CHARLES DICKENS

VELIKA OEKIVANJA

1. POGLAVLJE Budui da se oeva porodica zvala Pirrip, a moje krsno ime bilo Philip, nisam znao u svom djetinjem jeziku iz obiju rijei skovati nikakvo dulje ili jasnije ime nego Pip. I tako sam sebe prozvao Pip, a Pip su me i drugi zvali. Navodim Pirrip kao oevo prezime na temelju njegove nadgrobne ploe i prianja moje sestre gospoe Joe Gargery, koja se udala za kovaa. Ne vidjeh nikad ni oca, ni majke, niti sam ikad vidio bilo kakvu njegovu ili njezinu sliku (jer su ivjeli davno prije vremena fotografskog umijea), te sam stvorio sebi prve predodbe o njihovu obliju, sasvim nerazumno, po njihovim nadgrobnim ploama. Po obliku slova na nadgrobnoj ploi moga oca ja sam ga na neki udan nain zamiljao kao snana, stamena i mrka mukarca crne kovraste kose. Iz slova i stilizacije natpisa I Georgiana, ena Gore Spomenutoga, izveo sam djetinjasti zakljuak da je moja majka bila bljedah-na i pjegava lica. Pet kamenih ploica, svaka stopu i pol dugaka, lijepo poredanih do njihovih grobova, a posveenih sjeanju na petero moje male brae, koja su jo u najranijoj mladosti odustala od pokuaja da ive u toj opoj borbi, usadilo je u moju duu usrdno vjerovanje, koje sam do dana dananjega sauvao, da su se rodili poleuke, s rukama u depovima svojih hlaa i da ih nikad nisu izvadili u ivotu. Stanovali smo u movarnom kraju pokraj rijeke, dvadesetak milja hoda uzdu njezina vijugavog toka, daleko do mora. Prvu, najivlju i najdublju uspomenu na zbilju ovog svijeta bit e da sam stekao jednog hladnog nezaboravnog popodneva kad se dan ve gasio. U tim trenucima bilo mi je jasno da je to turobno, koprivama zaraslo mjesto groblje, a da su Philip Pirrip, neko lan ove upe, i Georgiana, ena Gore Spomenutoga, mrtvi i pokopani, da su Alexander,

Bartholomew, Abraham, Tobias i Roger, djeica spomenutih, takoer mrtva i pokopana a pusta ravnica iza groblja, ispresijecana nasipima, humcima i prijelazima, po kojoj pase ratrkana stoka- movara, niska olovna crta iza nje rijeka, onaj daleki divlji brlog, odakle estoko kulja vjetar - more, a maleni jadni drhtavi stvor to se stao svega toga bojati i udario u pla - Pip. Zavei! dreknu straan glas i nekakav mukarac iskrsnu medu grobovima pokraj crkvenih vrata. Zavei, mali vrae, ili u te zaklati! Straan lik, sav u gruboj surini, s velikim eljeznim negvama na nozi. Gologlav, poderanih cipela, a glavu umotao starom krpom. Prokvaen vodom, uprljan glibom, noge podbio o kamenje, raskrvario na otrome ljunku, ozario koprivama, izbo na glogovu trnju. Hramao, drhtao, piljio oima, reao, a zubi mu cvokotali u ustima kad me je epao za podbradak. Gospodine, nemojte me zaklati - zaklinjao sam ga zaprepaten od uasa. - Molim vas, gospodine, nemojte. Reci nam kako se zove! - progovori mukarac. Brzo! Pip, gospodine. Ponovi ree, zurei u mene. Glasnije! Pip, gospodine, Pip. Pokai nam gdje stanuje - nato e neznanac. Pokai nam to mjesto! Pokazah rukom gdje lei nae selo u nizinskom obalnom kraju, medu johama i okresanom drveu, milju-dvije od crkve. Gledao me asak, a zatim me okrene glavake te isprazni moje depove, u kojima nije bilo nita do krike kruha. Kada je crkva opet stajala na svome mjestu jer je bio tako brz i snaan da je crkvu okrenuo naopake, tako da sam toranj vidio pod svojim nogama

kada je, dakle, crkva opet stajala na svome mjestu, sjedio sam, sav drui, na povisokom nadgrobnom spomeniku, dok je on prodrljivo gutao kruh. - Kukin sine - ree oblizujui usne - ala su ti obrazi bucmasti. Vjerujem da su bili bucmasti, iako sam u ono vrijeme bio premalena rasta za svoje godine i slabaan. - avo me odnio ako ih ne bih pojeo - ree neznanac i prijetei zaklima glavom - i malo fali da to ne uinim. Odgovorih kako se ozbiljno nadam da to ne e uiniti, i privijem se jo vre uz nadgrobni spomenik, kamo me bjee posadio, prvo da zadrim ravnoteu, a drugo da ne briznem u pla. - A sada pogledaj u mene! - nato e mukarac. Gdje ti je majka? Odgovorih: - Ovdje, gospodine! Neznanac se tre, potra malo, stade i pogleda preko ramena. - Ovdje, gospodine! - javim se uplaeno. - I Georgiana. To mi je majka. - A tako! - ree i vrati se natrag. - A je li ti to otac, tu pokraj majke? - Da, gospodine, i on je tu pokopan. - Ha! - promrsi premiljajui. - A kod koga ivi, ako ti dobrostivo dopustim da poivi, na to se, meutim, jo nisam odluio? - Kod sestre, gospodine, kod gospode Joe Gargery, ene kovaa Joea Gargeryja. - Kovaa, veli? - upita i pogleda dolje na svoju nogu. Pogledavajui mrko as u nogu, as u mene, priblii se nadgrobnom spomeniku, na kome sam sjedio, zgrabi me za obje ruke i zabaci me koliko je god vie mogao unatrag, tako da je oi svom snagom upiljio u moje, a ja nemono gledao u njegove. - A sad pazi, jer ti se radi o glavi. Zna to je turpija?

- Da, gospodine. - I to je sjecalica? - Znam, gospodine. Nakon svakog pitanja jae me nagne kao da hoe da jo vie osjetim svoju nemo i opasnost u kojoj lebdim. Nabavit e mi turpiju pa me jo nagne. I sjecalicu. Opet me nagne. I donijet e mi oboje. Ponovno me nagne. Ili u ti iupati srce i jetru. Opet me nagne. Prepadoh se tako strano, a mozak mi se zavrtje u glavi da sam se objema rukama zakvaio za nj i rekao: Gospodine, budite ljubazni pa me izvolite postaviti uspravno, onda mi moda ne e pozliti i bolje u pripaziti na vae rijei. Tolikom me estinom premetnu i prebaci, da se je crkva okrenula oko svoga vjetrokaza na tornju. Zatim me uze za ramena, uspravi navrh nadgrobnog spomenika i produi ovim stranim rijeima: Donijet e mi sutra rano turpiju i sjecalicu. Sve to donesi tamo preko na staru tvravu. To e uiniti, ni da pisne ni da oda znakom da si me vidio, ili ma koga drugoga, i potedjet u ti ivot. Ne uini li to ili na dlaku ne izvri to ti rekoh, iupat emo ti srce i jetru, ispei ih na rotilju i pojesti. Nisam ovdje sam, kako ti moda misli. Tu se sa mnom krije jo i mladi prema kome sam ja aneo. uje to govorim. Poznaje tajne putove, zna kako e se domoi djeaka i njegova srca i jetre. Djeak bi se zaludu pokuao sakriti pred njim. Moe zakljuati vrata, zavui se u toplu postelju, pokriti se svojim odijelom preko glave, sakriti se i misliti daje spaen. Ma kako se djeak sigurno i udobno osjeao, mladi e se tiho unjati i dounjati k njemu i onda ga rasporiti. Zasada ga tekom mukom odvraam od toga, da ti ne naudi. Vrlo ga teko drim podalje od tvog srca i jetre. Sto kae na to?

Obeah da u pribaviti turpiju i prikupiti svaku mrvu hrane to je naem, i da u u cik zore doi k njemu na staru tvravu. Reci: ubila me strijela Boja ako to ne izvrim! nato e neznanac. Izgovorih te rijei i on me skinu sa spomenika. A sad - produi - ne zaboravi to si obeao, sjeti se mladia, tornjaj se kui! La-la-ku no, gospodine promucah. Bit e mi ba laka! odvrati razgledajui hladnu, vlanu pusto. Volio bih da sam aba ili jegulja. Tresao se od zime i cijelo vrijeme objema rukama grlio svoje tijelo kao da ga hoe sauvati da se ne raspadne i hramajui iao prema niskom grobljanskom zidu. Gledao sam ga kako se provlai izmeu kopriva i trnja to je izniklo izmeu zelenih humaka. Mojim se djetinj-skim oima inilo da izmie rukama to ih mrtvi oprezno pruaju iz grobova, da ih opletu oko njegovih gleanja i povuku ga u raku. Kada je doao do niskoga grobljanskog zida, prebaci se kao da su mu noge uzete i ukoene, a onda, okrenuvi se, pogleda u mene. Kad vid-jeh kako se osvrnuo za mnom, udarim ravno kui, trei to me noge nose. No uskoro pogledam preko ramena i tada sam vidio kako ponovno ide prema rijeci, svejednako stiui objema rukama svoje tijelo i trai ranjavim nogama put izmeu velikog kamenja, porazbacanog ovdje-ondje po movari kao nogostup kada udare kie ili nadode plima. Kada sam stao da pogledam za njim, movara je u tom asu bila samo duga crna ravna crta a rijeka isto tako, ali ni izdaleka tako iroka, niti crna; nebo samo isprepleten niz dugih, jarko crvenih i duboko crnih traka. Na rubu rijeke jedva sam nazirao jedina dva crna predmeta na cijelom vidiku, to su uspravno strila: svjetionik, po kome su se pomorci upravljali nalik na

rasklimanu bavu, nataknutu na stup, runa stvar kada joj se priblii, i vjeala s lancima, na kojima se neko zibalo tijelo gusara. Neznanac je hramao prema vjealima; kao da je gusar oivio te se, siavi s vjeala, sada vraa da se ponovno objesi. Kada sam pomislio na to, podide me jeza, a kada vidjeh kako goveda podiu glave i bulje za njim, u udu sam se pitao ne misle li i ona to i ja. Ogledavao sam se na sve strane ne bih li gdje ugledao onog stranog mladia, ali njemu ni traga, ni glasa. Tada me ponovno obuze strah i ne osvrui se vie, potrah kui. 2. POGLAVLJE Moja sestra gospoda Joe Gargery bila je vie od dvadeset godina starija od mene i njoj je uspjelo da medu susjedima postane uvena po tome to je mene othranila svojom rukom. Kako sam u ono vrijeme bio prisiljen sam odgonetati znaenje tih rijei, a poznavajui njezinu nesmiljenu i teku ruku, to se esto sputa na njezina mua i na mene, smatrao sam da smo Gargery i ja bili odgajani njezinom roenom rukom. Nije bila ba pristala ena i imao sam dojam da je ona svojom rukom prisilila Joe Gargeryja da je uzme za enu. Joe je bio lijep mukarac, svijetloute kovrave kose s obje strane svoga glatkog lica i s oima tako neodreene modrine te se inilo da su se arenice nekako ras-plinule u bjeloonicama. Bio je blag, dobroudan, krotak, lakomislen, drag stvor - Herkul snage i slabosti u isti mah. Koa na licu moje crnokose i crnooke sestre gospode Joe bjee tako crvena preko svake mjere, da sam se ponekad u udu pitao ne upotrebljava li ona pri umivanju ribe za orake mjesto sapuna. Visoka, koata, gotovo uvijek s grubom pregaom, koju je otraga vezivala poprijeko s dvije naramenice, a sprijeda je imala

oprnjak naikan priba-daama i iglama. Smatrala je svojom velikom zaslugom i ljutim prijekorom za Joea to gotovo nikada nije skidala pregau. Zaista ne vidim razloga zato ju je uope nosila, a kad ju je ve nosila, zato je ne bi mogla skinuti svakog bogovetnog dana. Joeova kovanica bila je prigradena uz nau drvenu kuu, kao to su u ono vrijeme bile gotovo sve kue u naem kraju. Kada sam s groblja dotrao kui, kovanica bjee zatvorena, a Joe je sjedio sam u kuhinji. Kako smo Joe i ja bili supatnici to povjerljivo izmjenjuju svoje tajne, tek to sam pritisnuo kvaku navratima i spazio ga kako sjedi u suprotnom kutu kuhinje, u zapeku, priopio mi je u povjerenju: Gospoda Joe je ve dvanaest puta izlazila da te trai, Pipe. A sada je izala trinaesti put. - Zbilja? - Da, Pipe - ree Joe - ali to je jo gore, ponijela je i Golicaljku.*( Joe se esto slui rijeima i izrekama koje autor
katkad pie velikim poetnim slovom, a tako su prenesene i neke druge rijei. - Prev.) uvi tu zloslutnu vijest, stao sam

zavrtati jedino puce na prsluku, gledajui posve potiteno u vatru. Golicaljka bjee trska s uvotenim vrkom, to je od estih sukoba s mojim golicanim tijelom postala sasvim glatka. - Sjela je - ree Joe - pa ustala i epala Golicaljku, razgoropadila se i - izila van. Eto to uini - ree Joe, razgrui vatraljem ugljen medu niim prekama, gledajui u vatru. - Da, Pipe, razgoropadila se i izila. - Je li odavna izila, Joe? Vazda sam postupao s njim kao s nekim malo poodraslim djetetom i sebi ravnim. - Pa ree Joe, pogledavi na schwarzwaldsku uru njezina goro-padnost traje ve nekih pet minuta, Pipe. Evo dolazi! Stani iza vrata, stari drue, i omotaj se runikom. Posluan savjet. Moja sestra, gospoda Joe, otvori irom vrata i nai-avi na otpor iza njih, smjesta razabra

to je tome uzrok, te se lati Golicaljke da izvede stvar na istac. Najzad me hitnu - esto sam joj posluio kao oruje, kojim je gaala branog druga - Joeu, koji me, sav sretan to me je makar i u takvim okolnostima dobio u svoje ruke, posadi u zapeak te me sigurno ogradi svojom velikom nogom. - Gdje si bio, majmune? - upita gospoda Joe tupkajui nogom. -Odmah reci to si radio da si me tako izmuio strahom i tjeskobom ili u te istjerati iz zapeka, pa bio ti pedeset puta Pip, a on pet stotina puta Gargery. - Bio sam samo na groblju - odgovorim sa svog stolca plaui i trljajui bubotke. - Na groblju! - ponovi moja sestra. - Da nije mene, bio bi ve odavna na groblju i ostao ondje. A tko te je othranio svojom rukom? - Vi odgovorih. - Voljela bih znati zato sam to uinila! usklikne sestra. Zastenjao sam: - Ne znam. Ja ne znam! ree moja sestra. Nikad vie ne bih to uinila! To znam posigurno. Zaista mogu mirne due rei da nikada nisam skinula tu pregau otkako si se rodio. Dosta mi je muke i nevolje to sam ena kovaa, pogotovu kad je taj kova jedan Gargery, a usto jo i tebi zamjenjujem majku. Moje misli odlutae od tog pitanja, dok sam neutjeljivo zurio u vatru. Preda mnom iz arkog ugljena iskrsnue bjegunac iz movarne ravnice s negvama na nozi, tajanstveni mladi, turpija, hrana i strana zakletva koja me sili da izvrim kradu u kui to mi prua utoite. - Ha! - usklikne gospoda Joe, stavljajui Golicaljku na svoje mjesto. Dakako, groblje! Lako je vama dvojici rei groblje. Nijedan od nas, uzgred reeno, nije uope izustio tu rije. - Jednog ete dana vas dvojica mene otjerati na groblje! Jao, vas ete dvojica onda lijepo izgledati bez mene!

Dok se ona ushodala da priredi posude za aj, Joe je preko svoje noge piljio dolje u mene kao da u mislima slika mene i sebe, zamiljajui kako bismo nas dvojica uistinu izgledali u onim prije natuknutim a-lostivim prilikama. Zatim je sjedio gladei svoje svijetloute kovre i zaliske na desnom obrazu te pratei svojim plavim oima gospodu Joe, kako bi to uvijek inio u burnim trenucima. Moja je sestra na svoj nain odrjeito rezala i mazala na kruh s maslacem, i te su kretnje bile uvijek jednake. Ponajprije bi lijevom rukom vrsto i odluno pritisnula kruh o svoj oprnjak - pri emu bi katkad u kruh ula pribadaa, a katkad igla, koje bi nam poslije dospjele u usta. Onda bi noem dohvatila neto maslaca (ne previe) i razmazivala ga po kruhu kao apotekar kad sprema melem - sluei se pritom objema stranama noa, okretno zamahujui plotimice, stavljajui i skidajui maslac uz rub krune kore. Jo jedan, posljednji snani potez uz rub toga maza, a onda bi, sve u krugu, otpilila veliki komad, koji bi konano razrezala na dvije polovice, te bi Joe dobio jednu, a ja drugu. Iako sam bio gladan, nisam se tom prilikom usudio pojesti svoju kriku. Osjeao sam da je treba priuvati za stranog poznanika i njegova jo strasnijeg mladia. Znao sam da gospoda Joe vodi kuanstvo najstroom tedljivou, te bi se moglo dogoditi da mi pri mom lopovskom pothvatu u smonici ne doe ba nita pod ruku. Stoga odluih da svoj dio kruha s maslacem spustim u nogavicu. inilo mi se da je potreban straan napor kako bih izvrio svoju odluku. Upravo kao da moram skoiti s krova visoke kue ili se suno-vratiti u vodeni bezdan. A Joe, niega svjestan, jo mi je vie oteavao odluku. Ponaao se prema meni s drugarskom dobroudnou, pa smo kao supatnici u zajednikoj nevolji svaku veer obiavali usporeivati koliko bismo jednim zalogajem odgrizli od naih kriki kruha s maslacem. Od asa do

asa jedan od nas dvojice utke bi podigao svoj komad da mu se drugi divi i to nas je poticalo na nove napore. Joe mi je veeras nekoliko puta pokazao svoju kriku, koja se naglo smanjivala, pozivajui me da sudjelujem u prijateljskom nadmetanju, ali me je svaki put zatekao kako na jednom koljenu drim utu au aja, a na drugome netaknutu kriku kruha s maslacem. Napokon, sav oajan, odluih da moram izvriti to sam naumio i da je najbolje da, s obzirom na prilike, to bude to manje upadljivo. Iskoristih priliku, nakon to je upravo as prije Joe pogledao u me, i spustih kruh s maslacem u nogavicu. Joeu je oito bilo neugodno to, prema njegovu miljenju, nemam teka pri jelu, pa zamiljeno odgrize komad svoje krike, kao da mu osobito ne prija. Razmiljajui neko vrijeme, mnogo je dulje vakao zalogaj nego obino i napokon ga progutao kao neku pilulu. Upravo je htio ponovno zagristi i ve naherio glavu da odabere to ljepi zalogaj, kadli mu se pogled zaustavi na meni i opazi da je moga kruha s maslacem nestalo. Joe je upravo htio zagristi, ali je tako zaueno i zaprepateno razja-pio usta i zablenuo se u me da to nije moglo izmaknuti panji moje sestre. Dok je au stavljala na stol, otro zapita: Sto je sad? uje, Pipe, stari drue, mora i sam znati! promuca Joe vrlo ozbiljno i prijekorno potresajui glavom. Upropastit e se! Zapet e ti u grlu. Nije, Pipe, mogue da si to provakao. Moja sestra ponovi jo otrije nego obino: - to je sad? Joe me, sav zaprepaten, svjetovae: - Preporuio bih ti, Pipe, da bar mrviak od toga iskalje, ako moe. Bilo pristojno ili nepristojno, ali tvoje je zdravlje najpree.

Moja je sestra, meutim, ve pobjenjela. Nasrne na Joea, uhvati ga za zaliske i stade neko vrijeme bubati njegovom glavom o zid iza njega, dok sam ja, svjestan svoje krivnje, sjedio u kutu i gledao. - Moda e se sada dosjetiti to se dogodilo sva zadihana povie moja sestra ti veliko uireno krme! Joe je samo nemono pogleda, zatim nemono odgrize komad kruha i ponovno pogleda mene. - Zna, Pipe - sveano zapone Joe vaui posljednji zalogaj i povjerljivo se obrati meni kao da smo nas dvojica posve sami ti i ja smo uvijek bili prijatelji i ja sam posljednji koji bih te htio ocrniti. Ali kako si - i pritom pomakne stolicu i zaokrui pogledom po podu izmeu sebe i mene - ali kako si tako neobino brzo progutao onoliku komadinu!? - to, svu veeru najedanput progutao? - povie moja sestra. Joe, jo uvijek punih usta, dometne, ne gledajui svoju enu nego mene: - Zna, stari drue, i ja sam esto znao sve odjedanput progutati dok sam bio tvojih godina i bio sam kao djeak najvei prodrljivac, ali tebe, Pipe, jo nikad dosada ne vidjeh da bi sve odjedanput prodro. Prava je srea da nisi ostao na mjestu mrtav. Moja sestra sunu prema meni, upeca me za kosu i ne prozbori nita vie do zloslutnih rijei: - Sa mnom, da ti ulijem porciju! Neko je zvijere, lijenik, u to vrijeme ustanovio da je katranova vodica odlina ljekarija, pa ju je gospoda Joe uvijek u oveoj koliini drala u svom kuhinjskom ormaru. Vjerovala je, naime, daje upravo toliko koristan lijek koliko je bio odvratan. U svako je doba u me ulijevala toliko toga napitka za oporavljanje da sam osjeao kako okolo hodam zaudarajui na plot to su ga svjee namazali katranom. Te je veeri, meutim, hitnost mojega sluaja zahtijevala da progutam pola litre te mjeavine. Da se bre oporavim, gospoda Joe mi je sasu u grlo, stavivi mi glavu pod svoju miku, kao

izmu u izuvau. Joe je proao s etvrt litre, ali ju je morao na duak ispiti jer se uzrujao to mu je uvelike poremetilo spokojstvo dok je sjedio pokraj ognjita i razmiljajui polako mljaskao. Sudei po sebi, rekao bih da se nakon toga zacijelo uzrujao, ako i nije prije. Savjest je strana kad optuuje odrasla ovjeka ili djeaka. Ali kad se radi o djeaku, kojega uz onaj tajni teret pritie jo i drugi u nogavici to mogu posvjedoiti, onda je to najtea kazna. Osjeaj krivnje to sam naumio orobiti gospodu Joe nisam ni asak pomislio da u orobiti Joea, jer nisam nikad smatrao da je bilo to u kuanstvu njegovo vlasnitvo uz potrebu da jednom rukom neprestano pridravam kruh s maslacem bilo kad sjedim, bilo kad moram trkarati po kuhinji da obavim poneki manji posao, gotovo me izbezumio. A kad je s movarnih nizina puhnuo vjetar i razbuktao vatru, priini mi se da izvana ujem glas onoga s negvama na nozi kojemu se zakleh da u utjeti gdje mi govori da ne moe i ne e do sutra skapavati od gladi i da ga moram ve sada nahraniti. Pokatkad sam pomiljao i na to to e biti ako onaj mladi, kojega su tek tekom mukom zadrali da ne omasti ruke mojom krvlju, ne odoli svome nagonskome nestrpljenju ili se prevari u vremenu te pomisli da ve noas, a ne sutra, ima pravo na moje srce i jetru! Ako se ikada ikome od straha nakostrijeila kosa, onda se to tada meni dogodilo. A moda se nikome i nije? Bio je Badnjak i morao sam od sedam do osam bakrenim tukom mijeati puding za sutranji dan, ravnajui se pritom po schwarzwald-skoj uri. Pokuao sam to uraditi s teretom na nozi, a to me ponovno podsjealo na onoga s teretom na njegovoj nozi, i uvidio sam kako je zaludu sve moje nastojanje da izvuem kruh s maslacem dolje kod glenja. Sreom, mugnuh i spremih taj dio tereta svoje savjesti u spavaonici u potkuplju.

 ujte rekoh kada sam dovrio mijeanje grijui se u zapeku da se prije no to e me poslati spavati malo ugrijem bije li to veliki top, Joe? - O! - nato e Joe. - Umae jo jedan robija. Upitah: to to znai, Joe? Gospoda Joe voljela je uvijek sama sve objanjavati, pa ree otro: -Pobjegao. Pobjegao - dajui to objanjenje kao da mi ulijeva katrano-vu vodicu. Dok je gospoda Joe sjedila nagnuvi se nad svoj runi rad, miui usnama, upitah Joea: to je robija? Nato je Joe poeo micati usnama nudei tako detaljan odgovor da sam razabrao samo jednu jedincatu rije: Pip. Sino, o zalasku sunca, pobjee robija ree Joe naglas. Ispalie top da upozore ljude na oprez. Sada kao da pucaju na uzbunu zbog jo jednoga. Tko puca? - nato u ja. Vrag odnio tog djeaka ubaci moja sestra, mrtei se nad svojim pletivom - ala je to neko zapitkivalo. Tko malo pita, malo lai uje. Pomislim, kako nije ba suvie pristojna prema samoj sebi, kad bi mi mogla odvratiti laima, ako bih joj i dalje postavljao pitanja. No nikad nije bila pristojna, osim u drutvu. Joe je u tom trenutku uvelike podstakao moju radoznalost, napreui se iz sve snage da to vie razjapi usta i namjesti usne tako kao da e izgovoriti: gani je. Prirodno da sam prstom pokazao na gospodu Joe i naprio usne kao da u zapitati: nju? Ali Joe ni da uje o tom, ve irom rastvori usta te aptom izbaci neku neobino znaajno naglaenu rije. No nikako nisam razumio to hoe kazati. Gospodo Joe obratih se njoj kao posljednjoj nadi da neto saznam - ako vam je s voljom, htio bih znati, odakle dolazi pucnjava?

 Bog s tobom! usklikne moja sestra, kao da mi ne misli to zae-ljeti, nego ba protivno: S robijake galije! A-ha! - rekoh ja i pogledah u Joea - s galije! Joe prijekorno zakaljucne, kao da hoe rei: Pa kazao sam ti. A, molim vas, to su galije? opet u ja. Eto, deran uvijek tako! povika moja sestra, pokazujui na mene iglom s udjenutim koncem i vrtei glavom. Odgovori mu na jedno pitanje, a on odmah desetak drugih. Galije su brodovi za robijae, to prolaze kroz bare. U naem kraju vazda upotrebljavamo tu rije za movare. Volio bih znati koga stavljaju u robijake brodove i zato? upitam onako openito i pomalo oajno. To je bilo suvie za gospodu Joe i ona se smjesta die. Rei u ti neto, mladiu - produi ona - nisam te svojom rukom othranila zato da drugima dodijava. A da jesam, bila bi to sramota za mene, a ne ast. Na galije ubacuju ljude to ubijaju, provaljuju, krivotvore novac i poinjaju kojekakva zla i opaine, a svi poinju time da postavljaju pitanja. A sada, hajd' u krevet! Nije mi bilo doputeno da zapalim svijeu, kad sam iao spavati. Uspinjao sam se stepenicama po mraku, a glava mi je buala jer je gospoda Joe popratila svoje posljednje rijei bubnjajui naprskom po njoj kao po tamburinu. Jezivo sam osjeao da su galije upravo za mene. Moj put vodi ravno na galiju. Poeo sam postavljajui pitanja, a namjeravao orobiti gospodu Joe. Od tog vremena, sada ve dosta poodmaklog, esto sam razmiljao o tome kako malo ljudi zna u kakvom strahu ive djeca. Kolikogod bio uas neosnovan, ipak je uas. Bio sam u smrtnome strahu od onog mladia kojemu se prohtjelo moje srce i jetra, bojao sam se svog poznanika s negvama na nozi, u smrtnome strahu od sebe samog, jer mi je na silu iznueno ono strano

obeanje. Bez svake nade da e me spasiti moja svemona sestra, koja me je svakom prilikom tjerala od sebe; strah me hvata kada pomislim to bih sve pod tim tajanstvenim uasom uinio da je netko to od mene zatraio. Ukoliko sam te noi uope spavao, osjeao sam u snu kako me snani valovi "poplave nose niz rijeku prema galijama, a neki sablasni gusar dogla-salom dozivlje, kada sam plovio pokraj gubilita, da bi bilo bolje izii na kopno da me odmah objese umjesto da to odgaamo. Bojao sam se zaspati, sve kad bih i mogao, jer sam znao da u praskozorje treba provaliti u smonicu. Nou nisam smio, jer nije bilo mogue da potiho iskreem iskru. Va^ru sam mogao uei samo kreui kremen o elik, a to bi podiglo buku, kao da sam gusar zvekee svojim lancima. Tek to je crni barunasti plat pred mojim prozoriem posivio, di-goh se i sidoh niz stepenice, a svaka podnica i svaka pukotina u svakoj podnici vikale su iza mojih leda: Dr' lopova!, Ustajte, gospodo Joe! U smonici, a bjee obilatije snabdjevena nego obino, jer je bilo pred Boi, strano sam se uplaio zeca, objeena o stranje noge i kao da mirka na mene kad sam mu napola okrenuo leda. Nije bilo vremena da to provjerim, ni da biram, a ni za to drugo, jer je svaki trenutak bio skupocjen. Ukrao sam malo kruha, koricudvije sira, pola upa sasjeckanog mesa (i sve umotao u rupi zajedno sa sinonjom krikom kruha s maslacem). Usto malo rakije iz kamena vra i ulio je u staklenu bocu, kojom sam se potajno sluio tamo gore u svom sobiku pri pravljenju opojnog pia sladievine. U kameni vr s rakijom nadolio sam vode iz boce, to sam je uzeo iz kuhinjskog ormara. Uzeh kost, gotovo sasvim oglodanu i veliki komad svinjske patete. Umalo to ne odoh bez patete, ali me zagolicala elja da se popnem na policu i pogledam to su tako briljivo sklonili u kutu u pokrivenoj glinenoj zdjeli, te sam onda

vidio da je pateta. Uzeh je, uvjeren da je ne misle ve sutradan iznijeti na stol, pa e proi neko vrijeme prije no to primijete njezin nestanak. Iz kuhinje su vrata vodila u kovanicu. Otkljuao sam i otkraunao ta vrata i pograbio turpiju izmeu Joeova alata. Stavio sam zasune kao to sam ih naao, otvorio vrata na koja sam uao kada sam sino dotrao kui, zatvorio ih i potrao prema zamagljenim movarama. 3. POGLAVLJE Jutro mrazno, proeto parom. Vidio sam kako se para stae niz vanjsku stranu mog prozoria kao da je neki vilenjak svu no suze ronio, a moje mu okno bilo depni rupi. Sada sam razabirao kako para lei na ogoljelim ivicama i rijetkoj travi, nalik na neto grublju mreu pauine, povjeane izmeu granica i po strnitu. Po svim motkama i ogradama lijepila se vlaga; a movarna izmaglica bila tako gusta da se drveni prst putokaza, to je pokazivao prema naem selu - u smjeru, kojim ljudi nikad nisu skrenuli, jer nisu ni dolazili ovamo vidio tek onda kad sam ve stajao pod njim. Kad pogledah gore prema njemu, cijedila se s njega kap po kap, a mojoj se potitenoj svijesti uini da gledam sablast, koja me upuuje prema galijama. to sam dublje prodirao u movarnu ravnicu, magla je bila sve gua. Kao da predmeti nalijeu na mene, a ne ja na njih. To je bilo vrlo tjeskobno za neistu savjest. Ograde, nasipi i jarci nahrupili na mene iz te magle, kao da podvikuju iza glasa: Evo djeaka s tuom svinjskom patetom! Dr'te ga! A isto tako neoekivano banula bi i goveda preda me, zurei u mene izbuljenih oiju, frui paru na nozdrve: Ej, mladi tate! Crni vol s bijelom arom ispod vrata priinjao se mojoj probuenoj savjesti kao sveeniko lice, pa upiljio oi strogo u mene, i u trenutku kad sam zamakao u stranu,

okrenuo svoju tupastu glavu za mnom s toliko prijekora da sam jecajui promucao: - Ne mogu drukije, gospodine! Nisam ukrao za sebe! - Nato vol obori glavu, huk-ne oblak pare, rimu se stranjim nogama, zavitla repom i iezne. Sve to vrijeme pribliavao sam se rijeci; no kako god brzo hodao, nisam mogao ugrijati noge, uz koje je prianjala studena vlaga, kao negve uz nogu mukarca, kojemu sam trao u susret. Znao sam put do tvrave prilino dobro jer sam bio tamo jedne nedjelje s Joeom. Sjedei na starom topu, ree mi tada Joe, da emo se na tom mjestu vraki proveseliti im postanem njegov pravi egrt! No zbog magle bilo je sve nejasno i zbrkano, pa sam zaao suvie nadesno i trebalo je krenuti natrag uzdu rijeke, nasipom od nabacanog kamenja u glibu, iz kojeg su strile motke za mjerenje plime i oseke. Prolazei ovuda to sam bre mogao i ba u trenutku kad sam preskoio jarak, za koji sam znao da se nalazi nedaleko tvrave, i upravo se uzverao na nasip s druge strane, ugledam onog mukarca kako sjedi preda mnom. Okrenut leima skrtenih ruku, klimao je glavom tekom od sna, to mu se sputala sve dublje na prsi. Pomislih da e se vie veseliti ako ga iznenadim s dorukom i stoga mu priem poistiha i dirnem ga u rame. Onas skoi, ali to nije bio onaj mukarac, ve neki drugi. Pa ipak je i taj bio sav u gruboj surini, s velikim negvama na nozi, hramao, bio promukao i prozebao, u svemu kao onaj prvi; samo to nije imao isto lice, a na glavi mu bjee plosni neki pusteni eir iroka oboda. Sve sam to u prvi mah uoio, jer sam ga samo vidio naas: promrsi kletvu, omahne da me udari - bio to brz, slab udarac, koji mene promai, ali njega umalo to ne svali, jer je zaglavinjao a zatim potra u maglu, spotaknuvi se dvaput dok je bjeao, i ja ga izgubih iz vida.

 To je onaj mladi! pomislih i osjetih kako mi srce pomamno udara kad sam ga prepoznao. Zacijelo bi me jetra zaboljela da sam znao gdje se nalaze. Uskoro stigoh do tvrave i nadoh tamo onog pravog mukarca kako ogrlivi sama sebe objema rukama, epa tamo-amo kao da je svu no proepao, obuhvatajui i grijui svoje tijelo i eka na mene. Nema zbora, prozebao je do kosti. Pomalo sam oekivao da e se preda mnom srozati i umrijeti od smrtonosne studeni. Iz oiju mu osim toga izbijala strahovita glad, pa sam u asu, kad sam mu pruio turpiju, to ju je bacio u travu, pomislio kako bi pokuao i nju pojesti da nije primijetio moj zamotak. Nije me taj put obrnuo glavake da mi uzme sve to imam, nego me ostavi stojeke dok sam otvarao svenji i praznio depove. Upita me: - to je u boci, mali? Rakija odgovorih. I ve je sipao sasjeckano meso niz grlo, i to tako neobino vie nalik na nekoga koji u najveoj hitnji sve to sprema na sigurno mjesto, a ne da jede. Zastane da gucne malo rakije. Tresla ga je itavo vrijeme tako silna drhtavica da je zaista pravo udo to je drao grli boce u zubima, a da ga pritom nije pregrizao. Mislim da vas je spopala groznica rekoh. I ja mislim, mali nato e on. Taj je kraj vrlo nezdrav - dometnuh. - Leali ste u movari, gdje strahovito hara groznica i reumatizam. Odvrati: Pojest u svoj doruak prije nego me dokraje. Uinit u to, pa makar me poslije toga odmah digli tamo na ona vjeala. Dotle u, vjere mi, otrpjeti svaku groznicu. Prodrljivo je gutao u isti mah sasjeckano meso, glodao ve izgloda-nu kost, prodirao kruh, sir i svinjsku patetu, ibajui za sve to vrijeme oko sebe oima punim nepovjerenja, esto prestajui da jede, i oslukivao s razjapljenim ustima. Neki zbiljski ili samo zamiljeni tro-pot i zveckanje, to je dopiralo s rijeke, ili

dahtanje kakve ivotinje u movarama, kao da ga sad potreslo i on se lecnu te e iznenada: Nisi valjda odajniko njukalo? Nisi nikoga poveo sa sobom? Nisam, gospodine! Nisam! Niti koga nahuckao da me slijedi? Nisam. Vjerujem ti - ree. - Zaista bi bio bijesno tene kad bi se ovako mlad dao u hajku za jadnim gadom, tako bijednim kao to sam ja, kojeg su natjerali na rub smrti i bunjita. U grlu mu neto zakrklja, kao da su u njemu kotaii ure to zvre prije no to e otkucati sate. Prijee prljavim dronjavim rukavom od grube tkanine preko svojih oiju. Ganut njegovim oajem promatrao sam kako je malo-pomalo prionuo pateti, i usudih se kazati: Drago mi je to vam prija. Ree li to? Rekoh da mi je drago to vam prija. Hvala, sinko, ba mi prija. esto sam gledao nae veliko pseto kako dere, i sada sam uoio jasnu slinost - kako je na pas gutao hranu i kako jede taj ovjek. Ba poput naeg psa kidao je otrim zubima naglo komad po komad i gutao zalogaje; pogledavajui ispod oka tamo-amo dok je jeo, kao da mu sa svih strana prijeti opasnost da e netko doi i zgrabiti patetu. Bio je odve smuen da bi mogao pravo ocijeniti jelo ili uivati u njemu, pa pomislih, preklao bi zubima svakog gosta koji bi se u tom trenu njemu pribliio. U svim tim pojedinostima bio je posve nalik psu. Sve se bojim da ne e ni mrve ostati za njega ubacim bojaljivo poslije kratke utnje, dok sam iz pristojnosti oklijevao da mu to kaem. Tamo, odakle je ovo dolo, nema vie niega. Izvjesnost da je zaista tako, natjerala me da natuknem tu injenicu.

 Ostati za njega? Za koga? upita moj prijatelj i prestane mljaskati koru od patete. Za mladia, o kome ste govorili, to se krije zajedno s vama. He, he! uzvrati glasom, nalik na promuklo smijanje. Za njega! Njemu nisu potrebne mrvice. Odgovorih: A meni se inilo da bi mu i te kako bile potrebne. Prestade jesti i zagleda se otro u mene s najveim iznenaenjem. Kada ti se priinilo? Maloprije. Gdje? Tamo rekoh i pokazah rukom tamo preko, gdje sam ga naao kako sneno kunja, pa sam mislio da ste vi. Pograbio me za ovratnik kaputa i zurio u mene, te sam pomislio da se ponovno u njemu porodila namisao da mi proreze grkljan. Obuen, znate, kao vi, samo to je imao eir na glavi - tumaio sam drui - i - i - elio sam da mu to uljudnije kaem - i s istim razlogom za posudbu turpije. Zar niste sino uli topovski pucanj Dakle, bilo je pucnjave? ree sam sebi. udim se to ste u to sumnjali odvratih jer smo mi uli u kui, a to je mnogo dalje i osim toga kod zatvorenih vrata i prozora. E, sluaj, to u ti kazati ree. Kad je netko sam u ovoj pustopoljini, prazne glave i prazna eluca, pogibajui od zime i bijede, taj svu no uje samo gruvanje topova i glasove to ga dozivaju. Zar samo uje? Vidi vojnike u crvenim dolamama oko sebe, osvijetljene bakljama to ih ljudi nose pred njima. uje prozivanje svoga broja, optubu, trocanje puaka, komandu: Gotovo! Nanian'te ga dobro, momci a onda ga grabe neije ruke i niega nema! E, noas kad vidjeh samo jednu etu progonitelja kako nastupa, Bog ih ubio! jedan-dva, jedan-dva - vidio sam ne

jednu etu, ve stotinu. A paljba! Usred bijela dana vidim kako se magla razdire od gruvanja topova. - Sve je to dosada govorio kao da je zaboravio na mene. -A onog ovjeka, jesi li to opazio na njemu? - Lice mu je bilo zgruvano odgovorim prisjeajui se pojedinosti, za koje sam jedva i znao da sam ih upamtio. Snano udari dlanom po lijevom obrazu i uzvikne: - Na tom mjestu? - Da, ba tu! - A gdje je? - i strpa ono malo preostala jela u njedra pod svoj sivi kaput. Pokai mi kojim je putem krenuo. Nanjuit u ga kao lovaki pas. Prokleto gvode na mojoj ranjenoj nozi! Ej, mali, daj mi turpiju. Pokazah rukom prema onoj strani gdje je magla progutala onoga drugog, i on askom pogleda onamo. Bio se ve spustio na gustu vlanu travu i kao mahnit pilio negve ne marei ni za mene ni za svoju nogu, na kojoj se nalazila stara nauljana rana to je prokrvarila. S ranom je postupao tako grubo kao da je isto toliko bezosjetna koliko i turpija. Opet sam se silno prestraio njega, jer se sav pomamio od divlje urbe s kojom je pilio, a bio sam u velikom strahu da dulje izostanem od kue. Rekoh da moram otii, no on se nije ni osvrnuo na to, te pomislim, bit e najbolje da se nezamjetno odunjam. Kad sam ga posljednji put pogledao, vidio sam kako je glavu sagnuo nad koljenom i kako bez predaha pili negve, nestrpljivo proklinjui i gvode i nogu. Zastao sam sred magle da osluhnem, i posljednje to sam uo bilo je neprestano kripanje turpije. 4. POGLAVLJE Oekivao sam da u u kuhinji nai straara, koji ve eka da me povede sa sobom. No ne samo da nije bilo straara, nego ni provalna kraa nije jo bila

otkrivena. Gospoda Joe stvarala je prava udesa da kuu uredi za dananji sveani dan. Posadila je Joea na kuhinjski prag da ne dospije u smetljaru, kamo bi ga sudbina prije ili kasnije dovela uvijek kada bi se moja sestra svom duom dala na ienje podova u kui. A gdje si ti, dobijesa? glasio je boini pozdrav gospode Joe kad smo se pojavili ja i moja grjena savjest. Odgovorih da sam bio vani sluati boine pjesme. Lijepo! primijeti gospoda Joe. Bolje nego da si poinio to gorega. Nema sumnje, pomislim. - Da nisam kovaeva ena i ropkinja (to je ista stvar), koja nikad ne skida pregae, moda bih i ja pola sluati boine pjesme ree gospoda Joe. Jako volim boine pjesme, i to je najbolji razlog to ih nikada ne ujem. Joe, koji se usudio poslije mene ui u kuhinju kad je nestalo smetljare, povue nadlanicom preko nosa i pomirljivo se osmjehne kad ga gospoda Joe osinu pogledom. Poto je skinula oi s njega, Joe kriom sastavi svoja dva kaiprsta u obliku kria kao ugovoreni znak da je i njegov kri, gospoda Joe, zle volje.*( Igra rijeima: cross u engleskom znai kri i zle volje. - Prev.) Kako je gotovo uvijek bila zle volje, Joe i ja bismo po itave nedjelje s naim prekrienim prstima nalikovali na spomenike kriara s prekrienim nogama. ekao nas je sjajan ruak: usoljena svinjska butina s povrem i par peenih pilia s nadjevom. Ukusna mesna pateta bjee spravljena jo juer izjutra (emu treba zahvaliti da jo nitko nije primijetio nestanak sasjeckanog mesa). Puding se ve puio na vatri. Ovo je svestrano pripremanje bilo uzrokom da nam je ni pet ni est uskraen doruak - jer meni - ree gospoda Joe - bome nije ni na kraj pameti da vas kao svaki dan do grla nakljukam i zatim perem sude, a ne znam gdje mi je glava od silnog posla to me jo eka!

Tako smo dobili na brzu ruku svaki svoju kriku, kao da smo vojska od dvije tisue vojnika na hitnome pohodu, a ne mukarac i malian kod svoje kue. Srknuli smo pokoji gutljaj vodnjikava mlijeka iz vra na kuhinjskom stolu, smjekajui se skrueno i ponizno. Za to je vrijeme gospoda Joe povjeala iste bijele zavjese, pribijala avliima novi cvijeem izvezeni prevjes na kaminsku oplatu namjesto staroga, poskidala zastirae s namjetaja u sobici za sveane zgode, to se nalazila na drugoj strani hodnika. U toj je gostinjskoj sobici sav namjetaj u svako drugo doba bio prekriven hladnom koprenom srebrnog papira, tovie i ona etiri keramika psia s crnim njukicama i cvjetnom kotaricom u gubici na kaminskoj polici, nalik jedan na drugoga kao jaje jajetu. Gospoda Joe bjee domaica koja nadasve voli istou, ali takoer i prava umjetnica u tome da svoju istou uini neprijatnijom i nepodnoljivijom od same prljavtine. istoa je najblia pobonosti, a neki se ljudi slue vjerom kao gospoda Joe istoom. Gospoda Joe bila je toliko zaokupljena poslom da je prisustvovala slubi Bojoj preko zamjenika, to e rei da smo u crkvu ili Joe i ja. U svom radnom odijelu bio je Joe dobro graen mukarac, naizgled u svemu pravi kova. U praznikom je bio sliniji neto otmjenijem ptijem strailu nego bilo emu drugom. Ni jedan komad odijela nije mu pristajao, kao da nije njegovo, i to god bi tada imao na sebi, titalo ga i uljalo. Ovom sveanom zgodom, kada su zvona veselo zazvonila, izaao je iz svoje sobe kao suta neutjeljiva bijeda u nedjeljnim pokajnikim haljinama. Sto se mene tie, mislim da je moja sestra podravala neko principijelno miljenje da sam mladi zloinac, to ga je (na dan moga roenja) uhapsio neki poroajni DoktorPolicajac pa izruio njoj da postupa sa mnom kako to zahtijeva uvrijeena Pravda. Uvijek je sa mnom postupala kao da sam se rodio na svoju izriitu elju

protiv zahtjeva zdravog razuma, vjere i morala, i navlas doao na svijet usprkos savjetu mojih najboljih prijatelja, koji su me odvraali od toga. tovie i onda kad bi me odveli krojau da mi kroji novo odijelo, dali bi mu izriito nareenje da ga saije po kroju odjee za djeake iz Popravilita i da svakako sprijei slobodno kretanje mojih ruku i nogu. Zato je pogled na Joea i mene, kad polazimo u crkvu, morao ganuti svako milosrdno srce. Pa ipak, to sam trpio izvana, ne da se porediti s mukama koje sam trpio iznutra. Uas, koji bi me spopadao kad god bi se gospoda Joe pribliila smonici, ili izala iz sobe, moe se usporediti jedino s kajanjem kad sam pomiljao na ono to su moje ruke uinile. Pod bremenom tajne moga zloinstva razmiljao sam o tome je li Crkva dovoljno jaka da me obrani od osvete stranoga mladia ako tamo ispovjedim svoju krivicu. Zamiljao sam kako bi u onaj mah, kada se itaju odzivi i kada sveenik kae: Sada je as da kaete svoju!, i za mene kucnuo as da ustanem i zatraim poseban razgovor u sakristiji. Da nije Boi, ve nedjelja, vrsto sam uvjeren da bih uvelike bio zapanjio na maleni skup vjernika sluei se ovim krajnjim sredstvom. Kod nas su trebali biti na ruku gospodin Wopsle, crkvenjak, gospodin Hubble, kolar, njegova ena i ujko Pumblechook (Joeov ujak, ali ga je gospoda Joe prisvojila), imuan prekupac itom u oblinjem gradiu, koji je sam koijaio svoju zatvorenu koiju. Ruak je bio zakazan za jedan i pol. Kada smo Joe i ja doli kui, naosmo ve postavljen stol, sveano odjevenu gospodu Joe kako sprema ruak, i vrata u proelju otkljuana (to inae nisu bila) da bi uzvanici mogli ui, a sve u najveem sjaju. No o provalnoj kradi dosada ni slova. Doe vrijeme, ali meni ne odlaknu, i stigoe uzvanici. Gospodin Wopsle s rimskim nosom i s velikim blistavim elavim tjemenom imao je dubok glas, kojim se neobino ponosio. Zaista su se svi njegovi znanci

slagali u tome da bi on svojim glasom natpjevao naeg sveenika u svakom poglavlju Evanelja, dok je on sam uvjeren da bi se zacijelo proslavio u tom zvanju kad bi u crkvi bilo doputeno natjecanje. No poto u crkvi nema slobodnog natjecanja, ostao je, kako rekoh, crkvenjak. Ali je zato u svakom njegovu otpjevanom Amen odjekivala pobjednika slava, a kada bi najavljivao psalme, koje bi trebalo pjevati - uvijek je izgovarao cijeli stih - a prvo pogledao skup vjernika kao da hoe rei: uli ste glas moga prijatelja s propovjedaonice, a sad sluajte moje pojanje. Otvarao sam vrata uzvanicima ne bi li pomislili kako je u nas obiaj da svakog dana otvaramo vrata - i prvi gost kome sam ih otvorio bio je gospodin Wopsle. Zatim sam ih otvorio gospodinu i gospodi Hubble, a najzad ujku Pumblechooku. Bilo mi je, meutim, pod prijetnjom najstroe kazne zabranjeno da ga zovem ujakom. Gospodo Joe ree ujak Pumblechook, sredovjean, krupan i sipljiv mlitavac s ustima kao u ribe, s tupim izbuljenim oima i na-kostruenom kosom boje pijeska, koji kao da se taj as umalo nije udavio i upravo sada opet osvijestio: Donesoh vam kao boini dar, donesoh vam, kumo, bocu panjolskoga vina, i k tomu, kumo, bocu portugisca. Pojavio bi se svakog Boia kao s naroitom novou i uvijek izgovorio posve iste rijei, nosei svoje dvije boce kao buice za gimnastiku. Svakog Boia bi gospoda Joe odgovarala, kao to je i sada odgovarala: Uuuj-ko Pum-ble-chook! To je zaista ljubazno! A on bi svakog Boia otpovrnuo, kao to je i sada otpovrnuo: Dar nije vei od vaih zasluga. Jeste li svi zdravi i veseli, a kako si ti, maleni sitneu? mislei pod time mene. U takvim smo prilikama ruali u kuhinji, a poslije bismo se preselili u gostinjsku sobu i tamo jeli orahe, narane i jabuke. Ta je promjena bila vrlo nalik na Joeovo skidanje radnog i navlaenje nedjeljnog odijela.

Ovom je prilikom moja sestra bila vrlo ivahna i zaista uglavnom mnogo prijaznija u drutvu gospode Hubble, nego u ma kojem drugom drutvu. Sjeam se gospode Hubble kao omalene, kotunjave enice s kovrastom kosom, u haljini plavetnoj kao nebo, a svi su je kao po dogovoru smatrali mlaahnom, jer je pola za gospodina Hubblea ne pamtim vie u koje davno minulo vrijeme kad je bila mnogo mlada od njega. Gospodina Hubblea sam zapamtio kao ilava, pogr-bljena starca, uzvijenih plea, koji je irio oko sebe zadah pilotine, a noge mu bile neobino raskreene, te sam pod njihovim lukom, u danima moga djetinjstva, uvijek vidio itav kraj na milje daleko kad bi mi dolazio puteljkom u susret. Da i nisam orobio smonicu, ipak bih se u tom estitom drutvu osjeao nelagodno. Ne zato to mi je otri rub stola pritjenjavao svojom ploom prsa, a Pumblechook mi zabio svoj lakat u oko, ne zato to mi nije bilo doputeno da govorim (ta ja nisam ni htio govoriti!), a ni zbog toga to su me astili ljuskavim zavrecima pileih bataka i najloijim okrajcima svinjetine, kojima se prase za ivota zaista najmanje ponosilo. Ne bih svemu tome zamjerio da su me samo ostavili na miru. Ali mi nisu dali mira. Smatrali su da bi neto izgubili, ako ne bi svakog trenutka navrnuli razgovor na mene i zabadali otre strjelice svoje dosjetljivosti u me. Pomislili biste da sam jedan od onih nesretnih malih bikova u panjolskoj areni, koliko su me ljuto izranili svojim moralnim bodljama. Poeli su, tek to smo sjeli za stol. Gospodin Wopsle je govorio molitvu zahvalnicu deklamirajui kao glumac - a to je, kad se danas toga sjetim, bila neka bogomoljaka mjeavina Duha iz Hamleta i Richarda Treeg. Zavrio je vrlo dubokim uzdahom kako bismo zaista imali razloga da budemo zahvalni. Nato moja sestra upre oi u mene i ree priguenim glasom: Jesi li uo? Budi zahvalan!

 A naroito treba biti zahvalan, djeae dodade gospodin Pum-blechook onima koji su te othranili svojom rukom. Gospoda Hubble zatrese glavom, gledajui me alostivo, kao da ve unaprijed sluti da nikad ne u doi na zelenu granu i upita: Kako to da mlade nikad nije zahvalna? Ta moralna tajna bila je i suvie zamrena za sve nazone, dok je najzad gospodin Hubble ne rijei jasno i glasno rekavi: Priroena izopaenost. Svi promrmljae: Istina! - i pogledae u mene naroito neprijatno, kao da se to tie samo mene. Joeov poloaj i utjecaj bio je u drutvu jo slabiji nego inae (ako je to mogue). Ipak me je na svoj nain uvijek pomagao i hrabrio kad god je mogao, naroito za vrijeme ruka, sipajui mi u tanjur umak od peenke, ako ga je bilo. Kako ga je danas bilo u izobilju, izruio je u tom trenutku u moj tanjur oko etvrt litre. Malo kasnije, jo za ruka, iznese gospodin Wopsle otru ocjenu upnikove propovijedi te nam saopi kakvu bi propovijed on odrao, dodavi po svom obiaju: kad bi bilo doputeno javno natjecanje. Poastivi nas s nekoliko poetnih reenica, izjavi daje, po njegovu miljenju, dananja tema bila loe izabrana, i dometnu da je to tim vie neoprostivo to ima toliko tema da se upravo same nameu. Istina potvrdi ujko Pumblechook. E, gospodine, pogodiste ba u glavu! Bezbroj tema se upravo same nameu onima koji im znaju staviti soli na rep. Upravo to treba. Tko ima samo malo soli pri ruci, ne treba dugo traiti temu. - Razmislivi malo, nadoda: Uzmimo, na primjer, svinju. Ako traite temu, pogledajte svinju! Upravo tako, gospodine. Vrlo pouno za mlade - odvrati gospodin Wopsle. Znao sam da e me uvaliti jo prije nego dokraji. Iz dotinih rijei Svetog pisma dale bi se izvesti mnoge moralne pouke.

 To ti sluaj ubaci moja sestra strogim glasom. Joe mi uspe jo malo umaka. Svinja- produi gospodin Wopsle svojim najdubljim glasom, upirui vilicom u moje zacrvenjele obraze kao da izgovara moje krsno ime svinje su bile drutvo sina razbludnoga. Prodrljivost svinje slui kao zastraujui primjer mladei. (E, izabrao je divan primjer, i to ba on koji je maloas pjevao slavu svinjetini to je tako sona i masna!) - Sto je za osudu kod svinje, jo je u veoj mjeri za osudu kod djeaka. Ili djevojice priklopi gospodin Hubble. Dakako, gospodine Hubble, ili djevojice prihvati pomalo raz-draeno gospodin Wopsle ali tu nema ni jedne djevojice. Osim toga obrecnu se gospodin Pumblechook na mene zamisli samo da si se rodio kao Skvialo... Takav se i rodio! Nikad ne bjee veeg skviala javi se moja sestra vanim i uzbuenim glasom. Joe mi naspe jo malo umaka od peenke. Dobro, dobro, no ja sam pomiljao na etveronono Skvialo ree gospodin Pumblechook. Da si se rodio kao takvo Skvialo, sada ne bi bio tu. Bome ne bi... Ili u tom obliju primijeti gospodin Wopsle, odmahujui glavom prema zdjeli. Ne mislim u tom obliju, gospodine otpovrne gospodin Pumblechook, koji je mrzio da ga prekidaju; mislim da ne bi bio u drutvu starijih i pametnijih od sebe, crpao mudrost sluajui njihove razgovore i valjao se u raskonom obilju. Zar bi sada bio tu? Ne, nipoto ne. Sto bi bila tvoja sudbina? obrati se opet meni. Prodali bi te za toliko i toliko ilinga po trnoj cijeni za takvu ivotinju, i doao bi mesar Dun-stable, izvukao te iz slame, tutnuo pod lijevu miku, s desnom rukom odigao svoj haljetak, izvadio iz depa prsluka no, prolio tvoju krv i oduzeo ti ivot. Nitko te ne bi othranio svojom rukom. Ni govora!

Joe mi ponudi jo malo umaka, no bojao sam se primiti. Zadao vam mnogo muke i jada, kumo ree gospoda Hubble, saalijevajui moju sestru. Muke? odjeknu glas moje sestre. I jada? pa onda izbroji itav straan katalog svih bolesti, to sam ih ja skrivio, svih zloinstava, zbog kojih je probdjela besane noi, svih povisokih mjesta, s kojih sam se sruio, svih dubokih jama, u koje sam upao, svih ozljeda, to sam ih sebi nanio i svih onih zgoda kada je poeljela da bih bio ve mrtav, a ja se tvrdoglavo ustruavao da legnem u grobak. ini mi se da su Rimljani jedni drugima dodijali zbog svojih nosova. Moda su ba zato i postali takvi kakvi su bili - narod nemirne udi. Bilo kako bilo, rimski nos gospodina Wopslea toliko mi je dozlogrdio, dok je moja sestra nabrajala moje prestupke, da me podilazila iva elja da ga tako dugo povlaim za njegovu nosinu dok ne propiti. Sve to sam propatio do sada, nije bilo nita prema osjeajima koji su ovladali nada mnom kad su poslije litanije moje sestre svi uutjeli i uprli u mene poglede pune gnjeva i uasa (to sam i te kako svjesno i bolno osjeao). Pa ipak ree gospodin Pumblechook, vraajui se spretno temi, od koje se drutvo udaljilo svinjetina je - za one to pate od ui suvie masna. Gucnite nekoliko kapi rakije, ujko ponudi ga moja sestra. Nebesa! Najzad je kucnuo as! Osjetit e da je rakija slaba i rei ostalima, a moja e sudbina biti zapeaena! Grevito sam objema rukama uhvatio nogu stola oekujui strani sud. Moja sestra pode po kameni vr, vrati se s njime i natoi ujaku rakije, jer osim njega nitko nije htio piti. Prokletnik se igrao aom die je i zagleda se kroz nju prema svjetlosti, opet je stavi na stol pro-duavajui

moje muke. Sve to vrijeme gospoda Joe i Joe ustro su pospremali stol da naine mjesta za patetu i puding. Nisam skidao oiju s njega. Drei se neprestano grevito rukama i nogama za nogu stola, vidio sam kako je onaj bijednik veselo opipao au, podigao, pa se nasmijao, zabacio glavu i istrusio rakiju. Sve je nazone spopalo neiskazano zaprepatenje kad je ujko nato poskoio, zavrtio se nekoliko puta oko sebe, strahovito se grio i poskakivao za-plesavi ples kalja - hripavca, a zatim sunuo napolje. Vidjeli smo kroz prozor kako se estoko bacaka i iskaljuje, razvukavi lice u nakaznu grimasu, oito enuvi umom. Drao sam se i dalje vrsto za svoje uporite, dok su gospoda Joe i Joe istrali za njim. Ne znam kako sam to uinio, ali nisam nimalo sumnjao da sam ga neim otrovao. Odlanulo mi je u tom stranom kripcu kada su ga doveli natrag, te se - ibajui pogledom itavo drutvo, kao da mu je zbog njih pozlilo - svalio na svoj stolac i prostenjao samo jednu jedinu znaajnu rije: Katran! Dotoio sam u onaj kameni vr katranovu vodicu! Znao sam da e gospodinu Pumblechooku svakim asom biti sve gore. Pomakoh nogama stol, a da nitko nije vidio, kao to danas ine spiritisti. - Katran! - uzvikne moja sestra sva zapanjena. Ta, otkud se u rakiji stvorio katran? Ujko Pumblechook bio je u naoj kuhinji svemoan, pa ni da uje tu rije, ni da se govori o tome, ve zapovjedniki odmahne rukom i zatrai borovike s vodom. Moja se sestra nekako opasno zamislila, ali sad je dobila pune ruke posla da donese boroviku, vrelu vodu, eer i koru limuna, pa da sve to smijea. Bar zasada bio sam spaen. Jo sam svejednako drao nogu od stola, ali sam je sada stezao u zanosu zahvalnosti. Malo-pomalo smirio sam se tek toliko da sam ispustio nogu od stola i prihvatio se pudinga. Gospodin Pumblechook se takoer prihvati pudinga, a prihvatie

se i svi ostali. Nestade pudinga, a lice gospodina Pumblechooka opet zasija pod blagim i veselim djelovanjem borovike s vodom, i ja se ve ponadah u mislima da u bez vee nevolje pre-turiti dan, kadno sestra zapovjedi Joeu: - Ciste tanjure, neugrijane. Ruke smjesta poletjee da se grevito stegnu oko noge stola i ja je privukoh na grudi kao da mi je driiga iz mladosti i dua moje due. Predvidio sam to je imalo doi i naslutio da mi je sada zaista odzvonilo. Morate okusiti ree moja sestra medenim glasom gostima morate jo okusiti divan i ukusan dar ujke Pumblechooka, jer konac djelo krasi! Zar su zbilja morali? Daj Boe, nikad se ne ponadali da okuse patete! - Morate znati - ree moja sestra ustajui - radi se o pateti, sonoj svinjeoj pateti. Gosti zaagorie ushienim odobravanjem. Ujko Pumblechook, svjestan svojih zasluga kojima je zaduio svoje blinje, ree prilino ivahnim glasom, uzevi u obzir sve to se dogodilo: No, gospodo Joe, potrudit emo se svojski, amo s patetom da je nanemo. Moja sestra izae daje donese. Sluao sam kako njezini koraaji odmiu prema smonici. Promatrao sam gospodina Pumblechooka kako balansira noem. Vidio sam po zadrhtalim nosnicama rimskog nosa gospodina Wopslea da mu se opet probudio tek. uo sam napomene gospodina Hubblea da komad sone patete prija poslije svakog jela i ne kodi nimalo zdravlju a Joe je dodao: I ti e dobiti svoj dio, Pipe. Ote mi se vrisak uasa, ni sad ne znajui je li bio samo u dui, il' je moda zaista resko odjeknuo medu gostima. Osjetih da se prevrila mjera i da moram pobjei. Ruke mi se otkinue od stola i ja nagnem bjeati glavom bez obzira. Ali dotrao sam samo do kunih vata, jer naletim glavom na etu vojnika s muketama; jedan od njih

zamahne lisiinama prema meni i ree: Tu smo! A sad pozor! Naprijed! 5. POGLAVLJE Kada se pojavila eta vojnika i kundacima svojih nabijenih muketa tresnula na pragu kue, poustajae zbunjeni gosti od ruka, a gospoda Joe, vraajui se praznih ruku u kuhinju, zastade kao prikovana, izbuljenih oiju usred zapanjene kuknjave: - Blagi Boe, bogo moj, kud -nestade patete? Narednik i ja bijasmo u kuhinji, kad se gospoda Joe s razrogaenim oima iudavala, a meni se za to vrijeme donekle sredile misli. Bjee to naime narednik, koji mi je maloas uputio one rijei, a pogledom sada prelazio po drutvu pruajui im ljubazno desnicom lisiine, dok mu je lijeva ruka poivala na mom ramenu. - Oprostite, moje dame i gospodo - progovori narednik- kako maloprije spomenuh na vratima ovom junakom utokljuncu (a nita nije spomenuo) krenuo sam uime kralja u potjeru i potreban mi je kova. A molim vas lijepo, zato vam ba on treba? odbrusi moja sestra, u isti as kivna to ga uope netko treba. Gospo odvrati uljudni narednik odgovorio bih u svoje ime da traim ast i zadovoljstvo kako bih se upoznao s njegovom odlinom enom, no govorei uime kralja, moj odgovor glasi: trebam s njim obaviti neki posli. Svi su smatrali daje lijepo to je narednik rekao, te je gospodin Pumblechook glasno uskliknuo: E, ta mu valja! - Eto vidite, kovau - nato e narednik, koji je odmah na prvi pogled pronaao Joea - dogodila se nezgoda s lisiinama, te sam primijetio da se na jednima brava ne da zakljuati, a ni spojke ne prileu dobro. Pa

kako su nam lisiine sad potrebne, biste li ih malo pregledali? Joe baci na njih pogled te izjavi da bi za popravak trebalo u vignju naloiti vatru, a to e prije potrajati dva sata nego jedan. - Odista? Onda, kovau, smjesta na posao odgovori narednik, kome se urilo. Obavljamo dunost uime Njegova Velianstva, pa ako vam moji ljudi mogu biti od pomoi, odmah e se prihvatiti posla. Nato pozove momke, koji su jedan za drugim upali u kuhinju i po-slagali oruje u kut. Zatim su po vojniki, oputenih ruku stajali, odmarajui as koljeno, as ramena, as raskopavali opasa ili torbu ili otvarali vrata da, ispruivi vratove iz svojih visokih ovratnika, to dalje pljucnu u dvorite. Sve sam nesvjesno gledao, jer sam bio u dvostrukom strahu to e se dalje dogoditi. Ipak sam malo-pomalo shvatio da lisiine nisu namijenjene meni i da je zasad barem vojska pobudila vei interes od patete i potisnula je u zasjenak. Dotle sam donekle sredio svoje ratrkane misli. Biste li mi rekli koliko je sati? obrati se narednik gospodinu Pum-blechooku, po ijem se razumnom dranju moglo s pravom zakljuiti da je toan kao sat. Ba je prolo dva i pol. Pa nije tako strano ree narednik razmiljajui stii emo na vrijeme, makar bili prisiljeni da ekamo gotovo dva sata. Koliko je po vaem raunu daleko odavle do movara? Bit e da nema vie od milje? Upravo milja ree gospoda Joe. Pa lijepo. Poet emo ih opkoljavati u suton. Naredba glasi: u sumrak. Ima, dakle, vremena. Robijae, narednice? - upita gospodin Wopsle kao da se to po sebi razumije.

