitetnim psima razliitih pasmina kojima su njeni dobroudni narodi vjekovima bezprijekorno vjerovali drei ih kao kune ljubimce, koristei ih za lov ili za takmienja u radu i ljepoti. U naoj zemlji se do danas nije u potpunosti proveo sistematski popis pasa pa je ukupna brojnost njihove populacije nepoznat. Ali sa sigurnou se moe ustvrditi da je broj visokokvalitetnih rasnih pasa izrazito mali. U veini zemalja svijeta, uzgoju a naroito popularizaciji pasa se pristupa sistematino, pa se u tom smislu izrauju i posebne strune i pupularne publikacije ili emisije u elektronskim medijima. Bez obzira na injenicu da je prikupljen znatan broj kvalitetnih podataka iz literature, jedan od najvanijih ciljeva pisanja ovog udbenika osim edukacije studenata, uenika i strunjaka iz ove oblasti je i popularizacija kinologije i posveivanje panje nerazdvojivoj povezanosti kulture ivljenja sa njegovanjem tradicije uzgoja pasa.

Uzgoj pasa

2. UREENJE KINOLOKE ORGANIZACIJE

Uzgoj istokrvnih pasa poeo je jo u starom vijeku u Babilonu, Egiptu, staroj Kini, antikoj Grkoj i u Rimskom Carstvu. I u to vrijeme uzgajale su se razliite pasmine te je po prvi put provedena klasifikacija vrijednosti istih. Postojali su psi za lov, gladijatorske borbe, ratniki, uvari i psi za drutvo. U Srednjem vijeku na dvorovima vlastele uzgajali su se kvalitetni psi. Teilo se uzgoju prepoznatljivog lovakog psa te veina dananjih pasmina gonia podsjea na pse iz tog perioda. U to vrijeme moderni su bili i mali psi mezimci, te je tako nastao veliki broj malih pasa za razonodu. U XIX stoljeu u bogatijim zemljama poinju se organizirati izlobe stoke uz koje su se redovno odravale izlobe pasa. Veinom su to bili ovarski psi koji su pomagali stoarima u uvanju stoke. Vlasnici i uzgajivai pasa udruuju se u klubove te se tako planski i sistemski poinje baviti uzgojem i selekcijom. Krajem XIX stoljea u svijetu je postojalo oko 1.500 kinolokih klubova i drutava, a najvie u Velikoj Britaniji, gotovo pola svih udruenja vlasnika pasa. Udruenja su se povezala u meunarodno udruenje koje je pretea dananje svjetske kinoloke organizacije Federation Cynologique International (FCI) ije je sjedie u Belgiji. Ona okuplja sve vodee kinoloke organizacije u svijetu, sa osnovnim zadatkom koordinacije strunog rada za uzgoj i selekciju istokrvnih pasa. Nakon osnivanja FCI, sve lanice su usvojile pravilnik i potpisale obavezu potivanja propisa koje slue unapreenju kinologije a koji reguliu prava i obaveze svih lanica i lanova te organizacije. Kinoloku organizaciju Bosne i Hercegovine u FCI predstavlja Unija kinolokih saveza Bosne i Hercegovine koju ine regionalni kinoloki savezi i drutva i to: 1. Bosanski kinoloki savez (BKS); 2. Kinoloki savez Herceg-Bosne (KSHB) i 3. Kinoloki savez Republike Srpske (KSRS). Kinoloke aktivnosti u Bosni i Hercegovini regulisane su kroz Pravilnik FCI i nae propise i to: Opi pravilnik, Pravilnik o izlobama pasa, Meunarodni pravilnik o gajenju pasa i Pravilnik za sudije. U stvaranju dananjih pasmina pasa veliku ulogu imala je mogunost komunikacije kinolokih strunjaka iz cijelog svijeta. Organizira se krianje pojedinih pasmina sa ciljem da se u postojee unesu neka nova svojstva. Kad se postupak oplemenjivanja zavri,
3

Ureenje kinoloke organizacije

stvara se standard postojee pasmine, ime je krianje dovreno. Tada poinje uzgoj istokrvnih pasmina sa strogom selekcijom. 2.1. Standard Standard odreene pasmine je detaljan opis izgleda psa te pasmine sa svim drugim podacima koji su potrebni za daljnje tano reproduciranje njegovog izgleda, sa teitem na: vanjskom izgledu, naravi, karakteru, upotrebnoj vrijednosti i nasljednim nedostacima. Standard, dakle, opisuje konstitucijski posve zdravog i idealnog psa odreene pasmine. Kako bi se pratio uspjeh cilja selekcije pojedinih pasmina koje moraju biti to vie nalik idealnom tipu, biljee se podaci o psima koji se koriste u rasplodu te se tako stvaraju pismeni dokumenti rodovnici. Svaki novoroeni pas dobiva rodovnicu u kojoj su navedeni njegovi preci, ne samo njihova imena, nego i rezultati na izlobama i utakmicama kako bi se prenos odreenih kvaliteta mogao pratiti na potomcima. 2.2. Rodovnik Predstavlja pisani dokument koji potvruje da pas (nosilac rodovnika) zaista potjee od roditelja (i daljnjih predaka) sa kvalitetima navedenim u njemu. On moe biti garancija da e pas, kao njihov potomak, u znaajnoj mjeri nositi kvalitetne osobine roditelja. Pomou njega odabiremo rasplodni par odgovarajuih kvaliteta sa ciljem da se u potomstvu to vie smanje nedostaci roditelja, a istaknu njihove vrline. Kinoloke organizacije, klubovi i drutva su dobrovoljne drutvene organizacije uzgajivaa, vlasnika i prijatelja pasa. Ove sarauju sa naunim, strunim i sportskim organizacijama iz oblasti kinologije. Strunim radom u kinolokim organizacijama bave se kinoloke sudije. Oni ocjenjuju pse na kinolokim priredbama gdje klasificiraju nove generacije pasa s obzirom na standardom predvieni oblik i radne kvalitete. Rezultati ocjenjivanja koriste se za stvaranje rasplodnih parova, pri emu se nastoji smanjiti jaina i uestalost nasljeenih nedostataka, a jaati i isticati nasljeene vrline. 2.3. Podjela pasa Kinoloka aktivnost u FCI regulirana je pravilnicima. Na osnovu tih pravilnika sve pasmine pasa podijeljene su u 10 grupa.
4

Uzgoj pasa

Kinologija kao jedinstvena organizacija vodi rauna o svim rasnim psima bez obzira na namjenu. 2.4. Podjela pasa po FCI standardima Federation Cynologique International svrstava pse u deset grupa podijeljenih na sekcije i tipove i to prema slijedeim standardima: I. Pastirski psi i psi tjerai stoke (osim vicarskih pastirskih pasa); Sekcija: ovarski psi, tjerai stoke. II. Pinevi, nauceri, molosi i vicarski pastirski psi; Sekcija: Pineri i nauceri, molosi, vicarski pastirski psi. III. Terijeri; Sekcija: Veliki i srednji terijeri, mali terijeri, terijeri tipa bul i patuljasti terijeri. IV. Jazaviari; V. picevi i primitivni tipovi pasa; Sekcija: Nordijski psi za vuu, dijski lovaki psi, nordijski pastirski psi, evropski picevi, azijski picevi, osnovni (pra) tip, primitivni tip lovaki psi i primitivni tip - psi sa arom na leima. VI. Gonii i tragai po krvi i srodne pasmine; Sekcija: Gonii, tragai po krvi i srodne rase. VII. Ptiari; Sekcija: Kontinentalni tip, britanski i irski ptiari. VIII. Retriveri, cunjavci i psi za vodu; Sekcija: Retriveri, cunjavci i psi za vodu. IX. Psi za pratnju i razonodu; Sekcija: Bioni i pripadajue rase, pudle, grifoni, golokoi psi, tibetanski psi, ivuava, engleski panijeli za pratnju, japanski panijel i pekinezer, kontinentalni patuljasti panijeli, kromforlender i mali dugodlaki psi. X. Hrtovi; Sekcija: Hrtovi duge ili kovrave dlake, hrtovi otre dlake i hrtovi kratke dlake.
5

Ureenje kinoloke organizacije

Osim ove upotrebne klasifikacije, FCI prihvata i morfoloku sistematizaciju iji tvorac je Pierre Megnin. Prema ovoj klasifikaciji psi su podijeljeni na: Lupoidne (glava kao kod tornjaka, njemakog ovara, itd.); Brakoidne (glava lovnih pasa barak, posavski goni); Molosoidne (glava velikih pasa mastif, rotvajler i dr.) i Greoidne (hrtovi, barzoi-ruski hrt). Psi se mogu sistematizirati u nekoliko tipova u zavisnosti od morfolokih karakteristika kao to su: duina tijela, visina do grebena, duina ili dubina grudnog koa, duina nogu ili obima grudi, tako da imamo slijedee tipove: Dolikomorfni - naglaen uzduni (logintudinalni) dijametar; Mesomorfni - harmonina duina, visina i irina tijela (malinoa-belgijski ovar); Brahimorfni - izraen popreni dijametar kao kod engleskog buldoga i Anakolimorfni - nesrazmjerno kratkih nogu (jazaviari). Prema visini do grebena psi se djele na: 1. Velike pse: do 65 cm; 2. Srednje velike pse: od 40 - 65 cm; 3. Male pse: od 20 - 40 cm i 4. Patuljaste pse: do 20 cm. Prema sistematizaciji u stoarstvu, vrijednosti i cilju uzgoja, pse dijelimo na: a prema urbanoj

I Lovaki psi: a) visokonogi gonii i b) kratkonogi gonii Jamari Krvoslijednici unjkavci - cunjavci Ptiari II Nelovaki psi Slubeni psi Ovarski i pastirski psi Psi uvari i psi za dom Hrtovi Patuljasti psi Osim nabrojanih podjela postoji, takoer, i abecedna sistematizacija i to po imenu rase ili po zemlji porijekla rase.
6

Uzgoj pasa

POJMOVI: FCI, BKS, KSHB, kinoloki sudija.

KSRS,

standard,

rodovnik,

kinologija,

PITANJA ZA PROVJERU ZNANJA: 1. 2. 3. 4. 5. 6. ta je kinologija? ta je to FCI? ta je BKS? Koja je definicija standarda? Koja je definicija rodovnika? Koje su organizacijske forme kinoloke asocijacije u BiH?

Uzgoj pasa

3. PORIJEKLO I DOMESTIKACIJA PASA

Pas je prva pripitomljena divlja ivotinja i pratilac ovjeka jo od kamenog doba. Najstariji pronaeni kosturi psa stari su 12.000 godina. Pas koji je sa ovjekom ivio u simbiozi, danas je uz maku najraireniji kuni ljubimac. Danas gotovo 40% domainstava u SAD, Australiji, Francuskoj, Belgiji i Irskoj posjeduje psa, u Japanu, Njemakoj, Austriji, vedskoj i Norvekoj postotak se kree izmeu 12 - 15%. Procjenjuje se da na podruju SAD i zapadne Evrope danas ivi oko 90 miliona pasa. Pria o najstarijem etverononom prijatelju ovjeka poinje zapravo pojavom carnivora sisara koji pripadaju razredu zvijeri od prije 50 miliona godina. Iz tog dalekog razdoblja potiu i najstariji fosili ivotinja iz porodice zvijeri miacida kratkonogih mesodera dugakog tijela nalik vuku ili lasici sa svojstvenim zubalom koje nalazimo i kod dananjih mesodera. Gornja eljust sastojala se od est razmjerno malih sjekutia, dvije snane kljove i est kutnjaka, a donja eljust od est sjekutia, dvije kljove, osam prednjih zuba i est kutnjaka. Na osnovu podataka iz dostupne literature, smatra se da je najobjektivnija sljedea zooloka klasifikacija pasa: Red mesodera (Carnivore); Podred Arctoidea; Familija Canidae; Rod Canis i Vrsta Canis familiaris (domai pas). Canidi pripadaju veoj grupi ivotinja pod nazivom Carnivori (mesoderi) i obuhvataju veliki broj razliitih ivotinja koji eksterijerno podsjeaju na pse. Neke od njih su: vuk (Canis lupus), lisica (Vulpes vulpes), akal (Canis mesomelas), kojot (Canis latrans), dingo (Canis familiaris) te divlji psi.

Slika 1. Evolucioni razvoj pasa 9

Porijeklo i domestikacija pasa

Slika 2. Vuk (Canis lupus)

Slika 3. Lisica (Vulpes vulpes)

Slika 4. akal (Canis mesomelas)

Slika 5. Kojot (Canis latrans)

Slika 6. Dingo (Canis familiaris)

Slika 7. Divlji pas (Cuon alpinus)

Paleontolozi zakljuuju na osnovu arheolokih iskopina da je predak psa mala ivotinja Miacis. ivjela je na drvetu prije 40 miliona godina.

10

Uzgoj pasa

Slika 8. Skelet miacisa

Slika 9. Miacis

To je neposredno nakon pojave prvih sisara, ali mnogo prije pojave ovjekolikih majmuna. Miacis je bio veliine lasice, kratkih nogu, dugog repa i tijela, srednje dugog vrata i iljatih uspravnih uiju. Pored canidima, on je predak svih vrsta medvjeda i svih maaka uope. Nakon pet miliona godina razvija se Hesporocyon, mada najblii dananjim psima, njegova lobanja jo uvijek lii na lasicu. Imao je snaan i dug rep, asimetrino razvijene ekstremitete i izduenu lumbalnu regiju. Te primitivne odlike e se vremenom izgubiti. Sljedei evolucijski korak bio je Tomarctus za koga nema informacija u kojem se pravcu razvio pa se pretpostavlja da je on, ustvari, samo jo jedna stepenica u filogenezi predaka dananjih pasa. Uz Tomarctusa gotovo paralelno se razvija Leptocyon koji se smatra da je blii pretku canida nego Tomarctus. Leptocyon se razvio prije 18 miliona godina, a od tada domai pas dijeli sve zajednike pretke sa svim ostalim predstavnicima iz porodice pasa.

Slika 10. Tomarctus

11

Porijeklo i domestikacija pasa

Slika 11. Leptocyon

Slika 12. Cynodictis

Sljedea stepenica u razvojnom putu psa bio je Cynodictis. ivio je u periodu od kasnog eocena do ranog oligocena u Evropi (Francuska i Njemaka), od kasnog eocena u Mongoliji, i u periodu oligocena u Sjevernoj Americi, (prije 20 - 40 miliona godina). Imao je kande koje su mogle djelimino da se uvuku to ukazuje na to da je ivio na drvetu. Penjao se na drvo u lovu ili traio zaklon. Imao je duinu trupa od oko 60 cm. Cynodictis je vie vremena provodio na zemlji nego Miacis i bio je bolji trka. Od njega su potekle dvije razliite razvojne linije, prva je Cynodesmus koji najvie podsjea na dananju hijenu, ali sa nekim odlikama make, tako da, vjerovatno, afriki psi, ruski lovaki psi i afrika hijena potjeu od njega. Prije 10 miliona godina u Sjevernoj Americi javlja se Canis leophagus kao najstariji predstavnik roda Canis, on najvie slii dananjim psima. C. leophagus je preao Beringov moreuz i od tada se moe pratiti njegova evolucija u Starom svijetu. Canis cipio je prvi predstavnik te evolucijske stepenice, a otkriven je u Aragonskim Pirinejima prije 8 miliona godina i od njega potjeu kojoti koje nalazimo u Sjevernoj Americi, a akale u Evropi. Vuk vodi porijeklo od meuvrste Canis etruscus, veoma este u Evropi koja se pojavila prije dva miliona godina. Hladni klimatski uvjeti u Kvarteneru svjedoe o umnoavanju varijeteta vukova. Danas imamo oko 39 razliitih vrsta canida.
Slika 13. Canis etruscus 12

Uzgoj pasa

Svi domai psi pripadaju porodici Canis familiaris koja se pojavila prije oko 16.000 godina. Odlikuju se velikom raznolikou, upravo se iz ove vrste razvio domai pas (Canis familiaris) koji zajedno s vukom, kojotom, agljem i lisicom pripada porodici Canidae. Kao porodica Canidae se pojavljuju sredinom tercijera prije 25 do 30 miliona godina i ive po svim kontinentima osim na Antarktiku, u pustinjama, hladnom sjeveru i dubokim umama. Budui da porijeklo psa see u tako daleku prahistoriju, rekonstrukcija njegovog razvoja u domaeg psa mogua je tek kao pretpostavka. Prema Charlesu Darwinu, ocu teorije evolucije, u koju, u principu, kao takvu, ne vjerujemo, pas se razvio iz nekoliko vrsta pripadnika porodice Canidae, vjerovatno od vuka, kojota i razliitih tipova akala. Austrijanac Konrad Lorenz, dobitnik Nobelove nagrade i jedan od poznatijih savremenih zoologa, modificirao je ovu teoriju i smatra da su se neke vrste pasa razvile od vuka, ali veina ih je nastala od zlatnog akala. Kasnije je, meutim, korigirao ovu teoriju ustvrdivi da su psi potomci azijatske vrste vuka. Danas, meu naunicima prevladava miljenje da je pas nastao pripitomljivanjem vuka, premda ne postoje ni morfoloke ni behavioristike osnove koje bi ukazivale na to da je vuk predak psa. Jedan od najjaih argumenata u korist teorije o vuku i psu polazi od toga da je domai pas upravo kao i vuk ivotinja s izraenim drutvenim osobinama za razliku od aglja i kojota. Sigurno je da ovjeka tog doba, koji je nakon lova sjedio uz vatru, nisu posebno uznemirivali pogledi svjetlucavih oiju vukova koji su se s dolaskom noi poeli unjati oko njegovog ognjita. titila ih je vatra upravo kao to i danas od vukova titi mnoga afrika i australska plemena, jedan dio ulovljene hrane i njima je dobacivao. Mnogi strunjaci tvrde da su se prvi vukovi na ovaj nain sprijateljili s ovjekom, a s vremenom preuzeli i ulogu uvara njegovih nastambi. Kasnije su mu poeli pomagati u lovu, vui ili uvanju stada. Nema sumnje opstajali su samo najpitomiji, a drugi su ubrzo odlazili. Stoga, ni danas ne moemo rei je li vuk ukrotio samoga sebe ili ga je ukrotio ovjek i konano pripitomio one koji su se odmetnuli od vuijeg opora, gdje je vladala bespotedna borba za prevlast. Sigurno je da od trenutka kad je ovjek uhvatio prvo mladune vuka, odhranio ga i njegove potomke vie nije putao, nesvjesno zapoeo prirodnu selekciju. Domestikacija ili pripitomljavanje vuka poelo je, dakle, tako to je ovjek izolirao nekoliko jedinki ove ivotinjske vrste drei ih u uvjetima koji su se uveliko razlikovali od njihove prirodne ivotne okoline. Upravo zahvaljujui malom broju ivotinja koje je ovjek mogao odgojiti i
13

Porijeklo i domestikacija pasa

njihovi su potomci lake razvijali nova genetska obiljeja. to je odabir bio stroiji, to su i razlike u odnosu na prve uzgojene ivotinje bile vee. Vie se nije radilo, kao kod svih domaih ivotinja, o prirodnoj selekciji, ve je sad ovjek odluio o tome koje e osobine ivotinja nasljeivati. Pripitomljavanje psa vjerojatno je poelo na raznim dijelovima svijeta, jer se ve od samog poetka uzgoja dananjeg psa mogu uoiti razliite rase. Pri ovoj selekciji koja se temeljila na iskustvu i provodila tokom hiljada godina odluujuu su ulogu vjerovatno imali geografski i klimatolokiski uvjeti, ali i specifine okolnosti okoline u kojoj se ivotinja pripitomljivala. Tako su se s vremenom razvili razni tipovi pasa: od velikih snanih planinskih rasa do vitkih prerijskih pasa i niskih rasa. Strunjaci se ne mogu sloiti jo ni sad o predjelu Zemlje gdje je bio pripitomljen prvi pas. Je li to bilo mladune sivog vuka sjevera koji je ivio blizu ljudskih naselja ili indijskog vuka kojeg je ovjek lovio radi mesa ili pustinjski vuk s Bliskog istoka, a moda i vuk koji je ivio na Tibetu i u predjelima sjeverne Indije. Pretpostavlja se da je mali zapadni azijatski vuk (Canis lupus arabs) bio praotac veine evropskih i junoazijskih pasmina ukljuujui i dinga; mali kineski pas bio je vjerovatno predak prvih kineskih pasa, a sjevernoameriki vuk praotac eskimskog psa. Sigurno je da je dolazilo i do mijeanja koja su dovela do stvaranja novih pasmina.

Slika 14. Canis lupus arabs

Slika 15. Stari asirski pas

Svaka se od ovih pasmina dalje razvijala i tako su nastajale meusobno razliite pasmine - razliitog krzna, grae, slunih i vidnih sposobnosti, karaktera i temperamenta. Veina rasa koje danas poznajemo konsolidirala se krajem 19. i poetkom 20. stoljea. Osnovni tipovi rasa kao to su psi uvari, lovni psi, straari i kuni psi bili su poznati jo u starom Egiptu.
14

Uzgoj pasa

Prvi crtei psa, koji podsjea na dananjeg, potjeu od prije 3.000 godina. Bio je to veliki teak lovaki pas tipa buldoga iz Azije iji su crtei pronaeni na zidovima Asiraca i Babilonaca. Pretpostavlja se da je bio treniran za borbu i lov. Postojali su i hrtovi i kratkonogi psi iz Egipta.

Slika 16. Egipatski bog Anubis, prikazan kao pas

Slika 17. Upozorenje pas uvar na ulazu u rimske kue

U Evropi iz eljeznog doba naeni su ostaci pasa razliitih veliina. U Kini je poznat pekinezer iz vremena 700 godina prije nove ere. Premda o postojanju pasa uvara stada i vodia nema valjanih dokaza, ipak je sigurno da su se psi u ovu svrhu uzgajali u Evropi i u drugim dijelovima svijeta prije nekoliko hiljada godina. U svakom sluaju, Rimljani su tano razlikovali kune pse, ovare, sportske pse, pse koji se koriste u ratu, pse za borbe u arenama i lovake pse. Neki od pasa koje su naslikali umjetnici starog Egipta ini se da imaju ulogu pratitelja ovjeka poput dananjeg psa ali konana potvrda o psu kao kunom ljubimcu datira nekoliko stotina godina prije nove ere u Grkoj, gdje se pojavljuje pas tipa maltezera. Premda su glavne skupine pasa razvijene ve vrlo rano, sve do utemeljenja nauke o nasljeivanju nije bilo nikakva znanja o evoluciji ili mehanizmu nasljeivanja razliitih obiljeja. Tek su pojavom takmiarskih izlobi pasa utvreni standardi za pojedine pasmine prema veliini, obliku i boji. Zanimljivo je da je u Velikoj Britaniji, koja je od Rimskog doba sredite uzgoja pasa, prva slubena takmiarska izloba odrana u Newcastleu 1859. godine, i to samo za pointere i setere. Bez obzira na znanje, standarde ili izlobe injenica je da je pas, otkako se pridruio ovjeku kao lovac, postao vaan faktor u
15

Porijeklo i domestikacija pasa

razvoju ljudske vrste. U srednjem vijeku mnogi bi farmeri stradali bez pomoi psa, a pojavom prvih gradova i utjecajne drutvene elite, pas je postao nezamjenjiv u lovnom sportu. Zapravo, nema ni jednog razdoblja savremene civilizacije u kojoj pas nije igrao vanu ulogu. Do poetka 19. stoljea psi su uzgajani za obavljanje odreenih dunosti i sigurno je da do tog doba nisu bili uzgajani kao kuni ljubimci. Industrijskim razvojem i padom popularnosti lovnog sporta pas se napokon poeo vrednovati i kao kuni ljubimac. Zajednika karakteristika za sve pripadnike ove porodice je ta da imaju odlino razvijen njuh, sluh i vid, snane eljusti, jake onjake te snano i skladno graeno tijelo. Sve su, uglavnom, snane ivotinje. 3.1. Vuk (Canis lupus) U narodu je poznat pod imenom kurjak, enka vuica, a mladune vue. Na balkanskom poluotoku ivi u umovitim predjelima brdskoplaninskih podruja. Naraste u visinu do 90 cm, duine do 150 (bez repa) a dostie tjelesnu masu i do 50 kg. Ima gustu dlaku koja je zimi siva, a ljeti bakarnosiva. Na prednjem dijelu prednjih ekstremiteta ima obaveznu crnu prugu. Rep mu je dug do 45 cm, valjkasto oblikovan, a zavrava u kupastom obliku. Na snanom vratu ima izrazito due dlake (ovratnik). Tijelo mu je skladno graeno, a glava vrlo snana. Hrani se samo mesom drugih ivotinja. Lovi sve od gmizavaca do najkrupnijih sisara koje moe savladati. Tokom zime se ukljuuje u opore. Tada zajedno i organizovano love. Poslije proljetnog parenja opori se razbijaju i do jeseni mujaci ive pojedinano dok je enka sa svojim podmlatkom. Najei period oplodnje su januar i februar. Duina gravidnosti kod enki je 63 dana i okoti 4 - 8, a nekada i vie, slijepih mladunaca koji progledaju nakon 3 nedjelje. U poetku ih doji, a zatim poinje donositi meso razne divljai, sve dok je ne ponu pratiti i sa njom zajedno uestvovati u lovu. Mladi su sa enkom do njenog narednog parenja, a onda postaju samostalni. Polno su zreli u dobi od 2 godine. U prirodi gotovo da i nema neprijatelja u ivotinjskom svijetu. Zbog svoje izrazite tetnosti i znatne brojnosti u naoj zemlji je nezatien pa ak i ucijenjen. Lovi se ekanjem i hajkom. Lovci kao trofej uzimaju kosti lobanje ili krzno sa glavom. Kako razlikovati tene vuka od teneta lisice pitanje je na koje mnogi lovci nisu u stanju odgovoriti. A vrlo je aktuelno jer nije mali broj onih koji za pronaenu tenad trae propisanu nagradu dokazujui da je rije o vuijoj tenadi.
16

Uzgoj pasa

Slika 18. Vuk

Slika 19. Tragovi apa vuka

Da bismo izbjegli svaku zabunu potrebno je obraditi panju na sljedee: boja sasvim mlade tenadi jedne i druge vrste je jednaka po cijelom tijelu, osim na vrhu repa. tenad lisice ima izvjestan broj bijelih dlaka; lisiii su znatno ivlji od vuia iste veliine; duina repa, od korijena do vrha, kod mladunaca lisice vea je za oko 50% u odnosu na duinu glave mjereno od vrha njuke do izbone zatiljne kosti. Kod mladunaca vuka ove duine su gotovo jednake; ako tenetu koje postavimo na lea provuemo rep izmeu nogu u pravcu pupka i rep dosegne dalje od pupka, sigurno je da se radi o tenetu lisice. Ako rep dosegne samo do pupka ili ak ni dotle, onda je to tene vuka. Razlika za determinaciju ima jo, ali e i navedeni primjeri biti dovoljni da ne doe do zabune o kojoj se vrsti ivotinje radi. Vuk spada u porodicu pasa, a poznat je kao tetoina i krvolok. Vrlo snaan, mudar i lukav, veoma je pokretan u traenju plijena te u toku jednog dana odnosno noi moe prei preko 80 km, ostavljajui cijeli niz tragova po kojima se zakljuuje njegovo prisustvo i brojnost. Prvi znakovi u lovitu i okolini o prisustvu vuka ili vukova je uznemirenost svih vrsta divljai i domae stoke - naroito srni, goveda i konja. Jo drastiniji tragovi su vukojedine - ostaci priinjenih teta na srneoj divljai i domaoj stoci, posebno ovcama. Tragovi koje vidljivo ostavlja vuk, pored navedenog, su tragovi apa i izmeta. Tragovi apa za nestrunjaka su isti kao i tragovi velikog psa, ali za strunjaka oni imaju bitne razlike. U cjelini gledano,
17

Porijeklo i domestikacija pasa

tragovi apa vuka teku u jednoj liniji u pravcu kretanja, dakle, tano noga za nogom, dok su tragovi apa psa u cik-cak poretku. Pojedinana karakteristika i razlika tragova vuka i velikog psa je u tome da su vuiji tragovi na istoj podlozi jae izraeni nego u psa. Kod vuka se uvijek jasno raspoznaju: taban i etiri jastuia od prstiju, pri emu je cijeli otisak ui i dui, dok je u psa iri, jedva malo dui od irine, a otisak petog prsta se ne vidi jer je taj prst zakrljao. Kod vuka poinju otisci prednjih jastuia tek na zavretku srednjih, dok su kod psa prednji jastuii kao utisnuti u stopalo i poinju ve od jedne treine srednjih jastuia. Ovu karakteristiku je nuno ustanoviti ako se po tragovima apa eli utvrditi da li se radi o tragovima vuka ili krupnog psa. to se tie izmeta, vuiji uvijek ima u sebi vidljive dlake (od divljai ili ovaca) i dijelove od kostiju, to kod psa nije sluaj. Nuno je jo naglasiti da opor vukova u hodu ostavlja samo jedan trag jer oni idu za predvodnikom po istim tragovima, to moe dovesti do zablude da se radi samo o jednom vuku. 3.2. akal (Canis aureus) U naem narodu ga jo zovu agalj. Egzistira u preko 50 zemalja Evrope, Azije i Afrike, a u ovisnosti od mjesta egzistiranja zovu ga razliitim imenima poput: azijski akal, obini akal, zlatni akal i slino. Na prostorima bivih jugoslovenskih republika egzistira u priobalnom dijelu Crne Gore, Bosni i Hercegovini, Dalmaciji naroito na Peljecu i Koruli u Hrvatskoj. Ponekad odluta i dalje u kontinentalne dijelove. Interesantno je da je vrlo prilagodljiva ivotinja koja ivi u razliitim klimatskim arealima, od pustinja Afrike, tropskog dijela Indije do planinskih masiva Himalaja. Oblikom tijela slian je krupnoj lisici, ali sa znatno kraim repom. U visinu izraste do 50 cm, u duinu do 100 cm, a moe imati tjelesnu masu do 15 kg. Rep mu je dug oko 30 cm, valjkasto je Slika 20. akal odlakan i kupasto zavrava. Dlaka mu je bakarnosiva, a po trbuhu i donjoj strani vrata bjelkasta. ivi u oporima. Jede hranu ivotinjskog porijekla (sitne ivotinje, janjad i perad), ali i razne plodove, posebno groe i voe. Period oplodnje enki su februar i
18

Uzgoj pasa

mart. Duina gravidnosti je 62 - 63 dana, a okoti 3 - 8 slijepih tenaca koji progledaju nakon 12 - 15 dana. tenci doje prva dva mjeseca. Polno su zreli nakon godinu dana. Neprijatelji su mu vrlo rijetki. Lovi se iz zasjede i sa psima goniima. Trofej mu je krzno.

POJMOVI: historijski razvoj psa, domestikacija, vrste namjene, vuk, akal. PITANJA ZA PROVJERU ZNANJA 1. Koji je razlog za prvi kontakt ovjeka i psa? 2. Kada je pas udomaen? 3. Koje su osnovne morfoloke karakteristike vuka? 4. Koje su osnovne morfoloke karakteristike akala? 5. Koje su osnovne namjene psa i njihov odabir? 6. Koji su dokazi o prvim pojavama pasa u BiH?

19

Uzgoj pasa

4. OSNOVNE MORFOLOKE KARAKTERISTIKE

vlastite genetske Pas je, vjerovatno, kao rezultat prilagodljivosti, najpokretljiviji i najekstremniji od svih sisavaca. Ni kod jedne druge vrste ne nalazimo takvu znaajnu raznolikost u veliini, obliku, boji, duini dlake i grai. Unutranji organi psa: srce, plua i miii graeni su za izdrljivost. Pas ima sposobnost uenja tokom cijelog ivota, a njegova su ula izvanredna. Naroito ulo mirisa koje je sloenije grae od ljudskog i koristi mu lovu i sporazumjevanju sa drugim psima. 4.1. Anatomska graa psa Pas ima drugaiju morfoloku grau u odnosu na ovjeka. Struktura pseeg mozga se potpuno razlikuje od ovjeijeg, a tako i od njegovih ula. Njegovi centri za povratnu percepciju drugaije su graeni i slue drugim zadacima. 4.2. Mozak Mozak psa sintetizira, interpretira i djeluje na sve informacije koje prima od ula. Teina mozga i kimene modine je u odnosu 5:1, a teina mozga u odnosu na ukupnu tjelesnu masu tijela je 1:235, odnos mozga sa centrom njuha je sedmina ukupnog obima mozga. Jasno je da je nervni sistem psa mnogo manje centraliziran od ljudskoga. Sposobnost pseeg mozga i vjetina uenja psa su neograniene. O inteligenciji se moe samo uvjetno govoriti. Nasuprot tome pas je u pogledu iskoritavanja mirisnih nadraaja specijaliziran i u tom pogledu daleko nadmauje ovjeka. 4.3. Kostur Pas, Canis familiaris, je kimenjak, sisavac i zvijer, pripadnik porodice pasa (Canidae) koja obuhvata i lisicu, aglja, vuka te australskog dinga. On je po prirodi lovac, spoj snage i otpornosti. Robustan kostur prua nadmoan okvir za tijelo psa. Mozak okruuje vrsta lobanja, du vrata i lea kraljeci imaju nastavke

Slika 21. Kostur psa 21

Osnovne morfoloke karakteristike

na koje se prihvaaju snani miii. S obzirom da psi nemaju kljunu kost, lopatica nije kotanom vezom privrena za ostatak kostura, to omoguava veliku pokretljivost prilikom tranja. Dugaka rebra zatvaraju grudni ko koji predstavlja zatitu za srce, plua, jetru i ostale organe. Ramena i kukovi kljuni su za graciozne i pouzdane pokrete udova. Kotani sistem na okupu dre jaki ligamenti, elastine tetive i snani miii prilagoeni za izdrljivost. 4.4. Vid Pas puno bolje od ljudi moe vidjeti i najmanje pokrete u daljini. Psee oko osijetljivije je na svijetlost i pokret od ovjeijeg, ali sa razmjerno slabijom moi razluivanja. Orijentacija u okolini pomou vida u pasa je beznaajna. Uporedimo li psa s ovjekom, onda pas vidi kao ovjek samo prvih nekoliko mjeseca ivota. Mlado tene progleda u prosjeku od 12. do 15. dana ivota. Oi mu se sasvim razbistre oko prvog mjeseca kada poinje uoavati svoju okolinu. No, zbog stalnog razvoja kratkovidnosti, ve sa 8 mjeseci, mladi pas nije u stanju prepoznati svog vlasnika na udaljenosti od 100 metara ako vlasnik miruje i ako se iskljue ostale mogunosti prepoznavanja (njuh, sluh). U dobi od 2 godine ta se udaljenost smanjuje na manje od 40 metara, a u dobi od 8 godina uope ne vidi, samo razlikuje sjene. U to je vrijeme ve razvijena i staraka mrena na oima. To to pas u toj dobi pokree oi kao da promatra, a zapravo prati mirisna i zvuna zbivanja, stvar je navike i steena iskustva. Raspoznavanje boja mesoderima nije toliko znaajno kao ivotinjama koje se hrane biljem, voem ili sjemenkama. Dugo se smatralo da psi ne razlikuju boje, ali to je samo djelimina istina. Oni ne mogu razlikovati boje spektra od zelene do ute i od narandaste do crvene, ali se dokazalo da razlikuju one iz suprotnog dijela spektra.
Slika 22. Uzduni presjek lobanje psa

22

Uzgoj pasa

4.5. Miris i okus Osnovno ulo prema kojem se pas orijentie u svojoj okolini je njuh i veliki dio mozga posveen je interpretaciji mirisa. Njuhom pas registrira postojee mirise u okolini, ali i sve promjene koje se u njoj zbivaju. Sve materije imaju svoj specifian miris. Ljudi ne osjete mnoge mirise, to ne znai da iste ne miriu. Kako u svih sisavaca tako i u pseem mozgu postoji centar za miris. On prima i registruje podraaje nervnim putem, mirisnim nervima iz organa za miris koji se nalaze u nosnoj upljini. ulo njuha je u pasa jako razvijeno. Obukom i uzgojem ovjek je poveao sposobnost psa da prepozna mirise. Posebno izvjebane ivotinje koriste se za pronalaenje krijumarene robe kao to je droga, ali i za pronalaenje unesreenog ovjeka i pod 10 metara debelim nanosom snijega. Najbolje razvijen njuh imaju lovaki psi iz skupine krvosljednika. Nos ima nekoliko funkcija. On je prvi dio respiratornog puta. Velika sluzna povrina bogata znaajnom koliinom krvi, mijenja temperaturu udahnutog vazduha. Takoer, zaustavlja prainu, bakterije i viruse, pomaui zatitu organizma od tetnih materija. Kihanje je jo jedan mehanizam odbrane. To je refleks stimuliran receptorima nosa. Miris je veoma bitan za pse jo od samog roenja. Poto tenad tokom prvih nedjelja ivota ne mogu ni vidjeti niti uti, uz pomo mirisa pronalaze majku i mlijeko. Mirisi koje odrasli psi ostavljaju prilikom isputanja urina ili izmeta, ili putem analnih lijezda i vaginalnih sekreta, predstavljaju svojevrstan nain komunikacije meu psima. Uobiajeno je da psi imaju nagon za njukanje dijelova tijela i mjesta gdje drugi psi vre nudu. Razvijenost ula mirisa je vaan faktor za apetit psa. Nos i usta psa su spojeni Dejkobsonovim organom. Jo jedna vana funkcija koja ukljuuje i nos i usta je reguliranje tjelesne temperature. Dahtanje je praktino jedini efektan nain za oslobaanje toplotne energije kod pasa, a realizira se isparavanjem vlage sa vlanih povrina usta, jezika i nosa. Zadihani pas brzo udie i izdie vazduh otvorenih usta i isplaenog jezika. Glavna taka isparavanja vlage je nosna sluz, a da bi dahtanje bilo efektno ona mora da bude stalno vlana. Njenu vlanost odravaju dvije velike lateralne nosne lijezde koje proizvode vodeni sekret. Svakako najvanija funkcija usta psa jeste pri ishrani. Zubi ubacuju hranu u usnu upljinu, gdje se melje, savae i ovlai pljuvakom tako da dobije pogodan oblik za gutanje.
23

Osnovne morfoloke karakteristike

Najei zdravstveni problem usne upljine je zubni kamenac, praen upalom desni. Plak je opna na desnima na kojoj se mnoe bakterije. Bakterije, ostaci hrane i pljuvaka se taloe kao opna na caklini zuba i ukoliko se ne uklone, plak nastavlja da raste i prelazi u veoma vrstu mineraliziranu masu koja se zove zubni kamenac. On se moe rairiti i ispod linije desni i prouzrokovati crvenilo i bol, iz kojih se moe razviti gingivitis. To za posljedicu moe imati slabljenje ligamenata koji dre zube, oni postaju labavi, klimavi ili ak ispadaju. Plak i kamenac zuba prouzrokuju neprijatan zadah iz usta to naroito dolazi do izraaja ako pas ima i gingivitis. Sprijeavanje razvoja kamenca ienjem zuba i hranjenjem psa suhom hranom (grublja hrana otklanja plak) je dio ouvanja zdravlja psa. Karijes zuba je, takoer, mogu kod pasa, ali je mnogo rjei nego kod ljudi. Ukoliko se javi, najee se pojavljuje na kutnjacima i teko se uoava. Psi takoe mogu oboliti od tumora usne upljine. On moe biti benigni ili maligni i invazivni (ovaj tip obino ukljuuje i zapaljenje viline kosti). Tumor se moe pojaviti i u nosu, mada veoma rjetko. Strana tijela se mogu zaglaviti u nosu ili ustima. Dijelovi drveta ili kostiju se ponekad mogu potpuno zaglaviti meu zubima gornje vilice. Psi, takoer, mogu oboliti od hronine infekcije nosa i sinusa (sinusitis) koje su bakterijskog ili gljivinog porijekla. Ovakva oboljenje se vrlo teko lijee. Poput vlage koju proizvode nosne lijezde, kanali nazolakrimalnih (nosno-suznih) lijezda koji odvode suze od oiju do nosa imaju otvore na vrhu nosa inei ga vlanim. Ima mnogo sekretnih i sluznih lijezda u sluzi pseeg nosa koje vlae pigmentirani dio nosa. Pas sa visokom temperaturom obino ima suh nos, mada je za neke rase pasa to normalna pojava. 4.6. Sluh Sluh je takoer vano ulo kod pasa. Zvuni valovi koji nastaju titranjem nekog tijela ili neke tvari ire se zrakom i dolaze do uha. Psee uho sposobno je registrirati zvukove koji nastaju pri brzini titranja i do 40.000 u sekundi (ovjekovo uho od 16 - 20.000 titraja). Sposobnost orijentacije je, dakle, puno bolja u pasa nego u ovjeka. Psi, takoer, bolje uju zvukove visoke frekvencije od ovjeka i mogu odrediti zvukove ultrazvune frekvencije koje
Slika 23. Tornjaci uz stado ovaca 24

Uzgoj pasa

ljudi ne uju. Takva potreba pojavila se jo kod vukova, predaka pasa, koji su, osim velikih biljodera lovili i male ivotinje, poput mieva koji stvaraju tonove visoke frekvencije. Domaim psima takav istanan zvuk moe biti i nedostatak jer neki psi imaju izuzetno osjetljiv sluh i mogu razviti strah na odreeni zvuk, kao to je potmula grmljavina i udaljene oluje. Ljudi su koristili otar sluh psa kako bi olakali obuku i komunikaciju. Psi brzo reaguju na zvuk zvidaljke ili pucketanje jezika. Naprimjer, pastiri zvidaljkom komuniciraju sa svojim ovarskim psima i na veim udaljenostima. 4.7. Koa i dlaka Koa i dlaka psa predstavljaju fiziku barijeru koja onemoguava tetnim hemijskim materijama i mikroorganizmima da prodru u organizam. Koa je osjetilni organ koji regulie tjelesnu temperaturu psa, odnosno podizanjem i sputanjem dlake smanjuje se, odnosno, poveava gubitak topline. lijezde u koi izluuju u kou i na kou tvari koje ju prehranjuju i daju joj sjaj. Koa se sastoji od dva glavna sloja. Povrina (epidermis) je tanka i ne naroito jaka, ali neprestanim stvaranjem novih elija odrava zatitnu ulogu i integritet koe. Ispod epiderme nalazi se jak i elastian dermis koji koi daje vrstou. Dlaka psa raste periodino. Postoji razdoblje aktivnog rasta koje se izmjenjuje sa prijelaznim razdobljem, nakon kojeg slijedi razdoblje mirovanja. Linjanje poinje u periodu kada se sprema nova dlaka. Ciklus rasta kontroliraju mnogobrojni egzogeni i endogeni faktori, kao to su temperatura ambijenta, duina trajanja dnevnog svjetla, hormoni, ishrana, stres i genetska osnova. Ispadanje dlake naojobilnije je u proljee kada pas ne treba vie svoje zimsko, gusto krzno i ponovo u jesen kada se ljetno krzno zamjenjuje guim i duim pokrovom. Obzirom na veliki broj pasmina pasa, vrsta dlanog pokrivaa je razliita. Npr., dlani pokrov ovarskih pasa ini grublja primarna dlaka koja se nalazi na povrini i ona moe biti okruena malim sekundarnim dijelovima, zovemo je poddlaka.
Slika 24. Prikaz presjeka koe i dlake 25

Osnovne morfoloke karakteristike

POJMOVI: Morfoloka graa, kostur, organi vida, organi sluha, organi mirisa i okusa, koa, dlaka. PITANJA ZA PROVJERU ZNANJA 1. ta je to morfologija? 2. Koji su morfoloki navaniji organi psa? 3. Koji su osnovi funkcionisanja organa za vid? 4. Koji su osnovi funkcionisanja organa za sluh? 5. Koji su osnovi funkcionisanja organa za sluh? 6. Koji su osnovi funkcionisanja organa za miris i okus? 7. Koje su osnove funkcije koe i dlake?

26

Uzgoj pasa

5. OSNOVI GENETIKE
Za razliku od drugih ivotinja, psi ne posjeduju poseban ekonomski znaaj, osim to su izvor profita za kompanije koje se bave proizvodnjom hrane i opreme za pse. Ekonomsku korist vide i odgajivai pasa samo u sluaju ako dobiju svaki put leglo tipinih rasnih karakteristika i idealnog zdravstvenog stanja. Sva saznanja iz genetike, do danas prikupljena, uglavnom se primjenjuju u rjeavanju mnogih oboljenja pasa naslijednog karaktera iji su uzrok i razvoj do skoro predstavljali misteriju. Meutim, primjena rezultata genetikih istraivanja jo uvijek nije dostigla nivo koji moe znatno da doprinese poboljanju eksterijernih i funkcionalnih karakteristika svih pasmina pasa. Takvi poduhvati su ostavljeni odgajivaima pasa koji bi primjenom osnovnih znanja iz genetike i svojih iskustava u odgajanju, uz maksimalnu odgovornost, doprinijeli poboljanju kvaliteta i postizanju idealnih pasminskih karakteristika. Osnovno odgajivako pravilo je da se najboljem leglu moe nadati samo ukoliko se meusobno pare najbolji primjerci. Kada odgajivai jednom shvate da je genetika jako vana, brzo e procijeniti njenu korist te sebi olakati da iz generacije u generaciju dobijaju tenad visokog kvaliteta. Takoer, moraju poznavati naine selekcije i parametre za izbor ivotinja za parenje. Kao osnovni pokazatelji trebaju im posluiti zdravstveno stanje, temperament i pasminska konstitucija. Ukoliko se to ne potuje brzo dolazi do pojave koja se zove destrukcija pasmine. Objektivno gledajui nemogue je pronai 100% idealnog psa koji ispunjava sve zahtjeve. Meutim, svaki odgajiva treba nastojati da njegov pas odgovara idealnom pasminskom zahtjevu, kako u pogledu eksterijernih karakteristika, tako i u pogledu zdravstvenog stanja i temperamenta. Znai, odgajivai prvo moraju znati koji fenotipski nedostaci su prihvatljivi, a koji su apsolutno nepoeljni. Fenotipski nedostaci se dijele u dvije grupe. Prvoj grupi pripadaju eksterijerne mahane ili greke, a drugoj grupi teka tjelesna i funkcionalna oteenja, defekti, anomalije ili aflikcije. Mahane predstavljaju eksterijerne konformacijske nedostatke. One nisu prisutne kod pasa koji predstavljaju standard rase. Mahane se klasificiraju u tri kategorije: 1. kozmetike, 2. strukturne, 3. steene. 1. Kozmetike mahane su nedostaci nasljednog karaktera koji ne remete grau tijela pa se zovu i nestrukturne mahane ili greke. Npr., odstupanje u boji dlake, pigmentu oka i sl.
27

Osnovi genetike

2. Strukturne mahane su tjelesni nedostaci koji ne odgovaraju standardu pasmine te za poslijedicu mogu imati zabranu uestvovanja pasa na izlobama. Npr., neadekvatna veliina trupa, neadekvatan oblik glave ili tip njuke, neodgovarajui oblik oka i sl. One se prenose sa roditelja na potomstvo. 3. Steene mahane nisu nasljednog karaktera. One su steene nakon roenja i naruavaju eksterijer. Mogu biti konformacijske i nekonformacijske prirode. Npr., oiljci, rane povrede zadobijene u borbama pasa i sl. Ukoliko odgajiva nastoji da gaji jedinke sa mahanama nasljednog karaktera i ako ih pari sa partnerom bez mahane, mogue je da se ta mahana u prvoj generaciji kod izvjesnog broja potomaka prikrije. Takav odgajiva e u svojoj liniji uvijek imati izvjestan broj jedinki sa navedenim eksterijernim nedostatkom, pri emu e tenad iji eksterijer odgovara standardu pasmine, biti prenosioci ovog nedostatka na naredne generacije potomaka. Ukoliko ivotinja koja se odabere za priplod u cilju poboljanja pasminskih karakteristika ne doprinese ouvanju standarda, ve ga mijenja u negativnom smislu, odgajiva je duan da odabere nove ivotinje za priplod ili da zapone sa formiranjem nove linije. I tu se moe nainiti greka. Tako, ako se iz legla sa mahanom u duini njuke za zaetnika nove linije odabere jedinka za priplod ija njuka zadovoljava standard pasmine, moe doi do kontaminacije linije. To znai da e svi potomci nositi defektan gen za duinu njuke i da e ga prenositi na svoje potomstvo. Gen e, znai, uvijek biti prisutan u stablu te linije. Defekti su teka tijelesna ili funkcionalana oteenja, kao i oboljenja naslijednog karaktera. U program odgajanja se ne smiju ukljuivati takvi psi. Takvi defekti su brojni (epilepsija, atrofija, displazija kukova i sl.). Oni ugroavaju ivot psa, a veliki broj ima za poslijedicu i uginue. To znai da psi sa defektima koji nisu od vitalnig znaaja za opstanak organizma, mogu biti odani prijatelji ovjeku i voljeni kuni ljubimci, ali se ne smiju uvoditi u program parenja. Psi sa defektima od vitalnog znaaja, oni koji ugroavaju njihov ivot, obino se podvrgavaju eutanaziji. Zato je apsurdno da odgajiva pari takvu ivotinju sa normalnim partnerom, jer se ista linija moe kontaminirati defektnim genom. Tada, tako kontaminirana linija, nikada vie se ne moe oslobodi defekta. Svi defekti pasa se mogu klasificirati u dvije grupe: a) potpuno nepoeljni genetiki defekti b) manje nepoeljni genetiki defekti

28

Uzgoj pasa

a) Potpuno nepoeljni genetiki defekti podrazumijevaju teka tjelesna i funkcionalna oteenja, a to su: Poremeaji koji prouzrokuju bol kod aflicirane ivotinje; Nakazni poremeaji koji mijenjaju eksterijer, osakauju ivotinju ili je ine na neki drugi nain nefunkcionalnom; Poremeaji koji zahtijevaju medikamentoznu terapiju da bi se pas odrao u ivotu; Poremeaji koji zahtijevaju hirurku intervenciju u cilju preivljavanja; Poremeaji na koje se teko moe uticati u cilju preivljavanja ivotinje. b) Manje nepoeljni genetiki defekti: Poremeaji koji zahtijevaju samo jedan hirurki zahvat koji je krajnje uspijean i dekorativne je prirode; Poremeaji koji sprjeavaju da pas bude upotrebljen u svrhe za koje je odgajan. 5.1. Odgovornosti i obaveze odgajivaa Na osnovu prikupljenih saznanja o najeim grekama odgajivaa koje nastaju kao poslijedica nepoznavanja osnovnih pravila nasljeivanja mahana i defekata, tim svijetskih strunjaka ija je ua specijalnost genetika pasa, utvrdio je i predloio odgovornosti i obaveze odgajivaa. Odgovornosti odgajivaa su: unaprijed postaviti odgajivaki cilj za svoju liniju, tako da se zna ta se parenjem u toj liniji eli postii, kao i planirati odgovarajui naini parenja, duan je utvrditi kriterije selekcije na kojima e se zasnivati izbor roditeljskih parova, treba znati sve o najeim nedostacima i defektima koji se mogu javiti kod njegove pasmine psa ili su ve prisutne u njegovoj liniji i treba poznavati i druge nedostatke psa koji nisu naslijednog karaktera, a prisutni su ili bi se mogli pojaviti kod njegovog psa. Obaveze odgajivaa su: da odgovarajuoj instituciji zaduenoj za iskorijenjavanje nasljednih defekata i mahana kod pasa prijavi sve jedinke koje su nosioci ili bi mogle biti nosioci gena za nasljedne bolesti,
29

Osnovi genetike

da primjeni test parenja na svim jedinkama koje planira za priplod u svojoj liniji, kao i na onima koje planira da proda za priplod drugim potencijalnim odgajivaima treba objasniti svakom kupcu teneta da je mogue prisustvo defeknih gena, da kupcu malformisanog teneta skrene panju na zabranu parenja i da obavee kupca na kastraciju takve ivotinje.

5.2. Praktini znaaj identifikacije gena u genomu pasa U svijetu su krajem osamdesetih godina prolog stoljea postignuti znaajni rezultati na polju humane genetike koji su omoguili identifikaciju gena odgovornih za pojedine bolesti ovjeka. Ciljevi ovih istraivanja ukljueni su u jedan od najobimnijih naunih projekata ovog stoljea. To je Human Genom Project (HGP). Sredinom 1990. godine pokrenuta je inicijativa za planskim istraivanjem genoma pasa, kako bi se upoznali svi geni odgovorni za nasljedne bolesti, nepoeljnih fenotipskih karakteristika i geni odgovorni za devijantna ponaanja pasa tj., promjenu temperamenta. Takoe je bilo planirano da se putem internet mree omogui prikupljanje podataka o moguim defektima kod pasa. Tako bi svaki vlasnik, odgajiva pasa mogao dobiti korisne podatke o nasljednim anomalijama kod odreene pasmine za koju je zainteresiran. Ovaj projekt nazvan je Dog Genom Project (DGP). Cilj projekta je da se na svim hromosomima koji se nalaze u kariotipu pasa otkriju svi geni koji su odgovorni, kako je ve napomenuto, za nasljedne bolesti, geni koji kontroliu fenotipske tj., morfoloke karakteristike i geni koji kontroliu ponaanje pasa, deifriraju njihove nukleotidne sekvence i ustanovi poloaj na hromosomima. Na taj nain mogue je sprijeiti sve nepoeljne eksterijerne nasljedne osobine, kao i nasljedne bolesti pasa, za koje je danas poznato da su prisutne kod linijskog naina odgajanja. Takve bolesti su: sljepilo, epilepsija, degeneracija mrenjae i mnoge druge. Identifikacijom gena odgovornih za ove bolesti omoguila bi se njihova sigurna dijagnoza, prije i nego se takve bolesti prvi put manifestiraju kod svojih nosilaca i prije nego to sa roditelja budu prenijete na tenad. Na taj nain bi te jedinke mogle biti iskljuene iz uzgoja. Ukoliko se radi o jednostavnim naslijeivanju bolesti i ukoliko su rodovnici najmanje tri uzastopne generacije pristupani analizi, tada je za identifikaciju gena potreban kratak vremenski period, koji najee iznosi od jedne do dvije godine. U cilju to bre izrade genetske mape pasa neophodno je analizirati to vei broj postojeih rodovnika. To iz razloga to genetiari prouavaju gene odgovorne za pojedine osobine i nain nasljeivanja osobina pratei
30

Uzgoj pasa

varijabilnost tih osobina. Pojedine eksterijerne osobine pasa pokazuju irok fenotipski diverzitet, to pse ini idealnom vrstom za mapiranje genom. Pri tome se, tokom analize rodovnika, biljee i u bazu podataka unose sve osobine koje se javljaju kod pojedinih pasa, kao i osobine koje su zajednike jednoj familiji. Dva bitna faktora odreuju da li se iz rodovnika moe dobiti dovoljan broj podataka o pojavi odreene osobine ili bolesti u odreenim familijama i da li su ti podaci dovoljni da se podvrgnu statistikoj obradi. To su: nain nasljeivanja posmatrane eksterijerne osobine ili bolesti, kao i broj lanova odreene familije u okviru koje se posmatra odreena osobina. Kod osobina koje slijede jednostavna Mendeljejeva pravila nasljeivanja, dovoljno je prouiti rodovnike tri generacije tj., najmanje 12 jedinki iz iste familije. To znai da je neophodan uvid u rodovnik baba i deda, oeva i majki i da je u odreenom leglu poeljno analizirati to vei broj potomaka na predmetnu osobinu, a najmanje est tenadi. Institucije koje su ukljuene u projekat mapiranja genoma, uzorkuju krv od pomenutih predaka tenadi i same tenadi i potom podvrgavaju uzorkovanu krv molekularno-genetikim ispitivanjima na prisustvo gena odgovornog za predmetnu morfoloku osobinu ili nasljedno oboljenje. 5.3. Naini nasljeivanja osobina i zdravstvenih poremaaja 5.3.1. Aleli, genski lokusi, homozigotnost i heterozigotnost Sve osobine jednog organizma su kontrolirane genima. Geni se nasljeuju od roditelja. To znai da se i osobine nasljeuju. Kako e se neka osobina ispoljiti zavisi od interakcije gena u genomu teneta. Skup svih morfolokih i fiziolokih karakteristika jednog organizma se zove fenotip. Suprotno fenotipu, genotip predstavlja konstituciju svih gena u genomu jednog organizma. Mjesto na molekulu DNK jednog hromozoma na kome se nalazi genska sekvenca za odreenu osobinu naziva se genski lokus ili hromozomski luk. Alternativne forme jednog istog gena, lokaliziranog na istim hromozomskim lokusima homolognih parenteralnih hromozoma, nazivaju se aleli. Par alela na istom lokusu kontrolie jednu osobinu, a nain ispoljavanja te osobine zavisi od meusobne interakcije tih alela. Zato postoje dva naina nasljeivanja osobina. To su dominantni i recesivni nain nasljeivanja osobina. Pored toga postoji i kodominantno nasljeivanje, kao i X - vezano nasljeivanje.

31

Osnovi genetike

5.3.2. Dominantno nasljeivanje Moe se uoiti da je svaka osobina u organizmu kontrolirana jednim genom koji je u genomu zastupljen u dvije kopije. Ukoliko su kopije istovjetne, organizam je homozigotan za taj gen, a ukoliko se kopije tog gena meusobno razlikuju, organizam je heterozigotan za taj gen. Termin dominantan oznaava dominaciju jednog od alela na istom genskom lokusu za odreenu osobinu, u odnosu nad drugim alelom. To znai da e se osobina koju kontrolie taj gen ispoljiti uvijek na nain kontroliran dominantnim alelom. Da bi se ta osobina ispoljila kod teneta dovoljno je da od jednog roditelja tene naslijedi dominantni alel. Dominantni aleli se oznaavaju sa velikim latininim slovima, dok se alel koji nije dominantan, oznaava malim slovima latinice. 5.3.3. Recesivno nasljeivanje Drugi alel koji se ne ispoljava u prisustvu dominantnog naziva se recesivni alel. On kontrolira istu osobinu kao i dominantni alel, ali se ona fenotipski ispoljava na drugi nain i to samo u sluaju kada nije prisutan dominantni alel, ve kada su oba alela na istom genskom lokusu za odreenu osobinu istovjetna. 5.4. Kodominantno nasljeivanje, epistaza i aditivni uinak gena U sluaju da nijedan od alela ne ispoljava dominantan uinak, govori se o kodominantnom nasljeivanju osobina. Pod epistazom se podrazumijeva fenotipska ekspresija gena, pri emu jedan par gena utjee na fenotipsku ekspresiju drugog para gena, obino lokalizovanog na nekom drugom hromozomu. Kada se govori o aditivnom uinku gena, kao vidu fenotipske ekspresije nasljednog materijala, misli se na zajedniko dejstvo vie parova gena koji se meusobno dopunjuju i daju ekstremne fenotipske karakteristike. 5.5. Viestruko dejstvo gena Pod plejotropijom ili polifenijom se podrazumijeva pojava kada jedan gen istovremeno utjee na ispoljavanje vie pojedinanih fenotipskih osobina. Plejotropni geni pasa se mogu svrstati u nekoliko osnovnih grupa i to: 1. Geni koji dovode do poremeaja u zubnoj formuli. Na defekte u zubnoj formuli utjee gen N. Dejstvo gena N ogleda se u
32

Uzgoj pasa

njegovom dejstvu na: nedostatak dlake na tijelu, defekte zubnog sistema ili grau tijela kod barzoja (uzdignuta gornja linija tijela). U sluaju heterozigotnosti, gen svojim djelovanjem razrjeuje pigment. To se javlja kod pasa iz sjeverne Rusije. 2. Geni koji se javljaju kod hrtova bijele boje dlake i bijelih bul terijera uzrokuju gluhou. Geni koji se javljaju kod norvekog gonia su odgovorni za boju dlake tj. koloritet. U grupu semiletalnih gena ubrajaju se i recesivni geni koji uvjetuju uginue tenadi neposredno po roenju. Takav je primjer semiletalnog gena koji uzrokuje rascijep nepca, ije je prisustvo prvo utvreno kod engleskog buldoga. 3. Gen koji uzrokuje kratkorepost izaziva i embrionalnu smrt. U sluaju da jedinka nije homozigotna za taj letalni gen, raaju se tenci bez repa ili sa veoma kratkim repom. Zapaeno je da takvi psi mogu imati i oslabljenu vidnost. 5.6. Letalni i subletalni geni Odreeni geni prouzrokuju takve promijene koje ili dovode do uginua ili znaajno umanjuju otpornost organizma. U sluaju da uzrokuju uginua, rije je o letalnim genima, a ukoliko uslijedi avitalnost organizma i uginue, govori se o subletalnim genima. 5.7. Osnovi naina nasljeivanja u praksi Prikazani naini nasljeivanja se mogu korisno primijeniti u programu parenja pasa i kuja i programu iskorjenjivanja genetikih poremeaja kod tenadi, a u cilju ouvanja standarda rasa. Pri donoenju takvih programa, uvijek se polazi od injenice da, ukoliko postoji mutirani gen u genomu roditelja, onda e on biti ispoljen samo ako se nau u genomu tenadi u homozigotnom stanju. Zato bi trebalo koristiti shemu oznaavanja jedinki koje nose mutirane gene za mahane, defekte i zdravstvene poremeaje. Normalne jedinke se oznaavaju simbolom N, heterozigotne jedinke za mutirani gen se oznaavaju kao nosioci i oznaavaju se simbolom C, psi kod kojih je ispoljena mahana, defekt ili zdravstveni poremeaj zovu se aflicirane jedinke i oznaavaju se simbolom A. Idealan roditeljski par - (N*N) - oba roditelja su normalne jedinke (N), koje ne posjeduju mutirane gene niti kao nosioci (C), niti kao aflicirane ivotinje (A). Opreznost pri parenju - (N*C) - tu uestvuje normalna jedinka (N) i jedinka koja je nosilac mutiranog gena (C). U ovom
33

Osnovi genetike

sluaju roditelji e dati leglo u kojem se nee nalaziti aflicirana tenad (A), ali se mogu nai tenad mutiranog gena. Parenje visokog rizika - (C*C, N*A, C*A, A*A ) - treba razmotriti etiri mogunosti. U ovom sluaju, u leglu su prisutna aflicirana tenad (A), ali su prisutni i psi nosioci mutiranog gena bez manifestnog poremeaja (C). Prva mogunost visokog rizika predstavlja parenje dva nosioca mutiranog gena (C* C) U leglu takvog para nai e se 50% tanadi koji su nosioci mutiranog gena, ali su fenotipski normalni, 25% aflicirane tenadi (A), kod kojih je mahana, defekt i zdravstveni poremeaj ispoljen, ali i 25% normalne tenadi. Druga mogunost visokog rizika predstavlja parenje jedne normalne i jedne aflicirane ivotinje ( N*A). U leglu se uvijek nalazi 100 % tenadi koji predstavljaju genetike nosioce mutiranog gena. Ne mogu se ukljuiti u dalji program parenja. Trea mogunost visokog rizika predstavlja parenje jednog nosioca mutiranog gena koji je fenotipski normalan (C) i jedne aflicirane ivotinje (A). U leglu e 50 % tenadi biti fenotipski normalno, ali e biti nosioci mutagenog gena (C), a drugih 50 % e biti aflicirano (A). Ne mogu se ukljuiti u dalji program parenja. etvrta mogunost visokog rizika predstavlja parenje afliciranog roditeljskog para (A*A). Svi potmoci e biti aflicirani (A). Sve navedeno se odnosi na recesivni nain nasljeivanja mahana, defekata ili zdravstvenih poremeaja. Dominantni nain nasljeivanja poremeaja je mnogo lake procijeniti, kao i sve ostale fenotipske karakteristike, poto je dovoljno da ista osobina postoji samo kod jednog od roditelja pa da se ista ispolji kod potomaka. 5.8. X- vezano nasljeivanje Ovim putem se sa roditelja na potomstvo prenose geni locirani na X - gonozomu. Takvi geni se zovu X - vezani geni. enska tenad i kuje su uvijek homozigotna za gene locirane na X - gonozomu, poto enske jedinke u genomu svojih elija uvijek sadre po dva X gonozoma (2n, XX). Muka tenad i psi su heterozigotni za gene locirane na X - gonozomu. Naime, muke jedinke nasljeuju samo jedan X - hromozom od svoje majke, dok od oca nasljeuju drugi tip gonozoma tj. Y - gonozom. Poto kod kuja i tenadi u ranim fazama embrionalnog razvoja dolazi do sluajne i nasumine inaktivacije jednog X - hromozoma, onda enske jedinke na jednom od svojih hromozoma nose funkcionalan gen, dok na drugom X - hromozomu, takoer, postoji gen koji je inaktivan. Posebno se moraju razmotriti sluajevi X - vezanog nasljeivanja nedostataka, defekata i
34

Uzgoj pasa

zdravstvenih poremeaja, ba zato to sluajna inaktivacija X hromozoma odreuje kako e se mutirani gen ispoljiti kod mukih, a kako kod jedinki enskog spola. Kod jedinki enskog spola, za X vezane heterozigotne poremeaje, jedna polovina elija posjeduje X hromozom sa normalnim alelom, a druga polovina elija posjeduje X -hromozom sa mutiranim alelom. Ukoliko genski produkt normalno funkcionie van elija tj., u krvi ili nekoj drugoj tjelesnoj tenosti, onda je sluaj identian sluaju kod heterozigotnih jedinki za autozomne poremeaje. Naime, genski produkt je u tjelesnoj tenosti prisutan u koliini koja iznosi jednu polovinu njegove normalne koncentracije pa je dovoljan da obavi svoje fizioloke funkcije i da se bolest ne manifestira. Meutim, ako je produkt mutiranog gena unutar elije, sve elije koje posjeduju mutirani gen na aktivnom X - hromozomu e ispoljavati taj mutirani alel i ivotinje e manifestirati izvjesne klinike znakove poremeaja. U suprotnom sluaju, kod drugih enskih ivotinja, u veem broju su prisutne elije koje mutirani alel sadre na inaktivisanom X-hromozomu, tako da se kod njih bolest nee kliniki manifestirati. Kod treeg sluaja, mogue je naii i na takve enske ivotinje kod kojih je mutirani alel prisutan na aktivnom X-hromozomu kod veoma malog broja elija, tako da se bolest ni tada nee manifestirati. Kako odrediti ta je nasljednog karaktera i kako se odreena osobina sa roditelja prenosi na potomstvo? Najea pitanja koja postavljaju odgajivai pasa, kada se u njihovim leglima uestalo javljaju mahane, defekti ili zdravstveni poremeaji, je da li su oni nasljednog karaktera. Ne treba iznenaditii injenica da se za pojedine nedostatke, defekte ili zdravstvene poremeaje jo uvijek ne zna nain nasljeivanja zato to nisu dovoljno proueni sa etiolokog aspekta. Da bi se dobio odgovor na pitanje, na koji nain se prenose mahane, defekti ili zdravstveni poremeaji tj., kako se prenose sa roditelja na potomstvo, neophodno je poznavati osnovna pravila Mendeljejevih zakona nasljeivanja, pravila populacione genetike, multifaktorijalne modele i osnove statistikih metoda. 5.9. Osnovni pojmovi populacione genetike i selekcije 5.9.1. Populacija Bioloka populacija je skup ivih bia koja posjeduju odreenu nasljednu osnovu i mogu se razmnoavati. Mo reprodukcije daje populaciji sposobnost da traje tokom vremena, ali mora biti prilagoena i uvjetima ivotne sredine da bi opstala.

35

Osnovi genetike

5.9.2. Genetski ekvilibrijum Ukoliko je populacija beskonano velika i u njoj vlada panmiksija tj., sve jedinke imaju jednaku ansu da daju potomke, frekvencija gena ili genotipova za odreenu boju e biti stalna tj. vladat e genetska ravnotea, odnosno ekvilibrijum. 5.9.3. Srodstvo Dvije jedinke su u srodstvu ako imaju zajednikog pretka tj., gene zajednikog porijekla. 5.9.4. Inbriding Inbriding je parenje jedinki koje se nalaze u odreenom stepenu srodstva. Smatra se da jedinke koje se nalaze u VII i daljem stepenu srodstva nije inbriding. Prema tome, u kojem su stepenu srodstva jedinke koje se pare, moe se govoriti o parenju u najbliem srodstvu (otac - ki, majka - sin, brat - sestra) ili parenju u srodstvu (II do VI stepena srodstva). 5.10. ta su kvantitativne osobine i kako se ispoljavaju? Kvantitativne osobine su osobine koje se mogu mjeriti i na ije ispoljavanje utjee vei broj gena sa razliitim efektima. U kvantitativne osobine spadaju: tjelesna masa, format grla, poloaj nogu i karlice, sposobnost kuja da proizvode dovoljno mlijeka, intenzitet rasta i sl. i njihovo ispoljavanje zavisi kako od genotipa tako i od uvjeta u kojima se genotip razvija. 5.11. Mjerenje varijabilnosti kvantitativnih osobina Kako su fenotipovi kvantitativnih osobina mjerljivi, mogu se izraziti jedinicama mjere (kg, m, cm). Najednostavniji nain za prikazivanje variranja je interval varijacija, ali nam on ne ukazuje na broj ivotinja sa odreenim vrijednostima fenotipova. Zahvaljujui prosjeku i standardnoj devijaciji mi moemo dobiti jasnu sliku o prosjeku i variranju svake kvantitativne osobine. 5.12. Heritabilitet Heritabilitet je koeficient nasljednosti pojedinih osobina i predstavlja odnos aditivne genetske varijanse i ukupne varijanse.
36

Uzgoj pasa

Heritabilitet je vjerovatnoa kojom se ispoljavanje neke osobine vezuje za genotip. 5.13. Repitebilitet To je, zapravo, gornja granica heritabiliteta i u sebi sadri i trajne spoljne uticaje. Ustanovljava se viestrukim mjerenjem jedne iste osobine jedne jedinke i on je zapravo indikator heritabiliteta. 5.14. Genetske korelacije Pokazuju povezanost izmeu aditivnih efekata gena koji uvjetuju ispoljavanje razliitih osobina i zasnivaju se na plejotropiji i ukopanosti gena. Genetske korelacije su znaajne zbog mogunosti indirektne (posredne) selekcije, kada unaprijeenjem jedne osobine moemo unaprijediti i druge. Intenzitet i smjer korelacije utjeu na intezitet promjena koje nastaju selekcijom. 5.15. Selekcija Veoma je bitno naglasiti da se selekcijom ne stvaraju novi geni nego se poveava uestalost poeljnih gena. Selekcija se odnosi uglavnom na kvalitativne osobine i njen uspjeh je u obrnutoj korelaciji sa brojem gena koji determiniu pojedine osobine. Preduvjet za sprovoenje bilo kakve selekcije su pouzdani i precizni podaci o ispoljenosti osobina koje elimo da unaprijedimo. Prema ocjeni priplodne vrijednosti i stupnju nasljednosti pojedinih osobina, selekcija moe biti: individualna, po familijama, unutar familije, kombinovana, po brai i sestrama, po porijeklu, po potomstvu, indirektna, selekcija na vie osobina, tandem selekcija, nezavisni nivoi selekcije i selekcijski indeksi. 5.16. Genopatije To su zdravstveni poremeaji nasljednog karaktera prouzrokovani mutacijama gena. Najei i za veinu rasa zajedniki nasljedni poremeaji, koji pripadaju tipu genotipa su: nasljedni poremeaji vida i razvoja one jabuice: progresivna atrofija retine anomalija oka kod kolija (Collie Eye Anomaly-CEA); katarakta (juvenilna katarakta) ektropija i entropija nasljedni poremeaji kotano zglobnog sistema displazija glave butne kosti; osteohondroza laktnog zgloba;
37

Osnovi genetike

luksacija patele, nasljedni poremeaji sluha, srane anomalije, subaortna stenoza, poremeaji sranih zalistaka, poremeaji koagulacije krvi, nasljedni poremeaji digestivnog trakta, epilepsija, alergije nasljednog karaktera, nasljedni poremeaji tjelesne temperature.

Svi nabrojani poremeaji su uglavnom prouzrokovani genskim mutacijama, a o pojedinim poremeajima je ve bilo govora. 5.17. Poligenski i multifaktorijalni poremeaji Za mnoge zdravstvene poremeaje se kae da su familijarnog karaktera, to znai da se javljaju kod srodnika jedne familije i da su kod pripadnika te familije mnogo ei u odnosu na jedinke iste rase koje pripadaju ak i istoj populaciji. Ukoliko je bolest familijarnog karaktera, onda na njen nastanak mogu da imaju utjecaja ili faktori okoline ili preteno genetiki faktori ili podjednako i jedni i drugi. Multifaktorijalni poremeaji su nasljednog karaktera tj., u ijem nastanku genetska komponenta ima bitnu, ali ne i jedinu ulogu. 5.18. Nasljedni poremeaji u vezi sa odreenim eksterijernim karakteristikama 5.18.1. Gluhoa pasa Gluhoa pasa moe biti vezana za modane poremeaje (centralna gluhoa) ili poremeaje koji se javljaju u perifernom auditornom sistemu (periferna gluhoa). Centralna gluhoa je dosta rijetka, tako da e vie biti govora o perifernoj gluhoi pasa nasljednog karaktera. Uobiajene su tri periferne gluhoe pasa, to su: nasljedna i steena gluhoa; uroena gluhoa i gluhoa koja se manifestira u kasnijem dobu ivota; senzoneuralna i konduktivna gluhoa. Najei oblici gluhoe kod pasa su: nasljedna kongenitalna senzoneuralna gluhoa; steena kasna forma senzoneuralne gluhoe (uslijed buke, infekcije, starosti i sl.); steena kasna forma konduktivne gluhoe (starost, hronini otitis); gluhoa moe biti unilateralna ili bilateralna ili parcijalna i kompletna.
38

Uzgoj pasa

5.18.2. Hromozomopatije Hromozomopatije pasa predstavljaju komformacijske i funkcionalne poremeaje prouzrokovane aberacijom hromozoma. Hromozomske aberacije su promjena makro - mikromorfologije hromozoma. Uglavnom su nasljednog karaktera, ali postoji i druga grupa hromozomskih aberacija koja nije nasljednog karaktera, ve nastaju spontano ili su nastale odreenim agensima fizikog, hemijskog i biolokog porijekla. Ta grupa se javlja kod pasa koji potjeu od roditelja u ijem karotipu nije utvreno prisustvo hromozomskih rearanmana, niti su utvrene promjene broja hromozoma. 5.18.3. Poremeaji nasljeivanja spola Treba napomenuti da kod pasa, kao i kod drugih ivotinjskih vrsta, postoji spolni dimorfizam tj., razlike u primarnim i sekundarnim spolnim odlikama izmeu jedinki mukog i enskog spola. 5.18.4. Hermafroditizam Aberacije spolnih hromozoma su ee kod pasa i u veini sluajeva za poslijedicu imaju pojavu hermafroditizma. Termini interseks i hermafrodit predstavljaju sinonime koji u uem smislu oznaavaju jedinke iji genitalni organi imaju karakteristike oba spola. Hromozomski ili genetiki hermafroditizam postoji kod onih jedinki kod kojih je dolo do inverzije gonadalnog i fenotipskog spola u odnosu na hromozomski spol. Naime, takve jedinke mogu posjedovati set gonozoma karakteristian za enski spol (XX), a da su im i gonadalni spol i fenotipski spol muki. Takoer, postoje i takve jedinke iji set gonozoma determiniraju muki hromoztomski spol (XY), ali su im primarne i sekundarne spolne karakteristike enske.

39

Osnovi genetike

POJMOVI: Genetika, fenotip, genotip, defekti, nasljeivanje, hromozomi, srodstvo, selekcija, genotipizacija. PITANJA ZA PROVJERU ZNANJA 1. ta je genetika? 2. ta je fenotip? 3. ta je genotip? 4. ta su genetske mahane? 5. ta su letalni, subletalni i subvitalni geni? 6. ta je srodstvo i koji su oblici parenja u srodstvu? 7. ta je selekcija i koje su vrste selekcije? 8. ta je heritabilitet? 9. ta je hermafroditizam? 10. ta je genotipizacija? 11. Koji su najei genetski poremeaji kod pasa?

40

Uzgoj pasa

6. OSNOVI REPRODUKCIJE
Psi kao i sva druga iva bia imaju dva elementarna instinkta, a to su: samoodravanje ili borba za opstanak i produivanje vrste ili spolni nagon. Ovi instinkti utjeu na drutveni ivot ivotinja, tako to se skupljaju u opore, to je jednostavniji nain za obezbjeenje hrane, lake se brane i opstaju. Unato tome, pas nije izgubio instinkt za odranje vrste, on je ostao gotovo nepromijenjen skoro kao kad je ivio u oporu. Spolni ciklus pasa je prirodan i nagonski, dominira u svim fizikim i psihikim deavanjima. Promjenom naina ivota, boravkom sa ovjekom, psu ishrana nije vie veliki problem tako da umjesto jedanput godinje kod kuja polni ar se javlja dva a, zavisno od rase, nekad i tri puta godinje. Vremenska distanca izmeu dva ciklusa traje 4 do 8 mjeseci, zavisno od pasmine. Ciklus je individualno svojstvo kuje uz veoma male razlike toka trajanja. Sezonalnost kod kuja odavno je prestala biti pravilo, a uvjetovana je redovnom i korektnom ishranom od strane ovjeka. To svojstvo se sporadino susree kod malog broja radnih pasa na bosanskim planinama, vjerovatno zbog oskudnije hranidbene osnove koju psi imaju, tako da je bioloki sat kuje ostao sezonalan u periodu proljee - jesen, uz izuzetke malog broja enki tornjaka koje se tjeraju samo jednom godinje. Tako je zapaeno da su te rijetke jedinke plodne i u poznim godinama ivota. Postoje primjeri tenjenja enki sa 17 godina, ali su se tenile samo jednom godinje. 6.1. Spolno sazrijevanje kuje Kuja spolno dozrijeva, zavisno od pasminske pripadnosti, sa 6 do 9 mjeseci dobi. Kod veine kuja prvo tjeranje se javlja u dobi od 7 mjeseci, kada ivotinja nije jo uvijek ni psihiki ni fiziki zrela. Prvo tjeranje kod kuja je jedva primjetno, a nekad veoma burno i izraajno. Stidnica nabubri i otvrdne, a pojavljuje se manje ili vie intenzivan krvavi iscjedak specifinog mirisa, koji jako privlai mujake. Tek nakon odreenog vremena kad nabubrena i otvrdnuta stidnica naglo omeka, a iscjedak prestane biti izrazito crven i poprimi blijedo crvenkastu ili smekastu boju i pone se gubiti, kuja doputa mujaku pristup. Prvo tjeranje kuja snano doivljava, ne shvaa ta se deava s njom, nervozna je, esto lie stidnicu i uklanja iscjedak i sve to ini vrlo uznemireno. Takvo ponaanje moe biti uzrok loeg odnosa vlasnika prema kuji koja se prvi put tjera. Fizioloki je to normalno stanje i vlasnici sa tom injenicom moraju biti upoznati. U periodu tjeranja na kuje ne treba vriti nikakav pritisak, iako neiskusni dralac nije na to navikao jer mu smeta i miris, i iscjedak, i mnogobrojni psi koji se okupljaju oko enke.
41

Osnovi reprodukcije

6.2. Spolno dozrijevanje mujaka Prve znaajne promjene u sazrijevanju deavaju se u dobi od 8 do 11 mjeseci, a nakon toga sve su ee do potpunog spolnog dozrijevanja kada mladi mujak postaje sposoban za reprodukciju. Ovakvo ponaanje uzrokuje promjene kod mladog psa psihiki, postaje samostalan, samosvjestan, ak postaje ratoboran i tvrdoglav, to bi se moglo nazvati pubertetom kod pasa. Mujak ne podlijee ciklinim promjenama kao kuja. Podraaj spolno zrelog psa budi se tek na mirisni podraaj enke koja je u estrusu. Spolni nagon kod enke dovodi kod mujaka do psihikih promjena i on je razdraljiv i ne ponaa se kao prije. 6.3. Tjeranje, parenje, bremenitost Kada kod kuje nastupi estrus, on obino traje od 3 do 41 dan. Prvi znaci jave se u prvim danima estralnog ciklusa sa krvavim iscjetkom i traju obino do devetog dana nakon ega slijedi predpripusni period kada dolazi do privikavanja kuje na mujaka i to obino traje 3 - 5 dana, a najee 3 dana. Nekad kuja zna pripustiti psa ponovo i nakon 28 dana, to se rijetko deava, tako da se i to smatra jednim ciklusom. Tjeranje kuje prepoznaje se po uznemirenosti koju pokazuje. Stidnica otekne te pone slabije ili intenzivnije krvarenje. Kuja u tom periodu jo nije spremna na spolni in. Kada krvarenje prestane, a to je izmeu 9. i 11. dana, ona pokazuje jo vee znake uznemirenosti i u tom periodu treba pripaziti da ne doe do neeljenog sparivanja. Kada je zrela za parenje, treba joj privesti odabranog mujaka, ona e ga tada mirno prihvatiti. Da bi bili sigurni da je dolo do parenja, mujak i enka se moraju povezati, tako da nakon ulaska spolovila mujaka u vaginu kuje dolazi do vezivanja jedinki. Prilikom najjae erekcije koja se deava upravo u trenutku potpunog ispunjavanja krvlju kavernoznog tijela penisa koji se tada nalazi u vagini, to onemoguava da se penis vrati nazad sve dok sjemenska tekuina zajedno sa spermijima u potpunosti ne bude ubaena u maternicu kuje. Nakon sparivanja eljenog roditeljskog para nastaje Slika 25. Parenje belgijskih ovara Malinoa
42

Uzgoj pasa

faza bremenitosti, koja kod enki u prosjeku traje 58 - 65 dana, a u ekstremnim sluajevima 51 - 78 dana. Uvijek treba ostavljati potomstvo od enki koje se same okote, bez pomoi ovjeka. tenad u tom periodu treba to je mogue manje ometati. Meusobno se rase ne smiju ukrtavati iz razloga to potomstvo krianaca ima umanjene rasne osobine, kako po izgledu tako i po upotrebnoj vrijednosti, a i vrlo loe se pokazalo na otpornost organizma prema bolestima. esto psi iji su roditelji u srodstvu imaju zloudnu ili plaljivu narav. Samo u izuzetnim sluajevima, a iz posebnog interesa, dozvoljava se parenje u krvnom srodstvu o emu iskljuivo brigu vode strunjaci iz ove oblasti. Kuja nakon 58 65 dana, a najee nakon 63 dana moe oekivati potomstvo. U prvoj polovini gravidnosti (30 dana) na njoj se skoro ne primjeuje nita. Za vrijeme gravidnosti kuja se ne smije izvoditi u bilo kakve radne aktivnosti. Nekoliko dana prije okota treba pripremiti mjesto i leaj gdje e se smjestiti. Treba nastojati da se okot obavi pod kontrolom vlasnika ili strunog lica radi eventualne pomoi. tenci trebaju odmarati 2 do 3 dana, a zatim izabrati one koje emo ostaviti. Kod odabira tenadi potrebno je voditi rauna da ostavimo najnaprednije tence tipine za tu pasminu. 6.4. Okot Simptomi koji najavljuju poetak okota su sljedei: kuja je nemirna, gubi apetit, temperatura pada do 37 C, sise izluuju ukastu tenost (kolostrum). U asu okota kuja stenje zbog trudova i lijee na bok, uvija se, trudovi su sve jai i na kraju se izbacuju tenci. Prilikom normalnog okota, kuja uglavnom izvue novoroenad iz posteljice, prekine pupanu vrpcu i lizanjem oisti tenad. Ovo lizanje ima i ulogu pospjeivanja cirkulacije kod tenadi.
0

Slika 26. Kuja sa leglom

43

Osnovi reprodukcije

6.5. Kastracija i sterilizacija Kastracija ivotinja je operativno uklanjanje spolnih organa kod mukih ivotinja - testisa, a kod enskih taj hiruki zahvat se naziva sterilizacija - jajnika, jajovoda i maternice.

Slika 27. Postupak sterilizacije

Slika 28. Postupak kastracije

Nauka je pokazala kako sve ee, kao i ljudi, ivotinje obolijevaju od raznih tumora i karcinoma. Kod kuja, to su tumor dojki i maternice, piometra, sepsa, a kod mujaka rak prostate i testisa. Simptomi se teko i kasno otkrivaju, kada je teko spasiti ivotinju. Kastracija je idealna prevencija tih bolesti. Takoer je dokazano da kastrirana ivotinja ivi due. Puno je humanije sprijeiti nekontroliranu reprodukciju koja neizbjeno dovodi do neeljenih posljedica kod pasa. Sadanja saznanja su takva da, osim to se ne mijenja narav, ne mijenja se niti temperament ivotinje poslije kastracije. Ako se kuja kastrira poslije jednog estrusa, mogunost tumora ipak je izvjesna, iako mnogo rjee nego kod nekastrirane kuje. Takoer, takve kuje ne obolijevaju od gnojne upale maternice (piometra). Nadalje, zna se da su kuje sklonije razvoju diabetes mellitus-a. Kod kastriranih kuja ta je bolest mnogo rjea nego kod nekastriranih.

44

Uzgoj pasa

POJMOVI: Reprodukcija, spolni nagon, spolna zrelost, tjeranje-estrus, parenje, bremenitost, tenjenje, leglo, kastracija, sterilizacija. PITANJA ZA PROVJERU ZNANJA 1. ta je reprodukcija? 2. Koji su osnovni instinkti pasa? 3. ta je spolno dozrijevanje? 4. Koji su simptomi tjeranja kuja? 5. ta je specifino kod akta parenja pasa? 6. Koliko traje gravidnost kuja? 7. Koji su kritini periodi za preivljavanje legla? 8. ta je kastracija? 9. ta je sterilizacija?

45

Uzgoj pasa

7. OSNOVE ISHRANE
Od pravilne ishrane pasa zavisi njihovo zdravstveno stanje, kondicija, spremnost za obuku i slino. Hrana treba sadravati dovoljne koliine organskih i mineralnih materija koje obezbjeuju normalan razvoj i obnovu organizma kao i dovoljno energetskih hraniva koja omoguavaju savladavanje napora u obuci i radu. Budui da su psi pripitomljene divlje ivotinje njihova se ishrana u prirodi sastojala od ulova. Konzumiranjem takve hrane obezbjeuju se sve potrebne hranjive materije. Naime, prilikom ulova veina divljih pasa prvo pojede sadraj eluca ubijene ivotinje te tako obezbjeuju neophodne enzime i dio biljne hrane koja im je potrebna, a sami je ne mogu provariti u svjeem obliku. Tako obezbjeuju folnu kiselinu koju ne mogu sami sintetizirati, a nedostatak iste uzrokuje anemiju. Mesojedi hranu uzimaju prvenstveno zubima pomaui se prednjim udovima kada je to potrebno. Psi gutaju hranu halapljivo i bez ikakvog vakanja. Vodu piju tako to jezik saviju u obliku kaike i brzim pokretima je ubacuju u usta. Kod psa oblik, raspored i broj zuba bolje je prilagoen trganju mesa i vakanju biljnih materijala. Pas ima ukupno 42 stalna zuba. Mesojedi su ivotinje sa tipinim hidrolitikim tipom probave i relativno kratkom probavnom cijevi. Odnos duine tijela i crijeva kod psa je 1 : 6. Frekvencija defekacije zavisi od tipa obroka. Konzumiranjem vee koliine biljne hrane i vlakana defekacije je esa, a kod animalne hrane obrnuto. Psi hranjeni iskljuivo mesom defeciraju svakih 2 - 3 dana. 7.1. Potrebe u energiji i hranjivim materijama iroka variranja u potrebama za istu vrstu nisu iznenaujua ako se ima u vidu postojanje velikog broja pasmina pasa sa tjelesnom masom ispod 1 kg pa do preko 100 kg. U cilju preveniranja opasnosti kako od deficita tako i od suficita, najbolji je onaj dnevni obrok u kojem se nivo hranjivih materija odrava izmeu minimalnih i optimalnih potreba ivotinje. 7.1.1. Energija Za uzimanje hrane i zadovoljenje osjeaja gladi kod mesojeda najvaniji je sadraj energije u hrani pa tek onda njena koliina. Primarni uticaj u regulisanju osjeaja gladi ima vjerovatno neki postresorpcioni inilac (glukoza i proizvodi razlaganja masti u krvi metaboliki regulatori osjeaja gladi), mada znaaja ima i specifino
47

Osnove ishrane

dinamiko dejstvo hrane te impulsi iz probavnog trakta. Potrebe u energiji zavise od temperamenta ivotinje, fizike aktivnosti, dobi, fiziolokog stanja organizma, tjelesne mase, vanjskih faktora, itd. Najvee potrebe su kod pasa u laktaciji, tenadi, radnih pasa te gravidnih i ivotinja izloenih stresu. Flegmatine i starije ivotinje trebaju oko 20% manje energije od normalno aktivnih. Niska temperatura moe znaajno poveati potrebe u energiji u odnosu na uzdrne. Potrebe se, takoer, poveavaju porastom temperature okoline radi hlaenja organizma, a ujedno se smanjuje konzumacija hrane i elja za istom. Dranje vie pasa u grupi poveava individualne potrebe u energiji zbog vee aktivnosti u takvim grupama. 7.1.2. Proteini Proteini u hrani moraju osigurati potrebnu koliinu esencijalnih aminokiselina i uravnoteen bilans azota. Potrebe pasa iznose 1235% suhe materije (SM) obroka zavisno od kvaliteta proteina i sadraja energije u hrani te fiziolokog stanja organizma. Uobiajeni izvori proteina u gotovoj hrani su meso peradi i stoke za klanje, nusproizvodi klanja stoke i peradi, sojino brano i sama, kukuruzni gluten, mesna i riblja brana i sl. Kokoije jaje se smatra najbolje balansiranim izvorom proteina u pogledu sadraja esencijalnih aminokiselina. 7.1.3. Masti Masti same po sebi nisu esencijalna hranjiva materija ve moraju u odreenoj koliini biti prisutne u hrani mesojeda. Adekvatan nivo masti u hrani je u stvari onaj koji osigurava dovoljne koliine esencijalnih masnih kiselina (EMK). Za pse je esencijalna samo linolna. Iako preferiraju i dobro toleriu visok sadraj masti u obroku (psi do 40 %), poveanje iznad 30 - 40% suhe materije (SM) dovodi do smanjenja konzumacije hrane. 7.1.4. Ugljeni hidrati Iako nisu esencijalni, oni trebaju u hrani biti adekvatno zastupljeni kao odlian izvor energije kako se za tu svrhu ne bi koristio protein. Smatra se da psi mogu normalno ivjeti bez konzumiranja ugljenih hidrata u hrani ako se oni zamijene adekvatnim koliinama masti i proteina. Ipak, prisustvo izvjesne koliine je ekonomski i fizioloki korisnije i mnogo bolje nego ishrana bez njih. Dakle, oni nisu esencijalne hranjive materije sve dok obrok
48

Uzgoj pasa

sadri dovoljne koliine proteina za glukoneogenezu preko koje se odrava normalna glikemija u krvi. Psi podnose do 40% skroba u suhoj tvari hrane. Kod mladih ivotinja ova tolerancija je slabija, ali je zato bolja probavljivost laktoze u hrani. Dijetalna vlakna (neskrobni polisaharidi) sa manjim ueem su neophodna za normalnu funkciju procesa probave iako nisu potrebna kao hranjive materije. Zavisno od hemijske prirode, vlakna poveavaju voluminoznost obroka, odravaju normalno tranzitno vrijeme hrane kroz probavni trakt i odravaju strukturalni integritet gastrointestinalne mukoze. Kao izvor vlakana, u gotovu hranu se obino stavljaju penine mekinje, pulpa voa i paradajza, repini rezanci, Ijuske soje i kikirikija. Psi vlakna ne probavljuju direktno, ali mikroorganizmi debelog crijeva mogu ih fermentirati u razliitom stepenu. Tako nastaju nie masne kiseline i druga jedinjenja. Pektin i druga rastvorljiva vlakna lako fermentiraju, repina vlakna osrednje dok celulozu bakterije ne mogu fermentirati. Osrednja produkcija niih masnih kiselina (NMK) u debelom crijevu je poeljna i korisna jer slue kao energetski izvor za kolonicite i doprinose odravanju njihove normalne funkcije. 7.1.5. Minerali Osim ugljenih hidrata, masti i bjelanevina koje slue za podmirivanje energetskih potreba organizma i proizvodnju tjelesnih materija, postoje i materije koje reguliu te procese. Meu njima su minerali (makroelementi i mikroelementi), vitamini, fermenti, hormoni i antibiotici. Makroelemente ine kalcij-Ca, magnezij-Mg, fosfor-P, natrijNa, kalij-K, Klor-Cl i sumpor-S. U mikroelemente se ubrajaju: eljezo-Fe, bakar-Cu, zink-Zn, mangan-Mg, kobalt-Co, molibden-Mo, jod-J, selen-Se i fluor-Fu. Smanjenje koncentracije minerala u krvi poslijedica je nedovoljnog unosa istih u organizam, to uzrokuje mnoge bolesti pasa. Kvalitativne i kvantitativne potrebe u mineralima nisu poznate u potpunosti. Ca i P u hrani moraju biti sadrani u optimalnoj koliini i pravilnom meusobnom odnosu. U hrani za pse 1,2 - 1,4: 1. Deficit kalcija je mnogo ozbiljniji problem, mada i viak moe dovesti do tetnih efekata. Viak kalcija u hrani, suprotno ranijem vjerovanju, ne koristi preveniranju poremeaja razvoja skeleta, ve naprotiv, osim to remeti resorpciju fosfora, cinka, eljeza, joda i drugih minerala, moe dovesti do osteohondrosis dissecans, hip displazije, hipertrofine osteodistrofije tenadi itd. Gotovo sva prirodna hraniva su deficitarna u kalciju pa se on redovno mora dodavati u hranu. Biljna hraniva sadre znatne koliine fosfora, meutim, njegova
49

Osnove ishrane

fitinska forma ini ga u najveoj mjeri neiskoristivim u probavnom traktu mesojeda. Viak fosfora moe dovesti do hiperfunkcije i oteenja bubrega slino pretjeranoj konzumaciji Na. Zabiljeeno je da visok sadraj sojinog proteina u obroku dovodi do slabije resorpcije Fe, Zn i Mn u crijevima. Zbog toga se obrocima sa visokim sadrajem sojinog proteina ovi mikroelementi uvijek trebaju dodavati neto iznad optimalnih potreba. Selen je vaan zbog njegovog odnosa sa vitaminom E i tioamino kiselinama. Metionin i cistin su potrebni da skupa sa Se formiraju glutation-peroxidazu. Zbog visoke toksinosti, njegovo dodavanje u hranu zahtjeva poseban oprez. Deficiti ili suficiti ostalih minerala se u praksi obino ne javljaju. 7.1.6. Vitamini Organizam pasa nije u stanju sintetizirati nijedan vitamin u koliini dovoljnoj da podmiri minimalne potrebe (izuzev vitamina C) pa zato svi moraju biti sadrani u dnevnom obroku hrane. Jedino biotin i folna kiselina kod zdravih pasa mogu biti dobrim dijelom obezbjeeni bakterijskom sintezom u crijevima. Konverziju karotina iz hrane u vitamin A mogu vriti samo psi. Kod odraslih, potrebe u vitaminu D ne mogu u potpunosti biti zadovoljene, kao to je to kod drugih vrsta ivotinja, sintezom u koi pomou ultra violetnih zraka pa se ovaj vitamin uvijek mora nalaziti u hrani. Potrebe u vitaminu E ne mogu biti tano definisane jer zavise od sadraja Se u hrani. Potrebe u holinu zavise od sadraja metionina u hrani. Deficiti se mogu javiti u svim vitaminima. lako se redovno govori o dnevnim potrebama, to ne znai da ivotinja mora svaki dan konzumirati strogo odreenu koliinu neke hranjive materije. Manja odstupanja su tolerantna kroz krai period ak i kada se radi o hidrosolubilnim vitaminima ili aminokiselinama ukoliko je prosjena dnevna konzumacija optimalna. Ova odstupanja bolje podnose odrasle ivotinje nego mladi u periodu rasta ili enke u laktaciji kod kojih se posljedice neujednaenog snabdijevati hranjivim materijama mnogo prije ispoljavaju. 7.1.7. Voda Voda je jedna od najvanijih materija u organizmu ivotinja. Tijelo odrasle ivotinje sadri 60-70% vode, a mlade jo vie. Ako se izgubi 20-25% ukupne koliine vode, nastupa sigurna smrt. Dnevne potrebe ovise od niza faktora: koliini vode u hrani, godinjoj dobi, vanjskoj temperaturi, intenzitetu tjelesnog rada, fiziolokom stanju, i ivotne dobi ivotinje. Voda za pie mora biti besprijekorno ista i
50