 Da! - odvrati narednik - dvojica. Znamo vrlo dobro da su jo u movarama, a prije mraka ne e se usuditi da izmile. Je li itko od vas vidio tu divlja u blizini? Svi osim mene odgovorie iste savjesti da nisu. Na mene nitko nije ni pomislio. Nadam se ree narednik da e se uvjeriti prije no to misle da su pali u zasjedu i da smo ih opkolili. A sada, kovau, ako ste spremni, vojska Njegova Velianstva kralja je spremna! Joe je meutim svukao prsluk, skinuo ovratnik i privezao konu pregau, te pode u kovanicu. Jedan od momaka rastvori drvene kapke na prozorima, drugi naloi vatru, trei prione uz mijeh, a ostali se natisnu oko vatre to se ubrzo rasplamtjela. Joe se sada lati ekia i stade kovati i nabijati, nabijati i kovati, a mi naokolo gledamo. Zanimanje za hajku ne samo to je zaokupilo svaiju pozornost, ve je i moju sestru uinilo podanom. Natoi iz burenceta krag pive za momke, a narednika pozva na aicu rakije. No gospodin Pumblechook ree otrim glasom: Dajte mu vina, kumo, jamim da u njemu nema katrana. - Narednik mu nato zahvali i ree da voli pie bez katrana pa e radije popiti au vina. Kada mu pruie au, zaeli njegovu velianstvu dug ivot, a nazonima sretan Boi, istrusi je naiskap i ob-lizne usne. Dobra kapljica, narednice? upita gospodin Pumblechook. Rekao bih odvrati narednik da je iz vae kleti... Gospodin Pumblechook zagrohota pretilim smijehom i zapita: Kako znate? Jer ste ovjek koji zna to je to otpovrne narednik tapui ga po ramenu.

 Mislite? nato e gospodin Pumblechook i kao maloprije ponovno udari u smijeh. Daj jo jednu! Ali zajedno s vama. I do dna odgovori narednik. Vrak moje pod peteljku vae, a peteljka vae na vrak moje kuc! jedanput, kuc! dvaput najljepa staklena svirka! Da ste ivi i zdravi i uvijek znali prosuditi to je dobro, kao u ovom trenutku ivota! Narednik ponovno iskapi au na duak i kao da nije bio nesklon da okine i treu. Opazio sam da je gospodin Pumblechook u svojoj gostoljubivosti kanda zaboravio daje vino bio donio na dar; uzeo je bocu iz ruke gospode Joe i prisvojio za sebe ast da natae svima redom u neodoljivom nastupu srdanog veselja. tovie, i meni dopade poneki gutljaj. Tako je obilno sipao vino da je zatraio da mu se donese ak i druga boca, pa je i ta ba kao i prva u tili as planula u njegovim podanim rukama. Gledao sam sve te ljude kako su veselo nagrnuli oko vignja, i pomislio da im je moj jadni prijatelj bjegunac u stranoj movarnoj ravnici zapravo i zasladio ruak. Nisu se ni izdaleka tako dobro zabavljali prije uzbuenja, kojemu je on bio uzrok. Sada su svi ve unaprijed uivali pri pomisli da e uloviti ona dva zlotvora, a mijeh je svojim hukta-njem dozivao bjegunce, vatra se zbog njih rasplamtjela, Joe kovao i zveketao njih radi, dim kuljao u potjeri za njima, a tmurne im sjene na zidu prijetile kad bi plamen liznuo i opet se smirio, a usijane varnice prtale i ugasle sada se mojoj ojaenoj mladenakoj mati priinilo da se i blijedo popodne utrnulo zbog one dvojice bijednika. Joe najzad zavri svoj posao, a kovanje i huktanje umukne. Kad je Joe navukao kaput, sakupio je hrabrost predloiti da neki od nas podu s vojnicima i vide kako e se ta hajka zavriti. Gospodin Pumblechook i gospodin Hubble otklonie, jer ele popuiti po jednu lulu, a ne mogu ostaviti ni dame posve same; gospodin Wopsle ree da je voljan poi ako pode i Joe. Joe pristade, a

povest e i mene sa sobom ako dopusti gospoda Joe. Pouzdano znam, nikad nam ne bi dopustila poi da nije u nje prevladala radoznalost. Htjela je sve doznati, i kako se hajka svrila. Zbog toga dobaci samo napomenu: Ako se vrati s djeakom razmrskane glave od taneta mukete, onda mi ne dolazi s molbom da mu je opet namjestim. Narednik se uljudno oprosti s damama, a s gospodinom Pumblec-hookom rastade se kao s dobrim drugom; sumnjam, meutim, da bi se divio vrlinama toga dentlmena da su obojica bili trijezni, a ne ve malo pri piu. Momci dohvatie puke i svrstae se u stroj. Gospodinu Wopsleu, Joeu i meni bilo je strogo nareeno da se drimo pozadi i da ne zucnemo ni rijei kad stignemo do movara. im smo izili na otar zrak, koraajui ustro prema cilju, doapnuh Joeu izdajniki: Nadam se da ih ne e nai. A Joe mi uzvrati aptom: iling bih dao, Pipe, da im je uspjelo kidnuti! Ne bjee ni jednog namjernika iz sela da nam se pridrui, jer je vrijeme bilo hladno i natuteno, cesta izrovana, pa se omicale noge, mrak se ve sputao, a ljudi u svojim domovima palili vesele vatre na ognjitima svetkujui dananji dan. Poneki samo pojurie naas do jako osvijetljenih prozora i zurili su za nama, ali nitko iv ne izie van. Zakrenusmo za putokaz, a onda uzesmo pravac prema groblju. Tu se zadrasmo nekoliko trenutaka jer nam narednik dade znak rukom, dok su dva-tri momka zala medu grobove, a pretraili su i crkveni trijem. Ne naavi nita, opet izadoe. Proavi kroz pokrajnja grobljanska vrata, uputismo se prema movarnoj ravnici. Stade pratiti otra solika i zapljusne nas u lice noena vjetrom, to je duvao s istoka, a Joe me naprti na leda. Kad smo zali u tu turobnu pusto, nitko nije ni slutio da sam prije osam ili devet sati ovdje sreo onu dvojicu bjegunaca i vidio gdje se kriju, i sada prvi put s

najveim strahom pomislim da li e, ako naidemo na njih, onaj moj robija pomisliti da sam ja doveo vojnike do tog mjesta? Ta pitao me je jesam li izdajniko njukalo i dodao da bih bio bijesno tene kad bih se ovako mlad dao u hajku za njim. Hoe li povjerovati da sam njukalo i bijesno tene i da sam ga zaista izdao? Utaman mi bjee pitati sada za to. Jahao sam na Joeovim leima, a poda mnom Joe, preskaui jarke poput lovakog konja i opominjui gospodina Wopslea da se ne spotakne i ne razbije svoj rimski nos, ve potri zajedno s nama. Vojnici su bili pred nama, poredani u dugoj crti razdaleko jedan od drugoga. Krenuli smo putem kojim sam i ja bio poao i zalutao u magli. Ili se magla jo nije digla iz movara, ili ju je vjetar ve rasprio. U krvavom odsjevu suneva zalaska jasno se vidio svjetionik, vjeala, humak s tvravom i obala s onu stranu rijeke, iako tek pridueno u vodnjikastim olovnim arama. Srce mi udaralo u prsima, kao po nakovnju, o Joeova iroka plea. Ogledavao sam se na sve strane ne u li gdje ugledati ma kakav znak odbjeglih robijaa. Ali njima ni traga, ni glasa. Gospodin Wopsle me je ne jedanput uplaio svojim puhanjem i sipljivim dahtanjem. Pomalo sam se naviknuo na nj i dobro ga razlikovao od glasova to su dopirali do nas iz smjera kojim smo krenuli u potjeru. Protrnuh od strave kad mi se priinilo da ujem kako turpija jo uvijek kripi; no to bjee samo zvek ovje klepke. Ovce prestadoe pasti gledajui bojaljivo u nas; goveda okrenue glave od solike i vjetra buljei srdito u nas, kao da smo mi krivi za obje te nevolje; no osim tih znakova ivota i jezivog drhtanja svake travke u trenucima kad zamire dan, nita nije naruavalo turobnu tiinu u movarnoj ravnici. Vojnici su nastupali prema staroj tvravi, dok smo mi ili neto podalje iza njih, kadno svi u isti as stadosmo. Noen vjetrom i kiom dopre do nas otegnuti

krik. Ponovno drugi glasniji krik izdaleka, negdje s istone strane. Ne, bila su dva krika, ili vie u isti mah, sudei po mjeavini glasova. Narednik i vojnici pokraj njega potiho su se dogovarali kad pristi-gosmo Joe i ja. Oslukujui askom, Joe (koji je bio otra sluha) sloi se s njima, a takoer i gospodin Wopsle (koji nije dobro uo). Narednik brzo i odluno zapovjedi da se nitko ne odazove tim glasovima, a momci neka krenu zaobilazno drugim smjerom brzim korakom. I tako skrenusmo nadesno (prema istoku). Joe je divno kasao te sam se morao vrsto drati da ne padnem s njegovih lea. To je sada uistinu bilo jurianje, a Joe je za sve to vrijeme izgovorio jedine dvije rijei - udri naprijed! - Niz nasip, uz nasip, preko gatova pa pljuskac! u prokope i kroz guste trake: nitko nije gledao po emu gazi. Sto smo blie bili mjestu, odakle je dopirala vika, ulo se sve jasnije da ne vie samo jedan ovjek. Na mahove sve utia, a tad bi i vojnici nijemo stali. Kad bi se ponovno prolomila vika, vojnici bi udarili u jo bri trk, a mi za njima. Poslije nekog vremena prevalili smo toliki komad puta da smo uli glasove od kojih je jedan za-pomagao: Ubi me! a drugi: Tu su robijai! Bjegunci! Ovamo straa! A onda kao da su se oba glasa guila u borbi, a zatim se opet izvijali krikovi. Sada su vojnici pojurili kao jeleni, a tako i Joe. Narednik je prvi od sviju stigao na mjesto vike, a dvojica vojnika tik iza njega. Kad svi dopadosmo, ve su drali zapete i uperene puke u rukama. Obojica su tu! dahtao je narednik, zagrezao u glib prokopa. Predajte se obojica! Proklete zvijeri, ne krvite se! Voda je pljuskala, glib prtao na sve strane, padale kletve i udarci kada se jo nekoliko vojnika spustilo u jarak u pomo naredniku i stalo izvlaiti prvo mog bjegunca, a zatim drugoga. Obliveni krvlju i bez daha,

bacali su se i otimali mrsei grdne kletve; no ja sam dakako prepoznao obojicu. Upamtite ree moj robija briui dronjavim rukavima krv s lica i stresajui sa svojih prstiju uperke iupane kose ja sam ga uhvatio! Ja sam ga vama izruio! Upamtite! To nije nimalo vano odgovori narednik od toga ne e, pri-jane moj, imati ba veliko zadovoljstvo, jer si se i ti naao u nebranom grou. Stavite mu lisiine! Ni brige me to mi ne e donijeti zadovoljstva. Ne item veeg no to ga imam sada ree moj bjegunac i zasmije se zadovoljno. Uhvatio sam ga, a on to zna. To mi je dosta! Drugi je robija sav posivio i sada mu je bio ne samo lijevi obraz natuen, nego itavo lice izudarano i izgrebeno. Nije smogao ni toliko daha da progovori, i dok nisu svakomu napose stavili lisiine, naslanjao se na vojnika, jer bi se inae sruio na zemlju. Pazite dobro, straari pokuao me je ubiti bile su mu prve rijei. Pokuao ga ubiti? ponovi moj robija prezirno. Da sam pokuao, bio bih i izvrio! Ja sam ga uhvatio i predao vama, eto to sam uinio. Ne samo to sam ga sprijeio da umakne iz movare, nego sam ga ba dovukao amo dovukao natrag ve s polovice njegova puta u slobodu. Molim lijepo, to je gospodin, ta lopua. Moja je zasluga to e galija opet dobiti svoga dentlmena. Ja da njega ubijem? Ba bi se isplatilo, kad sam mogao da mu se jo ljue osvetim i da ga do vuem amo! Drugi je jo uvijek zasopljeno dahtao: On je on je pokuao da me - da me ubije. Vi ete - to posvjedoiti. Posluajte! ree moj robija naredniku. Kidnuh s galije bez iije pomoi. Stavio sam sve na kocku i - uspjelo je. Mogao sam se iskobeljati i iz ove

kao smrt hladne ravnice eto, pogledajte moju nogu: ode gvode da nisam otkrio, da je i on tu. On da se seta na slobodi? Njega da pustim da se koristi sredstvom to sam ga ja pronaao? On da se opet poslui sa mnom kao svojim oruem? I po drugi put? Ne, ne, to ne, pa makar crkao na dnu toga blata i on uzbudljivom gestom svojih okovanih ruku pokaza na jamu. - Sepao sam ga i drao da biste ga primili iz mojih aka! Drugi bjegunac, koji se oigledno uasno plaio svoga druga, ponovi: Pokuao me ubiti. Da niste doli, bio bih ve mrtav. Lae! krikne moj robija bijesnom odlunou. Rodio se kao laac, a kao laac e i crknuti. Pogledajte mu samo njuku na kojoj pie da je laac. Neka mi pogleda u oi, ako se usuuje! Onaj drugi, silei se da razvue lice u prezriv smijeak- to meutim nije moglo izbrisati nervozne trzaje to su mu se grili oko usana pogledavao je na vojnike, pogledavao po movarnoj ravnici i vrljao pogledom po nebu, ali nikako da pogleda govornika. Jeste li vidjeli! produi moj robija. Vidite li, kakva je hulja? Vidite li te podle nemirne oi? Ba tako su mu oi poigravale kad su nam sudili. Ni naas da mi pogleda u oi. Onaj drugi je neprestano oblizivao svoje suhe usne i skretao oima sad u daljinu, sad oko sebe; najzad upre pogled askom u govornika i ree: - Nisi bas bogzna to za vidjeti - zamirivi podrugljivo prema njegovim okovanim rukama. Mog robijaa spopade takav oajniki bijes, te bi se zacijelo bio bacio na njega da se nisu umijeali vojnici. Zar vam nisam rekao nato e drugi robija da bi me bio ubio da mu se pruila prilika? Svi su vidjeli kako se sav trese od straha, a na usta mu izbila bijela pjena kao sitne pahuljice snijega.

 Dosta je preklapanja ree narednik. Zapalite baklje. Jedan je vojnik mjesto puke nosio koaru, pa pokleknuo da je rastvori, a moj bjegunac sada prvi put pogleda oko sebe i vidje mene. Cim stigosmo do tog mjesta, spustio sam se s Joeovih leda na rub jarka i nisam se maknuo sve dosad. Kad su se nai pogledi sreli, gledao sam ga rairenih oiju netremice i jedva zamjetno pomaknuo rukom i za-kimao glavom. ekao sam da me pogleda, da ga pokuam uvjeriti u svoju nevinost. Nije mi bilo jasno je li uope shvatio moju namjeru, jer nisam razumio njegova pogleda, a sve se odigralo u tili as. Ne bih bolje zauvijek upamtio njegov prodorni pogled da me je gledao jedan sat ili itav dan. Vojnik s koarom brzo izvadi svijeu, zapali na njoj tri-etiri baklje, uzme jednu sebi, a ostale porazdijeli drugima. Ve je i prije dobrano zamrailo, no sada je sve zacrnjelo, a doskora zatim pritisnula duboka tama. Prije nego smo odanle poli, etvorica se vojnika postave uokrug i opale dva plotuna u zrak. Odmah zatim vidjesmo kako zaplamtjee druge baklje u izvjesnoj udaljenosti iza nas, a jednako i u movarama na suprotnoj obali rijeke. - Sve u redu - ree narednik. Naprijed, mar! Nismo odmakli daleko, kadno pred nama zagrmjee tri topa tolikom silinom kao da mi neto u uima prepue. - Oekuju vas na brodu ree narednik mome robijau. Znaju da dolazite. Ej, nemoj zaostajati, prijane! Blie ovamo! Njih su dvojicu drali podalje jednog od drugoga i svaki je stupao za sebe pod straom. Primio sam sada Joea za ruku, a u drugoj je nosio baklju. Gospodin Wopsle predloi da se vratimo, no Joe odlui da vidimo sve do svretka, i tako podosmo za ostalima. Put, kojim smo sada ili, bio je prilino dobar, a vodio je veim dijelom uz obalu rijeke, obilazei ovdje-ondje oko kakva nasipa s malom vjetrenjaom i uglib-ljenim otvorom na

ustavi. Kada sam se osvrnuo, vidio sam da iza nas dolaze i druge svjetiljke. S bakalja u naim rukama padale su velike gorue krpe, a vidio sam i odbaene baklje kako se dime i bukte. Sve je ostalo bilo zastrto crnom pomrinom. Lui su svojim smolastim pla-menim jezicima zagrijavale zrak oko nas, a obojici sunjeva kao da je to godilo dok su epajui trapali naprijed izmeu vojnikih muketa. Zbog njihovih napola hromih nogu stupali smo polagano, a bili su ve toliko iznureni da smo dvaput-triput stali dok su se odmarali. Hodali smo tako vie od sata dok nismo stigli do proste drvenjare i pristanita. U drvenjari bjee smjetena straa: vojnici zatrae zov, a narednik se odazove lozinkom. Udosmo zatim, a nas zapahne zadah duhana i vapna za bijeljenje; u pei je plamtjela jaka vatra; u kolibi se nalazila svjetiljka, stalak za mukete, bubanj i nisko drveno leite, nalik na golemi tijesak* ( Prea (za valjanje rublja). - Prev.) bez valjaka, dosta prostrano da se po njemu zajedno isprui dvanaestak ljudi. Tri-etiri vojnika, to su na njemu leala u svojim zimskim kabanicama, nisu se ba mnogo obazirala na nas. Odigoe glave, pogledavi nas pospano, te opet prilegoe. Narednik sastavi nekakav izvjetaj i zapie neto u knjigu, a zatim otjera najprije onog robijaa to ga nazivam drugi, u pratnji uvara na brod. Moj me robija nije nijedanput vie odonda pogledao. Dok smo stajali u kolibi, stajao je pred vatrom i zurio u nju zavezen u misli, ili stavljao naizmjence noge na penicu, promatrajui ih zamiljeno kao da ih ali to su sve propatile u posljednje dane. Iznenada se okrene naredniku i progovori: Htio bih da dam izjavu o mome bijegu. Da ne bi zbog mene sumnja pala na druge. Moe izjaviti to god hoe odvrati narednik skrtenih ruku, gledajui ga hladno ali nije doputeno da ovdje da ma kakvu izjavu. Imat e dosta

prilike da o tome govori i uje prije no to svrimo s tobom. Znam, ali to je druga pjesma, neto naroito. ovjek ne moe da crkne od gladi, bar ja ne mogu. Digao sam neto tamo u selu - gdje usred barea stoji crkva. Hoe rei da si ukrao nadoveza narednik. A kazat u vam i gdje. U kovaevoj kui. Oho! ree narednik upiljivi oi u Joea. Hoho! ree Joe upiljivi oi u mene. Evo to: krbavu kosturu, gutljaj rakije i patetu. Jeste li vi, kovau, moda primijetili da vam je nestalo neto kao pateta? upita narednik prijateljski. Moja je ena opazila ba u trenutku kada ste vi nadoli - je li tako, Pipe? Vi ste, dakle ree moj robija, pogledavi Joea nekako sjetno, ni ne osvrui se na me onaj kova? Onda alim to sam pojeo vau patetu. Bog mi je svjedok potvrdi Joe da ne alim za njom, ukoliko je uope moja sjetivi se da to smije rei samo u svoje ime, a ne i u ime gospode Joe. Ne znamo to ste uinili, no svakako ne bismo dopustili da zbog nje skapate od gladi, jadnice i blinji na, je li tako, Pipe? Kako sam ve prije bio zamijetio, ponovno neto zakrklja u robi-jaevu grlu, i on nam okrene leda. amac se vrati, pratnja je bila spremna; i mi ga ispratismo do pristanita, sklepana od grubog kolja i kamenja, te vidjesmo kako ga ugurae u barku, iji su veslai bili ba kao i on robijai. ini se da se nitko nije iznenadio to ga vidi, niti se raduje, niti alosti, niti je itko prozborio rije, samo to netko povika kao da se izdire na pse: - Ej vi, uprite! - a to je imala da bude zapovijed da prionu uz vesla. Pri svjetlosti bakalja vidjesmo stari crni brod gdje lei neto podalje od glibovi te obale kao ukleta Noemova barka. Ukotvljeni robijaki

brod, vezan tekim zahrdalim lancima, priinjao se mojim djetinjskim oima daje i sam okovan tekim negvama poput sunjeva. Vidjesmo kako je barka pristala uz bok i kako su robijaa povukli na palubu i nestade ga ispred naih oiju. Pobacae okanine bakalja u vodu, koje se, zapitavi, ugasie kao da je i s robijaem sada sve svreno. 6. POGLAVLJE Moje duevno raspoloenje, to je teret krivice zbog one krade neoekivano skinut s mojih leda, nije me navelo da poteno priznam svoju krivicu; no nadam se daje na dnu moje due ipak ostalo poneko zrnce dobrote. Ne sjeam se da li se moja savjest iole ganula pri pomisli na gospodu Joe, poto je iezlo moje strahovanje da e netko otkriti moj grijeh. No Joea sam volio moda u onim danima samo zato to je taj estiti dobriina doputao da ga volim a zbog njega se moja savjest nije dala tako lako umiriti. esto sam pomiljao da bih Joeu morao priznati svu istinu (pogotovu odonda kad sam prvi put vidio kako trai svoju turpiju). Nisam to uinio s razloga to sam se pobojao da e me, ako to uinim, smatrati gorim no to sam bio uistinu. Strah da ne izgubim Joeovo povjerenje, pa da odsada uveer sjedim u zapeku zurei alos-tivo u svog zauvijek izgubljenog druga i prijatelja, zavezao mi jezik. Boleivo sam zamiljao, ako Joe dozna za to, nikad ga vie ne u gledati kako pokraj ognjita gladi zaliske, a da odmah ne pomislim: evo, pre-tura u glavi misli o mojoj kradi. Da u ako bude znao, kadgod jueranji ostaci mesa i pudinga stignu na stol, a Joe ih tek ovla pogleda uvijek pomisliti: sad u sebi raspravlja o tome jesam li ili nisam ve bio u smonici. A bude li ikad u naem daljem zajednikom porodinom ivotu spomenuo da je pivo ustajalo ili bljutavo, zarumenit e

mi se obrazi, jer u biti uvjeren daje posumnjao: ulio sam u pivo katranove vodice. Rijeju, bio sam prevelika kukavica da uradim to sam znao da je pravo, kao to sam bio kukavica da izbjegnem ono to sam znao da ne valja. Nisam se tada druio ni s kim u svijetu, u kome tako rade mnogi od njegovih stanovnika. Kao posve samouki genij sam sam otkrio kako djelovati. Hvatao me san im smo malo odmakli od robijake galije, pa me Joe ponovno uprti na leda i ponese kui. Bit e da mu je dojadio itav taj put, jer je posve izmoreni gospodin Wopsle bio tako zle volje da bi zacijelo, kad bi crkva svima dopustila natjecanje, izopio itavu tu ekspediciju, a u prvom redu Joea i mene. Kao obini svjetovnjak sjedio je tako dugo i ludo na vlanoj zemlji da bi ga zbog njegovih hlaa - kad su mu skinuli kaput da ga sue pri vatri kuhinjskog ognjita objesili, ukoliko bi to bilo zloinstvo to se kanjava smru. Za to sam vrijeme teturao po kuhinji kao da sam malo pripit, jer me je Joe as prije spustio na noge. Bio sam vrsto zaspao, a zatim sam se od vruine, svjetlosti i Zagora glasova probudio. Otrijeznio sam se (kad me je sestra dobro grunula u leda, izdirui se na me: Ej, jeste li ikad vidjeli takvo udovite od djeaka!) i uo Joea kako pria o robijaevu priznanju, dok su svi gosti, svaki po svome, tumaili kako je provalnik uao u smonicu. Poto je pretraio sve prostorije, gospodin Pumblec-hook je pronaao da se provalnik najprije popeo na krov kovanice, i odonud spustio kroz kuhinjski dimnjak po konopcu, to ga je spleo od svoje plahte, razrezavi je u trake. Kako je gospodin Pumblechook vrlo uvjerljivo iznosio svoju tvrdnju i preko sviju potjerao svoju laganu koiju svi se sloie da se to zaista tako dogodilo. Gospodin Wopsle je ve poneto zloban od umora, dakako bijesno, uzviknuo: Nije tako! no kako nije iznio nikakvu bolju teoriju, a osim toga bio bez kaputa, smatrali su da ga uope

nema, tim vie to se odostraga sav dimio, kako se leima bio okrenuo kuhinjskom ognjitu da arka vatra izvue iz njega svu vlagu, te takav ni u koga nije izazvao povjerenja. To je sve to sam te veeri uo prije no to me je sestra pograbila kao snenu nepriliku za nazone goste i pomogla mi da odem u postelju, i to tako vrstom rukom kao da su mi noge bile obuvene u pedeset pari cipela, to sve u isti mah treskaju po stepenicama. Moje duevno stanje, kako sam ga ranije opisao, pojavilo se prije no to sam sutradan ustao, i trajalo je jo dugo, poto je itava stvar ve legla, te se vie ni spominjala nije, osim u izuzetnim zgodama. 7. POGLAVLJE U vrijeme kad sam stajao na groblju, itajui natpise s porodinih nadgrobnih ploa, nauio sarrrupravo toliko da sam znao sricati rijei. Moje tumaenje tih jednostavnih natpisa nije bilo ba osobito tono, jer sam u rijeima ena Gore Spomenutoga proitao kao neko laskavo upuivanje na injenicu da se moj otac uzdignuo u neki bolji svijet. Da sam naiao na kakvog pokojnog roaka s napomenom nie navedeni, nimalo ne sumnjam da bih sebi stvorio najgore miljenje o tome lanu porodice. Niti su moji pojmovi o vjeri, to sam ih uio u katekizmu, bili naroito ispravni. ivo se sjeam da sam zamiljao kako moja izjava da ne skrenem s ovog puta za sve dane ivota svojega meni stavlja u dunost da uvijek idem od kue kroz selo istim putem, ne zakreui kod kolareve kue nizdo, niti kod mlina uzbrdo. Kad napunim potrebni broj godina, trebalo je da postanem Joeov egrt, a dok se ne uzvinem do tog asnog poloaja, po rijeima gospode Joe, ne smije se dopustiti da se ulijenim ili (kako bih ja to nazvao) da me maze. Stoga sam radio ne samo u kovanici, nego su me

poastili i s dunou da ispomaem kad ustreba i kojem susjedu i plaim ptice, pobirem kamenje ili vrim sline poslove. Da se meutim ne bi time naruio na vii poloaj u drutvu, stavili su krabicu za novac na gornju policu kuhinjskog kamina, u koju se, kako je javno bilo obznanjeno, ubacuje sva moja zarada. Sve mi se ini da se taj novac imao uloiti u dravnu tedionicu, ali znam da nije bilo ni najmanje nade da u bilo kako i sam sudjelovati u podjeli toga blaga. Pratetka gospodina Wopslea drala je u selu veernju kolu, a to e rei da je bila smijena starica s ogranienim novanim sredstvima i neogranienim slabostima, pa je obiavala malo prodrijemati svake veeri od est do sedam, i to u drutvu maliana, od kojih je svaki plaao dva penija tjedno da ima prilike, gledajui je, usavravati se u dobrom odgoju. Uzela je u najam kuicu, u kojoj je na prvom katu stanovao gospodin Wopsle, pa smo mi dai obino sluali kako neobino dostojanstveno i jezivo ita naglas udarajui od vremena do vremena nogom o pod. Postojala je takoer ni na emu osnovana bajka da gospodin Wopsle svakog etvrtgodita ispituje uenike. to je zapravo radio u tim prilikama? Zasukao bi rukave, razbarusio kosu i recitirao nam Antonijev govor nad mrtvim tijelom Cezarovim*( Iz Sakespe-areove tragedije Julije Cezar. - Prev.). Nato bi svaki put nadovezao Collinsovu Odu Strastima* ( William Collins (1721 - 1759), engleski pjesnik, koji je tek nakon smrti postao slavan svojim Odama. Prev.), pri emu sam naroito uivao u Wopsleovoj interpretaciji Osvete, koja uz trijesak baca krvlju oma-teni ma i ugaslih oiju uzima trubu to navjeuje rat. Tada jo nisam osjetio ono to sam osjeao u kasnijem ivotu, kad sam zapao u vrtlog Strasti i usporeivao ih s onima Collinsa i Wopslea na tetu obojice dentlmena. Pratetka gospodina Wopslea nije upravljala samo ovim Odgojnim zavodom, ve je u istoj prostoriji drala takoer duani sa svakovrsnim potreptinama.

Nije imala pojma ega sve tamo ima, niti je znala bilo emu cijenu, ali se zato tu nalazio mali zamateni podsjetnik, to ga je uvala u jednom pretincu, a sluio je u isti mah kao cjenik. Uz pomo ove udesne sveie Biddy je obavljala sve trgovake transakcije. Biddy je bila unuka pratetke gospodina Wopslea. Priznajem da nikako nisam u stanju rijeiti problem kakav je rodbinski odnos izmeu nje i gospodina Wopslea. Bila je ba kao i ja siroe i isto tako othranjena neijom roenom rukom. Neobino upadljiva zbog svoje vanjtine: kosa joj je uvijek bila raupana, ruke prljave, cipele neokrpljene i izgaene. Taj opis valja primiti s izvjesnim ogranienjem, odnosi se naime samo na radne dane. Nedjeljom bi polazila u crkvu ista i dotjerana. Uglavnom sam bez tue podrke i oslonca, a jo vie uz Biddynu pomo, negoli pomou pratetke gospodina Wopslea, krio sebi put kroz abecedu kao kroz iprag bodljikave kupine, sav izmoren i izgre-ben u borbi sa svakim slovom. Poslije toga uhvatio sam se u kotac s onim lupekim brojkama od jedan do devet, koje su se svake veeri iznova preruavale tako da nisam mogao razaznati jednu od druge. No naposljetku sam kao slijepac napipao put da nauim itati, pisati i raunati koliko je najpotrebnije. Jedne sam veeri sjedio u zapeku s tablicom od kriljevca, ulaui veliki napor da napiem Joeu pismo. Drim daje prola puna godina od nae hajke kroz movare, i opet bila cia zima i ljuta suhomrazica. S abecedom na metalnoj ploi pred ognjitem, u koju sam po potrebi mogao zavirkivati, rkajui sam natampao za sat-dva ovu poslanicu: - dragi Moj JO jaZE Nadamda Si DOBRO JaZE NA dam DAU skOrO mOI Ui TI TEbe I On da BIEmo VrlO SrEtnI Ikad bu-dEM tvOj egrd alae to bITI VeselO PiP. Nije bilo nikakve prijeke potrebe da se s Joeom dopisujem, to manje to je sjedio pokraj mene, a bili

smo sami. No ipak sam mu predao tu pismenu poruku svojom rukom (zajedno s ploicom), a Joe je primio kao udo uenosti. - No uje, Pipe, stari drue! - usklikne Joe, raskolaivi svoje plave oi. - Pa ti si pravi uenjak! - Volio bih da jesam - rekoh, zagledajui u ploicu koju je Joe drao pred sobom s neugodnim osjeajem da je moja pisanija prilino krivudava. - Gle, tu je jedno J - ree Joe - i jedno O da ne moe ljepe! Ovdje je jedno J i jedno O i jedno J-O, dakle Joe! Nikad nisam uo Joea da je naglas proitao vie od ove jednoslone rijei, a prole sam nedjelje u crkvi zamijetio, kad sam sluajno drao na zajedniki molitvenik naopake, da mu nimalo ne smeta kako ga drim. Htijui iskoristiti priliku da se uvjerim, hou li, poduavajui Joea, trebati poeti sasvim od poetka, rekoh: - Ali to je s ostalim, Joe? S ostalim, Pipe? upita Joe i polako povrlja oima po tabli kao da neto trai: - jedan, dva, tri. Pa, tu su tri J i tri O i tri J-O, tri Joea, Pipe! Nagnuh se nad Joeom i, pokazujui kaiprstom u slova, proitah mu itavo pismo. - udo, pravo udo! - ree Joe kad doitah pismo. - Ti si pravi uenjak. A kako srie Gargery, Joe! upitah pomalo zatitniki. Ja uope ne sriem odvrati Joe. - Ali kad bi ipak sricao! - To ne moe biti - nato e Joe - premda neobino volim itati. - Uistinu Joe! Neobino. Daj ti meni produi Joe kakvu dobru knjigu ili dobre novine, pa me posadi uz ognjite, u kome pucketa vesela vatra, i ne traim nita vie! Gospode! - nastavi protrljavi malo koljena -kada

nabasa na J i O, pa veli: Evo najzad J-O, Joe, to je onda zaista zanimljivo itanje! Iz toga sam zakljuio da se Joeovo obrazovanje nalazi tek u prvim poecima razvitka, ba kao i parni stroj. Istraujui dalje, upitao sam: - Nisi li, Joe, nikad pohaao kolu kad si bio malen kao ja!? Nisam, Pipe. A zato nisi nikad pohaao kolu, Joe, kad si bio malen kao ja!? - Pa, zna, Pipe, rei u ti - odgovori Joe i dohvati vatralj i stane polako arkati vatru ispod reetke kao uvijek to je obiavao kad bi se zavezao u misli. - Otac mi, Pipe, bio pijanica, a kad bi se naljoskao, udarao bi nemilosrdno po mojoj majci kao ekiem. Uostalom jedina prilika kad bi upotrijebio ruke za kovanje, osim kad bi po meni kovao. A snaga, s kojom je po meni udarao, bila je jednaka snazi kojom nije udarao po nakovnju. Slua li me i razumije li me? Razumijem, Joe. Posljedica bjee da smo majka i ja esto bjeali od oca. Majka je morala raditi kod tuih ljudi, a meni bi govorila: Joe, sada emo, hvala Bogu, dijete, i tebe u kolu, i dala me u kolu. Ali je u oca bilo dobro i meko srce te nikako da izdri bez nas. Zato bi uvijek doao sa strahovitom gomilom ljudi i podigao takvu buku pred vratima kue, gdje smo se sklonuli, da su svaki put digli ruke od nas i izruili nas njemu. Onda bi nas opet poveo kui pa udri po nama. Zna, Pipe ree Joe i zastane da po svom obiaju zamiljeno proarka vatru, pa me opet pogleda to je mnogo kodilo mome kolovanju. Svakako, jadni moj Joe! Premda, upamti, Pipe nastavi Joe, premiljajui i lupnuvi dva--tri puta araem po najgornjoj reetki kamina- ako uzmemo svakom prema

zasluzi i primijenimo istu pravdu od ovjeka do ovjeka, moj je otac bio dobra srca, je li ti sada jasno! Nije mi bilo jasno, ali mu to nisam rekao. E, pa - nastavi Joe - netko mora grijati lonac, Pipe, ili nema juhe, zar ne? To mi je bilo jasno, i to i rekoh. Pa sad, jedno s drugim, moj se otac nije protivio da se prihvatim posla, i tako sam poeo uiti taj zanat koji bi bio i njegov da se bavio njime. Radio sam, vjeruj mi, Pipe, dosta teko. I doe vrijeme da sam ga mogao izdravati: izdravao sam oca dok ga nije spopao neki crveni osip i poao Bogu na istinu. I moja namisao bjee da mu stavim na plou eto ovakav natpis: Bjee grjenik, pamti Namjernice, jer svi ljudi grijee, ali u njega dobro srce bjee. Joe je taj dvostih izgovorio s tako oitim ponosom, pomnjivo i jasno da sam ga upitao nije li ga sam skovao. Jesam odgovori Joe ba ja glavom. Tek to bi dlanom udario o dlan. Kao da sam jednim udarcem skovao potkovu. Nikad se u ivotu nisam tako zabezeknuo - zar je to sinulo u mojoj glavi? - i da ti pravo kaem, nisam vjerovao da je to moja roena glava smislila. Kako rekoh, Pipe, moja namisao bjee da mu te rijei ukleu u nadgrobnu plou, ali pjesnitvo stoji novaca, svejedno da li e uklesati rijei velikim ili malim slovima, i tako nisam izvrio svoje namjere. Ne raunajui pogrebne trokove, sav novac to smo ga skucali bio je potreban za majku. Bila je slaba zdravlja i sasvim oronula. Nije trebao dugo ekati na nju, sirotu duicu, i najzad ode i ona na posljednji poinak. Joeove plave oi zalie se suzama; protare najprije jedno oko, pa onda drugo grubo i nespretno glavicom vrka vatralja. - Bilo je pusto ivjeti sam nastavi Joe i upoznah se s tvojom sestrom. A tvoja je sestra produi Joe zagledavi se vrsto u mene, kao da zna da se ne u suglasiti s njime fe komad enske.

Nisam mogao a da ne pogledam u vatru s oitom sumnjom u istinitost ovih rijei. - Ma to obitelj ili svijet o tome mislili, Pipe, tvoja je sestra - i Joe poslije svake rijei udari vatraljem o ogradu kamina fe komad enske. Ne pade mi na um nita pametnije no da kaem: Drago mi je, Joe, to tako misli. - I meni - odgovori Joe uhvativi se za moje rijei. Meni je drago to tako mislim, Pipe. Malo previe crvenila koe ili tu i tamo kotu-njavosti to to smeta! - Ako njemu ne smeta, kome e onda smetati! ubacim pronicavo. - Dakako! - prihvati Joe. - Tako je! U pravu si, stari drue! Kad sam se upoznao s tvojom sestrom, poveli smo razgovor o tome kako e te postaviti na noge svojom rukom. Vrlo je lijepo od nje, govorio je sav svijet, a ja sam govorio isto. A ti - produi Joe, i lice mu se razvue u grimasu kao da gleda pred sobom neto zaista runo da si sebe vidio kako si bio majuan, siuan slabiak, bogo moj, ti bi stvorio najruniju predodbu o sebi! Nisam ba uivao u tome to je kazao, te rekoh: Ne brini se za mene, Joe. Ali ja sam se brinuo za tebe, Pipe odvrati njeno i priprosto. - Kad sam ponudio tvojoj sestri da joj budem drug i da joj to kaem i pred oltarom kad god joj se prohtjedne i bude spremna da doe u moju kovanicu, rekoh joj ovo: Ponesite sa sobom i sirotog maliana, Bog ga uvao! U mojoj kovanici ima i za njega mjesta! Briznuh u pla, zamolih ga da mi oprosti i zagrlih Joea, a on, odbacivi vatralj, zagrli me i ree: - Ostat emo uvijek najbolji prijatelji, Pipe, zar ne? Ne plai, stari moj drue! Poto se ta mala upadica dokrajila, Joe nastavi: Eto vidi, Pipe, tako je to! To ti sve objanjava! Nego... kad me pone poduavati, Pipe (a ja ti velim da

sam tupe glave, ba vrlo tupe), gospoda Joe ne bi ba trebala vidjeti to smjeramo. To treba ude-siti, da kaem, potajno. A zato potajno? Rei u ti, Pipe, zato. Opet je dohvatio ara, i ja ne vjerujem da bi bez njega mogao uope produiti svoje razlaganje. Tvoja sestra eli vladati. Vladati, Joe? Od uda sam se sav zapanjio i u meni iskrsne mutna pomisao (a moram priznati i nada) da e se Joe rastaviti od ene i da se odrie nje u korist ministarstva mornarice ili financija. eli vladati - ree Joe - a time hou kazati, eli vladati tobom i mnome. -Aha! Ona ba ne voli odvie da joj se po kui motaju mudre glave -produi Joe a pogotovu joj se ne bi mililo kad bih ja postao odve uen, sve od straha da se ne pobunim protiv nje. Kao neki buntovnik, jesi li razumio? Spremio sam se da odgovorim pitanjem i ve sam zaustio A zato... kad me Joe prekide. Poekaj malo. Znam to si nakanio rei, Pipe, ali ekaj malo! Ne kaem da nas tvoja sestra ponekad ne zaulari. Ne kaem da nas tu i tamo ne baci na leda i svali se na nas svom teinom. U trenucima goropadnosti, Pipe - Joe spusti glas do apata i pogleda na vrata treba po dui priznati da je pravi Zmaj. - Joe izgovori tu rije kao da je pisana s dvanaest poetnih velikih Z. Zato se ne pobunim? To si htio pitati, Pipe, kad sam te prekinuo? Da, Joe, ba to. Pa zna ree Joe i premetne vatralj u lijevu ruku da bi desnom pogladio zaliske. Znao sam da je sve propalo, im se tako uspokojio. Tvoja je sestra mudra glava. Vrlo mudra glava. A to je to? upitam u nadi da malo potulim njegovo oduevljenje. No Joe bjee spremniji sa svojim

tumaenjem nego to sam oekivao, i on mi zaepi usta zaokruenom i odlunom izjavom, pa mi odgovori, gledajui mi u oi netremice: Ona. A ja nisam - prihvati Joe ponovno, svrnuvi pogled od mene i ponovno stade gladiti zaliske. - A, na kraju krajeva, Pipe - a to ti govorim najozbiljnije, stari drue moja mi majka lebdi jo uvijek kao iva pred oima kako se kinji i mui itav svoj ivot bez mira i poinka dok joj ne prepue srce. Zato sam uvijek u smrtnome strahu da nekoj eni ne nanesem krivicu, pa mi je milije da ona meni malo napakosti, negoli ja njoj. Volio bih da samo ja izvuem krai kraj, Pipe; volio bih da nema one tvoje Golicaljke, stari drue; volio bih da se sve svali na moju grbau; ali to ti je, Pipe, ono tako mora -bitinemoedrukije, i nadam se da e otrpjeti one male nedostatke i nepravde. Kako god sam bio jo malen, vjerujem da sam se od te veeri jo vie divio Joeu. Nakon toga bijasmo drugovi kao i prije; ali poslije, kada sam u spokojnim satima sjedio i gledao u Joea, razmiljajui o njemu, proimalo me novo osjeanje, svijest da mu se divim iz dubine svoga srca. Meutim ree Joe, ustavi da podstakne vatru naa se schwarz-vvaldska ura sprema da izbije osam, a jo je nema! Nadam se da kobila ujka Pumblechooka nije natrapala na komad leda i postradala. Gospoda Joe je ponekad obiavala da se na sajmeni dan poveze s ujkom Pumblechookom da mu pomogne pri kupnji kunih potreptina, gdje je trebalo enskog savjeta, jer je ujko Pumblechook bio neenja, a nije se pouzdavao u slukinju. Danas je bio sajmeni dan i gospoda Joe se s njime uputila u takvu ekspediciju. Joe razgrne vatru, pomete plou ispred ognjita, a zatim podosmo pred vrata da oslukujemo dolazi li koija. Bjee suha i hladna no, vjetar je puhao ledenom otrinom, a mraz bio bijel i tvrd. Pomislim da bi svaki

koji bi se noas zatekao u movarama poginuo. Pogledao sam u zvijezde i razmiljao kako bi strano bilo gledati u zvijezde onome to se smrzava, a da u svemu tom blistavom sjaju ne vidi ni traka nade ni milosra. Evo kobile javi se Joe zvoni kao zvonii! Pribliavala se mnogo brim kasom nego obino, pa je topot potkova po smrznutoj zemlji odzvanjao kao melodija. Iznijesmo stolicu za gospodu Joe da lake side s kola. Proarkasmo vatru da ve izdaleka vide rasvijetljeni prozor i jo jednom razgledasmo po kuhinji je li sve na mjestu. Kad smo zavrili pripreme, ve su stigli pred kuu, umotani sve do oiju. Brzo smo pomogli gospodi Joe da side s kola, a ujko Pumblechook se takoer naao na nogama, pokrio kobilu gunjem, i zaas se skupismo u kuhinji. Zajedno je s nama sunulo unutra toliko hladna zraka, da se inilo izvui e svu toplinu iz vatre s ognjita. Gospoda Joe, skidajui sa sebe brzo i uzbueno ogrtae i alove, zabaci kapu na leda, gdje je ostala visjeti na privezaima, progovori: Ako taj djeak veeras ne osjeti to je zahvalnost, onda ne e nikad! Gledao sam je zahvalno koliko je mogue djeaku koji nema pojma zato bi trebao biti zahvalan. Nadajmo se ree sestra da ga ne e suvie razmaziti, no ipak se bojim... Nije ona od tih, kumo upadne joj gospodin Pumblechook u rije. Ona ve zna kako e s njim. Ona? Pogledam Joea skupivi obrve i naskubivi usne: Ona? Joe pogleda u me, pa i on skupi obrve i naskubi usne: Ona? Kad je moja sestra uhvatila njegov pogled, Joe prijee nadlanicom preko nosa, a lice mu poprimi pomirljiv izraaj, kao uvijek u takvim prilikama. Pogleda enu. - No, to je? - osijee se moja sestra zagriljivo na njega: - Zar kua gori? Joe pristojno natukne: - Netko kanda ree - ona.

- Drim, da ona i ne moe biti drugo nego ona? otpovrne moja sestra. Osim ako gospoicu Havisham smatra za muko. Sumnjam da bi ak i ti poao tako daleko. - Zar ona gospoica Havisham u gradu? upita Joe. - Zar ima neka druga gospoica Havisham izvan grada? - odbrusi moja sestra. - eli da djeak doe onamo i da se igra. Dakako da e poi. Savjetujem mu da se prihvati igre - pritom zaklima glavom kao da me hrabri neka budem to bolji i uljudniji u igri - inae u mu ja pomoi da malo ivne. uo sam o gospoici Havisham u gradu - svatko je nekoliko milja uokrug uo o njoj - kao o neobino bogatoj i sablasnoj dami koja ivi u velikoj turobnoj kui to je sva zabarikadirana protiv provalnika, a ivi u potpunoj samoi, odijeljena od sveg ostalog svijeta. - Dakako, svakako! - udio se Joe. - Volio bih znati gdje se upoznala s Pipom! - Blesane! - usklikne moja sestra. - Tko veli da ga poznaje? - Pa, kanda netko ree - ponovno natukne Joe pristojno - da joj se prohtjelo da Pip doe k njoj i da se tamo igra. - A zar se nije mogla propitati kod ujka Pumblechooka ne poznaje li on kakvog djeaka koji bi doao k njoj na igranje? Zar je nemogue zamisliti da ujko Pumblechook, jedan od njenih zakupnika - da ne kaemo svakog etvrtgodita ili polugodita, jer to bi bilo previe za tvoju glavu - ponekad odlazi k njoj da podmiri najamninu? Zar nije mogla tom prilikom upitati ujka Pumblechooka ne poznaje li kakvog djeaka, koji bi doao k njoj na igranje? A nije li ujko Pumblechook, koji je vazda tako susretljiv i dobar prema nama - to ti, Josephe, moda i ne misli - mogao spomenuti ba toga djeaka, koji se tu pred nama kooperi i zbog koga sam uvijek bila posluna ropkinja? - Pritom se u njezinom

glasu odraavao najvei prijekor kao da je Joe najnezahvalniji neak na svijetu. A ja sa svoje strane mogu izjaviti da se nisam u tom asu nimalo kooperio. - E, ta vam valja! - usklikne ujko Pumblechook. Ba dobro rekos-te. To bjee prava rije i na pravom mjestu! No dakle, Josephe, sada si upuen. Josephe produi moja sestra isto tako prijekorno, dok je Joe trljao dlanom nos kao da se ispriava - jo nisi upuen, iako moda misli da jesi. Misli, ali ipak nisi. Ne zna da se ujko Pumblechooksvjestan svih mogunosti to se pruaju djeaku ako doe u kuu gospoice Havisham izjavio spremnim da ga veeras u svojoj koiji poveze k sebi u grad i sutra ujutru sam glavom preda gospoici Havisham. O, smiluj mi se, Boe! Govorim i govorim dvojici bezjaka povie moja sestra, strgnuvi kapu s glave u nastupu iznenadnog oaja - dok ujko Pumblechook eka, kobila se sigurno vani ve razboljela, a djeak tu stoji prljav od glave do pete! S ovim se rijeima zaleti na mene kao orao na janje, i stade mi gurati lice u drvene abrove, umakati u izlive za ispirine, podmetati glavu pod slavine baava za kinicu, sapunati, gurkati, gnjeiti, trljati, muljati i moditi, dok nisam bio sav izvan sebe. (Ovom u prilikom rei i to da sam se bolje od ma kojeg strunjaka na svijetu upoznao s djelovanjem vjenanog prstena kad njime neija ruka nemilosrdno strue po tuem licu.) Kad se zavrilo veliko pranje, navukoe mi istu platnenu koulju, krutu da ne moe biti krua, kao malom pokajniku grubu surinu, a zatim me utegnue u moje najtjenje i najstranije odijelo. Izruie me gospodinu Pumblechooku, koji me je preuzeo slubeno u svoje ruke poput izvritelja sudske osude. Kako sam unaprijed znao umro bi, kad ne bi kao uvijek i sada zavrio rijeima: Djeae, budi uvijek zahvalan svim svojim prijateljima, ali osobito onima koji su te othranili svojom rukom!

- Zbogom, Joe. Bog te blagoslovio, Pipe, stari drue moj! Dotada se jo nikada nisam odvajao od njega i neto od ganua, a neto od sapunice u prvi su mah pred mojim oima u koiji poigravale same zvijezde. No jedna se za drugom ugasi a da nije osvijetlila pitanje: za ije babe zdravlje odlazim gospoici Havisham na igranje, i kakve igre oekuje od mene? 8. POGLAVLJE Kua i sve ostale zgrade gospodina Pumblechooka u Glavnoj ulici trgovita kao da su bile posute paprom i branom, kako i prilii kui i kuitu prekupca itom i trgovcu sjemenjem. inilo mi se da mora biti vrlo sretan ovjek kad ima toliko pretinaca u duanu; pa kada sam virnuo u jednu-dvije donje ladice i ugledao u njima zavezane vreice od smedeg papira, sve sam se u udu pitao da li to cvjetno sjemenje i lukovice ikad zaele da jednog sunanog dana provale iz svojih tamnica i procvatu? Te sam misli prevrtao po glavi u rano jutro po svom dolasku. Sino me poslae odmah u krevet, u potkrovnicu s kosim krovom. Kut, gdje je bila postelja, bio je tako nizak da su crjepovi bili po mom raunu samo stopu nad mojim elom. Tog sam istog jutra otkrio i udno srodstvo izmeu sjemenja i polubaruna. Gospodin je Pumblechook nosio hlae od polubaruna, a isto takve i njegov poslovoa. Sve je sjemenje zadisalo polubarunom, a taj opet sjemenjem da nisam mogao razlikovati jedno od drugoga. Tom sam istom prilikom opazio da gospodin Pumblechook vodi svoju trgovinu tako to gleda u sedlara preko ulice. Sedlarov je opet posao bio u tome da promatra majstora za izradu koija, koji je po svoj prilici zaraivao kruh svagdanji time to je s rukama u depu gledao pekara. Taj je sa svoje strane buljio u trgovca kolonijalnom robom. Trgovac je

stajao pred vratima duana, zijevao i piljio u ljekarnika. Kao da se u itavoj Glavnoj ulici jedino urar bavio svojim poslom, jer je povazdan pognut s povealom na oku zurio u maleni stoli, a pred njegovim se izlogom uvijek natiskivala gomila ljudi u grubim kouljama i promatrala to radi. Gospodin Pumblechook i ja dorukovali smo u osam sati u maloj gostinjskoj sobi iza duana, dok je poslovoa srkao svoj aj i mazao komadinu kruha s maslacem sjedei na vrei graka u prednjem dijelu kue. Bilo mi je vrlo neugodno u drutvu gospodina Pumblechooka. Opsjednut idejom moje sestre da moje obroke treba zainiti neim is-posnikim i pokajnikim, davao mi je tovie mekotine kruha sa to manje maslaca, a u mlijeko dolijevao toliko tople vode te bi bilo potenije daje mlijeko sasvim izostavio. Nije ni o emu drugom razgovarao nego samo o raunanju. Nazvao sam mu pristojno dobro jutro, a on me naduto doekao: Koliko je, djeae, sedam puta devet? Kako da mu odgovorim kad me je tako zaskoio ve kod prvog dolaska u njegovu kuu i k tomu jo natate? Bio sam gladan, a prije nego to sam gutnuo prvi zalogaj, ve me je upleo u zbrajanje, kojemu nije bilo kraja za itavog doruka. I jo sedam?, I etiri?, I osam?, I est?, I dva?, I deset? I tako dalje i tako dalje. Poslije svakog dobrajanja, jedva sam dospio malo gutnuti ili srknuti, a on me ve zaokupio novim pitanjem. Dotle je on udobno sjedio nita ne raunajui, nego samo mastio brke suenom slaninom i vruim zemikama i (dopustite da reem) gutao sve to kao pravi deronja. Stoga sam se uvelike obradovao kad je bilo blizu deset sati, a mi se dali na put prema kui gospoice Havisham, iako nisam bio nipoto sam sa sobom nacistu kako da se vladam kod ove dame. Stigosmo za etvrt sata do kue gospoice Havisham. Bila je to zgrada od starih opeka, turobna, s mnogo eljeznih reetaka. Poneki su prozori bili zazidani, a u prizemlju

zamandaljeni zahrdalim prijevornicama. Ispred kue je bilo dvorite, takoer zatvoreno, i poto smo pozvonili, morali smo ekati da nam otvore vrata. Dok smo ekali, zavirivao sam kroz reetke (a gospodin Pumblechook me je dalje ispitivao: I etrnaest? no ja sam se pretvarao kao da ga ne ujem). Vidio sam da se pokraj kue nalazi velika pivara. Nita se u njoj nije varilo, kao da je ve odavna prestala raditi. Netko otvori prozor i neiji zvonki glas upita: Kako se zovete? nato moj pratilac odgovori: Pumblechook. Isti mu glas uzvrati: Dobro! prozor se opet zatvori i neka nam djevojica s kljuevima u ruci doe predvorjem u susret. - To je Pip - ree gospodin Pumblechook. - Pip? - nato e lijepa djevojica, a drala se pritom vrlo ponosito -udi, Pipe. Gospodin Pumblechook je takoer uao sa mnom, ali ga djevojica zaustavi na ulazu. - O, i vi elite do gospoice Havisham? - Ako gospoica Havisham eli - odvrati gospodin Pumblechook zbunjeno. - Znajte, ona to ne eli. Ree to tako odrjeito i konano da gospodin Pumblechook, iako je bio povrijeen u svome ponosu, nije mogao tome prigovoriti. Ali je za to mene oinuo oima - kao da sam ja neto skrivio! - oprostio se opomenuvi me prijekornim glasom: - Djeae, nastoj da tvoje vladanje u toj kui bude na ast i diku onima koji su te svojom rukom odgojili! - Jo sam uvijek strahovao da e se vratiti i upitati kroz reetke: Koliko je, ako dodamo tome jo esnaest? ali se nije vratio. Moja mlada pratilica zakljua vrata i podosmo dvoritem. Bilo je poploano i isto, ali iz svake je pukotine nicala trava. Iz dvorita je vodio puteljak do zgrada pivovare, a drvena su vrata bila irom otvorena, kao i itava pivovara iza njih sve do visokog zida to ju

je zatvarao. Sve je bilo prazno i opustjelo. Kao daje hladni vjetar puhao hladnije ovdje, nego s onu stranu vrata; zavijajui kroz otvorene prostorije pivovare kao kroz snast broda na morskoj puini. Opazila je kako sam se zagledao u sve to i ree: Mogao bi popiti itavo jako pivo, to se sada ovdje vari i ne bi ti nimalo nakodilo. - I ja, gospoice, mislim da bih mogao - rekoh nekako plaljivo. - Bolje je to vie ne pokuavaju ovdje variti pivo, jer bi se moglo ukiseliti. Ne misli li i ti tako, mali? - Bit e da je tako, gospoice. - Nije da netko kani pokuati - nadovee or jl - jer to je zauvijek prolo i te e zgrade ostati naputene dok se s- jt ne urue. A odlea-nog piva ima toliko u podrumu da bi se njime' mogao poplaviti cijeli dvorac. Je li to ime kue, gospoice? Jedno od imena mali. Zar ima vie od jednoga, gospoice? -Jo jedno. Drugo joj ime bjee Satis; to je neka latinska, grka, ili hebrejska rije - ili sve troje zajedno, a meni posve svejedno, a znai -dosta. Dosta - udno ime kui, gospoice. Da - odvrati ona - ali znai vie od onoga to kae. Kad joj je bilo nadjenuto, znailo je da ma tko bio njezin vlasnik, ne e imati vie nikakvih elja. Bit e da su ljudi u ono vrijeme bili s malim zadovoljni. No nemoj, mali, zastajkivati. Premda me je tako esto nazivala mali i nemarno da nije bilo nimalo laskavo po me, bila je otprilike mojih godina. Naizgled je bila dakako mnogo starija, jer je bila djevojica, a usto lijepa i samosvjesna, a sa mnom je postupala tako prezirno kao da joj je dvadeset i jedna godina i da je kraljica. Uli smo u kuu kroz pokraj na vrata - jer su glavna u proelju bila zatvorena s dva lanca s vanjske strane - i prvo je bilo to sam zapazio da su svi hodnici

bili mrani i da je tamo ostavila zapaljenu svijeu. Dohvati je, pode jo nekim hodnicima i zatim nekim stubitem, a jo uvijek je bio posvuda mrak i samo nam je svjetlost svijea osvjetljavala put. Naposljetku stigosmo do vrata neke sobe i ona mi ree: - Udi. -Odgovorih joj vie od straha, nego iz pristojnosti: Poslije vas, gospoice. A ona e nato: - Ne budi, mali, smijean, ja ne u unii. - Prezirno se udalji a to je bilo jo gore ponese sa sobom i svijeu. Bilo mi je vrlo neugodno, a pomalo sam se i bojao. Ne preostade mi drugo nego da pokucam na vrata, i pokucao sam. Netko me iznutra pozove da uem. Uem, dakle, i naem se u velikoj sobi, dobro osvijetljenoj votanicama. Nije bilo ni traka danjeg svjetla. Vidio sam po namjetaju da je to soba za oblaenje, iako mi je veina pokustva u onaj tren bila po obliku i upotrebi nepoznata. Najvie se isticao stol sa zlatnim ogledalom ukraen zavjesom, i bilo mi je na prvi pogled jasno da je to toaletni stoli otmjene dame. Ne bih mogao rei bi li mi sve to bilo jasno da za stolom nije sjedila otmjena dama. U naslonjau je sjedila najudnija dama koju sam dosada ili ikad poslije vidio. Podboila se laktom na stoli i podnimila glavu. Bila je odjevena u posve bijelu skupocjenu haljinu od satena, ipaka i svile. I cipele su joj bile bijele. S glave joj se sputao dugi bijeli veo, a u kosi joj zadjenuto cvijee kao u nevjeste, samo to je i kosa bila bijela. O vratu i na rukama blistali su sjajni dragulji, a drugi su se svjetlucali porazbacani po stolu. Posvuda su leale haljine, manje raskone, i napola puni kovezi. Nije dovrila toaletu. Navukla je samo jednu cipelu, a druga je leala na stoliu, na dohvat ruke. Veo je tek prebacila, urica je s lancem leala na toaletnom stoliu, a do nje prsni ukras od ipaka, rukavice, cvijee i molitvenik, sve bez reda na hrpi pred o-gledalom.

Na prvi pogled nisam sve to vidio, iako sam mnogo vie zapazio no to biste mislili. Ipak sam razabrao daje sva ta bjelina bila nekad bijela i izgubila prvanji sjaj i ve odavna izblijedjela i poutjela. Vidio sam da je nevjesta sva uvenula, ba kao i vjenana haljina i cvijee, da je nestalo svakog sjaja, osim bljeska u upalim oima. Znao sam da je haljinu obukla mlada, jedra ena, i da se tijelo, na kome je sada haljina visjela, bilo sasuilo do kosti i koe. Jednom su me na sajmu poveli u kabinet votanih kipova i vidio sam tamo stranu figuru na odru, ne sjeam se vie ije linosti. Drugi put me povedoe u jednu od starih crkava, kakvih ima u naem movarnom kraju, da mi pokau kostur bogatuna u ostacima skupocjenog ruha, kojega su iskopali iz grobnice to se nalazila pod kamenim ploama poda. Kao da su sada votana figura i kostur dobili crne oi, to su se pomicale i gle( je u mene. Vrisnuo bih da sam mogao. Tko je? zapita dama za stolom Pip, gospodo. Pip? Djeak gospodina Pumblechooka, gospodo doao sam se igrati. Pristupi blie, da te vidim. Doi sasvim blizu. Kada sam stajao pred njom, izbjegavajui njezin pogled, uoio sam sve pojedinosti oko sebe i opazio da je ura stala dvadeset minuta prije devet, a u isti tren i sat na zidu. Pogledaj me - ree gospoica Havisham. - Ne boji se valjda ene koja nije vidjela danje svjetlosti otkako si se rodio? alim to moram priznati da nisam oklijevao izrei grdnu la kad sam joj odgovorio: Ne. Zna li to sam dodirnula upita, poloivi obje ruke na lijevu stranu grudi. Da, gospodo. (To me je podsjetilo na onog mladia.)

 Sto sam dodirnula? Srce. Slomljeno je! Izgovorila je tu rije uz ivahan pogled, s osobitim naglaskom i sa sablasnim smijekom, u kome je bilo izvjesnog ponosa. askom je drala ruke na prsima, a onda ih spusti kao da su joj oteale. Umorna sam ree gospoica Havisham. eljna sam razonode, a dosta mi je mukaraca i ena. Igraj se! Mislim da e mi svaki italac, pa i onaj najskloniji prepirci, priznati da u takvim prilikama nije mogla dati jadnome djeaku teu zadau od bilo koje druge na itavom svijetu. Gdjekad me obuzmu bolesne elje - nastavi - pa i ta da gledam kako se netko igra. Hajde, hajde! i nestrpljivo zatrepe prstima desne ruke igraj se, igraj se, igraj se! Pred oima mi je lebdjela sestrina opomena, pa mi u prvi tren sune glavom oajnika namisao da ponem obigravati po sobi poput koije gospodina Pumblechooka. No osjeao sam da nisam dorastao toj predstavi, pa sam odustao. Stajao sam i gledao u gospoicu Havisham, a ona je mislim to smatrala tvrdoglavou s moje strane, pa me tovie i upita, poto smo se jedno drugom zagledali vrsto u oi: Je si li prkoljiv i tvrdoglav? Nisam, gospoo. ao mi je zbog vas to se ba sada ne mogu igrati. Potuite li se na mene, imat u neprilika sa sestrom, i stoga bih se drage volje igrao kad bih znao. Sve je to za mene novo, udno, lijepo i tuno a rije mi zape u grlu od straha da ne kaem previe, ili da sam ve previe rekao, i opet izmijenismo poglede. Prije no to je ponovno progovorila, svrati oima na drugu stranu, a zatim pogleda svoju haljinu, toaletni stoli i konano sebe u ogledalu.

Promrmlja: Za nj novo, a za mene tako staro; za nj udno, a meni tako znano; i tako tuno za nas oboje! Zovni Estellu! Kako se jo uvijek promatrala u ogledalu, mislio sam da govori sama sa sobom, pa se nisam ni maknuo. Zovni Estellu ponovi, sijevnuvi oima. Barem to moe uiniti. Zovni Estellu! S vrata. Stajati u tajanstvenom mranom hodniku, u stranoj kui i dovikivati iza glasa Estella! mladoj dami koja te prezire, a niti je vidi, niti se odazivlje i osjea samo stranu drskost to izvikuje njezino ime, bilo je gotovo isto tako neugodno kao igrati se na zapovijed. Napokon se odazove, i njezina se svijea pribliavala poput zvijezde po dugom mranom hodniku. Gospoica Havisham joj kimne glavom da pristupi blie, pa dohvati dragulj sa stola i iskua njegov uinak spram njezinih lijepih mladih grudi i spram njezine lijepe smee kose. To e, draga, jednog dana biti tvoje i ti e to znati dobro iskoristiti. Hajde da vidim kako se karta s tim djeakom. S tim djeakom! Pa on je dijete obinog radnika! Mislim da sam razabrao odgovor gospoice Havisham to je glasio nevjerojatno: Pa, ako nita drugo, moe mu slomiti srce! Kakvu igru zna, mali? - upita me Estella s najveim prezirom. Samo prosjaka *( Djeja kartaka igra (beggar-myneighbour)\ igrai naizmjence otkrivaju po jednu kartu. - Prev.), gospoice. Hajd', uini ga prosjakom - ree gospoica Havisham Estelli. I tako posjedasmo da se kartamo. I ba mi je tada postajalo jasno da se u toj sobi ve davno sve zaustavilo, kao depna urica i sat na zidu. Opazio sam kako je gospoica Havisham stavila dragulj tono na isto mjesto odakle ga je uzela. Dok je Estella dijelila karte, pogledao sam opet na toaletni stoli i razbrao da cipelu, neko bijelu, a sada poutjelu, nije

nikad ni obula. Svrnuh pogledom prema njezinoj nozi, na kojoj nije bilo cipele, i vidjeh da je svilena arapa, takoer neko bijela, a sada poutjela, izgaena i poderana. Da nije bilo tog posvemanjeg zastoja i mirovanja svih tih izblijedjelih napola raspalili stvari i stvarica, ne bi ni zborana vjenana haljina na oronulom tijelu bila toliko nalik na mrtvaku halju, niti dugi veo na mrtvaki plat. Sjedila je kao mrtva dok smo se mi kartali, a ipkasti umeci i ukrasi na njezinoj vjenanoj haljini bili su kao od papira to se raspada u prah. Tada nisam nita znao o tome kako s vremena na vrijeme ljudi iskopaju tjelesa mrtvaca, sahranjenih u pradavno vrijeme, koja se raspadnu u prah i pepeo istog trenutka kada ponovno dou na sunce. Odonda sam esto pomiljao da bi se zacijelo i njezino tijelo raspalo u prainu kad bi ga dotaknuo traak danje svjetlosti. - Taj mali veli pub mjesto deko! -javi se Estella prezirno, prije no to svrismo prvu igru. Kako su mu ruke grube, a cipele glomazne! Nikad mi prije nije palo na pamet da se stidim svojih ruku, no sada sam ih stao promatrati i vidio da su nezgrapne. Njezin je prezir bio tako jak da je postao zarazan i zahvatio i mene. Dobila je prvu igru i sada sam ja dijelio. Pobrkao sam karte, to se moglo oekivati jer sam znao kako vreba i jedva eka da pogrijeim. Proglasi me glupim, nespretnim teakom. A ti ne kae nita o njoj upita gospoica Havisham gledajui u nas. Obasiplje te pogrdama, a ti ni rijei. Sto misli o njoj? Radije ne bih rekao promucah. Reci mi u uho - nato e gospoica Havisham i sagne glavu. - Mislim da je vrlo ohola - apnuh. - I to jo?

- I vrlo lijepa. - I to jo? - I vrlo uvredljiva. - (Toga trenutka Estella je uprla u me pogled pun gaenja.) - I to jo? - Mislim da bih htio kui. - Pa da je nikad vie ne vidi, iako je tako lijepa! - Ne znam ba sigurno ne bih li je vie htio vidjeti, ali sada bih volio otii kui. - Uskoro e poi - ree gospoica Havisham na glas. - Dovri igru. Da nije bilo onog prvanjeg sablasnog smijeka, bio bih sasvim uvjeren da se gospoica Havisham uope ne zna smijati. Njezino je lice izraavalo neko budno i zamiljeno iekivanje - po svoj prilici jo od asa kada se sve oko nje umrtvilo. Sada je bilo kao da ga vie nita ne moe razvedriti. Grudi su joj oronule, bila je sva pognuta; glas joj sma-laksao tako da je potiho govorila, kao da ju je prekrila samrtna tiina. Oronula je duom i tijelom, izvana i iznutra, slomljena pod teinom nenadanog udarca. Dovrih igru s Estellom i ona me uini prosjakom. Kad mi je oduzela sve karte, bacila ih je prezirno na stol jer ih je dobila u igri sa mnom. - Kada u te opet pozvati? - ree gospoica Havisham. - ekaj, da razmislim malo. Htio sam je upravo podsjetiti daje danas srijeda, kad n|\kao i prije s prstima desne ruke nestrpljivo dade znak da utim. -|< | - Ne govori! Nita ne znam o danima u nedjelji, ni o nedjeljama u godini. Doi opet za est dana. uje li? - Da, gospodo. - Estello, odvedi ga. Daj mu neto da pojede, pa neka za to vrijeme malo vrlja i razgleda vrt. Hajde, Pipe. Poao sam za svijeom dolje, kao to sam iao za njom gore. Estella je stavi na mjesto gdje smo je nali. Dok nije otvorila pokrajna vrata, drao sam, i ne

razmiljajui o tome, da je vani zacijelo no. Sjaj me danje svjetlosti posve smuti. Bilo mi je kao da sam u onoj udnoj sobi, osvijetljenoj svijeom, proboravio sate i sate. - Ej mali, poekaj ovdje - naloi mi Estella i nestade zatvorivi vrata za sobom. Kada sam ostao u dvoritu, iskoristio sam priliku da razmotrim svoje grube ruke i proste cipele. Moje miljenje o njima nije bilo povoljno. Nikad mi prije nisu zadavale briga, a sada su mi smetale kao vrlo prostaki pripaci. Odluio sam da pitam Joea zato me je uio da onaj lik na kartama zovem pubom, kad treba da ga zovem dekom. elio sam da su Joea bolje odgojili, pa bih i ja sada bio otmjeniji. Estella se vrati s malo kruha, mesa i s vriem piva. Stavi vri na kamenu plou u dvoritu i dade mi kruh i meso ne pogledavi me. Sve to uini nekako drsko, kao da sam protjerano pseto. Bio sam ponien, povrijeen, prezren, ojaen, srdit i alostan ne mogu da naem pravu rije za moju bol sam Bog e znati ime toga moga jada da su mi suze navrle na oi. Tek to se moje oi zalie suzama, djevojica me brzo pogleda uivajui u tome to ih je ona izazvala. To mi je dalo snage da ih zatomim i da joj pogledam u lice: ona se nato trgne i s prezirom okrene od mene. Vidio sam da je bila duboko uvjerena da me pogodila u srce - i ostavi me. Kad je otila, ogledavao sam se da naem mjesto gdje u sakriti lice. Podoh iza ograde dvorita pivovare, naslonih se rukom na zid, a glavu spustih na ruku i stadoh plakati. Plaui sam udarao nogama o zid i svom snagom upao kosu; tolika je bila gorina u mojim osjeajima i tako je otro bridio bezimeni bol da sam mu morao dati oduka. Sestrin me je odgoj uinio vrlo osjetljivim. U malenom svijetu, u kome djeca provode ivot svejedno tko ih odgaja nita im se ne zasijeca tako

duboko u duu kao nepravda. Moe biti i mala nepravda to se nanosi djetetu, ali je i dijete malo, kao to je i njegov svijet malen. Njegov je drveni konjic zapravo isto tako visok kao najvii irski lovaki konj. Od najranijeg djetinjstva borio sam se u dui s nepravdom. Kad sam tek poeo govoriti, ve sam znao da je moja sestra u svojoj hirovitoj i silovitoj neobuzdanosti nepravedna prema meni. Bio sam duboko uvjeren da, uza sve to to me odgaja svojom rukom, nema prava da me odgaja batinom. Sva ta kanjavanja, ponienja, trapljenja postom i bdijenjem i ostale pokajnike patnje utvrdile su moje uvjerenje. Preputen sam sebi i nezatien, razmiljao sam mnogo o tome, a to je, drim, uvelike pridonijelo tome to sam bio u moralnom pogledu plaljiv i vrlo osjetljiv. Za sada sam se rijeio povrijeenih osjeaja udaranjem nogu o zid stare pivovare i upanjem kose. Zatim sam rukavom obrisao lice i iziao iza zida. Kruh mi je i meso prijalo, pivo me grijalo i golicalo, pa sam se doskora oraspoloio i mogao sam se ogledati oko sebe. Nema sumnje, mjesto je bilo pusto sve tamo do golubinjaka u pivovarskom dvoritu. Golubinjak se naherio na svom stupu od jakog vjetra, a golubovi bi se u njemu osjeali kao da su na morskoj puini i da se njiu kao na jarbolu. Ali u golubinjaku nije bilo golubova, ni konja u staji, ni svinja u kocu, ni slada u skladitu, ni mirisa hmelja i piva u kodu, ni u bavama. Huktanje strojeva i razni mirisi pivovare rasplinue se s posljednjim pramikom dima. U pobonom su se dvoritu gomilale u potpunom neredu prazne bave, iz kojih je izbijao kiselkast zadah kao uspomena na ljepe dane: no sve je vonjalo i suvie kiselkasto a da bi podsjealo na pivo, koje je nestalo - i meni je to dvorite ostalo u sjeanju kao sva druga naputena mjesta. Na kraju pivovare bila je bujna baa, ograena Vnim zidom, ne previsokim, pa sam se popeo uza nj i pridrao se u Jeo dugo rukama dok nisam vidio da je ta

baa kuni vrt, sav zarastao isprepletenim korovom. Preko zelenih i utih putova pokazali se tragovi, kao da ipak ponekad prolazi netko njima, i upravo je sada Estella odilazila tim putem. Kao daje bila posvuda. Kada sam podlegao napasti gledajui tolike bave, i stao hodati po njima, vidio sam je kako seta po njima na kraju dvorita. Bila mi je leima okrenuta, a rasputenu je kosu podravala objema rukama i nije se ni jedanput osvrnula, a zaas mi je nestala ispred oiju. Tako je bilo i u pivovari to jest u onoj velikoj poploenoj visokoj zgradi, gdje su neko varili pivo i gdje su jo i sad stajale sve pivovarske naprave. Kada sam prvi put uao, prilino potiten njezinom sumornou, i stao pokraj vrata, ogledavajui se oko sebe, vidio sam Estellu kako zamie iza ugaslih pei i kako se penje uskim eljeznim ljestvama, pa izlazi na galeriju, visoko ponad moje glave, kao da polazi u nebo. Ba na tom mjestu i u tom asu proivio sam u svojoj mati neto sasvim neobino. Tad sam mislio da je neto neobino, a inilo mi se jo neobinije dugo vremena poslije toga. Svrnuh oima - a bile su mi malo zablijetene od gledanja u hladnu svjetlost - prema velikoj drvenoj gredi nadesno, blizu mene, u niskom kutu zgrade, i ugledam objeeno tijelo. Neiji lik u poutjeloj bjelini i s cipelom samo na jednoj nozi. To je tijelo visjelo tako da sam vidio kako su izblijedjele ipke na haljini bile kao papir to se raspada u prah, a lice je bilo gospoice Ha-visham i sve se trzalo, kao da me pokuava zovnuti. Zahvaen grozom, kad sam ugledao taj lik, i obuzet uasom, to sam sigurno znao da ga as prije nije bilo tamo, u prvi mah pojurim od njega, a zatim poletim prema njemu. A najvei sam uas osjetio kad sam opazio da tu nema nikakva tijela. Samo hladna svjetlost vedrog neba, pogled na ljude koji su prolazili iza reetaka dvorine ograde i krepko djelovanje ostatka kruha, mesa i piva vratie me ponovno k svijesti. No moda ne bih ni uz pomo ove

okrepe tako brzo doao k sebi, da nisam ugledao Estellu kako se pribliava s kljuevima da me pusti van. Bio bih joj dao lijepu priliku da me jo vie prezire pomislim kad bi primijetila moj strah; a to nikako nisam htio. Prolazei pokraj mene, osinu me pobjednikim pogledom, kao da uiva to su mi ruke tako ogrubjele, a cipele tako glomazne. Otvori vrata i stane pokraj njih. Iziao sam i ne pogledavi je, ali me ona takne rukom po ramenu, kao da mi se podruguje. Zato ne plae? Jer mi se ne plae. O da, plae ti se! Plakao si da umalo nisi obnevidio od suza, a i sada tek to ne proplae. Prezirno se nasmije, izgura me van i zakljua vrata iza mene. Poao sam ravno do gospodina Pumblechooka i osjetio neizmjerno olakanje to ga nisam naao kod kue. Ostavio sam mu poruku kod poslovoe u koji dan gospoica Havisham eli da joj opet doem, i uputim se pjeice one etiri milje hoda do nae kovanice. Razmiljao sam putem o svemu to sam vidio, a osobito o tome da sam priprost radniki djeak s grubim rukama i glomaznim cipelama; da sam poprimio odvratni obiaj da deka zovem pubom, da sam kudikamo vie neuk nego to sam to jo sino mislio i da uope ivim prostakim i loim ivotom. 9. POGLAVLJE Kad sam stigao kui, moja je sestra izgarala od radoznalosti da sazna kako je bilo kod gospoice Havisham, pa me stane obasipati pitanjima. Ubrzo sam se naao pod pljuskom tekih udaraca, to su padali po mojoj iji i leima, dok mi je lice neslavno treskalo o kuhinjski zid, jer nisam dovoljno opirno odgovarao na pitanja. Ako je strah da te ne shvaaju isto tako duboko ukorijenjen u grudima mladei kao u mojima a

smatram to posve vjerojatnim, jer nemam nikakva osobita razloga da se smatram nekim udovitem onda taj strah objanjava moje uporno preuivanje injenica. Bio sam uvjeren da me nitko ne bi razumio kad bih opis; Jkuu gospoice Havisham onako kako sam je vidio svojim oimJ Ne samo to, nego sam tovie bio uvjeren da ni gospoicu Havisham ne bi nitko shvatio; pa iako je i meni samom bila posve neshvatljiva, osjeao sam da bih uinio neto runo i podmuklo kad bih iznio njezinu pravu sliku (da i ne spomenem Estellu) pred gospodu Joe. Stoga sam govorio to je mogue manje, i za to je moja glava udarala o kuhinjski zid. Najstranije je od svega bilo to je nasilnog starog Pumblechooka izjedala radoznalost da dozna sve to sam vidio i uo, pa se sav zadihan dovezao u svojim kolima za vrijeme aja da uje sve potanko. Ve sam pogled na tog muitelja s ribljim oima i sa irom otvorenim ustima, s nakostruenom riom kosom i s prslukom to se nadimao, uinio me je pakosnim u mojoj upornoj utljivosti. - Dakle, djeae zapone ujko Pumblechook tek to je zasjeo na poasno mjesto kraj ognjita kako si se proveo u gradu? Odgovorih: Prilino dobro, gospodine a moja mi sestra poprijeti akom. - Prilino dobro? - ponovi gospodin Pumblechook. Prilino dobro nije nikakav odgovor. Reci mi, djeae, to znai tvoje prilino dobro? Kre zida na elu moda uvruje tvrdoglavost mozga. Bilo kako bilo, kre na elu moju je tvrdoglavost upravo oeliio. Neko sam vrijeme razmiljao, a onda odgovorio kao da sam otkrio neto sasvim novo: To znai prilino dobro. Uzviknuvi nestrpljivo, moja je sestra htjela upravo poletjeti na mene i nisam imao nade da e me netko obraniti, jer je Joe bio zaposlen u kovanici kadli se

gospodin Pumblechook uplete: Sauvajte mir. Prepustite maliana meni, kumo, prepustite ga samo meni. Gospodin Pumblechook me nato okrene k sebi kao da e mi podiati kosu i ree: - Prije svega - da sredimo svoje misli! - Koliko je ilinga etrdeset i tri penija?*( 112 penija = 1 iling; 20 ilinga = 1 funta. - Prev.) Razmiljao sam o tome to bi se dogodilo da odgovorim etiri stotine funti, i doao do zakljuka da bi takav odgovor imao loe posljedice po mene i zato sam odgovorio to sam znao tonije, pogrijeivi za nekih osam penija. Gospodin Pumblechook me stade ispitivati itav novani jedanputjedan, poevi od dvanaest penija su jedan iling sve do etrdeset penija su tri ilinga i etiri penija, te me onda pobjedniki upita, oito siguran da me je smekao: No, dakle! Koliko je ilinga etrdeset i tri penija? na to ja otpovrnuh poslije dugog i dubokog razmiljanja: Ne znam. Bio sam tako ojaen da sam ve i sam bio gotovo uvjeren da ne znam. Gospodin Pumblechook je svrdlao ne bi li iz mene izvukao odgovor, pa upita: Je li, recimo, etrdeset i tri penija sedam ilinga, est penija i tri novia? Odgovorih: Jest! Iako mi je sestra u isti as prilijepila uku, u-pravo sam uivao kad sam vidio da mu je moj odgovor pokvario volju za dalje ale i da je zanijemio. Poto se oporavio, skrstivi ruke vrsto na prsima, poeo je ponovno svrdlati: Mome! Kakva je gospoica Havisham? Odgovorih: Vrlo visoka i crnomanjasta. Je li istina, ujko? upita moja sestra. Gospodin Pumblechook joj povlaujui namigne, iz ega sam odmah zakljuio da nikad nije ni vidio gospoicu Havisham jer nije bila ni nalik na ono to sam kazao.

 Dobro! ree gospodin Pumblechook umiljeno. ( Eto, tako valja s njim! Sad smo mislim kumo, ve na konju!) Stvarno bih, ujko odvrati gospoda Joe voljela da je uvijek pod vaim rukama, vi savreno znate kako treba s njim postupati. Momiu! Sto je dakle radila kad si danas doao k njoj? upita gospodin Pumblechook. Sjedila je odgovorim u crnoj barunastoj koiji. \ Gospodin Pumblechook i gospoda Joe zagledae se jedi j'u drugo a imali su i zato; pa oboje ponovie moje rijei: U crnoj barunastoj Da rekoh. A gospoica Estella to je mislim, njezina neakinja dodavala joj je kolae i vina kroz prozori koije na zlatnome tanjuru. Svi smo dobili kolae i vina na zlatnome tanjuru. Stao sam iza koije da pojedem kola, jer mi je tako naredila. Je li jo netko bio tamo? upita gospodin Pumblechook. etiri psa rekoh. Velika ili mala? Golema rekoh. Otimali su se o telee kotlete iz srebrne koarice. Gospodin Pumblechook i gospoda Joe opet se zgledae zinuvi od uda. Bio sam se sasvim pomamio kao svjedok razapet na muke, komu je ve svejedno i bio spreman da im nabajam svakojaka udesa. A gdje je bila koija, ako boga zna? upita moja sestra. U sobi gospoice Havisham. Nato ponovno zinue od uda. Ali nije bilo zapregnutih konja. Dodao sam tu spasonosnu reenicu odustavi tog trena od namjere da upregnem etiri bogato o-premljena hitra konja. Je li to mogue, ujko? upita gospoda Joe. Sto to govori djeak?

 Rei u vam, kumo nato e gospodin Pumblechook. Po mom miljenju, bit e daje bila nosiljka. Vrlo je, znate fantastina toliko fantastina da provodi dane u nosiljci. Jeste li je ikad vidjeli u nosiljci, ujko? upita gospoda Joe. Pa kako sam je mogao vidjeti? odvrati, prisiljen da prizna istinu kad je nikad u ivotu nisam vidio? Ni vidio, ni okom namotrio. Bogo mili, ujko! Ali ipak ste s njom govorili? Pa valjda znate - ree gospodin Pumblechook razdraljivo - da su me, kad sam bio kod nje, doveli do ispred njezinih vrata, a vrata su bila odkrinuta, i tako je sa mnom razgovarala. Nemojte, kumo, rei da to niste znali. No sad je, svejedno, deko poao onamo da se igra. A to ste igrali, momiu? Igrali smo se sa zastavama - rekoh. (Molim, imajte na umu da se i sam snebivam od uda kad se sjetim lai, to sam ih tom prilikom napriao.) Sa zastavama! ponovi kao jeka moja sestra. Da rekoh. Estella je vitlala plavu zastavu, a ja sam vitlao crvenu, a gospoica Havisham je vitlala zastavu svu protkanu zlatnim zvjezdicama, koju je bila istakla kroz prozori koije. Zatim smo svi mahali maevima i vikali hura. Maevima! ponovi moja sestra. Odakle vam maevi? Iz ormara za posude rekoh. Vidio sam u njemu pitolje marmelade i pilule. U sobi nije bilo danje svjetlosti, ve je sve bilo rasvijetljeno svijeama. - To je istina, kumo - potvrdi gospodin Pumblechook i vano kim-ne glavom. - Tako je tamo, jer toliko sam i sam vidio. - Zatim su oboje upiljili pogled u mene, a ja sam zurio u njih s naglaeno naivnim izrazom lica i pritom desnom rukom gladio desnu nogavicu hlaa.

Da su me i dalje salijetali pitanjima, bez sumnje bih se izdao, jer mi je upravo bilo na jeziku da spomenem kako se u dvoritu nalazio balon. Ve sam se odvaio da to ustvrdim, ali sam se kolebao izmeu toga uda i izmiljotine da se u pivovari nalazio medvjed. Bili su meutim tako zaokupljeni s udesima, koja sam ve iznio, da o njima raspravljahu, pa sam izbjegao toj napasti. Jo su uvijek raspravljali o tome, kad je Joe navratio s posla da popije aj. Vie radi svoga olakanja, nego njegova uitka, moja mu sestra ispria to sam toboe doivio. Kad sam vidio kako je Joe raskolaio svoje plave oi i ibao njima po kuhinji ne mogavi se snai od silna uda, ljuto sam se pokajao; ali samo zbog njega - a nipoto zbog ono dvoje. Zbog Joea i samo zbog njega smatrao sam sebe mladim udovitem, dok su sjedili i raspravljali o tome kakve e mi koristi donijeti poznanstvo i naklonost gospoice Havisham. Nisu nimalo sumnjali da e gospoica Havisham neto uiniti za mene, samo nisu bili naisto kakav e oblik to neto poprimiti. Moja je sestra uporno tvrdila da e biti neko imanje. Gospodinu Pumblechooku se vie svidjela misao da e gospodic Havisham poloiti lijepu svoticu za trokove da postanem naunik ^ekom lijepom zanatu - recimo, na primjer, u nekoj trgovini itom i sjemenjem. Joe se teko zamjerio oboma, iznijevi sjajnu misao da u moda na dar primiti samo jednog od onih pasa koji su se otimali o telee kotlete. - Ako neka luda ne zna smisliti neto pametnije - ree moja sestra - a jo te eka neki posao, bit e bolje da se lati svoga posla a Joe nato izie. Kad se gospodin Pumblechook odvezao, a moja sestra stala prati sude, mugnuh u kovanicu k Joeu, gdje sam ostao dok nije zavrio posao za taj dan. Tada poeh: Prije no to se vatra ugasi, Joe, htio bih ti neto rei.

 Neto bi htio rei, Pipe? - nato e Joe i privue stoliicu za potkivanje blie k vignju. A ti nam reci. Sto je, Pipe? Joe rekoh, uhvativi se za zavraeni rukav njegove koulje i vrtei ga medu kaiprstom i palcem sjea li se svega to sam kazao o gospoici Havisham? Da li se sjeam? Vjerujem ti! Divota! Strano je, Joe, jer nije istina. Sto to govori, Pipe? usklikne Joe, sav zapanjen. Ne misli valjda rei da je sve... Da, ba tako, Joe, sve je to zgoljnja la. Ta nije ba sve? Ne e valjda, Pipe, kazati da nije bilo crne barunaste koi...? Stajao sam i odmahivao glavom. Bili su barem psi, Pipe. Pa sad, Pipe - uvjerljivo e Joe - ako i nije bilo teleih kotleta, a ono bili su barem psi? Nisu, Joe. Bar jedan? - ree Joe. - Recimo, tene? Dakle? Nije, Joe, nieg nije bilo od svega toga. Kada sam upro beznadni pogled u Joea, gledao me je zaprepatenim oima. - Pipe, stari drue! Ne smije tako, drue! Ej, pa to ti je sinulo u glavu? Zar nije strano, Joe? Strano? usklikne Joe. Uasno! Koji te je bijes spopao? Ne znam to me je spopalo, Joe - odgovorim i ispustim rukav njegove koulje, sjednem na pepeo do njegovih nogu i oborim glavu. Ipak bih volio da me nisi uio da deka u kartama zovem pubom; da mi cipele nisu tako glomazne i ruke tako grube. Onda povjerih Joeu kako se osjeam bijedno i da nisam imao snage to objasniti gospodi Joe i gospodinu Pumblechooku, jer su tako grubi sa mnom, te daje u kui gospoice Havisham bila neka divna djevojica, ali strano ohola, i ta je rekla da sam prostak i da to i sam znam, te da bih volio da nisam prosta roda i da su sve te

lagarije nekako izale iz svega toga, iako ni sam ne znam kako. Bilo je u tome metafizike, a svakako isto tako nerjeivo za Joea kao i za mene. No Joe izvue pitanje iz visokih sfera metafizike i tako rijei problem. - Ima neto, Pipe, vjeruj mi - ree Joe poslije kratkog razmiljanja - a to je da la ostaje la. Odakle god dola, rodila se od lai i uvijek e ostati la. Ne govori mi vie o laima, Pipe. To te nee spasiti od toga da bude prost, stari drue. A to se boji da bude obian, meni to ne ide u glavu. Pa ti si u mnogoemu neobian. Neobino si malen, a i neobino uen. - Nisam, Joe, ja sam tupoglava neznalica. - Nemoj tako! Zar nisi sino napisao pismo? tovie, napisao tiskanim slovima! Vidio sam ja pisma oho! - pisma velike gospode! i kunem ti se da nisu bila napisana tiskanim slovima. - Pa ja nisam gotovo nita nauio, Joe. Samo to me ti precjenjuje. Eto, to je. - uj, Pipe - ree Joe. - Bilo ovako ili onako, ja ovako sudim: najprije treba biti obian nauenjak, pa e tek onda postati neobian nauenjak! Kralj na svom prijestolju, s krunom na glavi, ne moe samo onako sjesti i pisati zakone za parlament tiskanim slovima, ako nije ve prije, dok je bio jo obian kraljevi, nauio abecedu dabome! ree Joe i znaajno kimne glavom. - Valjalo mu je poeti od A, pa da se probija dalje sve do Z. A ja znam kakve su to muke, premda ne mogu rei da sam i ja posve tono nauio. U tom njegovom mudrovanju bio je traak nade, pa sam se malo ohrabrio. - Ne znam ne bi li bilo bolje da se ljudi, obini po zvanju i zaradi - i dalje drue s obinim svijetom, mjesto da se igraju s neobinima. Toni bih te prilikom htio pitati, smijem li se nadati daje tamo moda ipak bila zastava?

- Nije, Joe. - alim, Pipe, to nije bilo zastave. Da li je mogla biti ili nije, o tome sada ne valja raspravljati, jer bi tvoja sestra postala durnovita ', a ne emo je valjda navlas natjerati u bjesnilo. Nego uj, Pipe, to e ti rei iskreni prijatelj. Ako ne moe u potenju postati neobian, na nepoten nain ne e postati. Stoga, Pipe, ne govori vie o tome, nego ivi poteno da umre spokojno. Ne ljuti se na mene, Joe? Ne, stari drue. No kad pomislim da su one lai bile, kako da kaem, masne i smione spomenimo samo one telee kotlete i pasju tunjavu - iskren prijatelj, koji ti eli dobro, Pipe, savjetuje te da o svemu tome dobro razmisli kada pode na spavanje. To je sve, stari drue, i nemoj nikad vie to initi. Kad se popeh u svoju sobicu i zavrih veernju molitvu, nisam zaboravio Joeov savjet, no moj je djetinji um bio uzbuen i nezahvalan, te sam jo dugo nakon to sam legao, razmiljao o tome da bi Estella Joea smatrala samo obinim kovaem, s glomaznim cipelama i grubim rukama. Razmiljao sam o tome da moja sestra i Joe sjede u kuhinji, odakle sam i ja poao na spavanje, a gospoica Havisham i Estella nikada ne sjede u kuhinji i visoko se uzdiu nad tim obinim poslovima. Kad me je stao obuzimati san, prisjeao sam se svega to sam obiavao raditi dok sam bio kod gospoice Havisham, kao da sam tamo proboravio ve nedjelje ili mjesece, a ne tek nekoliko sati. Sjeao sam se svega kao starih uspomena, a ne dogaaja to su se zbili upravo danas. Bio je to za mene znaajan dan, jer je bio uzrok velikih promjena u meni. No tako je u svaijem ivotu. Zamislite da izbriete izvjesni dan iz ivota, pa prosudite sami kako bi se izmijenio sav ivotni tok. Zas-tani, itaoe, i razmisli malo o dugom lancu skovanom od eljeza ili zlata, spletenom od trnja ili cvijea, to te

nikad ne bi vezao da nije bilo prve karike onoga znaajnog dana. Naprita, bijesna. 10. POGLAVLJE Dan-dva poslije toga, ujutro, tek to sam se probudio, pade mi na um sretna namisao da e biti najbolje, ako elim postati neobian ovjek, da od Biddy saznam sve to ona zna. Privodei u djelo ovu sjajnu ideju, rekoh Biddy, kada sam naveer doao Wopsleovoj pratetki, da postoji ozbiljan razlog zbog kojega elim uspjeti u ivotu i da u joj biti vrlo zahvalan kad bi nauila i mene sve to zna. Biddy je bila najuslu-nija djevojka i odmah pristade, te nije prolo ni pet minuta i ve je poela izvravati obeanje. Odgojna metoda ili nastavni plan, to ga je pratetka gospodina Wopslea zasnovala, mogao bi se svesti na sljedei postupak: dai su jeli jabuke i slamkama golicali jedan drugoga po vratu sve dok Wopsleova pratetka ne bi pribrala dovoljno snage i teturajui naletila na nas s brezovaom. Doekavi ovaj nalet sa svim znacima poruge i smijeha, dai bi se postavili u red i uz agor iz ruke u ruku dodavali jedan drugome neku otrcanu knjigu. U toj je kupusari bila abeceda, neto brojaka i raunskih tablica i poneko tivo za sricanje, to jest - neko je bilo u njoj. Tek to bi knjiga poela kolati medu acima, Wop-sleova bi pratetka zadrijemala. Uzrok je tome bila pospanost ili estoki napadaj reumatizma. aci bi se sada stali natjecati iz predmeta izmarenja kako bi ustanovili tko e komu jae stati na none prste. Ta bi duhovna vjeba trajala sve dotle dok se Biddy ne bi zaletjela medu njih i razdijelila tri Biblije zamrljanih korica (koje su oblikom podsjeale kao da ih je neija nespretna ruka izrezak iz debljeg kraja neeg sasvim neodreenog), a neitljivije tiskane od ma kojeg rijetkog i neobinog primjerka knjievnog djela to mi je

otad palo u ruke. Bile su iarane hrdastim mrljicama, a medu stranicama su se nalazili razni zgnjeeni primjerci iz carstva kukaca. Taj su dio nastavnog plana obino oivljavali esti pojedinani okraji izmeu Biddy i buntovnih aka. Kad bi se zavrile borbe, Biddy bi objavila stranicu i mi bismo itali naglas kako smo znali, odnosno kako nismo znali - u stranom zboru. Biddy bi predvodila kretavim jednolinim glasom, a nitko od nas nije imao ni pojma to ita, niti potovanja pred onim o emu ita. Poto je paklenska buka potrajala neko vrijeme, pratetka Wopslea bi se od nje mehaniki probudila, zaglavinjala i nasumce srnula na ma kojeg od djeaka i povukla ga za uho. To je bio znak da je nastavni plan za tu veer zavren, i mi bismo pojurili na svje zrak, vriskovima obiljeavajui pobjedu uma. Treba poteno priznati da nije bilo zabranjeno da se poneki uenik i sam zabavi kolskom ploicom, ili tovie tintom (ukoliko bi se nalo tinte), ali nije bilo lako posvetiti se toj znanstvenoj grani zimi, jer se nastava vrila u duaniu s razliitim potreptinama, a taj je bio i soba za stanovanje i spavaonica pratetke gospodina Wopslea u isti mah, usto bijedno osvijetljen lojanicom bez usekaa za stijenj. Osjeao sam kako e trebati mnogo vremena da pod takvim okolnostima postanem neobian, ipak sam odluio da pokuam i jo je iste veeri Biddy pristupila izvrenju naeg posebnog sporazuma, upuujui me u neke pojedinosti Maloga cjenika iz rubrike eer i slatki sokovi, a pozajmila mi je i veliko staroenglesko slovo D, to ga je preslikala iz naslova nekih novina, da ga precrtam. Dok nisam od nje saznao to predstavlja, smatrao sam da je to nacrt kope. Razumije se da je u selu bila krma, a Joe je dakako volio da ponekad ondje popui lulu duhana. Te sam veeri od svoje sestre dobio izriiti nalog da na povratku iz kole poem po njega u Tri vesela laara i

da ga dovedem kui na svoju odgovornost. Zato sam poao onamo. U krmi Tri vesela laara bila je toionica, a na zidu uz vrata opasno dugi kredom ispisani rovai, koji se, kako se meni inilo, nisu nikad otplaivali. Otkako pamtim, nalazili su se na tom mjestu, a rasli su bre od mene. U naem je kraju bilo u izobilju krede, pa moda narod nije htio propustiti prilike da se koristi njome. Kako je bilo subotom uveer, zatekao sam gazdu gdje prilino namrgoeno gleda u te rovae, no poto sam trebao da svrim posao s Joe-om, a ne s njim, nazvah mu samo dobroveer i podoh u veliku sobu nakraj hodnika, gdje je veselo plamsala velika vatra u ognjitu, a Joe puio lulu u drutvu s Wopsleom i nekim strancem. Joe me po obiaju pozdravio: Ej, Pipe, stari drue i tek to je to rekao, stranac okrene glavu i pogleda u mene. Bjee tajanstvena izgleda, a nikad ga prije nisam vidio. Glava mu je bila sasvim naherena, a jedno oko napola zatvoreno, kao da niani nevidljivom pukom. Drao je u ustima lulu, pa je izvadi i, otpuhnuvi polako sav dim, gledae me netremice, a onda kimne glavom. Nato i ja kimnem i on ponovno, pa naini mjesta na klupi da bih mogao sjesti pokraj njega. Kako sam uvijek sjedio pokraj Joea kad god sam doao u tu kuu odmora i zabave, rekoh: Ne, hvala, gospodine i sjedoh na mjestance to mi je Joe pripremio kraj sebe na suprotnoj klupi. udni mi stranac, pogledavi Joea i vidjevi da je neim drugim zaokupljen, ponovno kimne glavom kad sam sjeo na svoje mjesto, a zatim protare nogu na, kako mi se inilo, vrlo udan nain. Rekoste javi se udni stranac, obrativi se Joeu da ste kova. Da, pa znate da sam rekao odvrati Joe. Sto ete popiti, gospodine? Ne kazaste mi meutim svoga prezimena. Joe mu ree svoje prezime

i udni ga ovjek nazove njime. Sto ete piti, gospodine Gargery? Da zavrimo s kapljicom? Ja plaam! Nato e Joe: Pravo da vam kaem, nisam navikao da tko drugi za me plaa. Uvijek sam plaam to popijem. Niste navikli? Ne zbog navike - odvrati stranac nego izuzetno, a k tome jo subotom uveer. De, recite, gospodine Gargery. Ne bih htio da kvarim drutvo odgovori Joe. Rum. Rum ponovi stranac. A ne e li i drugi dentlmen kazati svoju elju? Rum otpovrnu gospodin Wopsle. Tri ruma! dovikne stranac krmaru. Amo ae! Taj drugi dentlmen doda Joe, upoznavajui gospodina Wop-slea s drutvom - to vam je dentlmen koga biste voljeli sluati kad zapjeva. To je na crkvenjak. Aha! - brzo ubaci stranac, zakiljivi lukavo prema meni. - Crkva na samotnom mjestu, pravo u movarama, nasred groblja! Ba tako ree Joe. Stranac zadovoljno smrmlja neto i ne vadei lule iz usta, te isprui nogu na klupu na kojoj je sjedio. Nabio je na glavu klopav putniki eir sa irokim obodom, a ispod njega svezao rubac poput kape tako da se kosa uope nije vidjela. Kada se zagledao u vatru, mislim da sam opazio na njegovu licu lukav izraaj popraen pritajenim smijekom. Ne razaznajem se, gospodo, u tom kraju, ali prema rijeci kao da je vrlo pust. Movare su obino puste ree Joe. Bez sumnje, bez sumnje. A susreete li tamo cigane, skitnice ili slinu klate?

 Ne - ree Joe - samo kadikad ponekog odbjeglog robijaa. A te ljude ne pronalazimo tako lako, zar ne, gospodine Wopsle? Gospodin Wopsle se dostojanstveno sjetio svojih nekadanjih neprilika i potvrdi, ali preko volje. ini se da ste se dali u potjeru za njima? - upita stranac. Jedanput odvrati Joe. Ali nama nije bilo, znate, do toga da ih ulovimo. Prikljuili smo se hajci kao gledaoci: ja, gospodin Wopsle i Pip. Je li tako Pipe? Da, Joe. Stranac me opet pogleda - svejednako mi lukavo namigujui, kao da je svoju nevidljivu puku uperio ravno u mene i upita: Zgodno mome. Kako ga zovete? Pip odgovori Joe. Krteno ime Pip? Ne, Pip nije krsno ime. Prezime? Ne - ree Joe - to mu je nadimak kojim se sam okrstio, pa su ga onda svi tako prozvali. Va sin? Pa oklijevae Joe, kao da razmilja, a razumije se da nije trebalo ni najmanje o tome razmiljati, ali je kod Veselih ladara bio takav red da se svi duboko zamisle o svemu to se pri luli duhana prepriava -pa, i nije. Ne, nije moj sin. Neak? upita stranac. Pa otezao je Joe kao da i sad o tome duboko razmilja nije, ne to da vas varam? nije mi ni neak. Pa, dodavola, u kakvom je onda srodstvu s vama? - upita stranac. Meni se inilo da je pitanje postavio s nepotrebnom otrinom. Nato se umijea gospodin Wopsle kao onaj kome su poznate sve rodbinske veze, jer ima u svome zvanju dovoljno prilike da upamti koje rodice mukarac ne

smije oeniti, te stane na dugo i iroko razlagati rodbinske veze izmeu Joea i mene. Doavi do rijei, gospodin Wop-sle zavri nekim stranim stihovima iz Richarda Treeg, to ih je reei izgovarao, uvjeren da je sve objasnio kada je na kraju dodao tono kae pjesnik. Tu u spomenuti jo i to da je gospodin Wopsle, kada je govorio o meni, smatrao potrebnim popratiti svoja razlaganja time da mi razba-rui kosu i uperke utisne u oi. Ne shvaam zato su me svi ljudi njegova soja, koji su nas posjeivali, podvrgavali istom neugodnom postupku u slinim prilikama. Pa ipak se ne sjeam da su me ikad u mojoj ranoj mladosti udostojali panje u drutvenom krugu nae obitelji ukoliko se nije netko naao s velikim rukama da mi gnjeenjem mojih oiju iskae svoju blagonaklonost. Sve to vrijeme udni je stranac promatrao samo mene, gledajui me kao da je naumio da me najzad ipak ustrijeli iz svoje nevidljive puke. No poslije pitanja u kom sam, dodavola, srodstvu s Joeom, nije nita vie rekao dok ne donijee ae ruma s vodom; a onda ispali hitac, i to uistinu neobian. Nije bila nikakva usmena napomena, nego nijema igra, namijenjena iskljuivo meni. Mijeao je i srkao rum s vodom gledajui me netremice. Nije ga mijeao licom, to su mu je donijeli uz au, nego turpijom. inio je to tako da sam samo ja mogao vidjeti turpiju, a poto je zavrio mijeanje, otare je i stavi u dep prsluka. Istog sam trenutka, kada sam ugledao turpiju, znao da je Joeova i da stranac poznaje mog robijala. Sjedio sam i zurio u njega, sav zapanjen od uda. On se naslonio na visoki naslon klupe, jedva me pogledao i uglavnom razgovarao o repi. U naem se selu subotom uveer ugodno osjealo spremanje po kuama, a poslije toga spokojno odmaranje od posla, koji je drugog tjedna opet trebalo zapoeti. To je Joeu dalo odvanosti da subotom

izostane pola sata dulje nego u obine dane. Poto se to pola sata navrilo, a za to je vrijeme nestalo i posljednje kapi ruma, Joe ustane i primi me za ruku. Poekajte malo, gospodine Gargery ree udni stranac. ini mi se da imam nov novcat, blistav iling u depu, pa ako ga naem, neka bude djeakov. Ieprka iz pregrti sitnia iling, umota ga u malo zguvanog papira i prui ga meni. Tvoj je ree. Upamti! Samo tvoj. Zahvalim mu i zablenem se u njega, to nikako nije bilo pristojno, drei se vrsto Joea. Zaelio je Joeu lakuno, zaelio i gospodinu Wop-sleu lakuno (taj je odlazio zajedno s nama), a meni dobaci samo pogled iz oka, kojim me je gaao. Nije to bio pogled, jer je zatvorio oko, ali udo to moe kazati oko kad pritaji pogled. Da sam bio putem kui raspoloen za razgovor, morao bih sam govoriti, jer se gospodin Wopsle s nama oprostio ve na vratima Tri vesela ladara, a. Joe je cijelim putem do kue drao usta irom otvorena da ih isplahne od zadaha ruma sa to vie zraka. Bio sam toliko zaprepaten to je moje staro nedjelo ponovno dolo na vidjelo, a moj stari znanac opet iskrsnuo, da nisam mislio ni na to drugo. Moja sestra nije bila ba osobito zle volje kada smo se pojavili u kuhinji; ta je neobina okolnost ohrabrila Joea da joj ispria kako sam dobio blistavi iling. Jamim ti daje krivotvoren ree gospoda Joe likujui inae ga ne bi dao djeaku! Hajd' da vidimo. Izvadio sam ga iz papirnatog zavoja i pokazalo se da je pravi. Ali to je to? ree gospoda Joe odbacivi iling i zgrabivi papir. Dvije novanice po funtu? Nita manje nego dvije zamaene i proznojene novanice po funtu, i te kao da su bile u najprisnijim odnosima sa svim sajmovima stoke u itavom kraju. Joe ponovno nabije eir na glavu i potri do Tri vesela ladara, da vrati novanice vlasniku. Dok je izbivao, sjeo

sam na svoje uobiajeno mjesto i gledao tupo u svoju sestru, prilino siguran da stranca vie nee biti tamo. Joe se ubrzo vrati i ree da je stranac ve otiao, ali je Joe ostavio poruku kod Tri vesela ladara zbog tih novanica. Moja ih sestra zatim zapeati u papirni zamotak i stavi ih pod sasueno ruino lie u ukrasni ajnik, na vrh ormara za rublje u gostinjskoj sobi. Tamo ostadoe, a za mene su mnoge dane i noi bile mora. Kad legoh u postelju, nikako da mi doe san na oi, jer sam mislio na udnog stranca kako me gada iz svoje nevidljive puke i kako je greno i nedostojno to sam u potajnoj zavjeri s robijaima a tu sam znaajnu injenicu u svom kratkom ivotu ve gotovo zaboravio. A i turpija me je progonila kao sablast. Bojao sam se da e se pojaviti ba u asu kad joj se budem najmanje nadao. Pokuavao sam se uljuljati u san mislei na drugu srijedu kod gospoice Havisham. Vidio sam u snu kako kroz vrata turpija ide prema meni, a nije bilo onoga tko je dri, i probudih se od vlastitog vriska. 11. POGLAVLJE U dogovoreno vrijeme podoh opet gospoici Havisham. Kad sam oklijevajui pozvonio, pojavi se Estella na vratima. Pusti me u kuu i zakljua vrata za mnom, kao i prvi put, pa zae ispred mene u tamni hodnik gdje je stajala svijea. Nije me ni pogledala, dok nije uzela svijeu u ruku, a onda se osvrne preko ramena i ree naduto: Danas emo tim putem, pa me povede u sasvim drugi dio kue. Hodnik je bio dug i protezao se itavim etverouglastim prizemljem dvorca. Proli smo, meutim, samo jednom stranom pravokutnika i na kraju se zaustavismo. Estella odloi svijeu i otvori jedna vrata. Ponovno zasja danja svjetlost, i ja se nadoh u poploenom predvorju, komu je na suprotnoj strani

stajala usamljena stambena kua. Bit e da je neko pripadala upravitelju ili poslovoi naputene pivovare. Na vanjskom se zidu kue nalazila ura. Stala je na dvadeset minuta do devet, upravo kao i sat u sobi gospoice Havisham kao i njezina urica. Udosmo na otvorena vrata u tmurnu prostoriju otraga u prizemlju s oniskim stropom. U sobi je bilo drutvo i Estella mi ree, kad mu se pridruila: Mali, idi i stani tamo dok te ne pozovu. Tamo bilo je mjesto kod prozora. Prodoh sobom i tamo sam stajao i gledao van, a osjeao sam se vrlo nelagodno. Kroz prozor se vidjela okunica, bijedan kuti zaputena vrta, draom zaraslo strnite, s badrljicama kupusa i imirovo drvo. Bilo je neko potkresano okruglo kao puding, a zatim su na vrku potjerale male grane bez oblika i sasvim druge boje, kao da se taj dio pudinga pri-cvrljio uza zdjelu i prigorio. To je bilo moje priprosto miljenje dok sam promatrao imir. Nou je malo opraio snijeg, no koliko je bilo meni poznato, nigdje ga vie nije bilo, ali u mraznoj sjeni vrta jo se nije otopio i vjetar ga zahvaao pa pomalo vitlao i bacao o prozor kao da se ljuti na mene to sam doao ovamo. Osjeao sam da se zbog moga dolaska prekinuo razgovor u sobi i da su svi nazoni sada gledali u mene. Nisam od itave sobe nita vidio, osim odsjeva vatre u staklu prozora, ali se moje itavo tijelo grilo od svijesti da me svi pomnjivo promatraju. U sobi su bile tri dame i jedan gospodin. Nije prolo mi pet minuta to sam stajao kod prozora, i ve sam bio naisto da su svi an-kolizi i varalice, a svaki se od njih pretvarao kao da to ne zna. Kad bi ona ili on priznao da zna, izdali bi da su i oni sami ankolizi ili varalice. Svi su se vladali ravnoduno i dosadno kao da ekaju na neiju milost. Najgovorljivija je od dama govorila napola zatvorenim ustima da prikrije zijevanje. Ta me je dama, po imenu Camilla, veoma podsjeala na

moju sestru, samo s razlikom to je bila starija i to je njezino lice (kako sam poslije vidio, kad sam je pogledao) bilo jo tupavije. Kada sam je bolje upoznao, pomislio sam da je pravo udo to uope ima lice, toliko je bio prazan i visok nepomini zid njezina obraza. - Sirota duica! - progovori iznebuha dama, upravo tako kao moja sestra. - Nikom drugom, ve samoj sebi neprijatelj! - Bilo bi poeljnije da je neprijatelj nekomu drugomu, a ne samoj sebi - ubaci gospodin - i prirodnije. - Bratiu Raymonde - upozori druga dama - treba ljubiti blinjega. - Sara Pocket - odvrati brati Raymond - ako nisi sam sebi blinji, a tko je onda? Gospoica se Pocket nasmije, a Camilla, nasmijavi se takoer (prikrivajui zijevanje), doda: Kakva ideja! - Meni se inilo da to tovie smatraju vrlo dobrom idejom. Trea dama, koja dotad jo nije progovorila, ree vano i s osobitim naglaskom: - iva istina! - Sirota duica! - proslijedi odmah Camilla (a znao sam da su meutim svi uprli poglede u mene) - tako je udan! Hoe li itko vjerovati - kad je Tomu umrla ena, nikako ga nisam mogla uvjeriti da je neobino vano kako djeca u alosti trebaju biti obuena u najdublju crninu? Boe dragi, ree, pa to imaju, Camilla, jadni siroii od toga ako ih obuemo u crninu? Takav je Matthew! Kakva ideja! - Dobar je ovjek, dobar je ovjek - ree brati Ravmond - Boe sauvaj da mu to poieknem, ali nikad nije znao, niti e ikada znati to se pristoji. - Znate da nisam smjela produi Camilla da nisam smjela popustiti. Rekla sam NE MOE SE TAKO radi obiteljske asti. Dokazivala sam da e obitelj biti osramoena ako djecu ne obuemo u duboku crninu. Plakala sam zbog toga od doruka do veere. Pokvarila

probavu. Naposljetku je planuo kako on ve zna, i uz grdnu psovku bijesno dobacio: Onda radi, to te je volja! No Bogu hvala, bit e mi zauvijek utjeha kad se sjetim da sam smjesta izila po najveem pljusku i kupila sve potrebno. - A je li on sve platio? upita Estella. - Ne pita se, drago dijete, tko je platio - odvrati Camilla. - Vano je da sam ja kupila to treba. esto u na to pomiljati mirne savjesti kada se budem nou probudila. Zveanje zvona iz daljine, popraeno vikom ili dozivanjem to je odjekivalo hodnikom, kojim sam doao, prekine razgovor i natjera Estel-lu da mi ree: Hajde, mali! - Kad sam se okrenuo, svi su s najveim prezirom gledali u me, a izlazei uo sam kako je arah Pocket rekla: Zaista ne znam na to e jo nadoi! a Camilla ljutito dodala: Je li se ikad ulo za takav hir! Kakva ideja! Dok smo sa svijeom prolazili tamnim hodnikom, Estella iznenada stade i okrenuvi se zapita po svom obiaju podrugljivo, unosei mi se u lice: -Dakle? Dakle, gospoice? odgovorih, te umalo to ne padoh na nju i jedva se zaustavih. Stajala je i gledala u mene, a i ja sam, dakako, stao i gledao u nju. - Jesam li lijepa? Mislim da ste vrlo lijepi. - Jesam li uvredljiva? - Ne toliko kao proli put - rekoh. - Ne toliko? -Ne. Sva je gorjela od bijesa kad mi je postavila posljednje pitanje, a kada sam joj odgovorio, udari me svom snagom po licu. No? upita a to sad misli o meni, ti mala nakazo? To vam neu rei.

 Jer si naumio da gore sve ispria. Je li tako? Ne, nije tako. - A zato sad ne plae, mali podlace? Odgovorih: - Jer vie nikada ne u plakati zbog vas. - A to je, drim, bila najvea la to sam je ikad izrekao, jer sam u sebi ve u taj as zbog nje plakao i samo ja znam koliko sam boli poslije prepatio zbog nje. Poslije te upadice krenuli smo dalje i dok smo se uspinjali, sre-tosmo nekog gospodina, koji je pipajui u mraku silazio niz stepenice. A tko nam je to? - upita gospodin zaustavivi se i pogledajui u mene. Djeak - odgovori Estella. Bio to krupan gospodin neobino tamne puti, osobiti velike glave i isto tako golemih ruku. Poduhvatio me za podbradak svojom rueti-nom i podigao mi glavu da me promotri pri svjetlosti svijee. Za svoje je godine bio suvie elav, a obrve su mu bile crne, upave, pa nikako da prilegnu uz elo, ve su ekinjasto strile naprijed. Duboko upale oi sijevale su mu neugodno otro i sumnjivo. Nosio je veliki sat i lanac, a tamo gdje bi mu bila brada i zalisci, da ih je pustio da narastu, ostale su upadljivo crne mrlje. Nita nije znaio za mene, i tada jo nisam slutio da e ikad neto znaiti, no dogodilo se da sam ga tom prilikom dobro promotrio. Djeak iz susjedstva? Ej! - upita. Da, gospodine odgovorih. to radi ovdje? Gospoica Havisham je poslala po mene objasnih. Lijepo! Vladaj se dobro. Imam prilino veliko iskustvo s djeacima i svi ste nevaljala banda. Upamti! ree grickajui po duini svoj veliki kaiprst, gledajui me mrko - vladaj se dobro! Rekavi to, ispusti moj podbradak - a to mi je bilo vrlo drago, jer mu je ruka odisala mirisnim sapunom - i pode niz stepenice. Radoznalo sam se pitao je li moda

lijenik; ali ne e biti lijenik, pomislim, jer bi se vladao mirnije i uvjerljivije. Nije bilo mnogo vremena da o tome razmiljam, jer smo se ubrzo nali u sobi gospoice Havisham, gdje je i ona sama i sve oko nje bilo onako kako sam proli put ostavio. Estella izie, a ja sam stajao blizu vrata sve dok gospoica Havisham nije podigla oi s toaletnog stolia i pogledala mene. Eto! ree, nimalo uznemirena ili iznenaena. Dani prolaze? Da, gospodo, danas je... Ne govori! nato e ona uz nestrpljiv pokret prstiju. Ne elim znati. Je si li spreman za igru? Nisam mogao a da ne odgovorim zbunjeno: Mislim da nisam, gospodo. Ne bi se htio ponovno kartati? upita gledajui me paljivo. O, ako elite, mogao bih se kartati. Ta ti se kua, djeae, ini starom i sumornom ree gospoica Havisham nestrpljivo pa ti se ne igra. Jesi li voljan raditi? Na to sam pitanje mogao iskrenije odgovoriti nego na prvo, i stoga odvratih da u drage volje raditi. Poi onda u drugu sobu ree, pokazujui uvelom rukom na vrata iza mene i ekaj dok ne doem. Preao sam preko stubinog hodnika i uao u oznaenu sobu. Iz ove je sobe takoer bila uklonjena najmanja zraka danje svjetlosti i u njoj je titio zadah plijesni. Na vlanoj reetki starinskoga kamina tek je malo prije bila zapaljena vatra, to se kanda vie gasila nego razgorijevala, a dim se opirao izai na dimnjak, pa se irio po sobi i bio hladniji od vanjskog istoga zraka ba kao magla u naim movarama. Sobu je tmurno osvjetljavalo nekoliko svijea, utaknutih u ogranke svijenjaka na visokom okviru kamina, a bilo bi ispravnije rei da je svjetlost samo drhtavo uznemirivala tamu. Soba je bila prostrana i, rekao bih, neko lijepa,

ali sve to se u njoj naziralo, bilo je zastrto prainom i plijesni, i raspadalo se na komade. Najupadljivije se isticao dugi stol, pokriven stolnjakom, kao da se pripremala gozba ba u asu kad je kua obamrla i sve ure stale. Nekakva se velika zdjela ili ukras izdizao nasred stolnjaka, ali je bio tako gusto zastrt pauinom da su se oblici jedva raspoznavali. Kad sam se zagledao u taj golemi poutjeli stol, iz koga je, kako mi se inilo, iznikao taj ukras poput crne peurke, vidio sam pauke s tokastim nogama i mrljastim tijelima kako tre u peurku i opet van iz nje, rekao bih da su ba toga asa primili osobito vanu vijest za itavu zajednicu pauka. Cuo sam i mieve kako trkaju iza zidne oplate kao da je ona vijest i za njih bila isto tako vana. No crni se ohari nisu obazirali na to komeanje, nego tapali po mraku pred ognjitem kao zamiljeni kratkovidni i nagluhi starci to ne znaju jedan za drugoga. Ti su me gmizavci oparali i sasvim zaokupili moju panju, dok sam ih izdaleka promatrao, kadli osjetih na ramenu ruku gospoice Havisham. S drugom se rukom potapala o kukastu palicu, a izgledala je kao vjetica u svome carstvu. To e ree, pokazujui tapom na dugi stol kad umrem, biti moj odar. Ovamo e doi da me gledaju. Od nejasne, mrane slutnje da bi svakog asa mogla lei na stol i umrijeti kao slika i prilika stranog votanog kipa u vaarskom panoptikumu, sav sam se zgrio pod dodirom njezine ruke. to misli, to je ono? upita me, upirui ponovno tapom u stol. Ono, to je zastrto pauinom? Ne mogu se dosjetiti, gospoice. Veliki kola. Svadbeni kola. Moj! Blistavim se pogledom osvrne po itavoj sobi, a zatim, naslonivi se na mene, dok mi je rukom grevito stiskala rame, ree: - Hajde, hajde, hajde! Vodi me, vodi me!

Razabrao sam iz toga da e se moj rad sastojati u tomu da vodam gospoicu Havisham uokrug po sobi. Stoga sam odmah krenuo, a ona se naslanjala na moje rame. Koraali smo tako brzo kao kola gospodina Pumblechooka (kako sam izmislio ovu prvu igru pod tim krovom). Tjelesno nije bila snana, te poslije malo vremena zapovjedi: Polaganije! Ipak smo i dalje neprestano hodali, as bre, as lake, a pritom me rukom povlaila za rame i micala ustima kao da me hoe u-vjeriti da idemo brzo, jer su njezine misli brzo kolale. Nakon nekog vremena ree: Zovni Estellu! Stoga izadoh na stubite te je iza glasa zovnuh, kako sam to i prvi put uinio. Kad se pojavila svijea, vratio sam se gospoici Havisham, te krenuo uokrug i opet uokrug po sobi. Da je Estella sama dola promatrati nau etnju, bio bih se i suvie zbunio, ali kako je dovela i one tri dame i gospodina, koje sam dolje vidio, nisam vie znao to da ponem. Htio sam se iz pristojnosti zaustaviti, no gospoica me Havisham povue za rame i mi nastavismo etnju. U mom se licu jasno odraavala postidenost, to e gledaoci pomisliti da sam ja to priredio. Draga gospoice Havisham usklikne gospoica arah Pocket sjajno izgledate! Nimalo sjajno odvrati gospoica Havisham sva sam uta i sama kost i koa. Camillino se lice razvue u blaeni smijeak poslije tog poraza gospoice Pocket, pa promrmlja, alostivo promatrajui gospoicu Havisham: Sirota duica! Zaista nismo mogli oekivati da jadnica dobro izgleda. Kakva ideja! -A kako si ti? - upita gospoica Havisham Camillu. Bili smo u tom trenutku blizu Camille, a ja bih svakako stao, ali se gospoica Havisham nije htjela zaustaviti. Tjerali smo dalje, pa sam osjetio kako sam silno omrznuo Camillu.