Uzgoj pasa

svjea te uvijek dostupna. Ako pas nekoliko dana ne konzumira vodu, neminovno nastupa smrt. 7.2. Hraniva za pse Gotovo sva hrana koja se koristi u ishrani ljudi moe se pod, manje-vie, istim ili slinim uvjetima koristiti u ishrani pasa. Tu su jo i tipina stona hraniva, kao i mineralna, ali se ona koriste, uglavnom, u industrijskoj proizvodnji gotove hrane. Meso i klaoniki otpad predstavljaju prirodnu hranu pasa. Razlike u sastavu i energetskoj vrijednosti mesa razliitih ivotinja postoje, uglavnom, zbog razlika u sadraju masnog tkiva. Slino je i kod mesa sa razliitih dijelova tijela iste ivotinje. Najmasnija je svinjetina i janjetina, nasuprot teletini, bijelom mesu peradi i mesu kunia koja su najmanje masna. Govedina se nalazi negdje izmeu. Mravo crveno meso sa imtramuskularnom masti je uglavnom konstantnog sastava bez obzira na vrstu ivotinje ili dio tijela sa kojeg potie. Klaoniki otpaci su najee istog sastava bez obzira od koje su vrste ivotinje. To su iznutrice, krv, plua, koa, papci, glave, noice stoke i peradi, jetra, slezena, bubrezi, kosti svjee ili kuhane, srce, vime, elatina itd. Iako je meso bolje davati sirovo, veina pasa vie voli jesti kuhano to je jedna od uobiajenih mjera u ishrani ivotinja koje iz bilo kojeg razloga imaju smanjen apetit (bolesne ivotinje). Takoer, ukoliko nismo sigurni u higijensku ispravnost mesa ili njegovu svjeinu, poeljno je da se termiki obradi kuhanjem. Svinjetinu, meso kunia i divljai treba redovno kuhati zbog stalne opasnosti od infestacije parazitima. To je sluaj i sa iznutricama kada ispravnost nije potpuno sigurna. Mlijeko i mlijeni prozvodi koriste se u ishrani pasa kao vrlo vrijedna hrana. Puno mlijeko je bogat izvor kvalitetnih proteina, masti kao i veine vitamina i minerala. Neke odrasle ivotinje mogu pokazivati nepodnoljivost prema ovim hranivima zbog smanjene aktivnosti crijevne laktaze to dovodi do fermentacije neprobavljene laktoze u debelom crijevu i pada pH vrijednost u tom dijelu digestivnog trakta. Posljedica je proljev. Takve ivotinje je lako otkriti pa se iz njihovih obroka iskljuuju sva ova hraniva izuzev sira, maslaca i nepasteriziranog jogurta koji se mogu nesmetano koristiti jer ne sadre laktozu. Jaja predstavljaju bogat izvor kvalitetnog proteina, masti, vitamina A, D, B , B i folne kiseline kao i eljeza. Sadre izvjesne 2 12

koliine i drugih hranjivih materija izuzev vitamina C, PP i ugljikohidrata. Prije davanja obavezno se kuha radi inaktiviranja tripsin inhibitora i avidina, bjelanevine koja vee biotin i ini ga nedostupnim za resorpciju.
51

Osnove ishrane

Riba se psima daje iskljuivo kuhana i fino samljevena u maini za meso. Kuhanje je neophodno radi unitavanja fermenta tiaminaze koji razara vitamin B1 u hrani to moe dovesti do avitaminoze, a najvie je prisutan u nekim vrstama riba kao to su aran ili haringa. Mljevenje je vano radi eliminisanja opasnosti od sitnih koica koje se mogu zabadati u sluznicu usta ili jednjaka i dovesti do opstrukcije. Ostala animalna hraniva, kao to su mesno brano, mesnokotano, krvno, riblje, brano perja, brano otpadaka klanja peradi i druga brana, koriste se prvenstveno u industrijskoj proizvodnji gotove hrane ili za suplementaciju neukusih biljnih obroka u kunim uvjetima. itarice koje se koriste u ishrani pasa su: penica, kukuruz, jeam, ra, zob, ria (sve se daju kuhane) kao i proizvodi od njih u vidu brana, griza, mekinja, pahuljica, gnjeenog zrnevlja, skroba, klica, tjestenine i hljeba. Koriste se oljutene, kuhane, samljevene, prvenstveno kao izvor ugljenih hidrata u obroku. Povre se prema nainu upotrebe i sastavu moe podjeliti u tri skupine. Prvu skupinu ine: zelena salata, kupus, kelj, pinat, karfiol itd. Njihovo lie ili cijela biljka, daju se kuhani iIi u svjeem stanju. Nemaju znaajnije hranjive vrijednosti i ne mogu initi osnovu obroka. Drugu skupinu ine: korjenasto - krtolaste biljke koje se moraju davati kuhane. To su krompir, mrkva i repa. Kuhan krompir je dobar izvor skroba. Mrkva ima odreenu vrijednost u ishrani pasa kao izvor karotina, a repa je od manjeg znaaja. Treu skupinu ine: leguminoze kao to su grah, graak, lea i soja. Oni su dobar izvor proteina i ugljenih hidrata, ali ne mogu initi osnovni dio obroka. Ostala biljna hraniva koja se mogu koristiti u ishrani pasa su: uljane same (sojina, kikiriki, sama peninih klica i dr.), kuhano zrno leptirnjaa, kukuruzni gluten, svjee i suhe pivske kvasce, melasu, repine rezance, lucerkino brano, zobene i riine mekinje, laneno sjeme i samu, sojine i zobene Ijuske i sl. Uljane same, posebno sojina, vrlo su vrijedan proteinski izvor u obrocima pasa iji kvalitet se moe porediti sa proteinima mlijeka. Masti/ulja se dodaju radi poboljanja strukture, ukusa i mirisa hrane. Sadre esencijalne masne kiseline i liposolubilne vitamine. Probavljivost je vrlo visoka, a zbog usporavanja pranjenja eluca ivotinja ima osjeaj sitosti poslije hranjenja. Masti i ulja koja su vie puta koritena za prenje ne treba davati psima jer sadre perokside i druge otrovne materije. Eventualno, mogu se davati ulja koja su jednom koritena. Mineralna hraniva su: stona kreda, kalcijevi fosfati, kuhinjska iIi stona so, mineralno-vitaminski dodaci i sl. Vitaminsko-mineralne dodatke treba normalno koristiti kod pripreme kunih obroka. Psi koji
52

Uzgoj pasa

se redovno hrane gotovom kompletnom hranom sa ueem 90% ili vie standarnnog obroka, ne trebaju dodavanje nikakvih mineralno vitaminskih dodataka. Danas su mnogo ei problemi uzrokovani predoziranjem minerala i vitamina nego deficitima kada se koristi gotova hrana. Kosti su dobre za sprjeavanje nastajanja zubnog kamenca kod pasa. Ne treba davati sitne kosti ve samo velike i svjee pri emu se mora voditi rauna da ne doe do lomljenja zuba. Od drugih hraniva mogu se u ogranienim koliinama koristiti okolada (ne ona za kuhanje), bombone, voe kao to su jabuke i banane, bijeli i crveni luk itd. okoladu i bombone ne treba davati esto zbog opasnosti od gojenja i nastanka zubnog kariesa. Pored toga okolada sadri teobromin koji je u veoj koliini toksian za pse. Mnogo ga vie ima u nezaslaenim (peenim) okoladama za kuhanje nego u mlijenim. Konzumiranje okolade za kuhanje od 7,5 g/kg moe biti letalna za psa. Isti uinak se postie sa 65 g/kg mlijene okolade. Bijeli i crveni luk sadre alkaloid n - propil disulfid koji u veoj koliini moe dovesti do hemolitike anemije, groznice i drugih poremeaja zdravlja (konzumiranje 0,5% g/kg). Ako se ishrana bazira na gotovoj hrani zadovoljavajueg kvaliteta, nijedno od nabrojanih hraniva ne treba uestvovati u obroku vie od 25%. Isto se preporuuje i kod pravljenja kunih obroka da ne bi dolazilo do navikavanja na jedan odreen tip hrane. 7.3. Gotova - komercijalna hrana Poto veina vlasnika ivotinja nema dovoljno znanja i iskustva, gotova hrana je nala iroku primjenu i koristi se u ishrani veine pasa u razvijenim zemljama. Komercijalna hrana za pse po sastavu iroko varira tako da moe sadravati 12 - 35% proteina, 5 30% masti i 1-10% vlakana u suhoj tvari. Izvori proteina mogu biti biljni, animalni iIi kombinovani. Prema sadraju hranjivih materija, gotova hrana se proizvodi kao kompletna i dopunska. Dopunska hrana ne predstavlja kompletan obrok (biskviti ili neko konzervirano meso). 7.4. Reim ishrane pasa Pravilan reim ishrane zavisi od tipa obroka, dobi, fiziolokog stanja organizma, vanjskih uticaja, uvjeta dranja ivotinje i ivotnih navika vlasnika. Dva su osnovna metoda ishrane: ad libitum i obrona. Obrona ishrana podrazumijeva kontrolisano hranjenje koje je ogranieno vremenski ili koliinski. Koriste se sva tri naina pojedinano ili njihova kombinacija npr., ishrana suhom ili poluvlanom hranom po volji uz obrono davanje konzervi ili hrane
53

Osnove ishrane

kao to je meso, kuhinjski otpaci. Sve promjene u ishrani treba provoditi postepeno tokom nekoliko dana jer iznenadne mogu dovesti do probavnih poremeaja koji se najee manifestuju proljevom. Ukoliko odrasli pas moe potrebnu energiju odravati na optimalnom nivou bez tendencije ka gojaznosti, ad libitum ishrana je svakako najpraktinija metoda. Hrana tada treba biti energetski siromanija pa je najbolja upotreba suhe hrane. Konzerve nisu dobar izbor jer su mnogo ukusnije i bogatije sadrajem energije, a duim stajanjem moe doi do kvarenja ili suenja hrane. Prednosti ishrane ad libitum su: ini psa mirnijim, prevenira pojavu koprofagije (prirodna pojava konzumiranja vlastitog izmeta, izmeta ostalih ivotinja ili ovjeka). Konzumiranjem vlastitog, fecesa drugih ivotinja ili ljudi, pas vjerovatno nadoknauje neke deficitarne hranjive materije kao to su B vitamini i sl. Kuja obino jede feces svoje tenadi. Koprofagija se moe prevenirati veim angaovanjem psa, spreavanjem kontakta sa fecesom, koritenjem kompletne i izbalansirane hrane i ishranom psa po volji. Ovim reimom ishrane psi uglavnom jedu vie puta dnevno u manjim porcijama, a neki samo jedan obilniji obrok ili ak rjee. Na poetku ad libitum ishrane normalno je da doe do prejedanja ivotinje, ali tokom vremena navikavanja konzumacija se postepeno prilagoava energetskim potrebama. Mjere za smanjenje pretjerane konzumacije hrane su slijedee: ne davati suvie ukusnu hranu (konzerve i poluvlanu hranu), koristiti suhu hranu, dodati vodu suhoj hrani, neposredno prije hranjenja navikavati psa da konzumira hranu samo iz svoje posude. Ako nakon izvjesnog vremena i dalje jede previe, to znai da nije u stanju regulisati energetske potrebe pa ga treba obrono hraniti. Kada su psi skloni gojaznosti ili ishrana ad libitum iz bilo kojeg razloga nije mogua, obrono hranjenje je nuan korak. Vremenski ograniena obrona ishrana podrazumijeva da zdrave odrasle ivotinje koje nisu pod stresom konzumiraju dovoljnu koliinu hrane za 15 - 20 minuta. Meutim, svi se ne mogu navii na ovaj reim hranjenja. Porciono kontrolirana ishrana je metod izbora u veini sluajeva. Ona omoguava tano praenje nivoa konzumacije hrane i promjene u vezi sa tim (tjelesna masa, dinamika rasta i sl). Upute o dnevnim koliinama gotove hrane na ambalai mogu posluiti samo kao preporuka vlasniku, a dodatna realna procjena potreba ivotinje je neophodna. Kod tenadi u rastu poeljna je obrona ishrana, pogotovo kod pasmina sa brzim tempom rasta. Iako slobodni reim obezbjeuje maksimalne priraste, to se kod tenadi brzorastuih pasmina ne smatra kao prednost jer lahko dovodi do gojaznosti i poremeaja u razvoju skeleta.
54

Uzgoj pasa

Odrasle pse u odravanju dovoljno je hraniti jednom dnevno, mada to moe biti i vie puta pod uvjetom da ukupna koliina hrane ne prelazi dnevne potrebe. tenad do 6 mjeseci i kuje u laktaciji treba hraniti najmanje u tri obroka na dan. Jednokratna ishrana, takoer, nije dovoljna kod visokog graviditeta, radnih pasa, dinovskih pasmina i patuljastih pasa lakih od 4,5 kg, koje zbog relativno velikih potreba nekad nisu u stanju u konzumiranoj hrani obezbijediti dovoljnu koliinu energije u jednom hranjenju. Jedan veliki obrok dnevno moe biti predisponirajui faktor za nastajanje nadimanja (akutna dilatacija eluca i torzija ili volvulus) kod pasa dinovskih pasmina kada tre i igraju se nakon obilnog obroka. 7.5. Ishrana pasa po dobno reproduktivnim kategorijama Prema potrebama u hranjivim materijama postoje slijedee dobno - reproduktivne kategorije pasa: tenad (na sisi i odbijena), mladi psi u porastu, skotne kuje, dojne kuje, radni psi i odrasli psi u odravanju. Takoer, postoji i kategorija starijih i gojaznih pasa. Ishrana mora biti prilagoena dobi, reproduktivnom stanju, pasminskom tipu kao i namjeni psa.
Tabela 1. Minimalni broj dnevnih obroka hrane psa u razliitim ivotnim fazama tenad na sisi Odbijena tenad Mladi psi u porastu Skotne kuje Dojne kuje Radni psi Odrasli psi u odravanju 4-5 3 2 2 3 (ili po volji) 2 (ili po volji) 1 (ev. 2 - 3)

7.5.1. Odrasli psi u odravanju U ovoj kategoriji je veina kunih pasa i onih koji uglavnom ive u zatvorenom prostoru. Umjereno su aktivni i nisu izloeni ekstremnim promjenama vanjske sredine. Odravanje podrazumijeva normalno aktivnog odraslog psa koji nije u graviditetu niti laktaciji, a ivi na temperaturi termike neutralnosti. Nutritivno, odravanje je stanje nakon zavrenog perioda rasta, bez graviditeta i laktacije, bez obavljanja rada ili intenzivnih vjebi i na temperaturi termike neutralnosti. Psi su odrasli u dobi od 8 - 12 mjeseci (male i srednje pasmine), velike sa 10 16, a dinovske pasmine tek sa oko 24 mjeseca i vie. Odraslim psima u odravanju
55

Osnove ishrane

je najbolje obezbijediti jednokratno hranjenje. Davanje nekoliko obroka (2 - 3 dnevno) je takoer prihvatljivo uz optimalno konzumiranje ukupne dnevne koliine hrane. Lahko ih je navii da jedu uvijek u isto vrijeme i na istom mjestu. Negdje se praktikuje upravo ova viekratna ishrana i to u vrijeme objeda porodice to ne mora imati nikakve nedostatke ako ivotinja ne konzumira hranu iznad dnevnih potreba. Pse koji imaju slabiji apetit treba hraniti sa 2 - 3 manja obroka dnevno. Kasne popodnevne i veernje obroke treba izbjegavati poto psi mogu imati potrebu za defekacijom ili uriniranjem nekoliko sati poslije hranjenja. Psi koji su depresivni ili vrlo stari, takoer, bolje toleriu dvokratno i trokratno hranjenje manjim obrocima.
Tabela 2. Karakteristika obroka u suhoj tvari za pse u odravanju

Probavljivost % >75 Ca % 0.5 - 0.9

Protein % 15 - 25 P % 0.4 - 0.8

Mast % >8 Na % 0.2 - 0.5

Pepeo % Mg % -

Psi

7.5.2. Ishrana skotnih kuja Veina fetalnog rasta se odvija u zadnje 2 - 3 nedjelje graviditeta. Potrebe kuja u zadnjoj treini graviditeta su 1,25 - 1,5 puta vee u odnosu na uzdrne. To poveanje nije suvie veliko pa se potrebe mogu podmiriti i koritenjem hrane za odravanje uz izvjesno poveanje koliine. Meutim, bolje je koristiti hranu namjenjenu za reprodukciju i rast koja je koncentrovanija i ne zahtijeva davanje vee koliine da bi podmirenje potreba bilo adekvatno. U prvoj polovini graviditeta kuje se hrane obinom hranom za odravanje. Gravidnost kuja u prosjeku traje 63 dana (9 nedjelja). Tokom prvih 5-6 nedjelja nema bitnijih promjena u tjelesnoj masi i potrebama jer se do tada proizvede svega oko 30% mase fetusa. Tokom posljednjih 3 - 4 nedjelje dolazi do naglog poveanja rasta fetusa i tjelesna masa kuje se povea za 15 - 25% u odnosu na poetnu. Zbog smanjenja volumena probavnog trakta, uz istovremeno poveanje potreba, jednokratno hranjenje esto nije dovoljno u visokom graviditetu. Zato ishrana treba biti dvokratna iIi
56

Uzgoj pasa

ad libitum. Prije okota na 2 - 3 dana smanji se hrana, a na dan okota ne treba je davati. Kuje sa veim brojem mladih i velikim stomakom u posljednje 1 - 2 nedjelje graviditeta ionako mogu imati smanjen apetit. U tom sluaju treba davati vie manjih porcija ili ukljuiti koncentrovaniju hranu. 7.5.3. Ishrana kuja u laktaciji Kuje normalno izgube u tjelesnoj masi tokom laktacije ali to ne bi trebalo biti vie od 10% tjelesne mase. Potrebe u hranjivim materijama i energiji kao i konzumacija hrane su znatno vei u odnosu na uzdrne. Ovisno o veliini legla i fazi laktacije, potrebe u energiji mogu biti 2 - 4 puta vee od uzdrnih. Treba koristiti koncentrovaniju hranu u vie porcija dnevno ili hraniti ad libitum. U hrani za kuje u laktaciji energija je redovno limitirajui faktor. Kuje hranjene po volji trebale bi odravati tjelesnu masu nepromjenjenu uz uobiajenu hranu za reprodukciju. Meutim, ako su pri okotu bile mrave, zahtijevae vie energije to se moe postii dodavanjem jedne supene kaike (15 ml) masti ili ulja na 100 g suhe hrane. Vea koliina masti moe smanjiti konzumaciju i dovesti do deficita drugih hranjivih materija. Potrebe, dakle, najvie zavise od veliine legla, zatim od pasmine i temperamenta. Kod kuja sa malim leglom, ako se preobilno hrane, tenad nee posisati svu koliinu mlijeka pa moe doi do mastitisa. Ishrana je ad libitum ili najmanje u tri porcije dnevno, a hranu je dobro drati u blizini legla tako da se kuja ne odvaja od tenadi dok jede. U visokom graviditetu i tokom laktacije hrana za kuje (u suhoj tvari) treba da sadri min. 25% proteina, 18% masti i max. 5% vlakana. Ako je obrok kompletan, kvalitetan i izbalansiran, ne treba dodavati nikakve suplemente kao sto su mlijeko, meso, Ca, P i vitamini. Smatra se da pravilno hranjena i zdrava kuja moe odhraniti najvie 6 tenadi u leglu, a ako ih ima vie onda je potrebno prihranjivati tenad. 7.5.4. Ishrana tenadi Rast je faza ivota kada je (izuzimajui kuje u laktaciji) potreba pravilne ishrane najizraenija. tene najbe raste u prvih 5 6 mjeseci ivota. Velike pasmine pasa dostiu odraslu tjelesnu masu u dobi od 10 - 16 mjeseci, dinovske sa oko dvije godine, a male pasmine u peridu 8 - 12 mjeseci ivota. Osiguranje dovoljne koliine kvalitetne hrane je u ovom periodu od izuzetnog znaaja za normalan razvoj, pravovremeno dostizanje spolne zrelosti i postizanje konane tjelesne mase. Njihove potrebe mogue je
57

Osnove ishrane

adekvatno podmiriti samo obrokom posebno formulisanim za period rasta. 7.5.5. Ishrana tenad na sisi Prvih 36 sati ivota je kritini period za tenad. Treba obezbijediti tihu, toplu prostoriju za okot. Osim pomoi pri sisanju, diranje rukama nije preporuljivo prvih nekoliko dana, a okolina mora biti besprijekorno ista. Mortalitet novoroene tenadi iznosi 10-40%. Oko 30% ugiba u prvoj, a preostalih 10% u drugoj nedjelji ivota. Najei uzroci uginua u ovom periodu su gaenje od strane majke, hladnoa i glad. Tokom ovog perioda (prvih 4-5 nedjelja) preporuljiva je temperatura prostorije oko 21C uz grijanje majke. Tek nakon toga su u stanju sami odravati tjelesnu temperaturu. Gotovo 50% svih uginua u ovom periodu je uzrokovano hipotermijom. Novoroena tenad imaju vrlo malo subkutane masti, a osnovni energetski izvor je jetrin glikogen ije rezerve se vrlo brzo smanjuju, a njihova obnova poinje tek nakon nekoliko dana sisanja majke. Uobiajena tjelesna masa tenadi razliitih pasmina je sljedea: naucer 160 - 180, koker panijel 230 - 280 i njemaki ovar 400 - 450 g. tenad rastu vrlo brzo tako da udvostrue tjelesnu masu za 7 - 10 dana, a sa 6 nedjelja su tei za 6 - 10 puta nego pri roenju. Mladune treba vagati svaki dan tokom prve dvije sedmice, a zatim svako 3 - 4 dana do odbia. Nakon toga se vaganje vri jednom sedmino. Kuja prvo proizvede kolostrum koji je znaajan za obezbjeenje pasivnog imuniteta mladuneta. Iako se imunitet prenosi i intrauterino (oko 10%), on nije dovoljan za efikasnu zatitu. Ako nije odmah nadolo mlijeko, mladune treba prihranjivati jer su rezerve jetrinog glikogena nedovoljne za dui period. Period resorpcije imunoglobulina je, takoer, kratak i traje 24 sata nakon ega se naglo smanjuje. Osim toga, kolostrumom se konzumira znatna koliina tenosti to doprinosi volumenu cirkulacije bez ega bi dolo do cirkulatornog oka kod novoroenih. Prvih nekoliko nedjelja ivota mladi treba da sisaju najmanje 4 - 6 puta dnevno. Dvije primarne aktivnosti u tom periodu su sisanje i spavanje. Kod zdrave tenadi majino mlijeko je potpuna i dovoljna hrana za prve 3 - 4 sedmice ivota. Najbolji indikatori adekvatnosti ishrane su intenzitet rasta i kvalitet fecesa. Ako mladunci uporno cvile i ne postiu oekivani prirast to je siguran indikator da ne dobivaju dovoljno mlijeka od majke. Odbijanje se vri postepenim uvoenjem vrste hrane tako da mladunci sve manje sisaju, a majka lui sve manje mlijeka do konanog prestanka. Navikavanje na vrstu hranu treba poeti sa 3 - 4 sedmice ivota i to predstavlja poetak procesa odbijanja. Odbie moe poeti i ranije, ve kada
58

Uzgoj pasa

mladi progledaju ali samo ako je je to neophodno. Kravlje mlijeko kod tenadi ne treba koristiti jer sadri vie laktoze od kujinog pa moe izazvati proljev. Stalni zubi izbijaju sa 21 - 35 dana, a sa 5 - 6 nedjelja mogu vakati i jesti suhu hranu bez dodavanja vode ili mlijeka. tenad pokazuju nepodnoljivost prema saharozi u hrani zbog niskog nivoa crijevnog enzima saharaze tako ga u hranu ne treba dodavati u veim koliinama. Uvoenje vrste hrane u ishrani tenadi moe se provesti na sljedei nain: sa 3 - 4 sedmice poeti davanje poluvrste i konzervirane hrane posebno namjenjene za tenad ili davati gustu kau od suhe hrane i vodu. Kompletno normalno odbie nije zavreno sve do najmanje 7 - 8 nedjelja mada neke kuje tenad mogu odbiti ve sa 4 nedjelje ivota. Meutim, nije poeljno da to bude prije 6 nedjelja. Kod kuja sa velikim leglom i dobrom produkcijom mlijeka korisno je smanjiti konzumaciju hrane ispod potreba za odravanje neposredno prije i tokom odbijanja tenadi. 7.5.6. Ishrana tenadi nakon odbia Normalno odbijena tenad su sa oko 2 mjeseca ivota. Potrebe odbijene tenadi su 2 - 3 puta vee u odnosu na potrebe za odravanje pa treba koristiti koncentrovaniju hranu. Mlijeko nakon odbia nije esencijalna hrana, ali je u ogranienoj koliini (zbog laktoze) koristan izvor hranjivih tvari. Odbijenu tenad treba hraniti najmanje 3 - 4 puta dnevno, odnosno, onoliko puta koliko je potrebno da tene konzumira dovoljnu koliinu hrane. Nakon 4 mjeseca hrane se tri, a nakon 6 mjeseci dva puta sve do zavretka rasta. U ovoj fazi treba koristiti hranu posebno pripremljenu za rast koja sadri u suhoj tvari min. 25% proteina, 18% masti, 16 - 17 MJ ME, 1.0% Ca, 0.9% P i najvie 5% vlakana. Psi koji se u toku rasta ugoje ee e imati problema sa gojaznosti kada odrastu. Kod veih pasmina pasa prehranjivanje esto ne dovodi do gojaznosti ve do breg rasta koji predisponira pojavu mnogih skeletalnih poremeaja. Zato slobodni reim ishrane nije preporuljiv sve dok tenad ne dostignu 80 - 90% konane tjelesne mase. Za veinu pasa to je oko 9 mjeseci ivota, a za dinovske pasmine 18 mjeseci. Umjesto ishrane po volji treba koristiti vremenski ogranieno obrono hranjenje i pustiti tene da u jednom hranjenju za oko 20 minuta konzumira koliko eli. Optimalna ishrana je 85% od koliine koju inae pojedu kada se hrane po volji (npr. labrador). Suplementacija gotovih obroka sa Ca i P moe biti najopasnija kod tenadi velikih i dinovskih pasmina. Visok sadraj kalcija u obroku je uzrok mnogih poremeaja zdravlja kao to su bolesti skeleta, smanjenje resorpcije P, Fe, Zn i Cu, hipotireoidizam,
59

Osnove ishrane

predispozicija za nadutost, hiperplazija eludane sluznice itd. Najbolje mjerilo adekvatnosti ishrane je intenzitet rasta, gojidbeno stanje i kvalitet fecesa teneta. Kod tenadi je feces meke konzistencije nego kod odraslih pasa to je posljedica konzumiranja relativno velike koliine hrane u odnosu na tjelesnu masu. Kod odraslih treba da je vre konzistencije, otprilike kao kobasica. 7.5.7. Ishrana radnih pasa Tu spadaju psi za trke, vuu, vojne poslove, lovaki psi, uvari stada i sl. Psi koji slue za vuu sanki na Aljasci imaju najvee potrebe u hranjivim materijama od bilo koje druge upotrebne grupe pasa, te potrebe su 3 - 4 puta iznad potreba za odravanje i vie. Ovarski psi normalno imaju vee potrebe u energiji od patrolnih ili pasa uvara. One mogu biti 2 - 3 puta vee od potreba za odravanje. Sadraj energije i probavljivost obroka su dvije najvanije stvari u hrani za radne pse. Najefikasniji nain poveanja sadraja energije je vee uee masti u hrani, a bitan je i odgovarajui sadraj lahkoprobavljivih ugljenih hidrata. Radni psi se hrane obrono, a glavna porcija, koja treba da obezbjedi oko 2/3 ukupnih potreba, daje se poslije rada. Daju se najmanje 2 - 3 porcije dnevno izbjegavajui veliku koliinu hrane u jednoj porciji. Jedna manja porcija se daje 1,5 - 2 sata prije rada. Kod radnih pasa ije potrebe ne prelaze 2 - 3 puta potrebe za odravanje (ovarski, lovaki, policijski psi itd), moe se koristiti hrana namjenjena tenadi ili kujama jer je koncentrovanija. Ako poveane potrebe u energiji traju krae vrijeme (lov ili hospitalizacija), standardna hrana moe biti, takoer, suplementirana mastima i uljima. Jedna supena kaika (15 ml) masti ili ulja na 100 g suhe hrane e podmiriti umjereno poveanje potrebe u energiji. Lovake pse treba hraniti ovom hranom najmanje 3 - 4 sata prije polaska u lov. Svakom prilikom (odmor, ruak) treba davati manje porcije hrane radi kontinuiranog priliva energije. 7.5.8. Ishrana starih pasa Prosjean ivotni vijek pasa je oko 12 godina. Male i srednje pasmine pasa due ive, nekad i 17 - 18 godina, a dinovske najee samo 7 - 8 godina. Psi mogu ivjeti do 29 godina. Starom ivotinjom se smatra ona koja je u posljednjoj treini ivotnog vijeka; za male i srednje pasmine pasa to je iznad 8, a za velike iznad 5 godina. Nutritivni tretman pasa kao starih ivotinja treba uvoditi u dobnoj skupini od 8 - 9 godina, a kod dinovskih pasa sa 6 - 7 godina. Kod starih ivotinja, pored slabijeg iskoritavanja
60

Uzgoj pasa

odreenih hranjivih materija, manja je i tolerancija na nagle promjene u ishrani. Dolazi do slabljenja ula ukusa i mirisa, apetita, promjena u usnoj upljini i probavnom traktu pa hrana mora biti ukusnija i probavljivija. Zbog promjena u bubrenoj funkciji obroci za stare ivotinje trebaju imati optimalan sadraj fosfora i natrija (bolje je smanjiti ih), a protein mora biti kvalitetniji. Potrebe u Ca, vitaminima A, E, su duplo poveane zbog slabijeg iskoritavanja iz hrane i promjena u matabolizmu. Zbog slabijeg apetita nekad je neophodno davati samo konzerviranu ili suhu hranu nakvaenu toplom vodom. Takoer se javljaju problemi sa zubima i desnima to moe dovesti do smanjenja konzumacije hrane, anorexije i sistemskih bolesti. Konzumaciju hrane moe oteavati i smanjena salivacija odnosno suhoa usta. 7.5.9. Ishrana bolesnih pasa Jedan od najeih sporednih efekata bolesti pasa je nedostatak apetita. Slian problem se moe javiti i kod uvoenja novih, terapeutskih obroka. Potrebe u energiji se poveavaju pojavom stresa uzrokovanog boleu i ubrzanjem metabolizma kod pasa koji imaju povienu temperaturu. Za svakih 1C metabolizam se ubrzava oko 10%. Proporcionalno tome, zbog poveane aktivnosti enzima, poveavaju se potrebe u proteinima, B vitaminima i nekim mikroelementima. Smanjenje konzumacije hrane u tim sluajevima jo vie doprinosi razvoju bolesti. Zato je obezbjeenje nastavka konzumacije hrane bogate energijom i hranjivim materijama, u skladu sa potrebama organizma, jedan od kljunih faktora u tretiranju oboljelih ivotinja. U veini sluajeva te potrebe su, u odnosu na zdravu ivotinju, poveane. Za uspjeno lijeenje veine bolesti koje zahtijevaju nutritivni tretman treba poduzeti sljedee: davati dobro izbalansiran, visokoprobavljiv i, ako je mogue, posebno pripremljen i uvijek svje obrok, dodavati toplu vodu ili manju koliinu animalne masti radi boljeg ukusa hrane, hranu zagrijati na tjelesnu temperaturu ivotinje (meso, mlijeko i jaja davati kuhano), novi obrok uvoditi postepeno mijeanjem sa starom hranom, davati esto manje porcije hrane (4 - 6 puta na dan), a hranu koja nije konzumirana ukloniti nakon 15 - 20 min. Strogo pratiti konzumaciju hrane i efekte terapeutskih obroka. Ako ivotinja potpuno odbija hranu, onda se vitamini i mikroelementi mogu davati u vodi za pie kojoj je dodata i glukoza. Nekada je ishrana sondom nuan korak.

61

Osnove ishrane

7.5.10. Specijalni terapeutski obroci Predstavljaju vrlo bitan dio tretmana mnogih poremeaja zdravlja. Naroito su znaajni kod sljedeih stanja: dilatacija i torzija eluca (kod velikih i dinovskih pasmina), insuficijencija pankreasa, diabetes mellitus, alergije na hranu, srane bolesti, bolesti bubrega i slino. Specijalni obroci su namijenjeni za dijetalni tretman specifinih patolokih stanja. Proizvode se komercijalno i veina je namijenjena odraslim ivotinjama na nivou uzdrnih potreba. 7.6. Najee zablude u ishrani pasa U ishrani pasa, zbog nedovoljnog poznavanja osnovnih principa, uzgajivai esto imaju odreene zablude, od kojih su najee: 1. Sirovo meso izaziva agresivnost kod pasa. Naprotiv, sirovo meso je bolje davati nego kuhano jer je probavljivije u takvom obliku. Samo se bolesnim ivotinjama meso obavezno kuha prije upotrebe. 2. Sirovo meso je uzrok infestacije glistama. To je samo djelimino tano poto sirovo meso, naroito iznutrice, mogu biti zagaeni jajima ili larvama parazita ukoliko je ivotinja domain bila infestirana. Zato se kuhanje mesa preporuuje samo u sluaju ako njegova higijenska ispravnost nije potpuno sigurna. 3. Svinjetinu nikad ne treba davati psima. To je netano, jer je svinjetina kvalitetno meso za pse, a svinjska mast kvalitetnija npr., od govee. Kod svinjetine samo treba biti oprezan i uvijek je dobro skuhati ako postoji mogunost prenosa Trichinelle spiralis. 4. Pas se mora hraniti sa vie razliitih obroka da bi odrao dobro zdravlje i apetit. To je netano jer mogu cijeli ivot konzumirati jednu te istu hranu bez ikakvih problema. Naravno, hrana mora biti kompletna i pravilno izbalansirana. 5. Sirova jaja daju sjaj dlanom pokrivau: to je jedna od najstarijih zabluda. Bjelance je gotovo potpuno neprobavljivo kada se daje sirovo, a iskoritenost svih hranjivih materija jajeta se postie samo kada se kuha. Slino se misli i za svinjsku mast to je rezultat sadranih esencijalnih masnih kiselina, ali tako djeluju i ostale nezasiene masti.
62

Uzgoj pasa

6. Psi mogu sami balansirati obrok. To je netano, jer kada im se ponudi vie razliitih hraniva po volji, konzumirae samo ona koja im se najvie sviaju to kasnije obavezno rezultira simptomima deficita. 7. Psi, naraito odrasli, ne treba da piju mlijeko. To je zabluda, jer mlijeko mogu piti svaki dan bez ikakvih neeljenih pojava. Istina je da neke odrasle ivotinje ne podnose mlijeko u hrani, ali je to individualna pojava a ne pravilo. Aktivnost crijevne laktaze se kod odraslih smanjuje na 10% u odnosu na mladu ivotinju, a svakodnevno davanje mlijeka ne moe ublaiti smanjenje. Zato se konzumacija mlijeka mora ograniiti na 20 - 25 ml/kg TM/dan za ivotinje koje ga normalno podnose. 8. Previe masti i skroba u hrani tokom ljeta moe uzrokovati ekcem. Neke bolesti koe jesu uzrokovane faktorima ishrane, ali ishrana mastima i skrobom tokom ljeta nema nikakve veze s tim. 9. Psi su priradno predisponirani gojaznosti i prederavanju. Netano, jer konzumiraju toliko da podmire potrebe u energiji. Ako se prejedaju to je rezultat ukusnosti hrane, a ne prirodno pravilo. 10. Bomboni, okolade i kolai se ne smiju davati psima. Navedeni slatkii nisu tetni po zdravlje, ali mogu dovesti do gojaznosti ili poremetiti optimalni balans obroka ako se daju previe. 11. Psi moraju redovno vakati kosti da bi bili zdravi. Potpuna zabluda, jer psi koji nikada nisu vidjeli kost sasvim normalno ive. Jedina korist od vakanja kostiju je spreavanje nakupljanja zubnog kamenca i zabava ivotinje. 12. Crveni i bijeli luk su dobri za prevenciju ektoparazita. Nema dokaza za ovu tvrdnju. Poznato je samo da luk moe biti tetan u ishrani ako se konzumira preko 0,5% od tjelesne mase. Manje koliine mogu povoljno djelovati na ukus hrane. 13. Plemenite pasmine pasa zahtjevaju posebno pripremljene obroke. Netano, jer nema nikakve razlike izmeu plemenite ivotinje i krianaca. Potrebe zavise samo od dobi, aktivnosti, reproduktivnog stanja organizma i veliine ivotinje. 14. Meso je najbolji obrok. Meso jeste kvalitetna hrana, ali ne moe samostalno predstavljati obrok psa. Deficitarno je u mnogim
63

Osnove ishrane

mineralima i vitaminima te se obavezno mora nadopunjavati. Pas koji konzumira iskljuivo meso vjerovatno e vremenom oboljeti. 15. Pas normalno ne konzumira obrok ili dva. Pas nikada nee izostaviti nijedan obrok ako za to nema valjan razlog. Moe se desiti kod kuja za vrijeme estrusa ili ako je pas negdje ve pronaao hranu i pojeo. U svakom sluaju, to je siguran znak da neto nije u redu i razlog mora biti pronaen.

POJMOVI: Mesoder, ishrana, bjelanevine, masti, vitamini, minerali, hrana, dnevni obrok.

ugljeni

hidrati,

PITANJA ZA PROVJERU ZNANJA 1. Koja je definicija ishrane? 2. Koji su osnovni naini ishrane pasa? 3. Koji su osnovni hranjivi sastojci dnevnog obroka ? 4. ta su bjelanevine i koja im je osnovna uloga u ishrani? 5. ta su vitamini i koja im je osnovna uloga u ishrani? 6. Koje su osnovne vrste obroka kod psa? 7. Koji je osnovni dnevni obrok gravidnih kuja? 8. Koje su poslijedice nekvalitetne ishrane na zdravstveni status mladih pasa?

64

Uzgoj pasa

8. NAJEA OBOLJENJA PASA

Zdravlje u principu predstavlja sklad svih tjelesnih funkcija, a kada neki vanjski ili unutarnji faktor poremeti taj sklad, rezultat je nastanak oboljenja. Samo zdrava ivotinja moe obavljati zadatke, trenirati, stvarati kondiciju, obavljati ulogu koja joj je namjenjena, imati normalnu i redovnu reprodukciju. Bolesti ivotinja, pa tako i pasa, su poremeaji organizma izazvani raznim uzrocima. Potrebno je znati da postoji niz bolesti koje pas prenosi na ovjeka. Bolestan pas se prepoznaje po slijedeim simptomima: neraspoloenje i potitenost, zavlaenje u oak ili kuicu odakle nerado izlazi ak i na poziv vlasnika ili osobe koju pas voli, ponaanje psa je promjenljivo, pogled mu je mutan, oi zamagljene i esto kmeljive, dlaka bolesnog psa je bez sjaja i esto nakostrijeena, pas slabo ili nikako ne uzima hranu, pije vrlo malo ili ne pije uopte vodu, a katkada se dogodi obrnuto pa pije vodu u velikim koliinama, njuka bolesnog psa je obino topla i suha, pas ili uopte ne laje ili zavija, a ponekad je lajanje promuklo i stenje, izmet mu je ili premehak ili pretvrd, poviena temperatura je, takoer, znak bolesti. Psi imaju normalnu temperaturu od 38,50 - 390 C, kod malih rasa temperatura obino iznosi od 38,50 - 39,50 C, a kod veih rasa od 37,50 - 38,50 C. znak bolesti je i povean broj disajnih pokreta. Kod pasa je disanje preteno grudnotrbunog tipa. Broj disajnih pokreta iznosi od 10 - 30 u minuti, zavisno od dobi, spola i pasmine psa. poremeaj bila (pulsa) upozorava na bolest. Normalan je 60 - 140 udara u minuti. Bilo se pipa tako to se vrhovi prstiju (jagodice) stavljaju na arteriju femoralis koja lei na vrstoj podlozi - kosti. Pipa se obino bedrena arterija na unutranjoj strani bedrene (butne) kosti. 8.1. Podjela bolesti Uobiajena je podjela bolesti na organske, zarazne i parazitne. Niz zaraznih i parazitnih bolesti prenose se i na ljude, a zovemo ih i zoonozama.
65

Najea oboljenja pasa

Podjela bolesti vri se na razliite naine, a u ovom udbeniku bit e uraena na sljedei nain: 8.2. Organske bolesti 8.2.1. Strana tijela u ustima i jednjaku Etiologija: U igri ili na drugi nain, a ponekad i s hranom psi unose u organizam strana tijela, kao to su na primjer: kosti, kamenje, drvo, ica, sintetiki materijali koji se zabodu u usta ili drijelo pa ih ivotinja ne moe izbaciti. Ovo se najee deava kod nastranog apetita (alotriophagia) ivotinje, a javlja se kod nestaice vitamina A i D kao i kod jakih infestacija sa crijevnim parazitima (askaridoza). Simptomi: U veini sluajeva iz anamneze se sazna da je pas progutao neki strani predmet. Pas tada slini, otvara usta, pokuava da povrati, nemiran je i cvili. Da bi mu se pomoglo treba usta paljivo otvoriti i izvaditi strano tijelo. U jednjaku zaostaju vei komadi kosti, krompir, lopatica i sl. Znaci oboljenja kao to su povraanje, anoreksija i depresija su najei kliniki simptomi. Gore navedeni simpomi su tipini kod faringelane paralize koja moe biti centralnog ili perifernog porijekla (rabies encephalitis), intoksikacije (botulizam), povrede glosofaringealnog nerva, trovanja olovom, aspergiloze, itd. 8.2.2. Upala tankog crijeva Po klinikom toku moe biti perakutna, akutna, subakutna i hronina. Po klinikoj slici moe biti kataralna (enteritis catarhalis), hemoragina - krvava (enteritis haemorrhagica), ulcerozna (enteritis diptheroidea), ihorozna (enteritis ihoroza) i drugi oblici koji se rjee javljaju. Najei uzrok je pogrena ishrana, neka zarazna oboljenja te crijevni paraziti. Najei uzroci upale crijeva su pokvarena, pljesniva - prokisla, smrznuta hrana, hrana koja sadri otrovne materije. Simptomi: U svim oblicima oboljenja javlja se proliv (diarrhoea). Pri tome fekalije imaju razliitu konzistenciju vodenastu, kaastu, pjenuavu ili profuzno tenu. Boja fekalija je najee svjetlouta ili utomrka do krvavocrvena. Pri blagoj upali ivotinja je potitena, slabije jede ili potpuno odbija hranu. Upalu tankih od upale debelih crijeva na osnovu simptoma razlikujemo na osnovu pojave proliva.

66

Uzgoj pasa

Kliniki znaci
frekvencija defekacije fekalni volumen

tanka crijeva
normalna ili malo poveana velike koliine raskvaenog izmeta ili vodenasti izmet odsutan uobiajeno odsutan tamnocrna boja katrana prisutan uobiajeno

debela crijeva
uestale male koliine

tenezam sluz u izmetu krv u izmetu

prilino prisutan frekventan crvena boja (svjea krv) rijetko

gubitak na teini

8.2.3. Upala debelog crijeva - Collitis Upala moe biti kataralna (collitis catharralis), ulcerozna (collitis ulcerosa), krvava (collitis haemorrhagica) i membranozna (collitis membranacea). Etiologija: Nastaje sa upalom sluznice tankog crijeva kada se toksine materije prenesu iz tankog u debelo crijevo. Pored navedenih uzroka mogu ga izazvati i invazija crijevnih parazita. Najee se javlja kod koker panjela, dobermana i rotvajlera. Simptomi: Karakterizira ga krvavi proliv, ulceracije na mukozi, poviena tjelesna temperatura. Fekalije su kaaste sa primjesama sluzi. Pas okree glavu prema maru, grize rep, trlja mar i zadnji dio tijela. 8.2.4. Upala sluznice eluca - Gastritis Upala sluznice eluca moe se ispoljiti u nekoliko oblika. Moe biti primarni, kada tetni agensi djeluju direktno na sluznicu iz samog lumena eluca (najee u vezi sa ishranom), i sekundarni, kao popratna pojava nekih drugih infektivnih oboljenja. Moe biti akutna i hronina, a po patolokom supstratu kataralna (gastritis catarrhalis), hemoragina (gastritis haemorrhagica), ulcerozna (gastritis ulceroza) i difteroidna (gastritis diphteroidea). Etiologija: U veini sluajeva nije poznata. Akutni se najvie povezuje sa nainom ishrane (neredovita ishrana, prederavanje). Najee je uzrok konzumiranje pokvarene hrane, indigestija stranih materija kao to su konzumiranje ranih materija neorganskog
67

Najea oboljenja pasa

porijekla (ambalaa od aluminija ili plastike), kosti te kamenje i igrake. Najee se pri tome oteti sluznica eluca. Simptomi: Klinika slika akutnog i hroninog gastritisa je veoma razliita. Najei simptomi su povraanje, smanjenje apetita i prestanak konzumiranja hrane. Pas je apatian, sa ili bez poviene tjelesne temperature. esto povraanje dovodi do dehidratacije zbog velikog gubitka tenosti i elektrolita. Kod hroninog gastritisa apetit je smanjen, to dovodi do mravljenja, anemije i pojave neprijatnog mirisa iz usta psa (fetor ex ore). U ovom obliku izraen je enteritis, prolivi, a u fekalijama se nalaze partikule nesvarene hrane. 8.2.5. Virusno zapaljenje crijeva - Parvo viroza Parvo viroza je zarazno zapaljenje eluca i crijeva praeno krvavim prolivom i povraanjem. Druge vrste ivotinja i ovjek su otporni na ovu vrstu zaraznog oboljenja. Uzronik bolesti su parvo virusi kako se uobiajeno naziva, identificiran je kod pasa prvi put 1978. godine u Americi, od kada se vrsto udomaio u psima. Zarazi su podloni psi svih dobnih kategorija, a najosjetljiviji su tenci, a vrhunac infekcije je najee sa 2 - 4 mjeseca ivotne dobi, sa godinom dana otpornost prema infekciji se pojaava. Simptomi: Moe se ispoljiti u dva oblika: zapaljenje eluca i crijeva tenadi i odraslih pasa kao i oboljenje sranog miia (miokarditis) tenadi. Bolest poinje iznenada. Povraanje je najvaniji kliniki znak u poetku bolesti. Povraeni sadraj je bijelosluzav, ukast ili sivoukast. Proliv se obino javlja 12 - 24 sata poslije prvih simptoma. Vrlo brzo u izmetu se pojavljuje krv. Bolest traje 4 - 7 dana. Smrt kod psa nastupa zbog dehidracije i oka, koja nastaje zbog dugotrajnih proljeva i velikog gubitka krvi preko crijeva. 8.2.6. Zaepljenja crijeva obturatio intestine Moe biti djelimino i potpuno, a po uzroku nastanka primarno i sekundarno. Etiologija: Nastaje kad progutana strana tijela dospiju iz eluca i crijeva zaepe djelimino ili potpuno lumen crijeva. Kod pasa koji se obilno hrane kostima ili kod starijih pasa koji se hrane umjerenom koliinom kostiju, a slabo se kreu, esto dolazi do zaepljenja crijeva. Uzrok zaepljenju mogu biti sluajno progutani tvrdi predmeti, obilna ishrana biljnom hranom, kao i progutane dlake (zoobezoari), neoplazme, hipertrofije prostate i dr.
68

Uzgoj pasa

Simptomi: Ope stanje psa je poremeeno. ivotinja se stalno sprema na vrenje nude, napinje se, stenje i cvili, ali zgusnut sadraj ne izlazi. Dolazi do jakih kolinih bolova. Javlja se opa slabost organizma, stalno povraanje, smanjenje apetita i dehidracije. 8.2.7. Trovanja Do trovanja najee dolazi kada pas jede pokvarenu hranu a rjee otrov namjenjen drugim ivotinjama (zvjerima, takorima, mievima itd.). Kod veine trovanja pas se neposredno nakon uzimanja otrova uznemiri, slini i povraa. Uznemirenju slijede grevi, uestalo mokrenje, proliv, opa slabost i groznica. Mnogi insekticidi, herbicidi, pesticidi i gnojiva koja se koriste za odravanje vrtova mogu biti tetni ili ak otrovni po pse. Psi na apama skupljaju ostatke istih i liui ape obolijevaju. Dodatna je prijetnja i opasnost ukoliko pas ima naviku ili potrebu pasti travu. Neke vrtne i kune biljke, takoer, mogu uzrokovati iritaciju, bolest ili smrt psa. Neke od biljaka koje su otrovne za pse su npr., sunovrat, tulipan i neki irisi kao i azaleje i poljski ljiljan. 8.2.8. Neupalni procesi na koi - ekcemi Uobiajeno su alergijske etiologije. Javljaju se na svim dijelovima tijela, a najee na leima, korijenu repa, uki, u uhu, na nosu i na laktovima. Kod suhih je koa suha, a kod vlanih ekcema je koa vlana i oroena produktima luevina oboljele koe. 8.2.9. Upale koe - dermatitisi Kod upale koe bolesne promjene zahvataju i dublje dijelove koe. Uzroci su najee dugotrajnija djelovanja pritiska, toplote, hladnoe, otrih materija i slino. Znaci upale koe su crvenilo, oteenost i bolnost, a zatim pojava manjih ili veih mjehuria koji kasnije prskaju i stvaraju kraste. 8.2.10. Upala vanjskog kanala uha Otitis externa Hronine patoloke promjene u uima mogu reflektovati generalizirane sistemske ili bolesti koe. U primarne uzroke ukljuujemo parazite (Demodex spp., Otodectes cynatis), kvasnice (Mallasserie canis), bakterije (Proteus morobilis, Pseudomonas aeruginosa, stafilokoke, streptokoke), strana tijela u zvukovodu (divlja ra, sjemenke, trava i dr.).
69

Najea oboljenja pasa

Simptomi: Bolestan pas trese glavom, glavu dri okrenutu na stranu bolesnog uha, a bolesno uho grebe apama. Una koljka je toplija, osjetljivija i katkada nateena. Pri pritisku na uho uje se kao mljackanje, a esto iz uha i zaudara nelagodan miris. U grupu organskih bolesti ubrajamo jo itav niz drugih bolesti, od kojih treba istai: upalu onih spojnica, analnih kesica itd. U proirenu grupu organskih bolesti ubrajamo tumore, prelome kostiju, tetiva i druge. 8.2.11. Upala paraanalnih vreica - sinusitis paraanalis To je veoma esto oboljenje pasa. Moe biti akutno i hronino. Analna vreica se nalazi lateralno 1 2 mm na rubu mara. Normalno lue sivi sekret tene konzistencije sa specifinim mirisom koji se kod defekacije izljeva na vrste fekalije. Etiologija: Zbog zaepljenja otvora paraanalnih vreica sa partikulima fekalija ili upale okoline izvodnih kanala dolazi do smanjenja sadraja u lumenu vreica, a posljedica toga je upala istih. Simptomi: Vreice su oteene i bolne. Pored bola javlja se jak svrab koji uznemirava ivotinju. Pas pokuava lizati i gristi analne vreice. Naime, lijezda, ukoliko bude upaljena, emu moe biti vie uzroka, izaziva karakteristinu alergijsku reakciju u organizmu, a manifestira se najee kao upala koe. Znaci su intenzivan svrbe, gubitak sjaja dlake, prorjeene dlake, pogotovo u podruju oko korijena repa, mogu se pojaviti kvrice po koi, krastice pa i vlani ekcem. Ako takvo stanje potraje dugo mogue je da sadraj upaljene i zaepljene lijezde prodre na povrinu stranjice sa strane mara poput sadraja ira pa se kroz novonastale otvore (fistule) cijedi van. esto, u poetku, vlasnici, znakove ovakvog bolesnog stanja pripisuju prljavtini ivotinje te je kupaju, zatim prisustva buha (koja zaista pogorava stanje) pa je prae insekticidnim pracima. U stvari, dok se ne izlijei upala lijezda ne moe doi do poboljanja stanja. 8.3. Zarazne bolesti 8.3.1. Bjesnilo - Lyssa, Hydrophobia, Rabies Bjesnilo je akutna zarazna bolest mnogih vrsta divljih i domaih ivotinja i ovjeka (zoonoza) koja zahvata centralni nervni sistem, izaziva upalu mozga i produene modine te promjene u ponaanju, kao preosjetljivost na vanjske podraaje, tupost i
70

Uzgoj pasa

paralizu. U tipinom obliku se odlikuje poremeajem svijesti, pojaanom razdraljivou i paralizama. Bolest se u pravilu prenosi ugrizom. Uzronik bjesnila je virus iz skupine rabdovirusa. Proirena je gotovo u cijelom svijetu i do danas neizljeiva. Poznata je jo od antikih vremena, a prvo pravo sredstvo u borbi protiv bolesti, u obliku vakcine, pronaao je 1885. godine Pasteur. Izvori zaraze su bolesne ivotinje i ivotinje uginule od bjesnila. U slini zaraene ivotinje virus se pojavljuje do 10 dana prije pojave prvih simptoma bolesti. Etiologija: Uzronik bjesnoe je RNK - virus iz skupine RHABDo virusa. On se u velikom broju nalazi u mozgu i kimenoj modini bolesnih ivotinja, ali je iznimno utvren i u krvi. Simptomi: Inkubacija moe trajati od nekoliko dana do nekoliko godina, ali je obino najkraa 14 dana, a veinom traje 3 6 sedmica. Kod pasa bolest u pravilu traje od 2 - 13 dana, sa manje ili vie tipinim simptomima. Razlikujemo dva klinika tipa bjesnoe: tipinu ili manijakalnu i tihu ili depresivnu. Po nainu zaraavanja razlikujemo: urbano bjesnilo kod kojg je glavni prenosilac pas i silvatino ili umsko kod kojeg je glavni prenosilac lisica. Klinika slika tipinog bjesnila psa moe se podijeliti u tri karakteristina stadija: 1. Stadium prodromale sive melancholicum: oituje se simptomima poremeene svijesti; pas se nerado odaziva na poziv, skriva se, laje bez razloga, razdraljiv je, nerado konzumira uobiajenu hranu, ali uzima strane predmete i guta ih, oteano guta zbog paralize drijela, ne moe piti vodu, slini, ima zamuen pogled, a spolni nagon mu je povean. Taj stadij traje do 1 - 3 dana. 2. Stadium excitationis: javljaju se spontane ekscitacije, halucinacije i bjenjenja, pas se otrgne s lanca, grize sve do ega stigne, napada ljude, druge ivotinje. Obino odluta od kue, a glas mu je promukao, usta su esto krvava zbog ozljeda i zapjenjena. 3. Stadium paralyseos s. depresionis: nastupa potpuna paraliza drijela, vakaih miia, jezika i na kraju zahvata noge i trup. 8.3.2. teneak - Febris catarrhalis contagiosa canis et nervosa To je akutna zarazna bolest mladih pasa, veoma infektivna, a manifestuje se opim infekcioznim, kataralnim, konim i encefalomijelitinim sindromom. Uzronik bolesti je veliki RNK - virus
71

Najea oboljenja pasa

koji zajedno sa virusom humanih ospica (morbila) i govee kuge pripada skupini Medipest virusa paramyxo-virusa. Etiologija: Bolest se prenosi putem nosnog i onog iscjetka, pljuvakom i mokraom. Najee bolest nastupi u periodu odbijanja od sise, pa do druge godine dobi. Bolest se najee javlja u jesen i zimu, ali je prisutna i tokom cijele godine. Iskustva pokazuju da su na teneak osjetljiviji rasni psi. irenje zaraze pogoduje prisustvo veeg broja pasa na malom prostoru, posebno na mjestima gdje se psi izvode u zajedniku etnju, u odgajivanicama, na smotrama, izlobama i sl. Nastanku oboljenja posebno pogoduju prehlada, loa ishrana, pojava avitaminoza, prisustvo crijevnih parazita, slabo kretanje, parenje u srodstvu i drugo. Simptomi: Inkubacija traje 3 - 4 dana. Simptomi se kreu u irokim granicama: od abortivnog, perakutnog, akutnog pa do nervnog oblika. U poetku bolesti javlja se visoka temperatura, odbijanje hrane i povremeno cviljenje uz istovremenu pojavu iscjetka iz nosa i oiju. Oblici teneaka su: kataralni, kod kojeg se javlja upala eluca i crijeva uz proljev i povraanje, a kasnije se nadovezuje upala gornjih dinih puteva i pojava crvenih takica na unutranjoj strani butova i po trbuhu. Kod crijevnog oblika se javlja tvrdokorni proljev i povraanje, kod plunog oblika imamo gnojnu upalu plua, dok kod nervnog imamo toninoklinine greve, neprirodno kretanje u krug, valjanje i neprirodno okretanje, psi se tada i sami osakauju. Nervni oblik esto dovodi do gluhoe, sljepila, oduzetosti (pareza i paraliza), prenadraenosti i gubitka ula mirisa. Bolest protie veoma razliito. Ugibanje moe nastupiti za 2 - 4 dana, a moe trajati i 2 - 3 sedmice. Smrtnost iznosi do 80% oboljelih. 8.3.3. Zarazni hepatitis - hepatitis contagiosa canis To je kontagiozno oboljenje preteno mladih pasa, koje se javlja enzootski, rjee epizootski, u perakutnom, akutnom tekom i blagom i inaparentnom obliku, a karakterizira ga teka upala endotela krvnih ila i upala jetre, eksudacija u serozne upljine i u tkivo. Etiologija: Bolest je prouzrokovana DNK - virusom koji pripada skupini adeno-virusa. Prenosi se putem izluevina bolesnih ivotinja. Simptomi: Inkubacija traje 2 - 8 dana. Bolest se oituje neveselou, povienom temperaturom, gubitkom apetita i osjetljivou kod pipanja trbuha. esto dolazi do upale onih vjea i kod starih pasa do zamuenja ronjae. Mlada tenad esto ugibaju. Promjene na jetri se vanjskim pregledom teko ustanovljavaju.
72

Uzgoj pasa

Bolest traje vrlo kratko i tek nakon kritinih 48 sati moe se raunati na eventualni oporavak. Najei oblici bolesti su subakutni, rjee akutni i perakutni. 8.3.4. Leptospiroza pasa - tifus pasa To je akutna septikemijska zarazna bolest veeg broja domaih ivotinja i ovjeka (zoonoza) koja se veinom javlja enzootski. Uzronici bolesti su razliite vrste bakterija iz roda leptospira. Prenosi se uzimanjem uprljane hrane, vode i predmeta, lizanjem polnih organa, kupanjem u stajaoj vodi i preko uhvaenih zaraenih takora i mieva. Etiologija: Pas moe, bez vidljivih znakova, oboljeti od leptospiroze i onda izluivati uzronike bolesti do 2 godine. Takav bolestan pas je onda izvor infekcije kako za ovjeka tako i za ostale ivotinje. Simptomi: U poetku bolesti pas je slab, neveseo, javlja se zaep, a kasnije krvav proljev. Temperatura je poviena (oko 41 0C), a javlja se utica te teke upale jetre i bubrega. Usna sluznica je suha, a iz usta se osjea neugodan miris po mokrai. Ukoliko pas ne ugine u roku do 7 dana postoji mogunost oporavka. 8.4. Ostale zarazne bolesti Ostale este zarazne bolesti pasa su: salmoneloza ili paratifus pasa, tuberkuloza, tetanus, gasna gangrena, tularemija, lajmanioza pasa itd., a kod tenadi: stafilokokna enterotoksemija tenadi, infekcija herpes virusom novoroene tenadi itd. 8.4.1. Visceralna lajmanioza Visceral leishmaniasis Hronino, ultimativno, fatalno, protozarno, oboljenje ovjeka, pasa i nekih glodara. Uzronik je Leishmania donovani. Karakterizira ga intermitentna groznica, hepatomegalija, splenomegalija, limfadenopatija, anemija i hiperproteinemija. 8.5. Parazitarne bolesti Veterinarska parazitologija izuava parazite, iva bia koja ive na raun drugih vrsta, bioloki i ekoloki usko vezanih za njih na dui ili krai period svog ivotnog ciklusa. Paraziti osim trajnog ili privremenog boravita u domainima, koriste tjelesne sokove, tkiva ili probavljenu hranu svojih domaina, luei u njih razne svoje produkte. Patogenost parazita zavisi od lokalizacije u odraslom
73

Najea oboljenja pasa

stadiju, kao i puteva kojim prolaze njihovi razvojni oblici tokom migracije. Psi mogu biti domaini velikom broju vrsta parazita i izvori infestacije domaih ivotinja i ovjeka. Na podruju Bosne i Hercegovine, u istraivanjima parazita pasa do 2002. godine, ustanovljeno je 36 vrsta, iz 8 klasa parazita: Trematoda 3, Cestoda 6, Nematoda 9, Sporozoa 6, Zoomastigophora 1, Pentastomida 1, Arachnida 8 i Insecta 2. Prema mjestu parazitiranja oboljenja izazvana parazitima se dijele na endoparazitoze (unutarnje) i ektoparazitoze (vanjske). U ovom dijelu navest emo najvanije parazitoze pasa u BiH. 8.5.1. Trakaviavost pasa Trakaviavost pasa uzrokuje vie vrsta parazita iz klase Cestoda. Paraziti su lokalizirani u tankim crijevima pasa i ostalih karnivora. Duina trakavica ovisi od vrste, najmanja je Echinococcus granulosus ija duina iznosi maksimalno do 7 mm, a najdua Taenia hydatigena do 5 m. Iz familije Taenidae, roda Taenia kod pasa na podruju BiH parazitiraju slijedee vrste: Taenia hydatigena (razvojni oblik Cysticercus tenuicollis), T. pisiformis (razvojni oblik Cysticercus pisiformis), T. ovis (razvojni oblik Cysticercus ovis), T. multiceps (razvojni oblik Coenurus cerebralis), T. serialis (razvojni oblik Coenurus serialis). Echinococcus granulosus (rod Echinococcus, familija Taenidae) izrazito patogena trakavica, ije se ciste (ehinokokni) mjehuri razvijaju u parenhimu jetre, plua, bubrega, slezene i rjee ostalih organa i tkiva preivara, svinja, konja, divljih ivotinja i ovjeka. Iz familije Dilepididae (rod Dipylidium) vrsta Dipylidium caninum razvija se preko meudomaina, psee buhe Ctenocephalides canis ili Slika 29. Echinococcus granulosus, adult dlakojeda Trichodectes canis, larvalni oblik je cisticerkoid.
74

Uzgoj pasa

Iz familije Mesocestoididae (rod Mesocestoides) vrsta Mesocestoides lineatus iji razvoj se odvija preko dva prelazna domaina. Prvi su oribatide ili koprofagi, dok su drugi prelazni domaini amfibije, reptilije, ptice, od sisavaca glodari, psi i make. Pojava klinikih simptoma zavisi od vrste parazita, jaine infestacije, starosne dobi i uhranjenosti ivotinje. Simptomi se naroito ispoljavaju kod mlaih pasa, tenadi, dok kod starijih i pri jaim infestacijama, ponekad, nema jae izraenih simptoma. Infestirani psi imaju poremeenu funkciju probavnog sistema, moe se smjenjivati dijareja sa opstipacijom, povraanjem ili psi imaju perverzan apetit. ivotinje konstantno gube na teini iako imaju dobar apetit. Dlaka je bez sjaja i nakostrijeena. Usljed svrabea u perianalnoj regiji, psi vuku zadnji kraj tijela po tlu, eu se o predmete i grizu kou. Usljed toksinog dijelovanja mogu se javiti i nervni simptomi: grevi, apatija, paraliza ekstremiteta ili epileptiformni napadi slini simptomima bjesnila. Bolest je uglavnom hroninog toka i uginua su vrlo rijetka. Nakon dehelmintizacije navedeni simptomi iezavaju i ivotinje polako poinju dobivati na teini. 8.5.2. Toksokaroza pasa canis. Uzronik toksokaroze pasa i ostalih divljih Canida je Toxocara

Mujaci su duine do 10 cm, a enke do 18 cm. Lokalizacija parazitiranja su tanka crijeva karnivora, prvenstveno tenadi. Razvojni ciklus T. canis je sloen, zavisi od starosti domaina. ivotinje se mogu infestirati ve u prenatalnom periodu (intrauterina infekcija), zatim sisanjem mlijeka majki (galaktogeni put infestacije) i unoenjem infektivnih jaja u svoj Slika 30. Toxocara canis, adult probavni trakt (hepatopulmonalna migracija). Kliniki simptomi toksokaroze zavise od jaine infestacije, starosti i opeg zdravstvenog stanja ivotinja. Najee su to simptomi poremeene funkcije probavnog trakta, anemije, mravljenje. ivotinje imaju promjenjen apetit, smjenjuju se dijareje sa opstipacijom, u izmetu se mogu uoiti izbaeni paraziti. Jedan od
75

Najea oboljenja pasa

izraenih simptoma je tzv. pupavost ili poveanje obima trbuha. Usljed toksinog djelovanja parazita mogue je ispoljavanje nervnih simptoma u vidu epileptiformnih napada. 8.5.3. Ankilostomijaza i uncinarioza pasa Uzronici su paraziti iz familije Ancylostomidae: Ancylostoma caninum i Uncinaria stenocephala. Navedene vrste posjeduju dobro razvijenu usnu ahuru u kojoj se nalaze zubi ili hitinozne ploe za sjenje. Hrane se krvlju domaina, a ive u tankom crijevu pasa i njihovih divljih srodnika. Ancylostoma caninum su crvenkasti nematodi, ija boja potie od posisane krvi domaina. Duina mujaka je do 12 mm, a enki 16 mm. Uncinaria stenocephala je duga do 6 mm (mujaci) i 12 mm (enke). Razvojni ciklus Ancylostoma caninum i Uncinaria stenocephala je direktan. enke polau jaja koja u uvjetima vanjske sredine embrioniraju i invazione larve razvijaju se za jednu sedmicu. Domain se kod Ancylostoma caninum moe infestirati perkutano, peroralno, intrauterinom infestacijom ploda i laktogeno, a kod Uncinaria stenocephala peroralno i perkutano. Klinika slika oboljenja, kao i u veine drugih parazitskih bolesti, ovisi od jaine infestacije, starosne dobi i opeg stanja ivotinja. Najee oboljevaju mladi psi, dok su stariji otporniji i vrlo rijetko oboljevaju. S obzirom da su ankilostomide hematofagni paraziti, u ivotinja se pojavljuje anemija, opa slabost, smanjen apetit. Od probavnih smetnji, smjenjuje se povraanje i dijareja. Feces je esto tamne boje usljed primjesa krvi i neugodnog mirisa. Dlaka postaje krta, lomi se i otpada, dok je koa suha. Ako se oboljele ivotinje ne lijee na vrijeme, usljed rapidnog mravljenja i kaheksije, moe doi do uginua. Prilikom intrauterine infestacije i pojave prvih simptoma, tenad ugibaju jo u periodu sisanja mlijeka. 8.5.4. Trihuroza pasa Uzronik je parazit iz familije Trichuridae: Trichuris vulpis. Duina parazita je od 3 -8 cm, a lokalizacija im je u cekumu ivotinja. Razvojni ciklus Trichuris vulpis je direktan, ivotinja uzima embrionirano jaje u kome se formirala larva. Simptomi oboljenja su najvie izraeni kod mladih pasa, stariji su otporniji, ali se i kod njih pojavljuje anemija i opa slabost. Smanjen apetit, probavne smetnje smjenjuju se sa povraanjem, proljevom i opstipacijom.

76

Uzgoj pasa

8.5.5. Kokcidioza pasa Kokcidiozu pasa uzrokuju Isospora canis i I. ohioensis, lokalizacija im je u tankim crijevima. Razvoj im je direktan, a ivotinje se infestiraju sporuliranim oocistama veliine od 20 45 m. Obino, infestacija prolazi bez klinikih simptoma, a kod jaih invazija javlja se dugotrajan krvav proliv, mravljenje, anemija i opa slabost. Moe se javiti i gubitak apetita, depresija i poveanje tjelesne temperature. Dijagnostika endoparazitoza pasa postavlja se na osnovu izraenih klinikih simptoma, pato-anatomskim nalazom, metodama koproloke i seroloke pretrage. 8.6. Ektoparazitoze 8.6.1. Iksodidoza pasa Iksodidozu pasa uzrokuje vie vrsta krpelja iz familije Ixodidae (Ixodes ricinus, Rhipicephalus sanguineus, Dermacentor marginatus, ..). Krpelji napadaju ivotinje radi sisanja krvi, na mjestu uboda nastaju lokalna zapaljenja koe, uzrokovana i toksinima krpelja. Osim mehanikog i toksinog djelovanja na ivotinje, krpelji su veoma znaajni vektori uzronika razliitih oboljenja
Slika 31. Ixodes ricinus (Babesia spp. Ehrlichia spp., Borrelia burgdorferi,..).

8.6.2. uga pasa ugu kod pasa uzrokuju vrste iz rodova: Sarcoptes (Sarcoptes canis), Notoedres (Notoedres cati) i Otodectes (Otodectes canis). Promjene na koi, izazvane sa Sarcoptes canis i Notoedres cati javljaju se oko usta, oiju, uiju i ire se na grudi, abdomen i ekstremitete. Kod Otodectes canis promjene su najee u spoljnom i unutarnjem unom kanalu. ugarci prodiru u kou, sa promjenama koje se manifestiraju perutanjem koe, uz papule, vezikule, kraste, alopeciju, praene svrabom i eanjem ivotinje.

77

Najea oboljenja pasa

8.6.3. Demodikoza pasa Uzronik demodikoze pasa je Demodex canis, kod velikog broja zdravih pasa uobiajan stanovnik faune koe. Za promjene na koi nije dovoljno samo prisustvo parazita nego i djelovanje izvjesnih nepovoljnih faktora: loa njega koe i dlake psa, esto pranje sredstvima koja drae kou, loa ishrana, deficijencija vitamina, rahitis, teneak, infekcija crijevnim parazitima, estrus, poroaj, stres, bolesti koje slabe imunitet itd. Najea lokalizacija Demodex canis je na licu, Slika 32. Demodex canis prednjim nogama, rjee na trupu ili zadnjim nogama. Kod lokalizovane demodikoze koa razvija blagi eritem i parcijalnu alopeciju. Najvei broj sluajeva izljeuju se spontano, bez tretmana, ali nekolicina sluajeva progredira u generaliziranu formu, jedno od najteih oboljenja pasa koje se moe zavriti i ugibanjem ivotinje. Bolest poinje kao lokalizovan sluaj, ali umjesto poboljanja, pojavljuju se brojne lezije na glavi, nogama i trupu. Promjene su praene folikulitisom, sa produciranjem eksudata i formirajem debelih krasta, uz bakterijske infekcije. Dijagnostika ektoparazitoza pasa postavlja se na osnovu izraenih klinikih simptoma, metodama dermatoloke i seroloke pretrage. POJMOVI: Zdravlje, bolest, otrov, protuotrov, upala, zarazne bolesti, parazitarne bolesti, ugriz zmije, serum. PITANJA ZA PROVJERU ZNANJA 1. Koja je definicija zdravlja? 2. Koja je definicija bolesti? 3. ta je otrov, a ta protuotrov? 4. ta je upalni proces? 5. Koje su najvanije zarazne bolesti pasa? 6. Koje su najvanije nezarazne bolesti pasa? 7. Koje su najvanija parazitarna oboljanja pasa? 8. ta je ugriz zmije i kako se lijei?

78

Uzgoj pasa

9. KLASIFIKACIJA PASA
Klasifikacija pasmina i pasminskih vrsta vri se na raziliite naine. Rimljani su klasificirali pse na kune ljubimce, ovarske i sportske pse. Ova posljednja kategorija dijeli se na ratne pse, hrtove i tragae po mirisu. Po novijim podjelama psi se najee dijele u dvije grupe i to na profesionalne i amaterske. Profesionalni slue radnoj skupini (ovarski, uvarski, lovaki i sl.), a amaterske pasmine su iskljuivo za drutvo. Naunici, na osnovu arheolokih nalaza, dokazuju da su psi ve u prahistorijsko doba ivjeli uz ovjeka. Oni su dobivali imena po mjestu gdje su ostaci naeni, po vremenu u kojem su ivjeli i po istraivaima koji su ih otkrili. Od tih pasa kasnije su se razvile sve ostale pasmine. Historijsku sistematizaciju dobivamo razvrstavanjem dananjih pasmina prema porijeklu. Kako je svaki od tih prahistorijskih pasa nastao iskljuivo samostalno i dijelom pod uticajem pasminski razliitih vukova, vidljiva je razlika u grai tijela te se ta sistematizacija naziva morfoloka. Kinolozi esto svrstavaju pse po radnim osobinama, ta se sistematizacija naziva radna sistematizacija, po njoj se psi dijele na lovake i nelovake. 9.1. Pasmine koje se najee uzgajaju u Bosni i Hercegovini Klasifikacija je izvrena prema standardnim visinama i tjelesnim masama pojedinih pasa koje se najee uzgajaju ili koriste u Bosni i Hercegovini. 9.2. PATULJASTI PSI 9.2.1. PEKINEZER Pekinezer - Sekcija 8 Standard br. 207- Kina/V.Britanija Opa pojava: mali, dobro izbalansiran, zbijen, dostojanstven, kvalitetan. Karakteristike: lavlje pojave dranja, oprezan i inteligentan u izrazu. Temperament: neustraiv, vjeran, rezervisan, ali nebojaljiv ili agresivan.
Slika 33. Pekinezer 79

Klasifikacija pasa

Glava i lobanja: glava je velika, proporcijalno ira nego dublja, lobanja iroka, prostrana i ravna izmedu uiju, nije zaobljena, iroka izmeu oiju. Njuka veoma kratka, iroka. Nozdrve duge, otvorene i crne. Labrnje prostrane, dobro naborane sa vrstom donjom vilicom. Profil je ravan, sa dobro postavljenom nosnom peurkom izmeu oiju. Stop izrazit. Neophodno je da nos, usne i ivice oiju budu crni. Oi: velike, iste, okrugle, tamne i sjajne. Ui: srcolikog oblika, usaene u ravni sa lobanjom i noene priljubljene uz glavu, pokrivene dugom, obilnom i paperjastom dlakom. Ivica uha, ne treba da se sputa nie od linije njuke. Usta: pljosnate usne, ne smiju se vidjeti zubi i jezik. Jaka donja vilica je obavezna. Vrat: veoma kratak i debeo. Prednji dio: kratak, zbijen, teke kosti prednjih nogu. Kosti su blago savijene, ali jake, dobro povezane u ramenima. vrstina je neophodna. Tijelo: kratko, sa irokim grudima i dobro postavljenim rebrima. Dobro povezane prednje noge, sa jasnim strukom, lea ravna. Zadnji dio: Zadnje noge su lake od prednjih, ali vrstog i dobrog oblika. Uzan stav zadnjih nogu, ali ne kravlje pete. vrstina je neophodna. ape: velike i ravne, nisu okrugle. Psi su stabilni na nogama, nedovoljno oslonjeni. Gledajui sprijeda, prednje ape okrenute neznatno rema vani. Rep: visoko usaen, vrsto noen, neznatno zavijen preko lea sa bilo koje strane, duge paperjaste dlake. Hod: spor, ponosit, uvijajui hod prednjeg dijela i zatvoreni hod zadnjeg dijela. Ovo tipino kretanje ne sme biti praeno uvijanjem zbog uskih ramena. Veoma je vano da hod bude sasvim korektan. Dlaka: duga i prava sa obiljem grive koja se produava preko ramena obrazujui pelerinu ili okovratnik (volane oko vrata). Pokrovna dlaka je vie gruba sa obilnom podlakom. Ova paperjasta dlaka na uima, nogama, butinama, repu i prstima je obilna. Boja: dozvoljene su sve boje i oznake, izuzev albina i boje jetre. Moe biti djelimino obojen raznim bojama, pri emu are ne moraju biti pravilne. Veliina: idealna tjelesna masa ne prelazi 5kg, za mujake i 5.5kg za enke. Psi mogu izgledati mali, ali biti iznenaujue teki kada se podignu. Teke kosti i krupno, dobro graeno tijelo su bitna karakteristika ove rase. Nedostaci: sve to odstupa od gore navedenog smatra se manom i ocjena stoji u proporciji sa stepenom izraenosti mane.

80

Uzgoj pasa

9.2.2. PUDL Pudlica Skupina: IX FCI skupina - Patuljasti psi i psi za pratnju Zemlja porijekla: Francuska Namjena: Kuni ljubimac Veliina: minimalna visina malog pudla iznosi 25 cm, a ne smije prelaziti 28 cm. Visina patuljastih pudla iznosi 28 - 35 cm. Dlaka: dlaka malog pudla je fina, vunasta i kovrdava. Priznate boje su bijela, crna, boja marelice, smea i siva, i uvijek su jednobojni. Pudli kojima s vremenom dlaka tvori konopce izuzetno su rijetki. Njega: psi namjenjeni za izlobe, moraju se iati u skladu s pasminskim stilom. To zahtijeva veliku strunost i znanje, a to je najbolje Slika 34. Pudlica obaviti u specijalnom salonu za pse. Pudle koje su iskljuivo kuni ljubimci krae se iaju, s tim da se ostavlja dua dlaka na glavi, uima i nogama. Odravanje takve dlake je puno jednostavnije. Narav: ovo su ivahni, zaigrani psi, inteligentni, vole uiti, ali su i vrlo osjeajni i vezani uz svoga gospodara i njegovu obitelj. Ovi psi su u principu neproblematini kada su u pitanju drugi psi i kuni ljubimci. Svakog posjetitelja glasno najave, ali i nita vie od toga.

Slika 35. Grupa pudlica u igri

81

Klasifikacija pasa

9.3. SREDNJI PSI 9.3.1. SIBIRSKI HASKI (Siberian Husky) Historija sibirskog haskija poinje njihovim dolaskom iz istonog Sibira 1909. godine na Aljasku kao vunih pasa. Za sjeverne narode bio je vaan za vuu saonica kojima se vrio lov i prijevoz. Od njih vode porijeklo dananji polarni psi. Prvo spominjanje sibirskog haskija vee se uz pleme Chukchi (Sibirski Apachi), gdje se teilo uzgojiti pse koji e udovoljiti njihove potrebe, sa ciljem da u to kraem vremenu preu to veu razdaljinu, da imaju dobar smisao za orijentaciju, da izdre velike hladnoe i nedostatak hrane, tj. uvjete polarne klime. Selekcija tenadi raena je odmah nakon par mjeseci ivotne dobi, gdje su slabije pse ubijali dok su najbolje ostavljali za vuu i reprodukciju. Tokom odrastanja pasa vrila se daljnja selekcija promatrajui pse kod radne aktivnosti prilikom vue Slika 36. Sibirski haski saonica. Takvim postupkom dobili su pse sa dananjim karakteristikama sibirskog haskija, snanog, brzog, izdrljivog, sa dobrom orijentacijom, koji moe podnijeti razne teke uvjete ivota. Ubrzo su ljudi shvatili da su oni izmeu svih vunih pasa idealni za vuu saonica. Takav malen i izdrljiv pas bio je idealan za vuu saonica to neki uzgajivai nisu prihvatali pa su nastala takmienja u utrkama pasa sa saonicama. Tako se prva utrka odrala izmeu dva lovca kada su htjeli jedan drugome dokazati da posjeduju breg psa. Prva registrirana utrka odrala se izmeu dva grada na sjeveru Aljaske, (Noma i Kendla) 1908. godine, a staza je bila duga 408 kilometara i preena je za 119 sati. Dogaaj koji je irom otvorio vrata priznanju sibirskog haskija dogodio se 1925. godine, na Aljasci u gradu Noma, gdje je zavladala difterija. Problem je bio u tome to u gradu nije bilo lijeka pa ga je trebalo donijeti iz susjednog grada koji je bio udaljen 600 milja. U to vrijeme nije bilo avionskog transporta, a drugim putevima nije se moglo doi do toga mjesta. Tako je na tom hladnom i snijenom sjeveru jedina preostala mogunost za spaavanje oboljelih bila transport pseom zapregom,
82

Uzgoj pasa

koji su trebali prei oko 1000 milja i donijeti ljekove. U tu nemoguu misiju upustio se Gunnar Kasson 1925. sa svojim timom pasa. O tom podhvatu se ulo diljem svijeta i odmah su se prijavili i ostali ljudi koji su se svojim zapregama htjeli ukljuiti u tu akciju. U jednom od timova jedan od pasa svojim poduhvatima postao je prepoznatljiv u cijelom svijetu. Njegovo ime je Balto, vlasnitvo Gunnar Kassonam. Na tom putu on je svojom inteligencijom, instinktom i smislom za orijentaciju mnogo puta spasio ivot svom vlasniku. Nije samo spasio ivot svom vlasniku nego je i doao do mjesta i tako spasio stanovnike od totalne katastrofe. U njegovu ast je u Central parku u New York-u postavljen spomenik i snimljen film po tom dogaaju, a od 1973. svake se godine odrava utrka u tu ast i tom rutom kuda su ili timovi pasa u borbi za spas graana Noma. Zbog izrazitih ujednaenih karakteristika sibirskog haskija pasmina je priznata od AKC-a (American Kennel Club) 1930. godine, a prvi slubeni standard je objavljen 1932. godine. Sredinom pedesetih godina prolog stoljea sibirski haskiji su doli i do Evrope gdje su se od tog doba poeli uzgajati i sticati svoje ljubitelje. I tu su se nali ljubitelji utrka pa se i po Evropi poela odravati takmienja u vui saonica. Sibirski haski se u prolosti koristio prvenstveno kao vuni pas, ali radi svoje ljepote, dobre i vesele naravi te inteligencije, osim za vuu saonica, poeo je sve ee biti koriten za pratnju, postao je kuni ljubimac. Sibirski haski u prosjeku ivi 15 godina. On po naravi nije pas uvar. Goste i prijatelje te sluajne prolaznike doekuje s radou, zato jer su prvobitini uzgajivai iz plemena Chukchi cijenili pse i prema njima nisu bili grubi. U periodu velikih zima vlasnici pasa iz plamena Chukchi stavljali su na spavanje sibirske haskije zajedno sa svojom djecom kako bi ih psi grijali gustom dlakom u hladnim noima. Godinama, primjenjujui tu metodu, sibirski haski je usvojio bliski odnos sa djecom, to se danas oituje u njihovom izrazitom zadovoljstvu igrajui se sa njima. Svu panju i potivanje vlasnika i uzgajivaa, sibirski haski je usvojio i preko svojih gena prenio na novo potomstvo, a to su dananje njegove karekteristike. Uzgojio ga je narod Chukchi iz sjeveroistonog Sibira kao izdrljivog vunog psa. Koriteni su i u lovu na jelene kao gonii. Godine 1909. prvi vei broj donesen je na Aljasku kako bi se natjecali u "All-Alaska Sweepstakes" trci na duge staze i aljaki musheri (vozai saonica s pseom zapregom) su brzo spoznali mogunosti tih malih i kompaktnih pasa iz Sibira. U zimu 1925., kada se epidemija difterije pojavila u izoliranom gradiu Nome na Aljaski, spasonosni serum iz udaljenog Nenana donijeli su musheri sa svojim pseim zapregama. Taj pothvat donio je nacionalnu zahvalnost vozaa i njihovih pasa. Jedan od njih, Leonhard Seppala, doveo je svoju zapregu Sibirskih Huskyja, potomaka prvih donesenih pasa iz Sibira, u Sjedinjene
83

Klasifikacija pasa

Amerike Drave. U Novoj Engleskoj natjecao se u utrkama vunih pasa i ponovo dokazao nadmo Sibirskog Huskyja nad domaim psima. Vozai Nove Engleske dobili su priznanje 1930. a ve 1938. osnovan je Ameriki savez Sibirskih haskija. O pasmini Sibirski haski su privlani, srednje veliki, snani i energini vuni psi, sposobni povui lake terete umjerenom brzinom na duge razdaljine. Stvoreni su za tranje i ako im se ne moe pruiti ono to zahtijevaju, bolje se odluiti za neku drugu rasu jer moe doi do velikih problema. O njemu se prilino lahko brinuti. On je po prirodi ist i bez zamjetljivog mirisa. Sami se odravaju istim i potrebe za kupanjem su minimalne. esto kupanje sa amponima nije preporuljivo, jer im se time skida sloj masnoe s dlake koji ih titi od + 40C do - 40C. Dvaput godinje ostaju bez poddlake, koje moe trajati tri ili vie sedmica, a poprilino ovisi i o klimatskim uvjetima. Mnogi se slau da je s tim periodinim problemom lake izai na kraj, nego s konstantnim opadanjem dlaka nekih pasmina mehkog krzna. U tom razdoblju, najbolje ga je redovno etkati. Nikakvo timarenje ili ianje nije potrebno ni preporuljivo. Nokte bi im trebalo povremeno provjeriti i po potrebi podrezati, naroito ako pas ne trenira, a kod aktivnih pasa to nije potrebno. Ima odlian temperament, njegov njean i prijateljski stav ostavtina je prolosti s obzirom da ih je narod Chukchi drao u sklonitima i ohrabrivao svoju djecu da se igraju s njima. Haski su paljivi psi, spremni saraivati sa vlasnikom i prilagodljivi su. Nisu agresivni i sposobni su za timski rad i vuu. Radi se i o vrlo inteligentnoj i samostalnoj pasmini. Mogu biti vrlo tvrdoglavi, zahvaljujui njihovoj prvobitnoj namjeni. Iako je haski dobro drutvo za svakoga, bez obzira na godine i interese, ipak se ne preporuuje za osobe kojima je on prvi pas kojeg su ikada imali, jer greke je
Slika 37. Sibirski haski kao vuni pas 84

Uzgoj pasa

lako napraviti i ponekad vrlo teko ispraviti kod ovog inteligentnog psa. S obzirom da je sposoban pokazati veliku privrenost, nije pas za samca. Prema strancima ne pokazuje strah ni sumnju te stoga nije prikladan za psa uvara. Oni su prilino tihi psi, ne laju, to je tipino za druge pasmine, ve se glasaju mehkim "prianjem". Povremeno zavijaju, ali s obzirom da su orijentirani oporu, kao i ostale polarne pasmine, takvo ponaanje je normalno. Savreni uvjeti za dranje haskija su veliko dvorite s ogradom koja bi trebala biti vrsta i bar 180 cm visoka. Treba je dobro ukopati u zemlju kako bi sprijeili potkopavanje. Sibirski haskiji su nepopravljivi kopai i najbolje je postaviti pjeanik u sjenovitom uglu dvorita i nauiti ih da tamo iskau svoju strast za kopanjem. Haskija ne bi trebalo putati da luta po susjedstvu. Ako se vlasnik odlui drati svog psa u boksu, trebali bi ga ograditi ianom ogradom s betonskim podom. Postaviti ga na sjenovito mjesto i opremiti suhom i komotnom kuicom sa zatienim ulazom. S obzirom da je sibirski haski polarni pas, ako ima odgovarajuu kuicu moe ostati vani i po vrlo hladnom vremenu. Poeljno je postaviti kuicu s ravnim krovom jer oboava izleavati se i promatrati svijet oko sebe. Grijanje nije potrebno, ali mu treba staviti slamnati leaj. Nikad ga ne treba stavljati na lanac. On nije za stan, ali ako se redovno eta ili bolje trenira, nee mu smetati skueni prostor. Izuzetno je zdrava pasmina. Radi se o radnom psu srednje veliine, brzom i lahkom sa gracioznim pokretima. Njegovo kompaktno i dobro odlakano tijelo, uspravno dignute ui i etkast rep odaju njegovo sjeverno porijeklo. Hod mu je mehak i lahak. Tjelesne proporcije mu odaju osnovni balans snage, brzine i izdrljivosti. Muijaci nikad nisu grubi, a enke su slabane grae. U pravim uvjetima, nikad nemaju prekomjernu tjelesnu masu. Karakteristian temperament je prijateljski i blag, ali u isto vrijeme oprezan i radoznao. Ne posjeduje kvalitete psa uvara niti je previe sumnjiav prema strancima ni agresivan prema drugim psima. Neka vrsta uzdranosti i dostojanstvenosti moe se oekivati kod zrelih pasa. Njegova inteligencija, prilagodljivost i prodorna narav ini ga prihvatljivim saradnikom i vrijednim radnikom. Mahane su mu: ravan ili suvie savijen rep, suvie nisko ili visoko usaen, uspravno noen rep, kratak, propinjui, teak ili talasat, ukrtajui ili uvijajui hod. Karakteristian hod je mehak, lahak i bez napora. On je brz i lagan na nogama Sve boje su dozvoljene, od crne do isto bijele. Razliite vrste maske na glavi su ope, ukljuujui i neke are koje nisu pronaene kod drugih vrsta.
85

Klasifikacija pasa

Visina: Mujaci od 53-59 cm u grebenu, a enke od 50-55 cm. Tjelesna masa: Mujaci od 20-27 kg a enke od 16-23 kg. Greke Oi suvie ukoso ili suvie pribliene, prevelike ui u odnosu na glavu, iroko razmaknute i ui koje nisu podignute, glava nezgrapna ili teka kao i previe uska, nedovoljno izraen stop, bilo koji drugi zagriz osim makazastog, njuka koja je previe odsjeena ili previe gruba, njuka suvie duga ili suvie kratka, vrat prekratak i nabijen ili predugaak, slaba ili labava nezategnuta lea, ulegnuta lea, ravan ili suvie savijen rep, suvie nisko ili visoko usaen, uspravno noen rep, ravna ramena, labava slobodna ramena, slabi zglobovi, preteke kosti, preuzak ili preirok razmak izmeu prednjih ekstremiteta, izbaeni laktovi, mehki i raireni prsti, ape prevelike i nezgrapne, ape premalene i njene, prsti okrenuti naprijed ili nazad, ravna koljena, kravlji zglobovi, preuzak ili preirok zadnji razmak. Dlaka duga, gruba ili upava dlaka, struktura previe svilenkasta ili suvie otra, kratak, propinjui ili odsjeen hod, teak ili talasat hod, ukrtajui ili uvijajui hod. Diskvalifikacijske greke: - psi vei od 59.7 i enke od 55.7 cm. 9.3.2. DALMATINAC (Dalmatiner, Dalmatien) Rijetka je pasmina koja je kroz historiju imala toliko razliitih naziva: egipatski, turski, indijski, bengalski, panski, francuski, harlekinski, talijanski, mali danski pas i slino. ini se da su krivci slikopisci egipatskih hijeroglifa i nepoznavaoci kinologije. Dalmatinski pas je porijeklom iz starog Egipta gdje su u grobnicama faraona pronaene freske vrlo slinih pasa. Tadanje pse, bilo sa stojeim, ili kasnije, sa viseim uima, kinolozi su u prvo vrijeme nazivali zajednikim imenom: faraonski psi. Govorilo se: ive u zemljama i na otocima Mediteranskog mora. I danas je uvrijeeno miljenje da su u Dalmaciju stigli kopnom iz Egipta preko Male Azije do Grke, a odatle Slika 38. Dalmatinac brodovima grkih trgovaca i na
86

Uzgoj pasa

hrvatsku obalu. Pomorci, pak, Dubrovake republike (1278.-1806.) koji su trgovali i izvan Sredozemlja, najzasluniji su za rasprostranjenost dalmatinskog psa. Naziv nije mogao biti uvrijeen dok nije zabiljeen novi razvoj kinologije. Uoeno je, naime, da mu je graa tijela slina onoj u hrta, ali i u gonia pa odatle naziv: hrtoliki goni. Dakle, goni a ne hrt, jer za lov koriste njuh, a ne u prvom redu vid, kao hrtovi. Tako je grof Bylland 1894. ustvrdio da su bengalski i dalmatinski dva razliita psa. Osnovna je boja dalmatinskog psa bijela sa crnim ili smeim pjegama i ima standard, te je brakoidnog tipa. Naprotiv bengalski pas je graoidnog oblika (hrtast je), osnovna mu je boja smea s bijelim pjegama i nema standard. Najdue je za dalmatinskog bio uvrijeen naziv galski pas, a zasluge pripadaju velikim ljubiteljima pasa, Englezima. Posljednji put pokuao ih je poduiti poznati kinolog Thomas Bewick koji 1972. u knjizi "Historija etveronoaca" (History of Quadrupeds) pie: "To nije galski pas nego dalmatinski, jer mu je postojbina Dalmacija. A dalmatinskog psa opisao je jo 1867. i 1876. austrijski zoolog prof. dr. Leopold Fitzinger, spomenuvi da mu je stariji naziv bio dubrovaki goni, a kasnije dalmatinski ptiar. Dao mu je zooloki latinski naziv: Canis sagaxgallicus ragasanus. Znamo da je preko Korzike doao u Galiju pa naziv za korzikanskog gonia glasi: Canis sagax corsicanus seu. ragasanus ("lovaki pas korzikanski ili dubrovaki"). U nomenklaturi pasmina FCI-a (Meunarodne kinoloke federacije) od 1994., pod grupom gonia (i srodne pasmine, sekcija) za dalmatinskog psa navodi se: DalmacijaHrvatska (TIK). U nomenklaturi FCI-a spominje se kao najpoznatija i najrairenija autohtona hrvatska pasmina. O pasmini Nasmijeeni pjegavac vesele udi, inteligentan i dobar prijatelj djece, pas dalmatinac omiljen je u porodicama. Iako su ba Britanci neko vrijeme bili meu brojno vodeim turistima na Jadranu, vjerojatno bi veinu pojam Dalmacije prije podsjetio na spomenutu pasminu zanimljive prolosti, nego li na arobnu "obalu hiljadu otoka". Ovaj uzorni ovjekov pratitelj i cijenjeni kuni ljubimac, jedna od pet autohtonih hrvatskih pasmina, kako pie David Taylor Slika 39. Dalmatinac u igri u knjizi "Va pas", premda nosi
87

Klasifikacija pasa

ime jednog od najpoznatijih krajeva Hrvatske, u hrvatskim ga krajevima u autohtonom obliku vie nema. Neki kinolozi sumnjaju u njegovo porijeklo, ali se njegov lik moe pronai na grobovima dalmatinskih velikaa i u gradskim statutima primorskih gradova, gdje ga nazivaju "Malim danskim psom". Iako je porijeklo psa dalmatinera obavijeno velom davnih vremena, veina autora i historiara slae se u tome da se radi o drevnoj i istoj pasmini. Neki tvrde da je njegov rodni kraj Egipat, gdje su lovaki psi s takicama po koi uklesani u prizorima na faraonskim grobnicama. Drugi ga smjetaju u Indiju, najpopularnija ga teorija ipak pripisuje Hrvatskoj. Neke zbunjujue rasprave o njegovom porijeklu najvjerojatnije treba zahvaliti i brojnim zemljama koje su kroz historiju vladale dalmatinskom obalom. Pas dalmatiner spominje se 1737. i u arhivima akovake biskupije, opisom koji mu posve odgovara, pod imenom Canis dalmaticus. Pasmina se brzo proirila Evropom, mnogi tvrde zahvaljujui lutanjima Roma kod kojih su pjegave ivotinje, inae, iznimno na cijeni. Stigavi u Englesku, gdje je uzgojem dobio dananji oblik, nije se dokazao meu tamo prisutnim lovakim pasminama, najvie zbog toga jer je po prirodi blag i draa mu je igra i maenje od tjeranja divljih ivotinja. Usprkos nesklonosti lovu, odlika mu je da se dobro slae s konjima, odnosno da ih smiruje pa je bio tradicionalni pratitelj gospodskih koija. U drugoj polovini 18. stoljea, u Engleskoj je ak postojala moda prema kojoj je otmjene koije pratilo i po etiri ili pet dalmatinskih pasa. Kada su koije zamijenili automobili, oni su se mogli vidjeti uz vatrogasna kola koja su posljednja mehanizirala pa su ih jo uvijek vukli konji. Motorizacijom vatrogasnog poziva isezla je i njegova uloga "pratioca vatre", ali dalmatinski je pas i do dan danas ostao maskota ovoga poziva u mnogim zemljama svijeta. Vesele udi, inteligentan i dobar prijatelj djece, omiljen je u porodicama. Dobri poznavaoci kau da mu je potrebno puno kretanja te da posebno voli drutvo ljudi, ali rado poprima loe navike svojih gospodara i ostalih pasa. Duga je repa, kratke i guste dlake, visoko postavljenih uiju, vitka i miiava tijela, glavno svojstvo psa dalmatinera su njegove pjege koje su smee ili crne (ali nikad oboje), okrugle, ispravne veliine i jednoliko rasporeene. Unato kratkoj i gustoj dlaci, ak i kod redovnog etkanja, obilato se linja, zbog ega mu je uvijek hladno. ivahan, skladno graen, jak i miiav pas, iako ne grub. Ima vretenasto tijelo. Brz je i uporan. Glava mu je posebna, priljubljenih uiju, okruglih oiju, potpunog makazastog zubala. Dozvoljena su dva varijeteta: bijeli s crnim takama i bijeli s ilibarno smeim takama. Kod crnog oi su tamne, a kod smeeg ilibarno smee. Sluznice nosa, rubovi onih kapaka i nokti odgovaraju boji taaka koje su po tijelu vee, a po glavi, nogama i
88

Uzgoj pasa

repu manje. Sitne takice izmeu veih su nepoeljne. Rep je pruen neto iznad linije lea, nikad savijen i prebaen prema glavi. ape maije. Dlaka je kratka, tvrda, gusta, glatka i sjajna. Visina do grebena je 56-61 cm kod mujaka, a 54-59 cm kod enki, tjelesne mase do 25 kg. Dalmatinski pas je u svijetu najpoznatija hrvatska autohtona pasmina. Dobio je ime po Dalmaciji i ilirskom plemenu Dalmati. U 14. vjeku organizirano se uzgajao u akovakoj biskupiji i koriten je kao vojniki pas, pratilac konjanika te kao lovaki pas goni i ptiar pod imenom dubrovaki goni. U amerikoj vojsci prenosio je potu i lahke terete, a slui i kao vatrogasni pas. U 19. stoljeu Vero Shaw ga prvi imenuje tim slubenim imenom. Prema standardu FCI-a naziva se dalmatinac, a domicil te pasmine ima Dalmacija, Hrvatska. Dalmatinac je registstriran kod AKC (American Kennel Club) 1888. godine. Kao prijatan trka nije pas za ljude koji ne ele pobuivati panju. Njegovo pjegavo tijelo je ve iz daleka oznaka da dolazi neto posebno (esto ga koriste za marketing). Voli tranje i stoga se dobro osjea na selu, u velikom vrtu, meu djecom ili konjima. Prilagodljiv je i inteligentan pa se preporuuje za pratnju. Lahko ga je njegovati i ima izrazito dobar smisao za istou. Po prirodi je zdrav, prijatan i osjeajan. ivi prosjeno oko 12 godina. Opi izgled Dalmatinac je upadljivo pjegast, miiav i ivahan pas. Simetrian je u svojim konturama, lien grubosti i nezgrapnosti i moe brzo trati velikom istrajnou. Simpatino bie, prijazno, nije plaljiv ili suzdran, lien je nervoze i agresivnosti. Kree se potpuno slobodno, ravnomjerno, snano, ritmiki grabei korak. Gledano straga, ekstremiteti se kreu paralelno, stranji ekstremitet hoda tragom prednjeg ekstremiteta. Kratki koraci i pokreti koji ljapaju su pogreni (nepravilni). Temeljna boja je isto bijela. Tamno crne pjege pri crnoj pigmentaciji i smee poput boje koe kod smee pigmentacije. Pjege ne smiju prelaziti jedna u drugu. One moraju biti okrugle i pravilno raposreene. Pjege po tijelu u prosjeku moraju imati 2- 3 cm. Pjege po glavi, repu i na dijelovina tijela moraju biti manje. Idealna visina do grebena: psi 5661 cm, a kuje 54-59 cm. Idealna tjelesna masa: mujaci oko 27 kg, a kuje oko 24 kg. Greke Svako odstupanje od navedenih osobina mora se smatrati grekom, koju bi trebalo procijeniti (vrednovati) u tanom odnosu prema stepenu odstupanja.