 Hvala, gospoice Havisham odvrati dobro mi je, koliko moe biti. Zato! to se dogodilo! upita gospoica Havisham sa sve veom otrinom u glasu. Nita osobito odgovori Camilla. Ne u se hvaliti svojim osjeajima, ali obino mislim nou na vas vie nego to mogu podnijeti. Pa onda ne misli na mene - odbrusi gospoica Havisham. To je vrlo lako rei - nastavi Camilla, priguujui jecaj, dok joj grevit trzaj zatitra na gornjoj usni, a suze navru na oi. - Ravmond e posvjedoiti koliko dumbira i mirisave soli uzimam nou. Ravmond e posvjedoiti kako mi se nervozno trzaju noge. No napadaji guenja i nervozna trzanja za mene su neto sasvim obino kada mislim na one koje volim. Kad bih mogla biti manje privrena i osjeajna, imala bih bolju probavu i eline ivce. Nema sumnje da bih voljela da je tako. Ali da nou ne mislim na vas kakva ideja! I oi joj se zalie suzama. Tako sam saznao da je nazoni gospodin, na koga se pozivala, Ravmond kao i to da je mu gospode Camille. Toga joj je asa priskoio u pomo i rekao glasom, kojim ju je u isti mah tjeio i hvalio: -Draga Camilla, svima je vrlo dobro poznato da tvoji osjeaji za porodicu postepeno u tolikoj mjeri potkapaju tvoje zdravlje da ti jedna noga postaje sve kraom. - Nisam znala, draga moja - upadne ozbiljna dama, iji sam glas dosada tek jedanput uo - da zbog toga to mislimo na nekoga, imamo osobito pravo na njega. Opazio sam sada da je gospoica arah Pocket malena suha smeurana starica, tamne puti, uska lica kao daje nainjeno od orahovih ljusaka i irokih usta kao u make bez brkova. U potkrepu tvrenja ozbiljne dame doda: - Zaista nemamo, draga moja. Hm! - Pa to je bar lako misliti na nekoga! ree ozbiljna dama.

- Zar ima neto lake od toga? - saglasi se gospoica arah Pocket. - O, da, da! - povika Camilla, a njezini se uzavreli osjeaji uspee iz nogu u grudi. - Sve je to istina! Slaboa je kad je netko tako privren, no ne mogu sebi pomoi. Nema sumnje da bi mi zdravlje bilo mnogo bolje kad bih bila drukija, no ne bih htjela zamijeniti svoje udi sve kad bi bilo i mogue. To je uzrok velikih patnji, ali i utjeha kad se nou probudim i znam da sam takva od prirode. - Nato se ponovno prepusti provali svojih osjeaja. Sve to vrijeme nismo gospoica Havisham i ja nijedanput stali, ve smo neprestano hodali uokrug po sobi. as bismo doticali skutove njihovih haljina, as bili na drugom kraju turobne sobe. - lwo, recimo, Matthew! - produi Camilla. - Ne mari ni za kakve rodbinske veze, nikad ne dolazi ovamo da pogleda kako je gospoici Havisham! Leim sate i sate na sofi s razvezanim vrpcama steznika, bez svijesti, zabaene glave ustranu, rasputene kose, a noge su mi ne znam gdje. (- Mnogo vie izdignute od glave, ljubljena moja doda njezin mu) - Proleala sam tako sate i sate, a sve zbog Matthevvova udna i neobjanjiva vladanja, i nitko mi ne ree hvala. - Mislim da nije bilo za to ni razloga! - ubaci ozbiljna dama. - Vidi, draga moja - dometne gospoica arah Pocket (zlobna ulizica) - mora sama sebi postaviti pitanje, od koga si zapravo oekivala da ti ree hvala, ljubljena moja? Ne oekujui ni od koga hvale, ni to slino odvrati Camilla sate i sate sam odleala tako, i Ravmond e posvjedoiti do koje sam se mjere guila da mi ni dumbir nije savreno nita koristio. uli su me u kui ugadaa klavira preko ulice, a sirota su djeica

mislila da to guu golubovi u daljini pa sad da mi jo netko kae... pritom se Camilla uhvati za guu, te stane na dugo i iroko, upravo kemiarski, analizirati svoje boli i boljetice. Kada je spomenula tog istog Matthewa, gospoica me Havisham zaustavi i sama stane, te se zagleda u Camillu. Taje promjena uvelike djelovala na nju da je naglo prekinula kemiarska razlaganja. Matthew e naposljetku ipak doi da me vidi ree gospoica Havisham strogim glasom kada ovaj stol bude moj odar. Tu e mu biti mjesto, evo tu, i lupi tapom po stolu - do moga uzglavlja! A ti e stajati tu! A tvoj mu tu! A arah Pocket tu! A Georgiana tu! Sada svi znate gdje ete stajati kad se budete doli mnome gostiti. A sad idite! Pri spomenu svakog pojedinog imena zamahivala je tapom, odreujui svakom njegovo mjesto. A sada: Vodi me, vodi me! - i krenusmo ponovno. Drim da se tu ne da nita uiniti usklikne Camilla nego pokoriti se i otii. Mnogo je i to da vidi, makar i na as, onoga prema kojemu osjea ljubav i dunost. Mislit u na to sa alostivim zadovoljstvom kad se nou probudim. Voljela bih kad bi i Matthew imao takvu utjehu, ali on samo prkosi. Odluila sam da ni pred kime ne pokazujem svoje osjeaje, no srce me zaboli kad mi se kae da se elim gostiti svojim roacima kao da sam ljudoder pa mi se nareuje da odem. Kakva ideja! Gospoda Camilla stavi ruku na grudi to su se burno nadimale, i ta se dama upravo natprirodnom snagom svladavala, a inila je to po mom miljenju s oitom namjerom da se svali na zemlju i stane guiti im odavle izae. Poto je puhnula rukom poljubac gospoici Havisham, priskoi joj u pomo njezin mu i izvede je van. arah Pocket se prepirala s Georgianom koja e od njih posljednja izai. arah je bila i suvie lukava da dopusti da joj netko pomrsi raune, te se

uzvrpolji oko Georgiane, kliznuvi tako vjeto iza nje da je ova bila prisiljena poi naprijed. arah Pocket je, ostavi sama, priredila to sveaniji odstup, dobacivi Bog vas blagoslovio, gospoice Havisham, mila moja! a njezinim je licem od orahove ljuske preletio samilosni smijeak pratanja to su ostali bili tako slaba ljudska stvorenja. Estella je izila da posvijetli gostima niz stepenice, a gospoica je Havisham jo i dalje hodala, poloivi ruku na moje rame, ali sve sporije i sporije. Napokon stane pred ognjite i ree, poto se asak gunajui zagledala u vatru: Danas mi je roendan, Pipe. Ve sam joj htio poeljeti mnogo sree, kadli ona podie tap. Ne trpim da se o tome govori. Ne podnosim da oni to su as prije bili ovdje, ili ma tko drugi govori o tome. Toga dana dolaze ovamo, ali se ne usuuju to i spomenuti! Naravno da ni ja nisam vie pokuao govoriti o tome. Gospoica Havisham naperi kukasti tap prema visokoj hrpi pauine nasred stola, ali je ne dodirne i progovori: Na taj dan, davno prije no to si se ti rodio, ta je hrpa trulei donesena ovamo. I ona i ja zajedno smo se raspale. Nju su oglodali mievi, a mene otriji zubi od mijih. Stajala je i gledala u stol, a vrak je tapa uprla u srce. Stajala je u neko bijeloj haljini, sada poutjeloj i pohabanoj. Bijeli je stolnjak bio ut i iscijepan, a sve oko nje istrunulo, te bi se raspalo kad bih se dotaknuo ega. Progovori uz sablasni pogled: Kad se sve raspadne i mene po mojoj posljednjoj volji u vjenanom ruhu poloe na svadbeni stol, bit e tim bolje ako to bude na moj roendan da se dokraja ispuni kletva na njemu!

Gledala je u stol kao da ve vidi na njemu svoje mrtvo tijelo. Ukipio sam se, a kad se vratila Estella, i ona stade kao kip. inilo mi se da smo tako prostajali vjenost. Teki zadah u sobi i duboka tama, to se slegla po udaljenim kutovima, izazvae u meni smrtni strah da bi se Estella i ja takoer mogli svaki as poeti raspadati. Napokon se, ne postepeno, ve posve iznenada, gospoica Havisham prene iz turobnog stanja i ree: Hou da se kartate; zato niste jo poeli? Vratismo se nato u sobu i posjedasmo kao i prije. Estella me uinila prosjakom kao i prvi put, a gospoica Havisham nas sve to vrijeme promatrala. Upozoravala me na Estellinu ljepotu i nastojala da je vidim jo ljepom ukraujui joj grudi i kosu draguljima. Estella je sa mnom postupala kao i prije, samo to se nije udostojila razgovarati sa mnom. Poto smo odigrali pet-est igara, gospoica Havisham odredi kad trebam opet doi. Estella me izvede u dvorite i ponovno mi dobaci hranu kao psu. Zatim me ostavi nasamo da po volji lutam. Nije vano jesu li vrata u zidu, na koji sam se onomadne popeo da zavirim u vrt, bila tada otvorena ili nisu. Dosta je, ako spomenem, da ih onda nisam uope opazio, a sada sam ih vidio. Znao sam da je Estella ispratila goste, jer se vratila u kuu s kljuevima u ruci, pa sam uao u vrt i po njemu bazao. Sav je bio zarastao korovom, a bilo je u njemu i starih drvenih okvira za uzgajanje dinja i krastavaca. Ti su okviri bili naikani ostacima starih eira i cipela, a medu njima se ovdjeondje isticala korovom obrasla izraslina, zapravo ostatak ulupljena lonca, kao da te trule letve u svom propadanju ele uroditi novim plodom. Poto sam razgledao vrt i staklenik, u kome nije nita ostalo do uruene vinove loze i nekoliko boca, naao sam se u tunom kutiu, koji sam ve prije vidio s prozora. Ni asak nisam sumnjao da je kua sada

prazna, pa zavirim u nju kroz prozor i sav u udu moj se pogled ukrsti s pogledom mladog gospodiia, pocrvenjelih onih kapaka i svijetle kose. Blijedi mladi gospodii nestane i u tili se as stvori pokraj mene. U trenutku kada sam zijao u njega, bio je zadubljen u knjige i sada sam vidio da je umrljan tintom. Pozdravi me: Hej, mome! Kako je hej po mom dotadanjem opaanju bio pozdrav, na koji se najbolje odgovara s hej, ja sam mu jednako otpozdravio, pristojno izostavivi mome. Upita: - Tko je tebe pustio unutra? Gospoica Estella. A tko ti je dopustio da se ovuda skie? Gospoica Estella. Ajmo se tui predloi blijedi mladi gospodii. Zar sam mogao a da mu se ne odazovem? Odonda sam esto u sebi ponavljao to pitanje, ali to mi je drugo preostalo? Nastupio je tako odrjeito, a ja bio tako zabezeknut da sam poao za njim kao opinjen. Tek to smo poli nekoliko koraaja, okrene se prema meni i ree: -Poekaj. Moram ti dati i povod za borbu. Evo! - U tren nekako izazovno pljesne dlanom o dlan, zabaci spretno nogu unatrag, povue me za kosu, ponovno pljesne rukama, sagne glavu i udari me njome u trbuh. Kako sam malo prije spomenuo, navalio je na mene kao bik. To je bilo osobito neugodno, jer sam trenutak prije pojeo meso i popio pivo, bez obzira to je bila drskost samo po sebi. Zato sam zamahnuo prema njemu i upravo htio ponovno zamahnuti, kadli progovori: Aha! Da ne bi? i stane poskakivati unatrag i naprijed na nain sasvim neprispodobiv mojem dotadanjem ogranienom iskustvu. Sve propisno i po pravilima! ree i poskoi s lijeve noge na desnu. - Dr'mo se pravila! - i skokne s desne na lijevu. - Stani na svoje mjesto, pa da zavrimo

formalnosti! - Tada skoi unatrag i naprijed, inei kojeta, dok sam ga nemono gledao. Potajno sam se bojao kad sam vidio da je tako okretan, ali sam osjeao moralno i fiziki da njegova svijetlokosa tikva nema prava da mi se zabui u eludac, te da to imam puno pravo smatrati nevanim kad mi se tako iz ista mira namee. Stoga bez rijei podoh za njim u samotni kuti vrta to se nalazio medu dva zida i bio zaklonjen hrpom smea. Zapitavi me jesam li zadovoljan terenom, i poto sam mu potvrdio, zamoli me da smije na trenutak otii. Ubrzo se vrati s bocom vode i spuvom nakvaenom octom. To e nam obojici posluiti - ree i poloi bocu i spuvu uza zid. Zatim stane skidati ne samo kaput i prsluk, ve svue koulju, a sve to u isti mah olako, poslovno i krvolono... Iako nije bio naizgled osobito zdrav lice mu je bilo iarano bubu-Ijicama, a oko usana mu izbile krastice sve su me te strane pripreme ipak prilino uplaile. Po mom je sudu bio mojih godina, ali mnogo vii, a njegovo je skakutanje bilo puno nekog cara. Bio je inae mladi dentlmen u sivom odijelu (kada nije bio razgolien i spreman za borbu), s laktovima, koljenima, runim zglobovima i petama mnogo vie razvijenima od ostalog tijela. Osjeao sam se obeshrabljen kada sam vidio kako se spremio na borbu, a svaka mu je kretnja odavala da je dobro uvjeban i da promatra moje tijelo kao da izabire mjesto kamo e me udariti. Nikad u ivotu nisam bio tako zapanjen kao u trenutku kada sam uputio prvi udarac i vidio kako se svalio nauznak, gledajui u me raskrvavljena nosa s licem neobino skraenim u toj perspektivi. No smjesta je skoio na noge, i poto se vrlo spretno oprao spuvom, opet zauzme borbeni stav. Drugo je najvee udo to mi se dogodilo u ivotu, kada

sam ponovno vidio da lei na leima i zirka u mene, a oko mu bilo pomodrilo. Uvelike sam se divio njegovom hrabrom dranju. Kao da nije imao nikakve snage i nijedanput me nije jae udario, a moj gaje svaki udarac sravnio sa zemljom; no za as bi opet stao na noge, protrljao se spuvom i napio vode iz boce. Bio je savreno zadovoljan to je po propisima borbe preuzeo i ulogu sekundanta; a zatim bi nasrnuo na mene tako estoko i s takvim pouzdanjem da sam pomislio kako e sada sa mnom konano obraunati. Teko sam ga izudarao, jer moram, naalost, priznati da sam to dulje, sve to ee udarao; no svaki se put opet dignuo, dok naposljetku nije tako nesretno pao daje tjemenom lupio o zid. Pa i poslije tog nesretnog pada skoio je na noge te se sav smuen nekoliko puta okrenuo oko sebe ne znajui gdje sam. Na kraju poklekne i dahui podigne spuvu izjavivi: -To znai da si pobijedio. Vladao se tako hrabro i poteno da nisam osjeao pobjednikog zadovoljstva, iako ga nisam ja izazvao na borbu. tovie, dok sam se oblaio, smatrao sam sebe mladim kurjakom ili nekom drugom divljom ivotinjom. Bilo kako bilo, obukao sam se i, od asa do asa, kriom briui svoje lice, upitah: - Mogu li ti pomoi? Na to on: - Najljepa ti hvala. -Zaeljeh mu dobar dan, a on meni isto tako. Kada sam iziao na dvorite, nadoh Estellu gdje me eka s kljuevima. Nije me ni pitala gdje sam se zadrao, ni zato sam je ostavio da eka. Lice joj se blaeno sjalo, kao da se neto dogodilo to ju je osobito obradovalo. Mjesto da pode k vratima, povue se u prolaz i mahne mi rukom da joj pridem. - Doi ovamo. Ako eli, smije me poljubiti. Poljubio sam je u obraz, to ga je okrenula prema meni. Mislim da bih dao mnogo da je poljubim u obraz, ali sam osjeao da ga je namijenila priprostom obinom

djeaku kao da mu daje milostinju, te zato nije imao nikakve vrijednosti. Zbog roendanskih gostiju, a neto zbog kartanja i one borbe, zadrao sam se tako dugo da se pjeani prolaz kroz movare ve jasno isticao u tami, a snop arke svjetlosti iz Joeove kovanice padao preko ceste dok sam se pribliavao naemu domu. 12. POGLAVLJE Obuze me neki nelagodni osjeaj zbog onog blijedog mladog gospodiia. to sam vie mislio na borbu i pritom se sjeao mladog gospodiia kako je naduta i okrvavljena lica poledice leao za vrijeme razliitih stadija borbe, to sam vie bio uvjeren da e mi se neto dogoditi. Osjeao sam da je krv bljedolikog mladog gospodiia pala na moju glavu i da e pravda traiti odmazdu. Nemajui ni pojma kakva me kazna /.bog toga jo eka, bilo mi je ipak jasno da se seoski deranii ne mogu razmetan po naem kraju, poinjati nasilja u domovima ljudi plemenita roda i odgoja i tui se sa studentskom omladinom Engleske, a da ih za to ne stigne najstroa kazna. Nekoliko sam se dana, tovie, skrivao u kui i s najveom opreznou i strepnjom izvirivao na kuhinjska vrata prije no to bih iziao po nekom poslu da me ne bi opinski straari epali za vrat. Blijedi je mladi gospodii krvlju iz nosa pokapao moje hlae i pokuao sam usred gluhe noi da sperem taj dokaz svoje krivice. Bio sam raskrvario zglobove prstiju na zubima mladog bljedolikog dentlmena, te sam u svojoj mati grozniavo izmiljao tisuu mogunosti kako u opravdati tu optuujuu okolnost ako me povuku pred sud. Kad je doao dan da se vratim na mjesto gdje sam izvrio nasilje, moja su strahovanja dosegla vrhunac. Hoe li me u zasjedi iza vrata vrebati biri, naroito poslani onamo iz Londona? A moda je gospoica

Havisham odluila da radije sama osveti sramotu, nanesenu njezinoj kui, pa e, zaogrnuta svojim grobnim haljama, ustati, potegnuti pitolj i ustrijeliti me? Moda je netko podmitio djeake -itavu rulju plaenika - da se u pivovari bace na me i da me tamo dotuku? Kao naljepe svjedoanstvo povjerenja u plemenito srce bljedolikog mladog dentlmena neka poslui injenica da ni na as nisam pomislio kako bi on imao ma kakve veze s tim osvetnikim podvizima. Uvijek sam pomiljao da su to djela njegovih nerazboritih i gnjevnih roaka, potaknuti na to zbog njegova iznakaena lica i povrijeene obiteljske asti. No morao sam otii do gospoice Havisham, i poao sam. I gle! Borba nije imala nikakvih posljedica. Nitko je nije ni jednom rijei spomenuo, a mladom bljedolikom dentlmenu ni traga ni glasa. Naao sam ista ona vrata otvorena, pretraio vrt i pogledao kroz prozore samotne kue. Moj se pogled odmah zaustavio na zatvorenim prozorskim kapcima, a sve je naokolo bilo pusto i bez ivota. Samo sam u kutu, gdje se odigrala borba, naiao na tragove mladoga dentlmena. Na tom su se mjestu crnjele mrlje zgruane krvi, na koje sam nabacao smee da ih skrijem od pogleda ljudskih oiju. Na irokom sam stubitu izmeu sobe gospoice Havisham i prostorije s dugim postavljenim stolom ugledao laku vrtnu stolicu na kotae, koja se gura odostrag. Postavili su je otkad sam prvi put bio ovdje. Od tog sam dana preuzeo dunost da u njoj vozam gospoicu Havis-ham (kada bi se hodanjem zamorila, naslonjena na moje rame). Vozio sam je naokolo po njezinoj sobi i preko stubita u drugu sobu. Neprestano uokrug, a ponekad bi vonje potrajale i tri sata bez odmora. Spominjem ih ve sada kao mnogobrojne, jer je odmah bilo ugovoreno da u dolaziti svaki drugi dan o podne radi te dunosti, a nakanio sam da sada obuhvatim razdoblje od najmanje osam do deset mjeseci.

Kada smo se malo bolje naviknuli jedno na drugo, gospoica je Ha-visham sa mnom vie razgovarala i pitala me, na primjer, to sam uio i to kanim postati. Odgovorio sam da mislim poi Joeu u nauk. Raspriao sam se kako nita ne znam, a volio bih sve znati, ponadavi se da e mi moda ponuditi svoju pomo da postignem cilj. Nije to meutim uinila; naprotiv, kao da joj je bilo milije da ostanem neznalica. Nikad mi nije dala novaca ili ma to drugo osim svagdanjeg ruka niti je ugovorila da e mi platiti za uslugu. Estella se uvijek nalazila negdje u blizini, uvijek mi je otvarala vrata i ispraala me van, no nikad mi vie nije rekla daje poljubim. Ponekad bi hladno podnosila moju nazonost, gdjekad bi se udostojala da bude ljubazna, a katkad bi mi sasvim odrjeito rekla da me mrzi. Gospoica Havisham znala mi je esto apnuti ili glasno zapitati kad smo bili nasamo: - Zar nije sve ljepa i ljepa, Pipe? Kada bih potvrdio (jer je zaista bilo tako), kao da se upravo naslaivala. A i onda, kada bismo se kartali, gospoica Havisham bi nas promatrala, pratei s uivanjem kr-tice svaku promjenu u Estellinom hirovitom raspoloenju. Pogdjekad, kad ve njezina prevrtljivost nije znala granice i ja bio na muci to da kaem ili inim, gospoica Havisham bi je zagrlila i rastapajui se od njenosti aptala joj na uho ovako: Slomi im srce, ti jedina dika i nada moja, slomi im srce bez samilosti! Postoji neka pjesma s pripjevom o Starom Clemu*( Clement (Klement), zatitnik kovaa. - Prev.), i Joe je obiavao pjevuckati nekoliko tih stihova kad je radio u kovanici. Rijei nisu bile ba nabone, niti naroito zgodne da pjevaju hvalu i slavu svecu zatitniku, to je, mislim, Stari Clem bio kovaima. Taje pjesma podraavala udaranju ekia po eljezu i bila zapravo samo neki povod da se na ljepi nain zazove uvaeno ime Starog Clema. Uprite momci, gvode se kuje o Stari Cleme! Lupnite batom, neka se uje o Stari Cleme! Kujte

gvode, da iskra skae - o Stari Cleme! Nek' zuji i zvoni i zvei sve jae - o Stari Cleme! Raspirite vatru mijehom, to stenje -o Stari Cleme! Nek' vatra bukti i plamen se penje o Stari Cleme! Jednog mi dana, uskoro poto se pojavila stolica na kotaima, gospoica Havisham iznenada ree: - Hajde, hajde pjevaj! - nestrpljivo pucketajui prstima. Bio sam tako zateen da sam poeo pjevuiti tu pjesmicu gurajui stolicu na kotaima. Toliko joj se svidjela te i ona prihvati poistiha i zamiljeno, kao da pjeva u snu. Poslije nam je postala navika daje pjevamo za vrijeme vonja, a esto bi nas i Estella pratila. Pjevali smo prigueno, no i kad smo utroje pjevali, u toj se sablasnoj kui ulo slabije nego da je zaarlijao daak slabanog vjetria. Sto sam mogao postati u toj okolini? Kako da sve to ne utjee na moj karakter? Zar je dakle udo da su mi misli bile pomuene, a oi zabljetene kad sam izlazio iz tih kao maglom zastrtih, poutjelih soba na danju svjetlost? Trebao sam moda Joeu ispriati sve o onom bljedolikom mladom gospodiiu, da se nisam ranije dao zavesti od svoje maste i nabajao one strane izmiljotine, za koje sam kasnije morao priznati da su la. Pod takvim sam okolnostima osjeao da Joe ne bi mogao drukije, no da u tom bljedolikom mladom gospodiiu vidi lik kao stvoren da sjedne u onu crnu barunastu koiju. S tog mu razloga ne rekoh nita. Usto sam bio s vremenom sve manje voljan da sluam kako se raspravlja o gospoici Havisham i Estelli. Puno sam povjerenje poklanjao samo Biddy i njoj sam sve kazivao. Tada jo nisam znao, ali mislim da sada shvaam, zbog ega mi je postala prirodna potreba da tako radim i zato se Biddy toliko zanimala za sve to bih joj povjerio. Za to su se vrijeme i dalje nastavila savjetovanja u naoj kuhinji. To je pritisnulo moju ionako ojaenu duu upravo kao nepodnoljiv teret. Ono magare

Pumblechook esto se obiavao uveer dovesti k nama da s mojom sestrom raspravlja o mojoj budunosti. Vjerujem (a danas ne alim toliko koliko bih zapravo trebao) da bih tada svojim rukama izvadio avao iz osi njegovih dvokolica, da sam mogao. Taj je bijednik bio toliko ogranien da nije mogao raspravljati o mojoj budunosti ako nisam stajao pred njim da, tako rei, eksperimentira na meni. Dovukao bi me (obino za ovratnik kaputa) s moga stolca, na kome sam mirno sjedio u svom kutiu, i postavio pred ognjite, i kao da me hoe baciti u lonac i skuhati. Zatim bi otpoeo rijeima: - Tu vam je dakle, kumo, taj djeak! Tu je djeak, kojeg ste othranili svojom rukom. Gore glavu djeae, i budi do groba zahvalan onima koji su to uinili. A sad, kumo, da se porazgovorimo o njemu! Pritom bi mi raskutrao svu kosu, to sam jo od malena, koliko se sjeam, a to sam ve i spomenuo, smatrao nedoputenim i to nitko od ljudi nije imao prava initi. Uhvatio bi me za rukav i drao pred sobom. Bio je to toliko glup prizor da mu je samo on bio ravan. Zatim bi se zajedno s mojom sestrom uputio u tako besmislena nagaanja o gospoici Havisham i to e ona uiniti sa mnom i za mene da sam svaki put upravo bolno zaelio zaplakati od bijesa, nasrnuti na Pumblechooka i svega ga izudarati. U tim razgovorima udvoje moja je sestra govorila o meni kao da mi pri svakoj napomeni vadi po jedan zub, dok bi Pumblechook, moj samozvani zatitnik, sjedio i prezirno me promatrao kao graditelj moje sree, koji je uvjeren da se zapleo u vrlo neunosan posao. Joe nije sudjelovao u tim razgovorima. No u toku debate esto bi ga spominjali, jer je gospoda Joe opazila kako nije ni najmanje sklon tome da me izvuku iz kovanice. Bio sam dovoljno odrastao da budem Jocov naunik. Kad bi Joe sjedio s vatraljem na koljenima, zamiljeno raspreui pepeo medu reetkama ognjita, moja bi sestra njegovo bezazleno vladanje smatrala

oitim protivljenjem te bi sunula na njega, istrgla mu vatralj iz ruke, prodrmusala ga i stavila vatralj drugamo. Ove bi se debate uvijek zavrile vrlo neugodno. Moja bi sestra bez ikakva povoda iznenada zautjela, zijevnula i kao da me je posve sluajno opazila, poviknula: - Hajde! uli smo dosta o tebi1. Ti e u postelju. Mislim da si nam za veeras zadao dosta glavobolje! Kao da sam ih ja zaklinjao neka mi iskau milost, te me dozlaboga izmue. Tako smo dugo vremena ivjeli i inilo se da emo jo dugo nastaviti, kadli se gospoica Havisham, dok smo hodali po sobi, jednog dana neoekivano zaustavi. Nasloni se na moje rame i nekako zlovoljno progovori: Narastao si, Pipe! Smatrao sam daje najbolje da joj zamiljenim pogledom natuknem kako su uzrok tome prilike izvan moga dohvata. Taj put nije nita vie rekla; no as zatim stane, te me opet pogleda i jo jednom; a poslije toga bila je mrka i zlovoljna. Kad sam idueg dana doao na posao, i poto je zavrena uobiajena etnja i ja je otpratio do toaletnog stolia, dade mi prstima nestrpljivo znak da jo ostanem. Ponovi mi ime onog tvog kovaa! Joe Gargery, gospoice. To je dakle majstor, kod kojeg bi trebalo da izui zanat? Da, gospoice Havisham. Bit e najbolje da smjesta postane njegov egrt. Misli li da bi Gargery doao s tobom ovamo i donio ugovor sa sobom? Potvrdih kako nimalo ne sumnjam da bi se smatrao poaenim tim pozivom. Onda neka doe. U koje vrijeme, gospoice Havisham? Dosta, dosta! Nita ne znam o vremenu. Neka doe to prije i povede samo tebe.

Kad sam naveer doao kui i to isporuio Joeu, moja sestra postade durnovita vie nego ikad prije. Upita nas smatramo li je otiraem za brisanje nae obue, kako su usuujemo s njom tako postupati, i neka joj dobrostivo kaemo to mislimo, tko je zapravo ona? Poto je iscrpila bujicu slinih pitanja, nabaci se svijenjakom na Joea i stane ispod glasa jecati pa dohvati lopatu za smee a to je uvijek bio vrlo lo znak - privee pregau od gruba platna te pone u sav mah s velikim ienjem. Ne zadovoljavajui se ienjem nasuho, dohvati abar i etku za pranje podova, pa prisili i nas da se istimo van, te smo drui stajali u dvoritu iza kue. Bilo je ve deset sati uveer kada smo se napokon odvaili da se opet uuljamo unutra, i tada upita Joea zato nije odmah uzeo za enu neku crnaku ropkinju? Siromah joj Joe ne odgovori, ve stade na mjestu opipavajui zaliske i, pogledavajui tuno u mene, kao da misli kako bi uistinu bolje bilo da je to u svoje vrijeme uinio. 13. POGLAVLJE Bilo mi je teko pri dui kada sam prekosutra gledao Joea kako navlai na sebe svoje nedjeljno odijelo da me otprati do gospoice Ha-visham. Smatrao je da je za tu priliku potrebno da se dotjera i obue svoje stajae ruho, pa mu nisam smio rei da mu radno odijelo mnogo bolje pristaje, tim manje to sam znao da je samo zbog mene bio spreman otrpjeti sve te strane neugodnosti i daje zbog mene izvukao okovratnik koulje otraga tako visoko da mu je kosa strila na glavi kao perjanica. Za vrijeme doruka moja sestra izjavi da misli s nama u grad i treba je otpratiti do kue ujka Pumblechooka i doi po nju poto zavrimo posao s naim finim damama. Joe je po tom, kako je govorila, nasluivao najgore. Kovanicu je za taj dan zatvorio. Joe

ispie na vratima (kao to je to obiavao u vrlo rijetkim zgodama kada nije radio) VAN KA i poprati to crteom, to je predstavljao strelicu, usmjerenu u pravcu kojim je otiao. Poli smo u grad, a moja je sestra predvodila sa irokom pustenom kapom na glavi; u rukama je nosila pletenu slamnu koaru kao da nosi dravni peat Engleske i u njoj par cokula i dodatni al i kiobran, iako je dan bio lijep i vedar. Nije mi bilo sasvim jasno je li sve to ponijela kao znak muenikog trapljenja ili razmetljivosti; no sve mi se ini da je htjela pred svijetom pokazati kako je imuna, a to je veoma podsjealo na Kleopatru ili neku drugu vladaricu, koje su zacijelo u slinomnastupu durnovitosti razmetljivo iznosile u raskonoj povorci sav sjaj svoga bogatstva. Doavi do Pumblechookove kue, moja sestra uleti unutra i ostavi nas same. Kako je bilo oko podne, Joe i ja krenusmo ravno do kue gospoice Havisham. Estella nam je kao obino otvorila vrata, a tek to se pojavila, Joe skinu eir i stane, drei ga za obod, kao da mu eli zbog osobita vana razloga odmjeriti teinu tono na miligram. Estella ni jednome od nas ne obrati panju, ve pode putem to mi je bio tako dobro znan. Iao sam za njom, a kao posljednji Joe. Kada sam se u dugom hodniku okrenuo za Joeom, jo je uvijek s najveom pomnjom vagao eir hodajui na prstima dugim koraajima za nama. Poto mi Estella ree da uemo obojica, primih Joea za rukav i tako ga dovedoh pred gospoicu Havisham. Sjedila je za toaletnim stoliem i odmah nas pogleda. O! upita Joea. Vi ste mu djeakove sestre! Jedva bih mogao zamisliti da dobri stari Joe ne e nimalo nalikovati sebi, nego vie nekoj neobinoj ptici, kako je sada tu stajao, nijem, s onom svojom

razbaruenom perjanicom i razjapljenih usta kao ptica koja s otvorenim kljunom oekuje glistu. Vi ste mu ponovi gospoica Havisham djeakove sestre? Bilo je vrlo neugodno, no Joe se u toku itavog razgovora uporno obraao meni umjesto gospoici Havisham. To, Pipe, da tako kaemo, znai - odgovori Joe u isti mah vrlo izraajno i uvjerljivo, a usto osobito povjerljivo i uljudno da sam uzeo tvoju sestru za enu, a u ono sam vrijeme bio samac (ako nema nita protiv toga). Dakle! ree gospoica Havisham. I vi ste odgojili djeaka s namjerom da ga uzmete za naunika, je li tako, gospodine Gar-gery! Pa zna, Pipe - odvrati Joe - nas smo dvojica uvijek bili dobri drugovi i uvijek o tome govorili kako e biti veselo kad budemo zajedno radili. No da si ikad rekao samo rije da ti se taj posao ne mili, to zbog dima, to zbog gara, ili tako neto valjda ne misli, Pipe, da bih te protiv tvoje volje nagovarao da postane moj egrt? - Je li se djeak ikad tomu protivio? upita gospoica Havisham. Voli li taj posao? - Pa ti najbolje zna, Pipe - odgovori Joe i kao maloprije nastavi u isti mah uvjerljivo, povjerljivo i uljudno da si to od svega srca elio. (Vidio sam daje jo prije no to je poeo govoriti, htio za ovu priliku preudesiti stihove za nadgrobnu plou svoga oca.) - Ti nita ne ree, Pipe, da ti se taj rad ne mili, i da to nisu oduvijek tvoji snovi bili! Uzalud sam na sve mogue naine nastojao da ga urazumim kako treba odgovarati gospoici Havisham, a ne meni. Sto sam se vie kreveljio i davao rukama znakove neka govori njoj, a ne meni, to se vie trudio da bude to uvjerljiviji, povjerljiviji i uljudniji prema meni. - Jeste li donijeli ugovor? - upita gospoica Havisham.

- Pa ti zna, Pipe odvrati Joe, kao daje pitanje prilino nerazumno - sam si vidio kad sam ga stavio u eir, i zna da je ovdje. - I rekavi to, izvadi ga i dade ga ne gospoici Havisham, ve meni. Sve se bojim da sam se stidio starog dobriine - znam - bilo me je zaista stid kada sam vidio Estellu gdje stoji iza naslonjaa gospoice Havisham i kako joj se oi zlobno smjekaju. Uzeh mu ugovor iz ruke i dadoh ga gospoici Havisham. - Niste oekivali - ree gospoica Havisham, pregledavi ugovor -da e vam platiti naukovinu za djeaka? - Joe! - uskliknuli prijekorno, jer uope nije odgovarao. - Zato ne odgovori? Joe mi presijee rije, kao daje ljuto uvrijeen: Samo toliko da ti kaem, Pipe, da na to pitanje, onako medu nama, ne treba odgovoriti, a ti bome najbolje zna da bi odgovor svakako glasio NISAM. Zna i sam da moj odgovor glasi NE, NISAM NITA OEKIVAO, Pipe, pa emu uzalud troiti rijei? Gospoica Havisham ga pogleda, i kao da je shvatila kakav je zapravo Joe, i to bolje no to sam smatrao moguim, vidjevi kako se sada vlada, pa dohvati sa stola pokraj sebe kesicu. - Pip je ovdje zasluio nagradu - ree - i evo je tu. U toj kesici ima dvadeset i pet gineja*(1 gineja = 21 iling. Prev.). Daj ih svom majstoru, Pipe. Kao da je sasvim pobenavio od uda, to ga je u njemu izazvala ova neobina ena u toj neobinoj odaji, Joe je ak i poslije toga uporno razgovarao samo sa mnom. - To je vrlo plemenito od tebe, Pipe - ree Joe - i stoga radosna srca i sa zahvalnou primam taj dar, premda mi nikad nije na um palo da ga bilo kada ili poslije bilo od koga oekujem. A sada, stari drue nastavi Joe, a meni je postalo i vrue i hladno u isti mah, jer sam osjetio da je to stari drue bilo

namijenjeno gospoici Havisham a sada, stari drue, izvrimo svoju dunost! Obojica, i ti i ja, izvrit emo svoju dunost i prema sebi i prema onima koje je tvoj plemeniti dar - da nam savjest bude ista - prema onima, koje nikad - tu je Joe oito osjetio da se strahovito zapleo, dok nije sam sebi pobjedniki priskoio u pomo i zavrio i to mi nikad ni na um ne bi palo! Za njega su te rijei bile tako zaokruene, i uvjerljive, da ih je ponovio. - Zbogom, Pipe! - ree gospoica Havisham. Isprati ih, Estella. Upitah: Trebam li opet doi, gospoice Havisham? - Ne. Sada je Gargery tvoj gospodar. Gargery! Da vam kaem jo jednu rije! Pozvavi ga natrag k sebi, dok sam ja izlazio, uo sam kako mu razgovijetno i odrjeito ree: Djeak je ovdje bio dobar, i to mu je nagrada. Kao poten ovjek, ne ete, dakako, oekivati drugu i veu nagradu. Nikada nisam pouzdano ustanovio kako je Joe izaao iz sobe, ali znam daje u tom trenutku odmah poao uza stube, umjesto da s nama pode dolje, te nije htio posluati moje opomene dok nisam poao za njim i vrsto ga uhvatio. Minutu kasnije nali smo se s one strane vrata, to ih je Estella za nama zakljuala i otila. Kada smo opet bili sami na danjoj svjetlosti, Joe se leima nasloni na zid te mi ree: Da ti mozak stane! Ostao je tamo dugo, ponavljajui esto: Da ti mozak stane! pa se meni ve inilo da uope vie nee doi k sebi. Naposljetku proiri svoju napomenu, pa e ovako: Pipe, uvjeravam te da je to zaista da ti mo-zak sta-ne! i tako, malo--pomalo, postade opet razgovorljiv i sposoban da pode dalje. S pravom vjerujem da su se poslije toga susreta Joeove umne sposobnosti produbile i da se na putu do Pumblechookove kue domislio neemu to je zbilja bilo dovitljivo i dobro smiljeno. Da moje uvjerenje nije bilo bezrazlono, vidjet e se po tomu to se dogodilo u gos-

tinjskoj sobi gospodina Pumblechooka, gdje su, u trenutku kada smo se pojavili, moja sestra i omrznuti trgovac sjemenjem upravo zasjedali i vijeali. - Dakle? usklikne moja sestra, uputivi to pitanje nama obojici. A to ste vi doivjeli? Mene zaista udi to ste se udostojali uope vratiti u nae skromno drutvo! - Gospoica je Havisham ree Joe gledajui me znaajno sasvim izriito naglasila da izruimo njezine - Pipe, da li ona ree najljepe pozdrave ili potovanje? - Najljepe pozdrave - rekoh. - Da, i meni se ini da je tako rekla - odgovori Joe najljepe pozdrave gospodi Gargery. - Velike mi koristi od toga! - ubaci moja sestra, ali se vidjelo da joj ipak laska. - I da je uvelike osjeala elju i Joe me opet znaajno pogleda, kao da se trudi da se neemu dosjeti kad bi joj njezino zdravlje dopustilo dopustilo, je li tako, Pipe? - Dopustilo da ima ast nadoveem. A Joe zavri: - da u svojoj kui pozdravi gospodu Gargery - i duboko odahne. - Gle! - usklikne moja sestra i ve smireno i umekano pogleda na Pumblechooka. - Mogla je odmah sprva biti tako uljudna i poslati mi tu poruku, no - bolje ikad, nego nikad. A to je dala tom mladom deranu? - Dala mu je ree Joe ba nita mu nije dala. Gospoda Joe je upravo htjela planuti kad Joe proslijedi: to je dala, dala je njegovim prijateljima. A njegovi su prijatelji - to su njezine rijei - zlatne ruke njegove sestre, gospode J. Gargery. Eto, ba tako ree. Moda nije znala dometne Joe i askom zauti kao da razmilja - da li ono J znai Joe ili Jorge*( Pogreno pisano George. Prev.). Moja sestra pogleda u Pumblechooka, koji je gladio rune naslone svoga stolca, klimajui glavom prema njoj i prema vatri kao da mu je sve to ve otprije poznato.

-A koliko si dobio? - upita moja sestra uz smijeh. Uistinu se smijala! Sto bi nazono drutvo reklo za deset funti? upita Joe. Rekli bismo odvrati moja sestra prilina svotica. Nije ba previe, ali je lijepa svotica. Ali je vea od deset ree Joe. Ta strana varalica, Pumblechook, odmah stane klimati glavom i ree, gladei rune naslone svoga stolca: - Ali je, kumo, vea od deset. Ta, valjda ne kanite rei ponovno progovori moja sestra. Da, ba to kanim, kumo potvrdi Pumblechook no strpite se malo. Nastavi, Joe. Dobar si! Samo nastavi! Sto bi nazono drutvo reklo produi Joe za dvadeset funti? Krasno bila bi prava rije odvrati moja sestra. Pa da vam kaem nato e Joe vie je od dvadeset funti. Onaj odvratni licemjerac, Pumblechook, ponovno zaklima glavom s pokroviteljskim smijekom -jo vie od toga, kumo. Dobar si! Hajd', nastavi Josephe! No, da svrimo s time zakljui Joe svota iznosi dvadeset i pet funti. Ravno dvadeset i pet funti, kumo - ponovi kao jeka Pumblechook, taj najpodliji od svih podlaca, ustajui da joj stegne ruku - a vae zasluge nisu ba nita manje (kao to i rekoh, kada su me pitali za miljenje), i elim vam da sretno i u zdravlju uivate taj novac! Da se zlikovac time zadovoljio, bilo bi ve dosta strano, no svoju je krivicu grdno poveao time to me uzeo pod svoju zatitu, s pravom skrbnika i time nadmaio sve dojakonje lopovluke.

- No, vidite li, Josephe i vi, njegova supruga - ree Pumblechook, dohvativi me za ruku iznad lakta - ja sam od onih koji svaku stvar izvode na istac. Tog djeaka treba smjesta dati u nauk. Eto, tako ja gledam na to. Smjesta dati u nauk. - Sam Bog zna, ujko Pumblechook - doda moja sestra (i pograbi novac) koliko smo vam zahvalni. - Ne brinite za me, kumo - odvrati taj vraji trgovac itom. - Usluga je usluga, to vam je tako na tom svijetu. Djeaka, znate, treba dati u nauk. Da vam pravo kaem - obeao sam da u se za to pobrinuti. Suci su zasjedali u Gradskoj vijenici, a ta nam je bila blizu, te smo odmah krenuli tamo da budem pred nadlenom vlasti ugovoren za Joeova egrta. Rekoh da smo krenuli, no Pumblechook me je onamo gurao, ba kao da sam taj as nekoga okrao ili zapalio stog sijena. Zaista su u Sudu svi mislili da su me uhvatili na djelu, jer dok me je Pumblechook rivao kroz gomilu, uo sam kako ljudi govore: - Sto je uinio? - a drugi opet: - Jo je dijete, ali mu se na licu vidi da je lopov! - Neki ovjek blaga i dobrostiva lica dade mi brouricu, ukraenu slikom u drvorezu, to je prikazivala mladog zlikovca okovanog u lance, to su se oko njega povijali kao vijenci kobasica, a na knjiici je bio natpis: TO MI VALJA ITATI U ELIJI. Pomislili: Vijenica je udno mjesto, s klupama veim od onih u crkvi - a u njima ljudi prodaju zjake. Gordi su se suci (jedan od njih s bijelo napraenom kosom), prekrienih ruku, zavalili u naslonjae, mrkali burmut ili spremali da malo drjemnu, neto pisali ili itali novine. Po zidovima sam vidio neke bljetave tamne portrete, a mom su se neumjetnikom oku priinjali da su sastavljeni od karamela i gipsa. Tu je u jednom kutu moj ugovor bio propisno potpisan i potvren i ja pogoen za egrta, a za sve me to vrijeme gospodin Pumblechook vrsto drao u rukama kao da

me vode na stratite, pa su samo naas svrnuli ovamo da obave neke prethodne formalnosti. Kada smo izali i otarasili se djeurlije, koja je sva uzbuena ekala da vidi kako e me javno udariti na muke, a sada se gorko razoarala gledajui kako me samo moji prijatelji salijetaju, uputismo se opet u kuu gospodina Pumblechooka. Tu se moja sestra toliko oduevila zbog onih dvadeset i pet funti da je samo o tome govorila kako treba prirediti veeru u Plavom vepru, a Pumblechook mora svojom koijom na dva kotaa dovesti Hubbleove i Wopslea. Tako je dogovoreno, a ja sam proveo vrlo turoban dan. Premda je zagonetno, ipak je svima bilo samo po sebi razumljivo da sam samo suvina prikrpina na njihovoj gozbi. A da bude jo gore, svi su me od vremena do vremena zapitkivali - ukratko, kad god ne bi bili ni s im drugim zaokupljeni - zato se ne zabavljam. A to sam, iako neraspo-loen, mogao kazati nego da se zabavljam? Bili su dakako sve odrasli ljudi, pa su se zabavljali po svome, kako su najbolje znali i umjeli. Taj je varalica Pumblechook, koji je sebi prisvojio ast da sve to treba njemu zahvaliti, zaista sjeo na proelje stola. Kada je govorio o meni, kako sam sada primljen u egrte i zlobno mi estitao to sada potpadam pod zakon te u dospjeti u zatvor, budem li se kartao, pio alkohol, skitao se nou u drutvu, ili poprimio druge zle navike, to je gotovo neizbjeno ve po samom ugovoru, naredio mi je da stanem na stolicu pokraj njega kako bi to bolje ilustrirao svaku svoju reenicu. Od te slavne gozbe pamtim jo samo to da me nikako nisu putali zaspati. Kad god bi opazili kako mi se od sna sklapaju oi, odmah bi me budili i govorili kako se moram zabavljati. Jo se sjeam kako nas je gospodin Wopsle, i to ve u sitne sate, poastio deklamacijom Col-linsove ode, odbacujui uz trijesak svoj krvlju omaeni ma tako uvjerljivo i s tom

posljedicom da se pojavio posluitelj i rekao: Trgovaki putnici iz prizemlja isporuuju svoje estitke, uvjereni da to zacijelo nisu bile obine ae to su tresnule o pod. Ostalo mi je u pameti jo i to kako su svi pri povratku kui bili izvrsno raspoloeni i zapjevali O, gospo lijepa! Gospodin je Wopsle pjevao u basu, odgovarajui neobino gromkim glasom na zapitkivanja upornog zanovijetala, to u pjesmi vrlo bezobrazno izraava svoju radoznalost u elji da od svih sazna sve iz njihova privatna ivota, da je on taj ovjek ijom se sijedom kosom vjetar poigrava i da je on najnemoniji od svih hodoasnika. Konano se sjeam da sam, doavi u svoju sobicu, bio uistinu slomljen, nesretan i vrsto uvjeren da nikad neu zavoljeti Joeov zanat. Neko sam ga volio, ali to je bilo pa prolo. 14. POGLAVLJE alosno je kad se netko stidi svoga doma. U tome ima moda crne nezahvalnosti, a kazna za tu nezahvalnost moda je sasvim zasluena plaa. Mogu posvjedoiti da je takav osjeaj zaista jadan. Kod kue se nisam nikad naroito ugodno osjeao, jer je u moje sestre bila nesretna ud. Zato je Joe sve inio da mi omili dom, i stoga sam vjerovao u nj. Vjerovao sam daje naa gostinjska soba vrlo sjajan salon, a kuna vrata tajanstvene dveri dravnog hrama, to su se sveano otvarale uz prinoenje rtava u obliku peenih pilia; vjerovao sam u kuhinju kao u istu, iako ne velianstvenu odaju; a u kovanicu kao u arkom vatrom obasjani put, to vodi do muevnosti i nezavisnosti. U toku jedne godine sve se to izmijenilo. Sada je sve bilo prosto i obino, i ni za to na svijetu ne bih htio da to vide gospoica Havisham I Estella. Kolika je bila krivica do moga neprijaznog raspoloenja, koliko do gospoice Havisham, a koliko do

moje sestre, to sada ni za mene, ni za ma koga drugog nije nimalo vano. Ta je promjena nastala u meni samom, i sada nije bilo drukije. Je li bilo dobro ili loe, oprostivo ili neoprostivo, sada je bilo tako. Neko mi se inilo da u, im stupim u kovanicu kao Joeov naunik sa zasukanim rukavima, biti potovan i sretan. Sada, poto se obistinilo, osjeao sam na sebi samo prainu od ugljena, i svaki je dan pritiskivao moje sjeanje teinom, prema kojoj je nakovanj bio lagaan kao perce. U mom su se daljem ivotu dogaale zgode (kao to se to, mislim, dogaa u svaijem ivotu) kada sam neko vrijeme osjeao da je pala teka zavjesa i zastrla svaki interes i romantiku, iskljuivi me zauvijek od svega osim od tupog ekanja. Nikada se ta zavjesa nije tako teko i crno spustila kao onda kada se preda mnom pruao moj budui ivot, to je poeo onog dana kada sam postao Joeov naunik. Sjeam se kako sam obiavao u jednom kasnijem razdoblju svoga naukovanja nedjeljom podveer, kada se dan pratao od noi, stajati na groblju, usporeujui svoje izglede u budunost s onim movarama, vjetrom ibanim, i pronalazio slinost izmeu njih, razmiljajui kako su plitke i dosadne, i kako se pred njima, jednako kao i pred mojim ivotom, nalazi put u nepoznato i povlae crne maglutine i, napokon, more. Ve sam prvog dana svoga zaposlenja bio upravo tako razoaran kao i u sve vrijeme daljeg egrtovanja; no radujem se to znam da nisam pisnuo ni rijece nezadovoljstva pred Joeom dokle god nas je vezao uzajamni ugovor. To je moda jedino to s radou pamtim o sebi iz vremena toga odnosa. Premda se to vidi iz svega to jo kanim spomenuti, ipak elim naglasiti da je sve bila Joeova zasluga. Nisam pobjegao u vojnike ili pomorce zato to bih bio vjeran i odan, ve s razloga to je Joe bio odan i vjeran. Radio sam prilino revnosno, iako me posao nije oduevljavao, ali ne zbog toga to bi u meni bilo

usaeno snano osjeanje da je marljivost vrlina, nego s razloga to je Joeu bilo uroeno takvo o-sjeanje. Ne moe se znati u kojim razmjerima djeluje utjecaj blagorodna ovjeka, priprosta i potena srca, koji savjesno vri svoju dunost, ali je lako osjetiti kako taj utjecaj djeluje na tebe kada si u njegovoj blizini, pa makar samo i kratko vrijeme. Vrlo dobro znam da je sve dobro i plemenito, to je izniklo za vrijeme moga naukovanja, proiza-lo iz potenog, zadovoljnog Joea, a ne iz moga nemirnog, enjama raspaljenog i nezadovoljnog ja. Tko bi mogao rei to sam elio? Kako bih ja to mogao rei kada ni sam nikad nisam znao. Najvie sam strahovao da u zao as, kada u biti najjadniji i sav uprljan, ne dignem pogled i ne opazim Estellu kakoviri kroz jedan od otvorenih drvenih kapaka na kovanici. Progonila me strana pomisao da e me prije ili kasnije pronai kako aavih ruku i lica obavljam najgrublji posao svoje svakodnevne rabote, te da e likovati nada mnom i prezirati me. Poto bi ve pao mrak, a ja, pomaui Joeu, naduvao mijeh, i mi tada pjevali pjesmu o Starom Clemu, esto bih pomiljao kako smo kod gospoice Havisham obiavali pjevati tu pjesmu. Tada bi u vatri ognjita iskrsnulo Estellino lice raspletene kose, kojom se vjetar poigrava i s oima to me prezirno gledaju. esto bih se u tim trenucima zagledao u crne etvorine, to ih je no stvarala u drvenim okvirima prozora kovanice, i zamiljao daje taj as povukla lice s prozora, i povjerovao da je napokon dola. Kad bismo poslije toga poli na veeru, soba i jelo bi mi djelovali jo prostije, i ja bih se u svom nezahvalnom srcu jo vie stidio svoga doma. 15. POGLAVLJE Budui da sam ve bio suvie poodrastao za kolu pratetke gospodina Wopslea, okonalo se i moje

odgajanje pod vodstvom te luckaste starice, ali ne prije nego to sam od Biddy nauio sve to je i sama znala, poev od Malog cjenika, pa sve do aljive pjesmice, to ju je jednom kupila za pola penija. Iako su samo poetni stihovi tog knjievnog bisera razumljivi: U Londonu gradu, kad sam bio, dobri ljudi moji, Tra-la-la-la! Tra-la-la-la! Zar mi nije netko podvalio, dobri ljudi moji, Tra-lala-la! Tra-la-la-la! ipak sam, u elji za znanjem, s najveom ozbiljnou nauio napamet pjesmicu, i ne sjeam se da sam se ikad pitao vrijedi li to. Samo sam mislio (kao to i dandanas jo mislim) da u toj poeziji ima previe onih tra-Li-la-la. Muen glau za znanjem, predloio sam gospodinu Wopsleu da mi priuti nekoliko mrvica od svoga znanja, na to je ljubazno pristao. Ali se ubrzo pokazalo da me je primio samo kao dramskog statistu za svoje monologe da me grli, plae i vie nada mnom, epa, zarine bode u grudi i vitla po sobi. Zato sam uskoro odustao od takva poduavanja, iako tek onda kad me je gospodin Wopsle u svom divljem pjesnikom zanosu teko izbatinao. Nastojao sam da u sve, to god bih nauio, uputim Joea. Ta se izjava lijepo slua, te mi savjest ne doputa da prijeem preko nje bez nekog objanjenja. Htio sam da Joe bude manje neuk i priprost, dostojniji moga drutva i manje izloen Estellinim prigovorima. Stara tvrava pokraj movara bila je nae uilite, razbijena kolska tablica i komadi pisaljke naa kolska pomagala, a Joe bi tome uvijek dodao lulu duhana. Nikad nisam opazio da bi Joe od jedne nedjelje do druge upamtio ili nauio ma samo i maliak od onoga to sam mu kazivao za vrijeme poduavanja. Ali bi mu lice bilo kudikamo proni-cavije kad bi na Tvravi puio lulu bilo je, tovie, ueno kao da je uvjeren da izvanredno napreduje. O dragi Joe, volio bih da je zaista tako bilo!

Tu je vani bilo ugodno i tako mirno dok su na rijeci ispod bedema prolazila jedra, koja su ponekad za vrijeme oseke strila kao da su razapeta na potonulim laama, to i dalje plove na dnu vode. Kad god sam promatrao te brodie, spremne da otplove prema moru s bijelim razapetim jedrima, pomiljao sam na gospoicu Havisham i Estellu, a kad god bi tamo daleko svjetlost kosimice zahvatila oblak, jedro, zeleni obronak breuljka, ili povrinu vode, obuzimao bi me isti osjeaj. Gospoica Havisham i Estella, udna ona kua i udni ivot u njoj kao da su bili povezani sa svime to je slikovito. Jedne je nedjelje Joe s osobitim uivanjem dimio iz svoje lule i toliko naglaavao da mu je glava strahovito prazna da sam za taj dan odustao od daljeg pouavanja. Legao sam na bedem, podnimio rukom glavu i gledao svuda naokolo; na nebu i na vodi iznalazio bih tragove oblija gospoice Havisham i Estelle. Naposljetku sam se odluio da u vezi s njima spomenem Joeu namisao koja mi se neprestano vrzla po glavi. Upitah: - Joe, ne misli li da bih trebao posjetiti gospoicu Havis-ham? Sluaj, Pipe odvrati polagano Joe razmiljajui a emu? emu, Joe? Pa zato ovjek ide u posjete? Ima moda posjeta - nastavio je Joe - o kojima bi se dalo govoriti, Pipe. Posjeti li gospoicu Havisham, mogla bi pomisliti da neto hoe od nje. Zar misli, Joe, da joj ne bih rekao da nita ne traim od nje? Ne kaem da ne bi rekao, stari drue - nato e Joe. - A moda e i povjerovati, a moda i ne e. Joe je osjeao vanost tih rijei kao i ja, pa stao naglo potezati iz lule da ponavljanjem ne oslabi njihovo znaenje.

im je minula ta opasnosti, Joe produi: - Vidi, Pipe, gospoica Havisham krasno te je nagradila. Kada je to uinila, pozvala me natrag i rekla mi da je to jedanput zauvijek. Da, Joe, uo sam to je rekla. Jedanput zauvijek ponovi vrlo odrjeito. Da, Joe, rekoh ti da sam uo. Hou rei, Pipe, da je time mislila rei: - Sve je to lijepo i krasno, ali sada je dosta! A tako je i bilo! Svaki na svoju stranu! I svreno! I ja sam na to pomislio, a nije me nimalo utjeilo to sam saznao da je istog miljenja kao i ja, jer je bilo to vjerojatnije da je zaista tako. -Ali, Joe ... Da, stari drue? Navrava se prva godina moga naukovanja i ja lijepo napredujem, a od dana kad sam postao egrt, nisam se nikad ni zahvalio gospoici Havisham, niti pitao za nju ili pokazao da je se sjeam. Istina je, Pipe, to govori, ali ako nisi nakanio da joj iskuje potkovice, sve etiri - hou rei, ni etiri potkovice ne bi bile prikladan dar, gdje uope nema kopita ... Nisam mislio na takav dokaz sjeanja, nisam naumio da joj donesem dar. No Joe je sebi utuvio u glavu da treba donijeti dar, pa zaintai sve jedno te jedno: - tovie, kad bih ti i pomogao da joj sklepa lanac za vrata ili, recimo, dvanaest tuceta vijaka, da joj se nade kad ustreba ili kakvu finu stvaricu - kao, na primjer, viljuku za prenje kruha, kojim bi vadila zemike ili rotilj da na njemu ispri ribu, ili neto slino ... - Ja uope ne pomiljam na neki dar, Joe uskoim mu u rije. - Dakle ree Joe, svejednako poteui ono svoje, kao da mi je naroito stalo do toga da joj neto poklonim kad bih bio na tvom mjestu, Pipe, ne bih to uinio.

Nikako ne bih. Kakav li je dar - lanac za vrata, kad joj ne treba, jer ga ima? A da joj da vijke moglo bi se krivo tumaiti. Viljuka za prenje kruha? Tu bi trebalo izraditi od mjedi, pa bi se obrukao. A ni najvjetiji se zanatlija ne bi mogao proslaviti umijeem da iskuje rotilj - jer rotilj je rotilj - ree Joe, uvjeravajui me uporno o tome kao da se trudi da me obrati od neke fiksne ideje. Kako god se ti upinjao, rotilj e hoe-ne e ostati rotilj i tu se ne da nita pomoi... - Dragi Joe - povikah oajno i primih ga za kaput nemoj vie o tome. Nikad nisam pomiljao na to da donesem gospoici Havisham dar. - I nemoj, Pipe - potvrdi Joe kao da se itavo vrijeme borio samo protiv toga. - Kaem ti, Pipe, i pravo je tako. - Da, Joe; htio sam tek rei da sada nemamo odve posla, pa bi me mogao sutra pustiti na pola dana. Poao bih u grad da posjetim gospoicu Est Havisham. - Samo to njezino ime nije Estavisham, Pipe, ukoliko se moda nije prekrstila. - Znam, Joe, znam. Izmaklo mi se. Sto misli o tome? Ukratko, Joe je mislio, ako smatram potrebnim da odem, neka idem. Ali je naroito naglasio da ne smijem ponoviti taj pokuaj ako me ne prime srdano ili me izriito ne pozovu da ih ponovno pohodim, samo zato da im iskaem zahvalnost za dobro to su mi uinili. Obeao sam da u se drati tih uvjeta. Kod Joea je bio zaposlen nadniar, prezimenom Orlick, koga je plaao tjedno. Tvrdio je da mu je krsno ime Dolge to je sasvim nemogue no bio je tvrdoglav, te vjerujem daje to hotimice inio samo iz pakosti prema selu, to nitko nije razumio kakvo je to ime. Bio je to pleat, gibak, crnomanjast momak, neobino snaan; nikad mu se nije urilo i uvijek se tromo gegao. tovie, dolazio je na posao kao da ne misli raditi, nego kao da je samo sluajno navratio. Kad bi

poao na ruak kod Tri vesela ladara ili uveer kui, odgegao bi se poput Kaina ili Vjenog Zida kao da nema pojma kamo ide i kao da se uope ne misli vie vratiti. Stanovao je kod nekog uvara brane tamo u movari. Radnim bi se danom dogegao iz svog pustinjskog stana, s rukama u depu, a ruak je nosio li zamotljaju ovlano objeenu oko vrata, pa mu se svenji klatio na leima. Nedjeljom bi povazdan leao kod vrata rijene ustave ili prostajao, naslonjen na stog sijena, ili na neki tagalj. Uvijek se gegao upirui oi u zemlju; a kad bi ga netko nagovorio, ili je inae trebalo da digne oi, pogledao bi napola kivno, napola zaueno, kao da je mislio samo o tome kako je zaista udno i uvredljivo to mu nikad ne doputaju da razmilja. Taj me mrzovoljni nadniar nije volio. Dok sam jo bio sasvim maleno i zastraeno dijete, saopio mi je da u mranom kutu kovanice stanuje sam davao i da on vrlo dobro poznaje neastivog. Dodao je kako treba svakih sedam godina potpaliti vatru ivim djeakom i da se mogu smatrati tim gorivom. Kada sam postao Joeov egrt, moda se u njemu uvrstila sumnja da u mu preoteti mjesto; pa sad bilo kako bilo, bio sam mu otada jo manje po volji, iako nije nikad ni rijece rekao, ili uinio neto to bi znailo otvoreno neprijateljstvo. Ipak sam opazio da su iskre ispod njegova ekia vrcale uvijek prema meni i daje upadao u nepravi as kad god bih pjevao pjesmu o Starom Clemu. Orlick je bio prisutan i radio u kovanici kad sam idueg dana podsjetio Joea da me pusti na pola dana. Taj as ne ree nita, jer je zajedno s Joeom kovao komad usijanog eljeza., a ja sam potezao mijeh, ali naskoro, naslonivi se na eki, progovori: No, majstore! Valjda ne mislite - jednom sve, a drugom ipak? Ako ste mladom Pipu dali pola slobodna dana, dajte onda i starom Orlicku. - Mislim da mu je bilo oko dvadeset i pet godina, ali je o sebi uvijek govorio kao da je starac.

 Pa to bi ti radio da te pustim na pola dana? upita Joe. to h\\\ja radio? A to e on raditi? Ja u isto to i on - odgovori Orlick. Sto se tie Pipa, on e u grad nato e Joe. Pa, lijepo, to se tie starog Orlicka i on e u grad odbrusi ta bitanga. - Mogu i dvojica u grad, nigdje ne pie da samo jedan moe. Nemoj odmah planuti mirio ga Joe. Hou, ako me bude volja progunda Orlick. Gle, nekima se prohtjelo u grad! Dakle, majstore! Hajde! Kod nas nema protekcije. Budite ovjek! Kako majstor nije bio sklon dalje raspravljati o toj temi, dok nadniar ne bude bolje volje, Orlick se zaleti do pei, izvue usijanu ipku i pode prema meni kao da e me njome proburaziti. Zavitla njome oko moje glave, baci je na nakovanj i stane kovati kao da sam ja ipka, a iskre krv to je iknula iz mene. Tako se bar meni inilo. Kad se i sam sav raspalio, a eljezo ohladnjelo, upre se o eki i procijedi: Dakle, majstore? Je li opet sve u redu? upita Joe. O, sa mnom je sve u redu odgovori mrzovoljasti stari Orlick. Pa onda, jer si valjan radnik, nita loiji od ma kojeg drugog - ree Joe neka bude pola dana odmora za sve. Moja je sestra utke stajala u dvoritu, tako da je mogla sve uti bila je besavjesna uhoda i prislukivalo te odmah poviri kroz jedan od prozora. To je tebi slino, budalo! - ree Joeu. - Takvoj lijenini i dangubi daje odmor. Pa da, ti si, ivota mi, bogata, pa se moe samo tako razbacivati s nadnicama. Voljela bih da sam mu ja majstor! Svima biste bili majstor kad biste samo mogli otrese se na nju Orlick kesei se drsko. ( Pusti je na miru ubaci Joe.)