89

Klasifikacija pasa

Diskvalifikacijske greke Albinizam (nedostatak pigmenta dlake); nedostatak pigmenta na rubu onog kapka; tri boje (crne i smee pjege na istom psu); limun pjege (pjege boje limuna odnosno bronane boje); druge greke u pigmentaciji; plavo ili akarasto oko; predgrizavajue ili podgrizavajue zubalo, zatim gluhoa; entropija (unutra okrenuti oni kapci); ektropija (prevtranje onih kapaka); izraeno plaljivo ili agresivno ponaanje. 9.3.3. TROBOJNI GONI Jugoslavenski trobojni goni i posavski goni su po naem miljenju nezaslueno priznati kao autohtone pasmine pasa naih susjednih drava Srbije i Hrvatske. injenino stanje, (brojno stanje populacije), govori da su mogle biti autohtone pasmine Bosne i Hercegovine, meutim Hrvatska i Srbija su ih prijavili u FCI kao svoje pasmine. Do 1992. godine u rodovnoj knjizi JKS-a bilo je upisanih oko 11.000 posavaca od toga je 8.000 bilo iz RBiH, a oko 3.000 iz Hrvatske, ali zbog lanstva Hrvatske u FCIu i navoda da se HKS (Hrvatski kinoloki savez) brine o toj pasmini, biro FCI-a odluuje da im dodijeli pasminu na brigu i da protektorat nad posavcem. Kada je bivoj Kraljevini Jugoslaviji tadanji Kinoloki savez, ije je sjedite bilo u Ljubljani, 1939. godine Slika 40. Jugoslovenski trobojni goni pokuao uraditi inventarizaciju posavskih gonia, situacija je bila slijedea. Prebrojana su 524 psa, a od toga je 489 jedinki bilo iz Bosne i Hercegovine, iz Hrvatske 30 i iz Crne Gore 5 pasa. Ove injenice govore da je pitanje, iji je posavac, postalo upitno. Slina situacija je i sa jugoslavenskim trobojnim goniem za kojeg je blizu 70% mjerenja izvreno u BiH, pasmina je nazvana jugoslovenski i danas smo tu pasminu izgubili samo zbog tog pridjeva jugoslovenski. Naime, 1954. godine je est najljepih parova trobojaca odneseno iz BiH u Srbiju da bi posluili za izradu standarda, koji je objavljen 1957. godine. U knjizi Gine Pugnettija
90

Uzgoj pasa

"Sve o psima", u naslovu pod brojem 185 spominje se trobojni goni, matina zemlja Bosna i Hercegovina, autor tvrdi da se ta pasmina najvie uzgaja u Bosni i Hercegovini. Trobojni goni je rasprostranjen na prostoru cijele bive Jugoslavije, koriten je kao lovni pas. To je posluan i ustrajan pas, ustrajan goni. Opi izgled Srednje veliki goni, snaan i izdrljiv, boje palea s bijelom i crnom bojom. Visina u grebenu od 45-55 cm. Duina tijela je vea od visine do grebena za 10%.

Slika 41. Jugoslavenski trobojni goni

Slika 42. Trobojni goni u lovu

Po radnim kvalitetama odlian goni. Tjelesna masa enke od 16-22 kg, a mujaka od 18-24 kg. Hod je elastian sa dugim izdanim iskorakom. Koa: kratka, gusta, sjajna s poddlakom. Osnovna boja je penino uta do lisiije-crvena. Gornji dio tijela prekriven je crnim ploama ili sedlom. Crna boja dopire do glave i oblikuje crnu mrlju sa svake strane sljepoone kosti. Bijela boja na glavi pravi lisu, okovratnik nekad potpun, nekad djelimian, prsa, donji dijelovi nogu i vrh repa. Bijela boja moe se rasprostirati najvie do treine povrine tijela. 9.3.4. POSAVSKI GONI Porijeklom je iz Posavine. Koristi se kao goni od 1955. godine, registrovan je kod FCI-a kao kraki goni, a kasnije je nazvan posavski goni. To je posluan i dobar pas.

91

Klasifikacija pasa

Slika 43. Posavski goni

Slika 44. Posavski goni

Opi izgled i osobine Dobar, vrlo otporan, naroito za lov na zeca i lisicu. Moe se upotrebljavati i kao krvoslijednik. vrsta konstitucija pogodna je za lov u prostranim umskim podrujima Bosne i Hercegovine. Pas vrst, srednjih proporcija, boja penino - uta do lisiije crvena, sa bjelinama na nosniku u obliku lise, okovratnika, na prsima, sva etiri ekstremiteta i vrhu repa. Glas mu je prodoran i jasan. Duina tijela je vea od visine do grebena za 11-13 %. Posluan je, privren, dobrih karakternih osobina uz umjereno ivahan temperament. Veliki lovac sa velikom upornosti. Tjelesna masa od 18-26 kg. Najvii goni sa prostora bive Jugoslavije, ima prosjenu tjelesnu masu 46-58 kg. Idealna visina za mujaka je 50, a za enku 48 cm. Hod je pravilan, tean, umjereno ivahan. Koa je elastina, po cijelom tijelu priljubljena i bez nabora. Dlaka je na repu, butinama i donjem dijelu stomaka u preponskom dijelu neto dua. Bjeline na tijelu ne smiju biti vee od 1/3 povrine. Mahane su sva odstupanja navedena u standardu. 9.4. VELIKI PSI 9.4.1. NJEMAKI OVAR (Deutscher Schferhund) Njemaki ovar potie od starog njemakog psa Hofwachtera. Prvi put se pojavljuje 1704. godine na dvoru kralja Leopolda I. Konaan oblik i standardizaciju poslije dugogodinje selekcije dao mu je konjiki kapetan Mens Emil Frederic von Stephantiz.
92

Uzgoj pasa

Zajedno sa prijateljem Arturom Majerom 1899. osnivaju klub njemakog ovara. Udruenje (Verein fur Deutsche Schaferhunde) koje je imalo vie od 30.000 lanova, rasporeenih u stotinjak klubova. Pri uzgoju, Stephantiz daje prednost karakteru nad izgledom. Kao osnovu, postavio je psihiku stabilnost i korisnost. Pravio je skice parenja u srodstvu (Inzuht) i obradio briljivo biranje plemenjaka. Bio je sudac, voa uzgoja, a bavio se i obukom pasa. Pod njegovim vostvom klub u Ausburgu postao je najvea kinoloka organizacija u svijetu. U to vrijeme Njemaka se brzo razvija u industrijsku zemlju. Stephanitz zato Slika 45. Njemaki ovar poinje da propagira njemakog ovara za slubu u vojsci i policiji. Najvee djelo je knjiga "Njemaki ovar u rijei i slici", koja je prevedena na sve svjetske jezike i koja je dugo vremena bila "sveto pismo" odgajivaa njemakih ovara. Godine 1899. odrava se prva svjetska izloba pasa svih rasa. Stephanitz i Majer su ocjenjivali ovarske pse. Opazili su psa crveno - sive boje, srednje veliine, kako mirno sjedi pokraj gospodara. Vlasnik je izjavio da pas nije namijenjen za izlobu ve za uvanje stada. Kako je bio prototip pasmine koju je Stephanitz zamislio, kupuje ga za svoju odgajivanicu "Von Grafrath". Od Hektora von Linkshajm su ga preimenovali u Horand von Grafrath. Dobio je broj SZ1 i postao temelj dananje slavne rase. O pasmini To je najrasprostranjeniji radni pas i najvie se upotrebljava u svijetu. Mnogo toga govori njemu u prilog. Graa tijela je funkcionalna, dlaka otporna na sve atmosferske prilike. Njegova slinost vuku za laike ulijeva strahopotovanje. Ipak, on po naravi nije krvoloan, naprotiv, drueljubiv je i umije se dobro prilagoditi. Lake se obuava od drugih pasa zato to ga gotovo stotinu godina uzgajaju za rad, a uzgojen je od pasa koji su ve stotinama godina sluili za rad. To sve treba zahvaliti legendarnom kapetanu von Stephanitzu, osnivau sistematskog uzgoja. Rezultat je pas koji se moe koristiti za svaki sport i slubu, dakle idealan radni pas. Ne smije se, meutim, zaboraviti da je i ovdje od presudne vanosoti briljiv uzgoj, dranje i obuavanje. On je hrabar, inteligentan, odan
93

Klasifikacija pasa

u potpunosti, posluan, podinjen svom gospodaru. Uvijek u stanju pripravnosti, on estoko brani gazdu i pri najmanjoj opasnosti, ak i ako nije obuen za to. Obdaren jednim od najboljih njuhova na svijetu, postao je majstor u praenju traga. Jedna od glavnih osobina mu je potreba da dominira, mora biti voen vrstom rukom gospodara, koji je sposoban da mu nametne svoju volju. Obuka e usmjeriti ponaanje ivotinje, na ovaj ili onaj nain. Tako da on moe postati opasan mehanizam napada i odbrane ili u drugom sluaju izvanredan kuni ljubimac. On moe veoma dobro ivjeti u stanu, pod uvjetom da mu se omogui svakodnevno tranje ili drugi vid fizike aktivnosti koji mu je fizioloki neophodan. Neophodno je kupiti ga kod dobrog uzgajivaa, koji moe pruiti sve potrebne podatke o roditeljima psa i njegovim karakteristikama. U okviru legla, nikada ne treba izabrati tene koje izgleda super aktivno ili uplaeno, jer prije ili kasnije, ono moe da postane agresivno. Do 1992. godine, u Bosni i Hercegovini, njemaki ovar je bio neprikosnoven i nezamjenjiv u vojnim i policijskim strukturama. Meutim, zbog poznatih deavanja na naim prostorima i viegodinjeg prekida uzgoja domaih i uvozu legala iz inostranstva, izgubila se i kvalitetna radna linija koju lagano potiskuju sve bolje i kompletnije radne linije drugih vrsta pasa (belgijski ovar, rotvajler). Njemaki ovar je pas iznad srednje veliine. Visina u grebenu iznosi prosjeno 60 cm. Poeljna visina za ovara je izmeu 60 - 65 cm kod mujaka i 55 - 60 cm u kuja. Odstupanje iznad i ispod ove mjere umanjuje radnu i uzgojnu vrijednost. Njemaki ovar je malo izduen, snaan i muskulozan. Kosti su mu lahke, ali snane. Odnos izmeu visine i duine, kao i stav i poloaj nogu tako su usklaeni da omoguavaju dugaak i istrajan kas. Njegova dlaka je otporna na hladnou. Pri uzgoju treba teiti ka dopadljivom izgledu psa, ali time ne treba dovoditi u pitanje negovu upotrebljivost. Obiljeja spola treba da su jasna i izrazita, to znai, muevnost psa i enstvenost kuje treba da su oigledni. Njemaki ovar koji odgovara pasminskom tipu ostavlja na promatraa utisak uroene snage, inteligencije i okretnosti, potpuno skladne grae u kojoj nita nije suvino ili nedostaje. Nain na koji se pas kree i kako se ponaa mora jasno pokazati da su time stvoreni i tjelesni i psihiki uvjeti koji mu omoguavaju da u svako doba i sa najveom izdrljivou bude koriten kao radni pas. I kada je najivljeg temperamenta mora da bude povodljiv, da se prilagoava svakoj situaciji i da odreene poslove izvrava sa radou i voljom. Mora iskazivati sranost i vrstinu, i kad treba, mora da brani svog gospodara ili njegovo imanje. Mora rado napadati kad to njegov gospodar eli, da bude vrlo oprezan pa ipak prijatan kuni drug, blag u odnosu na povjerenu
94

Uzgoj pasa

mu okolinu, naroito prema djeci i ostalim ivotinjama, a otvoren u kontaktu sa ostalim ljudima. U principu skladna slika prirodne plemenitosti i sigurnosti koja ulijeva potovanje. Njemaki ovar je kasa. Njegov nain hoda je dijagonalni redoslijed pokreta nogu tj., on sustie prednju lijevu nogu zadnjom desnom i obratno. Zbog toga njegove noge treba da su tako jedna prema drugoj postavljene, odnosno, da budu u takvom uglu da pas istura zadnje noge do sredine svog tijela i da sa prednjim nogama zahvaa isto toliki prostor ispred sebe, a da se pritom linija lea bitno ne mijenja. Kad je odnos visine i duine pravilan i kada je duina kostiju u odgovarajuem razmjeru, pas ima dugaak i nizak korak to stvara utisak da bez ikakvog naprezanja ide naprijed. Ako je glava naprijed isturena, a rep malo uzdignut, onda se pri ravnomjernom i mirnom kasu ima utisak da, poevi od vrhova uiju pa putem vrata, lea, sve do vrha repa, postoji blago zatalasana linija. Karakteristina svojstva istokrvnog njemakog ovara su: vrstina nerava, paljivost, iskrenost, budnost, vjernost, nepodmitljivost, kao i sranost, borbenost i otrina. Ova svojstva ga ine vrlo pogodnim za svaku upotrebu, a naroito kao pas uvar, pratilac, za zatitu i kao pas straar.

Slika 46. Njemaki ovar Urma, Slika 47. Dux od Sehera, Njemaki svjetski ampion u ljepoti ovar, vlasnika Elvira Velia iz Sarajeva

Boja Crna, eljezno siva, pepeljasto siva. Mogu biti jednobojni ili sa pravilnim smeim, utim i sivobijelim oznakama, a takoer i sa crnim platem, tamno osjenjeni (crna osjenjenja na sivoj i svijetlomrkoj osnovi sa odgovarajuim svjetlijim oznakama), tzv. boja vuka ili prastara boja divljeg psa. Dozvoljene su male bijele oznake na grudima. Poddlaka je, osim u crnih pasa, uvijek svjetlije boje. Konana boja tenca moe se utvrditi tek poto izbije pokrovna dlaka.
95

Klasifikacija pasa

Dlaka a) Kratko-otrodlaki (netochaarige) njemaki ovarski pas: pokrovna dlaka je prava, po mogunosti gusta. Svaka pojedina dlaka je prava, otra i dobro polegla. Glava i unutranja strana uiju, prednji dijelovi nogu, ape i prsti obrasli su kratkom, a vrat dugom i guom dlakom. Na zadnjoj strani prednjih i zadnjih nogu sve do doaplja ili skonog zgloba dlaka je dua i stvara zastavice umjerene duine. Duina dlake je razliita, a zbog razliite duine nailazimo na veliki broj varijanti. Pretjerano kratka, dlaka kao i krtice ocjenjuju se kao mana. b) Dugo-otrodlaki (langstockhaarige) njemaki ovarski pas: dlaka je dua, nije uvijek prava, otra i ne priljee potpuno uz tijelo. Naroito na unutranjoj strani uiju, iza uiju, na zadnjoj strani koljenice, a najvie u predjelu slabina dlaka je znatno dua i stvara, ponekad, pramenove na uima i zastavice poevi od laktova do doaplja. Zastavice na butinama su dugake i guste. Rep je kitnjast sa lahkom perjanicom. Nepoeljna je dugaka i otra dlaka, poto nije tako otporna na nevrijeme kao normalna otra dlaka, ali se, u sluaju da je podlaka dovoljno gusta, pas ipak ostavlja za rasplod. c) Dugodlaki (langhaarige) njemaki ovarski pas: dlaka je znatno dua nego u dugo-otrodlakog psa i uglavnom stvara razdjeljak na leima. Podlaka postoji samo u predjelu slabinskog dijela lea ili uope ne postoji. esto se u dugodlakih njemakih ovarskih pasa nailazi na uzane grudi ili na uzanu i izduenu grau njuke. Poto je otpornost na nevrijeme, kao i upotrebljivost dugodlakih ovarskih pasa znatno umanjena ne treba ih upotrebljavati za rasplod. Mahane Svaki nedostatak koji utjee na upotrebu, izdrljivost i radnu sposobnost, naroito obiljeja koja ne odgovaraju pasmini i prirodi ovarskih pasa kao to su: nezainteresiranost, nerovozan temperament, ili razdraljivost, plaljivost, mono ili kriptorhizam, iskljuuju psa sa ocjenjivanja. Iz rasploda iskljuuju sljedee mane: nedostatak ivotne snage i volje za radom, njena ili limfatina konstitucija, slaba izgraenost, izrazita izbledjelost boja. Albino psi (tj. albino pas sa potpunim nedostatkom pigmenta, kao na primjer crvena sluzokoa nosne peurke, itd.). Zatim, vea odstupanja od veliine (preveliki ili premali), slabani psi, pretjerano visok ili kratak u opem izgledu, pretjerano lahka i teka graa; mehka lea, stubast stav nogu, kao i svi ostali nedostaci koji utjeu na izdanost i izdrljivost hoda, zatim pretjerano kratka, zatupasta, pretjerano slaba, iljasta ili izduena njuka, a nedovoljno snana, podgriza li
96

Uzgoj pasa

predgriza, ili ostali nedostaci kao naroito slabi ili oteeni zubi. I na kraju, pretjerano mehka, kratka ili pretjerano dugaka dlaka ili nedostatak podlake, oborene ili stalno loe nosene ui, uvrnut, uvijen ili loe noen rep, odsjeene ui i rep, uroen kratak rep. Na sljedeim slikama moete vidjeti neke primjere mahana.

Slika 48. Greke u grai tijela kuje njemakog ovara

Slika 49. Greke u grai tijela mujaka njemakog ovara

Primjer Kuja na slici pokazuje slijedee greke u grai tijela: ulegnuta lea, nekorektna graa prednjih ekstremiteta, prevelik omjer dubine prstiju u odnosu na visinu do grebena, dugako tijelo, ravno poloene sapi, kratke noge, kosti djeluju spuvasto, kratak vrat, mehko doaplje, uvrnut i visoko usaen rep. Mujak na crteu pokazuje sljedee greke u grai tijela: lahka kratka glava, iljata njuka sa lahkom donjom vilicom, istaknuto elo, iskrivljen vrat, aranasta lea, plitka prsa, tanke i lahke kosti, otvoreni uglovi prednjih i zadnjih nogu, djeluje pljosnato i lahko sa nedovoljnom miinom masom, sapi kratke, rep kratak, preslabo dlakav, te nedostatak pigmenta. 9.4.2. DUGODLAKI NJEMAKI OVAR U nastanku pasmine njemakog ovara, kakvu danas poznajemo, izmeu ostalog sudjelovao je i ovarski pas iz alpskog djela Njemake. Bio je to krupan pas, snanih kostiju i imao je dugu dlaku, toliko karakteristinu za sve planinske pse, a u vezi sa njihovom sposobnou za preivljavanje na niskim temperaturama. I danas, kada se u pojedinom leglu pojavi tene sa bogatom dlakom koja kasnije postane i duga, znamo da su u prvi plan izbila svojstva za dugu dlaku tog dalekog pretka.

97

Klasifikacija pasa

Slika 50. Dugodlaki njemaki ovar

Slika 51. Mladi dugodlaki njemaki ovari

Takvu pojavu kada se u sadanjim generacijama pojavi neka karakteristika dalekog pretka od prije 10 - 12 generacija nazivamo atavizam. Pojavljivanje dugodlake tenadi u leglu nije stoga neobino, ali je nepoeljno. Naime, dugodlaki njemaki ovari se ocjenjuju sa ocjenom nedovoljan to se tie njihovog eksterijera, odnosno vanjskog izgleda i ne mogu ii u daljni rasplod tj., ne mogu dobiti uzgojnu dozvolu. Dugodlakost se procjenjuje na tijelu psa na nekoliko mjesta, i to: obraslost uke sa dugom dlakom sa vanjske strane, duina dlake na leima odnosno grebenu do 9 cm, dlaka ne ini na leima vrsti pokriva poput slamnatog krova ve se "elja na stazu" du lene linije. Zastavice na prednjim nogama su izrazito duge, kao i sa donje strane prsa i repa. Na zadnjim nogama gae su izuzetno bogate dlakom, a na repu je dlaka bujna sa jakom zastavicom sa donje strane repa. Oito je da na dugodlakost kod njemakih ovara utjee vie gena, tako da imamo vie nivoa dugodlakosti. Neke emo jedinke odmah prepoznati kao dugodlake, a neke e biti ograniene sa ocjenama za navedene karakteristike. Isto tako neke e jedinke to svojstvo pokazivati tokom cijele godine, a neke e, promjenom zimskog u ljetno krzno, tu svoju manu prikriti. Iskusni uzgajivai ve poznaju linije pasa kod kojih ee dolazi do pojave dugodlakosti pa izbjegavaju parenje unutar tih linija, ali isto tako procjenom kvalitete i duine dlake jedinki koje namjeravaju pariti mogu iz iskustva procijeniti da li e se u leglu pojaviti dugodlaka tenad. Dugodlaki tenci dobivaju rodovni list i mogu biti kasnije lijepi i krupni psi, vrlo dobri za kolovanje i druenje, jedino to ete imati vie posla oko ureenja i odravanja njihovog krzna.
98

Uzgoj pasa

9.4.3. LABRADOR RETRIVER (Labrador retriever) To je pas snanog izgleda, aktivan i pun energije. Bez obzira na jaku konstituciju lagano se kree. Karakteristika mu je jaka, kratka dlaka, ravna, bez kovrdi. Dlaka na nogama i na repu nije duga, u vidu tzv. vidrinog repa. Stop je izraen, gubica jaka i na krajevima nije bitnije suena. Ui su objeene uz glavu, srednje velike i postavljene prilino unazad.

Slika 52. Labrador retriver

Slika 53. Crni labrador retriver

Boja je crna, okoladno smea ili svijetlo uta. uti psi imaju najguu dlaku. Visina 55-62 cm, a tjelesna masa 25-31 kg. ivotni vijek im je oko 12 godina. Prvi standard za labradore je napisan 1887. godine i u njemu su posebno istican njegova tvrdoa i izdrljivost. Kao samostalna pasmina bio je priznat 1905. godine. Najprije su bili samo crni, a druge boje nisu bile dozvoljene. Sposoban je uenik i ve u toku etnje ili igre moe nauiti donositi baeni predmet. Po naravi je prijatan i voli djecu. Nije previe glasan i posjeduje psihiku stabilnost. Dobro se slae s drugim psima i ostalim domaim ivotinjama. Koristi se kao vodi za slijepe, a odgaja se i za izlobe. Ne obazire se na vremenske promjene i otporan je, pa mu ak ni snijeg ni hladnoa ne smetaju. Ubrajaju se meu najomiljenije porodine pse. Labradori su prvo uzgajani da bi pomagali lovcima pri lovu ptica na vodi, jo i danas slue toj namjeni. Koriste se za pomo policiji pri otkrivanju droge, lovaki psi, terapeutski psi. Meutim, najee se danas koristi kao kuni ljubimac.
99

Klasifikacija pasa

Slika 54. Dozvoljene boje labradora

Ue jako brzo ukoliko su u povoljnoj okolini. To je rasa za koju se preporuuje da sa vlasnikom proe kole za pse zbog specifinog karaktera. Odlian je kao porodini pas i sa vlasnicima moe sudjelovati u jako mnogo aktivnosti i igara. Dobro istreniran i socijaliziran pas je jako njean prema djeci i starijim osobama. Nikada ne bi trebao biti agresivan te nije pogodan za psa uvara. Laje da upozori na dolazak stranaca. Dosta labradora je, meutim, izuzetno sretno i prijateljski raspoloeno kada je u bilo kojem ljudskom drutvu pa makar to bili i stranci. Najsretniji su kada su ukljueni u svakodnevne aktivnosti. Ovo je aktivna rasa puna energije, pa stoga zahtijeva i aktivnog vlasnika. Dosada i usamljenost moe kod njega prouzrokovati probleme u ponaanju. Crte karaktera i nivo aktivnosti ipak e zavisiti od psa do psa i od genetike, treninga, socijalizacije, brige koju svakodnevno prima. Pravi labrador potpuno je neagresivan u odnosu na ljude i druge ivotinje i sretan je da udovolji ovjeku. To je i glavna karakteristika ove rase. Labrador ima tako mnogo toga to privlai ljude: neagresivnost, inteligenciju, sposobnost prilagoavanja, to ga ini gotovo idealnim psom. Izuzetno dobro se slae sa djecom te se i preporuuje za porodice koje imaju ak i malu djecu. No i pored velikog strpljenja koji ima sa djecom, nikada ne ostavljajti malo dijete i psa nasamo. Labrador jako voli vodu i aktivnosti na otvorenom. Ne voli biti usamljen i svojim lajanjem moe postati prava nona mora ukoliko ga zanemarujete. Jako je inteligentan i permanentno spreman na uenje. Treba posebno paziti na njegovu tjelesnu masu, jer ima izrazitu sklonost gojenju zbog apetita.

100

Uzgoj pasa

Opi izgled i karakteristike Snane konstitucije, kratak u slabinskom dijelu, vrlo pokretan. iroka lobanja. Grudi i rebra duboki i dobro zaobljeni. irok i snaan u slabinskom dijelu i zadnjim nogama. Uravnoteen, veoma budan, odlinog nosa, mehkih usta, sa oduevljenjem ide u vodu, ima sposobnost prilagoavanja u predanog pratioca. Inteligentan, oprezan i posluan. Prijateljske prirode, nikada znacima ne pokazuje agresivnosti ili jasnu plaljivost. Jednobojan crn, ut ili okoladno braon. uta je od svjetlije krem boje do lisije crvene. okoladna moe varirati od svjetlije do tamne okoladno braon boje. Bilo koja druga boja ili kombinacija boja vodi diskvalifikaciji. Prihvatljiva je mala bijela fleka na grudima. Dlaka kratka, gusta, ne talasasta, bez zastava. Prilino otra poddlaka, odolijeva loem vremenu. Idealna visina grebena: mujaci 56-57 cm, a enke 54-56 cm. 9.4.4. ZLATNI RETRIVER (Golden retriever) Zasigurno, jedna od najpopularnijih pasmina pasa. Porijeklom je sa britanskog otoja. Atraktivnog je izgleda, srednje velik pas poluduge dlake ija boja varira od svijetle boje vrhnja do boje starog zlata.

Slika 55. Zlatni retriver

Slika 56. Zlatni retriver-traga

Nekad je pasmina bila izuzetno cijenjena u lovakim krugovima, na naim prostorima, meutim, nikad nije postala popularna meu lovcima. Vjerovatno je razlog duina dlake u koju se esto upetljavaju ici i granice, a teko se otkriju krpelji. Genetski su podloni displaziji kukova i naslijednim onim deformacijama, a
101

Klasifikacija pasa

este su i kone alergije. ivotni vijek im je 10-12 godina. Oni su njeni, pristojni i inteligentni psi sa mnogo arma. Lahko se dresiraju i jako su strpljivi i njeni prema djeci. Uivaju udovoljavati gospodaru pa dresura postaje zabava. Idealna visina grebena kod mujaka je od 56-61 cm, a kod enki 51-56 cm, a tjelesna masa 2736 kg kod mujaka i 25-32 kg kod enki. To su temperamentni psi koji oboavaju vodu i sve vezano uz nju, neumorno e plivati dok god im vlasnik baca kakvu granu ili lopticu. Takve igre zlatni retriver voli i na suhom: donoenje baenog predmeta. Moe se rei da je jedna od najpopularnijih pasmina na koju se odluuju porodice. Pasmina je izuzetno inteligentna, brzo shvataju i lahko ue, najvee veselje im je boraviti uz ljude, ne vezuju se uz samo jednog ovjeka i vrlo su prilagodljivi, svakog novog lana porodice kao i goste prihvataju s radou i kao potencijalne prijatelje za igru i maenje. Zbog jako dobrog njuha neki od njihovih talenata su lov, traganje, donoenje lovine, detekcija narkotika, eksplozivnih sredstava, kao policijski psi, zatim za natjecanje, poslunost i izvoenje trikova, a zbog velikog strpljenja i poslunosti koriste se kao psi vodii slijepih osoba. Zato ne treba imati pse ove pasmine ako e esto boraviviti sam, jer u tim situacijama postaje depresivan i pati ako nije ukljuen u dogaanja u porodici vlasnika. Najljepe je kada se za ovu pasminu odlue porodice i pojedinci koji esto izletuju u prirodi, idu na kupanje, tranje, ive sportski i u mogunosti su psa svuda voditi sa sobom. Zlatni retriver sa veseljem prihvata i druge pse, nisu ljubomorni niti agresivni prema drugim ivotinjama. Onaj ko eli uvara nije na dobrom putu. To je pas koji e se obradovati i provalniku. Nisu pasmina koja pretjerano laje, ipak s veseljem najavljuju svakog gosta, takoer su halapljivi i za komadi mesa su u stanju sve izvesti i onoga tko im ga daje prihvatiti kao najboljeg prijatelja. Skloni su debljanju, i tu vlasnici moraju biti dosljedni jer zlatni retriver ne zna kad mu je dosta hrane. Odravanje dlake je jednostavno, redovno eljanje i ne pretjerano esto kupanje amponom, svakih etiri mjeseca dovoljno je skratiti dlaku u salonima za pse. Imaju dva obilnija linjanja godinje, a karakteristino je da im dlaka ne otpada pretjerano. Opi izgled i karakteristike Simetrian, aktivan, snaan, jednolikog kretanja, miran s dobroudnim karakterom. Posluan, inteligentan, posjeduje uroenu sposobnost za rad, dobroudan, drueljubiv i puzdan. Boja je bilo koja varijanta zlatne ili krem, nikako crvene ili mahagoni. Nekoliko bijelih dlaka na prsima je dozvoljeno. Optimalna visina do grebena kod mujaka je 56-61 cm, a kod enki 51-56 cm.
102

Uzgoj pasa

Greke Bilo kakva odstupanja od gore navedenih opisa smatraju se grekom. 9.4.5. ARPLANINAC arplaninski ovarski pas se gaji od davnina u svim jugoistonim planinskim podrujima bive Jugoslavije. Najbrojniji je na podruju ar-planine, po kojoj i nosi ime.

Slika 57. arplaninac

Slika 58. Par arplaninaca

Registrovan je u FCI 1939. godine pod brojem 41 i imenom Ilirski ovar. Godine 1957. na prijedlog JKS, FCI je usvojio izmjenu imena Ilirski ovar u Jugoslavenski ovarski pas - arplaninac. Historijski razvoj Podaci o porijeklu arplaninca su razliiti. Vjerovatno je u jednom ili vie navrata u migracijama naroda iz Azije doao u Evropu i na Balkanski poluotok, zajedno sa stokom koju su ti narodi gonili. Zadrao se u osnovnom tipu samo u onim podrujima, gdje je ovarstvo ekstenzivnog tipa zastupljeno u velikoj mjeri i gdje i danas slui kao ovar i branitelj stada od divljih zvijeri. O pasmini arplaninac pripada grupi pastirskih pasa koji potjeu od molosa. Dananji pas je posljedica prirodne selekcije u zatvorenoj sredini, vjekovima bez dodira sa psima drugaijeg tipa. Surova priroda ga je napravila vrstim, grubim, borbenim, odlinim uvarom koji ne bjei ni pred oporom vukova ni pred medvjedom. Bez

103

Klasifikacija pasa

greke obavlja svoj dio posla u uvanju stada i imovine vlasnika. Visok stepen inteligencije mu omoguava da bude samostalan. Poetkom uzgoja u urbanoj sredini, stvoren je pas koji se u odreenoj mjeri razlikuje od izvornih pasa po grai i boji. Izvorni pas je vii od urbanog, najee je nadgraen, neto krae, ali i gue i grublje dlake, otvorenijih uglova zadnjih ekstremiteta. Dosta je pokretljiviji od urbanog tipa. Na ar-planini se mogu susresti psi svih boja sa maskom ili bez, od gotovo bijele, preko boje meda, penice, svih nijansi ute ili sive do tamne, gotovo crne boje. Odgajivai u gradovima forsiraju pse sive boje, svjetlije ili tamnije. Za njega je jako vano naglasiti da su sve boje ravnopravne. arplaninac je izuzetno uravnoteen i miran pas. Istovremeno je i vrlo dobroudan i vrlo otar, ali samo kada se za to ukae potreba. Vrlo je hrabar, spreman da se suprotstavi i mnogo jaem protivniku da bi odbranio vlasnika ili ono to mu je povjereno na uvanje, ak i po cijenu ivota. uvar je po instinktu, nije mu potrebna nikakva obuka. Jedna od njegovih odlika je i da nikada ne laje bez razloga. Odan je vlasniku, a nepovjerljiv prema strancima. I kada prihvati gosta koji je pristigao, budno e pratiti svaki njegov pokret. Odlikuje se visokim stepenom inteligencije. Dosta je tvrdoglav i dominantan pas i od njega ne treba oekivati izvoenje cirkuskih vjetina ili neprikosnovenu poslunost u okviru obuke. Pogreno je miljenje da je arplaninac glup pas jer se jako teko obuava. On je samo pas koji misli svojom glavom i veinu stvari radi po instinktu. On e savreno dobro shvatiti to se od njega trai, ali to nee uraditi ako ne smatra da je potrebno. Ono to jednom naui pamti cijelog ivota. tene je potrebno poeti odgajati vrlo rano, zato to se tada napravljene greke jako teko ispravljaju a loe navike teko iskorjenjuju. arplaninac je skroman pas u pogledu ishrane jede malo u poreenju sa svojom veliinom. Nije probirljiv to ne znai da ga ne treba hraniti kvalitetno, pogotovo u vrijeme razvoja. Jednom proputeno u periodu razvoja nikada se vie ne moe nadoknaditi. tene, a kasnije i odraslog psa, je potrebno redovno (na svakih par mjeseci) tretirati preparatima protiv crijevnih parazita (bez obzira to u njegovoj stolici parazite ne zapaate) i redovno cijepiti protiv zaraznih bolesti i bjesnila. to se smjetaja tie idealno bi bilo drati ga u veem ograenom prostoru ili mu bar pruiti dovoljno kretanja. Za njega je ivot na lancu pravo muenje pa je potrebno osigurati mu prostran boks sa kuicom (krov treba da bude ravan ili sa blagim padom), koju e koristiti kao osmatranicu. Visina ograde boksa ne bi smjela biti ispod 2 metra, osim ako boks nije pokriven. Kuica se moe napraviti od drveta, pri tom vodei rauna da pod bude odignut od
104

Uzgoj pasa

zemlje. Ako je u pitanju enka koja e se teniti kuica bi trebala biti neto prostranija u zavisnosti od veliine kuje. Prevelika kuica, bez obzira da li je u pitanju muijak ili kuja, je velika greka, jer pas nije u stanju toplotom svog tijela zagrijati prostor oko sebe. Iako mu krzno sa jakom poddlakom omoguava da mu ni velika hladnoa ne smeta, poeljno je zimi, pogotovo ako su jai mrazevi, na vrata kuice staviti neki zastor, a unutra se moe ubaciti slama. Ako kuja treba da se teni onda su slama i zastor obavezni. Pri odreivanju mjesta za boks, odnosno, kuicu, treba imati na umu da, ako bi mogao da bira, arplaninac bi izabrao prostor sa kojeg moe da ima Slika 59. Standardni eksterijer uvid na cijelo dvorite, imanje arplaninca na kojem ivi. Ne treba ga nikad staviti daleko od kue, i izvan zbivanja. Iako je veliki pas, moe se drati i u stanu, mada mu to moe predstavljati muenje ako mu se ne osigura dovoljno kretanja i mjesto gdje e moi da se skloni kad on to eli. U ovom sluaju mali problem moe predstavljati netrpeljivost i nepovjerljivost prema stranim licima. arplaninac je pas koji uz obuku vodi rauna o linoj higijeni. tene se lahko naui istoi, a odrastao pas obavlja potrebe prilikom etnje ili to dalje od mjesta gdje boravi i spava. Njegovo krzno ne zahtjeva esto etkanje, osim u vrijeme linjanja kada je potrebno odstraniti poddlaku da se ne bi zamrsila. Trebalo bi izbjegavati kupanje ee od jednom godinje, a i tada to uraditi samo ako je potrebno. Gusta dlaka i poddlaka ga izvanredno tite od hladnoe tako da ne bi trebalo biti iznenaenje kada u zimsko jutro u dvoritu osvane krzneno klupko sa nekoliko centimetara snijega na njemu. Snijeg je neto to najvie voli, jer mu do omoguava da se istri u dubokom snijegu. Ono na to bi trebalo paziti pri smjetaju i dranju arplaninca jeste da je osjetljiv na vlagu. Smetaju mu vruine pa e spas potraiti u rijeci ili u iskopavanju rupe u zemlji. Opi izgled Snaan, dobro povezan pas, iznad srednjeg rasta, u cjelini skladne grae. Prekriven je dugom, gustom i dosta grubom dlakom,
105

Klasifikacija pasa

to daje utisak zbijene grae tijela. Snane konstitucije, mirnog temperamenta, dobroudan, ali vrlo otar pas. Odan svom gospodaru i nepodmitljiv. Jednobojan je. Dozvoljene su sve nijanse boja od bijelog do tamnomrkog, skoro crnog. Najpoeljnija je sivozelena i tamnosiva boja. arenilo nije dozvoljeno. Kod pigmentiranih pasa dozvoljene su, ali nepoeljne, male bijele oznake na prsima i prstima. Kod svih pigmentiranih pasa osnovna boja najvie je izraena na gornjim dijelovima glave, vrata i trupa. U donjim dijelovima boja (pigment) postepeno slabi i prelazi u donjim dijelovima nogu u svjetliji (prljavo sivi, odnosno ukasti) pigment. Ovi prijelazi u svjetlije boje ne smiju da budu okvireni i da daju utisak arenila. Trup mu je neto dui od visine grebena (u mujaka za 8-10%, a u kuja za 10-12% visine grebena). Visina grebena mujaka iznosi prosjeno 62 cm, a enke prosjeno 58 cm. Poeljni su vii psi. Psi ispod 56 cm i kuje ispod 54 cm iskljuuju se od pozitivne ocjene. Prosjena tjelesna masa odraslog psa u radnoj kondiciji iznosi 35-45 kg, a kuje 30-40 kg. Greke Lake: nedovoljno izraena irina lubanjskog dijela glave, neto dui lini dio glave, slabije razvijene eljusti, nedovoljno izraena irina i dubina grudi, pljosnata ili suvie zaobljena rebra, manje izraeni nepravilni stavovi nogu, neto kraa dlaka (pri emu su zastavice ipak dobro izraene), bijele take na prsima i apama, malo skraenje repa, zeije ape, kao i ostale lake tjelesne mane. Tee: preduga (iljasta) njuka, jako izraen stop, visoko usaene i nedovoljno preklopljene ui, kljetasto zubalo, sedlasta lea, noenje repa u stranu, limfatina konstitucija, kao i sve tee tjelesne mane. Diskvalifikacijske greke Nedostatak premolara, veliki nesrazmjer duine i visine, nedovoljna visina grebena, nedovoljna duina dlake (ispod 7 cm), pojava arenila, tigravost, depigmentacija vidljivih sluzokoa i oiju, degenerativne pojave-brahignatija i prognatija, izraziti O i X stavovi ekstremiteta, uroeno kratak rep ili bezrepost, jako ulegnuta lea i druge degenerativne pojave. 9.4.6. NJEMAKI BOKSER (Deutscher Boxer) Pasmina datira iz 1850. godine kada je stvorena u Mnchenu krianjem Bullenbeisera (mastifa) i buldoga. Samo ime Bullenbeiser u prijevodu znai Bull = bik i beiser = onaj koji ujeda, grize, to nas navodi da je koriten u borbi s
106

Uzgoj pasa

bikovima kao i za lov na medvjede. Jasno je da su se za ovu namjenu mogli koristiti samo psi izuzetne snage, hrabrosti, izdrljivosti kao i snanog ugriza. elei poboljati neke od njegovih osobina kriali su ga s buldogom, pasminom koja se uzgajala u Engleskoj od XII. stoljea za arenske borbe, takoer, s bikovima. Psi su u to kraem vremenu trebali oboriti bika, uhvativi ga za njuku i tako ga drati dok ne iskrvari i klone od iznemoglosti. Za takvu vrstu pogodniji su bili psi nieg rasta, snanih eljusti, irokog prsnog koa. Samim krianjem navedenih pasmina uzgojio se vei i snaniji pas od buldoga, snanije glave, tee grae, te bijelinom koja se i danas protee u uzgojnim linijama. Slika 60. Njemaki bokser Spoljoten nos, razvueni zubi, nabijena figura odavali su izgled psa koji je zadavao strah. Ubrzo je stekao atribut nepobjedivog psa. Naroitu popularnost uivali su kod uvara zatvora, trgovaca stokom, a zbog neobinog izgleda i kod putujuih umjetnika i cirkusanata. Ime Boxer prvi put se spominje u knjizi Beckmahana "Historija i opis pasa s kraja XIX stoljea". Ocem pasmine smatra se kinolog Freidrich Roberth koji je veliku panju posveivao psihikim osobinama pasa. Zahvaljujui njemu bokser je zadrao svoje izvorne karakterne osobine, koje ga i danas krase i ine osobitim. Kriajui jednog njemakog i jednog engleskog psa dobio je psa koji se razlikovao od tadanjeg Bullenboissera, ali je zadrao kompaktnost grae, snagu i uz to se odlikovao jo elegancijom. Imao je lijepu glavu, snanu gubicu, kratak trup i izuzetno dubok i prostoran prsni ko. Ubrzo je u ast uzgoja boksera osnovan Deutscher Boxer klub 1897. godine sa sjeditem u Mnchenu. Iste godine izdat je standard pasmine koji je 1902. i 1905. godine doivio neke promjene te taj standard jo i danas vrijedi. O pasmini Glava treba veliinom odgovarati tijelu, mrava, bez bora. Donja eljust dua je od gornje, ali se, kad su usta zatvorena, ne smiju vidjeti ni zubi donje eljusti ni jezik. Njuka je iroka i crna,
107

Klasifikacija pasa

nosnice irom otvorene. Ui su visoko nasaene i iljasto prikraene, oi tamne, vrat okrugao, snaan, miiav, bez podvoljka, tijelo je kvadratnog oblika.

Slika 61. Najljepa enka na izlobi, Lisabon Portugal 2006. godine

Slika 62. Najljepi pas na izlobi, Lisabon Portugal 2006. godine

Rep se skrauje i noen je uspravno. Prednji ekstremiteti su ravni i meusobno paralelni. Mujak je visok od 57-63 cm, a enka 53-59. Tjelesna masa je 30-32 kg mujaci, 24-25 kg enke. Vrlo je dobroudan i vjeran, nije zlopamtilo. Privren je, naroito, djeci. Lahko ui. Kao slubeni pas pomonik je policije, uvar kue, branitelj osoba, vodi slijepih. Prije svega je cijenjen kao pas za pratnju, veseo, tolerantan, zaigran, ali neto nepovjerljiv prema strancima. Voli dinamian ivot, pa ga je potrebno esto izvoditi u duge etnje. Bokser troi mnogo energije pa je nezasitan. Ipak se ne smije udebljati jer bi to kodilo njegovu zdravlju i lijepom fizikom izgledu. Opi izgled Bokser je pas srednje visine, kompaktne, snane grae, dobro razvijene muskulature. Neobinom izgledu svakako ponajvie pridonosi glava iji izgled kod nekih ulijeva strahopotovanje, kod drugih odbojnost, dok je za ljubitelje pasmine najljepi i najprivlaniji dio tijela. Njena ljepota ovisi o skladnim odnosima lubanjskog dijela i njuke. Glava mora biti etvrtastog oblika, ne presnana, niti prenjena. Glava je obloena snanim miiima, suha, bez nabora koji se normalno pojavljuju samo izmeu uiju kada su uzdignute, te nabora koji polaze od korijena nosa, irei se prema dole. Njuka mora biti snana, nikad mala u odnosu na lobanju. Gledana s bilo koje strane, mora ustoljee zadrati svoju
108

Uzgoj pasa

pravu proporciju i oblik. Obje eljusti ne zavravaju u istoj ravnini. Donja eljust se u blagom luku uzdie i nadilazi gornju. Bokser je normalno predgriza. Gornja eljust je iroka suava se samo malo u prednjem dijelu. Usne kompletiraju oblik njuke. Gornja usna je debela, puna, u prednjem dijelu omeuje prostor u obliku slova V u koji je uloen izbaeni dio donje vilice i poduprta je donjim onjacima. Zato ovi moraju biti to udaljeniji i dobre duine tako da prednja povrina njuke izgleda iroka, kvadratina, i kada se gleda sa strane ini sa nosnikom tupi ugao. Donji rub gornje usne naslanja se na gornji rub donje. Brada se ne smije izdizati iznad i ispred gornje usne, a pogotovo ne ispod nje. Kada se gleda sprijeda i sa strane, ne smije se savijati poput donje eljusti buldoga. Pri zatvorenim ustima ne smiju biti vidljivi jezik ni zubi. Boje su uta (razliitih nijansi od svijetle do tamne) i tigrasta. Njuka mora biti crna, dobro pigmentirana. Bjeline su dozvoljene po tijelu, ali njihova ukupna povrina ne smije prelaziti jednu treinu povrine tijela. Bijeli bokseri nisu priznati standardom, ali ih neki uzgajivai rado uzgajaju zbog njihovog atraktivnog izgleda. Posebno je cijenjena njegova narav. Privren je ljudima koje voli, drutven je, brzo se privikava na svaki ambijent. 9.4.7. DOBREMAN PIN (Dobermann) Doberman je jedina njemaka rasa koja nosi ime po svom tvorcu, odgajivau Friedrich Louis Dobermann (1834.-1894.). Smatra se da je bio poreznik i neko vrijeme intor koji je imao zakonsko pravo da hvata sve naputene i izgubljene pse. Poeo je sa odgojem pasa iz prihvatilita koji su bili vrlo otri. Takozvani "mesarski psi" koji su ve postojali u to vrijeme, mada relativno kratko, odigrali su vrlo vanu ulogu u nastanku dobermana kao rase. Ti psi su bili rani tip rotvailera, ukrteni sa tipom ovara poznatih kao crni psi sa crvenim oznakama. Dobermann poinje sa odgojem takvih mjeanaca oko 1870. godine. On stvara "svoju rasu" koja e biti ivahna, okretna i oprezna sa visokim odbrambenim sposobnostima, ali ujedno veoma privrena i biti kuni pas. Dobermani su esto bili prikazivani kao policijski i psi za zatitu. esta upotreba u policiji donijela im je nadimak "andarski psi". Takoer su koriteni i u lovu za smanjenje broja tetoina. U takvim okolnostima bilo je logino da je doberman poetkom dvadesetog stoljea formalno bio priznat kao policijski pas.

109

Klasifikacija pasa

Slika 63. Doberman pin

Slika 64. Par dobermana

O pasmini Dobermana je 1860. godine uzgojio Louis Dobermann iz Apolde. Po njemu je pasmina i dobila ime. Rije pin dodana je 1949. godine. Posebno je omiljen zbog svoje nepokolebljive vjernosti gospodaru i nepotkupljivosti. Poznat je po opreznosti i zato ga se ljudi boje. Ponekad ga prati glas da je to pas koji teko ui. To je greka jer je doberman izuzetno inteligentan, lahko ui i voli raditi pa ga je lahko odgojiti i kolovati. Preporuuje se rad na poligonu za pse. Odbrambene zadatke prihvata ozbiljno i dobro laje. Tjelesno je tvrd, duevno osjetljiv. Kada mu se dogodi neto neprijatno, vie je dana nesretan i alostan. Velik je prijatelj djece. Potrebno mu je mnogo kretanja. Kratka dlaka omoguuje jednostavnu njegu. Zdrav je i bez obzira na veliinu kod njega se rijetko kada razvije displazija. Zima na otvorenom se ne preporuuje. Opi izgled Doberman je srednje veliine, jak i miiav pas. Elegantne linije tijela, ponosnog dranja, izraena temperamenta i inteligencije, zastraujueg izgleda odgovara slici idealnog psa.

110

Uzgoj pasa

Vanije proporcije Tijelo mu je gotovo kvadratino, posebno kod mujaka. Duina tijela mjerena od grudne kosti do repa ne smije da bude vie od 5% vea od visine kod mujaka i 10% kod enke. Ponaanje i temperament Doberman je prijateljski nastrojen i staloen, veoma je odan lanovima porodice vlasnika. Voli djecu. Poeljni su srednje temperamentni i srednje otri psi. Zahtjeva se srednji prag tolerancije i iritacije uz dobar kontakt sa vlasnikom. Doberman uiva u radu i treba da ima dobre radne sposobnosti, hrabrost i sranost. Potrebno je da je samopouzdan i neustraiv, ali u isto vrijeme prilagodljiv i dobro socijaliziran pas. Boja je crna ili tamno braon sa crvenim jasno ogranienim paleom. Oznake se nalaze na njuci, obrazima, obrvama, dvije take na grudima, prednjim i zadnjim nogama i apama i ispod repa. Optimalna visina kod mujaka iznosi 68-72 cm, a kod enki 63-68 cm uz toleranciju 2 cm. Tjelesna masa kod mujaka treba da iznopsi od 40-45 kg, a kod enki od 32-35 kg.

Slika 65. Doberman u dobi od 20 mjeseci

Greke Opi izgled: nedostatak spolnih karakteristika, nedovoljno supstance, previe lahki ili previe teki psi, predugih nogu, slabog kostura. Glava: teka, uska, prekratka ili preduga. Previe izraen ili neizraen stop. Romanski nos, lo pad gornje linije lobanje, slaba donja vilica, okruglo ili koso oko, svijetlo oko, prejaki obrazi, oputene labrnje, izbeene ili upale oi, previsoko ili prenisko usaene ui. Vrat: malo krai, pretjerano krai, viak koe oko vrata, podvoljak, pretjerano dugaak (neharmonian), labui vrat. Tijelo: nedovoljno vrsta lea, strme sapi, lea koja se klate, ulegnuta lea, arenasta lea, nedovoljno ili previe istaknuta rebra, nedovoljna dubina ili irina grudnog koa, prenisko ili previsoko nasaen rep, oputen ili previe utegnut stomak. Ekstremiteti: nedovoljna ili
111

Klasifikacija pasa

pretjerana uglovanost prednjih i zadnjih ekstremiteta, neprivreni laktovi, odstupanje od standardne pozicije i duine kostiju i zglobova, previe blizu ili previe razmaknuta stopala, kravlji stav, dugi prsti, mehko doaplje, razmaknute i mehke ape, krivi prsti, blijedi nokti. Krzno: suvie svijetle ili nejasno definirane oznake, prljav pale, previe tamna maska na usnama, velike crne take na nogama, nedovoljno vidljive ili prevelike oznake na grudima, duga dlaka, meka talasata ili kovrdava dlaka, slaba odlakanost, mijesta bez dlake, dua dlaka na pojedinim dijelovima tijela. Karakter: nedostatak samopouzdanja, netemperamentni psi, otri preagresivni psi, prenizak ili previsok stepen tolerancije. Visina: odstupanje od standarda za vie od 2 cm. Hod: klimav, ogranien ili sputan hod. Diskvalifikacijske greke Generalno: jako izraen nedostatak spolnih karakteristika. Oi: ute oi, oi kao u ptice grabljivice, razliita boja oiju. Zubi: kljetasto zubalo, podgriza ili predgriza, nedostatak zuba. Karakter: plaljivi, stidljivi, nerovozni ili pretjerano agresivni psi. 9.4.8. VELIKI NAUCER (Schnauze) VELIKI GUBIAR Skupina: II. FCI skupina - pineri, nauceri, molosi, mastifi i vicarski planinski psi Zemlja porijekla: Njemaka

Slika 66. Veliki naucer

Slika 67. naucer kao slubeni pas

Namjena: pas uvar, obrambeni pas i kuni pas. Veliina: visina u grebenu iznosi izmeu 60 i 70 cm. Dlaka: dlaka je tvrda. Boja dlake je crna.

112

Uzgoj pasa

Narav: veliki naucer je ivahan, oprezan, vrijedan, skroman, ilav, inteligentan, promiljen, dobroudan i nepodmitljiv pas. Vrlo je privren svom gospodaru i njegovoj porodici. Posjeduje veliku izdrljivost i eli uiti. Veliki nauceri su nekada bili poznati kao "minhenski pivski nauceri" jer su radili kao psi uvari po pivarama Bavarske. Odgoj: ovog karakternog psa treba paljivo odgajati. Dosljedan i iskren odgoj s puno promjena sigurno e dati i pozitivan efekat. Uvijek treba misliti da nauceri imaju svoje vlastite zamisli i da nee ba svaku naredbu bezuslovno izvravati. Unato tome taj pas se moe dobro ukljuiti u razliite sportske aktivnosti za pse. Veliki naucer se dobro slae s drugim psima i kunim ivotinjama. Po prirodi se prema djeci ponaaju s puno ljubavi. Strance ba i ne vole to oito i pokazuju, ali i tu sve ovisi o socijalizaciji. Potrebno mu je puno kretanja, puno etnje i istravanja pa e i u kui biti miran. 9.5. DINOVSKI PSI 9.5.1. ROTVAJLER (Rottweiler) Rotvajler je izvrstan pratitelj i uvar, on je miran i samopouzdan pas sa uroenom eljom za zatitu doma i obitelji. Mora se potovati i injenica da to nije pas koji se uklapa u svako domainstvo. Pravilnim treningom i socijalizacijom moe se dobiti izvrstan kuni ljubimac, odan prijatelj, posluan radni pas. Oni su izuzetno odani i inteligentni. Nisu veliki lajavci, no dobri su uvari koji e najaviti kada se neto neobino deava. Njihova osobnost moe varirati od velike naklonjenosti, do izrazite povuenosti, u prosjeku to nisu niti psi koji su srameljivi, ali ni psi koji se lahko razdrae. S njima je relativno lahko raditi, dobro usvajaju naueno, odnosno prilino su podloni dresuri. Slika 68. Rotvajler Vrlo su drutveni pa vlasnika esto slijede iz sobe u sobu i paljivo prate ta radite. Zbog njihove snage nuna je socijalizacija i
113

Klasifikacija pasa

trening u ranoj dobi. Nervoza, srameljivost ili pretjerana uzbuenost su nepoeljne kod psa ovakve veliine i snage. to se izgleda tie, rotvajler je srednje velik, snaan pas, vrste grae, velike snage i izdrljivosti. Crne je boje dlake sa jasno odreenim paleima na obrazima, njuki, prsima i ekstremitetima te iznad oba oka. Dlaka mu je ravna, srednje duine. Rotvajlerova tjelesna masa kree se (prema FCI standardu) od oko 45 kg za enke i oko 55 kg za mujake. Visina do grebena enki prema istom standardu je 5663 cm, a mujaka 61-68 cm. esto ga smatraju agresivnim psom. No, iako openito moemo rei da rotvajleri imaju jak teritorijalni instinkt te e sasvim sigurno odbraniti dom svog vlasnika i svoj opor od uljeza, ipak agresivnost i zatitniki instinkt variraju kod svakog psa. U svakom sluaju, ako se neko odlui za ovu pasminu, najbolje je prvo sagledati sve loe strane pasmine, a to su da :imaju relativno kratak ivotni vijek i relativno kasno sazrijevaju. Oni su krupni psi koji zauzimaju puno mjesta u domu, automobilu. tenetu se mora posvetiti puno vremena i vjebe kako dosadu ne bi ispoljio destruktivnim ponaanjem, a treba biti i oprezan u koliini vjebe kako tene u tako mladoj dobi ne bih previe opteretili radom jer njegove kosti, ligamenti i zglobovi u razvoju ne bi smjeli podnositi prevelika optereenja. Osiguravanje socijalizacije vano je i zbog toga da se sprijei rotvajlerov zatitniki instinkt koji jednog dana moe prei u agresivnost. esto su rotvajleri "svojeglavi" psi koji trebaju sigurnog vlasnika koji moe preuzeti vostvo, jer ukoliko mu se pristupi "mlako" moe se desiti da vlasnik ima velikih problema. Kao tenci, esto su pravi "smetljari" tj., svako smee pronaeno vani u etnji trpaju u usta, dok pravilno ne naue zabrane. U igri znaju biti grubi pa tako nekog mogu i nenamjerno ozlijediti. Moe biti teko i pronai partnera za igru svom tenetu, jer mnogi ljudi nisu spremni pustiti svoju tenad da se igra sa rotvajlerom. Oni, iako nemaju dugu dlaku, linjaju se. Takoer i sline, moda ne ba tako jako kao neke druge molosoidne pasmine, ali ipak sline. Opi izgled Rotvajler je srednje visok do visok pas, robustan, ne prevelike tjelesne mase. Svojom smirenou i snanim miiavim tijelom ostavlja utisak dostojanstvenog i sigurnog psa, spremnog da uva i prati svog gospodara. Vane su mu proporcije. Duina tijela ne smije biti dua od visine za vie od 15%. Visina mujaka je od 61-68 cm, poeljna visina 65-66 cm, visina enke je 56-63 cm, a poeljna visina 60-61 cm. Tjelesna masa oko 50 kg za mujake i oko 42 kg za enke.

114

Uzgoj pasa

Slika 69. Rotvajler u dobi od 17 mjeseci

Slika 70. Rotvajler mujak

Greke i opi dojam: Lagan, visokih nogu, slabih kostiju i miia. Glava: kao kod lovakog psa, uska, lagana, prekratka, dugaka, ravne lobanje, slabo izraenog stopa ili prenaglaenog stopa. Gubica: dugaka i picasta ili flekav nos. Zubno meso roza boje. eljusti: uska donja eljust. Obrazi: jako oputeni. Zubalo: karasto. Uho: prenisko, teko, dugako, oputeno, nazad podvijena, kao i uho koje dobro ne nalijee na glavu te nejednako noeno uho. Oi: svijetle, buljooke, upadnute te okrugle. Vrat: Predugaak, tanak, slabo miiav, podvoljak i oputena koa. Tijelo: Predugo, prekratko ili preusko. Prsa: grudni ko plosnatih rebara, bavastog oblika, te nedovoljno duboka. Lea: predugaka, oputena, arenasta. Kria: prekratka, preravna, predugaka, prestrma. Rep: previsoko ili prenisko usaen. Prednji stavovi nogu: usko postavljeni ili neravni prednji ekstremiteti, strma ramena, nedovoljno vrst lakat, preduga, prekratka ili strma nadlaktica, mekano ili strmo doaplje. Strmi ravni, previe zakrivljeni prsti, svijetli nokti. Zadnji stav nogu: uska bedra, usko postavljeni, kravlji ekstremiteti, pete preblizu (iks ekstremiteti), peti prst. Koa: nabrana na glavi. Dlaka: mehka, prekratka ili predugaka, valovita te nedostatak poddlake. Boja: neomeene i neodgovarajue boje oznaka (pale).

115

Klasifikacija pasa

Diskvalifikacijske greke Oi: entropija, ektropija, ute oi, oi razliite boje. Zubalo: predgriz, podgriz, nedostatak premolara ili molara. Dlaka: pi kovrava dlaka, bijele fleke ili nedostatak palea na odreenom mjestu. 9.5.2. BERNANDINAC (Bernhardiner) Bernardinac je ponos vicarske, ali pored svoje matine zemlje, ovaj plemeniti i impozantni pas, ija tjelesna masa esto prelazi 100 kg zbog svoje ljepote, simpatinog tunog pogleda i izuzetne dobroudnosti, uiva ugled irom svijeta. Osim toga, to je pas koji se koristi za pronalaenje i spaavanje zalutalih, promrzlih i snjenom lavinom zatrpanih ljudi u planinskim masivima. O porijeklu bernardinca postoje razliita miljenja, ali blie istini je ono koje kae da bernardinac vodi porijeklo od stare tibetske doge, koja je jo prije 4.000 godina nastanjivala vrhove Himalaja i koja je predstavljala jednu od najstarijih pasmina. Uslijed ratova i trgovine, stara tibetska doga dospjela je u Evropu sa Istoka. Tokom vremena, a i pod uticanjem klimatskih i drugih faktora, tibetska doga doivljava niz promjena. Od nje nastaju i staro-rimski moloki psi, koje su Rimljani koristili za lov i kao ratne pse pa su vjerojatno za vrijeme Galskih ratova dospjeli na podruje dananje vicarske, a tokom godina od njih su nastali dananji bernardinci. U dananjem obliku bernardinac se javlja u X stoljeu, u manastiru Sveti Bernard, koga je osnovao Otac Bernard od Montane, na prevoju Simplon na Alpima u vicarskoj. Tako je Hospiz, manastirsko sklonite, postalo sredite odgoja bernardinacaplemenitih pasa koji su jo tada koriteni kao spasioci ljudi, a sa njihovim obuavanjem za naroitu slubu spaavanja se nastavilo sve do danas. Profesor Lugan koji se bavio prouavanjem porijekla bernardinaca, pronaao je u arhivima Hospiza iz druge polovine XII vijeka slike i opise koji svjedoe o postojanju ovih pasa. Jedna slika iz 1695. godine pronaena na Hospizu prikazuje bernardinca. 1707.
Slika 71.Bernardinac 116

Uzgoj pasa

godine javlja se i prva sauvana arhivska biljeka o ovim psima, koja govori o o tenjenju jedne enke. Dalji arhivski podaci, takoer, svjedoe o nihovom postojanju na Hospizu: "1787. godine, oni su unitili bandu provalnika" Preko ovog prevoja na Alpima proao je Napoleon sa vojskom od 30.000 - 40.000 ljudi. Bio je veliki snijeg i mnogo ranjenih i mrtvih vojnika. Psi su postavljeni od strane monaha kao pratioci u slubi vojske, sluili su kao spasioci ljudi. Od 1800. - 1812. godine u manastirskom sklonitu ivio je Barry, legendarni bernardinac. Barry je bio snaan, dobroudan pas koji je sa jo nekoliko obuenih pasa godinama iz snjenih smetova spaavao zalutale i promrzle putnike. I sam je kao mlad pas proao specijalnu obuku i tek poslije su mu povjereni ozbiljni zadaci. Obuka mladih pasa vri se uz pomo jednog obuenog, iskusnijeg starog bernardinca, koji je uitelj mlaoj generaciji.

Slika 72. Barry, legendarni bernardinac

Slika 73. Par bernardinaca

U poetku oni samo prate svog "uitelja" u pronalaenju zalutalih putnika i posmatrajui ga kako on to radi, ue se da kasnije sami preuzmu taj zadatak. Kada pas spasilac pronae zalutalog putnika koji je zaspao u snijegu, prvo poinje lajati da bi ga probudio. Kada mu to uspije, slui mu kao vodi do bolnice koja je u sklopu manastira. Ako putnik ne moe hodati, pas mu slui kao oslonac ili ga u krajnjem sluaju vue po snijegu do sklonita. Ponekad, ako posustane od ljudskog tereta, ostavlja putnika na nekom skrovitom mjestu, a on sam odjuri po pomo. Snanim laveom za tren oka digne sve na noge dajui znak za uzbunu. Ovi psi spasioci su naroito aktivni u septembru, kada prve snjene vijavice iznenade turiste. Jaki vjetrovi predstavljaju u to vrijeme
117

Klasifikacija pasa

veliku opasnost za svakog ko se nae u brdima, jer mogu da nanesu velike smetove za samo nekoliko minuta i zatrpaju sve staze i puteve. Tada stupa u akciju spasilaka ekipa ovih predivnih, plemenitih pasa, koji sa punim pravom nose ime Svetog Bernarda. Nazivani su najee "Sveto-Bernardski psi" ili "Sveti psi". 1865. godine je prvi put u upotrebi ime bernardinac. Godine 1856. prvi put je u Hispizu zabiljeeno njihovo ukrtanje sa njufaundlenderom. Do tada su postojali samo kratkodlaki bernardinci, mada jo 1850. godine u nekoliko sluajeva bilo je otenjenih primjeraka dugodlakog bernardinca u podnoju prevoja. Oni su djelovali ljepe i monije nego kratkodlaki bernardinci. Zato nije iznenaujue da dugodlake bernardince u osnovi ee sreemo od kratkodlakih. Tvrdnje da je dugodlaki bernardinac nastao ukrtanjem sa njufaundlenderom, nisu u potpunosti provjerene niti dokazane. Istina je da su monasikalueri smatrali da su dugodlaki bernardinci nepodesni, neupotrebljivi za slubu brdskog spaavanja te su ove pse poklanjali bogatim linostima, ali su ih i prodavali, grofovima od Rougemonta, zapovjedniku Risa kod Berna, ruskoj velikoj kneginji Ani Fjodorovnoj i drugima. Uzgojem bernardinaca su se veoma aktivno bavili grofovi od Rougemonta, koji su ivjeli na lavljem brdu kod Murtena. Od njihovih pasa vodi porijeklo i par bernardinaca koje je posjedovao mesar i krmar Heinrich Shumacher iz Holigena kod Berna. On je mnogo uinio za dalji razvoj ove rase. Za Shumachera se moe rei da je osniva modernog uzgoja bernardinaca. Nema preciznih podataka o vremenu kada je on zapoeo ovaj uzgoj. Postoje neki podaci da su jo 1867. godine na izlobi u Parizu pobijedili i dobili zlatnu medalju psi Sultan I i Favorit I, koji su poticali od Shumachera. On je svoj odgoj usmjerio na Hospiz tip pasa. Bio je u stalnom kontaktu sa fratrima sa Hospiza (manastirsko sklonite za putnike) koji su gajili bernardince pa je zato i njegovao takav tip bernardinca. Shumacherov najbolji pas bio je Bari I i bio je kratkodlaki bernardinac. On je iskljuivo odgajao kratkodlake pse. Godine 1880. Shumacher je bio obeshrabren u odgoju bernardinaca, jer se pojavilo nekoliko mlaih odgajivaa koji su proizveli novi tip kome je data velika prednost nad Shumacherovim Hospiz tipom bernardinca. Uputio je 1884. godine i jedno pismo novoosnovanom vicarskom kinolokom savezu u kome je pisalo: "Moj jedini princip u odgoju ogleda se u tome da postignem to veu slinost u odlakanosti i tjelesnoj grai sa slavnim Barryem iz Bernskog muzeja. Vana mi je inteligencija i pokretljivost psa, a to sve doprinosi da moji bernardinci budu gotovo idealni.

118

Uzgoj pasa

O pasmini Bernandinac je pas za spaavanje. Englezi ga nazivaju svetac, jer su ovim psima svojstvene sposobnosti da unaprijed osjete lavinu, nevrijeme i zemljotrese i da ih nagovjeste. Nasljedna nastrojenost ove upeatljive pasmine za rad na polju spaavanja odgovara darovitosti ptiara ili lovakog psa u podruju lova. Mada je bernandinac svojom upotrebom u snijegu postao legenda, danas se moe promatrati i kao uvar kue i strpljivi prijatelj djece koju titi uoavajui opasnost i neustraivo ih brani. Zahvaljujui veliini i snazi, bernandinac se ne boji nijednog protivnika. Pored svojih karakternih kvaliteta, ovaj pas objedinjuje ljepotu, stabilnost i sposobnost prilagoavanja svakoj klimi pa ga zahvaljujui tome ele mnogi prijatelji pasa kao svog pratioca, uvara i zatitnika. Ima srednje dugu dlaku, ravnu pa ak i malo valovitu, posebno na leima. Njegov rep se zavrava zastavicom, a na bedrima ima izraene "pantalone". Podvoljak je oblikovan poput ogrlice i zato djeluje velianstveno. Tjelesna linija dugodlakog bernardinca izgleda neto meke nego kod kratkodlakog. ape su bijele, iroke i zatvorene. Kao i veina velikih pasmina bernardinci imaju predispozicije za displaziju kukova. Tjelesna masa odraslog psa je oko 80 kg, a ivotna dob oko 10 godina. Po prirodi su robusni, mirni, a znaju ponekad i ugristi. To e uiniti samo kad osjete ozbiljnu opasnost, jer su inae dobroduni i imaju visok prag izdrljivosti. Mogu se koristiti kao uvari, jer svojom, potovanja vrijednom, vanjtinom izazivaju nelagodu i djeluju prije svega preventivno. Bernardinac je ivotinja koja voli udobnost. Nije grubijan, iako je samouvjeren i rijetko e ga kada napasti neki drugi pas. Privren je ovjeku. Vruinu podnosi puno tee nego hladnou, stoga mu treba prostor u sjenci. Bernardinac kratke dlake je najefikasniji na planini, jer odlino podnosi veoma niske temperature, a lake radi od bernardinca duge dlake, koji se neto tee kree po snijegu jer mu se snijeg lijepi za ape i zamrzava. Ovaj pas je razborit, miran i drutven, njean i umiljat, bezgranino odan, oboava djecu. Potrebno mu je mnogo vjebe i kretanja, a odravanje njegove dlake zahtjeva energino i esto etkanje. Jedna od uloga tih pasa u prolosti bila je i otkrivanje krijumara okolade i cigareta na vicarsko-talijanskoj granici. Opi izgled Postoje dva varijeteta: kratkodlaki i dugodlaki. Oba varijeteta su upadljive veliine i imaju harmonino, snano, napeto i miiavo tijelo sa impozantnom glavom i pozornim izrazom lica.

119

Klasifikacija pasa

Ponaanje i karakter Prijateljski nastrojen, oprezan.

mirnog

stabilnog

temperamenta,

Proporcije Idealne proporcije visine grebena i duine trupa / mjereno od ramenog zgloba do sjedne kvrge / je 5:6. Postoje dva varijeteta: dugodlaki i kratkodlaki. Kratkodlaki: pokrovna dlaka je gusta, ravna, prileua, sa lako gaastim bedrima. Poddlaka je bogata. Rep je dobro odlakan, dlaka je gusta, ali ne obrazuje perjanicu. Dugodlaki: pokrovna dlaka je veoma gusta, vrsta, ali ne i otra, pri dodiru, sa puno poddlake. Srednje je duga, prava ili blago talasasta, ali nikako kovrava. Obino na leima, posebno u predjelu slabina i sapi dlaka je blago talasasta. Lice i ui su pokriveni kratkom i mehkom dlakom. Dua, svilenkasta dlaka u osnovi uvjeta je dozvoljena. Rep je jako odlakan gustom dlakom. Teak je i bunast, ali ne smije da formira zastavicu. Uvijena ili kovrava dlaka na repu je nepoeljna. Na butinama se nalazi veoma obilna bunasta dlaka /gae. Prednji ekstremiteti su sa karakteristinim zastavicama. Boja bernardinaca je crvena sa bijelim poljima ili bijela sa crvenim poljima. Sve nijanse crvene boje su dozvoljene. Psi koji su vie crveni, sa samo nekoliko manjih bjelina na krznu su takozvani mantilasti, a psi koji su vie areni, tj. na kojima ima vie crvenih i bijelih mrlja na krznu su ploasti. Tolerira se mjestimina pojava crnih pramenova. Potrebne oznake bernardinaca: bijele grudi, bijeli al na vratu, bijele ape, bijeli vrh repa, bijela lisa na elu, bijela traka na njuci, na kojoj su poeljne (ali ne i obavezne) crne tufne, tamna simetrina maska oko oiju i tamnija boja dlake na uima. Bernardinac nikako ne smije da bude jednobojan ili bez bijelih oznaka. Visina grebena: minimalna visina za mujaka je 7O cm. Minimalna visina za enku je 65 cm. Maksimalna visina za mujaka je 9O cm. Maksimalna visina za enku je 8O cm. Psi koji prelaze najveu dozvoljenu visinu se pri ocjenjivanju ne penaliziraju ako im je izgled skladan i imaju korektne hodove. Greke Svako odstupanje od gore navedenih taaka se smatra grekom. Ocjenjivanje greaka mora da zavisi od stupnja odstupanja i treba obratiti panju koliko to utjee na opi izgled i harmoninost psa. Nedovoljno izraene spolne karakteristike (suvie muevne enke ili suvie enstveni mujaci), neskladan opi izgled, suvie jako izraeni nabori na glavi i jako izraen podgunjak, suvie kratka
120

Uzgoj pasa

ili suvie duga njuka, jako visee usne, veliki predgriz ili podgriz, nedostatak zuba osim premolara P1, veoma visoko ili nisko usaene ui, svijetle oi, entropijum, ektropijum, oni kapci bez ugaonog nabora, ulegla kao i aranasta lea, nadgraenost ili jako niske sapi, rep noen iznad lene linije, nepravilan stav prednjih ekstremiteta (ape jako okrenute prema unutra ili napolje), nepravilan stav zadnjih ekstremiteta (X stav i O stav), nepravilni hodovi, kovrava dlaka, nedovoljna pigmentacija, tj. depigmentacija ili pogrena pigmentacija nosa, nosne peurke, onih kapaka, viseih usana, pogrena obojenost dlake (nedostatak potrebnih obojenih povrina na dlaci, crveno braon mrlje u veoj koliini na bijeloj dlaci) i mravost, agresivnost. Diskvalifikacijske greke Potpuno bijela dlaka ili potpuno crvena dlaka bernardinca, drugaija obojenost dlake od predviene, plave oi ili oi razliite boje, nedostatak jednog ili oba testisa u skrotumu. 9.5.3. MASTIF Potie od tibetanskog mastifa, a u Evropu su ga doveli Feniani. Ubrzo mu je domovinom postala Velika Britanija, gdje je selekcioniran i vrlo cijenjen. O pasmini Mastif je divovski pas koji potie od ranih molosa i alaunta. Moe biti srebrne, rie boje ili prugast, ali neizostavno mora imati crnu masku i ui. Pas je kratkodlak, vrlo krupan i irok, snanog miija i kostiju, s ogromnom glavom.

Slika 74. Mastif

Slika 75. Standardni eksterijer mastifa 121

Klasifikacija pasa

Karakter mastifa mora biti smiren i samouvjeren, bez nervoze, da nije plaljiv ili agresivan, pouzdan i odan. Unato dozi tvrdoglavosti, nije ga teko obuiti, jer je privren vlasniku. Jednom kad se obui, jedina potrebna kazna mu je malo otriji ton. Potrebna je rana i obilna socijalizacija. Iako je vrlo budan i zatitniki raspoloen prema svojim vlasnicima i drugim, mastif je po prirodi miran, njean i nema instinkte koje trae ljudi zainteresirani za borbene pse. Medutim, mogue su borbe s drugim psima zbog tipino pseih stvari kao to su dominacija u oporu ili spolno suparnitvo. to se tie zatite od ljudi, mastif je uglavnom obavlja tako to osobu koja mu se ini opasnom upozori svojim stavom i glasom. Ugrizu e rijetko pribjei, a to uglavnom nije ni potrebno, jer e veina ljudi naglo zaboraviti svoje loe namjere pred nakostrijeenim psom od 80 kg. Uljez u kui ili dvoritu bi vjerojatno bili stjerani u kut i dran tamo neozlijeeni do dolaska vlasnika. S druge strane, dobrodolog e gosta mastif uglavnom prijatno pozdraviti, a onda e zahrkati pored vlasnikovih nogu. Prema djeci je njean, strpljiv, zatitnik. Naravno, treba se pobrinuti da djeca nisu gruba prema njemu dok je tene i nadzirati malu djecu u prisutnosti tog velikog i tekog psa (veseli mastif moe repom lako prevrnuti dvogodinjaka). Boja Srebrna, ria, tamna, prugasta.

Greke Svako odstupanje od zadanih taaka smatra se nedostatkom. Vrednovanje greke treba mjeriti u srazmjeru s njenom veliinom. 9.6. PSI ZA POSEBNE NAMJENE 9.6.1. Slubeni psi Slubenim psom nazivamo psa koji po svojoj pasmini, konstituciji, po pojavi, karakteristikama nervnog sistema, istananim organima ula, sa svim uroenim potrebnim osobinama, ali i po obuenosti je podoban da obavlja posebne poslove. Mogunost koritenja (upotreba slubenog psa) Za otkrivanje i pronalaenje nestalih, sakrivenih ili zalutalih osoba, za pronalaenje predmeta i indentifikaciju, za pretragu prostora i prostorija,
122

Uzgoj pasa

Za otkrivanjene isparavanja lahko zapaljivih tenosti, otrovnih gasova i sl., za zatitu teritorija i objekata, za obezbjeivanje reda, za zatitu ljudi , za linu zatitu vodia (slubenog lica) i za obezbjeenje obavljanja radnih zadataka. Kao sredstvo prinude: za sprjeavanje izvrenja krivinog djela, za prekidanje radnje izvrenja krivinog djela (zapoete radnje), za zaustavljanje izvrioca krivinog djela, za savladavanje pri sprjeavanju-izvravanju radnih zadatka, za rasturanje grupe napadaa i primoravanje na razumno ponaanje i kao sredstvo prinude od prijetnje iz kojeg moe proizai teta. 9.6.2. Psi u vojsci i policiji Patrolni pas se obuava da se ne plai pucnja i da napada. Traga uvjebava svoj njuh i mora imati izdrljivost da kilometrima slijedi trag. Izvia radi u tiini i ui da otkriva eventualna skrovita. Mada je uvanje strae instinktivna osobina i vrebanje je steena osobina i pas mora nauiti da satima ostane na strai. Karijera vojnog i policijskog psa postie se u uzrastu od oko 8-10 godina, a oni najee ostaju sa svojim gospodarom. Psea brigada Parike policijske prefekture stvorena je 1951. godine, a jo krajem prolog stoljea tri psa su radila u parikoj policiji. Prije svega zadueni za misije straarenja i traganja, psi svakodnevno diljem svijeta pomau policajcima, andarima i lanovima slubi civilne bezbjednosti u pronalaenju nestalih osoba u prirodnim katastrofama. Oni takoer znaju da, u oekivanju pojaanja, Slika 76. Pas za policijsku namjenu imobilizuju zloinca ne ranjavajui ga pri tome. 9.6.3. Psi za otkrivanje mina Obuavan da memorie miris eksploziva, pas ui kako ukazati na njegovo prisustvo ne dodirnuvi ga, obino tako to legne. Veoma rano, ova obuka poinje u uzrastu od oko 4 ili 5 mjeseci. Njemaki
123

Klasifikacija pasa

ovari, malinoe, rotvajleri, labradori pa ak i pudle koriste se u ovom sektoru. I ovde tim (vodi i pas) mora biti veoma blizak. Najsuptilnija modifikacija ponaanja ivotinje mora biti uoena, stoga to i najmanja greka moe biti fatalna.
Slika 77. Pas u potrazi za minama

9.6.3. Psi za nadzor Agencije za vrenje nadzora sve vie i vie koriste njemake ovare kao pomonike nonih uvara. Kvalitetno istrenirani od strane ljudi sa kojima ine tim, oni bez potekoa vre svoju misiju zatite. 9.6.4. Psi za otkrivanje narkotika U uvjetima koji su postojali ezdesetih godina prolog stoljea, kada se intenzivirao promet opojnih sredstava, carinske i policijske slube poele su koristiti psa zbog njegovog njuha koji je u otkrivanju i detekciji droge uspeniji od svih sofisticiranih maina. ivotinja je obuena kako reagovati i na najmanje emanacije proizvoda koje je memorisao i nauio da otkrije. Detekcija droge je rezervirana za pse veoma razvijenog njuha, obdarene savrenom uravnoteenou i velikom otpornou. Vodi psa mora biti u stanju da interpretira i najmanji gest psa, lana tima. U Francuskoj, policija i carina koriste prije svega njemake ovare; andarmerija preferira labradore, ali i krvni goni, bretonski panijel, bigl pa ak i mjeanac mogu postati odlini detektori droge. Slika 78. Pas u otkrivanju narkotika

124

Uzgoj pasa

9.7. Spasilaki psi 9.7.1. Psi za upotrebu prilikom katastrofa Oni interveniraju u sluaju zemljotresa, aktiviranja klizita, eksplozije ili poara, onda kada treba otkriti preivjele zatrpane pod ruevinama. I ovdje su prisutni njemaki ovari, uz belgijske ovare, labradore, boksere, itd., ne zaboravljajui i mjeance. Psi se odabiraju po blagosti, prirodnoj sklonosti ka traganju, istrajnosti, smislu za saradnju, inteligenciji i hrabrosti. Osnove njihove obuke su sline kao kod pasa za spaavanje od lavine, ali se vjebe odvijaju u razliitoj sredini. Psi se navikavaju kako traiti po ruevinama i Slika 79. Pretraivanje ruevina razvalinama, kako se kretati u tami, provlaiti se po kanalizaciji, kretati se po nestabilnoj podlozi, pa ak i da se penju uz ljestve. Njihova uloga je naroito vaila u odsustvu prijemnika zvuka, u okolnostima spaavanja kada dominira buka buldoera ili pneumatskog ekia. Vodi psa za katastrofe mora svuda da ga slijedi, ak i u najteim uvjetima, kako bi zapazio sve njegove reakcije. Kada otkrije zatrpanog preivjelog, pas pokazuje radost maui repom, a ukoliko se radi o preminuloj rtvi, on cvili i obara ui. Psi za katastrofe su prvi put intervenisali u Velikoj Britaniji tokom bombardovanja u II svjetskom ratu. U Francuskoj su Sluba civilne bjezbednosti iz Briansona i interventna jedinica iz Brinjola, oktobra 1979. organizovale prvu obuku za ekipe ljubitelja pasa za katastrofe. Ekipe se okupljaju dva puta godinje, a obuka koju pruaju je potvrena nacionalnom diplomom vlasniku psa za traenje i spaavanje iz ruevina. Ove jedinice su spremne da na prvi znak uzbune iriterveniu uz policiju i andarmeriju. Prilikom zemljotresa u Jermeniji od 7. decembra 1988., 54 psa za katastrofu radila su bez odmora tokom 8 dana u Jerevanu, a zatim tokom 5 dana u Spitaku. Francuske ekipe spasile su petnaest osoba, od ega su deset spasili psi. Intervencije se izvode bez urbe. Zbog sigurnosti, znak ivota koji uoi neki pas biva uvijek potvren od strane druge ivotinje.
125

Klasifikacija pasa

Mada su psi za katastrofe najbolji u otkrivanju, oni, na nesreu, poslije nekoliko sati postiu sve loije izvoenje, jer im njuh otupi, odnosno njihovo angaovanje je ogranieno. S.C.C.C. (vicarsko drutvo za pse za katastrofe) je najsavremenije udruenje u ovom domenu. Ono obuava ekipe na vojnom terenu u Vangenu, gdje je rekonstruisan srueni grad i gdje se neumorno usavravaju za njih tipine, tehnike traganja. 9.7.2. Psi za spaavanje u lavinama Bernardinac koji je najpoznatiji za pomo zatrpanima u lavini, uao je u legendu. Ova delikatna misija je danas povjerena njemakim ovarima koji predstavljaju 35% pasa za lavine, belgijskim ovarima, labradorima i drugim rasama razvijenog njuha i vrste grae, koji imaju istu performansu kao i bernardinac. Psi u slubi su dobne strukture od najmanje 12 mjeseci i moraju biti savrenog zdravlja. Poto obavljaju veoma iscrpljujui posao, sa jedne strane se nadzire njihov srani ritam, a sa druge oi, zbog lezija koje moe izazvati odbijanje sunevih zraka o snijeg. Ovim psima se daje visokoenergetska hrana, a imaju pravo i na svakodnevne izlaske na neravan teren u svim vremenskim uvjetima, kao i na sedmine seanse obuke. Psi za lavine povlae se iz slube sa 7 ili 8 godina starosti, a u iznimnim sluajevima i kasnije. Prije 1972.godine, datuma prve obuke za pse za lavine u Francuskoj, spasilake ekipe koje su intervenirale u planinama obuavane su u vicarskoj. Petnaestodnevna obuka od tada se obavlja u Francuskoj. Tokom prve sedmice, pas se "igra" prepoznavanja svoga gospodara zatrpanog u snjenim jamama, Slika 80. Pretraivanje terena koje bivaju sve dublje i nalaze se nakon lavine na sve prostranijem terenu za traganje. im nanjui miris svoga vodia, pas energino eprka snijeg. Tokom druge sedmice radi u timu sa svojim vodiem i ui da pronalazi nepoznatu osobu. Zadovoljstvo otkrivanja i satisfakcija vodia su efikasna motivacija.
126

Uzgoj pasa

Jednom konstituisani, obueni timovi se namjene centru za zimske sportove ili helikopterskoj bazi. Duni su da izvedu performans na est ili osam godinjih vjebi. Efikasnost pasa za lavine je sasvim blago iznad one koja se postie sluajnim sondiranjem snjenog pokrivaa na pretpostavljenom mjestu nestanka, a ivotinja esto otkrije preivjelog poslije prolaska onih koji sondiraju. Pribjegavanje radio-odailjaima, dometa 50 metara, efikasno je samo ukoliko su prijemnici spasilaca podeeni na istu frekvenciju. U Francuskoj, u periodu od 1985.-1986. godine, 30% rtava lavine spaeno je zahvaljujui ovim ekipama ljubitelja pasa. 9.7.3. Psi za spaavanje iz mora, jezera i rijeka Spaavanje u vodenoj sredini je specijalitet njufaundlenda. Nenadmani pliva, zahvaljujui repu kao kormilu i velikim i sraslim apama, moan, otporan, ovaj izuzetni pas obdaren je nepromoivim krznom koje mu omoguava da podnese ledene vode. Instinkt spaavanja je uroen kod njufaundlenda. Godine 1919., jedan predstavnik njegove rase spasio je dvadeset osoba od davljenja i osvojio zlatnu medalju. Obuka njufaundlenda kanalie i usavrava njegov instinkt. Obuka poinje u uzrastu od 2 mjeseca, na zemlji, vjebama koje ga ue da donese baeni predmet. U uzrastu od 2 godine, na moru ili jezeru, ui da donese bovu, neki predmet, a zatim da za ruku dovue svoga gospodara ili ljude koji simuliraju davljenje. Razdaljine se progresivno poveavaju, a ivotinja ui da zaroni sa strmih terena, jer mora biti osposobljena da intervenira tamo gdje je upotreba konvencionalnih sredstava onemoguena. Inteligentan, njufaufldlend je posluan i na najmanji gest, sposoban je za inicijativu i zna da se usmjeri vodei rauna o snazi vodene stihije, visini talasa i poziciji Slika 81. Spaavanje utopljenika rtve. Snaan, on moe izvui dvije osobe prikaene za fiksirane obrue koji mu se stave ili vui dva amca na naduvavanje sa deset osoba. Da bi se potencirale prirodne sposobnosti njufaundlenda, neophodno je naroito paljivo voditi rauna o
127

Klasifikacija pasa

skladnom razvoju njegove muskulature i izbjegavati teinska preoptereenja koja bi ograniila njegove performanse, smanjujui mu otpornost. Nacionalna federacija pasa spasilaca na moru, osnovana 1985. godine, formira specijalizirane ekipe ljubitelja pasa, titulare dlplome koja se sastoji iz tri stepena. Pas sa diplomom zna skoiti sa amca da uzme u eljust ruku osobe koja je u nevolji i dovesti je do amca ili vstog tla. Takoer zna da vratiti natrag amac pun putnika u opasnosti. Dvadesetak redovno uvjebavanih ekipa spremno je intervenisati kako na francuskim obalama, tako i na vodenim povrinama ili u poplavljenim podrujima. Razvoj sportova na vodi, a naroito jedrenja na dasci, posvjedoio je korisnost ovih spasilakih pasa koji esto interveniu. 9.8. Psi za pomo invalidnim i hendikepiranim osobama Ne mogu svi psi postati pratioci hendikepiranih. Mjeanci su esto iskljueni u korist rasnih pasa koji se odabiraju prema etiri osobine: inteligenciji, mirnoi, poslunosti i drueljubivosti. Labradori, zlatni retriveri, njemaki ovari, kotski ovari i neki naroito uravnoteeni dobermani su u slubi pokretnih hendikepiranih lica. Oni, uz druge osobine, mudro koraaju uz invalidska kolica, prikupljaju stvari koje padnu na zemlju, nose torbu svoga gospodara, otvaraju i zatvaraju vrata, pale lampe i pritiskaju dugmad na liftu. Najobdareniji mogu da odgovore na dvadeset i etiri nareenja, to je rezultat dvogodinje obuke. Amerikanci su bili prvi koji su trenirali pse za hendikepirana lica ("service dogs"). Odabrani subjekti su blagi, mirni, posluni i vrsti; da bi ispravili opadanje performansi, koje je posledica jaanja afektivnih veza sa gospodarom, redovno ih alju na vjebe, tako da sauvaju svu svoju efikasnost. Obuka pasa za pokretne hendikepirane poinje u Francuskoj, gdje sve do 18 mjeseci ive u prihvatnoj porodici koja poinje sa njihovim vaspitavanjem. Zatim im ANECAH (Nacionalna asocijacija za pse pomonike hendikepiranlh lica) iz Alensona
Slika 82. Pas za pomo hendikepiranim osobama 128

i Sen ervea (u Ovemji) prua specifnu obuku tokom est

Uzgoj pasa

mjeseci. Pomognuta ovim pratiocima na etiri ape, hendikepirana lica stiu veu samostalnost i preuzimaju odgovomost za sebe. tavie, ohrabrujue prisustvo psa je podjednako dragocjeno kao i pomo koju on prua. 9.9. Psi za pomo slijepim osobama Vid je najrazvijenije ulo ovjeka. Slijep ovjek iskljuen je iz svijeta svjetlosti i pored toga to se druga ula mogu usavriti, ona nikada ne mogu nadomijestiti vid. Danas postoje institucije koje omoguavaju slijepcu da se skoro u svemu izjednauje sa zdravim ljudima. U razvijenim zemljama veina slijepih ljudi je zaposleno, dakle ekonomski neovisno o drugim. Ali, bez tue pomoi ograniena im je sloboda kretanja. Sve do dana kada tehnika i medicina ne budu toliko usavrene da slijepcima vrate vid, nezamjenjiva pomo im ostaje pas vodi. To je vrhunac svega za to je ovjek nauio psa. Voditi slijepu osobu kroz promet velikog grada, u autobuse, tramvaje, svugdje gdje ljudi idu ili moraju ii, mnogo je vie od obinog rada i ispunjavanja zadataka. Moemo slobodno rei da se takav pas spaja sa ovjekom, postaje dio njega, oslobaa ga vlastite nesree, vraa mu slobodu. Prva kola za obuku pasa vodia pojavljuje se za vrijeme i neposredno nakon prvog svjetskog rata. Prvi pravi centar za obuku osnovan je u Njemakoj 1915. godine. Skoro u isto vrijeme poinju sa radom ovakve kole u Francuskoj i Belgiji, a neposredno nakon rata u Engleskoj. Otada do danas napravljen je veliki korak s preko 80 centara u Njemakoj, 3 u Francuskoj, 2 u Italiji, 1 u Hrvatskoj. Obuka u ovim kolama traje otprilike 4 mjeseca. Prvi mjesec pas je u kontaktu samo s instruktorom koji ga ui vjebama poslunosti, zatim hodanju neto ispred osobe koju vodi. Vano je da se pas za to vrijeme navikne na noenje orme za voenje. Nakon desetak dana poinje faza izbjegavanja prepreka, najprije najobinijih pa sve do najteih, slinih labirintu. Njegov budui vlasnik ne odvaja se od psa ak ni nou, za vrijeme tri mjeseca koje treba provesti u koli. Naime, i slijepa osoba mora nauiti kako se kretati uz pomo psa, tako da se vjebe svakodnevno ponavljaju. Pri tome je vrlo vana uloga instruktora pa oni pohaaju obuku koja traje 4 godine. Obuka zavrava ukljuivanjem u svakodnevni ivot, gdje ovakav neobian par slijepac i pas godinama slui kao najvei primjer saradnje ovjeka sa ivotinjama.

129

Klasifikacija pasa

POJMOVI: Pasmina, patuljasti psi, srednji psi, veliki psi, dinovski psi, psi za posebne namjene. PITANJA ZA PROVJERU ZNANJA 1. Koja je definicija pasmine? 2. Podjela pasa po veliini. 3. Koje su osnovne karakteristike 4. Koje su osnovne karakteristike 5. Koje su osnovne karakteristike 6. Koje su osnovne karakteristike

patuljastih pasa? srednjih pasa? velikih pasa? dinovskih pasa?

130

Uzgoj pasa

10. AUTOHTONE PASMINE PASA U BOSNI I HERCEGOVINI

10.1. BOSANSKI OTRODLAKI GONI - BARAK Zemlja porijekla: Bosna i Hercegovina Porijeklo Selekcioniran ve u prolom stoljeu, a poznat jo od prije mnogo stoljea. Premda ima vrlo slinih pasmina u zapadnoj Evropi, malo je poznat izvan svoje domovine. Opis Visina do grebena je 46-56 cm, a tjelesna masa 16-24 kg. Standard trai da duina tijela bude za 10% vea od visine grebena. Gubica je snana i etvrtasta, s bradom i brkovima, stop je naglaen, njuka crna sa dobro razvijenim nosnicama, zubi su karasti i potpuni, oi ovalne, smee, pogled ozbiljan, ui mesnate, objeene, rep lagano savijen; dlaka duine do 10 cm, tvrda i otra, bez kovrda. Osnovna boja je prljavo siva. Dozvoljeni su dvobojni i trobojni primjerci. Crna boja je iskljuena kao i braon. Glas mu je dubok, ugodan i lijepo moduliran.

Slika 83. Barak

Narav

Hrabar i strastven goni, kod kue moe biti miran. Namjena Neumoran u gonjenju, prikladan za lov u neprohodnim terenima. Historijat razvoja psa Pasminu je prvi potpuno opisao, uz slike i podatke o tjelesnim mjerama, austrijski putopisac Fr. B. Laska.