 Stala bih ja na kraj svima vama, glupacima i lopuama otpovrne moja sestra tjerajui samu sebe u sve vei bijes. -1 ne bih stala na kraj svima drugima glupacima da ve nisam i tvome majstoru, koji je kralj svih glupaka. A ne bih mogla stati na kraj svim lopuama kad ne bih tebi, koji si najcrnji i najgori lupe odavle pa sve do Francuske! Eto tako! Vi ste pogana nadak-baba, majko Gargery zareza nadniar. Kad bi nadak-babe sudile lopovima, vi biste bili najbolji sudac. (- Hoe li je ostaviti na miru?) to si rekao? krikne moja sestra i pone vriskati. to si rekao? to je rekao taj Orlick, Pipe? Kako me nazvao u prisutnosti vlastitog mua? O! O! O! Svaki je njezin uzvik bio vrisak, no moram o svojoj sestri rei, to meutim vrijedi i za sve ostale goropadnice koje sam ikad vidio, da je njezin bijes ne ispriava, jer oito nije planula, nego je svjesno i hotimice inila sve i sva da sama sebe natjera u bjesnilo, dok se ne bi, malo-pomalo, do ludila razgoropadila. - Kakvu mi je to grdnu uvredu dobacio u lice, i to jo pred ovim podlim nitkovom, koji mi je pred oltarom prisegnuo da e me braniti? O! Drite me! O! A-h-h-h! promrsi radnik kroz zube. Ja bih vas ve drao da ste mi ena. Drao bih vam glavu pod pumpom dok ne bih istjerao vraga iz vas! (- Rekao sam ti ve, ostavi je na miru opet e Joe.) O! I da sluam! vritala je moja sestra, pljesnuvi rukama, a u isti joj se mah otme krik iz grudi to je bila druga etapa na njezinom svojevoljnom putu do bjesnila. Moram sluati sve te psovke to mi ih on pljuje u lice! Taj Orlick! I to u mojoj kui! Meni, udanoj eni! U prisutnosti mua! O! O! -I sada se moja sestra, mlatarajui rukama i kriei, stane busati u prsa i lupati po koljenima, zbaci kapu, razba-rui kosu a to su bile posljednje etape na putu do mahnitosti. Posta

za to vrijeme prava furija i, odigravi savreno svoju ulogu s najveim uspjehom, zaleti se na vrata, koja sam sreom bio zakljuao. to je jadnom Joeu preostalo, poto njegove ubaene opomene nisu nale nikakva odziva, nego da se suprotstavi svom radniku i da ga zapita zato se mijea u poslove to se tiu samo njega (Joea) i gospode Joe, i nadalje, ima li petlje da se s njim pobije? Stari je Orlick uvidio da nema druge nego se pobiti s Joeom i odmah se postavi na obranu. Skinuvi samo pregorjele i osmudene kone pregae, obore se jedan na drugoga kao dva gorostasa. Ako je itko bio u naem kraju, koji bi mogao dugo odoljeti Joeu, ja ga zacijelo nikad nisam vidio. Orlick se, kao da nije mnogo vie vrijedio od onog bljedolikog mladog gospodiia, ubrzo naao u ugljenoj praini, i nije mu se nimalo urilo da se iz nje izvue. Joe zatim otkljua vrata, pokupi moju sestru, koja se bez svijesti sruila do prozora (mislim daje prije toga bila jo svjedokom borbe), unese je u kuu i poloi na postelju, savjetujui je da opet oivi, a ona se samo trzala i grevito drala Joea za kosu. Nato nasta ona udna tiina i mir, to dolaze poslije svake oluje. Outio sam maglovit osjeaj, kao uvijek prilikom takva zatija naime, kao da je nedjelja i da je netko umro i podoh gore da se preobuem. Kada sam se vratio, naao sam Joea i Orlicka gdje metu. Nije bilo nikakvih tragova zlovolje, do jedne ogrebotine na Orlickovoj nosini, a ni ta nije bila osobito upadljiva, ali ni osobito lijepa. Iz krme Veselih ladara stvorio se vr piva i njih su dvojica naizmjence i u najveem miru ispijali. To je zatije djelovalo na Joea u isti mah kao lijek i kao filozofsko sredstvo. Isprati me na cestu da mi na rastanku kae jo neto to bi mi moglo dobro posluiti: Durnovitost doe, pa opet proe takav je ivot! S kakvim sam udnim osjeajima (jer smatramo da su vrlo ozbiljni osjeaji odrasla ovjeka smijeni u dui

djeteta) iao do gospoice Ha-visham, nije sada vano, kao ni to koliko sam se puta proetao ispred vrata prije nego to sam se odluio pozvoniti. Nije vano ni kako sam razmiljao ne bi li bilo bolje otii i uope ne pozvoniti, kao ni to da bih svakako bio otiao kad bih se opet mogao po volji vratiti. Gospoica arah Pocket izie mi u susret. Estelle nema! - Gle? Opet si doao? - pozdravi me gospoica Pocket. - to eli? Kada joj kazah da sam doao samo vidjeti kako je gospoici Havis-ham, arah je bila oito u dvoumici bi li ili ne bi li mi rekla da odem svojim putem. Ali ne htijui da primi na sebe odgovornost za to, pusti me da uem i uskoro mi ree da poem gore. Sve je bilo neizmijenjeno. Gospoica je Havisham bila sama. - No? doeka me ona upirui pogled u mene. Nadam se da nita ne trai? Nita ne e dobiti! Dakako da nita ne traim, gospoice Havisham. Htio sam vam samo rei da dobro napredujem kao egrt i da sam vam uvijek vrlo zahvalan. Dosta, dosta! Pucne po starom obiaju nestrpljivo prstima. Doi pokatkad; doi na svoj roendan. Da zbilja! Usklikne odjednom, okreui se zajedno s naslonjaem prema meni. Ogledava se za Estellom? Ej? Uistinu sam se ogledavao za Estellom i promucah da se nadam da joj je dobro. U inozemstvu! ree gospoica Havisham. Izobraava se da postane dama. Daleko izvan dohvata. Ljepa nego ikad. Tko god je vidi, svak joj se divi. Osjea li da si je izgubio? U njezinim je posljednjim rijeima bilo toliko zlobe, a usto je pras-nula u tako neprijatan smijeh da sam bio u neprilici to da kaem. Meutim, potedjela me je

odluke davi mi znak da odem. Kada je arah, s licem poput orahove ljuske, zatvorila za mnom vrata, bio sam vie nego ikad nezadovoljan svojim rodnim domom, zanatom i svim ostalim. To je bila sva korist od toga posjeta. Prolazei Glavnom ulicom, zastajkivao sam, zagledao u duanske izloge i razmiljao o tome to bih sebi kupio da sam dentlmen. I to mislite, tko je upravo iziao iz knjiare? Gospodin Wopsle! U rukama inu ganutljiva tragedija o Georgeu Barnvvellu, to ju je malo prije kupio za est penija s namjerom daje svu, od prve pa do posljednje rijei, izdeklamira gospodinu Pumblechooku, kojemu je upravo poao na aj. Tek to me ugleda, stade premiljati nije li sama providnost poslala tog egrta da mu proita knjigu. Zaokupi me, zahtijevajui da ga svakako pratim u gostinjsku sobu gospodina Pumblechooka. Budui da sam znao da e kod kue biti tuno, a no mrana i put dosadan tako da je svako drutvo na putu dobrodolo nisam se mnogo opirao. I tako stigosmo do kue gospodina Pumblechooka ba u trenutku kad su na ulici i u duanima upalili svjetiljke. Kako nikad nisam gledao izvoenja George Barnwella*( Glavno lice drame koju autor ovdje prepriava. - Prev.) na pozornici, ne znam kako dugo predstava obino traje, no vrlo dobro znam daje te veeri trajala do devet i pol sati. Kad je Wopsle stigao do Newgatea*( Ozloglaena stara londonska tamnica. Prev.), sve mi se inilo kako nikad ne e prispjeti na stra-tite, jer je stao otezati i oklijevati kao nikad prije u svom sramnom ivotu. Mislio sam da malo pretjeruje kad se jadao to e mu u cvijetu mladosti odrubiti glavu, kao da se nije ve odavno bio usjeme-nio i odbacio posljednju laticu u toku svog dugog ivota. Sve su to bile samo razvuene i dosadne fraze. Ono to me je pogodilo u srce, bilo je poistovjeivanje tih pustolovina s mojom bezazlenom mladou. Izjavljujem da sam u asu kad je Barnwell

poao zlim putem, osjetio upravo potrebu da se branim, jer me je Pumblec-hook pritom gledao tako ljutito kao da sam ja krivac. Wopsle se takoer trudio da me prikae u najgorem svjetlu. Mene je okrutna i boleiva u isti mah natjerao da ubijem svog strica, a da za to nije bilo nikakvih olakotnih okolnosti. Milhvood je oborio sve moje dokaze. Kerku je moga majstora zaokupila fiksna ideja da me smatra pukim nitavcem. Moje vladanje onog posljednjeg kobnog jutra, kad sam se daui otimao od krvnikova ueta, mogu opravdati samo svojim oduvijek slabim karakterom. Pumblechook je zurio u mene i klimao glavom ak i onda kad su me ve sretno objesili, a Wopsle zaklopio knjigu i dodao: Djeae, neka ti to bude primjerom! kao daje bilo ope poznato da sam naumio ubiti nekog bliskog roaka - ukoliko bi koji od njih bio takav slabi da bude moj dobroinitelj. Vani se crnila mrana no kada se sve svrilo, a Wopsle i ja krenuli kui. Izvan grada izadosmo u gustu, teku i vlanu maglu. Svjetiljka se na brklji nazirala kao mutna mrlja te se inilo da nije na svom obinom mjestu, a njezine zrake kao da su neka kruta tvar u magli. Opazili smo to i govorili kako se magla die s promjenom vjetra to puhne iz izvjesnog kraja naih movara, kadli nabasasmo na ovjeka koji se tromo gegao u zavjetrini mitnice. Ehej! povikasmo obojica i stadosmo. Je li to Orlick? Oho! odgovori on i zagega prema nama. Malo sam se tu sklonio u nadi da u se kome pridruiti. Okasnio si primijetim. Orlick s pravom odgovori: Pa? I vi se vraate kasno. Wopsle, jo sav uzbuen maloprijanjom glumom, objasni: Mi smo proveli veer, uivajui u duhovnoj zabavi, gospodine Orlick.

Stari Orlick procijedi neto kroz zube, kao da nema na to nita rei, pa se utroje uputismo dalje. as zatim upitah ga je li proveo popodnevni odmor u gradu i u gradskoj okolini? Odgovori: - Da, itavo popodne. Poao sam za vama. Nisam vas vidio, iako sam vam bio za petama. Usput reeno, opet pucaju iz topa. S galija? Dabome! Neka je ptiica odletjela iz kaveza. Ve od mraka tutnja-ju topovi. Odmah ete uti pucanj. I doista, tek to smo preli nekoliko koraaja, odjekne dobro znani tutanj, priguen maglom, te se razlijee uz potmulu grmljavinu movarom uz rijeku, kao da s prijetnjom progoni bjegunce. No kao stvorena da se izgubi u njoj doda Orlick. Bilo bi udo kad bi noas epali odbjeglu robijaku ptiicu za krila. To je toliko pobudilo moju panju da sam utei o tome razmiljao. Gospodin Wopsle je veeras igrao ulogu strica, komu su dobroinstvo uzvratili zloinstvom, pa je stao na glas premiljati u vrtu u Camberwellu*( Ime londonske etvrti. - Prev.) Orlick se, tutnuvi ruke u dep, gegao pokraj mene. Bila je mrka no, sve promoeno vlagom i blatnjavo, a mi smo ljapkali po bljuzgavici. S vremena na vrijeme grunuo bi tutanj iz signalnog topa i valjao se srdito du korita rijeke. Drao sam se po strani prevrui misli u glavi. Wopsle je dobrostivo izdahnuo u Cambenvellu, umro herojskom smru na Bosworth Fieldu, i u najveim mukama u Glastonburyu*( Bojite
kod istoimenog gradia u grofoviji Leicester, gdje je 1485. kralj Rikard III. pao u borbi protiv grofa od Richmonda, koji je poslije postao kralj Henrik VIII. Aluzija na Shakespeareovu tragediju Rikard Trei. - Prev. Grad u grofoviji Sommersetshire. Takoer aluzija na prizor iz jedne tragedije. Prev.). Orlick bi ponekad zareao:

Kujte to gvode, da iskra skaeo Stari Cleme! Nek zuji i zvoni i zvei sve jae o Stari Cleme! Mislio sam da je gucnuo, ali nije bio pijan.

Tako stigosmo do sela. Put kojim smo se pribliavali, vodio je pokraj Tri vesela ladam. Bilo je ve jedanaest sati, pa smo se iznenadili da su tamo svi bili uzbueni, a vrata irom otvorena. Ljudi su se neobino uurbano ratrkali, podizali uvis svjetiljke i opet ih sputali. Wopsle skokne naas unutra da se raspita to se dogodilo (mislei da su uhvatili nekog robijaa), ali u najveoj hitnji odmah ponovno izleti van. Ne zaustavljajui se, dovikne: Neto se dogodilo u tvojoj kui, Pipe! Potrimo svi onamo! to je? upitah, trei u korak s njime. Orlick je trao pokraj mene. Nisam posve jasno razumio. ini se da je netko provalio u kuu dok je Joe Gargery iziao. Ljudi misle da su bili robijai. Nekoga su napali i ranili. Trali smo odve brzo da bismo mogli produiti razgovor, i jurili bez predaha dok ne stigosmo u nau kuhinju. Bila je dupkom puna svijeta: sve se selo sjatilo u njoj i na dvoritu. Bio je tu i ranar, pa Joe i skup ena, svi nasred kuhinje. Besposleni gledaoci stadoe u stranu kad me spazie, i tada ugledah svoju sestru. Leala je nepomino i bez svijesti na golome podu kamo je pala, pogoena stranim udarcem u potiljak od nepoznate ruke, dok je licem bila okrenuta vatri osuena da kao Joeova ena nikad vie ne zapadne u svoju durnovitost. 16. POGLAVLJE Glava mi je jo uvijek bila puna doivljaja Georgea Barnwella, pa sam isprva bio sklon povjerovati da sam ja upleten u prepad na moju sestru. Pomislih da e prije negoli na koga drugoga, u prvom redu s pravom, posumnjati na mene, jer sam joj bliski rod, za koga svi znaju da ima obaveza prema njoj. Ali kad sam sutradan pri jasnoj danjoj svjetlosti ponovno stao o tome

razmiljati i uo kako o njoj na sve strane raspravljaju, gledao sam drukije i razumnije na taj dogaaj. Joe je kod Tri vesela ladara od osam i etvrt do devet i tri etvrt sati puio lulu. Dok je bio tamo, vidjeli su moju sestru gdje stoji na kuhinjskim vratima i uli kako je nekom poljskom radniku, koji se vraao kui, zaeljela, na njegov pozdrav, lakuno. Taj nije znao posve tono u koje ju je vrijeme vidio (jer to se vie trudio da se prisjeti, sve se vie zaplitao), i izjavio samo toliko daje bilo prije devet. Kada je Joe u pet do deset doao kui, naao ju je ispruenu na podu i smjesta stao dozivati u pomo. Vatra je upravo toliko dogorjela kao obino, stijenj svijee nije bio dui, ali je sama svijea bila ugaena. U kuhinji je takoer bilo sve na svome mjestu, osim to je u njoj sva u krvi leala moja sestra. Dok je stajala licem prema vatri, netko je iza njezinih leda utrnuo svijeu na stolu izmeu vrata i nje i udario je po glavi. Ali je na mjestu zloina naeno vano dokazno sredstvo. Netko ju je udario tupim i tekim predmetom po glavi i kimi. Poslije toga bit e da je prilino snano bacio na nju neto teko, dok je leala licem na podu. Kad ju je Joe pridigao, nali su pokraj nje pre-piljene robijake negve. Joe je pregledao strunim okom kovaa eljezo i izjavio da je prepi-ljeno prije duljeg vremena. Hajka je krenula prema galijama, a ljudi koji su odanle doli da pregledaju gvode, potvrdili su Joeovo miljenje. Nisu pokuali utvrditi kada su negve nestale s robijake lae, kojoj su bez sumnje nekad pripadale; ali su izjavili kako pouzdano znaju da njima nije bio okovan ni jedan od dvojice robijaa koji su prole noi pobjegli. Osim toga je jedan od te dvojice ve ponovno uhvaen, a nije se bio oslobodio svojih okova. Iz svega to sam znao, doao sam do vlastitog zakljuka. Vjerovao sam da su to negve moga robijaa one iste koje sam svojim oima vidio, i na svoje ui

sluao kako pili no u dui ga nisam optuivao da je on poinio to nedjelo. Sumnjao sam da se domogao eljeza i pomou njega poinio taj okrutni prepad jedan od te dvojice: ili Orlick ili udni stranac koji mi je pokazivao turpiju. Da vidimo sad to se tie Orlicka: bio je u gradu tono kako nam je rekao kada smo nabasali na nj kod brklje, a svu su ga veer vidjeli u razliitim drutvima u nekoliko krmi i vratio se kui sa mnom i gospodinom Wopsleom. Protiv njega nije postojalo nita osim one svae, a moja se sestra posvaala s njim i sa svakim oko sebe ve deset tisua puta. A to se tie udnog stranca: da je doao zbog svojih dviju novanica, ne bi za to bilo nikakve prepirke, jer je moja sestra uvijek bila spremna da mu ih vrati. Osim toga nije dolo ni do kakva rjekanja. Napada je uao tako tiho i iznebuha i oborio je prije no to se mogla okrenuti. Strana je bila pomisao da sam ja namaknuo oruje, makar i bez namjere, i nikako se nje nisam mogao osloboditi. Osjeao sam neizrecive muke dok sam mislio i premiljao o tome bih li napokon otkrio onu moru iz svoga djetinjstva i Joeu ispriao cijeli onaj dogaaj. Mjesece sam i mjesece svakog dana to pitanje rjeavao negativno, a sutradan ga ponovno stao razmatrati. Naposljetku se dvoumica svri na tome tajna je ve tako zastarjela, srasla sa mnom i postala dio mene samoga daje vie nisam mogao iupati. Osim straha da sam ve dosad prouzrokovao toliko jada i nevolje, sva je bila prilika da bih time Joea jo vie otuio od sebe, ukoliko mi povjeruje; takoer sam se plaio da mi moda i ne e vjerovati, nego moje priznanje u vezi s onim bajoslovnim psima i teleim kotletima, smatrati grdnom izmiljotinom. Dabome da sam ipak oklijevao i nastojao da dobijem vremena jer sam se uvijek kolebao u asu kad god je valjalo naeti to pitanje i odluio da sve priznam, ako bi se pokazala

nova mogunost da time pomognem u pronalaenju napadaa. Redarstvenici i ljudi iz Bow Streeta*( Ulica u Londonu gdje se nalazi policijski sud. Prev.) iz Londona - to se dogodilo u vrijeme kada su uvari reda jo nosili crvene prslukevrzli su se nedjelju, dvije oko kue i inili savreno isto to su, kako sam znao po uvenju i iz knjiga, inili predstavnici vlasti u slinim prilikama. Pohvatali su mnoge, oito sasvim nedune ljude, i utuvili sebi u glavu posve pogrene predodbe uporno nastojei da injenice prilagode tim predodbama, umjesto da pokuaju iz injenica izvui pravilne predodbe. Stajali su i oko Tri vesela ladara, ibajui znalakim i potajnim pogledima oko sebe na sveope divljenje itavoga susjedstva. Tajanstvenim su kretnjama hvatali za ae, to je bilo gotovo jednako vano kao da su uhvatili krivca. Ne ba sasvim tako, jer krivca nisu nikad uhvatili. Jo dugo nakon to su se ti predstavnici vlasti razili, moja je sestra teko bolesna leala u postelji. Vid joj je bio poremeen, pa je sve stvari vidjela mnogostruko, te se laala nezbiljskih alica za aj i vinskih aa mjesto pravih. Sluh joj je vrlo oslabio, takoer i pamenje, a govor postao nerazumljiv. Kad se napokon toliko oporavila da je mogla uz tuu pomo sii niz stepenice, ipak je morala imati uza se moju ploicu da priopi napismeno to nije mogla rijeima. Kako joj je pravopis bio vrlo lo (da i ne govorimo o neitkom rukopisu), a Joe znao vrlo slabo itati, dolazilo je izmeu njih do neobinih nesporazumaka: uvijek su mene zvali u pomo da ih rijeim. Pruio bih joj komadi mesa mjesto medicine, dozvao Joea mjesto da joj dodam alicu aja, zamijenio pekara sa slaninom. To su bile neke od najmanjih pogreki.*( Neprevediva igra rijeima. U
engleskom jeziku postoji izvjesna slinost izmeu spomenutih rijei (npr. baker - pekar ili bacon - slanina). - Prev.)

Meutim, narav joj se osjetno popravila, a bila je i strpljiva. Doskora su joj stale ruke i noge nesigurno drhtati, a poslije u razmacima od dva-tri mjeseca hvatala bi se rukama za glavu i um bi joj se zamraio po itavu nedjelju dana. Teko je bilo nai prikladnu poslugu za nju, dok nas puki sluaj nije spasio iz te neprilike. Pratetka gospodina Wop-slea pobijedila je konano svoju okorjelu naviku da ivi, i Biddy se posve preselila k nama. Otprilike mjesec dana nakon to se moja sestra opet pojavila u kuhinji, dola je Biddy k nama s malom arenom krinjom, u kojoj je bilo sve njezino zemaljsko blago, i postala prava blagodat za nae kuanstvo. A nadasve za Joea, jer je stari dobriina bio tako jadan i potiten gledajui neprestano svoju bijednu enu. Obino bi mi sa suzama u svojim plavim oima govorio, dok je uveer dvorio enu: A neko je bila tako pristala, Pipe! Biddy se od prvog trenutka najzdunije brinula za nju kao da je ve od djetinjstva prouavala njezinu ud. Joe je sada mogao malo mirnije ivjeti i ponekad za promjenu otii u Tri vesela ladara, a to je za njega bilo vrlo dobro. Znaajno je da su svi redarstvenici vie ili manje posumnjali u Joea (iako to nikad nije doznao), i svi su do jednoga bili sloni u tome daje najpronicljiviji ovjek to su ga ikad u ivotu sreli. Biddy se prvi put proslavila na novoj dunosti kad je rijeila tekou kojoj nikako nisam bio dorastao. Pokuavao sam sve i sva, ali nikako mi nije uspijevalo. Evo to je bilo: Moja je sestra, ne znam po koji put nacrtala na ploicu slovo, nalik na udno T, a onda s neobinom ivahnou svraala na nj nau pozornost kao da to osobito eli. Uzalud sam izvlaio svakojake stvari, kojih je naziv zapoinjao sa T, poevi od tanjura do torbe. Napokon mi padne na um da je taj znak nalik na eki. Stao sam sav radostan tuliti tu rije sestri u uho, i ona pone udarati po stolu kao s ekiem potvrujui da

sam pogodio. Donio sam sve ekie jedan po jedan, ali bez uspjeha. Pomislih na taku, to je takoer nalik na onaj znak, i podoh u selo da jednu posudim i s najveim je pouzdanjem pokazan sestri. No tako je odrjeito odmahivala glavom, kad ju je vidjela, da smo se uplaili ne e li iskrenuti vrat, kako je bila slaba i iznurena. Kada je moja sestra pronala da Biddy vrlo brzo sve razumije to joj misli rei, tajanstveni se znak ponovno pojavi na ploici. Biddy se zamiljeno zagledala u nj, a onda u moju sestru, zamiljeno pogleda Joea (koji je bio na ploici uvijek oznaen s poetnim slovom svoga imena), i napokon otra u kovanicu, a Joe i ja podosmo za njom. - Pa dabome! - usklikne Biddy blaena lica. - Zar ne razumijete? Pa to je on? To je bio Orlick, nema sumnje! Zaboravila mu je ime i oznaila ga samo ekiem. Rekosmo mu, zato elimo da doe u kuhinju: Orlick polagano odloi eki, obrie elo rukavom i ponovno ga otre pregaom i gegajui izie, udno sagibajui i klatei koljena, to je bilo znaajno za njega. Priznajem, oekivao sam da e ga moja sestra optuiti i razoarao se to se dogodilo neto sasvim drugo. Pokazivala je gorljivu elju da bude s njim u najboljem prijateljstvu i oigledno se vrlo obradovala to smo ga napokon doveli. Objasnila je znakovima da mu damo neto piti. Promatrala je njegovo lice kao da se eli naroito uvjeriti je li zadovoljan prijemom. Nastojala je da se svakako s njim izmiri, a sve to je inila, odavalo je skrueno pokajanje, kao to sam to vidio u vladanju djeteta prema strogom ocu. Poslije je rijetko proao dan da ne bi nacrtala eki na ploicu, a nato bi se Orlick dogegao i mrka lica stao pred nju kao da zna o svemu tome upravo toliko koliko sam ja znao.

17. POGLAVLJE Moj se ivot kretao u svakidanjim egrtskim poslovima, u kome nije bilo naroitih dogaaja izvan granica naeg sela i movara, osim moga roendana, kad sam drugi put posjetio gospoicu Havisham. Zatekao sam gospoicu arah Pocket jo uvijek u slubi vratarice, a gospoicu Havisham upravo onako kako sam je ostavio. O Estelli je govorila kao i proli put, gotovo istim rijeima; razgovor je trajao samo nekoliko minuta, a pri odlasku mi dade gineju i ree da joj na svoj idui roendan opet doem. Odmah u spomenuti da je to postao svakogodinji obiaj; tom sam prilikom pokuao otkloniti gineju, no samo s tom posljedicom da me je vrlo srdito upitala jesam li moda vie oekivao. Tako je uzeh tada, a i iduih puta. Turobna stara kua, uta svjetlost u zamraenim odajama, izblijedjela sablast u naslonjau uz ogledalo toaletnog stolia nisu se ni u emu izmijenili, pa mi je u tim trenucima bilo u dui kao da je zastoj sata zaustavio i samo Vrijeme na tom tajanstvenom mjestu, dok smo ja i sve ostalo izvan toga postajali sve stariji. Koliko pamtim, drim da nikad nije danja svjetlost prodrla u kuu. To me je smutilo i ja sam pod utjecajem te kue i dalje od svega srca mrzio svoj zanat i stidio se svog doma. Meutim sam nezamjetno zapaao promjene kod Biddy. Na njezinim su cipelama izrasle potpetice, kosa joj je postala sjajna i uredna, ruke su joj uvijek bile iste. Nije bila lijepa obina djevojka i nije mogla biti nalik na Estellu ali je bila mila, dobra i blage udi. Nije bila ni godinu dana kod nas (sjeam se da je ba bila odloila crninu kada sam to opazio), kadli jedne veeri rekoh sam sebi kako ima iznenaujui misaone i bistre oi, vrlo lijepe i pune dobrote. Opazio sam to kad sam podigao oi sa zadae, s kojom sam se muio prepisujui nekoliko odlomaka

iz neke knjige, uei tako u isti mah itati i pisati. Vidio sam kako Biddy gleda to radim. Odloih pero, a Biddy prestane ivati, ali ne odloi runi rad. Biddy rekoh kako tebi sve ide od ruke? Ili sam ja vrlo glup, ili si ti vrlo pametna. A to mi ide od ruke? Ne znam to misli odgovori Biddy uz osmijeh. Njoj je uspjelo, i to sjajno, voditi itavo nae kuanstvo, no nisam pomiljao na to, premda sam joj se zbog toga jo vie udio i divio. Kako dospijeva, Biddy rekoh uiti sve to i ja, a da nikad ne zaostane za mnom? Prilino sam se ponosio svojim znanjem, jer sam itavu gineju, to sam je dobio za roendan, uloio u knjige, a vei dio svog deparca tedio za sline svrhe, iako sada nimalo ne sumnjam da sam za malo svoga znanja platio nadasve visoku cijenu. I ja bih tebe mogla upitati odgovori Biddy kako tebi ide od ruke? Nije isto. Kad se naveer vratim iz kovanice, svatko vidi kada se prihvatim toga posla, ali tebe, Biddy, nikad. Bit e da je kod mene priljepivo, kao kaalj nato e Biddy mirno i ponovno prione ivati. Zavalivi se u drvenu stolicu, razmiljao sam i dalje o tome i promatrao Biddy kako neumorno iva, naklonivi glavu malo ustranu, i otada sam je smatrao zaista neobinom djevojkom. Sjetio sam se kako je jednako dobro upuena ne samo openito u na posao, nego i u razliite vrste naeg rada, a znala je naziv svakog pojedinog komada alata. Ukratko, sve to sam znao, znala je i Biddy. U teoriji je bila upravo tako dobar kova kao i ja, a moda i bolji. Ti si Biddy jedno od onih stvorenja - rekoh koja znaju savreno iskoristiti svaku priliku to im se prui. Prije no to si dola ovamo, nisi imala mogunosti, a gle sada kako si uznapredovala!?

Biddy me askom pogleda i opet se lati svog posla. - Ipak sam bila tvoja prva uiteljica? - upita dalje ivajui. Biddy! - uskliknein zaueno. Pa ti plae! Ne, ne plaem - odvrati Biddy i pogleda me sa smijekom. Kako ti je to palo na um? A kako mi ne bi kad sam vidio kako je na trepavicama zablistala suza i kamila na runi rad. Sjedio sam utke, spominjui se vremena kad se Biddy zlopatila, sve dok pratetka gospodina Wopslea nije uspjeno pobijedila lou naviku da ivi, to je kod nekih ljudi vrlo poeljno. Sjeao sam se beznadnih prilika u kojima je ivotarila u bijednom duaniu i prebunoj maloj veernjoj koli, dok ju je ona jadna i ni za to sposobna starica vijala amo-tamo svaljujui sav teret na njezina leda. Premiljao sam o tomu daje u Biddynoj dui tovie i u onim zlosretnim vremenima bilo zapretano ono to se sad razvijalo, jer sam se ve u prvim nastupima nelagodnosti i nezadovoljstva njoj obraao za pomo, kao daje to po sebi razumljivo. Biddy je mirno sjedila i ivala i nije vie ronila suze. Dok sam je gledao i o svemu tome razmiljao, pade mi na um da joj moda nisam pokazao dovoljno zahvalnosti. Moda sam bio suvie suzdrljiv, a trebao sam biti i iskreniji prema njoj, iako u svome razmatranju nisam upotrijebio ba tu rije. Nakon toga razmiljanja potvrdih joj: Da, Biddy, bila si mi prva uiteljica, i to onda kada ni jedno od nas nije mislilo da emo ikad biti ovako zajedno u toj kuhinji. Ah, sirotica! odvrati Biddy. Bilo je znaajno za njezinu nesebinost to se sada s tom primjedbom obratila mojoj sestri, ustala i stala se baviti oko nje da je namjesti to udobnije. iva tuna istina! Sluaj! rekoh. Trebali bismo malo vie razgovarati, kao nekad, a morao bih se s tobom i ee

savjetovati, kao nekad. Ajmo se u nedjelju proetati po movarama i lijepo porazgovarati. Nikad nismo moju sestru ostavljali samu, ali je Joe vrlo rado preuzeo brigu za nju tog nedjeljnog popodneva, i Biddy i ja izaos-mo zajedno. Bilo je ljeto, a vrijeme prekrasno. Poto smo proli selom pokraj crkve i groblja te doli do movara i ugledali more i jedra brodova to kreu na put, stao sam, kao obino, po itavom kraju i obzorju traiti likove gospoice Havisham i Estelle. Kad smo doli do obale i sjeli na prud, a do nogu nam uborila voda, te je tiina bila jo dublja nego to bi bila da rijeka nije umila, odluio sam da je sad pravo vrijeme i mjesto da Biddy povjerim svoje naj-skrovitije misli. Biddy - rekoh, poto mi je zadala vjeru da ne e odati moje tajne elim postati dentlmen. Da sam na tvom mjestu, ne bih to eljela! odvrati. Ne vjerujem da bi bilo dobro. Biddy otpovrnem joj ljutito imam osobitih razloga to elim postati dentlmen. Pa ti e najbolje znati, Pipe. No ne misli li da si sretniji ovakav kakav si sada? Biddy uskliknem nestrpljivo ovakav kakav sam sada nisam uope sretan. Omrznulo mi je i zvanje i ivot. Ne budi smijena otkad sam egrt, ne volim ni jedno ni drugo. Jesam li smijena? - upita Biddy i mirno nabra obrve. - ao mi je, jer to nisam htjela. elim samo da dobro napreduje i da bude zadovoljan. Onda upamti jednom zauvijek da nikad neu niti mogu biti ovdje zadovoljan nego samo nesretan ako ne budem posve drukije ivio nego to sada ivim. alosno je to! zakljui Biddy maui zabrinuto glavom. I ja sam u toj neprestanoj i neobinoj borbi sa samim sobom esto pomislio da je to alosno, pa bih sada gotovo zaplakao bio od jada i nevolje kad je Biddy

izrekla svoje i moje osjeaje. Rekoh joj da je u pravu i kako znam da je to stvarno teta, ali da tu nema pomoi. Rekoh Biddy, cupkajui rijetku travu kao to sam nekad upao kosu i udarao nogama o zid stare pivovare da iupam iz sebe osjeaje: Da sam mogao prionuti uz posao od malena, pa makar i s manje ljubavi no to sam je neko osjeao za kovanicu, znam da bi to bilo mnogo bolje za mene. Tebi, Joeu i meni ne bi nita nedostajalo, a poslije zavrena nauka postao bili moda Joeov ortak, tovie i nas bismo se dvoje s vremenom prisno sprijateljili, te bismo moda jedne sunane nedjelje sjedili na istom prudu, ali kao sasvim drugi ljudi. Tebi bih, Biddy, valjda bio dovoljno dobar, zar ne? Biddy uzdahne i gledajui za brodovima, to su plovili u daljinu, odgovori: Nisam ba osobito izbirljiva. To dodue nije zvuilo nimalo laskavo, no znao sam da je bilo dobro miljeno. Odgovorili joj cupkajui i dalje travu i grickajui poneku vlat: -A mjesto toga, gle, kakav sam! Nezadovoljan i nesretan, i - ne bih mario za to, to sam neotesan i obian da mi to netko nije rekao! Biddy odjednom okrene lice prema meni i zagleda se u me mnogo paljivije nego u jedrenjake. To to su ti rekli, nije bilo ni ista istina, niti osobito pristojno rekne i ponovno svrne pogledom na brodove. Tko je to rekao? Smeo sam se, jer sam se zaletio ne znajui ni sam dokle. Sad se vie nije dalo zabauriti i odgovorim joj: Lijepa mlada djevojka kod gospoice Havisham, a mnogo je ljepa od ma koje na svijetu; silno joj se divim i zbog nje elim postati dentlmen. - Izrekavi to mahnito priznanje, stao sam bacati iupanu travu u vodu kao da je pomiljam slijediti. eli li postati dentlmen da joj prkosi ili jer je eli time predo-biti? upita Biddy mirno poslije kratke utnje.

 Ne znam odgovor ih mrko. Jer ako eli postati dentlmen da joj prkosi produi Biddy mislim, no ti e to najbolje znati, dalo bi se to lake postii sasvim nezavisno od nje i ne marei za to to je rekla. No ako si naumio postati dentlmen zato daje predobije, mislim, no ti e to bolje znati, da ona uope nije toga vrijedna. To je upravo ono na to sam i ja esto pomiljao i to mi je taj as bilo posve jasno. No kako da ja, zaslijepljeno seljane, izbjegnem udnoj nepostojanosti u koju svakog dana upadaju i najmudriji? Biddy, sve to moe biti iva istina nastavih no ja joj se uza sve to silno divim. emu duljiti; okrenuo sam glavu od nje kad sam to rekao, pograbio se rukama za kosu i dobro je prodrmao. Znao sam sve to vrijeme da je ludost to sam se tako bezumno zaljubio i da bi najbolje bilo da udaram glavom o ljunak, da je po zasluzi kaznim to stoji na ramenima takva glupana. Biddy je bila najpametnija djevojka, pa me nije vie ni pokuavala opametiti. Stavila je svoje njene ruke, iako ogrubjele od rada, na moje i skinula mi njeno najprije jednu, a zatim drugu s lica. Poslije toga me lako potapa po ramenu da me umiri, dok sam skrivao lice rukavom i malo plakao upravo kao nekad u pivovarskom dvoritu. Bio sam nekako nesvjesno uvjeren da me je netko - ili itav svijet - zlostavio. Ne bih znao rei zapravo tko. -Jedno mi je drago - ree Biddy- a to je to osjea da mi se moe povjeriti, Pipe. A milo mi je i to to zna da u svakako znati da to povjerenje sauvam i da u uvijek biti dostojna toga povjerenja. Kad bi tvoja prva uiteljica (boe, jadne li uiteljice, kojoj i samoj treba toliko pouke!) bila i sada tvoja uiteljica, vjerujem da bi znala kakav bi ti nauk dala. Bila bi to teka zadaa. Ti si ve meutim izvan njezina dohvata i stoga to vie nema nikakva smisla. - Tiho uzdahne zbog mene, ustane s

pruda i ree promijenjenim i milim glasom: Da poemo jo malo dalje, ili da se vratimo kui? Biddy povikah ustajui, te je zagrlih i poljubih uvijek u se tebi povjeravati. Dok ne postane dentlmen - odvrati Biddy. Zna da nikad neu postati, dakle u se uvijek povjeravati. No nemam ti to povjeriti, jer kao to ti sino rekoh ti sve zna to ja znam. Ah! proapta Biddy gledajui za brodovima. Zatim ponovi istim milim glasom: Da poemo jo malo dalje, ili da se vratimo kui? Odgovorih da emo jo malo dalje, pa podosmo naprijed, dok je ljetno popodne uranjalo u smiraj dana i sve ozarilo svojom ljepotom. Poeo sam razmatrati nisam li na kraju krajeva u mnogo prirodnijem i sretnijem poloaju u ovim okolnostima nego kartajui prosjaka pri svjetlu svijea u sobi sa stalim satovima, gdje me je ekao Estellin prezir? Mislio sam da bi po mene bilo vrlo dobro kad bi Estellu izbio sebi iz glave, kao i sve sjeanje i matanje, pa poao na posao sa vrstom odlukom da vedro i nepokolebljivo uivam u svome radu. Postavio sam sebi pitanje, nisam li i sam vrsto uvjeren da bi me Estella, kad bi bila kraj mene umjesto Biddy, odmah uinila nesretnim? Morao sam priznati da sam uvjeren u to i rekoh sam sebi: Pipe, kakva si ti budala! Mnogo smo priali etajui tako, a sve to je Biddy rekla, bila je istina. Biddy nije nikad vrijeala i nije bila muiava, ili danas Biddy, a sutra drugo bie. Osjeala bi sama bol, a ne radost, kad bi meni zadala boli; radije bi sebi zabola no u grudi, nego meni. Kako je dakle bilo mogue da ne volim nju vie od one druge? Biddy rekoh, kada smo se uputili kui volio bih kad bi me mogla izlijeiti. I ja bih voljela! odgovori Biddy.

 Kad bih se samo mogao zaljubiti u tebe! Ne e mi valjda zamjeriti to tebi, staroj znanici, govorim tako otvoreno? O, bogo mili, ni najmanje! odvrati Biddy. Ne brini za mene. Kad bi mi to polo za rukom, to bi bilo ono pravo. - Ali i sam zna da to nikad ne e biti - zakljui Biddy. Te mi se veeri to nije inilo nimalo nemoguim, kao to bi mi se inilo da smo o tome razgovarali tek prije nekoliko sati. Stoga joj odgovorim da nisam posve siguran da to ne e nikad biti. A Biddy e na to odrjeito daje u to potpuno uvjerena. U dui sam joj dao za pravo, no ipak sam joj malo zamjerao to je tako sigurna u to. Kada smo doli blizu groblja, morali smo prijei preko gata, a zatim preko nogostupa, nedaleko od vrata ustave. Dolazei od brane ili iz traka, odjednom iz gliba (koji se u to vrijeme bio ve prilino sasuio) iskrsne pred nama stari Orlick. - Hoho! - zareza. - Kuda ete vas dvoje? A kuda nego kui? Odgovori: Lijepo, raspet bio ako vas ne otpratim kui! Najvie je volio spominjati smrtnu kaznu raspeem. Koliko znam, nije tom rijeju mislio nita osobito kazati, ali se sluio njome kao i svojim tobonjim krsnim imenom samo da prkosi ljudima i da kae neto divljako i strano. Kad sam bio mladi, vrsto sam vjerovao da bi tu kaznu na meni izvrio otrom i zavinutom kukom. Biddy se protivila da pode s nama, pa mi doapne: Ne dopusti da nas prati; ne volim ga. Kako ga ni ja nisam volio, uljudno sam mu zahvalio na tome, jer ne elimo nikakve pratnje. Nato on prasne u grohotan smijeh, zastane, ali se i dalje gegao tik iza nas.

Bio sam radoznao sumnja li Biddy daje Orlick bio upleten u krvavi prepad, o kojem moja sestra nije nikad mogla sama neto izjaviti, i upitam je zato ga ne voli. Osvrnuvi se na njega, dok se gegao za nama, odgovori: Bojim se da je zaljubljen u mene. Upitah je srdito: Je li ti ikad rekao da te voli? - Nije - odvrati Biddy i ponovno se osvrne na njega - nikad mi nije rekao, ali se vrpolji oko mene gdje god me spazi. Kolikogod bila nova i udna ta izjava o njegovoj simpatiji, nisam posumnjao da nije tona. Uistinu sam se razljutio to se stari Orlick drznuo da joj se divi, kao da je time meni osobno nanio uvredu. No, zna, tebi to moe biti sasvim svejedno ree Biddy mirno. Da, Biddy, meni je sasvim svejedno, samo to mi se ne svia i to to ne odobravam. Ni ja suglasi se Biddy sa mnom. Premda i to moe tebi biti sasvim svejedno. Sasvim tako rekoh no moram rei da bih izgubio dobro miljenje o tebi Biddy kad bi se on s tvojim pristankom vrzmao oko tebe. Poslije te veeri pazio sam neprestano na Orlicka i kad god bi mu se pruila prilika da se vrpolji oko Biddy, naao bih se pokraj nje da sprijeim njegovu namjeru. Pustio je korijenje u Joeovoj kovanici zato to gaje moja sestra odjednom zavoljela, inae bih ve pokuao da bude otputen. Vrlo je dobro razumio moju namjeru i htio mi jednakim uzvratiti, o emu sam se poslije i osvjedoio. I sada, kao da mi um ve nije bio dovoljno smuen, jo sam pedeset tisua puta poveao tu smuenost padajui u raspoloenja u kojima mi je bilo sasvim jasno daje Biddy neusporedivo bolja od Estelle. Osjeao sam da se nemam zato stidjeti priprosta ivota u potenom radu, kome sam se bio posvetio. U njemu u nai dovoljno podstreka da potujem sebe i budem sretan.

Bio sam u tim trenucima vrsto uvjeren da je nestalo nezadovoljstva to me obuzelo prema dragom starom Joeu i kovanici, i da u mu s vremenom postati vrijedan ortak, a Biddy dobar drug. Tada bih se odjednom sjetio onih dana to sam ih proveo kod gospoice Havisham, i to bi poput razornog taneta ponovno rasprilo sve moje razumne misli. A da se ratrkane misli ponovno srede, treba dugo vremena. Prije nego bih ih sredio, rastjerala bi ih zalutala pomisao da e se gospoica Havisham ipak pobrinuti za moju budunost kad zavrim nauk. Naao bih se po svoj prilici u jo veem udu da sam zavrio nauk. Meutim, nisam ga nikada zavrio nego naprasno prekinuo, kako u vam o tome dalje ispriati. 18. POGLAVLJE Dogodilo se to jedne noi od subote na nedjelju u etvrtoj godini moga egrtovanja u Joeovoj kovanici. Kod Tri vesela Udara skupilo se oko ognjita drutvance i paljivo slualo dok je gospodin Wopsle naglas itao novine. U tom sam se drutvu i ja nalazio. Izvreno je umorstvo, i o tom se posvuda prialo na sva usta. Wop-sle je do vrata bio ogreznuo u krvi. itajui izvjetaj o tome, uivao je u svakom od jezovitih prizora u opisu zloinstva. Odigrao je uloge svih svjedoka za vrijeme istrage. Kao rtva je iznemoglim glasom jaukao: Svreno je! a kao ubojica okrutno vikao: Ubit u te! Dao je lijeniki iskaz naglaeno podraavajui naeg mjesnog lijenika; a kao mitniar, to je uo udarce, tresao se i piskutao tako nemono da bi svatko posumnjao u zdrav razum toga svjedoka. inovnik, koji je trebao slubeno utvrditi naprasnu smrt rtve, postao je u interpretaciji gospodina Wopslea Timon Atenjanin *( Suvremenik Aristofanov, u antikoj komediji i kod Shakespearea tip ovjekomrsca. - Prev.), a opinski pisar

Koriolan*( Rimski patricij koji je bio prognan jer je predloio

ukidanje tribunata; poveo je vojsku protiv Rima, ali je odustao na molbu svoje majke i ene (oko 491. g. pr. Kr.); istoimena Shakespeareova drama. Prev.). Izvrsno se zabavljao, a i svi

ostali, osjeajui se voljko i razdragano. U tom ugodnom raspoloenju izrekosmo naposljetku osudu: namjerno ubojstvo. Do tog trenutka nisam opazio stranog gospodina koji se nagnuo preko naslona klupe, nasuprot meni, kako nas sve promatra. Na njegovu se licu vidio prezir, a gledajui nae drutvo, grickao je kaiprst. Kad je Wopsle zavrio itanje, obrati mu se stranac: - Vi ste, ini mi se, bez sumnje sve to rijeili na ope zadovoljstvo? Svi u udu pogledae stranca, kao da je on ubojica. A on je nas sve mjerio hladnim i podrugljivim oima. Kriv je, dabome? Recite, samo recite svoje miljenje! Gospodine odvrati Wopsle iako nemam ast poznavati vas, svakako velim: Kriv je. Nato se svi ohrabrismo i stadosmo povlaujui gunati. Znam da tako mislite - produi stranac - i unaprijed sam vam to kazao. A sada da vas pitam: je li vam poznato ili nije da se po engleskim zakonima svakoga smatra nedunim dok mu se ne dokae krivica? Gospodine - pokua odgovoriti Wopsle - poto sam i ja Englez ... Odgovorite! - odrjeito e stranac i pogleda ga grickajui kaiprst. Ne izbjegavajte odgovor! Je li vam poznato ili nije? Dakle? Naherio je glavu, a i sam stao nakoso uporno iekivajui odgovor - prije no to je ponovno zagrizao u kaiprst, isprui ga prema Wop-sleu da pokae kako je pitanje upravio ba njemu.

 Dakle, je li vam poznato ili nije? Dakako da mi je poznato odvrati Wopsle. Dakako da vam je poznato. Pa zato niste odmah rekli? A sad, drugo pitanje - produi stranac i zaokupi Wopslea, kao da ima na to pravo: Znate li, da ni jedan od svjedoka nije jo bio napreskok presluan? Gospodin Wopsle tek to je izustio: - Mogu samo rei - kadli mu stranac upadne u rije. to? Ne ete odgovoriti na moje pitanje sa da ili ne? Pokuajmo iznova. Ponovno isprui prst prema njemu. Pazite dobro to vas pitam. Znate li ili ne znate da jo ni jedan od svjedoka nije bio napreskok presluan? Odgovorite! elim od vas uti samo jednu rije. Da ili ne? Wopsle je oklijevao, a svi smo mi pomalo stali loe misliti o njemu. Odgovorite! produi stranac. Hajde da vam malo pomognem. Niste zavrijcdili, ali u vam ipak pomoi. Zagledajte se malo u novine to ih drite u rukama. Sto je to? Wopsle se zagleda nemono u novine i ponovi: Sto je to? Jesu li to nastavi stranac to je mogao podrugljivije i nepovjer-ljivije jesu li to novine koje ste maloprije itali? Bez sumnje. Bez sumnje. A sad, zavirite opet malo u njih i recite mi ne stoji li u njima izrino kako je uhapeni osobito naglasio da su ga pravni savjetnici uputili neka tek na kraju rasprave iznese svoju obranu? To sam tek sada proitao branio se Wopsle. Nije vano to ste tek taj as itali, gospodine; ne pitam vas to ste tek proitali. Poslije moete i oenae unatrake itati, ako vam je po volji a moda ste to prije i obiavali. A sad pogledajte opet u novine. Ne, ne, ne, prijatelju, ne na poetak stupca; znate vrlo dobro koje mjesto treba potraiti! Pri kraju stupca, pri

kraju! (Svima nam je bilo jasno da se Wopsle izmotava.) No, dakle? Jeste li nali? Evo javi se Wopsle. A sad proitajte odlomak i kaite mi ne pie li tamo izrino da je uhapenik naroito naglasio kako su ga pravni savjetnici uputili da tek na kraju rasprave iznese svoju obranu? Odgovorite! Jeste li tako shvatili te rijei? Gospodin Wopsle odgovori: - Nisu ba iste rijei. Nisu ba iste rijei! ponovi dentlmen ogoreno. Aje li smisao isti? Da uzvrati Wopsle. Da ponovi stranac, gledajui nae drutvo i ispruivi desnicu prema svjedoku Wopsleu. - A sad vas pitam, to kaete o savjesti ovjeka koji s tim odlomkom iz novina pred oima moe poloiti glavu na jastuk, poto je jednog od svojih blinjih proglasio krivim, a taj jo uope nije bio sasluan? U svim se nama stala buditi sumnja da gospodin Wopsle nije takav kakvim smo ga smatrali i da ga je stranac progledao. Upamtite prodrui dentlmen, upirui otro prstom u Wopslea taj bi ovjek mogao biti pozvan kao porotnik na parnicu i, premda se teko ogrijeio, vratiti se u krilo svoje obitelji i poloiti glavu na jastuk, iako je promiljeno prisegao da e tako mu Bog pomogao! ispitati spor izmeu naeg vladara, Gospodara Kralja I uhapenika u sudnici i izrei pravednu presudu prema iznesenim dokazima! *( Rijei iz teksta zakletve koju polau
porotnici. - Prev.

) Bili smo duboko uvjereni da je nesretni Wopsle u svemu pretjerao i da bi bilo bolje da odmah prekine s takvim lakomislenim ivotom dok ne bude prekasno. Strani dentlmen napusti mjesto iza naslona i stane izmeu obje klupe pred ognjite, s lijevom rukom u depu dok je grickao kaiprst na desnoj. Stajao je samosvjesno, te nitko nije ni pomiljao da mu se

usprotivi. Gledao nas je prodorno, kao da o svakom zna poneku tajnu koja bi nas unitila kad bi mu se prohtjelo da je otkrije. Svi smo zadrhtali pred njim, a on nas je redom pogledao i progovorio: - Prema dobivenoj obavijesti s razlogom vjerujem da je medu vama i kova imenom Joseph - ili Joe - Gargery. Tko je to od vas? Ja sam taj javi se Joe. udni mu dentlmen dade glavom znak da stupi naprijed i Joe poslua. Vi imate naunika - nastavi stranac - koji je openito poznat pod imenom Pip? Je li on tu? Tu sam! - uskliknem. Stranac me nije prepoznao, ali sam ja njega. Bio je to dentlmen to sam ga susreo na stepenicama prilikom drugog posjeta gospoici Havisham. Znao sam da je on istog trenutka kada sam ga vidio kako nas gleda, stojei iza naslona klupe; i naavi se s njim okom u oko, dok je jednu ruku drao na mom ramenu, ponovno sam u tanine promatrao njegovu veliku glavu, crnomanjasto lice, duboko upale oi, upave crne obrve, veliki lanac za sat, jake crne pjege umjesto brade i zalisaka i, tovie, osjeao zadah mirisava sapuna na njegovoj velikoj ruci. Poto me je dobro promotrio, ree: Htio bih se s vama dvojicom nasamo porazgovarati. Moglo bi potrajati dulje vremena. Moda e biti bolje da poemo u va stan. Milije mi je da unaprijed ovdje ne iznosim ono to vam kanim kazati; moi ete poslije rei ili preutjeti prijateljima iz razgovora to vas bude volja. U to se ne paam. Dok su se svi udili i utjeli, nas trojica izadosmo iz Tri vesela laara i uputismo se naoj kui bez rijei. Putem bi me udni dentlmen povremeno pogledao i grickao prst. Na domak kue Joeu se priinilo da je to vrlo vana i sveana prilika, pa pohita naprijed da otvori

vrata na proelju. Odrasmo savjetovanje u salonu, koji je bio slabo osvijetljen samo jednom svijeom. Zapoeli smo time da je udni dentlmen sjeo za stol, privukao svijeu blie k sebi i stao zagledati u svoju depnu biljenicu. askom je zirkao kroz tamu u Joea i mene, ne bi li se uvjerio tko je tko od nas dvojice, zatim odloi biljenicu i makne svijeu malo u stranu. Moje je ime Jaggers ree. Odvjetnik sam iz Londona. Tamo me prilino dobro poznaju. Moram s vama zavriti neobian posao, a poet u time da vam objasnim kako to nije bila moja zamisao. Da su me pitali za savjet, ne bih sada bio ovdje. Meutim, nitko me nije nita pitao i zato sam sada tu. Sto mi je initi kao osobi povjerenja uime drugoga, to i inim. Ni manje ni vie. Kako mu se inilo da nas s mjesta gdje je sjedio ne moe dobro vidjeti, ustane, prebaci jednu nogu preko naslona stolice i stade tako s jednom nogom na sjeditu, a s drugom nogom na podu. Dakle, Josephe Gargery, donosim vam ponudu da odvedem toga mladia, vaeg naunika. Vi se valjda ne ete protiviti razrjeenju ugovora, ako bude traio, a za njegovo je dobro? I ne ete nita zahtijevati za to? Boe sauvaj da bih ja to traio za to da Pipu ne kvarim posla -odgovori Joe zurei u stranca. Ono vae Boe sauvaj je pobona rije, ali nije odgovor odvrati gospodin Jaggers. Pita se: Hoete li neto traiti? Ili traite li neto za to? Moj je odgovor - otpovrne odluno Joe: - Ne. Mislim da je Jaggers pogledao Joea kao da ga smatra luakom, to je tako nesebian. Bio sam i suvie zapanjen od radoznalosti, koja mi je oduzimala dah, i od iznenaenja da bih bio posve siguran. Vrlo dobro ree gospodin Jaggers. Zapamtite to ste kazali i nemojte se za as predomisliti. Tko e se predomisliti? brecnu se Joe. Ne velim da ete se vi predomisliti. Drite li psa?

 Da, drim. Upamtite, Hvalia je dobar pas, ali Driga je jo bolji*( U originalu imena tih dvaju pasa glase Brag (hvastati se,
hvalia) i Holdfast (kuka; prema tome Driga). Odvjetnik Jaggers zastupa, kako se vidi, miljenje daje bolje uzeti to ti se da, nego odlikovati se nesebinou. - Prev.). Upamtit ete? ponovi

Jaggers, zamirivi i klimajui glavom prema Joeu kao da mu neto prata. A sad da se vratimo na mladia. To to mu imam rei to su njegova Velika Oekivanja. Joe i ja zinusmo te se pogledasmo. Upuen sam prenijeti mu - ree gospodin Jaggers, upirui sa strane prstom u mene da e doi u posjed znatnog imutka. Zatim, da sadanji vlasnik imutka eli da mladia odmah uklonimo iz sredine u kojoj sada ivi, te da bude odgojen kao dentlmen, jednom rijeju, kao mladi s velikim oekivanjima. Moj se san obistinio; suta je zbilja nadilazila sva moja, i najsmio-nija, matanja; gospoica Havisham e mi omoguiti ivot u sjaju i izobilju. A sad se, gospodine Pipe produi odvjetnik s ostalim priopenjima obraam osobno vama. Treba da shvatite, prvo, da lice, koje mi izdaje naloge, trai da za sva vremena zadrite ime Pip. Uzmemo li u obzir ostvarenja vaih velikih oekivanja, rekao bih da protiv takva neznatnog uvjeta ne ete imati nikakva prigovora. Ako imate to prigovoriti, sada je vrijeme da to uinite. Moje je srce kucalo tako brzo, a u uima mi brujalo da sam jedva promucao kako nemam nita prigovoriti. To i ja mislim! Drugo, trebate znati, gospodine Pipe, da ime vaeg velikog dobroinitelja ostaje stroga tajna dok je sam ne odlui razotkriti. Ovlaten sam spomenuti da vam je namjerava saopiti osobno i usmeno. Kada i gdje kani izvriti svoju namjeru, to vam ne mogu rei; to nitko ne moe rei. Moda tek nakon mnogo godina. Zatim valja da sasvim jasno znate jo i to: Najstroe vam je zabranjeno ma to poduzimati da neto saznate o njemu ili da u razgovorima, do kojih bi

moglo doi izmeu vas i mene, spomenete ili samo natuknete neto o bilo kome kao o njemu. Ako se u vama porodi neka sumnja, zadrite je za sebe, jer to ni najmanje ne bi posluilo svrsi, zbog koje su te zabrane nametnute. Moda su izdane zbog vrlo vanih razloga, a moda su samo puki hir. Nije na vama da to preispitujete, no uvjet je tako postavljen. Prihvaanje toga uvjeta, i da ga se pridravate kao obaveze, to je posljednji uvjet koji vam imam priopiti po nalogu onoga od koga primam nareenja i za koga ni za to drugo ne odgovaram. On vam omoguuje vaa oekivanja, a za tajnu znamo jedino on i ja. Ni ovo nije ba teak uvjet da se ispune vae nade, no ako imate to prigovoriti, sada je vrijeme da to uinite. Da ujem va odgovor!? Jo jedanput jedva promucah, da nemam nita prigovoriti. To i ja mislim! Tako sam vam, gospodine Pipe, nabrojio sve uvjete. Iako mi je govorio gospodin Pip, te se nekako prijateljski vladao prema meni, ipak mu se na licu vidjela izvjesna sumnjiavost, od koje sam se plaio. Od vremena do vremena jo je i sad sklapao oi dok je govorio i upirao prstom u mene, tek da pokae, kako on mnogo nedostojna zna o meni, samo kad bi mu se prohtjelo napomenuti. Preostaju jo samo pojedinosti pogodbe. Trebate znati, iako sam vie puta spomenuo rije oekivanja, podareno vam je vie od pustih oekivanja. Meni je ve sada povjerena dovoljno velika svota novaca za vae primjerno izdravanje i odgoj. Vi ete me, molim, smatrati svojim skrbnikom. O! - prekinu me, jer sam mu se ve htio zahvaliti moram vam odmah kazati, plaen sam za svoje usluge, jer ih inae ne bih ni inio. Moj poslodavac smatra da vam je potreban bolji odgoj u skladu s vaim novim poloajem. Zato ete shvatiti kako je vano i potrebno da se odmah okoristite mogunou koja vam se prua. Rekoh kako sam oduvijek eznuo za naobrazbom.

 Nije vano za im ste oduvijek eznuli, gospodine Pipe - otpovrne drite se predmeta naeg razgovora. Ako sada eznete, to je dovoljno. Mogu li vau izjavu tako shvatiti da ste voljni da vas smjesta stavimo pod nadzor dobrog uitelja? Jeste li to htjeli rei? Potvrdim zamuckujui da sam upravo to htio rei. Dobro, dakle. Trebamo ispitati vae sposobnosti. Ne mislim, znate, daje to pametno, ali tako mi je povjereno. Jeste li ikad uli za kojeg uitelja koji bi vam bio miliji od drugih? Nikad nisam uo za drugoga osim za Biddy i pratetku gospodina Wopslea, zato odgovorih nijeno. Ima uitelj, o kome sam donekle obavijeten i za koga mislim da bi mogao posluiti naoj svrsi ree gospodin Jaggers. Ja ga ne preporuujem, izvolite to upamtiti, jer ja nikad nikoga ne preporuujem. Dentlmen, o kojem govorim, neki je gospodin Matthew Pocket. To je ime odmah privuklo moju panju. Roak gospoice Havisham. Matthevv, o kome su govorili gospodin i gospoda Camilla. Mat-thew, ije je mjesto trebalo biti do uzglavlja gospoice Havisham kada je mrtvu poloe u vjenanoj haljini na svadbeni stol. To vam je ime poznato? upita gospodin Jaggers, gledajui me pronicavim oima, a zatim ih zatvori oekujui odgovor. Odgovorili da sam uo to ime. O! uli ste to ime. No pita se, to kaete na to? Odgovorili, odnosno pokuah odgovoriti da sam mu vrlo zahvalan to me je preporuio ... Ne, mladi prijatelju! prekine me, odmahujui polagano velikom glavom. - Saberite se! Ne sabravi se, ponovno sam mu se poeo zahvaljivati na preporuci ...