131

Autohtone pasmine pasa u Bosni i Hercegovini

Slika 84. Par bosanskih otrodlakih gonia

Slika 85. Barak na potanskoj markici

Laska je opisao bogatstvo faune i ljepote Bosne u knjizi (Das Waidwerk in Bosnia und der Hercegovina, Klagenfurt 1905.) u kojoj je bilo i poglavlje o bosanskim goniima. U to vrijeme, postojala su tri varijeteta: kratkodlaki, dugodlaki i "barak". Potomci tog kratkodlakog su dananji tzv. "jugoslavenski trobojni gonii", vrlo rijetka pasmina (slinih trobojnih gonia ima i na drugim mjestima, naprimjer, na sjeveru Evrope. Neki dananji kinolozi tvrde da je nekadanji Jantarski Put pomogao povezivanje pasmina sa Balkana s onima iz Skandinavije), dok je dugodlaki, koji je sliio ovim drugim dvjema pasminama u svemu osim to mu je dlaka bila nalik na onu dananjih panijela, izumro. Sama rije "barak" znai na turskom "rundav, upav" i iako je turski jezik prihvatio mnoge posuenice iz arapskog, ba ova rije je izvornog turskog, ne arapskog porijekla. Spominjanja pasmine bilo je i ranije, naprimjer, Rus Sabanjejev ih spominje i nadalje citira drugog autora, ajkovskog koji je pisao o njima u asopisima. Laska sam nabacuje teoriju, citirajui stari (XVIvjekovni) rjenik, da je sama njemaka rije "bracke" ("goni") dola od pogrene pretpostavke da "barak" znai goni uope; odatle bi i francuski "braque" i talijanski "bracco" (oboje u znaenju "ptiar") dolo iz istog izvora, ne tako kontradiktorno, ako se uzme u obzir viestruka upotrebljivost istonih tipova gonia. Jo dalje u prolost, bizantinski autor Arian je pisao o keltskim psima svog vremena koji su bili grube dlake i imali glasove "kao proklete due u paklu" - prvi opis u literaturi o psima koji se glasaju na tragu, dakle koji su slijedoglasni, ne tek vidoglasni kao oni opisani ranije od starogrkih kinologa. Ta referenca je bila razlog da je pasmina prvo bila registrirana kao "keltski goni" (a jednom se u Sloveniji spominju ak i kao "ilirski goni"), ali se naziv vratio na zgodno ime "barak" jer
132

Uzgoj pasa

je oito bilo prepretenciozno pretpostaviti da je to sve jedna linija kroz sva ta stoljea; iako neka genetska povezanost sigurno postoji, ova regija je u prolosti vidjela previe seoba i promjena da bi se i pretpostavilo da su dananji psi ba direkni istokrvni potomci tih gonia antikih Kelta. Jedna injenica je evidentna iz sve te pismene grae kroz sve vrijeme: pasmina je uistinu postala u davnoj historiji, i bila je dobro formirana kad je konano dospjela u izlobene krugove. Meutim, u neko vrijeme nije bila jasno odijeljena od otrodlakog istarskog gonia, budui da su obje pasmine obuhvaale vei raspon boja nego danas. Mogue je pretpostaviti da su pasmine na suprotnim stranama tadanje glavne istono-zapadne granice u Evropi, kroz koju se prilino trgovalo u 14. i 15. stoljeu, imale i neke genetike veze. O pasmini O njima ima malo zapisa. Dva su glavna razloga zato. Prvi je to, to je najvie literature napisano na engleskom, njemakom ili francuskom jeziku o engleskim (kotskim, irskim, velkim, sjevernoamerikim), njemakim ili francuskim pasminama. Nema spomena o batinjenim pasminama nekih (za njih) dalekih zemalja. Pa i knjige na hrvatskom i bosanskom su uglavnom prijevodi. Drugi je, to 99% ljudi koji imaju gonie, nisu ih nabavili zato to su proitali, uli ili vidjeli na filmu kako su to odlini psi, itd., ve su ih nabavili zato to su imali iskustva u radu s njima, najee kao i njihovi oevi prije njih. Pasmina dolazi u nekoliko boja, najea je utosiva ili zemljanosiva, u osnovi tamna sa paleom gdje su oznake palea vrlo svijetlo obojene a podjela na tamne i svijetle povrine je gotovo identina kao kod balkanca (dananjeg srpskog gonia) kod kojeg je podruje tamne boje smanjeno na sedlo, no katkad se proiri i na veu povrinu kao kod sada izvanredno rijetkog planinskog gonia (onog koji je potomak nekadanjeg austro-ugarskog gonia, ba kao i dananje austrijske, slovake i maarske pasmine), sa bitnom osobinom da tamna podruja nisu crna, ve sivkasta. Ova siva nije zbog prosjedog, (G-) takastog (T-) ili marmoriranog (Mm) faktora, ve je duina i prstenasto obojenje razlog za dodatni viebojni efekt, jer se blijedi dio dlake prostire kroz rastresitu gornju dlaku. Tako nastaje poseban efekt koji se opisuje kao "zelena boja" pa iako ova poneto sumnjiva zelena nije mjerljiva sa onom zeleno kao kod ptica ili ak kod nekih sisara. Kad se takav pas nae u polju nemogue ga je, ako se ne mie, razabrati od trave. Teko je opisati ovu jedinstvenu boju samo rijeima. Moda ih slike mogu prikazati malo bolje, ali se struktura dlake moe ocijeniti jedino opipom. Ona ne smije biti ni vunasta ni svilenasta, niti tvrdo - kovrdava, ve deblja
133

Autohtone pasmine pasa u Bosni i Hercegovini

a savitljiva, ravna, srednje elastina, vie lanasta nego poput ice. Trebala bi davati osjet kao da "pucketa" kad se gladi prema napred, ak i ako se radi o dlaci teneta. Krzno se u stvari sastoji od tri sloja: uobiajeno dvostruko s gustom poddlakom, koje je nadopunjeno duim i grubljim zatitnim dlakama, dovoljno gustim da budu efikasan kini ogrta, ali ne kovrdavim ili vunasto-mehkim koje bi se pustile. Dlaka mora biti resasta, ali ne i uebljena, a uz to nikad ne izgleda ba previe uredno. Duina je oko 7 cm na leima, ak i dua na repu, ali dosta kratka na donjim dijelovima nogu i jo kraa, samo oko 1 cm dugaka, na uima. Poddlaka je oko 3 cm. Sve je to vrlo utilitarno, nikakav hir neije mate, jer dlaka na leima mora biti toliko dugaka da titi od nevremena, ali ui i noge moraju koliko je mogue biti i zatieni od iaka. Ljeti takva dlaka efikasno titi od komaraca. Potrebna njega je minimalna, odnosno, ponekad se moe oupati vanjski sloj i tada ietkati poddlaku. To je najboje obaviti u vrijeme prirodnog linjanja dlake (najee u proljee) i neko vrijeme e izgledati kao nita posebno sa neto upavijom gubicom. Meutim, dlaka e izrasti kroz par sedmica. Postoji jo jedan nain, a to je poslati psa u gusto grmlje, a zatim prstima pokupiti one ike koji su se zapleli u dlaku, to je obino dovoljno da se pravilno uredi izgled, a to je u stvari bila uobiajena praksa u Bosni gdje vlasnici nisu voljeli, moda pomalo prenaglaavajui (ili bi bolje bilo rei podnaglaavajui), izgled svog psa previe mijenjati umjetnim friziranjem, ak je i ealj bio prezren. Ipak i psa koji dugo vremena nije bio eljan d se urediti za nekoliko minuta, ali ako ga se uredno poelja i oetka on e izgledati ureeno otprilike slijedeih 30 sekundi, nakon ega e se protresti i svaka dlaka e sjesti u svoje predodreeno resasto mjesto i kada se sljedei put baci pogled na psa vidjet e se ponovo onaj isti izgled rustinog upavca. One najdulje dlake su tanke u korijenu, a neto deblje na vrhu te kapljice vode (zakon fizike) klize vani prema vrhovima gdje se sva tekuina lahko strese ili obrie. Ta osobina oito dolazi kao rezultat prirodne selekcije. Ima i drugih doputenih boja, ali na njih se gleda sa neodobravanjem tako da nisu ba este. Trenutno standard odreuje da tako "pogreno obojen" pas ne moe na izlobi dobiti ocjenu bolju od "dobar" dakle, ni "vrlo dobar" ni "odlian" ni CAC, BOB itd., ali to ne utie na radne titule. Te
Slika 86. Barak u snijenim uvjetima 134

Uzgoj pasa

nepoeljne boje su: neto bjeline - u svakom sluaju ne vie od 1/3, tako da pas na prvi pogled u stvari i izgleda jednobojan; te bjeline su obino pomrljane takicama pa se esto bijelo pojavljuje samo na apama - psi sa tim malim pjegicama na prstima ne podlijeu diskriminaciji u izlobenom krugu. Nadalje, tu su dvije inaice ute boje - uzgajivai uglavnom ne brinu koja je koja, premda je to dosta vano - one se nasljeuju na razliite naine. Recesivna uta (e e) se moe prepoznati po tome to ne postoji ni jedna jedina crna dlaka, dok dominantna uta (ay-) esto dolazi uz tamni pale na leima ili ak s tamnom maskom (ay- em-). Tu su i neki koji s vremenom postanu svijetliji nego neki dominantno uti, koji mogu imati tako jaki tamni pale da ih se moe opisati kao "zelene". Ti tamnije uti psi, takoer, nisu diskrimirani. Zanimljivo je, da izmeu srodnih pasmina, recesivna uta dolazi kod istarskih i posavskih gonia, a dominantna uta kod tajerskih. Premda se obino vjeruje da je jedna od sastojaka koju je Peintinger upotrebio za tajersku pasminu bila jednobojna varijanta (danas se ne priznaje po "istarskom" standardu, no recesivno uti baraci padaju pod ovu kategoriju) otrodlakog Istarca, kojeg jo zovu "barbino" i primjerci kojeg su danas obino bez rodovnica, poznato je da je to bila "otrodlaka pasmina s juga", te to moda ukazuje na injenicu da su to mogli biti bosanski psi, premda, u to vrijeme razlika izmeu baraka i otrodlakog Istarca i nije bila tako jasna. Danas je nemogue sa sigurnou odrediti, itajui opise iz kataloga, koje su bile pasminske pripadnosti neki od ranih izlaganih pasa sa poetka 20. - tog stoljea, da li su u pitanju baraci ili otrodlaki istarci.Ovo je isto tako dobra prilika da se napomene, da otrodlaki Istarac nije nikako samo otrodlaka forma kratkodlakog Istarca, ve se radi o dvjema razliitima, koje su svaka za sebe potpuno odreene, pasminama, a sasvim su sluajno (ili moda kao rezultat mode odnosno ukusa) jednako obojene. Iako neka meosobna istarska krianja ovdje ne mogu biti sa sigurnou iskljuena, ipak je konstitucijski otrodlaki Istarac gotovo posve jednak baraku, a bitno je razliit od kratkodlakog slinoimenjaka, koji je manji, profinjenije grae i bolje prilagoen drugaijem, krevitijem terenu i toplijoj klimi. Zna se (Beckman, 1889.) i da je ova pasmina upotrijebljena za oplemenjivanje talijanskog Spinonea. Jedan od razloga to su psi u ovdanjim zemljama uvijek bili uniformno obojeni jest tradicija (od antike Grke). Ali, vie je realistiki gledati kroz turbulentnu povijest Bosne. Jer kako su mnogi ratovi imali za poslijedicu bezbroj pasa lutalica, a lovita nevelika (u usporedbi sa nekim drugim zemljama i kontinentima), bilo je nuno rijeiti se tih lutalica ne samo da se zatiti divlja ve i, jo vanije, da se sprijei irenje bjesnoe. Znai, lovci su morali na prvi pogled moi prepoznati
135

Autohtone pasmine pasa u Bosni i Hercegovini

lovnog ili pastirskog psa, a prearene se gonie, iji je prirodni stil rada daleko od njihovih vodia, lako zamjenjivalo za skitnice. Tako su najpopularnije lovne pasmine: njemaki ptiar, ili lako prepoznatljivi dugodlaki panijeli i seteri, nai gonii su najee uto - bijeli, a terijeri uglavnom njemaki lovni (koje mnogi lovci, koji bi stvarno trebali bolje poznavati temu, brkaju sa baracima, ak i iz neposredne blizine). Pastoralne pasmine, od kojih su najpopularnije hrvatski ovar i arplaninac, su uvijek jednobojni, jedan crni, drugi sivi i svak ih poznaje. Tornjak, gotovo izgubljeni pastirski pas koji se sad ponovo vraa, prilino je aren, a to bi mogao biti glavni razlog to je bio skoro nestao i tek sada, nakon to je, dovoljno populariziran preko medija, postao prepoznatljiv, sigurno stao na noge. Ako u budunosti baracima naraste popularnost meu lovcima, u drugim zemljama ili u nelovnim krugovima, vrlo je vjerojatno da e se zbog poveanja broja pojaviti druge, recesivne boje koje su zasad vrlo rijetke ili skrivene. 10.1.1. Bosanski otrodlaki goni - barak - Standard B FCI klasifikacija: Grupa 6, Sekcija (FCI-155) Zemlja porijekla:Bosna i Hercegovina (FCI) Datum porijekla vaeeg standarda: 15.01.1973. god. Opi izgled To je snaan pas sa dugom i ekinjastom dlakom, duge i srednje iroke glave, izraenih i gustih obrva, hrabar, temperamentan, strogog izraza, uporan. Dobar, istrajan i uporan goni, sa srednje visokim do dubokim glasom. Glava Glava: potiljna kost izraena, elo neznatno ispupeno, nosnik prav. Njuka snana i pravougaona, obrasla gustim brkovima i bradom, a gledano odozgo, srednje iroka i suava se prema nosu. Lobanja je neto dua od njuke. Duina glave je 20 - 25 cm. Lobanja: oni lukovi su jako izraeni, dok je eona brazda srednje izraena (pri pipanju). Stop: blago izraen. Njuka: snana, duga, duboka, u korijenu ira, suava se prema nosu. Nos: nosna peurka iroka, nozdrve iroke, duboko razvijene, crne ili zatvorenosmee - kestenjaste boje. Usne: duboko pripijene i neto mesnatije. Zubi: jaki, makazasti i potpuni.
136

Uzgoj pasa

Oi: krupne, ovalne, kestenjaste boje, pametnog i veselog izraza. Ui: srednje, visoko usaene, srednje duge i iroke. Prema vrhu su tanje i zokruene, pravo vise, neto punije. Prelaz u potiljnom dijelu je izraen i koso na trup usaen. Snaan, srednje irok, a prema grudima se poveava. Koa je pripijena, elastina, na cijeloj povrini odlakana. Trup Trup: linija lea se blago sputa od grebena prema sapima. Greben: srednje izraen. Lea: iroka i puna - miiava, slabinski dio kratak i miiav. Sapi: su blago nategnute i iroke (naroito u enki). Kukovi: malo primjetni. Grudni ko: dug, srednje irok, slabo zaobljen i dubok bar do laktova. Prsa srednje iroka. Trbuh i bokovi: blago prikupljeni. Rep Visoko usaen, u korjenu deblji, prema vrhu se suava i dopire do skonog zgloba ili ga malo prelazi. Noen neto malo nagore, povijen. Dobro odlakan. Ekstremiteti Prednji ekstremiteti: pravilnih stavova gledano sa strane i sprijeda. Pleke duge, kose i miiave. Nadlaktice duge i miiave. Lakat umjereno priljubljen. Nadlaktica i podlaktica treba da sklapaju ugao od 90 stepeni. Podlaktica je vertikalna, miiava i prava, sa jakim kostima. aplje je slabo primjetno. Doaplje je vertikalno i blago nagnuto do 10 stepeni i kratko. ape maije, skupljene, sa punim i tvrdim tabanima i jakim noktima, dobro pigmentiranim. Zadnji ekstremiteti: pravilni stavovi gledani sa strane i otpozadi. Butine su srednje duge, iroke i miiava. Potkoljenica je jaka, duga, kosa i miiava. Skoni zglob snaan i dobro postavljen. Doaplje je vertikalno, kratko i snano. Zadnje ape su neto due od prednjih. Hod je izdaan i siguran. Koa je srednje debela, elastina, pripijena, dobro pigmentirana i dobro odlakana. Dlaka je duga, otra i rastresito strea, sa gustom podlakom. Dlaka Dlaka treba biti otra sa gustom poddlakom i kudravog izgleda. Vrat

137

Autohtone pasmine pasa u Bosni i Hercegovini

Boja Osnovne boje su: utocrvena ili zemljanosiva, sa manjim bijelim povrinama na donjim dijelovima tijela. Boja: osnovna boja je penino uta, utocrvena, zemljanosiva, tamnosiva. esto sa bijelim povrinama po glavi u obliku lise, nosniku, podvratku, grudima, donjim djelovima nogu ili na vrhu repa. Boja moe biti kombinovana od navedenih - dvobojni ili trobojni psi. Veliina Visina do grebena 46-50 cm, poeljna je 52 cm. Kuje su neto nie. Tjelesna masa Tjelesna masa je 16-24 kg, poeljna je 20 kg. Duina Trup treba da je 10% dui od visine. Greke ira i tea glava, slabija pigmentacija oiju i vidljivih sluzokoa, kljetalo zubalo, naborane i odstojee ui, podgunjak slabije izraen, nepravilnost u stavovima i uglovima ekstremiteta, preiroke ili prepilitke grudi, blago ulegnuta ili izbaena lea, zaperci, slabije izraena neproporcionalnost pojedinih dijelova tijela Diskvalifikacijske greke Izrazito neplemenita glava, suvie svijetle i riblje oi, depigmentacija nosa i vidljivih sluzokoa, jaa nesrazmjernost izmeu pojedinih dijelova tijela, naroito jako izraeno "O" i "X" stavovi ekstremiteta, visine i duine nedovoljne ili pretjerane, iskrivljen ili uvrnut rep, degenerativne pojave na zubima (podgriza, predgriza, nedostatak zuba) i spolnim organima, preduga, mehka, talasasta i kovrdava dlaka, sve druge boje osim navedenih, kao, naprimjer okoladna i crna, a naroito crno sedlo ili crni plat. 10.2. BOSANSKOHERCEGOVAKO-HRVATSKI PASTIRSKI PAS -TORNJAK Svima u Bosni i Hercegovini, a i ire, na itavom prostoru bive Jugoslavije, su jasne historijske injenice o porijeklu i imenu psa tornjaka.

138

Uzgoj pasa

Obzirom da Bosna i Hercegovina nije bila stalna lanica FCI, Hrvatska je u ime BIH predala prijavu za tornjaka Svjetskoj kinolokoj federaciji (FCI). Pitanje imena ove pasmine psa je razjanjeno u februaru mjesecu 2006. godine, kada je od FCI dobivena potvrda o priznavanju pasmine, svrstane u I. FCI grupu, sa slubenim imenom Bosanskohercegovako hrvatski pastirski pas - tornjak. Od 22.03.1992. Hrvatski kinoloki savez vodi matinu knjigu tornjaka, a u Bosni i Hercegovini Unija kinolokih saveza BiH nastavlja kontinuitet rodovne knjige zapoet 1981. godine. Tako broj tornjaka, umatienih od augusta 1992. godine, zakljuno s februarom 2005. godine, broji 1548 primjeraka, a u Slika 87. Tornjak rodovne knjige Bosne i Hercegovine, od 14.06.1978. do 20.10.1998. godine upisan je 701 pas, a od 1998. pa do januara 2005. godine jo 2014 pasa, tako da je ukupno provedeno kroz rodovne knjige 2715 pasa. Na osnovu do tada ostvarenih rezultata, Hrvatski je kinoloki savez u junu 1998. godine prihvatio standard hrvatskog pastirskog psa tornjaka, a Unija kinolokih saveza Bosne i Hercegovine, u augustu 2004. godine, usvaja standard tornjaka i stavlja van snage iz upotrebe standard donesen 1981. godine iji su autori bili bosanskohercegovaki kinolozi Ante Kozina, Stjepan fra Petar Krasi i Hrvoje Perkovi. Oni po sadraju i formi slijede zahtjeve FCI-a. Njihovim su objavljivanjem u slubenom glasilu HKS-a, odnosno UKS BiH, prestale vaiti upute i druga pisana naela odabira koje su ranije bile u upotrebi. Danas je pasmina u obje drave strukturirana u vie od osam odvojenih krvnih linija. Uz njih postoji i niz manje artikuliranih skupina nastalih od zajednikog poetnog pretka. Slijedea pokoljenja pasmine pokazati e hoe li one posluiti kao zaeci buduih linija. Visoka brojnost populacije tornjaka, njezina konzistentnost i kompatibilitet svojstava, zatim kvaliteta posebno uspjenih, ali i prosjenih jedinki te kontrola niza ciljanih tipinih nasljednih osobina u cijeloj populaciji kroz serije generacija dovedeni su do nivoa koji omoguuje rutinski uzgoj i selekciju kao i konsolidaciju u pojedinim linijama.

139

Autohtone pasmine pasa u Bosni i Hercegovini

Ime pasmine Naziv tornjak u jezicima Bosne i Hercegovine oznaava psa (lokalno u slinom smislu i ovjeka) koji boravi pored privremeno ograenih prostora za smjetaj stoke - torova na sezonskim panjacima. Diferencijalni ranije upotrebljavani pojmovi hrvatski pastirski pas i bosanskohercegovaki pastirski pas imaju niz znaenja. Ona potvruju njihovu stogodinju Slika 88. Standardni eksterijer tornjaka neprekidnu prisutnost na tlu Bosne i Hercegovine i Hrvatske, naglaavaju injenicu da su spaavanje posljednjih izvornih primjeraka pokrenuli, a zatim i proveli hrvatski i bosanskohercegovaki kinolozi, da su selekciju struno utemeljili i zapoeli odvojeno bosanskohercegovaki i hrvatski kinoloki strunjaci, da su postojeu populaciju pasmine uzgojili bosanskohercegovaki i hrvatski uzgajatelji pasa, da su isti ti ljudi svoj uzgoj iz anonimnosti doveli do dananje vrlo visoke razvijenosti i popularnosti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te naglaava presudnu injenicu da je zaslugom istih tih ljudi pasmina tornjak u sve veem broju prisutna na nacionalnim izlobama u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, a jednako je i u izvornoj funkciji na autentinim stanitima svojih predaka. Na osnovu iznesenih injenica, a posebno zbog struno voenog uzgoja pod kontrolom odvojenih voditelja uzgoja Hrvatske i Bosne i Hercegovine, izgraen je tip pasa koji je opisan u jedinstvenoj osnovi standarda ove pasmine. Genetski relativno ujednaeni i stabilni autohtoni arhaini oblici pastirskih pasa iji su izumirui tragovi posluili kao temelj za stvaranje pasmine tornjak jo su prije nekoliko desetina godina bili rasprostranjeni po planinskim predjelima Bosne i Hercegovine i Hrvatske i u njihovom nizinskom okruenju.

140

Uzgoj pasa

Smatra se da zajedniko porijeklo tih skupina dolazi od zakarpatkse grane tibetanskih doga. Najvjerojatniji nain njihovog rasprostranjivanja irom jugoistone i srednje Evrope su migracije Vlaha i drugih nomadskih stoara zapoete jo prije ranog srednjeg vijeka. Poznato je da se tokom kasnog srednjega Slika 89. Par tornjaka vijeka i ranog novog vijeka isti genom pasa rasprostranio po gotovo cijelom jugoistonom dijelu naeg kontinenta. U kinoloki razvijenim zemljama stare su se forme pastirskih pasa jo u devetnaestom vijeku poele transformirati u zaetke dananjih pasmina. Tamo gdje se kinologija ukorjenjuje tek u nae doba, a jo se nae ostataka starih genoma, kontrolirani i selektivni uzgoj tih oblika je tek u zaetku. Pasmina tornjak prednjai u toj drugoj skupini. Istraivanje njihove recentne i historijske prisutnosti, a zatim sistemsko spaavanje autohtonog oblika od izumiranja, poelo je istovremeno u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1972. godine, a kontinuirani istokrvni selektivni uzgoj datira od 1978. godine. Danas pasmina ima brojnu, izgraenu, istokrvnu, kroz seriju generacija, selekcioniranu ivu populaciju rasprostranjenu irom Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Uprkos tome to kljunim za ocjenu vrijednosti naega uzgoja smatramo aktualno stanje uzgoja i perspektive koje stoje pred pasminom, s posebnim zadovoljstvom istiemo historijske izvore koji dokazuju da su dananji tornjaci vrsto oslonjeni na dugu i dobro dokumentiranu historiju. Kljune godine te historije su 1067. i 1374. U njima nastaju dokumenti u kojima se prvi put spominju psi od kojih potie dananja bosanskohercegovako-hrvatska pasmina. Godine 1374. akovaki biskup Petar Luki navodi opis psa planinca, gotovo istovjetan opisu dananjeg tornjaka. On naglaava da su takvi psi prisutni posvuda na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a posebno u njihovim planinskim krajevima. U istom dokumentu on se poziva na zapis iz 1067. g. istoga sadraja. Brojna kasnija spominjanja u raznim dokumentima, slike, fotografije, a onda i savremeni istraivaki radovi, svjedoe da je izvorni oblik pastirskog psa od ijih je savremenih tragova izgraena dananja populacija tornjaka u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kontinuirano prisutna hiljadu godina. Dananja zbivanja u uzgoju tornjaka poinju se oblikovati 1971.
141

Autohtone pasmine pasa u Bosni i Hercegovini

godine. Tada su na prijedlog hrvatskih kinologa u Jugoslavenskom kinolokom savezu poele rasprave o autohtonoj formi pastirskih pasa, sauvanoj na planini Vlai u Bosni i Hercegovini i u hrvatskim nizinskim krajevima u kojima su ista stada boravila zimi.Terenska istraivanja odvojenih komisija sainjenih od kinologa Hrvatske i Bosne i Hercegovine, provedena kroz iduih desetak godina, pokazala su da se ne radi o posebnoj formi pasa, vezanoj samo za Vlai i zimovalita tih stada u Hrvatskoj, nego da gotovo identine manje skupine pasa vrlo slinih svojstava postoje i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, a i u nizu stoarskih predjela Hrvatske koji nisu u doticaju sa zimovalitima takvih pasa sa bosanskohercegovake planine Vlai. U Hrvatskoj su manji ili vei autohtoni genomi naeni na Grobniku, u Lici, u zaleu Knina, na Dinari, u okolici Sinja, te na jo nekim, junijim stanitima, dok je u Bosni i Hercegovini utvreno postojanje pasa u tipu tornjaka na prostorima Bosanske krajine, na planinama Kozari i Grmeu, na prostorima planine Majevice te pored Vlaia, na gotovo cijelom prostoru Hercegovine. Prema pisanim podacima o nekadanjoj ili jo ivoj sezonskoj ispai u tim krajevima i usmenoj predaji rekonstruirano je da su krajem devetnaestoga vijeka bili znatno vei i brojniji, te da su imali jake populacije pastirskih pasa istoga osnovnoga genoma kao i preivjeli tragovi autohtonih tornjaka. Iako su hrvatski i bosanskohercegovaki kinolozi gajili lina prijateljstva, saradnju i stalnu razmjenu informacija, ve od 1972. godine komisije ovih drava poinju raditi odvojeno. Tada izvorne skupine dinarskih autohtonih pastirskih pasa nisu bile dovoljno poznate pa je prva faza rada kinologa Hrvatske i Bosne i Hercegovine bila istraivaka i eksperimentalna. Odvijala se do 1982. godine. U tome je razdoblju pretraena struna literatura dok je terenskim istraivanjima utvren geografski raspored i stanje subpopulacija izvornog genoma u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Istovremeno su utvrena zajednika tipina svojstva i specifinosti u vezi sa populacijom tornjaka u Bosni i Hercegovini, odnosno Hrvatskoj. U Hrvatskoj je tih godina uzgojeno i niz probnih legla. Nisu upisivana u matinu knjigu jer jo nije bila poznata redovitost nasljeSlika 90. Tornjak na planini Vlai ivanja osobina poetnih
142

Uzgoj pasa

primjeraka. Zato je prvo leglo tornjaka u Hrvatskoj upisano u matinu knjigu tek u ljeto 1982. godine. U Bosni i Hercegovini upis legla je poeo 14.06.1978. godine i neprekidno traje do danas. Dileme oko povezanosti hrvatskih pastirskih pasa s uzgojem njihovih bosanskohercegovakih srodnika koje su u jednom razdoblju bile stalan predmet rasprava razrijeene su sporazumom sklopljenim 14. 02. 2003. godine u Zagrebu. Na sastanku odranom 10.02.2006.godine u Sarajevu donesen je konani zajedniki standard pasmine tornjak koji je upuen FCI-u na usvajanje. Standard Zemlja porijekla: Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska Datum objave vaeeg standarda: 10.2.2006. Namjena Pas za uvanje stoke i dvorita. FCI klasifikacija Grupa I. Ovarski i govedarski psi (bez vicarskih govedarskih pasa) Sekcija I. Ovarski psi Bez radnog ispita. Tornjak je snaan, velik, dobro povezan i gibak stoarski pas, gotovo kvadratinog okvira, ne laganih, ali nipoto grubih i tekih kostiju. Ostavlja dojam ivotinje vrste, vrlo stabilne i uravnoteene u bilo kojem prirodnom pokretu. Tornjak je pas duge, vrste dlake. Poeljna visina do grebena mujaka je izmeu 65 i 70 cm, a kod enki izmeu 60 i 65 cm. Kvadratinog je formata. Duina trupa ne smije prelaziti visinu za vie od 8 %. Staloen, dobroudan, hrabar, posluan, inteligentan i dostojanstven. Izraenog samopouzdanja, otar kada uva povjerenu mu imovinu, nepodmitljiv i nepovjerljiv prema strancima. Odan gospodaru i u njegovom prisustvu miran. S bliskim osobama zna biti vrlo emotivan. Brzo ui, dugo pamti i rado izvrava povjerene zadatke. Lako prihvaa obuku. Glava je klinasto izduena - lupoidna. Odnos izmeu lobanjskog i linog dijela glave je 1:1. Lobanja je divergentnih linija. Nadoni lukovi su lagano zamjetljivi. Stranji dio lobanje je izduen, ali ne i uzak. Iza eonog luka do zatiljka je ravan. Zatiljna kost je blago izraena. Nos je velik sa dovoljno velikim nozdrvama. Mora biti tamno pigmentiran. Pigmentacija moe biti u skladu s bojom oznaka. Ne dozvoljava se depigmentacija.
143

Autohtone pasmine pasa u Bosni i Hercegovini

Njuka pravokutna. Nosni hrbat je potpuno ravan. Usne dobro prilijeu eljustima. Vidljive sluznice su tamno pigmetirane. Stop je blago izraen. eljusti su jake i duge, zubalo potpuno i karasto. Oi su bademastog oblika i vrsto priljubljenih kapaka. Boja oiju je tamna. Ui su srednje velike, trokutaste, preklopljene i neto vie usaene. Noene su uz glavu, priljubljene uz obraze. Odlakane su kraom dlakom. Vrat je srednje dug i snaan, neto nie noen. Koa dobro prilijee uz vrat. Odlakan je vrlo bujnom, dugom dlakom (grivom). Greben je srednje izraen. Lea tornjaka su kratka, vrsta, umjereno iroka i ravna. Veza izmeu grudnog koa i sapi je kratka i umjereno iroka, kod enki neto dua. Sapi su srednje duine, iroke i razvijene. Grudni ko je vrlo prostran, dubok, irok i zaobljen. On svojom najniom takom dosee najmanje do laktova. Nikad nije bavast. Prsa su snana, miiava sa srednje izraenim predprsjem. Miije trbuha je vrsto, a njegova se donja linija nastavlja neusukana, koso od zavretka grudne kosti do unutranjosti prepona. Rep je dug. Srednje je visoko usaen i vrlo je pokretljiv. U mirovanju je visee noen, a pri kretanju je uvijek podignut iznad razine lea, to je pasminska osobina. Bogato je odlakan s izraenom perjanicom. Ekstremiteti su snani i pravilnih uglova. Prednji ekstremiteti: snani, miii su izraeni i vrsti, meusobno paralelni, stavovi pravilni. Pleka je srednje duga dobro prema nazad postavljena. Rameni ugao neto otvoreniji. Nadlaktica je miiava i snana, gotovo jednake duine sa plekom. Laktovi umjereno priljubljeni uz tijelo. Podlaktica je snanih kostiju, razvijenih miia, okomita u odnosu na horizontalu. Prednja doaplja lagano odstupaju od okomice. Prsti prednjih apa su zaobljeni i meusobno prikupljeni. Nokti pigmentirani, poeljno to tamnije. Jastuii su elastini, vrsti, tvrdi, a poeljno je da su tamno pigmentirani. Prednje ape su snanije od stranjih. Stranji ekstremiteti: meusobno paralelni, snani. Stavovi su pravilni sa odgovarajuim uglovima. Koljeni ugao je dobro povijen. Butina je iroka, snana, miiava. Potkoljenica je miiava, snana, iroka, duine gotovo jednake kao butina. Skoni zglob je vrst, neto vie postavljen. Stranje doaplje je snano. Mogua je pojava aporaka.

144

Uzgoj pasa

Stranje ape: prsti su zaobljeni i meusobno prikupljeni. Nokti pigmentirani, poeljno to tamniji. Jastuii su elastini, vrsti, tvrdi, a poeljno je da su tamno pigmentirani. Tornjak je kasa. Kree se skladno, izdano, gipko, harmonino, s dobrim potiskom stranjih nogu, tokom kretanja lena linija je mirna. Koa je debela, dobro prilijee po tijelu. Tornjaci su u pravilu dugodlaki sa kratkom dlakom na licu i nogama. Pokrovna je dlaka duga, vrsta, tvrda (kostretasta) i ravna. Posebno je duga na gornjem dijelu sapi. Na prednjem dijelu lea na plekama i lenom dijelu moe biti i blago valovita. Na prednjem dijelu glave do zamiljene linije koja spaja stranji dio korijena uiju, na unim koljkama i sa prednje strane nogu i apama dlaka je kratka. Osobito je izrazito razvijena na vratu (''griva''), bogata i duga na podrepnom dijelu butina (''gae''). Na podlakticama tvori duge zastavice, a posebno je bogata i duga na repu. Zimska poddlaka je duga, vrlo gusta i fino vunasta. Kod posebno dobro odlakanih primjeraka naglaena je i na stranjoj strani stranjih doaplja. Dlaka tornjaka je vrsta, zatvorena i ne smije se razdvajati u razdjeljak. Tornjaci su u pravilu viebojni, ploasto areni psi, najee bijele osnovne boje. Mogui su i tamni primjerci (platasti, lasasti), s bijelinama najee oko vrata, na glavi i nogama, kao i gotovo posve bijele ivotinje, s malim ploastim mrljama. Visina do grebena: mujaci: 65-70 cm, enke: 60 - 65 cm Greke Svako drugo odstupanje od standarda se kanjava u zavisnosti od stepena izraenosti odstupanja, a posebno: prelahke ili preteke kosti, prelahka ili preteka glava, greke na uima (usaenost, duina ili odlakanost), kljetasto zubalo, nedostatak do dva P1, P2, P3, ali ne na istoj strani, preduga lea, aranasta, sedlasta lea, izraena nadgraenost, loi uglovi, slaba povezanost laktova, kukasto povijen rep, loe odlakan rep, nedovoljno duga dlaka, tamna maska, mehke ape, odstupanje visine i proporcije duine u skladu sa tolerancijom +/- 2 cm. Diskvalficirajue greke Nedovoljno pasminskih osobina (atipinost), odstupanje od spolnih karakteristika, agresivni ili plaljivi psi, monorhid, kriptorhid, anorhid, anomalije u boji i obliku oiju (riblje oko, zloudan pogled, nejednaka boja oiju, sljepilo), entropij, ektropij, predgriz, podgriz, nedostatak bilo kojeg zuba osim onih gore navedenih kao greke, prekratka dlaka, nedostatak poddlake, rep noen na leima,
145

Autohtone pasmine pasa u Bosni i Hercegovini

bezrepost, jednobojnost, albinizam, atipini naini obojenosti, odstupanje u visini vee od dozvoljene tolerancije, kozmetika dotjerivanja i primijeeni estetski i hirurki zahvati.

POJMOVI: Autohtona pasmina, autohtone pasmine pasa u BiH, barak, tornjak. PITANJA ZA PROVJERU ZNANJA 1. Koje su osnovne karakteristike autohtonih pasmina pasa? 2. Koje su osnovne karakteristike baraka? 3. Koje su osnovne karakteristike tornjaka?

146

Uzgoj pasa

11. ZOOHIGIJENSKI UVJETI UZGOJA

Zoohigijena je nauka koja prouava uticaj vanjskih faktora na zdravlje i produkciju domaih ivotinja. Svi okolini faktori imaju izuzetan znaaj i teko ih je poredati po nekom redoslijedu. Tri su osnovna faktora: tlo, voda, mikroklima. Znaajni su i elementi smjetaja, higijene napajanja, ishrane, njege, eksplotacije i transporta domaih ivotinja. Potrebno je istai i mjere sanitacije i profilaksa za spreavanje zaraznih i parazitarnih bolesti i mjere za uklanjanje otpadnih i animalnih tvari i leina. Treba pomenuti i znaaj savremenih principa dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije. 11.1. Smjetaj pasa Psu je potrebno kretanje i sunce. Isto tako potrebno mu je i vrijeme za odmor, naroito poslije jela. Pogreno je drati psa stalno vezanog i skuenog u zatvorenim i mranim prostorijama. On treba da ima ograen prostor dovoljno prostran, sunan, i suh, sa kuicom koja e ga tititi od nevremena. Kuica treba da je dovoljno prostrana prema veliini psa, a za kuje sa tencima, da je topla. Za prostirku je najbolja slama, koju treba ee mijenjati. Na vrata treba objesiti zavjesu od jute ili pogodne tkanine da titi od vjetra. Standardni boksovi za smjetaj psa U kuici i ogradi treba odravati primjernu istou. Zemljite u ogradi ee prekopavati i dezinficirati sredstvima koja nemaju jak miris uz zapraivanje protiv insekata.

Slika 91. Boks za smjetaj psa

Slika 92. Objekat za smjetaj pasa sa vie boksova

147

Zoohigijenski uvjeti uzgoja

Pod mora biti podignut od tla 5-6 cm kako bi pjesak bio zatien od vlage koja se najee pojavljuje sa poda. Drvo se na pod spaja sa bone i stranje strane. Tokom dugakih zimskih noi, potrebno je u stranice staviti 2-3 cm stiropora. indra je idealan pokrov za ovakvu vrstu kuice. 11.2. Kontrola i odravanje higijene psa Nekoliko jednostavnih metoda se mogu primijeniti pri kontroli pravilnog funkcionisanja razliitih vanjskih organa te odravanja higijene psa.

Slika 93. Oprema za higijenu psa

148

Uzgoj pasa

11.2.1. Usta Zubi treba da su bijeli i bez prisustva zubnog kamenca.

Slika 94. Zdrava eljust

Slika 95. Periodontitis

Desni trebaju biti ruiaste, dok je crvena boja simptom infekcije. Otjecanje desni dovodi do smanjenja redovnog konzumiranja hrane s obzirom da edematozne desni stvaraju neprijatan bol psu dok vae. Zubi se efektno iste etkicom i pastom, namenjenom iskljuivo psima, nekoliko puta u toku nedjelje. Takoer, mogu se upotrijebiti i tablete namjenjene u ove svrhe koje su dobre za pse koji ne podnose etkicu. Na kraju, tu su jo i koe i hrskavice namjenjene ienju zuba. Ove prirodne materije usporavaju formiranje kamenca kroz mehaniku akciju pri vakanju.
Slika 96. Higijena zuba

11.2.2. Nos Nosna peurka bi trebala biti vlana tokom cjelog dana. Svakako, moe biti i suha dok pas spava, ali bi trebala vratiti vlanost nakon to se pas probudi. Posebna njega nosa nije
149

Zoohigijenski uvjeti uzgoja

potrebna. U sluaju ljutenja i pucanja nosne peurke ili pojave obilnog izliva iz nosa treba posumnjati na neko oboljenje. 11.2.3. Ui Duge ui bi se trebale kontrolisati mnogo ee s obzirom da ventilacija nije dovoljno prisutna kao to je kod podignutog uha. Vaan faktor u ventilaciji je i tip krzna koji pokriva une koljke.

Slika 97. Higijena une koljke

Slika 98. Pregled gornjeg dijela uha

Vanjski sluni kanal, prema tome, treba odravati istim i bez dlake. Ui se iste jednom do dva puta sedmino ako su u pitanju visee ui ili jednom u dvije sedmice ako se radi o podignutim. Za ienje se koriste rastvori koji su prilagoeni za ove svrhe. 11.2.4. Oi Oi psa bi trebale biti iste i vlane bez iscjedka, a mukozna membrana ruiasta. iste se svaki dan sa tekuinom za ispiranje tako to se podigne glava psa i njegov gornji oni kapak gdje se aplicira nekoliko kapljica tekuine.
Slika 99. Pregled oka 150

Uzgoj pasa

11.2.5. Genitalni organi i anus istoa genitalija treba biti redovno kontrololisana. Bilo kakva pojava iscjedka je sumnja na oboljenje. Analno podruje treba biti isto i bez tragova izmeta.
Slika 100. Analna regija

11.2.6. Nokti Nokti rastu u kontinuitetu i tupe se kroz dnevne aktivnosti psa. U sluaju da se ne tupe dovoljno prirodnim putem (to se lako zapazi na izraenom zveckanju noktiju o pod) potrebno ih je skratiti kljetima namjenjenim u ovu svrhu. Za rezanje noktiju potrebne su posebne, vrlo otre makaze. Kod bijelih noktiju vidi se gdje poinje takozvani mrtvi dio jer je ivac ili ivi nokat ruiaste boje i najbolje je rezati milimetar od toga. Posebno treba obratiti panju na peti prst na kojem nokat ponekad raste u krug, pa ako se redovno ne ree moe urasti u meso to bude jako bolno. Kod crnih noktiju tu je granicu tee odrediti, ali u pravilu nokat blie ivcu je sve tamniji. Psima koji se puno kreu po ulici, betonu, kamenjaru ili asfaltu dovoljno je nokte podrezati svaka tri mjeseca, a onima koji su u pravilu samo na Slika 101. Obrezivanje noktiju travi i u stanu treba gotovo svaki mjesec. Pojedini tenci dolaze na svijet sa suvinim petim prstom na stranjim nogama. U normalno graenog psa nema toga prsta, a ne pronalazi sa niti na divljim ivotinjama koje su u srodstvu sa psom.
151

Zoohigijenski uvjeti uzgoja

Njegova pojava je posljedica genetske deformacije i nije vezana ni uz kakvu drugu ozbiljniju tjelesnu manu. Ipak, psi s petim prstom, ili u pojedinih pasa sa estim, sedmim pa ak i osmim, imaju smetnje pri kretanji jer su na tim mjestima ranjivi. Zato ih treba ukloniti. To se vri prvih dana ivota kad operacija ne predstavlja nikakvu opasnost za ivotinju. Mogu se, naravno, uklanjati i u kasnijoj ivotnoj dobi, samo tada je to ve operacija koja zahtjeva i ivanje rane. 11.3. Osnovne mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije Planiranje, organizacija i sprovoenje DDD mjera je jedna od najvanijih aktivnosti u preventivnoj zatiti zdravlja pasa. 11.3.1. Dezinfekcija Dezinfekcija je struna radnja ili postupak kojom se djelimino unitavaju, inhibiraju ili uklanjaju vegetativni oblici mikroorganizma, ali ne i njihove spore. Prema sredstvima kojima se vri, dezinfekcija se dijeli na: mehaniku, fizikalnu i hemijsku. Metode mehanike dezinfekcije su ienje, kreenje, filtriranje, metenje, usisavanje praine, pranje, ribanje, istresanje, provjetravanje i dr. Metode fizikalne dezinfekcije su - upotreba ultravioletnih zraka, ultrazvuk, infracrveni zraci, jonizirajui zraci (gama-zraci) kao i temperatura (plamen, zagrijani suhi vazduh, zagrijana vodena para pod pritiskom ili bez pritiska i kljuala voda). Dezinfekcija toplotom se najvie koristi u praksi. U praksi se najee koriste slijedea hemijska dezinfekciona sredstva: kiseline, baze, halogeni elementi, kalijum - permanganat, vodonikperoksid, fenoli i krezoli, alkoholi, bigvanidi, kvarterna amonijana jedinjenja, sapuni i deterdenti. Djelovanje dezinfekcionog dejstvo se zasniva na oksidaciji, hidrolizi ili koagulaciji bjelanevina u mikroorganizmima. 11.3.2. Dezinsekcija Pod dezinsekcijom podrazumjevamo suzbijanje i unitavanje insekata koji prenose zarazne bolesti na psa. Neki insekti prenose zarazne bolesti mehaniki, odnosno preko svoga tijela, nogu i krila (muhe tako prenose uzronike crijevnih zaraznih bolesti), dok neki drugi insekti (komarci, buhe, vai) prenose uzronike zaraznih bolesti ubodom jer se patogeni organizmi razmnoavaju u njima.
152

Uzgoj pasa

Unitavanje insekata vri se u cilju sprijeavanja nastajanja bolesti koje prenose insekti (preventivna dezinsekcija). U sluaju pojave odreenih zaraznih bolesti dezinsekcija predstavlja obaveznu mjeru. Za unitavanje insekata koriste se mehanike, fizikalne i hemijske metode. U mehanike metode spadaju ienje i pranje, bezbjedno uklanjanje otpadaka organskog porijekla, postavljanje ljepljivih traka i mrea, kao i dr. Od fizikalnih metoda za unitavanje insekata koriste se toplota i to kao kljuala voda, zagrijana vodena para sa poveanim pritiskom ili bez pritiska i zagrijani suhi vazduh. Hemijske metode su: zapraivanje, prskanje, impreganacija materijala itd. Prema nainu djelovanja na organizam insekata hemijska sredstva dijele se na kontaktna (koja djeluju preko povrine tijela insekta) i ona koja djeluju preko organa za disanje insekata - fumigatni insekticidi. 11.3.3. Deratizacija Pod deratizacijom podrazumjevamo sprovoenje mjera i postupaka za suzbijanje i unitavanje glodara koji su prenosioci velikog broja zaraznih bolesti ivotinja i ljudi (zoonoza - kuga, leptospiroze, salmoneloze, trihineloze, tularemija i dr). Borba protiv glodara treba da bude stalna i sistematska mjera koja se planira i realizuje dva puta godinje, a po potrebi i ee. Postupci za unitavanje glodara dijele se na: bioloke, mehanike, hemijske i fizikalne.

POJMOVI: Zoohigijena, smjetaj psa, higijena psa, njega psa, oprema za pse. PITANJA ZA PROVJERU ZNANJA 1. Koje su osnovne karakteristike zoohigijene? 2. Koje su osnovne karakteristike smjetaja? 3. Koje su mjere DDD?