 Ne, mladi prijatelju! prekide me ponovno odmahujui svojom velikom glavom, a u isti se mah mrtei i smijeei. Ne, ne, ne! Dobro ste to izveli, ali ne e proi. Odvie ste mladi da biste me mogli natjerati u kripac. Nema govora o preporuci. Pokuajte nai bolju rije. Ispravljajui sama sebe rekoh da sam mu vrlo zahvalan to je spomenuo gospodina Matthewa Pocketa ... Tako je ve bolje! usklikne gospodin Jaggers. ... i da u (dodah) pokuati sreu s tim gospodinom. Dobro. Bit e najbolje da pokuate s njime u njegovoj kui. Put e vam do njega biti otvoren, a najprije ete se upoznati s njegovim sinom, koji je u Londonu. Kada mislite doi u London? Rekoh (pogledavi Joea, koji je nepomino stajao i samo gledao) da mislim odmah poi. Nato e gospodin Jaggers: Najprije trebate naruiti neto novih odijela, i to ne radnih. Recimo danas osam dana. Trebat e vam novaca. Da vam ostavim dvadeset gineja? S najveim mirom izvue podugaku kesu, te izbroji novac na stol i dogurne ga meni. U tom je asu prvi put skinuo nogu sa stolice. Poto mi je dogurnuo novac, sjedio je raskreenih nogu na stolici i stao vrtjeti kesu promatrajui Joea. No, Joseph Gargery, djelujete zapanjeno? Ijesaml odgovori Joe vrlo uvjerljivo. Ne zaboravite da smo se sporazumjeli da nita ne ete traiti za sebe. Sporazumjeli smo se i to vai odgovori Joe. I vait e dovijeka! Ali to onda upita gospodin Jaggers ljuljajui kesu ako sam dobio nalog da vam uime odtete darujem poklon? Uime odtete za to? upita Joe.

 to gubite radnu snagu. Joe mi poloi ruku na rame enskom njenou. Otad sam ga esto usporeivao s parnim ekiem; i taj je tako njean da moe smrviti ovjeka ili samo opipati ljusku jajeta. Od srca rado putam Pipa ree Joe i oslobaam ga ugovora. Neka ide do asti i sree. Nemam rijei koliko mu elim da bude sretan, ali ako mislite da je novac naknada za gubitak malog djeteta to je dolo u kovanicu i mi postali najbolji prijatelji ... O dragi, stari Joe, koga sam bio tako spreman ostaviti i prema kome sam bio tako nezahvalan! Opet te vidim pred sobom, sa snanom kovakom desnicom na oima; grudi ti se teko nadimaju, a glas ti zamire. O dragi, dobri, vjerni, njeni Joe, osjeam kako ti ruka od ljubavi prema meni podrhtava na mom ramenu; osjeam i danas sveanost trenutka i kao da ujem utanje aneoskih krila! Meutim sam bodrio Joea. Gubio sam se u neizvjesnosti moje budue sudbine i nisam znao ponovno nai puteljke po kojima smo nekad zajedno hodali. Molio sam Joea, neka se tjei, jer smo (kako ree) uvijek bili najbolji drugovi i (kako ja rekoh) uvijek emo ostati. Joe je zglob svoje slobodne ruke utiskivao u oi kao da ih hoe izdupsti iz onica, ali nije progovorio ni rijei. Gospodin Jaggers je sve to gledao kao da u Joeu vidi seosku ludu, a u meni njegova uvara. A kad se to svrilo, odmjcrajui na dlanu teinu kese, koju je prestao ljuljati, progovori: Joseph Gargery, upozoravam vas, dajem vam posljednju priliku. Sa mnom nema ale. Ako kanite primiti dar, koji vam moram po nalogu svoga klijenta izruiti, recite i dobit ete ga. Ako, naprotiv, mislite rei tu ga na najvee udo Joe prekine, iznebuha se prene i stade pred njega. Bio je oigledno spreman da se s njime pobije na ake do krvi.

 Hou kazati vikne Joe ako ste doli u moju kuu da tjerate alu sa mnom i da me vrijeate, onda amote! Hou kazati, ako ste muko! Hou kazati da ono to rekoh, ne porekoh! To hou kazati! Povukoh Joea u stranu i odmah se smiri; samo mi je izjavio kao pristojnu opomenu za svakog na kog bi se moglo odnositi kako ne doputa tla netko tjera alu s njime i vrijea ga u njegovoj kui. im je Joe planuo, Jaggers je odmah skoio i stao pokraj vrata. Ne pokazujui vie nimalo volje da se vrati, izree odmah na oprotaju ove upute: Gospodine Pipe, to prije odete odavle to bolje, budui da namjeravate postati dentlmen. Dakle: danas osam dana, a dotle ete dobiti moju posjetnicu s adresom. U uredu za prijevoz u Londonu moete iznajmiti kola i dovesti se ravno k meni. Upamtite da vam ja kao zatitnik ne dajem ni u emu svojih savjeta. Izvrujem ono za to sam plaen. Upamtite jedanput zauvijek. Upamtite to! Upro je prstom u obojicu nas i bio bi, mislim, produio da se nije bojao Joeove goropadnosti i otiao. Dosjetih se neemu, to me nagna da potrim za njim kad je odlazio prema Tri vesela ladara, gdje je ostavio najmljenu koiju. Oprostite, gospodine Jaggers. Oho! doeka me, okrenuvi se prema meni: No, to je? Hou da sve bude u redu, gospodine Jaggers, i da se drim vaih uputa, pa sam mislio, bolje je da vas pitam. Ima li prigovora ako se prije odlaska oprostim sa svima koje poznajem? Nema ree i pogleda me kao daje jedva shvatio to sam ga pitao. Ne mislim samo sa svima u selu, nego i u gradu? Nema nikakvih prigovora.

Zahvalim mu i potrim opet kui; vidio sam da je Joe ve zatvorio prednja ulazna vrata, napustio gostinjsku sobu i sjeo kraj kuhinjskog ognjita, poloio ruke na koljena i zurio paljivo u vatru. Sjeo sam takoer pokraj ognjita i zurio u ugalj, i dugo nije nitko progovorio ni rijei. Sestra je sjedila u naslonjau, obloenom jastucima, u svom kutu. Biddy s runim radom pred ognjitem, Joe pokraj Biddy, a ja do Joea u kutu nasuprot sestri. Sto sam dulje buljio u uareni ugalj, to mi je tee bilo pogledati u Joea; to je dulje trajala utnja, to jae sam osjeao nesposobnost da govorim. Najzad sam ipak progovorio: Joe, jesi li rekao Biddy? Ne, Pipe odvrati Joe i dalje piljei u vatru, steui vrsto koljena kao da mu je netko bio doapnuo da e mu noge same od sebe nekud poletjeti. Prepustio sam to tebi, Pipe. Bilo bi mi milije da joj ti kae. Dakle, Pip je postao dentlmen i eka ga velika budunost, i neka mu Bog pritom pomogne! Biddy ispusti runi rad i pogleda me. Joe je rukama obujmio koljena i gledao me, a ja u njih oboje. Poslije stanke oboje su mi srdano estitali, ali je iz njihovih rijei izbijala izvjesna sjeta, i to sam im pomalo zamjerao. Potrudio sam se da Biddy (a preko Biddy i Joeu) utuvim u glavu kako pouzdano oekujem da e ouvati tajnu, kao da nita ne znaju, niti e ikome rei tko je moj dobroinitelj. Sve e se to saznati u pravo vrijeme dodao sam. Do tog se vremena ne smije o tom govoriti; jedino da mije neki tajanstveni dobroinitelj omoguio ostvarenje mojih velikih nada. - Biddy je zamiljeno klimala glavom, gledala u vatru i ponovno se latila runog rada. Obea da e biti vrlo oprezna; Joe, ne skidajui ruke sa stegnutih koljena, potvrdi sa svoje strane: - Zna se, zna se, Pipe, i ja u isto tako utjeti. -

Ponovno mi zatim estitahu ne mogavi se dosta nauditi da u postati dentlmen, te mi se to nikako nije svialo. Biddy je zatim poduzimala sve i sva da mojoj sestri bar donekle objasni to se dogodilo. Koliko znam, njezin napor je bio potpuno uzaludan. Moja se sestra smijala i mnogo puta zakimala glavom, tovie, ponavljala rijei to ih je Biddy govorila, Pip i bogatstvo, no sumnjam da je u njima bilo vie smisla nego u krilaticama za vrijeme izborne kampanje, a to je najstranije ime mogu usporediti njezino duevno stanje. Nikad ne bih povjerovao, da nisam doivio, da u biti sve turobniji, a Joe i Biddy sve mirniji i ponovno raspoloeni kao nekad. S budunou, dakako, nisam bio nezadovoljan; ali sam onda, a da ni sam pravo ne znam zato, postao nezadovoljan sam sa sobom. Bilo kako bilo, nalaktio sam se rukama na koljena i podnimljene glave buljio u vatru, dok je njih dvoje razgovaralo o mom odlasku, to e raditi kad mene ne bude, i o slinome. Kad god bih opazio da jedno od njih gleda u mene, iako prijazno kao nikad dosada (a pogledavali su esto - osobito Biddy), osjeao sam se uvrijeen; kao da su mi izrekli svoje nepovjerenje, mada to, Boe sauvaj, nisu ni jednom rijeju ili migom pokazali. U tim bih trenucima ustajao i pogledavao na vrata, jer su kuhinjska vrata vodila ravno van u no, a za ljetnih su veeri bila uvijek otvorena da se prostorija prozrai. Pa i same su zvijezde, prema kojima sam zatim podigao oi, izgledale, priznajem sa aljenjem, nekako blijede i neznatne, jer blistaju nad tim seoskim krajem, u kome sam dosad ivio. - Subotnja veer - rekoh, kada posjedasmo uz veeru od kruha, sira i piva. -Jo pet dana i osvanut e dan pred onim danom! Brzo e proi. - Da, Pipe - potvrdi Joe, a glas mu je potmulo dopirao iz pivske ae - brzo e proi.

- Brzo, brzo e proi doda Biddy. - Pomiljao sam, Joe, da u u ponedjeljak, kad poem u grad naruiti odijelo, rei krojau da u doi k njemu da se ondje preobuem ili ga dati otpremiti Pumblechooku. Bilo bi vrlo neugodno kad bi ovdje svi ljudi buljili u mene. - No moda bi te gospodin i gospoda Hubble voljeti vidjeti u novom gospodskom odijelu, Pipe - ree Joe sav zaokupljen rezanjem kruha i sira, to ga je drao na dlanu lijeve ruke, a usto zirkao na moju veeru, od koje nisam ni okusio. inilo se da razmilja o minulim vremenima kad smo obiavali usporeivati svoje krike. - Pa moda i Wopsle. A kod Tri vesela ludara svi bi to smatrali osobitom au. - To je ba ono to ne elim, Joe. Oni bi pravili takva uda i digli takvu graju - da to ne bih mogao podnijeti. - O, sigurno bi, Pipe! - ree Joe. -Ako to ne bi mogao podnijeti ... Biddy me upita, drei tanjur moje sestre: -A jesi li pomiljao na to kada e se pokazati gospodinu Gargeryu i svojoj sestri i meni? Valjda e nam se pokazati? - Biddy - odvratih malko povrijeen - mozak ti tako brzo radi da te je teko dostii. ( Uvijek je bila tako brza doda Joe.) - Da si samo asak poekala, Biddy, ula bi da u jedanput uveer donijeti odijelo u zaveljaju ovamo - po svoj prilici uoi svoga odlaska. Biddy nije nita vie rekla. Opratajui joj ljubazno njezinu naglost, uskoro zaelim njoj i Joeu srdano lakuno i podoh spavati. Kad sam doao u svoju sobicu sjeo sam da dobro promotrim jadnu sobicu koju u skoro napustiti i izdii se zauvijek iz nje. Bila je puna svjeih, mladenakih uspomena, pa sam i u tom trenutku pao u onu smuenu duevnu podvojenost, u kojoj sam se trzao izmeu te sobice i onih ljepih odaja, kuda sam se spremao otii, a to sam tako esto osjeao

kada sam se kolebao izmeu kovanice i kue gospoice Havisham i izmeu Estelle i Biddy. Sunce je cijeli dan grijalo krov moje potkrovnice, te je soba bila topla. Kad sam otvorio prozor, stao ondje i zagledao se van, vidio sam kako Joe polagano izlazi na mrana vrata da se malo proeta na istom zraku; a zatim je takoer dola Biddy, donijela lulu te mu je pripalila. Nikad dotad nije puio u tako kasne sate, i po tome sam vidio da bilo iz kojeg razloga trai malo utjehe i smirenja. Ubrzo je stao na vratima ispod mene puei lulu, a Biddy pokraj njega razgovarajui sitnim glasom. Znao sam da govore o meni, jer sam uo kako su njeno spomenuli moje ime vie nego jedanput. Ne bih dulje sluao da sam mogao i vie uti; odmakoh se od prozora i sjedoh na stolac do kreveta. Osjeao sam kako je vrlo bolno i udno to je prva no moje sjajne budunosti bila no teke usamljenosti kakvu nikad dotad nisam proivio. Gledajui prema otvorenom prozoru, vidio sam lagane kolute, to su se dizali iz Joeove lule ovamo k meni, i zamiljao daje taj dim nalik na blagoslov to mi ga skromno i nezamjetljivo alje Joe kroz zrak to smo ga zajedno disali. Ugasio sam svjetlo i zavukao se u postelju. Postelja bijae sada nelagodna i nisam vie u njoj spavao zdravim, dubokim snom kao nekada. 19. POGLAVLJE Kada je osvanulo jutro, moje se gledanje na ivot znatno izmijenilo i toliko razvedrilo te se inilo da je sasvim drukije od dosadanjega. Najvie me je titala pomisao da me od mog odlaska dijeli jo est dana, jer se nikako nisam mogao rijeiti neke zle slutnje da e se za to vrijeme neto dogoditi Londonu, a dok stignem onamo, jo e se pogorati ili e ga sasvim nestati.

Joe i Biddy su bili tako mili i dragi kada bih poveo rije o rastanku, koji se sve vie pribliavao; no o tome bi govorili samo onda kad bih ja naeo takav razgovor. Joe je poslije doruka iz ormara za rublje u malom salonu donio ugovor, pa smo ga bacili u vatru, i osjetio sam da sam sada slobodan. Sav proet novim osjeajem slobode, poao sam s Joeom u crkvu i ondje pomislio da sveenik ne bi moda naglas proitao ono o bogatau i Kraljevstvu nebeskom, da je znao sve to se sa mnom dogodilo. Poslije ruka odskitao sam se posve sam, jer sam nakanio da se ve danas oprostim zauvijek s movarom. Prolazei pokraj crkve, osjeao sam (kao to sam to osjetio jutros za vrijeme slube Boje) neko uzvieno saaljenje prema onim jadnicima to su osueni da dolaze ovamo svake bogovetne nedjelje, za itava ivota, da bi naposljetku i oni poivali zaboravljeni pod tim niskim humcima. Zadao sam sebi rije da u skorih dana uiniti neto za te ljude i izradio nasumce osnovu kako u za sve stanovnike naeg sela prirediti gozbu, na kojoj e biti govee peenke, pudinga od groica, pola litre piva za svakoga i itavo bure ljubaznosti s moje strane. Ako sam ve i prije s izvjesnim stidom pomiljao na moje veze s bjeguncem, kojeg sam jedanput gledao kako epa izmeu grobova, to li sam tek pomislio te nedjelje kad me je to mjesto podsjetilo na tog jadnika, koji se u dronjcima sav tresao od zime, s onim stranim negvama i igom na sebi! Tjeio sam se time to je to bilo davno i da su ga bez sumnje odveli nekud daleko i da je za mene mrtav, a tko zna, moda je i zaista bio mrtav? Ne e biti vie udolina punih vlage, ni nasipa, ni brana, ni stoke na pai premda mi se inilo da mi ta troma goveda sada iskazuju neto vie potovanja i da se okreu za mnom kako bi to dulje mogla zuriti za vlasnikom velikih oekivanja. Zbogom, tuni poznanici mog djetinjstva, jer me sad eka London i sjaj,

a ne vie kovanica i vae bijedno drutvo! Podoh pobjedniki putem do stare tvrave i pruivi se na travi, stadoh razmiljati o tome nije li me gospoica Havisham izabrala za Estellu; i uto me svlada san. Kad se probudih, uvelike sam se udio videi Joea kako sjedi pokraj mene i pui lulu. Tek to sam otvorio oi, pozdravi me veselim smijekom: - To nam je, Pipe - rekoh - kao posljednji put, pa da poem za njim. I vjeruj, Joe, da mi je to vrlo drago. - Od srca ti hvala, Pipe. Joe rekoh, poto smo jedan drugom stisnuli ruku budi uvjeren, nikad te neu zaboraviti. - Zna se, zna se, Pipe - ree Joe utjeljivo. - U to ja ne sumnjam. Dabome, zna se, stari drue! Ta, Boe moj, samo je trebalo podosta vremena da to ovjek promulja u glavi i nekako shvati, jer je sve dolo nekako iznenada. Nije mi bilo osobito drago to je Joe bio toliko siguran u mene. Bilo bi mi milije da je pokazao malo vie uzbudenosti, ili da je rekao: To ti slui na ast, Pipe, ili neto slino. Stoga ne odgovorih nita na prvu Joeovu napomenu te se osvrnuh samo na drugu, rekavi kako je uistinu sve dolo neoekivano, ali sam uvijek elio postati dentlmen i esto razmiljao o tome to bih uradio kad bih zaista postao. Ma, je li? nato e Joe. Ba udno! Prava je teta, Joe rekoh to nisi malo bolje uznapredovao kad smo nekad ovdje uili! - Pa, to ti ja ne znam - odvrati Joe. - U mene je uplja glava. Razumijem se samo u svoj zanat. Pa, jest, ne kaem da nije, teta je, prava teta to sam uvijek bio tupoglav, ali sada ve nije kao onda, prije godinu dana sad je ve svejedno. Ja sam meutim pomiljao na to kako u neto uiniti za Joea kad budem bogat, a za to bi bilo mnogo povoljnije da je u njega veih sposobnosti za vii poloaj

u drutvu. Nije ni slutio to sam zapravo mislio rei, pa sam nakanio da se najprije s Biddy o tom porazgovorim. Poto smo doli kui i popili aj, povedoh Biddy u vrti pokraj ivice, gdje sam joj najprije sasvim openito kazao da je nikad ne u zaboraviti samo da je malo razvedrim zatim saopio da u je neto zamoliti. A to je, Biddy, da ne propusti nijednu priliku da malo pomogne Joeu. Kako da mu pomognem? upita gledajui mi vrsto u oi. Pa, zna, Joe je drag i mio i, drim, najkrasniji momak na svijetu ali je u nekim stvarima malo zaostao. Na primjer, Biddy, u znanju i u vladanju. Iako sam gledao u Biddy dok sam govorio, a ona razrogaila oi, ipak nije gledala u mene. O, njegovo vladanje! Ne zna se, dakle, vladati? upita Biddy i strgne list s ogrozdova buna. Draga Biddy, ovdje se vrlo dobro vlada ... O, dakle se ovdje vrlo dobro vlada? - ubaci Biddy promatrajui paljivo list na svom dlanu. Sasluaj me do kraja; kad bih Joea poveo u odlinije drutvo, kao to se nadam da u i uiniti, kad itavo bogatstvo prijee u moje ruke, ne vjerujem da bi mu njegovo vladanje sluilo na ast. A ne misli li da to i sam vrlo dobro zna? upita Biddy. To je pitanje bilo tako izazovno (jer na to jo nikad ni u snu nisam pomilja), te se trgoh: - Biddy, kako to misli? Poto je Biddy medu dlanovima samljela list usitno, a miris me ogrozdova grma otad uvijek podsjeao na tu veer u vrtiu do ivice ree: Zar nisi nikad pomislio na to da je moda ponosit? Ponosit? ponovim prezrivim naglaskom. O, ima raznih vrsta ponosa nastavi Biddy gledajui mi ravno u oi i klimajui glavom - nije ponos isti u svakoga...

 No? Zato si umukla? - upitah. Nije ponos u svakog ovjeka isti - produi Biddy. - Moda je Joe odve ponosit da ma kome dopusti da ga istrgne iz zvanja, u kome je u svakom pogledu na mjestu i koje voli i potuje? Da ti pravo kaem, mislim, da je Joe zaista takav, premda je moda i suvie smiono da ja to kaem, jer ti mora da ga bolje poznaje od mene. Biddy rekoh vrlo mi je ao to ujem to od tebe. To nisam oekivao. Zavidljiva si. Nije ti pravo to me je zadesila velika srea, pa ne moe sakriti svoje osjeaje. Ako ima srca da to kae odvrati Biddy a ti samo reci, kolikogod puta hoe reci, ako ima srca da to kae. Ako ima srca da bude takva, moja sitniava Biddy od-govorih kreposno i naduto nemoj kriviti mene. Vrlo alim to sam to opazio kod tebe jer je loa crta ljudskog znaaja. Namjeravao sam te zamoliti da poslije mog odlaska, ako ti se ponekad prui prilika, pomogne malo dragom Joeu da se usavri. No poslije toga ne u te ni za to moliti. Neobino mi je ao, ponavljam, to sam to kod tebe opazio, Biddy. To je loa crta ljudskog znaaja. Bez obzira da li me grdi ili mi odobrava odvrati sirota Biddy ipak se moe pouzdati u mene da u jednako pokuati sve to mogu da budem ovdje sad i u svako vrijeme od pomoi. I kakvo god miljenje o meni ponese sa sobom, moji se osjeaji prema tebi ne e promijeniti. No pravi dentlmen, meutim, ne bi .smio biti nepravedan ree Biddy i okrene glavu. Usrdno sam ponovio, daje to loa crta ljudskog znaaja (a otad sam imao prilike uvjeriti se da sam bio u pravu to sam tako mislio, samo to se to nije smjelo pripisati Biddynom znaaju). Napustih Biddy i uputili se uskom stazicom, a Biddy pode u kuu. Sav tuan prodoh kroz vrtna vrataca da se malo proetam, dok ne

bude vrijeme za veeru. Osjeao sam kako je tuno i udno to se i drugi dan oekivanja moje sjajne budunosti zavrava kao i prvi, donosei mi samo usamljenost i nezadovoljstvo. No ujutro se moje raspoloenje opet razvedrilo i razblailo, pa sam takav bio i prema Biddy. Nismo vie razgovarali o toj temi. Obukavi najbolju odjeu, podoh zarana u grad, kad sam raunao da su duani ve otvoreni, i pojavih se kod krojaa gospodina Trabba, koji je sjedio pri doruku u sobi iza radionice. Nije smatrao potrebnim da me doeka, ve me dozove k sebi. No! - usklikne napola prijazno, a napola oporo. Kako ste i to elite? Gospodin Trabb je razrezao jo vruu zemiku na tri krike, velike kao tri kreveta i sada ih presvlaio plahtama maslaca. Bio je to bogat stari neenja. A prozor je njegove sobe gledao u maleni, bogato zasaeni vrti i vonjak. U zidu je pokraj ognjita bila ugraena povelika blagajna, i nimalo nisam sumnjao da su u njoj bile nagomilane itave vree blaga. Gospodine Trabb rekoh. E, malo je neprilino to vam moram rei, jer zvui kao hvalisanje ali, eto, pripao mi je lijep imutak. Gospodin Trabb se sav izmijenio. Zaboravio je na svoje plahte, u-brie prste u stolnjak i usklikne: O, bogo moj! Putujem u London upravitelju imutka rekoh, onako kao sluajno vadei nekoliko gineja iz depa i gledajui u njih - i stoga mi je potrebno moderno odijelo. elim da odmah platim u gotovu nadodahjer bi inae kroja mogao da ga i ne saije i samo toboe primi narudbu. Dragi gospodine odgovori gospodin Trabb, naklonivi se s mnogo potovanja, rairi ruke i oslobodi se da me se dotakne s vanjske strane laktova ne spominjite to, jer ete me uvrijediti. Doputate li da vam estitam? Hoete li biti ljubazni da stupite u duan?

Momak je gospodina Trabba bio najbezobraznije eljade u itavom kraju. Kad sam uao, upravo je pometao duan, i da posao bude zabavniji, vitlao svu prainu na mene. Jo je svejednako meo kad sam s gospodinom Trabbom ulazio u duan, i udarao metlom po svemu to mu je dolo pod ruku da pokae (bar sam tako shvatio) kako se moe mjeriti sa svakim kovaem, bilo ivim ili mrtvim. Prestani s tom bukom izdere se strogo gospodin Trabb ili u ti razbiti glavu! Molim vas, izvolite sjesti, gospodine. Eto, to vam je ree, skinuvi balu sukna i razmotavajui ga valovito, spreman da podmetne ruku i pokae odsjajivanje tkanine neto naroito fino. Mogu vam preporuiti, jer e zaista odgovarati vaim potrebama, gospodine, i to je neto najfinije! Pokazat u vam i druge vrste. Ej, ti, daj broj etiri! (Te su rijei bile namijenjene momku, kojeg je pritom ibao stranim pogledima, predviajui kako e se taj pogani mladi balom oeati o mene, ili na neki drugi nain pokazati svoju prijateljsku naklonost.) Gospodin Trabb nije ni naas skidao strogi pogled s tog mladia sve dok nije stavio balu na tezgu i naao se u nekom udaljenom kutu gdje vie nije bio opasan. Onda mu naredi da donese broj pet i broj osam. I bez tvojih vragolija ree Trabb ili e se ljuto kajati, derane prokleti, i do groba se mene sjeati! Gospodin Trabb se zatim nagne nad brojem etiri i poniznom po-vjerljivou stane me uvjeravati i preporuivati to sukno kao laku tkaninu za ljeto, koje je sada u velikoj modi u odlinim i najviim krugovima, materijal, koji e njemu sluiti na ast pri pomisli daje od njega skrojio odijelo jednom sugraaninu (ako mu je doputeno da me tako nazove). No, hoe li mi skoro donijeti broj pet i broj osam, bitango prokleta dovikne momku ili hoe da te izjurim iz duana i sam donesem bale?

Uz pomo gospodina Trabba izabrao sam sukno za odijelo i vratio se u sobu da mi uzme mjeru. Iako je Trabb ve imao moju mjeru i bio njome dosada sasvim zadovoljan, sada se ispriavao: Pod ovim okolnostima, koje su se nadale, to vie ne bi odgovaralo svrsi, gospodine, ba nikako. - Tako je gospodin Trabb mjerio, biljeio i proraunavao u sobi, kao da sam neko zemljite, a on najuveniji mjernik, inei sve i sva, da sam imao osjeaj kako nijedno odijelo ne moe naplatiti njegov trud. Kad je napokon zavrio, dogovorismo se da e sve poslati u etvrtak uveer u kuu gospodina Pumblechooka. Drei ruku na kvaki od vrata to su vodila u sobu, doda: Znam, gospodine, da se od londonskog graanina ne moe oekivati da bude stalna muterija zanatlije svoga kraja, no kad biste mi od vremena do vremena dali narudbu kao starom sugraaninu, za mene bi to bila osobita ast. Dovidenja, gospodine, najponizniji. - Vrata! Posljednju je rije doviknuo momku, koji nije imao pojma to to ima znaiti. No vidio sam kako se nemono skljokao kada me je njegov majstor otpremao i ispraao do vrata; i moje je prvo, sigurno iskustvo o svemonosti novca bilo da je potpuno zgromio Trabbova naunika. Poslije ovog upeatljivog dogaaja posjetio sam redom duane klobuara, postolara i trgovaca pletenom robom, te sam se osjeao gotovo kao pas Majke Hubbard*( Lice iz engleske bajke. Prev.), ija je oprema zahtijevala usluge tolikih trgovaca i zanatlija. Otiao sam i u potanski ured i pretplatio mjesto u potanskim kolima, koja kreu u subotu u sedam sati ujutro. Nije bilo svuda potrebno objanjavati kako mi je pripao lijep imutak; no kad god bih neto o tom spomenuo, trgovac bi prestao zuriti kroz prozor na Glavnu ulicu i posvetio svu panju meni. Poto sam naruio sve potrebno, poao sam prema Pumblechookovoj kui. Dok sam se pribliavao mjestu poslovanja toga dentlmena, ugledao sam ga gdje stoji na vratima.

Iekivao me je vrlo nestrpljivo. Bio se rano izvezao u svojim dvokolicama, posjetio kovanicu i tamo saznao veliku novost. Priredio mi je zakusku u barmvellskoj gostinjskoj sobi, a svom je poslovoi naredio da napusti brod kad smo moja preuzvienost i on prolazili kroz duan. Kad smo on, ja i zakuska ostali nasamo, uhvati me za ruke i pozdravi: Dragi prijatelju, estitam vam na srei koja vas je zadesila. Vi ste je i zasluili, dabome da jeste! Poeo je odmah govoriti o onome to je vano i meni se svidjelo kako se mudro izraava. Poto me je nekoliko asaka hunjkajui obasipao svojim udivljenjem, nastavi: Kad pomislim da je upravo uz pomo moje malenkosti do toga dolo, to je ve po sebi najvea nagrada za moj trud. Zamolio sam gospodina Pumblechooka da upamti kako o tom ne treba nikad ni rijei govoriti ili to spomenuti. Dragi mladi prijatelju ree Pumblechook dopustit ete mi da vas tako nazovem ... Promrmljao sam dabome, i gospodin Pumblechook me ponovno primi za ruke. Trudio se da ih privue na svoj prsluk, to je bilo vrlo ganutljivo, samo to su se moje ruke vie doticale njegova trbuha. -Dragi mladi prijatelju, pouzdajte se u me da u za vrijeme vae odsutnosti svojim slabim silama nastojati da Joseph nikad ne dozna o taj na Joseph!? - doda saalno. - O taj na Joseph!! Joseph!!! - Nato za-klima glavom, lupkajui po njoj rukom kao da sumnja u Joeove umne sposobnosti. - Ali, dragi mladi prijatelju - nastavi gospodin Pumblechook -mora da ste gladni i umorni. Izvolite sjesti. Evo piletine, ravno iz Vepra, tu je jezik, ravno iz Vepra, i jo neke malenkosti, sve ravno iz Vepra. Nadam se da to ne ete prezreti ree. Skoivi na noge istog trenutka, tek to je sjeo,

usklikne: Je li preda mnom taj s kojim sam se neko igrao u danima njegova sretna djetinjstva? I smijem li ... smijem li ... ? Smijem li znailo je da li mi smije stisnuti ruku. Pristao sam i sav se rastapao od razdraganosti, a onda opet sjedne. - Evo vina - ponudi gospodin Pumblechook. - Dajte da pijemo, da nazdravimo vaoj Srei, e da bi uvijek tako mudro znala izabrati svoje miljenike! Ponovno skoi na noge i ree: - No ipak ne mogu gledati pred sobom Onoga - ni piti u Njegovo zdravlje - a da mu i opet ne zaelim - o, smijem li ... smijem li ...? Kazali mu da smije i on se jo jedanput izrukova sa mnom, iskapi au i stavi je naglavce na stol. Uinio sam isto. Kao da sam se prije no to sam ispio au i ja postavio naglavce, vino mi je smjesta udarilo u glavu. Gospodin Pumblechook mi je dodavao najvee krike jetre, nutkao me najslasnijim komadima suenog jezika (i vie nije, kao nekad, spominjao svinju i svinjetinu u vezi sa mnom), a za se, tako rei, uope nije mario. - O pilence, pilence! Zacijelo nisi ni sanjalo o tome - zapjeva gospodin Pumblechook, upuujui svoje rijei pileem peenju u zdjeli kada si bilo jo malo ptice, kakva te sudbina eka. Nisi ni sanjalo da e posluiti kao zakuska pod ovim skromnim krovom. Smatrajte to mojom slabou, ako hoete produi i ponovno ustade - smijem li?... Smijem li... ? Bilo je sasvim suvino da mu odgovorim da smije i stoga on to smjesta i uini. Ne znam kako mu je uspjelo da to tako esto ponovi, a da se ni jedanput ne ozlijedi mojim noem. A vaa je sestra produi nakon nekoliko brzo progutanih zalogaja- imala ast da vas odgoji svojom rukom! Tuno je, kad pomislim, kako sada ne moe vie potpuno shvatiti veliinu te asti. Smijem ... Videi kako se sprema da ponovno nasrne na mene, ja ga zaustavim.

 Nazdravimo u njezino zdravlje! rekoh. Ah! usklikne gospodin Pumblechook, zavalivi se na stolac, sav nemoan od udivljenja - po tim ete ih rijeima prepoznati, gospodine! (Ne znam, tko je bio taj gospodin, jer ja to zacijelo nisam bio, a treega nije bilo u drutvu) - po tim ete rijeima odmah prepoznati one koji su plemenita duha, gospodine! Uvijek sve prataju i vazda su prijazni. Podlac Pumblechook brzo stavi opet punu au na stol i ponovno skoi na noge: Nekom bi se prostaku inilo da ponavljam jedno isto ali, smijem li? Poslije toga ponovno sjedne ispijajui u zdravlje moje sestre. - Ne smijemo biti slijepi prema nedostacima njezine udi doda gospodin Pumblechook no tjeimo se da je sve radila u najboljoj namjeri! U to sam vrijeme stao opaati da mu je lice zajapureno; a meni je samom bilo pri dui kao da sam se sav pretvorio u veliko lice to bridi nakvaeno vinom. Spomenuo sam gospodinu Pumblechooku kako sam naredio da moje novo odijelo donesu u njegovu kuu, a on se sav oduevio to sam upravo njega odlikovao tolikom poau. Spomenuo sam da sam to uinio zato to ne elim da me u selu vide u njemu. Do neba je hvalio moju odluku. Osim njega nema tu ive due, natukne, dostojne moga povjerenja, i - ukratko, smije li ? ... Onda me njeno upita sjeam li se jo nae djeje igre zbrajanja, pa kako smo zajedno poli u vijenicu radi potpisa naunikog ugovora i sve u svemu da sam ga uvijek najvie volio i on bio moj najprisniji prijatelj. Da sam popio I deset puta toliko aa vina, no to sam ih uistinu popio, znao bih da izmeu nas nije nikad postojao takav odnos i odbacio bih iz dna due takvu pomisao. No usprkos svemu tomu, sjeam se, kako sam vjerovao da sam se ipak u mnogo emu prevario u pogledu njega, jer je zapravo razuman, dobroudan i sjajan ovjek.

Postupno je postajao toliko povjerljiv da je traio moj savjet i o svojim poslovima. Spomenuo je da se sada pruila zgodna prilika za nagomilavanje i monopoliziranje itarica i sjemenja u njegovim poslovnim prostorijama, ukoliko budu proirene, prilika kakva se dosad jo nikad nije pruila ni u naem, ni u ma kojem drugom kraju u naoj okolini. Po njegovu bi miljenju trebalo samo vie kapitala da se stee golemi imutak. Samo dvije rijece: vie kapitala. On (Pumblechook) misli: kad bi neki tajni ortak uloio u taj posao malo kapitala, moj gospodine, ne bi imao nikakvog drugog posla nego da se doeta, kad god bi ga bila volja, ili da poalje povjerenika, pa da preispita knjige. Da se doeta dvaput u godini i strpa u dep dobitak od pedeset do sto a zatim: da bi to bio posao kao stvoren za mladog dentlmena bistra duha i bogata, te bi se zaista isplatilo da o tome malo razmisli. Sto ja mislim o tome? Mnogo dri do mog miljenja, pa sad to mislim o tom? Odgovorih: Strpite se malo. Neizvjesnost i u isti mah odrjeitost toga miljenja tako je silno djelovala na nj, te me vie nije ni pitao smije li mi stisnuti ruku, nego je naprosto rekao da mora to uiniti i uini. Popili smo sve vino, i gospodin Pumblechook me je svejednako uvjeravao i prisizao da e se ve pobrinuti da zadri Joea u granicama (ne znam u kakvim granicama) i da e me stalno i uspjeno pomagati svojim uslugama (ne znam kakvim uslugama). Poto mu je zaista divno uspjelo da sve dotad sauva tu tajnu, saopio mi je takoer, prvi put u mom ivotu, da je uvijek o meni govorio kako taj djeak nije obian djeak i, upamtite to u vam rei, njegova budunost nije obina budunost. Smjekajui se kroz suze ponovio mi je kako je udno kad se sad sjeti tih rijei, na to sam mu odgovorio da je to i meni udno. Napokon izadoh na zrak, nejasno osjeajui da sunane zrake nekako

neugodno pale, te opazih da sam, sve drijemajui, stigao do brklje, a da uope nisam vidio ceste. Trglo me je iz drijemea dozivanje gospodina Pumblechooka. Bio je zaostao daleko za mnom na osunanoj cesti i davao mi znakove da ga poekam. Stanem, i on me dostigne sav zasopljen. Poto mu se vratio dah, progovori: Ne, prijatelju dragi, dok je mene, ne emo tako! Taj na sastanak ne moe se tako okonati a da se ne posluim vaim ljubaznim pristankom: Smijem li, kao va stari prijatelj, koji vam eli svako dobro? Smijem ... smijem li ... ? Izrukovasmo se bar po stoti put, a zatim s najveim gnjevom naredi nekom mladom vozaru da mi se makne s puta. Napokon me blagoslovi i stajae, maui rukom, sve dok nisam nestao iza okuke ceste. Zadoh u polje, gdje sam se u sjeni ivice do mile volje naspavao, a zatim proslijedili kui. Imao sam malo prtljage za noenje sa sobom u London, jer je samo neto od onih malenkosti, to sam ih posjedovao, priliilo mom novom poloaju. No jo sam istog popodneva poeo spremati stvari, hvatajui sve to mi je dolazilo pod ruku, tako da sam u pretjeranoj hitnji potrpao i ono za to sam znao da e mi sutra trebati, obuzet zamilju da mi vie ne preostaje ni aska vremena. Tako je proao utorak, pa srijeda i etvrtak; u petak se ujutru uputih do gospodina Pumblechooka odjenuti novo odijelo i zatim posjetiti gospoicu Havisham. Bila mi je preputena vlastita soba gospodina Pumblechooka, ukraena istim runicima, da se u njoj presvueni. Moje me novo odijelo prilino razoaralo. Po svoj prilici svako novo odijelo, koje iekujemo s radosnim nestrpljenjem, otkako odijela postoje, ne zadovoljava oekivanja njegova vlasnika. No kad sam ga imao nekih pola sata na sebi i postavljao se u bezbroj poza ispred prilino malog toaletnog ogledala

gospodina Pumblechooka, u uzaludnom nastojanju da vidim svoje noge, meni se inilo da mi ve bolje pristaje. Bilo je jo izjutra, a u gradiu, nekih deset milja od nas, bio je sajam pa gospodina Pumblechooka nije bilo kod kue. Nisam mu rekao tono dan kad namjeravam otputovati, te se inilo da mu ne u vie stisnuti ruku prije odlaska. Bilo je sve kako treba, pa izadoh na ulicu u novom odijelu, savreno dotjeran, sav u neprilici to moram proi pokraj poslovoe, i u sumnji da ostavljam lo dojam, kao na primjer Joe u nedjeljnom odijelu. Poao sam preacima i iza kua do gospoice Havisham, gdje sam zbog ukoenih dugih prstiju na rukavicama s mukom povukao za zvono. arah Pocket dola je na vrata i upravo zatetura kad je vidjela kakva se promjena sa mnom zbila; a njezino smee lice, nalik na orahovu ljusku, sasvim je poutjelo i pozelenjele Vi? - upita. - Vi? O, Boe moj! to elite? Odlazim u London, gospoice Pocket odgovorih i htio bih se oprostiti s gospoicom Havisham. Nitko me nije oekivao. Ostavi me zakljuana na dvoritu, dok je pola pitati hoe li me primiti. Vratila se vrlo brzo i povela gore sveudilj zurei u mene. Gospoica Havisham etala je po sobi, gdje je bio onaj dugi prostrti stol, potapajui se kukastim tapom. Soba je bila osvijetljena kao uvijek. Zastane kad je ula da smo uli te se okrene. Stala je pokraj trulog, raspalog svadbenog kolaa. Ne odlazi, arah ree. No, to je Pipe? Putujem sutra u London, gospoice Havisham odgovorih, pazei vrlo pomnjivo to u rei - pa sam mislio da mi u svojoj dobroti ne ete zamjeriti to sam se doao oprostiti. Pa to je prekrasno, Pipe usklikne vitlajui palicom oko moje glave kao dobra vila, koja mi je kumovala na krtenju i pretvorila me u bogataa, a sada hoe da me obdari posljednjim poklonom.

 Posluila me velika srea, otkad sam posljednji put bio kod vas, gospoice Havisham promrmljam i zbog toga sam vrlo zahvalan, gospoice Havisham. Da, da! ree, gledajui s uivanjem pereneraenu i zavidljivu arah. Vidjela sam gospodina Jaggersa. Sve sam ve ula, Pipe. Sutra dakle putuje? Da, gospoice Havisham. A imena mu ne zna? Ne, gospoice Havisham. A gospodin Jaggers je postao tvoj skrbnik? Da, gospoice Havisham. Upravo se naslaivala tim pitanjima i odgovorima. Toliko je uivala u preneraenosti i zavisti arah Pocket. eka te lijepa budunost. Budi dobar i pokai se dostojnim te sree, i dri se uputa gospodina Jaggersa. Pogleda me, a zatim arah, i kad vidje Sarino lice, na njezinom paljivom licu zatitra okrutan osmijeh. Zbogom, Pipe! zna, zauvijek e se zvati Pip. Da, gospoice Havisham. Zbogom Pipe! Ispruila je ruku, a ja je, padnuvi na koljena, poljubih. Nisam prije razmiljao o tome kako u se s njom oprostiti: dolo je tako samo po sebi. Pobjedniki pogleda sablasnim oima u arah Pocket; i tako os-tavih svoju dobru vilu: oduprijevi se objema rukama na kukastu palicu, stajala je usred tmurno osvijetljene sobe pokraj pljesniva svadbena kolaa zastrta pauinom. arah Pocket me je ispratila kao avet koju treba izvesti iz kue. Nije se mogla pomiriti s mojom vanjtinom i bila je do krajnosti smuena. Oprostih se s njome: Zbogom, gospoice Pocket a ona je samo zurila u mene, kao da uope nije znala da sam neto rekao. Iziavi iz kue, pohitao sam do gospodina Pumblechooka; skinuo novo odijelo, sloio ga i zavezao, pa podoh kui u starome, u kojemu sam se - pravo da

vam kaem osjeao mnogo lagodnije, iako sam sada nosio jo i zaveljaj. est je dana, za koje sam mislio da im nikad nee biti kraja, proteklo brzo, a sutranjica se zagledala u mene mnogo trjeznije nego to sam ja gledao u nju. to je bre nestajalo tih est veeri: pet, etiri, tri, dvije, to sam vie cijenio Joeovo i Biddyno drutvo. Posljednje sam veeri obukao novo odijelo da me vide i uivaju, i tako sam sjedio u punom sjaju, dok nije dolo vrijeme za poinak. Meni u ast priredie toplu veeru, uvelianu neizbjenim pileim peenjem, a zavrili je flipom *( Vru napitak od piva, rakije i eera. Prev.. Svi smo bili vrlo potiteni i nimalo bolje volje iako smo hinili da smo veseli. Trebalo je da u pet sati izjutra odem iz sela s malom putnikom torbom u ruci. Rekao sam Joeu da mi je milije ako sam poem na put. alim, gorko alim to se ta odluka rodila u mojoj glavi zbog pomisli na oprenost izmeu Joea i mene kad bismo zajedno doli na potansku stanicu. Uvjeravao sam sebe da moja odluka nije bila okaljana tim osjeajem, ali kad sam te posljednje noi poao u svoju sobicu, bio sam prisiljen priznati da je ipak tako. Neto snano me je vuklo da se vratim dolje i zamolim Joea neka ujutru pode sa mnom. Nisam to uinio. Svu sam no nemirno sanjao o koijama, koje su me vozile drugamo umjesto u London, a u njih su bili zapregnuti sad psi, sad make, as svinje, as ljudi samo ne konji. Sve do zore, dok nisu propjevale ptice, proivljavao sam svakojake nezgode na tom putovanju. Ustadoh i napola obuen sjedoh do prozora da bacim oprotajni pogled, a pritom sam zaspao. Biddy je rano ustala da mi spremi doruak, i premda nisam niti sat spavao kraj prozora, kad osjetih miris dima iz kuhinjskog ognjita, sko-ih na noge sa stranom pomilju daje ve kasno poslijepodne. No jo poslije toga, dugo nakon to sam uo zveckanje ajnih

zdjelica i bio sasvim obuen, nisam se mogao odluiti sii dolje. Ostao sam i dalje u sobici, po vieput razrjeujui i opet zavezujui remenje male putne torbe, iznova je otvarajui i ponovo zatvarajui sve dok mi Biddy ne dovikne da sam okasnio. Brzo sam gutao doruak, a da nisam ni osjetio njegova okusa. Ustadoh od stola i rekoh ivahno, kao da mi je taj as palo na um: No dakle! Mislim daje vrijeme za odlazak! A zatim poljubih sestru, koja se smijuckala, klimala glavom i tresla se na stolici, na kojoj je uvijek sjedila. Poljubih Biddy, te zagrlih Joea. Nato dohvatih malu putnu torbu i izadoh iz kue. Kad sam as zatim uo neki tropot iza sebe, osvrnuo sam se i vidio posljednji put Joea, i to upravo kad je za mnom bacio staru potkovu, a Biddy je isto uinila. Stadoh i zamahnuh eirom. Stari dobri Joe die svoju snanu desnicu, maui njome ponad glave i viui promuklim glasom hurrraaa!, a Biddy pritiskivae pregau na oi. Pjeaio sam dalje ustrim koraajima, mislei pritom kako je rastanak ipak bio laki nego to sam zamiljao, i dozivao sebi u pamet kako bi zaista bilo neprilino da me je Joe pratio do potanskog ureda i tamo bacio staru potkovu za kolima, naoi itave Glavne ulice. Zvidu-kao sam i nisam mislio na rastanak. Selo je bilo spokojno i tiho, a laka se magla sveano dizala, kao da mi eli pokazati svijet u kojem sam proivio dane nevina djetinstva, a onkraj njega lealo je ono veliko nepoznato, tako da sam se odmah zagrcnuo i briznuo u pla. Bilo je to kod putokaza nakraj sela, i ja poloih ruku na nj i rekoh: Zbogom, dragi moj dobri drue! Sam Bog zna da se nikad ne trebamo stidjeti svojih suza, jer su one rosna kia to sipi na debelu prainu to se slegla na naa okorjela srca. Kad sam se naplakao, postao sam ii i bolji nego to sam dotad bio tuniji i svjesniji svoje nezahvalnosti, i blai. Da sam prije plakao, Joe bi sada hodao pokraj mene.

Te su me suze i one to su mi ponovno navrle na oi, dok sam dalje nijemo koraao, tako ovladale da sam se, sjedei u kolima i vozei se ve daleko izvan grada, prepirao sam sa sobom, s bolom u ojaenoj dui, ne bih li iziao, kad budu mijenjali konje, i vratio se da provedem jo jednu veer kod kue i na ljepi se nain rastanem sa svojima. Dobili smo novu spregu, a ja sam jo sveudilj oklijevao i tjeio se time kako jo uvijek mogu sii i odetati natrag kad stignemo na drugu postaju. I dok su mi glavom prelijetale takve misli, zamiljao bih kako je lice sluajnog prolaznika, koji nam je cestom dolazio u susret, nalik na Joeovo, i moje bi srce jae zakucalo. Kao da se Joe mogao pojaviti tu na cesti! Mijenjali smo konje, i opet ih mijenjali, a sada je ve bilo prekasno i predaleko da se vratim, i nastavio sam putovanje. Sad se ve sva magla sveano digla i preda mnom se pruao cijeli svijet. Tako se zavrava prvo razdoblje Pipovih velikih oekivanja. 20. POGLAVLJE Putovanje je od naeg grada do metropole trajalo nekih pet sati. Upravo je minulo podne kad je etvoroprena koija, u kojoj sam se i ja vozio kao putnik, projurivi kroz Cross Keys, Wood Street i Cheapside, uletjela u prometnu vrevu Londona. Kod nas se Britanaca ve u ono vrijeme bilo ustalilo miljenje da je izdajstvo ako netko samo i posumnja da nismo najbolji ljudi, da sve to je nae nije najbolje; inae bih, iako zastraen veliinom Londona, moda i posumnjao da je grad prilino ruan sa svojim zavojitim, uskim i prljavim ulicama. Gospodin Jaggers mi je na vrijeme poslao svoju adresu: Little Britain, a ispod toga je napisao na posjetnici: tik do Smithfielda i sasvim blizu postaje

potanskih kola. Ipak me je neki koija, na ijem je zimskom kaputu bilo priiveno isto onoliko plateva koliko je imao godina, strpao u koiju, zatvorivi me sa strane preklopnim treskavim stepenicama*( Starinske su
koije bile vrlo glomazne i visoke, te se ulazilo i izlazilo pomou preklopnih stepenica. - Prev.) kao da me je nakanio odvesti

pedeset milja daleko. Uspinjao se itavu vjenost na koijako sjedite, koje je, kako se dobro sjeam, bilo ukraeno starim, od kie i sunca izblijedjelim i od moljaca sasvim izgrizenim zelenim gunjem. Bila je to divna ekipaa, izvana naikana sa est drvenih vjenia, s rasklimanom papuom odostrag, na koju bi stalo ni sam ne znam koliko lakeja, a ispod nje je virila brana kao zapreka za sve nezvane pjeake koji ne bi mogli odoljeti napasti i pokuali se popeti na kola. Jedva sam stao uivati u vonji, razmiljajui o tome kako je koija nalik u isti mah na ubonicu i staretinarnicu, i udio se zato su zobnice u njoj, i nisu prikaene izvana, kadli opazim kako je koija ve poeo silaziti sa svog sjedita, kao da e kola uas stati. Zaista su uas stala, i to u mranoj ulici kod nekog ulaza s otvorenim vratima iznad kojih je bilo ispisano G. JAGGERS. Koliko? upitam koijaa. Koija odgovori: - iling - ako ne elite dati malo vie. Dakako da sam rekao, da ne elim platiti vie. E, pa onda iling - zadovolji se koija. - Ne u sebi nakopati vraga na glavu. Znam ja njega! I kriom mirne na natpis s imenom gospodina Jaggersa i zatrese glavom. Poto je primio iling, uspjelo mu je poslije nekog vremena da se opet uspne na sjedite i napokon nestane (a meni je odlanulo). Udoh u prednju prostoriju, s malom putnom torbom u ruci, te upitah je li gospodin Jaggers u uredu. Nije odgovori namjetenik. Sada je u sudnici. Jeste li vi gospodin Pip?

Potvrdih da sam gospodin Pip. Gospodin Jaggers vam poruuje da ga priekate u njegovoj sobi. Nije znao koliko e izbivati, ima neku raspravu. No sva je prilika da e doskora doi, jer je njegovo vrijeme vrlo dragocjeno. Kod tih rijei namjetenik otvori druga vrata i uvede me u stranju sobu. Tu naosmo jednookog dentlmena u barunastu odijelu, s hlaama do koljena, koji ubrie nos rukavom kad ga prekinusmo u paljivom itanju novina. Idi i ekaj van, Mike - ree namjetenik. Ve sam htio kazati kako se nadam da ne smetam kadli namjetenik s vrlo malo panje, to jo nikad dosad nisam vidio, otpremi dentlmena i baci za njim krznenu kapu, te me ostavi nasamo. U sobu je gospodina Jaggersa dopirala svjetlost samo kroz prozor na stropu, a i taj je bio sav iskrpan, kao razmrskana glava ranjenika, a susjedne kue kao da su se nagnule da bi me kroz taj prozor mogle to bolje vidjeti. Nije bilo toliko spisa koliko sam mislio da u tu nai, ali je zato bilo nekoliko udnih stvari kakve nisam oekivao kao na primjer stari zahrali pitolj, ma u koricama, nekoliko neobinih krinja i zamotljaja, a na polici dvije strane sadrene maske, preko mjere podnadule i kao s nekim ukoenim trzajem oko nosa. Stolica gospodina Jaggersa, s visokim naslonom, od posve crne konjske strune, bila je uokvirena nizovima mjedenih avlia kao lijes; zamiljao sam ga zavaljena u naslonjau kako gricka kaiprst i iba pogledima svoje klijente. Soba je bila malena, a klijenti kao da su se obiavali naslanjati na zid: zidovi, a osobito onaj nasuprot stolice gospodina Jaggersa, bili su zamaeni od ljudskih leda. Sjetih se da je i jednooki dentlmen strugao leima po zidu kada je zbog mene, iako ne mojom krivnjom, bio izbaen iz sobe.

Sjeo sam na stolicu za klijente, smjetenu nasuprot Jaggersove, sav proet tunom atmosferom toga mjesta. Opazio sam da se i na nam-jetenikovu licu, kao i na licu njegova poslodavca, vidjelo da zna o svakome poneto na njegovu tetu. Radoznalo sam se pitao, koliko li je inovnika moglo biti u gornjem katu i opaa li se na svima ta pogubna prevlast nad ostalim ljudima. Htio sam saznati povijest te starudije, porazbacane po sobi, i kako je dospjela ovamo. udio sam se onim dvjema podbuhlim posmrtnim maskama i pitao se jesu li moda likovi iz porodice gospodine Jaggersa, pa ako je na svoju nesreu i imao dva tako runa roaka, zato ih je trebalo postaviti na pranjave police izlaui ih garu i upljuvcima muha, umjesto da im nade prikladno mjestance kod kue. Ja, dakako, jo nisam znao to znai provesti ljetni dan u Londonu, pa sam moda bio tako potiten i zbog vruine, pokvarena zraka, te praine i pijeska, ime je sve naokolo bilo pokriveno gustom naslagom. Sada dok sam sjedio i ekao u zaguljivoj sobi gospodina Jaggersa, udio sam se svemu tomu i nisam mogao vie podnijeti pogled onih dviju maska na polici iznad naslonjaa gospodina Jaggersa, pa sam ustao i iziao. Kad rekoh namjeteniku da u se malko proetati na svjeem zraku, ekajui gospodina Jaggersa, savjetova mi da skrenem iza ugla i doi u na Smithfield. Tako sam dospio tamo i inilo se kao da se to gnusno mjesto, prepuno prljavtine, masti, krvi i smrada lijepi za mene* ( Na tom su se trgu usred Cityja neko vrila smaknua, a u Dickensovo je doba bila tamo govedarnica. - Prev.). Stoga sam nastojao da se to prije maknem odanle, te sam zakrenuo u ulicu gdje sam ugledao crnu kupolu katedrale sv. Pavla, to se preda mnom izboila iza neke mrke kamene zgrade, a neki mi prolaznik ree daje to zatvor Nevvgate. Proslijedivi uza zid tamnice, opazih daje kolnik nastrt slamom kako bi se priguio tropot

vozila u prolasku. Po tome, i po mnotvu svijeta koje je okolo postajkivalo, zaudarajui po rakiji i pivu, zakljuio sam da se sada odravaju suenja. Dok sam se ogledavao, neki me neobino prljavi, prilino nakresani slubenik pravde upita bih li volio ui i prisustvovati kojem suenju. Saopio mi je da bi mi za pola krune*(2 i pol ilinga. Prev.) mogao pribaviti mjesto u prvim redovima, odakle bih vrlo dobro vidio samog predsjednika suda*( Lord Chiefjustice zvao se neko predsjednik
glavnog sudita za civilne parnice {Court of Common Pleas). Prev.) s vlasuljom i u slubenom

ruhu. Govorio je o toj stranoj linosti kao o votanoj figuri, a as zatim ponudi mi ga za snienu cijenu od osamnaest penija. Poto sam odbio ponudu, izgovarajui se da imam sastanak, bio je tako ljubazan te me odveo u neko dvorite i pokazao mjesto gdje se uvaju vjeala i gdje javno ibaju osuenike. Zatim me odvede do Vrata dunika, na koja vode zloince na vjeala, i nastojei da povea moje zanimanje za ta strana vrata, doda da e etvorica takvih prekosutra u osam sati ujutro njima proi i biti najedanput pogubljeni. To je bilo grozno i predoilo mi London u stranoj slici; to vie to je ovjek, koji je za iling-dva prodavao predsjednika suda, bio od glave do pete, ne izuzimajui ni depni rupi, obuen u odijelo to je zaudaralo na plijesan, a prvobitno zacijelo nije bilo njegovo, nego ga je, kako sam sebi uvrtio u glavu, kupio za jeftin novac od krvnika. Pod tim sam okolnostima smatrao da sam se za jedan iling jeftino rijeio toga napasnika. Skoknuh u ured da pitam je li se gospodin Jaggers ve vratio, a kako ga jo nije bilo, ponovno sam poao malo u etnju. Ovaj sam se put proetao preko Little Britaina i zakrenuo u Bartholomew Close*( Bartolomejev prolaz. - Prev.), te sam opazio da su osim mene i drugi ekali na gospodina Jaggersa. Tu su bila dva ovjeka tajanstvena izgleda, to su se unjala Bartolomejevim

prolazom i zamiljeno o neem razgovarala zabadajui noge u pukotine plonika. Kad su prvi put proli pokraj mene, ree jedan od njih svome drugu: - Ako ikome, to e Jaggersu, bez sumnje, uspjeti. - Na uglu je stajao mali skup od tri mukarca i dvije ene, a jedna je od njih plakala i otirala suze u prljavi al, dok ju je druga tjeila: -Jaggers ima njegovu stvar u rukama. Malia*( Amalija. - Prev.), pa to bi jo htjela? Dok sam onuda lutao, doao je u Prolaz i neki mali Zid pocrvenjelih oiju, u drutvu drugog malog Zida. Onaj je prvi poslao drugoga po nekom poslu, i poto je ovaj otiao, vidio sam kako je Zid, oito vrlo razdraljive prirode, stao poskakivati pokraj stupa uline svjetiljke i mahnito vikati: Jaggerza, Jaggerza, Jaggerza fi meni tajte, jer sfi ostali su ni-tarije, snajte! Sve su to bila svjedoanstva o popularnosti moga skrbnika i snano su djelovala na mene, pa sam se divio i udio jo vie nego prije. Najzad, pogledavi kroz reetke vrata Bartolomejeva prolaza prema Little Britainu, vidio sam gospodina Jaggersa kako cestom dolazi prema meni. U isto su ga vrijeme ugledali i drugi koji su ga ekali, te nastade prava strka kad ga svi saletjee. Gospodin Jaggers stavi mi ruku na rame i povede dalje, ne rekavi ni rijei, ve zametne razgovor s onima koji su ga slijedili. Ponajprije se obrati dvojici tajanstvenih mukaraca. - Pa, vama nemam nita rei - doda upirui u njih kaiprst. - Ne elim znati vie nego to znam. A to se tie uspjeha, taj je neizvjestan kao pismo - glava. Rekao sam odmah spoetka daje itava stvar kao pismo glava. Jeste li platili Wemmicku? Jutros smo skupili novac, gospodine odgovori jedan od dvojice ponizno, dok je drugi paljivo motrio lice gospodina Jaggersa.

 Ne pitam kada i gdje ste ga skupili, ni da li ste ga uope skupili. Je li Wemmick primio novac? Da, gospodine odgovorie obojica u jedan glas. Vrlo dobro, moete ii. Neu da idete za mnom! ree gospodin Jaggers i zamahne rukom kako bi ih odbio od sebe. Ako kaete samo jo jednu rije, odustat u od vae obrane. Mislili smo, gospodine Jaggers... - progovori jedan od dvojice i smae eir s glave. A rekoh vam da ba to ne inite naglasi gospodin Jaggers. Vi ste mislili! Ja mislim za vas, i to neka vam bude dosta. Ako vas budem trebao, znam gdje u vas nai. Ne u da idete za mnom. Ne elim vie uti ni rijei. Ona se dvojica zglednue kad im gospodin Jaggers odmahne rukom, te ponizno usporie korake i zaostadoe iza njega, i vie ih nije bilo uti. A sad vi! ree gospodin Jaggers nenadano zastavi i obraajui se onim dvjema enama u alovima, a nato se ona tri mukarca bojaljivo udaljie. - O, vi ste, Amalija? Da, gospodine Jaggers. A sjeate li se nato e gospodin Jaggers da sada ne biste bili tu, niti biste mogli biti tu da nije bilo mene? O da, gospodine! uskliknue ene u isti mah. Bog vas blagoslovio, mi to vrlo dobro znamo. Pa zato onda - ree gospodin Jaggers - dolazite ovamo? Moj Bili, gospodine! zavapi ena koja je plakala. Sluajte, neto u vam kazati produi gospodin Jaggers. Jednom za svagda! Ako vi ne znate da je va Bili u dobrim rukama, ja to znam. Pa ako budete dolazili ovamo da me gnjavite s tim vaim Bil-

lom, onda u i vas i Billa uiniti primjerom i pustiti ga iz svojih ruku. Jeste li platili Wemmicku? - O da, gospodine, sve do posljednje pare. - Lijepo. Onda ste uinili sve to je trebalo. Recite jo jednu rije samo jo jednu rije i Wemmick e vam vratiti novac. Ta je strana prijetnja natjerala obje ene da smjesta ustuknu. Sada je preostao samo razdraljivi Zid, koji je ve nekoliko puta prinio k usnama skut Jaggersova kaputa. - Ne poznajem tog ovjeka! ree Jaggers. to eli to eljade? - Traki kospotin moj! Ja sam prat ot Aprahama Lazarusa! - Tko je to? upita gospodin Jaggers. Pustite moj kaput. Prije nego to je ispustio kaput, molitelj jo jedanput poljubi skut i odgovori: - Apraham Lazarus, ozumnjien spog sreprnine. - Zakasnili ste odgovori mu gospodin Jaggers. Ja zastupam protivniku stranku. - O feliki Poe, kospotin Jaggerz! - uzvikne razdraljivi Zid pro-blijedivi kao krpa. - Faljta ne mislite rei ta fi protif Aprahama Lazarusa! - Da, protiv njega - odvrati gospodin Jaggers - i svreno. Maknite mi se s puta. - Kospotin Jaggerz! Samo pol minut! Moj roeni prati taj minut otila to kospotin Wemmick pristati na sfaki uslof to on traiti. Kospotin Jaggerz! Samo etfrtina minut! Kat fi pristati mi fas otkupiti ot protifna stranka - mi platiti sfaka cena! Nofac ne ikrati uloka! Kospotin Jaggerz Kospotin...! Moj skrbnik savrenom ravnodunou odgurne molitelja i ostavi ga poskakivati na ploniku kao da mu je pod nogama eravica. Bez daljih upadica stigosmo u uredsku prostoriju s uline strane i zatekos-mo u njoj

namjetenika i onu stranku u barunastom odijelu s krznenom kapom. - Evo Mikea- ree namjetenik ustavi sa stolice, pristupivi gospodinu Jaggersu povjerljivo. - O! - usklikne gospodin Jaggers, okrenuvi se Mikeu, koji je oko prsta motao uvojak kose nasred ela vaem e se drugaru suditi danas poslije podne. No, to je? Pa, gospodine Jaggers - odvrati Mike glasom kao da je uvijek prehlaen, dosta sam se namuio, ali sam najzad naao onog pravoga koji nam treba. A to je spreman iskazati pod prisegom? Pa, gospodine Jaggers - ree Mike briui nos ovaj put ne u rukav ve u krznenu kapu taj e vam zapravo sve prisei. Gospodin Jaggers, isturivi kaiprst prema licu prestraenog klijenta, odjednom plane: Sluajte! Ve sam vas prije upozorio da ete me upamtiti ako vam ikad padne na um da tu ovako razgovarate! Nitkove prokleti, kako se usuujete MENI to kazati? Klijent je zinuo, ne samo uplaen, nego i zgranut, kao da ne zna to je poinio. Mamlaze! apne namjetenik, munuvi ga laktom u rebra. Su-pljoglave blesavi! Je li bilo potrebno da mu to kae u lice? Pitam vas, dakle, bezjae glupi ree moj skrbnik vrlo strogo' jo jednom, i to posljednji put, na to se ovjek, kojeg ste mi doveli ovamo, spreman zakleti? Mike se vrlo paljivo zagleda u lice moga skrbnika kao da eli neto saznati, te polako ree: - Ili e pod zakletvom potpisati kako je sve bilo, ili izjaviti daje bio u drutvu s onim drugim i da ga one kobne noi ni na as nije ostavio sama. Sluajte, budite na oprezu! Kakav je drutveni poloaj toga svjedoka?

Mike pogleda u svoju kapu, pogleda u pod, pogleda u strop, pogleda namjetenika, pa naposljetku pogleda i mene prije nego to je zbunjeno stao odgovarati: Preruili smo ga u... - kadli moj skrbnik prasne: to? Vi ste vi ste ga ? (- Mamlaze! - opet e namjetenik i sune ga u rebra.) Poto se neko vrijeme nemono ogledavao oko sebe, Mike se razvedri i ponovno zausti: - Obukli smo ga kao pristojna peenjara, kao neke vrste slastiara. Je li ovdje? upita moj skrbnik. Ostavio sam ga sjediti pred vratima, iza ugla. Provedite ga ispred ovog prozora da ga vidim. Oznaeni je prozor bio u pisarnici, te nas trojica stadosmo iza iane zavjese, i uskoro vidjesmo kako na klijent nehajno prolazi ispred nas, a s njim i neki dugonja razbojnika izgleda u bijelom prekratkom platnenom odijelu s papirnatom kapom na glavi. Bezazleni slastiar nije nipoto bio trijezan, a crna mu je masnica na oku bila ve pomalo pozelenjela, pa ju je premazao. - Kaite mu da smjesta odvede toga svjedoka - s gnuanjem naredi moj skrbnik inovniku i pitajte ga koji mu je bijes da dovodi takva svjedoka? Moj me skrbnik potom povede u svoju sobu i, dok je stojeki do-rukovao, vadei jelo iz kutije za sendvie, zalijevajui zalogaje panjolskim vinom iz malene boce (inilo mi se da se ljuti i na onaj sendvi to gaje vakao), ree mi to je za mene bio poduzeo. Trebao sam otii u Barnard's Inn, u stan mladog gospodina Pocketa, gdje je za mene ve spremljena postelja; tamo u ostati do ponedjeljka. U ponedjeljak trebam s njim poi u kuu njegova oca da vidim hoe li mi se tamo svidjeti. Rekao mi je usto koliko u novaca mjeseno primati bila je vrlo izdana svota a zatim izvadi iz pretinca stola i izrui mi adrese nekih trgovaca, kod kojih u nabaviti odijela i sve ostalo, to e mi po svoj prilici trebati. Uvjerit ete se da se moete dobrano zaduiti, gospodine

Pipe - doda moj skrbnik okrijepivi se ponovno aicom, a boica je pritom zamirisala kao puna bava panjolskoga vina - a ja u tako moi provjeriti vae raune i malo vas pritegnuti ako vidim da troite vie no to biste smjeli. Dabome da ete prije ili kasnije zabrazditi, no to ne e biti moja krivica. Poto sam malo razmislio o tom ohrabrujuem miljenju o meni, upitao sam bih li poslao po koiju? Odgovori mi da nije potrebno, jer mjesto kamo sam se spremao nije daleko: ako elim, Wemmick e me otpratiti onamo. Tako sam saznao da je Wemmick namjetenik u pokrajnjoj sobi. Dozvao je zvoncem drugog inovnika iz gornjeg kata, koji e zamijeniti Wemmicka dok bude odsutan, i poto sam se rukovao sa skrbnikom, iziao sam s namjetenikom na ulicu. Naili smo na novi skup ekalaca, no Wemmick se progura izmeu njih, rekavi hladnim, ali odrjeitim glasom: - Kaem vam da uzalud ekate. Ne eli ni s jednim od vas razgovarati. - Brzo ih se rijeismo i zajedno podosmo dalje. 21. POGLAVLJE Putem sam promatrao gospodina Wemmicka da vidim kako izgleda pri danjoj svjetlosti. Vidio sam da je suh i malena stasa, etveroug-lasta kao od drveta lica, izdjeljanog, ali ne do kraja isklesanog tupim dlijetom. Na licu je bilo jamica, to bi mogle biti i smjehuljci da je materijal, u koji su bile urezane, bio finiji, a dlijeto otrije; no ovako su bile obine zarezotine. Dlijeto je na tri-etiri mjesta pokualo oko njegova nosa poljepati lice, no bez uspjeha; ostali su samo tragovi tih pokuaja. Zakljuio sam da je neenja, jer mu je rublje bilo otrcano; a bit e daje u njegovoj obitelji bilo mnogo smrtnih sluajeva, jer je na ruci nosio najmanje etiri alobnika prstena, a u kravatu zataknuo iglu s likom ene to plae ispod vrbe alosnice nad grobom

ukraenim urnom. Opazio sam da je i na lanac od sata povjeao mnogo prstenja i peatnika, kao daje bio optereen tunim uspomenama na mnoge pokojne prijatelje. Oi su mu bile sitne, crne, otre - a usta velika, tanka i namrekana. Po mome sudu moglo mu je biti najvie etrdeset do pedeset godina. Niste, dakle, nikad prije bili u Londonu? upita me gospodin Wemmick. Ne odgovorih. I ja sam nekad bio novajlija u tom gradu odvrati Wemmick. udno kad sada na to pomislim. No sada se dobro raspoznajete? Pa, prilino odvrati. Znam kako se u njemu ivi. Je li zaista tako opak grad? - upitam tek da neto kaem, a ne iz radoznalosti. U Londonu vas mogu prevariti, orobiti i ubiti. No posvuda u svijetu ima ljudi koji e to isto uiniti. Ako izmeu njih i vas postoji mrnja. O, meni o takvoj mrnji nije nita poznato odvrati Wemmick tu se ne radi o mrnji. Oni e to uiniti ako mogu pritom neto uiariti. To gore. Mislite li? odvrati Wemmick. Rekao bih da je jedno te isto. eir je nabio na potiljak i gledao ravno preda se; hodao je ponosito kao da na ulici nema nieg to bi bilo vrijedno njegove panje. Usta su mu bila kao otvor na sanduiu za pisma, te se inilo da se neprestano smjeka. Doli smo nakraj Holborn Hilla, prije nego to sam vidio da se uope ne smjeka, ve da su mu se usta samo tako uobliila. Znate li gdje stanuje gospodin Matthew Pocket? upitam gospodina Wemmicka. Da - potvrdi, pokazujui glavom pravac. - U Hammersmithu, zapadnom kraju Londona. Je li daleko?

 Pa, recimo pet milja. Poznajete ga? Ta vi ste pravi istrani sudac! - ree gospodin Wemmick, pogledavi me odobravajui. - Da, poznajem ga. Ja ga poznam! U tim je rijeima bilo u isti mah pohvale i prezira tako da sam osjetio neku nelagodnost; dok sam jo ispod oka gledao njegovo nepronicavo lice, ne bih li ipak na njemu otkrio neto to bi ublailo smisao njegovih rijei, najavi da smo stigli u Barnard's Inn. Moja nelagodnost nije time postala manja, jer sam zamiljao da je to hotel, kojim upravlja gospodin Barnard, prema kojem je Plavi vepar u naem gradu obina krma*(
Prvobitno znaenje engleske rijei inn je krma, gostionica, hotel; no tom se rijei oznauje i veliko zdanje ili kompleks zgrada, npr. The Inns of Courts znai Odvjetnika komora. Prev.). Sada sam

razabrao da je Barnard samo duh bez tijela, puka utvara... moje mate, a njegov hotel najotrcanija gomila bijednih straara zbijenih u smrdljivom zakutku, kao neke klupske prostorije za maje sastanke. Uli smo u to zaklonite na vrataca to su bila u velikim ulaznim vratima, i proavi kroz veu, nali se na malom, bijednom etverokutnom trgu, koji mi se priinio kao naputeno groblje. Pomislih da jo nikad ne vidjeh jadnijeg drvea, vrabaca, maaka, ni kua (otprilike pola tuceta na broju). Prozori su stanova u tim kuama bili krajnje zaputeni. Rasklimani okviri i dronjave zavjese, lonci sa zakrljalim cvijeem, razbijena okna, sve u praini i raspadanju, sklepano tek da dri. Iz pustih su soba odasvud zurili na mene oglasi: Iznajmljuje se, Iznajmljuje se, Iznajmljuje se, kao da se novi bijednici vie nisu navraali ovamo. ini se da se osvetniki duh Barnardov smirio od uestalih samoubojstava sadanjih stanara, pokopanih pod ovim neposveenim kamenjem. ada i zaguljiv dim zaodjenuli su ovu naputenu tvorevinu Barnardovu alob-nikom crninom. Posula je glavu pepelom, pa

pokajniki i ponizno tavorila u rupagi zasutoj prainom. Eto, samo to sam vidio, dok je sasueno i raskvaeno, i sve ostalo smee, to je po tavanima i podrumima trunulo, mievina, neist od takora, stjenica i oblinjih konjunica- drailo moj njuh kao da jadikuje: Isprobajte Barnardovu mjeavinu! Prvo ostvarenje mojih velikih oekivanja bilo je tako jadno da sam oajno pogledao u gospodina Wemmicka. Pogreno shvativi moju zaprepatenost, upita: Ah! Ovaj vas mir podsjea na selo? I mene. Povede me u neki zakutak i uspne se sa mnom stepenicama, koje ini se da su se polako raspadale u pilotinu, te e stanari iz gornjeg kata jednog dana pogledati na vrata i opaziti da vie ne mogu sii, i dovede me do soba na vrhu. G. POCKET, ML. bilo je ispisano na vratima, a na krabici za pisma zataknuta cedulja - Vratit u se uskoro. - Bez sumnje nije mislio da ete tako brzo stii objasni mi Wemmick. Vie me ne trebate? - Ne, hvala. - Budui da ja vodim brigu o novcu - doda Wemmick- vidat emo se po svoj prilici vrlo esto. Dovidenja. - Dovidenja! Pruih mu ruku, a gospodin Wemmick se u prvi mah zagleda u nju kao da neto traim. Onda me pogleda i ree da bi ispriao svoju zabunu: - Pa, dabome! Vi se rukujete? Bio sam prilino smuen, mislei da to u Londonu nije vie u modi, ali rekoh da. - Odvikao sam se od toga - sve dosada! - ree Wemmick. - Bilo mi je zaista vrlo drago to smo se upoznali. Dovidenja! Poto smo se rukovali, a on otiao, otvorio sam prozor na stubitu, te umalo to sam sebi ne odsjekoh glavu, jer je ue bilo istrunulo, pa prozor sunu dolje kao no giljotine. Na sreu, to se dogodilo takvom brzinom

da nisam dospio promoliti glavu. Izbjegavi tako smrt, zadovoljio sam se zamagljenim pogledom na Hotel kroz krutu naslagu blata na prozoru i tuno gledajui van govorio sam sebi da ljudi pretjerano veliaju ljepotu Londona. Za gospodina Pocketa ml. uskoro je znailo neto drugo nego za mene, jer sam gotovo bio ve izludio virei vie od pola sata kroz prozor, upisavi nekoliko puta svoje ime u prainu svakog stakla, dok ne zauh bat nogu po stepenicama. Preda mnom se postupno pojavie eir, glava, kravata, prsluk, hlae i cipele lana drutva otprilike mojeg poloaja. Ispod svake je ruke nosio papirnatu vreicu, a osim toga u jednoj i zdjelu jagoda, i sav se zapuhao. Upita: - Gospodin Pip? Uzvratih: Gospodin Pocket? - Boe! - usklikne - vrlo alim, no znao sam da jedna potanska kola odlaze iz vaeg kraja oko podne, pa sam mislio da ete s tima doi. Izaao sam zapravo ba zbog vas - iako to nije isprika - uvjeren da e vama, koji dolazite sa sela, prijati malo voa poslije veere i poao na trnicu Covent Garden da kupim to ljepe. Iz nekog mi se razloga inilo da e mi oi iskoiti iz glave. Nepaljivo sam sluao njegove uljudne rijei i sve me jae obuzimala misao da sanjam. - O, bogo moj - usklikne gospodin Pocket Mladi - ta se vrata tako teko otvaraju! Kako se voe u papirnatim vreicama pod rukama naoigled pretvaralo u marmeladu, dok se on iz petnih sila trudio da nasilu otvori vrata, umolih ga da dopusti da pridrim voe. On mi ga prepusti uz ljubazan smijeak i uhvati se u kotac s vratima, kao da su divlja zvijer. Napokon tako naglo popustie da je zateturao unatrag i na mene, te se i ja povedem natrag na vrata suelice naima i obojica se nasmijasmo. No ipak sam jo svejednako osjeao da e mi oi iskoiti iz glave i daje sve to samo san.

- Izvolite ui - ree gospodin Pocket Mladi. - Ako dopustite, poi u naprijed. Kod mene je prilino pusto, ali se nadam da ete se ve nekako smjestiti i strpiti do ponedjeljka. Otac je mislio da ete se sutra bolje osjeati u mom, nego u njegovu drutvu, i eljeti malko proetati po Londonu. Pokazat u vam London od srca rado. Sto se tie jela, neete se trebati potuiti; bit e porueno iz nae gostionice, i to (pravo je da vam to kaem) na va troak, jer je gospodin Jaggers tako naredio. Na stan nije nimalo sjajan, jer moram sam zaraivati kruh budui da mi otac ne moe nita dati, a kad bi i mogao, ne bih primio. To je naa dnevna soba. Kako vidite, stolci, stolovi, sagovi i ostalo, sve to se moglo poslati od kue. No ne mislite da su i stolnjak, lice i drugi pribor za jelo moje vlasnitvo, jer sve je to zbog vas doneseno iz gostionice. Tu je moja mala spavaonica, malo pljesniva, ali kod Barnarda je sve nekako pljesnivo. A to je vaa spavaonica, namjetaj je unajmljen; nadam se da vam je po volji; ako vam to ustreba, recite, pa u vam donijeti. Sobe su odijeljene od ostalih stanova; bit emo sami za sebe, no nadam se da se ne emo potui. Ali, Boe moj, vi jo uvijek drite vreice u rukama. Dopustite da ih uzmem. Upravo se stidim koliko sam nepaljiv. Kako sam stajao nasuprot gospodinu Pocketu Mlaem, kad sam mu dodavao vreice, jednu pa drugu, vidio sam kako su se i njegove oi rairile od istog iznenaenja koje je bilo i u mojem pogledu, te on, ustuknuvi malo, usklikne: - O, gospode Boe, pa vi ste onaj mali skitnica? - A vi - odgovorih - onaj bljedoliki mladi dentlmen! 22. POGLAVLJE Bljedoliki mladi dentlmen i ja stajali smo u Barnardovu hotelu gledajui jedan drugom u lice, a onda obojica prasnusmo u smijeh. - Tko bi pomislio da ste to vi! - rekoh, a on: - A tko bi pomislio, da ste to vi! -

Ponovno se zagledasmo jedan u drugoga i opet prasnusmo u smijeh. Bljedoliki mladi dentlmen, dobroduno pruajui ruku, nastavi: - Nadam se daje sve to prolo, i bilo bi vrlo plemenito od vas kad biste mi oprostili to sam vas nekad tako estoko namlatio. Iz tih sam rijei razabrao daje gospodin Herbert Pocket (jer se bljedoliki mladi dentlmen zvae Herbert) uvelike brkao ono to je bio naumio, s onim to je uinio. No ja mu uljudno odgovorih, te stisnus-mo ruke. - Vae se velike nade nisu u ono vrijeme ispunile? upita Herbert Pocket. -Ne. - Ne - prihvati. - uo sam kako vam se tek nedavno nasmijala srea. U ono sam vrijeme i ja bio u potrazi za njom. - Zaista? - Da, da. Gospoica je Havisham poslala po mene da vidi ne bi li me mogla zavoljeti. Ali nije mogla - ili, bilo kako bilo, nije me zavoljela. Htio sam biti pristojan, pa ubacim da me to veoma udi. - Imala je vrlo lo ukus - nasmije se Herbert - ali je tako. Da, poslala je po mene; bio je to pokusni posjet. Da sam tom prilikom uspio, drim da bi se postarala za moju budunost, a moda bih se bio i - kako-se-onove-kae - s Estellom ... Upitah naglo i strogo: Sto biste se vi s Estellom? Dok smo razgovarali, rasporeivao je voe u zdjelama te nije skupio svu panju na ono o emu je govorio i zato se nije odmah dosjetio pravoj rijei. - Pa vjerio - objasni jo uvijek zabavljen voem. - Vjerio, zaruio, nazovite to kako god hoete. A kako ste podnijeli to razoaranje? upitah. Kojeta! Nije mi bilo ba mnogo stalo do toga. Ona je okrutnica. Gospoica Havisham? - ubacih.

 Ne velim da nije, ali mislio sam na Estellu. Ta je djevojka nesmiljena, gorda i hirovita do krajnosti, a gospoica Havisham je odgaja tako da bi se preko nje osvetila svim mukarcima. U kakvom je rodu s gospoicom Havisham? Ni u kakvom odgovori. Samo posvoje. A zato svim mukarcima? O kakvoj se osveti radi? O Boe, gospodine Pipe! Zar ne znate? -Ne. Vjere mi, to je itava pripovijest, koju u vam radije ispriati za veerom. A sada mi dopustite da vas upitam kako ste vi onaj dan doli onamo? Ispriao sam mu, a on me pomnjivo sluao sve do kraja, te ponovno udari u smijeh i upita je li me sve boljelo? Nisam ga pitao je li njega sve boljelo, jer je moje miljenje o tome bilo sasvim utvreno. Koliko sam razabrao, gospodin Jaggers je va skrbnik? nastavi. -Da. Vama je poznato da je on poslovni savjetnik i odvjetnik gospoice Havisham i da uiva njezino puno povjerenje vie nego ma tko drugi? To je pitanje (osjetih) vodilo navrlo sklisko tlo. Odgovorih s izvjesnom uzdrljivou, koju nisam ni pokuao sakriti, da sam vidio gospodina Jaggersa u kui gospoice Havisham istog dana kada je medu nama dolo do borbe, no to je bilo prvi i posljednji put, i da sam uvjeren kako se Jaggers zacijelo ne sjea da me je ikad ondje sreo. Bio je tako dobar, te je mog oca preporuio za vaeg uitelja i posjetio ga da mu to predloi. uo je dakako za njega od gospoice Havisham. Moj je otac brati gospoice Havisham, to ne znai daje zbog rodbinskih veza posjeuje, jer nije laskavac koji trai njezinu milost. Herbert Pocket je bio iskren i otvoren, to je djelovalo vrlo simpatino. Dotad, a ni poslije, nisam nikad vidio ovjeka kod kojeg bi se iz svake kretnje i

rijei vre bio uvjerio da je ve po prirodi nesposoban uiniti neto potajno i podlo. U itavu njegovom biu bilo je neko udnovato nadanje, a u isti mah neto mi je doaptavalo kako nikad ne e osobito uspjeti, niti se obogatiti. Ne znam zato sam tako mislio. Ve kod prvog susreta, prije nego to smo sjeli za stol, obuzela me ta misao, ali ne mogu odrediti zbog ega. Bio je jo uvijek bljedoliki mladi dentlmen, na kome se pored sve ivahnosti i bistroe vidjela neka tromost, to je odavala ovjeka po prirodi ne odvie snana. Lice mu nije bilo lijepo, no bilo je vie od toga: bilo je neobino ljubazno i veselo. Tijelo mu je bilo malo nespretno, kao u dane kada sam ga akama tako bezobzirno izmijesio, no izgledalo je kao da e uvijek ostati mladenaki gipko i lako. Veliko je pitanje bi li krojako remek-djelo provincijskog majstora Trabba mnogo bolje pristajalo njemu, nego meni; ali sam bio uvjeren daje njegovo prilino pohabano odijelo na njemu stajalo mnogo elegantnije, nego moje novo na meni. Kako je bio razgovorljiv i sve mi saopavao, smatrao sam da, s obzirom na nae godine, ne bi bilo nimalo lijepo kad bih se ja pred njim sustezao. Stoga sam mu ispriao svoju malu priu, naglaujui kako mi je zabranjeno raspitivati se o svom dobroinitelju. Takoer sam mu spomenuo kako su me odgajali da danas-sutra postanem kovaki majstor u svom selu, te sam, prema tome, tek slabo upuen u dobro vladanje, pa bih smatrao velikom dobrotom s njegove strane kad bi me upozorio kad god opazi da sam u neprilici ili da u poiniti neku nesmotrenost. - Drage volje - pristade - iako bih se usudio ve unaprijed rei da e biti potrebno samo malo takvih upozorenja. Mi emo, rekao bih, vrlo esto bili zajedno, pa bih volio ukloniti svaku nepotrebnu rezer-viranost medu nama. Hoete li mi dokazati svoje prijateljstvo te me ve sada zvati krsnim imenom Herbert?

Zahvalio sam mu i rekoh da pristajem. Saopih mu da mi je krteno ime Philip. Ime Philip mi se ne svia nasmijei se jer me podsjea na djeaka iz kolske poetnice, to nam ga, zbog moralne pouke, prikazuju ili kao mamlaza, koji je od lijenosti pao u ribnjak, ili kao debeljka, to ne vidi od debljine, ili kao tvrdicu, koji tako dugo zakljuava kola u ormar dok ga mievi ne pojedu, ili kao tako uporna tvrdoglavca, koji je poao u umu da povadi mlade ptie iz gnijezda, pa ga prodru medvjedi to su tamo imali brlog. Rei u ti to bi mi bilo najmilije. Kako se u svemu slaemo, a bio si neko kova ne e mi valjda zamjeriti? Ma kako me nazvao, ne u ti nita zamjeriti odgovorih - no ne razumijem na kakvo ime pomilja? Ne e ti biti krivo nadjenem li ti ime Handel?*(
Georg Fridrich Handel (1685 - 1759), njemaki kompozitor koji je djelovao i u Engleskoj i odluno utjecao na tamonji muziki razvoj. Prev.) Skladao je draesnu skladbu pod naslovom

Harmonini kova. Bit e mi vrlo drago. Dakle, dragi moj Handel produi i okrene se, kad se vrata otvorie - tu je veera. Molim te da sjedne na elo stola, jer veeru si ti naruio. Ja ni da ujem o tome i tako on sjedne na proelje, a ja suelice njemu. Veera je bila dobra, kao da sam bio na gozbi kod londonskog gradskog naelnika, a uivanje to vee to smo bili sami, bez starijih u drutvu i nalazili se u srcu Londona. Boemski karakter gozbe davao joj osobiti ar: Stol se savijao pod obiljem jela to bi rekao gospodin Pumblechook nabavljenog iz gostionice. U blagovaonici je bilo sve ispremetano; konobar je zbog toga hodao naokolo, postavljao zdjele na pod (i o njih se spoticao), metnuo rastopljeni maslac na naslonja, kruh na policu za knjige, sir u kabli za ugljen, a peeno pile na moju postelju u drugoj sobi. Kad sam poao na poinak, naao sam na njoj svu silu

skruena perina i maslaca! Sve nas je to zabavljalo, pa kad jo konobara nije bilo u blizini da me promatra, veselje je bilo posve nepomueno. Veera je malo poodmakla kad sam podsjetio Herberta na obeanje da e mi ispriati sve to zna o gospoici Havisham. Zbilja odvrati smjesta u iskupiti obeanje. Dopusti, Handel, da zaponem napomenom kako u Londonu nije obiaj da se no tura u usta jer se ljudi boje da bi moglo doi do nesree nego se za to upotrebljava viljuka, koja se meutim takoer ne gura u usta dublje no to je potrebno. Sve to zapravo nije ni spomena vrijedno, no eto, tako ine drugi, pa se treba tako vladati. A ni licu obino ne diemo povie od ruke, nego nie. To ima dvojaku prednost. Lake je stavljamo u usta (a to nam je i svrha), a ujedno desni nam lakat ne e doi u poloaj kao da otvaramo ostrige. Te mi prijateljske upute davao tako prijazno i veselo da smo se obojica smijali, a ja se jedva malo zarumenih. A sada produi o gospoici Havisham. Treba znati da je kao dijete bila vrlo razmaena. Majka joj umrla, dok je jo bila beba, a otac joj nije uskraivao ni najmanju eljicu. Bio je plemenita iz tvoga kraja i imao pivovaru. Ne znam zato se smatra vrlo odlinim baviti se pivarstvom; no jedno stoji: ne da se ni zamisliti da plemi bude pekar, ali moe biti plemi nad plemiima i baviti se pivarstvom. Takvih primjera vidi svakog dana. Plemi valjda ne moe drati gostionicu? upitam. Ni za ivu glavu odvrati Herbert ali se zato moe u njoj zadravati koliko ga volja. Dakle, gospodin Havisham bio je vrlo bogat i ponosit. A to je bila i njegova kerka. Gospoica je Havisham bila jedinica? - upitam nasumce.

 Strpi se asak, sad emo o tome. Ne, nije bila jedinica; imala je polubrata. Njezin se otac bio potajno ponovno oenio - sve mi se ini sa svojom kuharicom. Mislio sam da je bio ponosit rekoh. Dragi moj Handel, on je zaista i bio ponosit. Drugi se put oenio potajno upravo zato jer je bio ponosit, a poslije nekog vremena umre mu ena. Nakon njezine smrti, drim, najprije je saopio keri to je uinio, a zatim je njegov sin postao lanom obitelji i ivio u kui koju poznaje. Kada je sin poodrastao, pokazalo se da je nasilan, nastran, nezahvalan prema ocu ukratko daje vrlo lo momak. Naposljetku ga otac razbatini, ali mu se srce smeka na smrtnoj postelji, te mu oporuno ostavi lijep imutak, iako ni izdaleka toliko koliko je ostavio gospoici Havisham. Izvoli jo au vina, i oprosti, ako ti napomenem, da se u drutvu ne trai da bude toliko svjestan te iskapi au, i to tako da je gotovo natakne na nos. Uinio sam to u velikom uzbuenju, pratei Herbertovo pripovijedanje. Zahvalim mu se i zamolih ga za oprotenje. On tek ree: Nita, nita! i nastavi. Gospoica je Havisham postala sada bogata nasljednica, i razumjet e da su se svi mladii otimali za nju. Njezin je polubrat opet raspolagao obilnim novanim sredstvima; no neto zbog starih dugova, a neto zbog novih ludosti to ih je poinjao, njegov se imutak strahovito brzo rasplinuo. Dolazilo je do teih sukoba izmeu njega i nje, nego to ih je bilo izmeu njega i njegova oca, te ljudi sumnjaju daju je mrzio iz dna due, jer je po njegovu miljenju ona podsticala oevu srdbu prema njemu. A sada dolazim do najbolnijeg dijela te pripovijesti - koju u samo naas prekinuti da ti kaem kako ubrusu nije mjesto u ai. Nikako ne bih znao objasniti zato sam se toliko trudio da ubrus utrpam u au. Znam samo to da sam se zatekao pri tom poslu, a inio sam to tako ustrajno, da bi toliki napor zavrijedio da se uloi u mnogo bolju

svrhu. Ponovno mu se zahvalih i zamolih za oprotenje, a on i ovaj put najprijaznije i veselo ubaci: Nita, nita! i produi. Tada se na popritu - recimo na trkama, javnim balovima, ili gdje god hoe pojavi neki mukarac, koji poe udvarati gospoici Havisham. Nikad ga nisam vidio, jer se to dogodilo dvadeset i pet godina prije no to smo ti, Handel, i ja bili na svijetu. uo sam oca spominjati da je bio vrlo naoit mukarac, kao stvoren za udvaranje. Ali moj otac najodlunije tvrdi da su ga samo glupani i ljudi s predrasudama mogli smatrati dentlmenom. Jer oevo je naelo da nikad nije, otkad je svijeta i vijeka, postojao pravi dentlmen po vanjtini, koji nije bio u isti mah i po srcu pravi dentlmen. Po njemu, nema tog latila koje e prekriti pravu strukturu drveta: to ga vie lati, to se jae pokazuje prava struktura. Eto tako! Taj je mukarac salijetao gospoicu Havisham i prisizao da joj je iskreno odan. Uvjeren sam da sve dotad nije pokazivala neku naroitu osjeajnost, no tada su se probudili svi njezini osjeaji, i ona gaje strastveno zavoljela. Nema sumnje da gaje upravo oboavala. On je promiljeno iskoritavao njezine osjeaje tako to je od nje dobivao velike svote novca, a takoer je nagovorio da otkupi od svog brata dio to ga je imao u pivovari (a koji mu je popustljivi otac bio ostavio): ona je prekupila taj dio uz veoma visoku cijenu pod uvjetom da e zarunik, kad postane njezinim muem, nadzirati i upravljati itavim poslom. Tvoj skrbnik u ono vrijeme nije spadao u krug poslovnih savjetnika gospoice Havisham, a bila je i suvie umiljena i zaljubljena da bi ma od koga primala savjete. Njezini su roaci bili siromani i spletkari, izuzev moga oca. I on je, istina, bio puki siromah, ali nije bio ulizica niti zavidljiv. Budui da je medu svima njima on bio jedini nezavisan, upozoravao ju je da se previe zalae za tog mukarca i predaje posvema pod njegovu vlast. Upotrijebila je prvu priliku da mog oca

izbaci iz kue, i to u prisutnosti tog mukarca. Otad je moj otac nikad vie nije vidio. Sjetih se njezinih rijei: Matthew e napokon ipak doi, te e me gledati kada taj stol bude moj odar, pa upitam Herberta je li njegov otac jo sveudilj tako nepomirljiv prema njoj? - Nije to u pitanju - odgovori - ali ga je ona u prisutnosti svog budueg mua optuila daje razoarao to svojim laskama nije uspio da je predobije za svoje ciljeve. Kada bi sada doao k njoj, mogli bi drugi a i sam on, pa ak i ona misliti da je to istina. Ali vratimo se na onog mukarca, pa zavrimo s njim. Ve je bio dogovoren dan vjenanja, kupljena vjenana haljina, odreen put kojim e krenuti svadbena povorka, a gosti pozvani u svatove. Doao taj dan, ali mladoenja nije doao. Napisao joj list - koji je primila ubacim - kada je pred ogledalom oblaila vjenanicu? U devet sati manje dvadeset? - Na sat i minutu tono - ree Herbert klimnuvi tono u vrijeme otkako je obustavila sve satove. to je pisao u listu, osim da je najokrutnije razvrgao vjenanje, ne mogu rei jer mi nije poznato. Poto se oporavila od teke bolesti, zapustila je itavo imanje, i od toga dana nije nikad vie vidjela danje svjetlosti. - Je li to sve? - upitah poslije kratkog razmiljanja. - Sve to znam, a ja dakako znam samo ono to sam pomalo sam otkrio, jer moj otac svagda izbjegava govoriti o tome; pa ni onda kad me je gospoica Havisham pozvala da doem k njoj, nije mi vie rekao nego to je bilo neminovno potrebno da bih se tamo mogao snai. No neto sam zaboravio. Svi su bili uvjereni kako je onaj mukarac, kojemu je tako ludo poklonila svoje povjerenje, za sve to vrijeme radio u dogovoru s njezinim polubratom i da su se bili urotili protiv nje i podijelili svu dobit. - udim se to je nije oenio, pa sam prigrabio cijeli imutak- rekoh ja.

- Moda je ve bio oenjen, a moda su njezine strane patnje bile dio plana to ga je njezin polubrat bio zasnovao - ree Herbert. - To mi, meutim, nije poznato. - Sto se dogodilo s onom dvojicom? - upitam, poto sam ponovno o svemu malko razmislio. -Jo su dublje zagrezli u sramotu, ukoliko uope moe biti vee sramote i moralne propasti. - ive li jo? - Ne znam. - Malo prije si rekao da Estella nije u rodu s gospoicom Havisham, nego da ju je pokerila. A kada ju je pokerila? Herbert slegne ramenima. - Otkako znam za gospoicu Havisham, uvijek je bila uza nju i Estella. A sad, Handel - i konano odbaci itavu priu s rijeima: medu nama je sada sve posve jasno. Sve to znam o gospoici Havisham, zna i ti. A to ja znam odvratih zna i ti. U to sam vrsto uvjeren. I tako medu nama ne moe biti nikakva nadmetanja ni zabune. A o uvjetima, pod kojima ti je omogueno napredovanje u ivotu to jest da se ne smije propitkivati kome ga ima zahvaliti, niti o tome priati budi vrsto uvjeren da nikad ne u povesti razgovor o tome, te da ne emo ni izdaljega neto o tome natuknuti, ni ja, ni itko drugi od mojih. Rekao je zapravo sve to s toliko istananosti da sam osjetio kako je to pitanje jednom zauvijek skinuto s dnevnog reda, makar jo mnogo godina proveo pod krovom njegova oca. Ali su mu rijei bile toliko znaajne da sam takoer osjetio i to da tono zna daje gospoica Havisham moja dobroinka, ba kao to sam to i sam znao. Dotad mi nije ni na um palo da je poveo razgovor o tome s namjerom kako bi uklonio svaku sjenku nepovjerenja medu nama; no poto je sve bilo reeno, osjetili smo takvo olakanje da mi je postalo sasvim

jasno kako je to zaista bila njegova namjera. Bili smo vrlo veseli i ja sam ga u toku razgovora upitao to je njegovo zanimanje, na to mi je odgovorio: - Ja sam kapitalist - osiguravatelj brodova. - Mislim da je opazio kako sam se ogledavao po sobi ne bih li gdje ugledao neto to podsjea na brodove ili kapital, jer je nadometnuo: - U Cityju.* ( Poslovno sredite Londona. - Prev.) Zamiljao sam bogatstvo i vanost osiguravatelja brodova u Cityju kao neto velianstveno, te sam s potovanjem stao razmiljati o tome da sam jednom nekog mladog osiguravatelja izvrnuo na leda, iznakazivi mu poduzetne oi modricama i raskrvarivi mu glavu, u kojoj su se vrzle tako odgovorne misli. A zatim ponovno osjetih olakanje pri udnoj pomisli da Herbert Pocket ne e nikad imati velikih uspjeha, niti postati bogat. Ne u se zadovoljiti time da upotrijebim svoj kapital samo za osiguravanje brodova. Kupit u dionice kakvog velikog drutva za ivotna osiguranja, te u napokon postati i lanom uprave. Pomalo u se baviti i rudarskim poslovima. Ni jedno ni drugo ne e me sprijeiti da zakupim nekoliko tisua tona brodovlja za svoj raun. Mislim da u se baviti i prekomorskom trgovinom - doda, zavalivi se na stolcu - s Istonom Indijom: svilom, alovima, mirodijama, bojama, lijekovima i skupocjenim drvom. To je vrlo zanimljiva trgovina. - A dobiti su velike? upitah. - Goleme! glasio je odgovor. Ponovno sam se kolebao i poeo misliti kako njega oekuje ostvarenje veih nada nego to su moje. - Mislim da u takoer trgovati - produi, zataknuvi palce u depove prsluka- i sa Zapadnom Indijom: eerom, duhanom i rumom. A i sa Cevlonom: osobito slonovim kljovama. - Bit e ti potrebno za to mnogo brodova naglasih.

- itava flota odgovori nato. Sav svladan velianstvenou ovih transakcija, upitam ga s kojim zemljama uglavnom trguju brodovi, to ih sada osigurava? - Nisam jo poeo s osiguravanjem - odvrati. Ogledavam se. -Nekako se inilo da je to zanimanje bilo vie u skladu s time to je stanovao u Barnard's Innu, te potvrdih (uvjerljivo): - A-ha! - Da. Sada radim u jednoj poslovnici i ogledavam se. Upitah: - A je li rad u poslovnici unosan? - Misli za mladia koji ondje radi? - odgovori s pitanjem. - Da, za tebe. - Pa, ba i - nije! Za mene nije. - Rekao je to kao da neto pomno sraunava i pravi bilancu. - Nije ba unosan. To jest, poslovnica mi ne plaa nita, i moram se sam izdravati. To, dato, nije bilo vrlo unosno, i ja sam zatresao glavom u znak da e biti teko iz takva vrela prihoda nagomilati veliki kapital. - No radi se o tome - nastavi Herbert Pocket - da se pritom ogledava. To je ono divno: sjedi u poslovnici i ogledava se. Mene je zaudio taj zakljuak da se netko uzmimo - ne bi mogao i izvan poslovnice ogledavati, no utke sam se priklonio njegovom veem iskustvu. A onda kucne as raspredao je dalje Herbert kada uoi dobru priliku, pa se njome okoristi i eto, uspio si! Kada si jednom stekao kapital, nita ti vie nije potrebno nego da ga upotrijebi. To je bilo veoma nalik na na borbeni susret u vrtu, da, veoma nalik. Podnosio je neimatinu upravo tako kako je podnio onaj poraz. inilo mi se da sada podnosi sve udarce i bubotke, kao to je neko podnosio one to sam mu ih ja zadao. Bilo je oigledno da je samo najpotrebnije bilo njegovo, jer se pokazalo daje sve

ostalo bilo doneseno ovamo zbog mene iz gostionice ili odnekud drugdje. Premda je u mati ve bio stekao golemo bogatstvo, sluio se sa svim tim tako edno i skromno da sam mu bio vrlo zahvalan to nije bio sav nadut. To je jo poveavalo njegovu priroenu ljubaznost, pa smo se sjajno slagali. Uveer smo izali da se malo proetamo ulicama, te smo u pola cijene*( U drugorazrednim londonskim
kazalitima moglo se prije kupiti ulaznice u pola cijene (poslije 9h uveer). - Prev.)kupili ulaznice za kazalite. Sutradan poosmo u Westminstersku opatiju*( Znamenita Westminsterska opatija iz 13. stoljea gdje su krunjeni i pokopani engleski kraljevi i znamenite linosti. - Prev.), a poslijepodne

proetasmo parkovima. udio sam se tko potkiva sve te silne konje i zaelio da Joe dobije taj posao. Te mi se nedjelje inilo kao daje prolo najmanje ve nekoliko mjeseci otkako sam ostavio Joea i Biddy. Razdaljina izmeu mene i njih poprimila je tako velike razmjere, i nae movare bile su sada bogzna kako daleko. Da sam tek prole nedjelje bio u naoj staroj crkvi, u svom starom nedjeljnom odijelu, priinjalo mi se sada kao skup najnevjerojatnijih geografskih i drutvenih nemogunosti pod kapom nebeskom. Pa ipak, na londonskim ulicama prepunim svijeta, gdje je u veernjem sutonu sve bljetalo od raskone rasvjete, osjeao sam nagovjetaje tjes-kobnog prijekora to sam daleko od sebe odbacio onu staru jadnu kuhinju kod kue; a u gluho doba noi u mom su srcu tjeskobno odjekivali koraaji nekog sumnjivog noobdije, koji je pod izlikom da uva strau lunjao oko Barnard's Inna. U ponedjeljak ujutro, etvrt prije devet, Herbert pode u poslovnicu da se javi i, mislim, da se ujedno i ogledava a ja sam mu se pridruio. Trebao se za satdva vratiti da me otprati u Hammersmith, a ja sam ga morao saekati. Meni se inilo da se jaja, iz kojih se prokljuju mladi osiguravatelji, legu u praini i sunanoj omari, poput jaja noja, sudei po mjestima kuda su

ponedjeljkom ujutro odlazili budui poslovni velikani. A ni poslovnica, u kojoj je Herbert radio, nije nikako naliila na prikladnu promatranicu, jer je bila u drugom katu u dvoritu, sva aava i prljava od poda do stropa, s vidikom na neku drugu poslovnicu u drugom katu na istom dvoritu. ekao sam otprilike do podneva i uao u zgradu Burze, gdje sam vidio ekinjom obrasle ljude kako sjede oko brodskih oglasa, a za koje sam mislio da su veliki trgovci, iako nisam mogao shvatiti zato su svi tako neveseli. Kada se Herbert vratio, poli smo na ruak u neku uvenu gostionicu, kojoj sam se tada divio, a sada vjerujem daje bila najjadnija obmana u Europi, jer sam ak i onda opazio da je bilo vie umaka po stolnjacima, noevima i konobarskim odijelima, negoli na odrescima. Nakon to se namirismo za vrlo umjerenu cijenu (uzevi u obzir masnou, koja je bila besplatna), vratili smo se u Barnard's Inn, uzeli moju malu putnu torbu i krenuli koijom za Hammersmith. Ondje stigosmo oko tri sata poslijepodne, pa smo trebali samo malo pjeaci ti do kue gospodina Pocketa. Dignuvi zasun na ulaznim vratima, upadosmo ravno u mali vrt, s vidikom na rijeku, a u njemu su se igrala djeca gospodina Pocketa. Ukoliko se ne varam, a tu zacijelo nisu posrijedi ni moji interesi niti neke predrasude, vidio sam da djeca gospodina i gospode Pocket nisu rasla niti su ih odgajali, nego su se koprcala kroz ivot. Gospoda Pocket je itajui sjedila na vrtnom stolcu pod drvetom, ispruivi noge na drugi stolac, a obje su dadilje gledale naokolo dok su se djeca igrala. Mama ree Herbert to je mladi gospodin Pip nato me gospoda Pocket prijazno i dostojanstveno pozdravi. Master*( Gospodar, mladi gospodin naslov kojim je osobito sluinad neko nazivala djeake otmjenih porodica. Prev.) Alick i gospoice Jane vikne jedna dadilja djeci ako se budete zatravali u grmlje, past ete preko njega u rijeku i utopit ete se, a to e onda rei va tatica?

Za to vrijeme digne djevojka sa zemlje rupi gospode Pocket uz rijei: To je ve esti put to vam je pao, gospodo! nato se gospoda Pocket nasmija i odgovori: - Hvala, Flopson - i namjestivi se tada samo na jednoj stolici, ponovno se lati knjige. Lice joj se smjesta na-mrti i ona se zadubi u knjigu kao da ve ita tjedan dana, no prije nego to je dospjela proitati desetak redaka, upre oi u me i progovori: Nadam se da je vaa mama zdrava? To me je neoekivano pitanje toliko zbunilo da sam stao upravo nemogue buncati o tome kako nikako ne sumnjam da bi se vrlo dobro osjeala i bila tom panjom vrlo polaskana, te bi i nju najljepe pozdravila da postoji, kadli mi dadilja priskoi u pomo. To je sada ve sedmi put! usklikne, dokuivi rupi. Pa to vam je danas, gospodo! Gospoda Pocket uzme rupi, pogleda ga najprije s neizrecivim iznenaenjem, kao da ga nikad dosad nije vidjela, a zatim joj preko lica zatitra osmijeh prepoznavanja, zahvali gospodi Flopson, zaboravi na me i nastavi itati. Imao sam vremena da ih izbrojim i naao daje bilo nita manje nego est malih Pocketa razliite dobi, to su se koprcali kroz ivot. Jedva to sam ih nabrojio, kadno se oglasi sedmi, i zrakom se prolomi bolni pla. Pa to je beba! usklikne gospoda Flopson kao da se tome vrlo udi Millers, pourite! Gospoda Millers, druga dadilja, otri u kuu, a djeji se pla postupno smiri i utia kao da je netko malom trbuhozborcu turio neto u usta. Gospoda Pocket je za sve to vrijeme itala, i bio sam radoznao kakva bi to knjiga mogla biti. Mislio sam da ekamo na gospodina Pocketa da izae k nama van; no bilo kako bilo, svakako smo ekali. Za to sam vrijeme imao prilike promatrati znaajnu obiteljsku pojavu kako se svako dijete, koje bi se u igri dokoturalo blizu gospode Pocket, prevrnulo preko nje: ona bi se svaki put silno zaudila samo

naas dok bi djeja dernjava poslije toga malo dulje potrajala. Nisam znao kako sebi objasniti tu udnu okolnost, te sam i nehotice stao o tome razmiljati, dok naskoro nije izila Millers s bebom. Predade je u ruke gospodi Flopson, a ova bi se u trenutku, kad ju je izruila gospodi Pocket, gotovo naglavce prevr-nula zajedno s bebom preko gospode Pocket da je konano Herbert i ja nismo uhvatili i pridrali. - Jao meni, Flopson! - povika gospoda Pocket, podignuvi naas oi s knjige sve se rui i prevre! - Da, jao vama, gospodo! - odvrati Flopson sva zajapurena - a to ste stavili ovamo? -Ja, Flopson? - udila se gospoda Pocket. - Da, vi! Evo tu je klupiica za noge! - usklikne Flopson. - Drite je pod suknjom, pa tko da onda sprijei da se svatko ne spotakne o nju! Drite! Uzmite bebu, gospodo, i dajte mi knjigu. Gospoda Pocket poslua savjet i stane bebu nespretno ljuljati u krilu, dok su se ostala djeca naokolo igrala. To je samo kratko potrajalo, jer gospoda Pocket izda opu zapovijed da djecu treba odvesti u kuu neka malo prodrijemaju. Tako sam kod prvog posjeta napravio i drugo otkrie da se Pocketi odgajaju koprcanjem naizmjence s lijeganjem. Kad su gospode Flopson i Millers spremile djecu u kuu, kao to se malo stado ovaca tjera u tor, a gospodin Pocket iziao iz kue da bi se upoznao sa mnom, nisam se odve iznenadio kada sam vidio daje kraj takvih prilika bio prilino zbunjena lica i posve sijede, razbaruene kose, kao da ne zna kako bi bilo to stavio na svoje mjesto. 23. POGLAVLJE Gospodin Pocket izjavi da mu je drago to me vidi i da se nada da ni meni nije krivo to vidim njega. - Jer se mene - doda s istim smijekom, to ga vidjeh na licu

njegova sina - zaista nitko ne treba plaiti. - Bijae mladenaka izgleda, usprkos zbunjenosti i sijedoj kosi, a vladao se sasvim prirodno. Upotrijebio sam rije prirodan, mislei pritom da se nije nimalo prenemagao. Bilo je neeg kominog u njegovoj rastresenosti, to bi se moglo smatrati upravo smijenim da nije i sam uviao tu slabost. Poto je malo porazgovarao sa mnom, obrati se gospodi Pocket, zabrinuto mrtei svoje crne i lijepe obrve: - Belinda, nadam se da si zaeljela dobrodolicu gospodinu Pipu? - Ona podigne oi s knjige i odgovori: Da. Zatim mi se nasmijei kao da je odsutna duhom, i upita me, volim li miris vodice naranina cvijeta? Kako pitanje nije bilo ni u kakvoj vezi s onim o emu smo dosada govorili, drim da ga je nabacila samo kao neodreen nagovjetaj sudjelovanja u razgovoru. Saznao sam unutar sljedeih nekoliko sati, pa mogu odmah sada spomenuti da je gospoda Pocket bila jedinica nevanog, ve preminulog viteza, koji je bio sebi utuvio u glavu da bi njegov pokojni otac postao baronet*( Patentom od 1611. najvia nasljedna titula nieg engleskog plemstva. - Prev.), ali se tome netko ne sjeam se vie tko, ukoliko sam to uope ikad znao uporno bio usprotivio iz osobnih razloga kralj, ministar predsjednik, lord kancelar, nadbiskup od Canterburvja, ili tko drugi - te je na temelju ove izmiljene injenice sebe ubrajao medu plemstvo. Vjerujem da je bio proglaen vitezom radi svoje zasluge to je s perom u ruci juriao na gramatiku engleskog jezika u oajnikom nastojanju da sastavi spomenicu, ispisanu krasopisom na pergamentu, prilikom polaganja kamena-temeljca za neku zgradu, i to je tada nekom lanu kraljevske porodice pruio zidarsku lopaticu ili buku. Bilo kako bilo, udesio je sve tako da su gospodu Pocket jo u kolijevci poeli odgajati za to da se svakako uda za titulu, i prema tome je valja budno uvati da ne bi nauila neke domainske vjetine. Taj je mudri otac

tako uspjeno bdio nad mladom damom, da je odrasla kao olienje plemkinje, ali savreno bespomone i ni za kakav posao. U prvom cvijetu mladosti, i tako sretno usklaena karaktera, upoznala se s gospodinom Pocketom, koji je takoer bio u cvijetu mladosti te se jo nije bio odluio hoe li zasjesti na stolicu Lorda kancelara ili tratiti dane s biskupskom mitrom na glavi. Budui da je postignue toga cilja bilo samo pitanje vremena, epae on i gospoda Pocket Vrijeme za kosu (koju je, sudei po njezinoj duljini, valjalo podrezati) te se bez znanja mudrog oca vjenae. Nemajui ime da ih obdari ili to uskrati osim blagoslova, mudri im otac poslije kratke borbe lijepo podijeli taj svoj jedini miraz, rekavi gospodinu Pocketu da je njegova ena pravo blago, dostojno kraljevia. Gospodin Pocket je uloio ovo kraljevsko blago u ivotnu igru, a pokazalo se da mu je donosilo tek neznatne kamate. Na gospodu Pocket se gledalo s udnim aljenjem punim potovanja, jer se nije udala za titulu, dok su na gospodina Pocketa gledali s udnim prijekorom, ali su mu ipak pratali grijeh to nikad nije stekao titule. Gospodin Pocket me povede u kuu i pokaza mi moju sobu. Bila je vrlo ugodna i tako namjetena da sam je mogao udobno upotrijebiti za radnu prostoriju. Zatim pokuca na vrata dviju slinih soba te me predstavi dvojici stanara, po imenu Drummle i Startop. Drummle je, mladi staraka izgleda, zdepast i zadrigao, zvidao. Startop, mladi po godinama i izgledu, itao je drei glavu tako kao da se boji da mu se ne rasprsne od prevelika znanja. Na gospodinu i gospodi Pocket vidjelo se jasno da su pod neijom komandom, te sam se u udu pitao tko je vlasnik kue, koji im doputa u njoj ivjeti, sve dok nisam otkrio da svu vlast dri sluinad u rukama. Moda je takvo domainstvo bilo sasvim ugodno, jer su utedjeli mnogo neprilika, ali ini se da je bilo skupo, jer je posluga mislila da joj je dunost da se dobro hrani i

pije, da u svojim prostorijama prima i asti to vei broj gostiju. Velikoduno su doputali gospodinu i gospodi Pocket da dobro jedu, no uvijek sam drao da bi bilo najbolje hraniti se u kuhinji, pod uvjetom da takav podstanar ima uvijek i mogunost samoobrane, jerprije nego se navrila prva nedjelja moga boravka u tom domu - pisala je neka dama iz susjedstva, s kojom se obitelj nije osobno ni poznavala, da je vidjela kako gospoda Millers tue bebu. To je toliko raalostilo gospodu Pocket daje briznula u pla kad je primila tu vijest i izjavila da je nevjerojatno to se susjedi ne brinu za svoje poslove. Malo-pomalo saznadoh, uglavnom od Herberta, da je gospodin Pocket bio odgojen u Harrowu*( Jedna od najznamenitijih srednjih kola u Engleskoj. - Prev.) i Cambridgeu*( Slavno englesko sveuilite u istoimenom gradu. Prev.), gdje se isticao. Ali kada ga zapade srea da se zarana oeni s gospodom Pocket, pokvari sebi budunost i postade privatni uitelj. Poduavao je nekolicinu bistrih glavica - a bilo je znaajno da su im oevi, ukoliko su bili utjecajni ljudi, uvijek bili spremni da mu pomognu do boljeg poloaja, a zatim zaboravljali da to i uine kad su bistre glavice bile jedanput izbruene na uiteljevu tocilu. Dotui mu ta tlaka, i pode u London. Poto mu se odreda izjalovie neke vee nade, poeo je poduavati one koji nisu imali prilike za studiranje ili su zanemarili studij, a druge pripremati za naknadne ispite. Svoje je sposobnosti i talent tratio u literarne kompilacije i korigiranje tuih sastavaka, pa je s tim sredstvima, i uz pomo skromnog privatnog imutka, ipak bio u mogunosti da izdrava kuu koju sam vidio. Gospodin i gospoda Pocket imali su susjeduulizicu, jednu od onih udovica koje su neobino simpatine, jer su sa svima u svemu suglasne i prema prilikama i potrebi svakoga blagosivlju, svakom se osmjehuju

i liju suze za svakim. Ta se dama zvala gospoda Coiler. A mene zapade ast da je prvog dana, kad sam se nastanio u kui, povedem k stolu. Silazei sa mnom niz stepenice, dala mi je naslutiti daje bio teak udarac za dragu gospodu Pocket, to dragi gospodin Pocket mora primati dentlmene na poduavanje. To se, dakako, ne odnosi na mene, uvjeravala me, sva usplamtjela od puste simpatije i povjerenja prema meni (a nisam je poznavao jo niti pet minuta). Kad bi svi bili kao ja, onda bi to, dakako, bilo neto sasvim drugo. - Dragoj je gospodi Pocket - doda gospoda Coiler potreban poslije razoaranja u mladosti (za koje dragi gospodin Pocket, dakako, nije nimalo kriv) toliki rasko i elegancija ... - Da, gospodo - potvrdih samo da je prekinem, jer sam se bojao da e udariti u pla. Tako je aristokratski nastrojena ... - Da, gospodo - ponovno u ja s istom namjerom kao malo prije. ... da joj je vrlo teko, to dragi gospodin Pocket ne moe sve svoje vrijeme i panju posvetiti dragoj gospodi Pocket. Nisam mogao, a da ne pomislim kako bi bilo mnogo tee kad bi mesar uskratio svoje vrijeme i panju dragoj gospodi Pocket, ali ne rekoh nita, jer sam zaista i suvie bio zaokupljen da - sav zbunjen -pazim na svoje vladanje u drutvu. Doznao sam iz razgovora izmeu gospode Pocket i Drummlea, dok sam posveivao najveu panju nou, viljuci, lici, aama i drugim razornim sredstvima samounitenja, da je Drummle, koji se krsnim imenom zvao Bentley, bio drugi po redu nasljednik barunata. Usto se pokazalo daje knjiga, koju je gospoda Pocket itala u vrtu, sadravala naslove svih plemikih porodica, i daje znala na dan tono kad bi njezin djed bio uao u tu knjigu daje njegovo ime ikad trebalo ui u nju. Drummle, inilo mi se daje bio andrljivklipan, nije mnogo govorio, a i ono malo to bi kazao, izrekao bi kao

jedan od izabranih to smatraju gospodu Pocket damom i srodnom duom. Samo su njih dvoje i ona susjedaulizica, gospoda Coiler, pokazivali zanimanje za taj razgovor. Osjeao sam da je Herbertu bilo neugodno. No taj razgovor kao da bi se produio da nije uao mali posluitelj i javio kako se u kui dogodila neprilika. Evo, to je zapravo bilo: kuharica zametnula govedinu. Neizrecivo sam se zaudio kad sam sada prvi put vidio kako je gospodin Pocket dao sebi oduka i uinio neto neobino, na to se drugi nisu ni obazreli, a na to sam se kao i svi ostali uskoro i ja privi-kao. Odloio je no za rezanje peenke i viljuku*( U Engleskoj domain kod stola ree i dijeli peenku. - Prev.) - upravo se spremio da rasijee meso - i zarinuo obje ruke u razbaruenu kosu kao da iz petnih sila nastoji sam sebe povui uvis. Uinivi to, a da se pritom nije ba ni malo podigao gore, nastavi gdje je stao. Gospoda Coiler je nato promijenila temu razgovora i stala mi laskati. Meni je to nekoliko asaka godilo, no onda udari u tako pretjeranu hvalopojku da mi doskora prisjede. Pribliavala mi se poput zmije, hinei da se neobino ivo zanima za sve prijatelje i mjesta to sam ih napustio, i palucala svojim otrim jezikom. Kad bi sluajno sunula na Startopa (koji je vrlo malo s njom razgovarao) ili na Drummlea (koji je jo manje govorio), upravo sam im zavidio to su sjedili na suprotnoj strani stola. Poslije ruka uvedoe djecu i gospoda Coiler se divila njihovim oima, nosovima i nogama - to je zaista vrlo odgojno djelovalo. Bile su etiri djevojice i dva maliana, osim bebe, koja je mogla biti ili muko ili ensko, i onog malog, to je trebalo doi poslije bebe, a koje jo nije bio ni jedno ni drugo. Dotjerae ih Flopson i Millers, kao dva podoficira koji su negdje novaili djecu te ih uzeli u vojnike, a gospoda Pocket pogledavala u tu svoju mlad, kojoj nije bilo sueno da postanu plemii; kao da je mislila da je ve prije imala zadovoljstvo

inspicirati te male vojake, samo nije znala to bi i kud bi s njima. - Evo vam je! Dajte mi viljuku, gospoo, i pridrite bebu - ree Flopson. - Ne drite je tako, jer e joj glava doi pod stol. Posluavi savjet, primi je tako daje bebina glava dospjela na stol, a svi su se nazoni o tom uvjerili, jer su zauli estoki udarac. - O Boe, Boe! Vratite mi je, gospodo - nato e Flopson - a vi, gospoice Jane, hajde zapleite malo pred bebom! Jedna od djevojica, jo siuno dijete, koja kao daje zarana preuzela brigu nad ostalom djecom, odmakne se od mene i stade tamo-amo poskakivati pred bebom, dok ova nije prestala plakati i poela se smijati. Nato su se sva djeca zasmijala, a i sam gospodin Pocket (koji se za to vrijeme ve dva puta pokuao uhvatiti za kosu i dignuti uvis), kao i svi ostali, i postali veseli. Poto je Flopson presamitila bebu poput nurnberke lutke, uspjelo joj je da je sretno poloi gospodi Pocket u krilo, a zatim joj dade kvrcalo za orahe da se njime igra, opomenuvi prije gospodu Pocket da pripazi jer su drke pogubne za djeje oi, i strogo naredivi gospoici Jane da ne izgubi iz vida kvrcalo. Nato obje dadilje izadoe iz sobe, te se na stepenicama ljuto dohvatie s momiem koji je posluivao kod ruka, a koji je kockajui oigledno izgubio sva puceta na svom kaputu. Vrlo sam se zabrinuo kad se gospoda Pocket s Drummleom upustila u raspravu o dvjema baronetskim titulama i jela naranu umau-i krike u zaeereno vino, te zaboravila sasvim bebu u svom krilu, koja je izvodila opasne pokrete s kvrcalom. Vidjevi kako bebinoj glavici prijeti opasnost, mala Jane napokon neujno otpuzne sa svog mjesta te s mnogo malih lukavtina izmami opasno oruje iz bebinih ruica. Poto je gospoda Pocket u taj as pojela naranu,

prekori malu Jane: -Ti, zloesto dijete, kako se usuuje?! Idi, i odmah sjedi na mjesto! Draga mama lanu djevojica beba je sebi mogla izbiti oko. Kako se usuuje takva to kazati? okomi se na nju gospoda Pocket. Odmah da si pola i sjela na svoju stolicu! Rekla je to s toliko poraznom gordou da sam bio postiden, kao da sam ja bio uzrokom njezine srdbe. - Belinda- spoitne joj gospodin Pocket s drugog kraja stola. - Zato si tako nerazumna? Jane se umijeala samo da zatiti bebu. - Ne doputam nikome da se mijea u moje poslove - otrese se gospoda Pocket. - Iznenauje me, Matthew, to doputa da me netko vrijea i uplee se u moje poslove. - Dobrostivi Boe! - usklikne gospodin Pocket, dajui maha svom pustom oajanju. Zar da kvrcalom otpremimo svoju neja u grob, a nema nikoga da ih spase? Ne elim da se Jane mijea u moje poslove ponovi gospoda Pocket, oinuvi gordim pogledom malu nedunu zloinku. Mislim da jo nisam zaboravila kakav je poloaj zauzimao moj jadni djed! Jane, dabome! Gospodin Pocket opet zarine ruke u kosu i taj put mu zaista uspije da se za nekoliko palaca izdigne iz svoje stolice. - ujte sad to! - usklikne bespomono prema nebesima. - Neja treba kvrcalom otpremati u grob zbog poloaja to su ga zauzimali neiji djedovi! Zatim se ponovno spusti na stolicu te se smiri. Dok se to odigravalo, svi smo zbunjeno gledali u stolnjak. Nastala je stanka, a za to je vrijeme valjana i nesavladiva beba u vie navrata poskakivala i gukala prema maloj Jane, koja je, ini se, bila jedini lan obitelji (izuzevi sluinad) s kojim je beba podravala neke izriite poz-nanike veze.

 Gospodin Drummle ree gospoda Pocket hoete li pozvoniti da doe Flopson? Jane, mala nevaljalice, idi pa lezi. A ti, bebice, milo moje, ti e s mamicom! Beba je bila suta pravinost te je protestirala iz sve snage. Presami-tila se, ali na krivu stranu, preko ruke gospode Pocket, pokazujui drutvu par pletenih cipelica i jamicama ukraenih glenjia, mjesto glatkog lia, i kad su je nosili van, otimala se kao pravi buntovnik. Naposljetku je postigla to je htjela, jer sam poslije nekoliko minuta vidio kroz prozor kako ju je Jane tetoila. Dogodilo se da je ono preostalo petero djece ostalo za stolom, jer je Flopson otila nekim svojim poslom, a nikom drugom nije povjerila dunost da se o njima brine. Tako sam imao prilike vidjeti kakvi su odnosi izmeu svakog od njih i gospodina Pocketa, to se osobito isticalo u ovome: na licu se gospodina Pocketa opaala jo vea zbunjenost nego obino, a kosa mu je bila razbaruena kad je nekoliko asaka gledao u njih kao da ne shvaa zato su djeca na stanu i na hrani u toj kui, mjesto da ih je Priroda smjestila kod drugih ljudi. Zatim im je onako izdaleka, kao misionar, postavljao pitanja kao na primjer, odakle ona rupa u Joeovu ipkastom ovratniku, na to mu Joe odgovori: Tatice, Flopson e je zaiti kad bude imala vremena i kako se dogodilo, te se maloj Fanny zagnojio prst, na to je odgovorila: Tatice, Millers e mi na nju staviti vrue obloge ako ne bude zaboravila. Zatim se sav rastapao od oinske njenosti, pa svakom dade po iling te im ree da se idu igrati, a kad su djeca izlazila, s velikim naporom pokua da se izdigne uvis, uhvativi se za kosu, a poslije toga napusti taj beznadni pokuaj. Podveer smo veslali na rijeci. Budui da su Drummle i Startop svaki imali svoj amac, odluio sam da i ja sebi nabavim amac, pa da obojicu pobijedim. Bio sam prilino vjet svakovrsnim sportovima kojima

su se bavili seoski mladii, no kako sam bio svjestan da mi je na Temzi da i ne govorim o drugim vodama potrebna elegancija u stilu, odmah sam odluio da uzmem za uitelja dobitnika prve nagrade i vlasnika barke, koji nas je redovito vozio s naeg gata, a upoznali su me s njime moji novi prijatelji. Taj me je vjeti i slavni vesla uvelike zbunio rekavi mi da su mi ruke kao u kakva kovaa. Sumnjam da bi ikad bio izrekao taj kompliment daje znao koliko je malo nedostajalo da zbog njega izgubi novog uenika. Kad smo uveer stigli kui, ekala nas je hladna veera i, mislim, da bismo se bili lijepo proveselili da se u kui nije dogodilo neto prilino neugodno. Gospodin Pocket je bio dobro raspoloen, kadno ude sluavka i zamoli: Ako dopustite, gospodine, htjela bih s vama govoriti. - Da govorite s vaim gospodarom - upita gospoda Pocket, u kojoj se gordost bjee opet rasplamtjela. Kako smijete samo i pomisliti na takvo to? Idite i govorite s Flopson. A moete i sa mnom - ali ne sada. - Oprostite, gospodo - odvrati sluavka - no ja bih eljela govoriti sad odmah, i to s gospodinom. Nato gospodin Pocket izae iz sobe, a mi smo se do njegova povratka zabavljali to smo bolje znali i umjeli. - No, lijepe li stvari, Belinda! - ree gospodin Pocket, vrativi se sav uzbuen i ojaen. - U kuhinji lei kuharica pijana kao zemlja, a u ormaru za posude spremila je kotur maslaca da ga proda kao loj! Gospoda Pocket je odmah iskazala veliko i milostivo suosjeanje: To je krivica one odurne Sofije! - Kako to misli, Belinda? upita gospodin Pocket. - Sofija ti je rekla - odvrati gospoda Pocket. - Nisam li na svoje oi vidjela i na svoje ui ula kako je maloas dola u sobu i traila da s tobom govori?