153

Uzgoj pasa

12. LITERATURA
1. Acland, G. M., Aguirre, G. D. 1987.: Retinal Degenerations in the Dog: IV. Early retinal Degeneration (erd) in Norrwegian Elkhounds. Exp.Eye Res., 44, 491. 2. Acland, G., Fletecher, R. T., Gentleman, S., Chader, G., Aguirre, G. 1989.: Non allelism of Three Genes (rcd 1, rcd 2, and erd) for Early- Onset Hereditary Retinal Degeneration. Exp. Eye Res., 49, 983. 3. Acland, G., Halloran-Blanton, S., Boughman, J., Aguirre, G. 1900.: Segregation Distortion in Inheritance of Progressive Rod-Cone Degeneration (prcd) in Miniature Poodle Dogs. Am.J. Med. Gen.,35, 354. 4. Adilovi, S., Andrijani, M. 2005: Bosansko-hercegovake autohtone pasmine domaih ivotinja. Knjiga. Sarajevo. 5. Aguirre,,G. D., Acland, G. M. 1988.: Variation in Retinal Degeneration Phenotype Inherited at the prcd Locus. Exp. Eye Res., 46, 663. 6. Asaj, A. 1974.: Zoohigijena u praksi. kolska knjiga. Sveuilite u Zagrebu. 7. Bauer, M. 1992.: Kinologija 1. Uzgoj i njega pasa. Zagreb. 8. Bauer, M. 1993.: Kinologija i Uzgoj i njega pasa. Zagreb. 9. Bauer, M. 1996.: Kinologija. kolska knjiga. Zagreb. 10. Bauer, M. 1973.: Poznajete li svog psa? Zagreb. 11. Bauer, M. 1972.: Veterinarsko higijenski nazori o odgajalitima pasa, Vet. glasnik, 26, 451-456. 12. Bistner S.I., Ford R.B. 1995.: Handbook of veterinary procedures edition. WB Sounders Comp. and emergency treatment. 6 Philadelphia. 13. Carggil, J.C. 1993.: Feed That Dogi. Part II. Dog World, 75, 8, 12. 14. Carriacato Annette, M. 1992.: Veterinari Notes for Dog Breeders. Howel Book Hous. 15. Catcott, J. E. 1979.: Canine medicine. Santa Barbara. 16. Case L.P., Carey D.P., Hirakawa D.A. 1995.: Canine and Feline Nutrition, a resource for companion animal professionals. Mosby, St.Louis. 17. Chlandler, A. E., Evans, J. M., Singleton, W. B., Startup, F. B., Sutton, J. B., Tawerton, W. D. 1979.: Canine medicine and therapeutics. London. 18. Cindy Tittle Moore: Breeding Your Dog . rpd-info NETCOM.COM 19. Divanovi, K.A., Katica Amela. 2005.: Unutarnje bolesti pasa. Univerzitetski udbenik. Veterinarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo. 20. Dostal, J.1995.: Chov Psu. eske Budejovice. 21. uki, R., Mitrovi, D. 1971.: Uzgoj i bolesti pasa. Novi Sad. 22. uki, R., Mitrovi, D. 1971.: Uzgoj i bolesti pasa, Novi Sad.
155
th

Literatura

23. Fogle, B. 2005.: Enciklopedoija pasa. Leo-Commerce. Rijeka. 24. Genov, P., Wassiley, S. 1989.: Der schakal (Canis aureus L.) in Bulgarian. Ein beitrag zu seiner verbeitung und biologie. Zetschrift fr Jagdwissenschaft 35:145-150. 25. Iljin, N. 1932.: Genetika i razvedenije sobak. Moskva. Reprint 1992. 26. Kamphues, J., Schneider, D., Leibetseder, J. 1999.: Supplemente zu Lesungen und Ubungen in der Tierernahrung. 9 uberarbeitete Auflage. Verlag M.&H. Schaper, Alfeld Hannover. 27. Kassai, T. 1999.: Veterinary Helmintology. Butterworth-heinemann, Oxford, Great Britain. 28. Katica, V., Hadiomerovi, Z., aki, V., Katica Amela, Softi Almira. 2003.: Prijedlog mjera zatite uzgoja autohtonih pasmina domaih ivotinja Bosne i Hercegovine. Veterinaria 52, 1-4, 193-204, Sarajevo. 29. Katica, V., Hadiomerovi, Z., Salki, A., aki, V., Softi, A. 2004.: Autohtone pasmine domaih ivotinja u Bosni i Hercegovini. Univerzitetski udbenik. Promocult Sarajevo. Sarajevo. 30. Katica, V., aki, V., Salki, A., Softi Almira. 2005.: Uzgojne i morfoloke karakteristike bosansko-hercegovakog pastirskog psa tornjaka. Trei simpozij poljoprivrede, veterinarstva, umarstva i biotehnologije. Knjiga kratkih sadraja, 64-65. Sanski Most. 31. Katica, V., aki, V., Softi Almira. 2004.: Bosanski otrodlaki goni Barak. Veterinaria 53 (2-4), 271-276, Sarajevo. 32. Koch-Korstersitz, M. 1988.: 400 savjeta prijateljima pasa. Beograd. 33. Lapevi, E. 1982.: Bolesti pasa i maaka. Beograd. 34. Lewis L.D., Morris M.L., Hand M.S. 1992.: Smal animal clinical nutrition. 3 edition. MM Associates, Topeka. 35. Litriin, V. 1978.: Neka pitanja smjetaja malih ivotinja u urbanim sredinama i ugostiteljsko-turistikim objektima. Vet. glasnik, 32, 609-612. 36. Lokar, J. 1954.: Vrste pasije dlake, mjihova kratka oznaka ter njihovi slovenski in nemki nazivi. Lovec XXXVII, 215-218. 37. Malahova Anna 1996.: Pekines- genetika okrasa. Drug 3, 36, 30-31. 38. Matlas, L. 1958.: Odgoj i obuka pasa. Beograd. 39. Mehlhorn H. 1988.: Parasitology in Focus: Facts and Trends . Springer-Verlag GmbH & Co. KG, Berlin, Deutschland. 40. Moj pas. 1981.: Struno i informativno glasilo kinolokog saveza SR Hrvatske. Broj 3-4. Godina XXVIII. 41. Muhamedagi, S., Salki. A., Dizdarevi. F., Vegara. M. 1990.: Eksterijerne i tipoloke karakteristike bosanskohercegovakog pastirskog psa tornjaka. Radovi Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Broj 48, 113-121. Sarajevo. 42. Omeragi J., Jai A., Zuko Almedina, 2003.: Paraziti pasa i maaka na podruju Bosne i Hercegovine ustanovljeni do 2002. godine. Veterinaria, 52, 1-4, 157-164, Sarajevo.
156
rd

Uzgoj pasa

43. Pai-Juhas Eva, Krni, J., Hodi Aida, Nemet, A., Hrkovi Amina. 2006.: Hoemo li ih vidjeti zajedno i u Centru za autohtone pasmine Bosne i Hercegovine? etvrti simpozij poljoprivrede, veterinarstva, umarstva i biotehnologije. Knjiga kratkih sadraja, 49-50. Zenica. 44. Petrovi, B. 1996.: Predispozicije pojedinih rasa pasa za odreena oboljenja. ivot pasa. 45. Pribievi, S. 1957.: Ishrana pasa. Rasni pas, 1. 46. Raber, H. 1981.: Nai psi, Novi Sad. 47. Ray, K. Baldwin, V., Acland, G., Aguirre, G. 1995.: Molecular diagnostic test for ascertainment of genotype at the rod cone dysplasia 1 locus in Irish setters. Curr. Eye Res., 14, 243. 48. Robinson, R.1990.: Genetich for Dog Breeders. Pergamon Press. 49. Romi, S. 1977.: Hrvatski ovar. Moj pas, (izvanredan broj). 50. Ronne, M., Poulsen, B. S., Shibasaki, Y. 1991.: NOR association in Canis familiaris. Genetics, Selection, Evolution, 23, 191-195. 51. Saharov, A. N.1977.: Dresura pasa. Beograd. 52. aki, V., Katica, V., Salki, A., Softi Almira. 2005.: Uticaj sezone parenja na odnos spolova i veliinu legla kod pasa rase tornjak. Trei simpozij poljoprivrede, veterinarstva, umarstva i biotehnologije. Knjiga kratkih sadraja, 66-67. Sanski Most. 53. aki, V., Salki, A., Katica, V., Softi, A. 2004.: Tornjak nacionalno blago Bosne i Hercegovine. Zbornik II. simpozija poljoprivrede, veterinarstva, umarstva i biotehnologije sa meunarodnim ueem, P. 44, Biha. 54. Salki, A., Katica, V., aki, V., Softi Almira. 2006.: Istorijski prikaz postanka bosanskohercegovakog pastirskog psa-tornjaka. etvrti simpozij poljoprivrede, veterinarstva, umarstva i biotehnologije. Knjiga kratkih sadraja, P. 47. Zenica. 55. Salki, A., Katica, V., aki, V., Softi Almira. 2005.: Karakteristike finoe dlake tornjaka na razliitim lokalitetima BiH. XVIII naunostruni skup poljoprivrede i prehrambene industrije, 178, Neum. 56. Salki, A., Uroevi, M., Stoji, P., aki, V. 2000.: vaniji pokazatelji porasta psa tornjaka. Stoarstvo, 54, 6, 427-433. Zagreb. 57. Serti, V., Bauer, M., Ricther, I., Vistrika, B., Sakar, D., Igalfy, K., Jasna Obradovi. 1977.: Vai kuni ljubimci. Zagreb. 58. Shooc, L. 1992.: The Puppy Report: How to select at healthy, Happy Dog. Ballanthine Boocs, N ew York. 59. Sillero-Zubiri, C., Hoffmann, M., Macdonald, D. W. (eds). 2004.: Canids: Foxes, Wolves, jackals and Dogs. Status Survey and Conservation Action Plan. IUCN/SSC Canid Specialist Group. IUCN, Gland, Switzerland and Cambridge, UK. 60. Softi Almira, Katica, V., aki, V., Salki, A., Spahovi- Salman Marela. 2006.: Osnovne eksterijerne karakteristike i znaaj uzgoja bosansko-hercegovako hrvatskog pastirskog psa tornjaka. Zbornik
157

Literatura

IV. simpozija poljoprivrede, veterinarstva, umarstva i biotehnologije sa meunarodnim ueem, P. 43, Zenica. 61. Stanetti, A. 1970.: Kinologija. Zagreb. 62. Tadi, M., Bani, J. 1978.: Dijagnostika hromosti pasa, III simpozij, Male ivotinje i urbana sredina. Zagreb. 63. Taylor, D. 1988.: Va pas, Mladost, Zagreb. 64. Wegner, W. 1979.: Kleine Kynologie. Konstans. 65. Wiliams, M. B. 1989.: Genetics of the Dog. Howell Book Hous. 66. Wiliams, M. B. 1992.: Practical Genetics for Dog Breeders. Howell Book House, NYC.

158

Uzgoj pasa

PRILOG 1.
Standardne visine i teine pasmina pasa, prosjean broj tenadi u leglu i teine tenadi pri roenju:
PASMiNE Patuljaste, < 6 kg Patuljasti pic iuaua (1-3 kg) Jorkir terier Talijanski Windspiel Patuljasti pin Maltese (2-3 kg) Patulj. pudlica (3.2 kg) Zwergdackel Affenpincher Minijaturni naucer Foxterier, patuljasti Italian Greyhound Papillon Pomeranian Silky terier Japanski panijel Manester terier Mexican hairles Norwich terier Australijski terier Dachshund, minijaturni Engleski patulj. panijel Brussels Griffon Pekinezer (4.1 kg) Male, 7 15 kg Foksterier Cavalier KingCharles sp Dackel, kratkodlaki kotski terier Whippet Koker panijel Beagle Pudlica, minijaturna Basenji Bedlington terrier Border terrier Boston terrier Cairn terrier Tjelesna masa, kg * Mujak enka visina 13 28 cm 2.9 3.6 3.0 2.2 3.2 2.5 3.2 3.4 3.5 2.9 4.0 4.3 5.2 5.0 < 4.0 < 3.5 3.6 5.5 5.1 3.4 1.8 4.1 5.0 3.0 2.0 4.5 3.5 3.6 5.5 2.5 5.5 5.5 5.0 6.5 5.5 3.6 5.5 4.0 5.5 3.5 5.5 6.0 visina 30 41 cm 8.5 7.3 8.5 7.7 < 7.0 < 6.5 10.0 9.1 10.0 11.0 14 13 14.0 13.0 13.5 9.0 11 10 11 10 7.0 5.5 11 6.0 6.5 6.0 Broj tenadi u leglu 2.9 3.0 5.0 3.2 3.6 2.8 3.3 3.3 4.4 Tjelesna masa pri roenju, g 148 138 97 178 169 156 167 209 161-180

120

4.0 3.4 4.2 4.5 5.8 5.3 5.7

200 232 240 215 254 230-280 240-280

159

Prilozi Dachshound, standard Dandie Dinmont terrier Engleski Koker spanijel Irski terier Lakeland terrier Lhasa Apso Manester terier Pudlica, minijaturna Francuski Buldog Pug Schipperke Sealyham terrier Shetland Sheepdog Shih Tzu Skye terrier Smooth Fox terrier pic Welsh Corgi WestHighland white terr Wire-haired Fox terrier Velki terier Srednje, 16 30 kg naucer, standardni Bassett hound Bull terrier Airedale terrier Chow Chow Bearded Collie Border Collie Dalmatinac Njem.kratkodlaki pointer Irski seter (27-32 kg) American Water spaniel Brittany spaniel Bulldog Clumber spaniel Engl. springer spaniel Field spaniel Harrier Keeshound Kerry Blue terrier Norwegian Elkhound Puli Samoyed Sibirski Haski Stafforshire terrier 9.0 11 15 12 7.7 6.8 10 7.3 13 8.0 6.8 10 7.3 7.0 11.4 7.7 7.3 11 7.3 7.7 10 8.0 8.0 5.5 9.0 8.0 6.0 5.5 8.0 12 11

visina 43 56 cm 19 18 20 18 23 20 25 23 27 21 27 25 23 18 27 23 30 24 28 25 20 11 18 14 23 18 29 16 25 20 23 16 21 18 18 15 23 16 25 27 16 21

5.8 6.8 7.5 4.4

284 328 341 358

6.3 7.6 7.5

350 459 404

160

Uzgoj pasa Sussex spaniel Welsh springer spaniel Wire-hair.pointingGriffon Velike, 31 55 kg Njemaki ovar Berner Sennenhund Doberman pincher Veliki naucer (34 kg) Bokser Afganistanski hrt Alaskan Malamute American Foxhound Belgian Sheepdog Bernese mountain dog Black&Tan Coonhound Bluetick hound Bouvier des Flandres Briard Chesapeake Buy retriev Collie Curly Coat retriever English Foxhound Engleski seter Eskimo Flat Coat retriever Zlatni retriver Gordon setter Greyhound Irski Water spaniel Kuvasz Labrador retriver Staroengleski ovar Otterhound Pointer Redbone hound Rhodesian Ridgeback Saluki Pudlica, standardna Vizsla Weimaraner Dinovske, > 55 kg Njemaka Doga Newfoundland Bernardinac Rotvailer 21 17 25 visina 58 64 cm 34 32 < 50 35 37 29 40 39 30 28 27 23 39 34 27 27 30 27 32 27 32 32 34 25 34 23 32 32 30 34 32 27 34 27 36 21 32 27 29 21 32 34 25 30 32 27 27 32 30 27 18 27 25 30 21 38 25 visina 66 79 cm 60 55 63 52 < 80 55-65 50 40 16

8.3 7.6 8.3 8.3 7.3

400-443 411 402 408

7.3

290

10.0 6.2 7.6 7.6

567 595 642 446

161

Prilozi Bloodhound 50 36 Borzoi (Ruski hrt) 48 34 Bullmastiff 59 45 Great Dane/Danska doga 66 52 450-550 Great Pyrenees 57 41 Irski vujak 61 48 Kuvaszok 55 34 Komondor 48 34 Saint Bernard 82 68 Scottish Deerhound 50 34 Mastiff 89 77 * neke pasmine mogu biti svrstane u razliite grupe zavisno od autora, npr. Basset hound u male i srednje pasmine jer tjelesna masa varira od 11 do 25 kg. Slino je kod boxera, irskog setera, njemakog kratkodlakog pointera, Dackela, Cairn teriera, mini naucera, Lhasa Apso, Border teriera, Shih Tzu i jo nekih pasmina. Takoer, neke pasmine prema visini mogu pripadati jednoj, a prema teini drugoj skupini. PODJELA PO GRUPAMA Grupa 1: SPORTSKI PSI PASMINA Brittany spanijel Pointer Njemaki kratkodlaki pointer Njemaki otrodlaki pointer Chesapeake Buy retriever Curly-coated retriever Flat-coated retriever Zlatni retriver Labrador retriver Engleski seter Gordon seter Irski seter American Water spaniel Clumber spaniel Koker paniel PROSJENA TJELESNA MASA ODRASLIH IVOTINJA MUJAK 16-18 25-34 25-32 ENKA 14-18 20-29 20-27 PODJELA PO GRUPAMA Grupa 5: PATULJASTI PSI PASMINA Affenpincher Brussels Griffon iuaua PROSJENA TJELESNA MASA ODRASLIH IVOTINJA MUJAK ENKA 3-4 3-4 5-6 4-5 0,8-2,5 0,8-2,5

27-34

23-30

Engleski patuljasti paniel Italian Greyhound Japanski Chin Maltese Manchester terrier Patuljasti pin Papillon Pekinezer Pomeranian Patuljasta pudlica Pug Shih Tzu

4-6

4-6

30-36 30-32 23-30 30-34 30-36 27-34 25-36 Cca 32 13-20 32-39 11-14

25-32 30-32 20-27 25-30 25-32 25-30 20-32 Cca 27 11-18 25-32 9-11

4-7 2-9 2-3 3-6 5-6 4-5 5-6 1.3-3.0 3-5 6-8 6-8

2-7 2-9 2-3 3-5 4-5 3-4 5-6 1.3-2.5 3-5 6-8 4-7

162

Uzgoj pasa Engleski Koker paniel Engleski springer paniel Field paniel Irski water paniel Sussex paniel Velki springer paniel Vizsla Weimaraner Wirehaired pointing Griffon PODJELA PO GRUPAMA Grupa 2: LOVAKI PSI PASMINA Afganistanski hrt Basenji Bassett hound Beagle, 13,, Beagle, 15,, Black and Tan Coonhound Bloodhound Borzoi (Ruski hrt) Dachshund, minijaturni Dachshund, standardni American Foxhound English Foxhound Greyhound Harrier Ibizan hound Irski vujak Norveki Elkhoun Otter hound Petit Basset Griffon Vendeen 13-15 22-25 16-23 25-30 16-20 16-20 20-25 27-34 25-30 12-14 18-20 16-23 20-26 16-20 14-18 18-23 25-32 23-27 Silky terrier Jorkir terier 4-5 2-3 4-5 1.3-3.0

PROSJENA TJELESNA MASA ODRASLIH IVOTINJA MUJAK Cca 27 Cca11 30-34 6-8 8-10 32-39 41-50 34-48 Cca4.5 7-10 30-34 30-34 30-32 18-23 Cca23 Cca55 Cca25 34-52 18-20 25-32 Cca34 ENKA Cca 23 Cca10 23-30 6-7 7-9 25-32 36-45 32-41 Cca4.5 7-10 25-30 23-32 27-30 16-20 Cca20 Cca48 Cca22 30-45 18-20 23-30 Cca30

PODJELA PO GRUPAMA Grupa 6: NESPORTSKI PSI PASMINA Bichon Frise Boston terier Buldog Kineski Shar Pei au-au Dalmatinac Finski pic Francuski buldog Keeshound Lhasa Apso Pudlica, standardna Pudlica, minijaturna Schipperke Tibetanski paniel Tibetanski terier

PROSJENA TJELESNA MASA ODRASLIH IVOTINJA MUJAK ENKA 4-6 4-6 7-11 20-25 20-25 20-27 23-30 11-16 9-13 18-23 6-7 23-27 8-9 6-8 4-7 8-14 7-11 18-23 16-20 18-23 20-25 11-14 9-13 18-23 6-7 20-25 7-9 6-7 4-7 8-14

163

Prilozi Pharaoh hound Rodezijski ridgeback Saluki kotski Deerhound Whippet PODJELA PO GRUPAMA Grupa 3: RADNI PSI PASMINA Akita 23-34 39-50 9-13 20-30 34-43 8-10

PROSJENA TJELESNA MASA ODRASLIH IVOTINJA MUJAK 32-39 ENKA 30-34

PODJELA PO GRUPAMA Grupa 7: UVARI STADA PASMINA Australian cattle dog Australijski ovar Bearded Collie Belgian Malinois Belgijski ovar Belgian Tervuren Bouvier des Flanders Briard Collie Njemaki ovar Staroengleski ovar Puli etlandski ovar Welsh Corgi, Cardigan Welsh Corgi Pembroke

PROSJENA TJELESNA MASA ODRASLIH IVOTINJA MUJAK EN KA 16-20 1620 20-30 25-30 27-32 27-32 27-32 32-41 30-34 30-34 34-41 27-32 13-15 7-10 14-17 12-14 2030 2327 2025 2025 2025 3241 2732 2330 3036 2732 1315 6-9 1115 1113

Aljaski Malamut Bernese mountain dog Bokser Bulmastif Doberman piner Veliki naucer Great Dane /Danska doga Great Pyrenees Komondor Kuvas Mastif Newfoundland Portugalski Water dog Rotvailer Saint Bernard Samoyed Sibirski Haski Standardni naucer

39-43 34-41 25-32 50-59 30-36 32-39 55-82 45-57 45-59 45-52 34-86 59-68 19-27 36-43 59-82 23-30 20-27 14-18

34-39 30-36 23-27 45-55 25-32 27-34 45-59 39-52 36-50 32-41 73-82 45-55 16-23 32-39 55-73 20-27 16-23 11-16

164

Uzgoj pasa PODJELA PO GRUPAMA Grupa 4: TERIJERI PASMINA Erdel terier American Staffordshire terrier Australijski terier Bedlington terier Border terier Bulterier Cairn terrier Dandie Dinmont terrier Foksterier (smooth Foksterier (wire) Irski terier Keri-blu terier Lakeland terrier Manchester terrier, standardni Minijaturni bulterier Minijaturni naucer Norfolk terier Norwich terrier kotski terier Sealyham terrier Skye terrier Soft-coated Wheaten terrier Staffordshire Bullterrier Velki terier West Highland white terrier PROSJENA TJELESNA MASA ODRASLIH IVOTINJA MUJAK 20-27 20-25 5-6 8-10 6-7 24-28 cca 6 8-11 8-9 cca 12 15-18 cca 8 7-9 5-10 7-8 5-6 5-6 9-10 10-11 11-14 16-18 13-17 8-10 5-6 5-6 5-6 8-10 9-10 9-11 14-16 11-15 7-8 5-6 ENKA 18-25 18-23 5-6 8-10 5-6 20-25 cca 6 8-11 7-8 cca 11 14-17 cca 8 5-10 7-9 5-7

*American Kennel Club

165

Prilozi

PRILOG 2.
Odreivanje dobi pasa Pojava, troenje i ispadanje zuba podlijee odreenim pravilnostima pa se one mogu koristiti za odreivanje dobi psa. Osim promjene na zubima, u odreenoj se dobi na psu javljaju jo neke promjene i znaci koji su takoer bitni za procjenu dobi. Osnovne promjene prema kojima moemo procjenjivati dob psa jesu rast, izmjena i troenje zuba. Tako razlikujemo 4 osnovna dobna perioda: Dob
do 4 mjeseca 4 - 7 mjeseci 7 mjeseci - 10 godina 10 - 20 godina

Promjene
izbijanje i troenje mlijenih zuba izmjena mlijenih zuba u stalne troenje stalnih zuba ispadanje stalnih zuba

Prva dobna skupina Mlijeni se zubi poinju pojavljivati u dobi od 25 - 30 dana i svi su izrasli najkasnije do 45 dana dobi teneta. Tada se jo ne opaa njihovo troenje, ali u dobi od 3 - 4 mjeseca ve su vrlo istroeni, klimaju se i spremni su za zamjenu stalnim zubima. Druga dobna skupina 4 mjeseca dobi - poinje izmjena mlijenih zuba u stalne. 5 mjeseci dobi - izrasli su stalni sjekutii. 4,5 - 5,5 mjeseci dobi: pojavljuje se prvi pretkutnjak (u donjoj eljusti). 6 mjeseci dobi: pojavljuju se stalni onjaci. 6 - 7 mjeseci: esto se mogu vidjeti dvostruki onjaci, mlijeni jo nisu ispali, a stalni su ve izrasli.

Trea dobna skupina

166

6 - 9 mjeseci dobi - izmjena mlijenih kutnjaka. 9 mjeseci dobi - pas ima stalne zube. 1,5 godina dobi - nestaju glavni renjevi na prednjacima donje vilice. 2,5 godine dobi - nestaju glavni renjevi na srednjacima donje vilice. 3,5 godine dobi - nestaju glavni renjevi na prednjacima gornje vilice.

Uzgoj pasa

4,5 godine dobi - nestaju glavni renjevi na srednjacima gornje vilice. 5,5 godina dobi - nestaju glavni renjevi na krajnjacima donje vilice. 6 godina dobi - nestaju glavni renjevi na krajnjacima gornje vilice. Pojavljuju se pojedinane sijede dlake na usnama i na bradi. 7 godina dobi - ploha trenja na prednjacima donje vilice je obrnuto ovalna. Pojavljuju se pojedinane sijede dlake na obrazima i na nosu, a na usnama i na bradi ima ih ve mnogo. 8 godina dobi - onjaci su ve istroeni i tupi. Prednjaci donje vilice su istroeni i sprijeda i straga. Pojedinane sijede dlake pojavljuju se i na onim kapcima. 9 godina dobi - ploha trenja na srednjacima donje vilice je obrnuto ovalna. Javljaju se pojedinane sijede dlake na elu i na vratu. Javljaju se i prvi znaci starake mrene na oima. 10 godina dobi - ploha trenja na prednjacima gornje vilice je obrnuto ovalna. Staraka mrena na oima napreduje.

etvrta dobna skupina 10 - 12 godina dobi - ispadaju prednjaci. 12 - 16 godina dobi - ispadaju i svi ostali zubi. Staraka mrena je jako izraena, to se vidi po jako zamuenoj lei. Glava je upotpunosti sijeda. - 20 godina dobi - ispali su ve i onjaci.

167

Prilozi

PRILOG 3.
Predispozicija pojedinih rasa ka odreenim oboljenjima Mora se imati na umu da, u odreenim sluajevima, pas moe oboljeti. U zavisnosti od rase, pojedina oboljenja se javljaju ee ili rijee. U takvim sluajevima se govori o rasnoj predispoziciji ili rasnoj sklonosti ka oboljenjima. Istraivanja mnogih autora ukazuju da su pojedine rase, manje ili vie, genetski sklone odreenim oboljenjima, mahanama ili defektima. Takve sklonosti nazivaju se hereditarne patogenetske predispozicije. Pregled ovih vrsta oboljenja prikazan kod pojedinih rasa pasa koje se najee uzgajaju u BiH: Avganistanski hrt Katarakta juvenilis (zamuenje onog soiva kod mladih pasa), ectropium (izvrnutost one jabuice kod mladih pasa), glaukom (poveanje unutarnjeg pritiska u oku), lactatio falsa (lano luenje mlijeka), distractio cubiti (uroeno razmicanje kostiju laktnog zgloba), chondrodystrophia (poremeaj u razvoju hrskavice), osteochondrosis dissecans capitis humari (naslijedno mehaniko oteenje na hrskavici i kostima ramenog zgloba), dysplasia articulatio cubiti (naslijedno kotano- zglobno oboljenje sa poremeajem razvoja lakatnog zgloba). Bernandinac Ectropium (izvrnutost one jabuice kod mladih pasa), entropium (uvrnue onog kapka prema onoj jabuici), rotatio membrananae nicticans (okretanje treeg onog kapka), dermoid corneae (oboljenje ronjae), osteochondrosis dissecans capitis humeri (specifino oboljenje glave nadlaktice i hrskavice), dysplasia coxofemoralis (oboljenje zglobova kukova), paresis posterior (oduzetost zadnjih nogu). Njemaki bokser Urticaria (koprivnjaa), leucosis (sklonost ka malignom oboljenju leukocita), ectropium (izvrnutost one jabuice kod mladih pasa), osteochondrosis dissecans capitis humeri (speifino oboljenje glave nadlaktice i hrskavice), dysplasia coxofemoralis (oboljenje zglobova kukova), prolapsus vaginae (ispadanje vagine za vrijeme gonjenja kuje), oestrus prolongata (produeno vrijeme gonjenja kuje), kryptorchismus (izostajanje sputanja testisa i monji), alopecia (opadanje dlake), erosio cornea recidiva (povratno pojavljivanje grizlica ronjae), demodicosis (oboljenje koe i
168

Uzgoj pasa

unutranjih organa koje izaziva parazit Demodex folliculorum), myochardiopathia (oboljenje sranog miia), stenosis aortae (suenje aorte), palatoschisis (uroeni rascijep nepca), larynghospasmus (gr drijela prilikom narkoze), colitis ulcerosa (grizlino zapaljenje debelog crijeva kod mladih pasa), tumori koe, mozga i zubnoga mesa, spondylarthritis chronica deformans ancylopoetica s. morbus Bechter (hronino deformativno kimeno oboljenje kimenih prljenova sa meusobnim sraivanjem), rijetko obolijevaju od teneaka. Bul terijer Amblyopia (slabovidnost), keratitis (zapaljenje ronjae), stenosis arteriae pulmonalis (uroeno suenje plunih arterija), haemophilia A, B (nemogunost zaustavljanja krvarenja tipa A i B), epilepsia (padavica tj. oboljenje centralnog nervnog sistema), depigmentacije nosne peurke. Veliki engleski hrt Hypotrishiasis (slaba dlakavost), tonsilitis chronica (hronino oboljenje krajnika), haemophilia (nemogunost zaustavljanja krvarenja). Dalmatinac - Dalmatiner Amblyopia (uroena slabovidnost), urolithiasis (sklonost nastajanju kamena u mokranim putevima), eczema uricum (oboljenje koe uslijed pojaanog stvaranja mokrane kiseline), osteochondrosis dissecans capitis humeri (speifino oboljenje glave nadlaktice i hrskavice). Doberman Myelopathia cervicalis (oboljenje vratnog dijela kimene modine), spondylolisthezis (uroena deformacija kimenih prljenova donjeg dijela vrata), narcolepsia (pojaana dremljivost), demodicosis (obljenje koe i unutranjih organa koje izaziva parazit Demodex folliculorum).

Njemaka doga Insufficientia cordis (slabost srca), cardiomegalia (proirenje srca), gastroenteropathiae (oboljenje eluca i crijeva), syndrom DTV (proirenje i okretanje eluca), inversio membranae nictitans (uvrnue treeg onog kapka), spondylolisthezis (uroena deformacija kimenih prljenova donjeg dijela vrata), osteochondrosis dissecans capitis humeri (specifino oboljenje glave
169

Prilozi

nadlaktice i hrskavice), dysplasia articulatio cubiti (nasljedno kotano - zglobno oboljenje sa poremeajem razvoja lakatnog zgloba). Erder terijer Entropium (uvrnue onog kapka prema onoj jabuici), tremor muscularis (podrhtavanje miia), leucosis (maligno oboljenje leukocita), atrophia retinae progressiva (progresivno suenje mrenjae), tumori koe. Zlatni retriver Trophia retinae progressiva (progresivno suenje mrenjae), cataracta (zamuenje onog soiva), entropium (uvrnue onog kapka prema onoj jabuici). Jazavar Pojaana osjetljivost na teneak, demodicosis (oboljenje koe i unutranjih organa koje izaziva parazit Demodex folliculorum), discus hernia (ispadanje meuprljenske hrskavice), keratitis (zapaljenje ronjae), urolithiasis (sklonost nastajanju kamena u mokranim putevima), brachignatia inferior (skraenje donje vilice), spondylarthritis chronica deformans ancylopoetica s. morbus Bechter (hronino deformativno kimeno oboljenje kimenih prljenova sa meusobnim sraivanjem), dysctractio cubitis canis (poremeaj u razvoju kostiju lakatnog zgloba), osteochondrosis deformans juvenilis coxae-morbus Moltzen- Nielsen (oboljenje vrata, glave i butne kosti, uslijed slabe ishrane kostiju u ranoj fazi rasta), acanthosis nigricans (uslijed bujanja Malpigijevog sloja pokoice), alopecia (ispadanje dlake), diverticulum recti (lokalno proirenje pravog crijeva), chondrodystrophia (poremeaj u razvoju hrskavice), leucosis (maligno oboljenje leukocita), diabetes mellitus i insipidus (eerna bolest uslijed oboljenja guterae i oboljenja hipofize), atrophia retinae progressiva (progresivno suenje mrenjae), coma puerperalis (besvijesno stanje poslije poroda), tvrdoglavost, dug ivot. Labrador retriver Osteochondrosis dissecans capitis humeri (specifino oboljenje glave nadlaktice i hrskavice), dysplasia articulatio cubiti (nasljedno kotano - zglobno oboljenje sa poremeajem razvoja lakatnog zgloba), dysplasia coxofemoralis (oboljenje zglobova kukova), haemophilia (nemogunost zaustavljanja krvarenja).

170

Uzgoj pasa

kotski ovar Stojee ui, prognatia maxilaris (predgriza), hypoplasia nervi optici (nedovoljno razvijen oni nerv), atrophia retinae progressiva (progresivno suenje mrenjae), microphtalmus (uroena mala ona jabuica), ablatio retine (odljuplivanje mrenjae), heterochromia (pojava neuobiajene boje dlake), retinitis pigmentosa (zapaljenje mrenjae sa pigmentaciom), depigmentatio nasi solearis (gubitak pigmenta nosne peurke uslijed dueg sunanja), ductus Botalli persistens (uroeno zatvaranje botalijevog kanala srca kod tenadi), trhombocytopenia (uroeni nedostatak trombocita), imunosupressio (pojava nedostatka odbrambene sposobnosti organizma), syndroma Gray Colli (pojava srebreno - sive dlake). Engleski koker panijel Otitis (upala uha), polyphagia (prodrljivost), ectropium (izvrtanje one jabuice kod mladih pasa), albinismus (uroeni nedostatak pigmenta), haemophilia (nemogunost zaustavljanja krvarenja), hypoplasia renalis (uroena zakrljalost bubrega), glaucoma (povean pritisak u onoj jabuici), dyscus hernia (meuprljenska kila), atrophia retinae progressiva (progresivno suenje mrenjae), cataracta juvenilis (zamuenje onog soiva kod mladih pasa), hermaphroditismus (dvoplodnost), tumori koe. Mastif Dysplasia coxofemoralis (oboljenje zglobova kukova), Mops trichiazis (uvrtanje trepavica), keratitis (zapaljenje ronjae), ulcus cornae (ir ronjae),

Njemaki otrodlaki i kratkodlaki ptiar Amaurosis (sljepilo), myocardiopathiae (oboljenje sranog miia), ectropium (izvrtanje one jabuice kod mladih pasa), entropium (uvrnue onog kapka prema onoj jabuici), necrosis pulvini (izumiranje tkiva jastuia na apama), lipoidosis (poremeaj prometa masnih materija), osteochondrosis dissecans capitis humeri (specifino oboljenje glave nadlaktice i hrskavice). Njufaundlender Aatrophia retinae (suenje mrenjae), stenosis aorte (suenje aorte), osteochondrosis dissecans capitis humeri (speifino oboljenje glave nadlaktice i hrskavice), dysplasia coxofemoralis (oboljenje zglobova kukova).
171

Prilozi

Njemaki ovar Pojaana osjetljivost na teneak, myositis oesinophilicca (zapaljenje miia), ostteomyelitis chronica juvenilis canis (zapaljenje virusno kotane sri dugih cjevastih kostiju), invaginatio intestini (uvlaenje jednog u drugi dio crijeva), fistula perianalis (pojava patolokog izvodnog kanala u okolini mara), diabetes mellitus (eerna bolest uslijed oboljenja guterae), leucosis (maligno oboljenje leukocita), pyodermia (gnojno zapaljenje koe), stenosis aorte (suenje aorte), kertitis pigmentosa (zapaljenje ronjae sa pigmentacijom), spondylarthritis chronica deformans ancylopoetica s. morbus Bechter (hronino deformativno kimeno oboljenje kimenih prljenova sa meusobnim sraivanjem), dysplasia articulatio cubiti (nasljedno kotano - zglobno oboljenje sa poremeajem razvoja lakatnog zgloba), dysplasia coxofemoralis (oboljenje zglobova kukova), avulsio tiberosica tibiae - Morbus Osgood-Schlatter (poremeaj u ishrani kosti podlaktice sa gubitkom kotanog tkiva). Pekinezer Keratitis pigmentosa (zapaljenje ronjae sa pigmentacijom), ulcus corneae recidiva (pojava grizlice ronjae), hypopyon (nakupljanje gnojnog sadraja u prednjoj onoj jabuici), prolapsus bulbi oculi (ispadanje one jabuice), lagophtalmus (rascijep tvrdog i mehkog nepca), discus hernia (meuprljenska kila), hydrocephvalus (vodena glava), partus gravis (teak porod), luxatio menisci (iaenje hrskavice koljena), trichiasis (uvrtanje trepavica), chrondodystrophia (poremeaj u razvoju hrskavice), myocardiopathiae (oboljenje sranog miia), osteochondrosis deformans juvenilis coxae - Morbus Moltzen - Nielsen (uroeno i nasljedno specifino oboljenje glave i vrata butne kosti), luxatio pattelae congenitalis (uroena i nasljedna sklonost ka iaenju aice koljenog zgloba). Patuljasti pin Stenosis arteriae pulmonales (suenje arterije pulmonalis), urolithiasis (pojava kamena u mokranim putevima), alopecia (gubitk dlake), demodicosis (oboljenje koe i unutarnjih organa izazvano dijelovanjem parazita demodex foliculorum), osteochondrosis deformans juvenilis coxae - Morbus Moltzen Nielsen (uroeno i nasljedno specifino oboljenje glave i vrata butne kosti).

172

Uzgoj pasa

Poenter Atrophia retinae progressiva (progresivno suenje mrenjae), osteochondrosis dissecans capitis humeri (specifino oboljenje glave nadlaktice i hrskavice), spondylarthritis chronica deformans ancylopoetica s. morbus Bechter (hronino deformativno kimeno oboljenje kimenih prljenova sa meusobnim sraivanjem). Pudla Stomatitis ulcerosa (zapaljenje sluzokoe usne duplje), tonsilitis (zapaljenje krajnika), palatoschisis (uroeni rascijep tvrdog i mehkog nepca), luxatio menisci (iaenje hrskavice koljenog zgloba), discus hernia (meuprljenska kila), diabetes insipidus (eerna bolest nastala uslijed oboljenja hipofize), chondrodystrophia (poremeaj u razvoju hrskavice), urolithiasis (pojava kamena u mokranim putevima), atrophia retinae progressiva (progresivno suenje mrenjae), atrophia panchreatis (suenje guterae), epiphysiolysis capitis femoris (prelom glave butne kosti u predjelu epifizne linije), cataracta juvenilis (zamuenje onog soiva kod mladih pasa), keratitis pannosa (zapaljenje ronjae sa bujanjem mree krvnih sudova), microphtalmus (uroena smanjenost one jabuice), atresia canalis lacrimalis (uroeno zapaljenje suznog kanala), epiphora (pojaano suzenje), ductus Botalis persistens (uroeno nezatvaranje Botalijevog kanala srca kod mlade tenadi), osteochondrosis deformans juvenilis coxae - Morbus Moltzen Nielsen (uroeno i nasljedno specifino oboljenje glave i vrata butne kosti), Morbus Cushing (hronino oboljenje nadbubrene lijezde sa promjenama na kimenim prljenovima. Rotvajler Entropium (uvrtanje onog kapka prema onoj jabuici), dysplasia coxofemoralis (uroeno i nasljedno oboljenje zglobova kukova), osteochondrosis dissecans capitis humeri (specifino oboljenje glave nadlaktice i hrskavice). iuava Alopecia (elavost), keratitis sicca (suho zapaljenje ronjae), glaucom (povean unutranji pritisak u oku), stenosis arteriae pulmonales (suenje plunih arterija), luxatio patellae cingenitalis (uroeno iaenje aice koljenog zgloba). arplaninac Dysplasia articulatio cubiti (uroeno i nasljedno oboljenje kostiju laktnog zgloba sa poremeajem u razvoju), dysplasia coxofemoralis (uroeno i nasljedno oboljenje zglobova kukova).
173

Prilozi

naucer Urolithiasis (pojava kamena u mokranim putevima), keratoconjuctivitis sicca (suho zapaljenje ronjae i sluzokoe oka), myocardiopathiae (oboljenje sranog miia), osteochondrosis deformans juvenilis coxae - Morbus Moltzen - Nielsen (uroeno i nasljedno specifino oboljenje glave i vrata butne kosti), dysplasia coxofemoralis (uroeno i nasljedno oboljenje zglobova kukova). kotski terijer Eczema dorsum (ekcematozno zapaljenje na leima), syndroma cardiospasticum (gr miia na ulazu u eludac sa nizom prateih pojava), osteodystrophia cranio - mandibularis (promijene na kostima i zglobovima donje vilice). Seter Pojaana osjetljivost na teneak, atrophia retinae progressiva (progresivno suenje mrenjae) amaurosis (sljepilo), spondylarthritis chronica deformans ancylopoetica s. morbus Bechter (hronino deformativno kimeno oboljenje kimenih prljenova sa meusobnim sraivanjem) idiota (blesavost). au au Eczematosis (pojava ekcema usljed greaka u ishrani), entropium (uvrtanje onog kapka prema onoj jabuici), trichiasis (uvrtanje trepavica), microphtalmus (uroena smanjenost one jabuice), ablation retinae (odlupljivanje mrenjae), atrophia retinae agressiva (progresivno suenje mrenjae), keratitis (zapaljenje ronjae), insufficientia suprarenalis (slabost funkcije nadbubrene lijezde), ectrodactylia (uroene anomalija kandi).

174

Uzgoj pasa

SPISAK FOTOGRAFIJA
Slika 1. Evolucioni razvoj pasa (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.). Slika 2. Vuk (Canis lupus) (Izvor: Internet). Slika 3. Lisica (Vulpes vulpes) (Izvor: Internet). Slika 4. akal (Canis mesomelas) (Izvor: Internet). Slika 5. Kojot (Canis latrans) (Izvor: Internet). Slika 6. Dingo (Canis familiaris) (Izvor: Internet). Slika 7. Divlji pas (Cuon alpinus) (Izvor: Internet). Slika 8. Skelet miacisa (Izvor: Internet). Slika 9. Miacis (Izvor: Internet). Slika 10. Tomarctus (Izvor: Internet). Slika 11. Leptocyon (Izvor: Internet). Slika 12. Cynodictis (Izvor: Internet). Slika 13. Canis etruscus (Izvor: Internet). Slika 14. Canis lupus arabs (Izvor: Internet). Slika 15. Stari asirski pas (Izvor: Internet). Slika 16. Egipatski bog Anubis, prikazan kao pas. Slika 17. Upozorenje - pas uvar na ulazu u rimske kue (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.). Slika 18. Vuk (Izvor: Internet). Slika 19. Tragovi apa vuka (Crte: Irma Halter, knjiga Urs Ochsenbein, Odgoj i kolovanje pasa). Slika 20. akal (Izvor: Internet). Slika 21. Kostur psa (Internet: Pasoddy.com). Slika 22. Uzduni presjek lobanje psa (Internet: Pasoddy.com). Slika 23. Tornjaci uz stado ovaca (Foto: Alen Salki). Slika 24. Prikaz presjeka koe i dlake (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.). Slika 25. Parenje belgijskih ovara Malinoa (Internet: Svijet ljubimaca). Slika 26. Kuja sa leglom (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.). Slika 27. Postupak sterilizacije (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.). Slika 28. Postupak kastracije (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.). Slika 29. Echinococcus granulosus, adult (Izvor: Internet). Slika 30. Toxocara canis, adult (Izvor: Internet). Slika 31. Ixodes ricinus (Izvor: Internet). Slika 32. Demodex canis (Izvor: Internet). Slika 33. Pekinezer (Uzgajivanica: Black Silhouette, Grujin Goran & Grujin Marija). Slika 34. Pudlica (Internet: Pasoddy.com). Slika 35. Grupa pudlica u igri (Internet: Pasoddy.com). Slika 36. Sibirski haski (Internet: Kinologija.com). Slika 37. Sibirski haski kao vuni pas (Internet: ivotinjsko carstvo.com, foto: Sneana Trifunovi). Slika 38. Dalmatinac (Foto: Boriska, pas Miki). Slika 39. Dalmatinac u igri (Internet: ivotinjsko carstvo.com). Slika 40. Jugoslovenski trobojni goni (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.). 175

Spisak fotografija

Slika 41. Jugoslavenski trobojni goni (Foto: Alen Salki). Slika 42. Jugoslavenski trobojni goni u lovu (Foto: Alen Salki). Slika 43. Posavski goni (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.). Slika 44. Posavski goni (Foto: Alen Salki). Slika 45. Njemaki ovar (Inernet: Pasoddy.com). Slika 46. Njemaki ovar Urma, svjetski ampion u ljepoti (Foto: Zdravko Kliek). Slika 47. Dux od Sehera, njemaki ovar, vlasnika E. Velia iz Sarajeva (Foto:Elvir Veli). Slika 48. Greke u grai tijela kuje njemakog ovara (Crte: Zdravko Kliek). Slika 49. Greke u grai tijela mujaka njemakog ovara (Crte: Zdravko Kliek). Slika 50. Dugodlaki njemaki ovar (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.). Slika 51. Mladi dugodlaki njemaki ovari (Internet: Pasoddy.com). Slika 52. Labrador retriver (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.). Slika 53. Crni labrador retriver (Internet: Tara.hr). Slika 54. Dozvoljene boje labradora (Internet: Retriver in Ebreichsdor.gr). Slika 55. Zlatni retriver (Internet: Stonedale golden retrivers.hr). Slika 56. Zlatni retriver-traga (Internet: Pasoddy.com). Slika 57. arplaninac (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.). Slika 58. Par arplaninaca (Internet: Pasoddy.com). Slika 59. Standardni eksterijer arplaninca (Internet: Pasoddy.com). Slika 60. Njemaki bokser (Internet: Pasoddy.com). Slika 61. Najljepa enka na izlobi, Lisabon Portugal - 2006. godine (Internet: Kinologija.com). Slika 62. Najljepi pas na izlobi, Lisabon Portugal 2006. godine (Internet: Kinologija.com). Slika 63. Doberman pin (Internet: ivotinjsko carstvo.com). Slika 64. Par dobermana (Internet: ivotinjsko carstvo.com). Slika 65. Doberman u dobi od 20 mjeseci (Internet: ivotinjsko carstvo.com). Slika 66. Veliki naucer (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.). Slika 67. naucer kao slubeni pas (Internet: Pasoddy.com). Slika 68. Rotvajler (Internet: Pasoddy.com). Slika 69. Rotvajler u dobi od 17 mjeseci (Internet: Vomhauseedelstein.com). Slika 70. Rotvajler mujak (Internet: Pasoddy.com). Slika 71. Bernardinac (Internet: Pasoddy.com). Slika 72. Barry, legendarni bernardinac (Foto: Velibor Gavri-Miki). Slika 73. Par bernardinaca (foto: Azmir Omerovi). Slika 74. Mastiff (Internet: Pasoddy.com). Slika 75. Standardni eksterijer mastiffa (Internet: Pasoddy.com). Slika 76. Pas za policijsku namjenu (Foto: Azmir Omerovi). Slika 77. Pas u potrazi za minama (Internet). Slika 78. Pas u otkrivanju narkotika (Izvor: Dnevni list Avaz). Slika 79. Pretraivanje ruevina (Foto: Mirela Bosnar). 176

Uzgoj pasa

Slika 80. Pretraivanje terena nakon lavine (Urs Ochsenbein, Odgoj i kolovanje pasa). Slika 81. Spaavanje utopljenika (Foto: Mirela Bosnar). Slika 82. Pas za pomo hendikepiranim osobama (Hrvatska udruga za kolovanje pasa vodia i mobilitet). Slika 83. Barak (Vlasnik psa, ime nepoznato). Slika 84. Par bosanskih otrodlakih gonia (Internet: Pasoddy.com). Slika 85. Barak na potanskoj markici (Inernet: Pasoddy.com). Slika 86. Barak u snijenim uvjetima (Vlasnik psa, ime nepoznato). Slika 87. Tornjak (Foto: Vedad aki). Slika 88. Standardni eksterijer tornjaka (Foto: Alen Salki). Slika 89. Par tornjaka (Foto: Vedad aki). Slika 90. Tornjak na planini Vlai (Foto: Vedad aki). Slika 91. Boks za smjetaj psa (Foto: Dario Lesjak). Slika 92. Objekat za smjetaj pasa sa vie boksova (Uzgajivanica: Malinois von den brennenden Herzen). Slika 93. Oprema za higijenu psa (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.). Slika 94. Zdrava eljust (Foto: Svjetlana Milin Radi). Slika 95. Periodontitis (Foto: Svjetlana Milin Radi). Slika 96. Higijena zuba (Foto: Svjetlana Milin Radi). Slika 97. Higijena une koljke (Internet: Kinologija.com). Slika 98. Pregled gornjeg dijela uha (Don Harper - Odgoj i njega pasa). Slika 99. Pregled oka (Internet: Kinologija.com). Slika 100. Analna regija(Internet: Pasoddy.com). Slika 101. Obrezivanje noktiju (Bruce Fogle, Enciklopedija pasa, 2005.).

177