- Pa ona me je odvela dolje, Belinda odgovori gospodin Pocket i pokazala mi enu, a takoer i kotur maslaca? - A ti je, Matthew, brani - nato e gospoda Pocket - nju, koja iri razdor medu nama? Gospodin Pocket oajniki zastenje. A zar sam ja, unuka svoga djeda, nitko i nita u toj kui? zapita gospoda Pocket. Kuharica je, uostalom, uvijek bila vrlo pristojna ena, puna potovanja, a kada je dola, prije no to e stupiti u slubu, pogledati nau kuu, rekla je najuvjerljivijim tonom kako osjea da sam roena za vojvotkinju. Gospodin je Pocket stajao pokraj sofe i on se svali na nju ispruivi se kao Umirui Gladijator. Posve obnemogao zaeli mi, jo uvijek u tom poloaju, potmulim glasom: Laku no, gospodin Pip kad sam smatrao uputnim da ga napustim i poem na poinak. 24. POGLAVLJE Poslije dva-tri dana, poto sam se smjestio u svojoj sobi, bio nekoliko puta u Londonu i tamo naruio kod trgovaca sve to sam trebao, gospodin Pocket i ja nadugo smo razgovarali. Znao je mnogo vie o namjerama za moju budunost od mene samog, jer se pozivao na to kako mu je gospodin Jaggers rekao da nisam odreen ni za koje naroito zvanje te da u biti dovoljno obrazovan za ivot budem li iao ukorak s ostalim prosjenim mladiima iz bogatih kua. Ja sam, dakako, na to pristao jer nisam mogao iznijeti nita to bi bilo protivno tome. Savjetovao me je da posjeujem izvjesna mjesta u Londonu kako bih stekao osnovne pojmove svega onog to mi je bilo potrebno, te da mi on bude tuma i upravlja u svim granama moga uenja. Nadao se da ne u nailaziti na tekoe bude li me on razumno potpomagao u mojim nastojanjima, koje bi me mogle

obeshrabriti, te da u se ubrzo moi osloniti samo na njegovu podrku. Nainom kako mi je to saopio, a jo vie time to je sa mnom uspostavio neku intimnu povezanost, postigao je da smo se divno slagali. I odmah mogu rei da je uvijek tako poteno i u-srdno izvravao svoj ugovor sa mnom, da sam i ja poteno i usrdno zadovoljavao svojim obvezama prema njemu. Da se kao uitelj pokazao ravnoduan, ne sumnjam da bih se i ja, kao njegov uenik, isto tako vladao prema njemu. No on mi za to nije davao nikakva povoda, i svaki je od nas poteno izvravao svoje obveze prema drugome. Takoer nisam nikad u njemu vidio neto smijeno ili neto to u njegovu uiteljskom odnosu prema meni ne bi bilo ozbiljno, poteno i dobro. Poto smo dogovorili toke naeg sporazuma i proveli ih u djelo do te mjere da sam poeo ozbiljno raditi, dosjetio sam se da bi mi se pruila ugodna razonoda, a u Herbertovu bi drutvu i moje ponaanje postalo profinjenije, kad bih mogao zadrati spavau sobu u Barnard'sInn. Gospodin Pocket se nije protivio toj namisli, ali je uporno traio da se plan, prije nego to bude izveden, podastre na odobrenje mome skrbniku. Osjetio sam kako njegova tankoutnost proizlazi iz pomisli da bi izvoenjem toga plana Herbertu bili uteeni neki trokovi, i stoga se uputim u Little Britain da priopim svoju elju gospodinu Jaggersu. Kad bih mogao kupiti namjetaj, to je zasad samo unajmljen za moje potrebe rekoh i k tome nadokupiti jo neke stvarice, osjeao bih se ondje kao kod kue. A vi kupite! pristade gospodin Jaggers i nasmije se kratko i odsjeno. Ta rekao sam vam da ete se vi ve snai. No! Koliko elite? Odgovorih da ne znam koliko mi treba. Ta recite samo! produi gospodin Jaggers. Koliko? Pedeset funti? Ni izdaleka toliko.

 Pet funti? upita me gospodin Jaggers. To je bila tolika razlika da sam pokunjeno rekao: Malo vie. Malo vie? nato e Jaggers vrebajui moje rijei, s rukama u depu, s glavom malo naherenom i s oima uprtim u zid iza mene. Koliko vie? Oklijevajui odvratih: Teko je odrediti svotu. Ta recite samo hrabrio me gospodin Jaggers. Hajde da pokuamo. Hoe li dva puta po pet biti dovoljno? Tri put? Hoe li etiri puta po pet biti dovoljno? Rekoh da e ba dostajati. etiri puta po pet - to e biti ba dosta, je li upita Jaggers uzvi-jajui obrvama. No, a koliko je etiri puta po pet? Koliko je etiri puta po pet? No - nato e Jaggers - koliko je to? Drim da je to po vaem raunu dvadeset funti rekoh i osmjeh-nuh se. Nije vano koliko je to po mom raunu, prijatelju nastavi Jaggers i zamahne glavom u isti mah lukavo i s nevjericom. elim znati koliko je to po vaem raunu. Pa, naravno, dvadeset funti. Wemmick! povie Jaggers, otvarajui vrata to su vodila u pisarnicu. Neka vam gospodin Pip napie priznanicu pa mu isplatite dvadeset funti. Taj naroito naglaeni nain poslovanja duboko me se dojmio i ostavio u meni dubok trag, i to ne ba najugodniji. Gospodin Jaggers se nikad nije smijao, ali je nosio velike, sjajno ulatene cipele, to su kripale, pa kad bi se zazibao, drei se u ravnotei na nonim prstima, oekujui odgovor, cipele bi mu ponekad zakripale suhonjavim i sumnjiavim smijehom kao da se one smiju. Budui da je Jaggers sada izaao, a Wemmick bio ivahan i razgovorljiv, rekao sam mu da zaista ne znam to da mislim o Jaggersovu dranju.

 Kaite mu to i on e se smatrati polaskanim odgovori Wemmick - on ba i hoe da drugi ne znaju to da misle o njegovu dranju. Oh! usklikne zatim, jer sam ga u udu pogledao ne ini on to iz osobnih razloga, ve iz poslovnih, isto poslovnih. Wemmick je sjedio za stolom, dorukujui hrskajui otvrd suh kola i ubacivao od vremena na vrijeme komadike u uski razrez svojih usta kao pisma u potansku krabicu. Uvijek mi se ini produi Wemmick da je negdje postavio zamku za hvatanje ljudi, pa da neprestano vreba plijen. A onda iznebuha - kljoc! - i ve si ulovljen! I ne mislei na to kako se stupice za hvatanje ljudi ba ne mogu u-brojiti medu ivotne ugodnosti, nabacih da smatram daje Jaggers vrlo vjet ovjek. Dubok - odgovori Wemmick - kao Australija - i upre perom u pod da bi slikovito iskazao poredbu da se Australija nalazi na suprotnom kraju globusa. - Ako bi postojalo jo neto dublje - dometne Wemmick, stavivi pero opet na papir - to bi zacijelo bio Jaggers. Dodadoh kako smatram da mora imati sjajan posao, nato e Wemmick: Ka-pi-ta-lan. Upitah ga zatim radi li kod njega mnogo namjetenika, na to mi odgovori: Ne drimo ba previe inovnika, jer postoji samo jedan Jaggers, a klijenti ne ele obavljati poslove s njegovim zamjenicima. Ima nas u svemu etiri. Biste li htjeli da ih upoznate? Mislim da mogu rei da vi, u neku ruku, spadate u na krug. Prihvatih ponudu. Kada je gospodin Wemmick i posljednju mrvu ubacio u svoju potansku krabicu, te mi isplatio moj novac to gaje uzeo iz krinjice, koja se nalazila u blagajni iji je klju uvao negdje za leima, pa ga sada izvukao ispod ovratnika kao da izvlai

eljezni perin, uspesmo se u prvi kat. Kua je bila mrana i traljava, a zama-tena ramena, to su ostavila svoj trag u sobi gospodina Jaggersa, kao da su se ve godinama i tu po stubitu gore-dolje posmucala. U prvom je katu prema ulici neki namjetenik, nalik na neto izmeu krmara i takorolovca - blijed, zadihan i podnaduo - paljivo ispitivao trojicu-etvoricu protuha, s kojima je postupao isto tako neulju-dno kao to se oito postupalo sa svima koji su punili blagajnu gospodina Jaggersa. - Pripremaju dokazni materijal za Bailey*((Old)
Bailev, sjedite glavnog kaznenog sudita u londonskom Newgateu. Prev.) - objasni mi Wemmick kada smo izali. U sobi nad

ovom neki je mladi slabunjavi namjetenik s razbaruenim upercima kose poput terijera (kojega zaboravie podiati dok je bio jo posve malo kuence) isto tako presluavao nekog ovjeka sa slabim oima, a Wemmick mi ga prikazao kao topioniara, u ijem loncu uvijek vri, te bi mogao i meni staliti to god bih elio. Bio je sav zasopljen i preznojavao se kao da je bio pokuao da ono svoje umijee okua i na sebi. U stranjoj sobi sjedio je namjetenik visoko uzdignutih ramena, rastrzana lica od neuralginih bolova, umotana prljavom krpom flanela, obuen u staro crno odijelo, to je bilo kao voskom natopljeno i, sav zgrbljen nad svojom pisanijom, prepisivao uisto biljeke one druge dvojice za osobnu upotrebu gospodina Jaggersa. To je bila itava poslovnica. Kada smo opet sili niza stepenice, Wemmick me odvede u sobu mojega skrbnika uz napomenu: -Tu ste sobu ve vidjeli. - Molim vas - zapitah, kada mi je pogled ponovno zapeo za one rune maske to su se cerekale - iji su to portreti? - To? - zaudi se Wemmick, uspevi se na stolicu i otpuhujui prainu s tih stranih glava prije no to e ih skinuti. - To su dvije slavne ptiice. Znameniti nai klijenti, koji su nam uvelike pomogli da se proslavimo. Ovaj ugursuz (- gle! pa ti si valjda nou siao i zavirio u

tin-tarnicu, lopove stari, te sada ima mrlju na obrvama! ) umorio je svoga gospodara. Sve je dobro smislio uzmemo li u obzir da mu nisu mogli nita dokazati. - Je li maska nalik na nj? - upitah, ustuknuvi pred tom nakazom kada joj je Wemmick pljunuo na obrvu i stao rukavom trljati mrlju. - Nalik na nj? Znajte, to je ba on. Posmrtna maska snimljena je u Nevvgateu, odmah poto su ga skinuli s vjeala. A mene si nekako naroito bio zavolio, stari lukavce? - doda Wemmick. Zatim je svoje srdane rijei poblie objasnio, dodirnuvi pribadau, na kojoj je bila prikazana dama i vrba-alosnica kraj groba s kojega se dizala ara: - Tu je pribadau dao nainiti naroito za mene! - Je li dama neko poznato lice? - zapitah. - Nije - odvrati Wemmick. - To se on samo naalio. (Ti si volio da se ponekad malo naali, je li?) Ne, ne, gospodine Pipe, kakva vraja dama- u njegovu je sluaju bila samo jedna posrijedi, a ta nije bila od onih tankovi tih odlinih, i zacijelo ne bi zavirivala u aru ako u njoj ne bi bilo neto za gucnuti. - Kako je Wemmick svu panju posvetio pri-badai, odloi posmrtnu masku i stane depnim rupiem trljati nakit. - Je li onaj drugi nitkov zavrio isto tako? - upitah. - U njegovim oima zvjera upravo isti pogled. - U pravu ste - potvrdi Wemmick - zaista je zvjerao oima. Ba tako, kao da mu se u nosnicu zadjenula konjska struna ili riblja kotica. Da, i on je jednako zavrio ivot, a kaem vam da je u tom sluaju vjeanje sasvim prirodna smrt. Taj je dovitljivac krivotvorio oporuke, ako i nije same oporuitelje slao na vjeni poinak. Bio si ipak gospodin lopov -(govorio je Wemmick gruboj maski) - a hvalisao si se da umije grki pisati, ej ti, lao i paralao! Eh, to si znao lagati u ivotu ne sretoh veeg laca od tebe! - Prije nego to je pokojnog prijatelja opet postavio na policu, dotae se

Wemmick najveeg alobnog prstena i ree: -Jo dan prije no to e omastiti liinu, poslao si da kupe taj prsten za me. Dok je drugu masku postavljao na policu i silazio sa stolice, sune mi kroz glavu misao da je isto tako dobio i sav ostali nakit. Kako se ni najmanje nije ustruavao da o tome govori, ja ga, kad je stajao preda mnom otirui prainu s prstiju, to i zapitah. - O, da- odvrati - sve su to takvi darovi. Eto: jedan ti pokloni takav dar, pa onda te i drugi darivaju. I uvijek ih uzmem. To su kurioziteti. A ujedno i tvoje vlasnitvo. Moda i ne vrijede ba mnogo, ali su tvoje vlasnitvo i moe ih ponijeti. Za vas, pred kojim je sjajna budunost, to ne znai bogzna to, no to se mene tie, moja je lozinka uvijek bila dri, to moe ponijeti. Poto sam izrekao svoje udivljenje tom njegovu mudrom stanovitu, produi prijateljski: - Ako bilo kad ne biste imali pametnijeg posla nego da mi doete u pohode u Walworth, moi ete kod mene prespavati, i to e za mene biti osobita ast. Nemam bogzna to za pokazivanje, tek dva-tri kurioziteta koji e vas, moda, zanimati. Volim ono malo svoga vrtia i sjenicu. Obeah da u vrlo rado prihvatiti njegovu gostoljubivu ponudu. - Hvala vam, velika hvala. Uzmimo, dakle, da ete doi kad vam bude najzgodnije. Jeste li ve ruali kod gospodina Jaggersa? - Jo nisam. - Eh - nato e Wemmick - posluit e vas vinom, i to dobrim vinom. Ja u vas pogostiti punom, i ne ba loim. A sad u vam neto rei: kad budete ruali kod gospodina Jaggersa, pogledajte malo njegovu domaicu. Hou li vidjeti neto osobito neobino? Pa ree Wemmick vidjet ete ukroenu zvjerku. Rei ete, da nije nimalo neobina, a ja na to odgovaram da to zavisi od prijanje krvolonosti same

zvjerke i od uspjeha to gaje krotitelj postigao. Svakako neete dobiti loije miljenje o silnim sposobnostima gospodina Jaggersa. Samo dobro promatrajte. S najveim zanimanjem i radoznalou, to su ih njegove upute nagovjetavale, obeah da u to i uiniti. Kada sam se ve opratao, upita me bih li htio rtvovati pet minuta da vidim gospodina Jaggersa pri poslu? Iz vie razloga, od kojih nije zacijelo bio najmanje vaan taj to sam htio jasno znati kakvim se poslom bavi Jaggers, odgovorih da pristajem. Utonusmo u City i dodosmo u policijsku sudnicu, krcatu svijetom. Nekakav je mukarac, koji je bio u krvnoj povezanosti s ubijenim (ali ne u krvnom srodstvu, nego u vezi s umorstvom), stajao pred odvjetnikom klupom nelagodno vaui i premeui neto u ustima, dok je moj skrbnik sasluavao ili unakrsno presluavao - ne znam koje od toga dvoga neku enu, a ta je, ba kao i suci i svi prisutni, trnula od strahopotovanja. Ako bi ma tko, svejedno kakav poloaj zauzimao, izustio neku rije koja mu nije bila po volji, smjesta bi zahtijevao: Stavite to u zapisnik! Ako netko ne bi htio neto priznati, rekao bi: Ni brige, vi ete to meni ve rei! a ako bi netko neto priznao, rekao bi: No, sad vas imam! Tek to bi zagriznuo prst, ledeni bi srsi proeli sve sudske inovnike. Tati i biri, ukoivi se od straha, gutali su kao opinjeni svaku njegovu rije te bi i jedni i drugi protrnuli kad bi mu se samo jedna dlaica na obrvama nakos-trijeila. Nisam mogao razabrati protiv koga je govorio. Kao da je itavu dvoranu mljeo i mrvio pod svojim rvnjem. Samo znam da nije bio na strani sudaca kad sam se na prstima uljao iz dvorane, jer je uporno zastupao stajalite protivno starom dentlmenu, predsjedniku suda, kojemu su se noge grile ispod stola. Javno ga je optuivao zbog njegova vladanja kao predstavnika britanskog zakonodavstva i pravde koju danas zastupa kao predsjednik.

25. POGLAVLJE Bentley Drummle bijae tako mrzovoljasto eljade da bi i knjigu uzimao u ruke s osjeajem da mu je pisac nanio osobnu uvredu, pa nije ni novo poznanstvo primao na ljubazniji nain. Teak u tijelu, kretnjama i mislima otromboljena lica i spora jezika, te se inilo da mu se jezik klati u ustima, kao to se on klatio po sobi. Bio je lijen, ohol, krt, samoiv i sumnjiav. Sin bogatih roditelja iz Somersetshirea, a ti su jo i podupirali razvijanje svih tih osobina u njemu, dok se nisu u-vjerili daje postao punoljetan i ostao blesav. Tako je Bentley Drummle doao gospodinu Pocketu kada je bio za glavu vii od tog dentlmena, a za pola tuceta glava gluplji od veine ostalih dentlmena. Startopa je razmazila njegova popustljiva majka, koja gaje drala kod kue kad je trebalo da bude u koli. Oboavao ju je i bio joj nadasve odan. Crte su lica u njega bile njene kao u ene. Herbert mi zato napomenu: Kao to vidi - slika je i prilika svoje majke - iako je nikad nisi vidio. Bilo je posve prirodno da sam se mnogo srdanije sprijateljio s njim, nego s Drummleom i da sam ve za prvih veeri naih vonja u amcu veslao usporedo s njim, razgovarajui iz amca u amac, dok je Bentley Drummle usamljeno plovio za nama veslajui po brazdi to su je ostavljali nai brodii. Vazda bi puzao uz obalu poput kakva troma gmaza, pa i onda kad bi ga struja mogla ponijeti brzo naprijed po sredini rijeke. Uvijek se sjeam kako puzi za nama po mraku u tihoj vodi kada bi naa dva amca u vrijeme suneva smiraja ili po mjeseini jurila sredinom rijeke. Herbert je bio moj prisni drug i prijatelj. Uinio sam ga vlasnikom amca, a to je bio povod da je ee dolazio u Hammersmith, dok sam ja opet kao sudrug u njegovu stanu ee mogao skoiti u London. U svako smo doba pjeaili izmeu ta dva mjesta. I sada jo volim pjeaiti (iako cesta nije vie tako ugodna kao

nekad), no ta mi je sklonost ostala iz mladih dana kada sam bio jo osjetljiv za dojmove, neiskusan i poletan. Poto sam u obitelji gospodina Pocketa ve bio proboravio nekih mjesec ili dva, pojavie se gospodin i gospoda Camilla. Camilla je bila sestra gospodina Pocketa. Dola je i Georgiana, koju sam onom prilikom vidio kod gospoice Havisham. Bila je njihova sestrina: nepodnoljiva usidjelica, koja je svoju ukruenu strogost nazivala religijom, a svoju zagrijanost ljubavlju. Ti su me ljudi mrzili, jer su bili pohlepni i razoarani. Sada, kad sam bio bogat, ulagivali su mi se s najpodlijom niskou. Prema gospodinu Pocketu, koji je bio kao veliko dijete, nemajui ni pojma o vlastitim interesima, pokazivali su samosvjesnu strpljivost, kako sam to iz njihovih rijei ve i prije bio razabrao. Gospodu Pocket su prezirali, ali su sirotici doputali da sebe smatra rtvom velikog ivotnog razoaranja, jer je pritom i na njih padao makar i slabaan odsjaj te muenike slave. To je, eto, bila okolina, usred koje sam se smjestio da se malo posvetim svojoj naobrazbi. Ubrzo sam stekao skupe navike i poeo troiti tako velike svote novca, koje bi mi se inile udesnima jo prije nekoliko mjeseci. Sve to vrijeme to sam provodio u dobru i u zlu, ni na trenutak nisam zanemario knjige. To nije bila neka moja osobita zasluga, tek sam imao toliko zdrave pameti da vidim svoje nedostatke. Uz pomo gospodina Pocketa i Herberta brzo sam napredovao; a kako je uvijek jedan od njih bio uza me da mi pomogne kada bih neto zapoinjao, te uklanjao sve prepreke s puta, morao bih zaista biti tako glup kao Drummle da poluim manji uspjeh. Ve nekoliko tjedana ne vidjeh gospodina Wemmicka kad se sjetih da mu napiem nekoliko redaka i predloim da u ga izvjesne veeri otpratiti kui. Odgovorio mi je da e mu biti vrlo drago i da e me ekati u est sati u poslovnici. Zaputih se onamo, i

upravo kada je sat otkucavao est, nadoh ga kako sputa klju od blagajne za ovratnik pa niz leda. Zapita me: Kanite li pjeice do Walwortha? Odvratih: Svakako, ako je vama po volji. I te kako glasio je Wemmickov odgovor. Noge su mi itav dan amile ispod stola, pa e biti prava milota da ih malo pruim. A sada u vam, gospodine Pipe, rei to e biti za veeru. Pirjana govedina spremljena kod kue i hladna peena koko dobavljena iz peenjarnice. Nadam se da e peenka biti mekana, jer je vlasnik radnje ovih dana bio porotnik u nekim naim parnicama, a mi smo lijepo s njim postupali. Podsjetio sam ga na to kada sam kupio koko i rekao mu: Da si ponajbolju izabrao, zemljae, jer znaj, da smo htjeli, mogli smo te lako jo nekoliko dana zadrati u sudnici, na to mi odgovori: Dopustite, da vam poklonim najbolju kokoku iz moga duana. Ja sam mu, dakako, dopustio. Jer dri to moe ponijeti. Nadam se da vam nee smetati stari otac? Zbilja sam mislio da jo uvijek govori o peenju kadli produi: U mojoj se kui naime nalazi moj stari otac. Odgovorih na to to pristojnost zahtijeva. Vi, dakle, jo niste bili pozvani kod gospodina Jaggersa? nastavi, dok smo krenuli. Zasad jo nisam. Rekao mi je to danas poslije podne, kada je uo da ete doi. Oekujem da e vas sutra pozvati na veeru. Vas i vae drugove. Ima ih trojica? Iako nisam Drummlea ubrajao medu svoje prisne prijatelje, odgovorio sam: Da. Kani pozvati itavu bandu. Ne mogu rei da mi je posljednjom reenicom polaskao. - Sve, ime e vas ponuditi, bit e odlino. Ne oekujte mnoga jela, ali svako e biti odlino. A ima jo neto udno u njegovoj kui nastavi Wemmick poslije kratke utnje, kao da je primjedba o domainu, koju je nato dodao, sama po

sebi razumljiva nikad ne doputa da vrata budu nou zakljuana, ili prozori zamandaljeni. I nikad nije bio orobljen? Pa, to je ba ono! odvrati Wemmick. Kae i javno govori: Htio bih vidjeti ovjeka koji e mene orobiti. Bog s vama, ta ja sam ga ne jedanput, ve stotinu puta sluao kako u naoj poslovnici govori provalnicima od zanata: Znate gdje stanujem, pa budui da se u mojoj kui nikad nigdje ne povlai zasun, zato ne pokuate kod mene neto uiariti? Hajde! Zar vas moja kua ne privlai? Gospodine, ni jedan od tih ljudi nema hrabrosti ni za sve blago svijeta okuati svoju sreu. Toliko ga se boje? zapitah. Boje? nato e Wemmick. Bit e da ga se i boje. Jer je tako lukav ak i onda kada drugima prkosi i kad ih izaziva. U njega nema srebra. Do posljednje lice sve je od umjetna srebra. Pa prema tome ne bi mnogo dobili zaudih se kad bi i ... -Ali on bi mnogo dobio - doda Wemmick, upavi mi u rije - a oni to dobro znaju. Dobio bi njihove glave, i to mnoge. Dobio bi sve to bi mogao. I nemogue je rei to ne bi mogao dobiti kad bi samo zaelio. Stao sam razmiljati o veliini moga skrbnika, kadno Wemmick produi: To to nema srebrnine, to je, da znate, njegova priroena dublji-na. Rijeka ima svoju prirodnu dubljinu, a on svoju. Pogledajte samo njegov lanac za sat. To je bar neto realno. Vrlo je masivan - ubacih. Masivan - ponovi Wemmick. - Dabome, i ja mislim. A njegov je sat zlatna repetirka* ( Starinski depni sat koji izbija satove. Prev.). Ako ita vrijedi, a ono najmanje nekih sto funti. Gospodine, u naem se gradu potuca oko sedam stotina lopova koji znaju za taj sat. Medu njima nema ni jednog mukarca,

ni jedne ene ili djeteta, koji ne bi prepoznali i najmanju kariku toga lanca; a kad bi ih netko natjerao da je uzmu u ruku, odbacili bi je kao da je usijana. Gospodin Wemmick i ja kratili smo isprva sebi vrijeme i put takvim razgovorom, a poslije raspredasmo vie o openitim stvarima, dok mi nije rekao da smo stigli u walworthsko podruje. Bijae to skup ivicom obraslih puteljaka, jaruga i malih vrtia, to pruaju sliku prilino tmurnog ivota u zatiju. Wemmickova je kua bila mala od drveta sagraena koliba usred vrtnih nasada, iji je krov bio udeen kao zaravanak tvrave s imitacijama topova. To je moje djelo pohvali se Wemmick. Zar nije lijepo? Ja sam se uvelike divio. Drim da je bila najmanja kua to sam je ikad vidio, s najudnijim, veinom toboe gotskim prozorima i vratima, koja su bila gotovo premalena da se kroz njih ue. To je, kako vidite, prava kopljaa objasni mi Wemmick na kojoj se nedjeljom vije prava zastava. A sada, pogledajte ovamo. Kad prijeem preko mosta, povuem ga gore eto tako! i prekinem sav promet s vanjskim svijetom. Most je bio obina daska, prebaena preko jarka, etiri stope irokog, a dubokog dvije stope. No bilo je vrlo lijepo gledati s kakvim je ponosom dizao most uvis i onda ga privrstio, smjekajui se pritom, ne mehaniki nego ba od srca. Svake se veeri u devet sati po greenwichskom vremenu - najavi Wemmick- ispaljuje top. Evo tu, kako vidite! A kada zaujete pucanj, rei ete i sami da je sila od topa. Spomenuti je top bio postavljen u posebnom utvrenju od pletera. Bio je od nevremena zatien vrlo vjeto udeenom napravom od okat-ranjena platna u obliku kiobrana.

 A tamo otraga produi Wemmick posve sakriveno, tako da ne poremeuje dojam tvrave jer je moje naelo da treba do kraja izvesti ono to smo zamislili - ali ne znam je li to i vae miljenje ... Svakako suglasih se s njime. ... tamo otraga nalazi se jedno svinje, ivad i kunii. A sve to sam, kako vidite, upotpunio i posadio krastavce. Prilikom veere imat ete prilike da sami izreete sud o mojoj salati od krastavaca. Tako, gospodine nasmijei se Wemmick, no ipak ozbiljno klimajui glavom ako moete zamisliti da netko opsjeda to mjestance, vjerujte mi da bi u pogledu hrane moglo vraki dugo odolijevati neprijateljskim navalama. Zatim me odvede do sjenice, nekih desetak jardi dalje od nas, ali se do nje dolazilo tako zamreno isprepletenim puteljcima, te je trebalo podosta vremena da ovjek stigne onamo. U tom su nas zaklonitu ve ekale ae. Na se pun hladio u umjetnom jezercu, na ijem je rubu bila podignuta sjenica. To malo vode (u sredini se nalazio otoi, vjerojatno salata za nau veeru) prostiralo se u krugu, a u sredini tog jezerca sagradio je gospodin Wemmick vodoskok, koji bi, ako biste stavili u pogon mali gazimlin, izvadivi ep iz cijevi, proradio tolikom estinom da bi vam poprskao nadlanicu. Ja sam svoj vlastiti inenjer, tesar, limar, vrtlar, svatar i sveznalica pohvali se Wemmick odgovarajui na moje komplimente. Da, da, vjerujte, to je vrlo dobro. Skida s vas newgatesku pauinu i veseli Staroga. Nemate nita protiv da vas odmah upoznam sa Starim? Izjavio sam svoju spremnost, koju sam zaista i osjeao, te udosmo u Tvrdu. Tu, kod vatre, naosmo starca u flanelastom kaputu, ista, vesela, udobno smjetena i dobro zbrinuta, ali posve gluha. No, starino zapita ga Wemmick srdano se i veselo rukujui s njime kako smo?

 Dobro, John, dobro! - odgovori starac. Evo, to je gospodin Pip, starino - ree Wemmick - volio bih kad biste mogli uti njegovo ime. - Klimajte mu glavom, gospodine Pipe, jer to voli. Klimajte, samo klimajte, kao da mu namigujete! Ta je kuica moga sina divno mjestance, gospodine vikao je starac, a ja sam, to sam mogao jae i ustrajnije, klimao glavom. To je, gospodine, pravi rajski kuti. To bi zemljite sa svim svojim krasnim postrojenjima trebalo postati poslije smrti moga sina narodnom svojinom, za dobrobit puanstva. Dii se naim posjedom kao paun perjem, starce! usklikne Wemmick promatrajui oca, te mu se pritom ukrueno lice zaista raz-blailo. Evo ti mig odobravanja! i svom snagom zaklima glavom. I jo jedan! te jo silnije klimnu. To ti voli? Ako vas ne zamara, gospodine Pipe premda znam da to stranca umara biste li mu htjeli jo jednom klimnuti? Ne moete ni zamisliti kako mu to godi. Ja sam mu jo nekoliko puta klimnuo, a on se sav sjajio od milja. Ostavismo ga da se pozabavi hranjenjem ivadi, a mi se zaputismo u sjenicu popiti pun. Tu mi je Wemmick, puei lulu, ispriao kako je bilo potrebno mnogo godina da dotjera svoje imanje do dananjega savrenstva. - Je li to vae vlasnitvo, gospodine Wemmick? - Dabome - ree Wemmick. - Sve sam malo pomalo kupio komad po komad i sada je to moje imanje s neogranienim pravom raspolaganja. - Zaista? Nadam se da mu se i gospodin Jaggers divi! - Nikad ga nije ni vidio - uzvrati Wemmick. - Nikad o njemu ni uo nije. Nikad nije vidio Staroga. Ni uo za njega. Ne, ne: poslovnica je jedno, a privatni ivot je drugo. Kada idem u ured, ostavljam za sobom Tvrdu, a kad idem u Tvrdu, ostavljam za sobom ured. Ako vam nije neugodno, bio bih vam vrlo zahvalan kad biste i vi

isto inili. Ne bih htio da se o tome govorka u slubenim krugovima. Razumije se daje za mene bilo pitanje asti da se pridravam njegove zamolbe. Kako je pun bio vrlo dobar, sjedili smo i pili te razgovarali skoro sve do devet sati. - Blii se vrijeme topovskog pucnja - ree Wemmick poto je odloio lulu u tome Stari najvie uiva. Vrativi se u Tvrdu, zatekosmo Staroga, kako usijava ara, s oima punim iekivanja, jer je to bio uvod u svakoveernju veliku ceremoniju. Wemmick je stajao sa satom u ruci sve dok nije kucnuo as da uzme od Starog usijani ara i pode do topa. Uzevi ga, izae, a as zatim zagruva top tolikom silinom te se smijena kutijica od kolibe tako potresla kao da e se razletjeti na komade, a sve su ae i ajne zdjelice zazveckale. Nato je Stari - koji bi, mislim, bio baen iz svog naslonjaa da se nije vrsto drao runih oslonaca - zanosno uskliknuo: - Ispaljen je! uh ga dobro! - i ja sam klimao i klimao glavom starom gospodinu s tolikom estinom te zaista nije puka jezina figura ako kaem da ga vie uope nisam vidio. Wemmick je iskoristio slobodno vrijeme, to nam je preostalo do veere, da mi pokae svoju zbirku kurioziteta. Ti su predmeti neko veinom pripadali zloincima: pero, kojim je izvreno neko znamenito krivotvorenje, jedna ili dvije slavne britve, nekoliko uvojaka kose i povie rukopisapriznanja, to su ih pisali ljudi osueni na smrt. Gospodin Wemmick osobito ih je cijenio jer su bila, da se posluim njegovim rijeima, od prve do posljednje rijei sve sama la. Ti su rukopisi bili slikovito porazbacani izmeu pojedinih porculanskih i staklenih stvarica, raznih sitnica, to ih je vlasnik ovog muzeja svojom rukom izdjeljao, i nekoliko nabijaa za duhan, to ih je Stari izradio. Sve je bilo izloeno u odaji Tvrde, kamo su me najprije bili uveli, a koja nije sluila samo kao soba za stanovanje, nego i kao kuhinja, koliko

sam mogao zakljuiti po tavi na kaminskoj polici i mjedenom ukrasnom klinu nad ognjitem, koji je sluio za to da se za nj prikvai raanj za peenje. Posluivala je neka pristala djevojica, koja se obdan brinula o Starome. Poto je prostrla stol za veeru, Wemmick je spustio most tako daje mogla izai i poi kui na spavanje. Veera je bila izvrsna. Premda je Tvrava bila prilino pljesniva, te je vonjalo kao puljivi orasi, a i svinje je moglo biti smjeteno podalje od stana, s velikim sam uitkom proveo tu zabavnu veer. A ni moja spavaa soba u tornjiu nije bila ba na odmet, osim to je krov izmeu mene i kopljae za zastavu bio tako tanak te se inilo da sam, leei nauznak u postelji, svu no balansirao motku na elu. Wemmick je ve u cik zore bio na nogama, i bojim se da sam uo kako isti moje cipele. Zatim se dao na vrtlarenje, pa sam sa svog gotskog prozora vidio kako se gradi da mu je Stari od velike koristi pri poslu, povlaujui mu najsrdanije glavom. Na je zajutrak bio isto tako dobar kao i veera, a tono u osam i pol krenusmo za Little Britain. Putem je Wemmick malopomalo postajao sve krui i ukoeniji, a njegova su se stisnuta usta ponovno pretvarala u potansku krabicu. Kada smo napokon stigli na mjesto njegova rada i poto je izvukao klju ispod ovratnika, priini mi se da nema nimalo veze s walwor-thskim imanjem, kao da s posljednjim pucnjem iz topa odletjee u zrak Tvrda, most za dizanje, sjenica, jezerce, vodoskok i Stari. 26. POGLAVLJE Dogodilo se, kako je Wemmick unaprijed rekao, te sam ubrzo imao prilike usporediti stan moga skrbnika s onim njegova blagajnika i namjetenika. Kada sam iz Walwortha doao u poslovnicu, moj je skrbnik bio u svojoj sobi i umivao ruke mirisavim sapunom. Dozove me k sebi te pozove mene i moje prijatelje na ruak, na

to me je Wemmick ve prije pripremio. Bez ikakvih ceremonija glasio je uvjet i nipoto u veernjem odijelu! Recimo sutra. Zapitah, kamo da doem (jer nisam imao ni pojma gdje stanuje). Budui da mu je jedno od glavnih naela bilo nikada nita ne priznati, ree: Doite ovamo, ja u vas povesti sebi kui. Spomenut u tom prilikom da je svaki put prao ruke poput kakva ranara ili zubara kad bi otpremio stranku. U sobi je imao pregradak, gdje je mirisalo na sapun kao u kakvoj parfumeriji. Na vratima je izmeu dvije preke bio privren velik runik da ga se moglo potezati gore i dolje. Jaggers bi umivao ruke i onda ih trljao i brisao du itava runika kad god bi doao iz policijske sudnice ili ispratio klijenta iz sobe. Kada sam se idueg dana u est sati s prijateljima pojavio kod njega, ini se da je prije toga bio zaposlen nekim osobito zamrenim i mranim sluajem, jer ga zatekosmo gdje, s glavom zaturenom u pregradak, umiva ne samo ruke, nego i lice, a ak je ispirao grlo. tovie, kada je to zavrio i dobro se istrljao po svoj duini svog pokretnog runika, prije no to je obukao kaput, izvadio je jo i noi da ispod nokata ostrue sve to je moglo jo preostati od onog sluaja. Kada smo izali, na ulici su se kao obino uljali ljudi, koji su oigledno nestrpljivo ekali da s njim govore; no u mirisu sapuna, to je poput nekog oblaka lebdio oko njegove osobe, bilo je neeg tako u-vjerljivog da su ljudi za taj dan odustali od svoje namjere. Koraajui u pravcu zapada, svaki as bi ga neko lice iz uline svjetine prepoznalo, a kad god bi se to dogodilo, on bi u razgovoru sa mnom povisio glas, no inae ne bi ni na koji drugi nain nekoga prepoznavao ili se osvrtao na to kad bi ga netko drugi prepoznao. Poveo nas je u Gerrard Street, u etvrti Soho, do neke kue na junoj strani ulice. Bila je to prilino gospodska kua, ali zaputena, te je bilo krajnje vrijeme da je nanovo okree, a i prozori su bili prljavi. Izvadi

klju, otvori vrata, i mi udosmo u kameni, mraan i pusti trijem, kroz koji je rijetko kada tko prolazio, a zatim dospjesmo tamnosme-dim stepenicama do triju tamnih usporednih soba u prvom katu. Drvena je zidna oplata bila ukraena rezbarenim vijencima, i dok je domain stajao medu tim girlandama da nam zaeli dobrodolicu, dos-jetih se na kakve su ome bili nalik ti zavojiti vijenci. Veera je bila spremljena u najljepoj sobi; druga je bila soba za o-blaenje, a trea spavaonica. Obavijestio nas je da je itavu kuu unajmio, ali da se rijetko kad slui ostalim prostorijama, osim onih to ih vidjesmo. Stolni je pribor bio solidan srebrnine, dato, nije bilo a pokraj njegova stolca nalazio se masivan pokretan stol, na kojem je bilo razliitih boca, vreva i etiri zdjele voa za zasladu. Opazio sam da je sve vrijeme sam toio i svime nas posluivao. U sobi se nalazio ormar s knjigama. Vidio sam po natpisima na njima da im je sadraj krivini postupak, krivino pravo, biografije zloinaca, parniki zapisnici, zakoni i slino. Sav je namjetaj bio solidan i dobar, ba kao njegov sat i lanac. No sve je imalo neki slubeni peat. Nigdje nije bilo vidjeti neega to bi sluilo samo za ukras. U kutu je stajao stoli sa spisima i svjetiljkom sa sjenilom, kao da je sa sobom ponio i svoju poslovnicu da bi ponekad, uveer, mogao i kod kue nastaviti rad. Budui da je dosad jedva i opazio moja tri druga jer smo samo on i ja hodali zajedno sada je, davi znak zvoncem, stajao na sagu pred kaminom i promatrao ih pronicavim pogledima. Na moje veliko iznenaenje, kao da se uglavnom, ako ne iskljuivo, zanimao za Drummlea. Stavivi mi svoju golemu ruku na rame, odvue me do prozora i zapita: Pipe, ne mogu razaznati jednog od drugoga. Tko je onaj Pauk? Pauk? zaudih se.

 Da, ono mrljasto, koprcavo, mrzovoljasto eljade? To je Bentley Drummle odgovorih a onaj tamo s njenim licem je Startop. Ne marei ni malo za onog tamo s njenim licem, produi: Zove se Bentley Drummle? Taj mi se mladi svia. Odmah je zapodjenuo razgovor s Drummleom, a nije ga ni najmanje smetalo to je bio tako spor, trom i mualjiv. To ga je oito podstrekavalo da iz njega izvlai rijei. Promatrao sam ih, kadno izmeu njih i mene proe gazdarica nosei prvo jelo na stol. Bila je to, po mome raunu, ena etrdesetih godina, ali je mogla biti i starija no to sam mislio. Povisoka, gipka i okretna, neobino blijeda, s velikim izblijedjelim oima i bujnom kosom. Ne bih znao rei nije li moda patila od neke teke srane mane, te su joj usne bile rastvorene kao da dae, a na licu joj se odraavalo udno nenadano uzbuenje. Znam da sam prije nekoliko dana bio u kazalitu i gledao Macbetha*( Glavno lice istoimene Shakespeareove tragedije. Prev.) i da me je njezino lice podsjealo na lica obasjana odsjevom arke vatre, to sam ih vidio kako izniu iz kotla Vjetica. Stavi jelo na stol, lako se dotae prstom lakta moga skrbnika, upozorivi ga da je veera spremljena, i nestane. Zauzesmo mjesta oko okrugla stola, i moj skrbnik posadi sebi s jedne strane Drummlea, a s druge Startopa. Jelo to ga je gazdarica donosila na stol bilo je sastavljeno od odline ribe, zatim isto tako odline ovetine i jednako odlina pilea peenja s umacima, vinom i svime to poeljesmo, a sve od najbolje vrste i izabrano. Posluivao nas je domain uzimajui jela s pokretnog stola, i poto bi nas podvorio, postavio bi opet sve na prijanje mjesto. Jednako je za svako novo jelo dijelio svojim gostima iste tanjure, noeve i viljuke, a sude i pribor od prijanjeg jela odlagao bi u dvije

koarice, to su se nalazile na podu do njegove stolice. Kod stola se pojavljivala samo gazdarica i nije bilo druge posluge. Unosila je svako jelo, a meni se njezino lice vazda priinjalo kao da se pomalja iz kotla vjetica. Mnogo godina poslije zapazio sam jezovitu slinost na nekom drugom licu, ni po emu nalik na tu enu, osim to mi se leprava kosa ukazala iza vra sa zapaljenim alkoholom u mranoj odaji. Potaknut da obratim osobitu panju gazdariinu licu zbog njegova neobina oblija, ali i s razloga to me je Wemmick na nju prije bio upozorio, opazih kako su oi te ene, kad god bi se nalazila u sobi, bile nadasve paljivo uprte u mog skrbnika, i kako bi smjesta povukla ruke sa zdjele, koju bi stavila preda nj, oklijevajui, kao da se boji, da bi je mogao pozvati natrag, a ujedno oekujui da e joj neto rei kada bi bila u njegovoj blizini. Nasluivao sam daje on toga svjestan i da postoji neki razlog zbog kojeg je dri u toj neizvjesnosti. Veera se primicala kraju, i svi smo bili dobro raspoloeni. Premda je moj skrbnik naizgled samo pratio teme naih razgovora, a nije ih sam postavljao, ipak sam znao da je izvlaio iz nas priznanja o najslabijim crtama naih karaktera. Sto se mene tie, zatekoh se kako razotkrivam svoju sklonost da troim i raskono ivim, a usto da postanem Herbertovim zatitnikom, hvaliui se sjajnim nadama za budunost jo prije nego to sam bio svjestan da sam uope usta otvorio. Tako je bilo i s ostalima, a u prvome redu s Drummleom. Prije nego to je riba bila odnesena sa stola, ve je domain od njega bio izmamio priznanje da sve ostale promatra sa zaviu i sumnjiavou. Kad je sir iznesen na stol, poveo se razgovor o naim veslakim junakim podvizima, i mi stadosmo Drummlea bockati to bi uveer zaostajao za nama puzei poput gmaza. Drummle priopi domainu da mu je milije da je to dalje od nas umjesto u naem drutvu.

Sto se tie veslake umjetnosti, daje kudikamo spretniji od nas, a u pogledu snage mogao bi nas mlatiti kao praznu slamu. Moj je skrbnik kao nekom nevienom silom uspio da ga zbog te sitnice natjera gotovo do bjesnila. Bentley je naposljetku razgolitio i napeo ruku da pokae miice, a tada smo i mi zavrnuli rukave i pokazivali miice da je zaista bilo smijeno. U to je vrijeme gazdarica pospremila stol; moj se skrbnik na nju nije osvrnuo, ve se napola okrenuta lica podboio o naslon svoje stolice i grickao kaiprst, pokazujui toliki interes za Drummlea da to nikako sebi nisam mogao objasniti. U asu kada je gazdarica ispruila ruku nad stolom, Jaggers iznenada poklopi svojom ruetinom njezinu, kao da ju je ulovio u zamku. Uinio je to tako neoekivano i vjeto da mahom prekidosmo svoje ludo nadmetanje. Kad ve govorite o snazi ree Jaggers pokazat u vam to je ruka. Molly, pokai im svoj runi zglob. Njezina je uhvaena ruka leala na stolu, a drugu je stavila brzo iza leda. Gospodaru ree tihim glasom, dok su njezine oi paljivo i moleivo bile uprte u njega nemojte! Ja u vam pokazati runi zglob ponovi Jaggers s nepokolebljivom odlunou. Molly, pokai im svoj runi zglob. Gospodaru opet promrmlja ona molim vas! Molly - ree Jaggers i ne pogledavi je, nego uporno zurei u suprotnu stranu sobe - pokai im oba runa zgloba. Hajde, pokai! Skine ruku s njezine pa joj iskrene zglob. Ona izvue drugu ruku, a zatim isprui obje, jednu do druge. Drugi je zglob bio posve izna-kaen s dubokim brazgotinama uzdu i poprijeko. Drei ruke ispruene, skine pogled s gospodina Jaggersa i paljivo pogleda redom svakog od nas.

 To je snaga! upozori Jaggers prelazei hladnokrvno kaiprstom preko ispupenih tetiva. - Malo je mukaraca, koji u runim zglobovima imaju snagu to je ima ta ena. Zaudna je snaga stiska ovih ruku. Imao sam prilike promatrati mnoge ruke, ali nikada ni u mukarca ni u ene ne vidjeh jae ruke. Dok je nehajno i promatraki izgovarao te rijei, ena je i dalje gledala sve nas koji smo tu sjedili. Tek to doree posljednju rije, ona ga ponovno pogleda. Dosta, Molly - ree Jaggers i lako joj klimne glavom - svi su ti se divili, pa sad moe ii. - ena povue ruke te izae iz sobe, a gospodin se Jaggers lati vreva s pokretnog stola, napuni svoju au te stane svima toiti vino. Najavi nam: - Gospodo, u devet i pol moramo se rastati. Molim vas da se do tog vremena to bolje zabavljate. Drago mi je to vas vidim na okupu. Gospodine Drummle, pijem ovu au u vae zdravlje! Ako je namjeravao Drummlea natjerati da jo jae oituje svoju pravu ud, posveujui mu naroitu panju, onda mu je to savreno uspjelo. U odbojnoj gordosti Drummle je sve uvredljivije pokazivao svoju mrzovolju i prezir prema nama, dok nije postao savreno nepodnoljiv. Kroz sve promjene njegove udi gospodin Jaggers je svejednako pokazivao udnovato zanimanje za nj. Kao da je uistinu posluio za to da zasladi Jaggersovo vino. Rekao bih da smo u mladenakoj neumjerenosti i suvie pili, a znam da smo odve govorili. Spopao nas je naroit bijes kada nam se Drummle prostaki rugao kako se razbacujemo novcem. To me je izazvalo te sam mu s vie srdbe nego takta dobacio da je nepristojan kada ba on o tome govori, kome je Startop otprilike prije nedjelje dana u mojoj nazonosti posudio novac. - Pa - odvrati Drummle - dobit e svoj novac.

- Nisam imao namjere rei da ne e - upadoh mu u rije - ali biste mogli, bar ja tako mislim, drati jezik za zubima kada je rije o nama i o naem novcu. - Vi tako mislite! odvrati Drummle. O, Gospode! - Rekao bih - nastavim s namjerom da budem to otriji - da vi nikome od nas ne biste posudili ni prebijene pare kad bi nama to ustrebalo. - U pravu ste - povladi Drummle - ni jednom od vas ne bih posudio ni sikspens*( Sikspens: novi od est penija. - Prev.). Nikome ne bih posudio ni sikspens. -Ja bih rekao daje posuivati od nekog u takvim okolnostima prilino prljavo! - Vi biste to rekli ponovi Drummle. O, Gospode! To me je toliko ozlojedilo to vie to sam uvidio da ba nikako ne mogu doskoiti njegovoj otresitoj tupoglavosti te sam, ne obazirui se na Herbertova nastojanja da me zadri, planuo: Gospodine Drummle, kad je ve razgovor o tome, rei u vam to se dogodilo izmeu Herberta i mene kada ste uzajmili novac. Ne elim znati to se dogodilo izmeu Herberta i vas - progunda Drummle. Mislim da je nadodao, progundavi jo tiim glasom: neka vas avo odnese, pa da vas bestraga nestane. Ipak u vam rei nato u ja svejedno elite li vi to ili ne elite znati. Kada ste strpali novac u dep, sretni to ste ga dobili, vidjesmo da vas je to oito neobino zabavljalo to je Herbert bio tako popustljiv te vam je posudio novac. Drummle prasne u smijeh. Sjedio je s rukama u depu, smijui nam se u lice, dignuvi obla ramena, pokazujui sasvim otvoreno da je to iva istina i da nas sve prezire kao glupu magarad. Nato mu Startop oita bukvicu, ali s vie takta no to sam ja to uinio, te ga opomene neka se vlada

pristojnije. Kako je Startop bio ivahan i bistar mladi, a Drummle suta protivnost tome, Drummle je uvijek bio kivan na njega smatrajui ga sama po sebi osobnom uvredom. I sada se grubo i neotesano okomi na nj, dok je Startop nastojao razgovor skrenuti na neto drugo, naalivi se malo tako da smo se svi morali smijati. Ljutei se zbog toga malog uspjeha vie nego zbog ma koje druge uvrede, Drummle bez prethodne prijetnje ili opomene izvue ruke iz depova, otpusti ramena i uz psovku dohvati veliku au. Bio bi je tresnuo svom protivniku u glavu da je domain nije spretno uhvatio ba u asu kada ju je ve dignuo s tom namjerom. Gospodo ree Jaggers, paljivo stavljajui au na stol i izvlaei zlatnu repetirku za masivni lanac - neobino mi je ao to vam moram kazati da je tono pola deset. Na taj mig svi poustadosmo da poemo. Prije no to stigosmo do kunih vrata, ve je Startop Drummleu govorio stari drue kao da se nita nije dogodilo. No stari drug se nije nimalo obazirao na taj pokuaj pomirenja, tovie, odbio je hodati po istoj strani ceste do Ham-mersmitha. Herbert i ja ostadosmo u gradu i vidjesmo kako idu ulicom, svaki na svojoj strani: Startop vie naprijed, a Drummle zaosta-jui u sjeni kua, to je uvelike podsjealo na njegovo uobiajeno veslanje iza naega amca. Kako vrata jo nisu bila zatvorena, pomislim da naas ostavim Herberta i potrim stepenicama gore da jo neto kaem svome skrbniku. Naao sam ga u sobi za odijevanje, pokraj itava brda cipela, kako temeljito pere ruke poslije naeg posjeta. Priopih mu da sam se vratio da mu izreem svoje aljenje to su se dogodile male neugodnosti i da se nadam da me zbog toga nee suvie prekoriti. Kojeta! usklikne umivajui lice, govorei kroz kapljice vode nije to nita, Pipe. Ipak svia mi se taj Pauk.

Sada se bio okrenuo prema meni, tresui glavom, puui i briui se runikom. Drago mi je da vam se svia, gospodine dobacih ali meni ne. Ne, ne povladi moj skrbnik i nemojte se mnogo s njime druiti. Izbjegavajte ga to je vie mogue. Ali svia mi se, Pipe. To je pravi tip. Kad bih bio prorok ... Kad je podigao glavu, nai se pogledi sretnu. Nisam prorok ree, zagnjurivi duboko glavu u nabore runika i trljajui svom snagom ui. Pa vi znate to sam! Laku no, Pipe. Laku no, gospodine. Otprilike mjesec dana nakon toga zavrilo se zauvijek Paukovo kolovanje kod gospodina Pocketa, pa je svima u kui, osim gospodi Pocket, odlanulo kada se vratio u svoje obiteljsko gnijezdo. 27. POGLAVLJE Dragi g. Pipe, piem vam po elji g. Gargerya da bih vam saopila da on putuje u London u drutvu g. Wopslea, te bi se veselio, ako bi mu bilo doputeno, da vas posjeti. On bi vam htio doi u pohode u Hotel Bar-nardn utorak u devet sati; ako vam to ne bi bilo neugodno, molim za obavijest. Stanje vae sirote sestre je prilino nepromijenjeno otkako ste otili od nas. Govorimo o vama svake veeri u kuhinji, pa se u udu pitamo, to li inite i govorite. Ako je to odve preuzetno, a vi oprostite za ljubav onih jadnih minulih dana. Zasad nita vie, dragi g. Pipe, od Vae uvijek zahvalne i odane slubenice Biddy. P. S. On me usrdno moli da vam napiem ala e to biti veselo. Veli da ete vi to ve razumjeti. Nadam se i ne sumnjam da e vam biti drago da se s njim sastanete, iako ste sada dentlmen, jer je u vas uvijek bilo dobro

srce, a on je vrlo, vrlo vrijedan ovjek. Proitala sam mu sve osim ove posljednje kratke reenice, i on me usrdno moli da vam jo jedanput napiem ala e to biti veselo. Primio sam pismo potom u ponedjeljak izjutra, i prema tome je zakazani sastanak imao biti sutradan. Dopustite da vam u tanine iskreno priznam sve to sam osjeao oekujui Joeov dolazak. No, nisam osjeao nikakvu radost, iako su nas vezale tolike zajednike uspomene, ve prilinu uznemirenost. Izvjesni strah i udnu smuenost. Da sam mogao sprijeiti njegov dolazak, plativi neku svotu novaca, ja bih to sigurno bio uinio. Najvie me je tjeila pomisao da dolazi u Barnard's Inn, 2. ne u Hammersmith, te se ne e sastati s Bentley Drummleom. Nisam imao nita protiv toga da ga vide Herbert i njegov otac, koje sam potivao, ali bi moja osjetljivost bila teko pogoena ako bi doao pred oi Drum-mleu, koga sam prezirao. I u toku itava ivota obino pokazujemo nae najvee slabosti i podlosti ba zbog ljudi koje najvie preziremo. Poeo sam sve neto ukraavati i dotjeravati sobe na nepotreban i nepodesan nain, a pokazalo se da to hvatanje u kotac s Barnardom stoji mnogo novaca. Sobe nisu ni izdaleka vie bile takve kakve sam ih naao, te sam imao ast zapremati nekoliko vanih stranica u knjizi narudaba nekog tapetara iz susjedstva. U posljednje sam vrijeme ve bio dotjerao tako daleko da sam, tovie, primio u slubu neko mome u izmama kao vjernog roba i podanika i to u izmama s posuvraenim sarama a ne bi bilo sasvim neopravdano ustvrditi da sam zbog njega uludo tratio dane. Poto sam postavio na noge to udovite (izvukavi ga iz porodina smetita moje pralje) i obukao mu modar kaput, prsluk boje kanarinca, bijelu kravatu, krem hlae i ve spomenute izme, uvjerio sam se da je imao malo to da radi, ali je mogao udo toga pojesti, te

je s tim svojim dvjema stranim osobinama postao prava napast u mom ivotu. Ovaj je osvetniki fantom dobio nareenje da u utorak u osam sati ujutru doe na dunost u predsoblje (to je zapremalo dvije kvadratne stope, koje mjere su mi zaraunali za sag), a Herbert je predlagao neke stvari za zajutrak, za koje je mislio da e Joeu prijati. Osjeajui iskrenu zahvalnost prema njemu to je bio tako briljiv i obazriv, u meni se bila porodila neka udna, napola pritajena sumnja, da se on ne bi bio tako uzvrpoljio da je Joe doao k njemu u pohode. Bilo kako bilo, ja sam u ponedjeljak uveer doao u grad da doekam Joea, te sam ujutro rano ustao i dotjerao sobu za stanovanje i stol za doruak to sam ljepe znao i umio. Na nesreu je izjutra sipila sitna kia, pa ni aneli nebeski ne bi uspjeli prikriti injenicu daje Barnard, poput divovskog dimnjaara, ispod prozora ronio aave suze. Kada se pribliio odluni as, najradije bih bio pobjegao, ali je osvetnik, prema dobivenom nareenju, stajao u predsoblju, a uskoro sam uo Joea na stepenicama. Prepoznao sam Joea po njegovu tekom tabanju po stubitu jer su mu paradne izme uvijek bile prevelike i po vremenu to mu je trebalo da proita imena na ostalim stubitima dok se uspinjao. Kada je napokon zastao pred naim vratima, uo sam kako je prstom prelazio preko bojom ispisanih slova moga imena, a zatim sam zaista uo kako je dahtao kroz kljuanicu. Najzad je jedanput kucnuo u vrata, i Pepper*( U engleskom jeziku pepper znai papar i zapapriti (nekome). - Prev.)ovim se karakteristinim imenom preivalo ono osvetniko mome najavi: Gospodin Gargery. Mislio sam ve da nikada ne e prestati s brisanjem obue i da u morati izai i povui ga s rogoine, kadli najzad ipak ude. Joe, kako si Joe?

 Pipe, kako si, Pip? Njegovo je poteno lice bilo sasvim zajapureno i blaeno se sjalo, a klobuk mu se nalazio na podu izmeu njega i mene, dok me je drao za obje ruke, koje je neprestano dizao i sputao kao da sam neki najnoviji patentirani uzorak pumpe. Drago mi je to te vidim, Joe. Daj mi svoj klobuk. Joe ga oprezno dohvati objema rukama kao ptije gnijezdo s jajima, pa ni za ivu glavu da se rastane s tim komadom svojine, te nastavi govoriti stojeki u vrlo neugodnom stavu pokraj svoga klobuka. Ala si narastao zadivi se Joe i profinio se i pogospodio Joe je askom razmiljao prije no to se dosjetio tih rijei i, vjere mi, sad si na diku i ponos kralju i domovini. A ti si, Joe, upravo odlino. Hvala Bogu ree Joe. Ja sam dobro da ne moe bolje. A tvojoj sestri nije gore nego to joj je bilo. A Biddy je vazda dobro i zdravo. A ni prijatelji nisu loe, a moglo bi se rei da su dapae vrlo dobro. Tek se Wopsle malo skljokao. Za sve je to vrijeme (a svejednako budno pazei na svoje ptije gnijezdo) Joe kolutao i prevrtao oima po sobi promatrajui izvezene cvjetie na mojem kunom ogrtau. Malo se skljokao, Joe? E da ree Joe, snizujui glas ostavio je Crkvu i poao u glumce. A kao glumac dospio je i u London, zajedno sa mnom. I on eli nastavi Joe, uzimajui ptije gnijezdo naas pod lijevu ruku, dok je pipkajui desnom traio valjda neko jaje - molim, bez uvrede, da ti to predam. Uzeh to mi Joe dade te vidjeh da je zguvani program nekog malog londonskoga kazalita, najavljujui, i to ba ovog tjedna, prvi nast,up proslavljenog Provincijskog Glumca-Amatera,

Roscijevske slave*( Quintus Roscius Gallus, slavni rimski glumac. - Prev.), jedinstveni nastup u najznamenitijoj tragediji naega Narodnog Barda*( Shakespeareova tragedija Hamlet. Prev.), koji je izazvao golemu senzaciju u lokalnim kazalinim krugovima. Jesi li, Joe, bio na njegovoj predstavi? - zapitah. Bio sam odvrati uvjerljivo i sveano Joe. Je li bila velika senzacija? Pa ree Joe prilina. Svakako su se mnogi nabacivali korom od narane. Osobito onda kada mu se ukazao Duh. Prosudite sami, gospodine, moe li netko onako od srca glumiti kad mu neprestance, dok razgovara s Duhom, dovikuju Amen! Netko je na svoju nesreu mogao prije biti i slubenik Crkve - produi Joe, sputajui glas da bi zvuilo to uvjerljivije i osjeajnije ali to jo nije razlog da ga se u takvu trenutku zbunjuje. Hou time rei, ako ni duh neijeg roena oca ne moe zainteresirati ljude, a to bi ih onda uope moglo interesirati, gospodine? A osobito onda kada mu je na njegovu nesreu alobniki klobuk tako malen da mu ga crna perjanica potee s glave, ma kako on nastojao da ga pridri. Joeovo se lice oduljilo kao da je i on ugledao Duha, i po tome sam znao da je uao Herbert, koji mu je pruio ruku; no Joe je ustuknuo, te je i dalje drao svoje ptije gnijezdo. Sluga pokoran, gospodine pozdravi ga Joe i nadam se da ste vi, i Pip, i... - uto mu pogled pade na Osvetnika, koji je stavljao na stol preni kruh. Joe je oito namjeravao da mladog dentlmena pribroji naem krugu, pa sam mu, mrtei se, stavio do znanja da se vara, i tako ga samo jo vie zbunio. - Hou kazati da se nadam da ste vas dvojica u dobru zdravlju u toj tijesnoj rupi. Jer to je, moda, po londonskom shvaanju vrlo dobar hotel produi Joe povjerljivo. Vjerujem da je odlina kua, no to se mene tie, ne bih u njoj drao svoje svinje bar ne onda kad bih ga htio dobro

utoviti, pa da mi se peenka poslije samo rastapa u ustima. Poto je tako laskavim rijeima pohvalio na stan, pokazujui povremeno sklonost da me naziva gospodinom, Joe se, kada ga pozvah da sjedne za stol, ogledavao posvuda po sobi ne bi li otkrio kakvo zgodno mjesto gdje bi mogao odloiti svoj klobuk. Kao da u itavoj Bojoj prirodi ima vrlo malo prikladnih mjesta gdje bi njegov klobuk mogao otpoinuti. Napokon ga posadi na krajnji ugao kaminske police, odakle je svaki asak padao na tlo. Pijete li aj, ili kavu, gospodine Gargery? - upita ga Herbert, koji bi jutrom uvijek sjedio na elu stola. Velika hvala, gospodine nato e Joe, sav utapljen od glave do pete. Pit u, to vi sami izvoljevate piti. Sto velite za kavu? Velika hvala, gospodine odvrati Joe, oito razoaran ovom ponudom - budui da ste vi tako ljubazno izabrali kavu, ne bih htio biti suprotna miljenja. Ne ini li vam se da kava pomalo uzbuuje? A vi uzmite aja - zakljui Herbert i naspe mu alicu. Uto se klobuk otkotrlja s kaminske police, i Joe skoi sa stolice, digne ga i ponovno stavi ba na isto mjesto kao da je najsigurniji znak dobrog odgoja to e se as zatim opet otkotrljati na pod. Kada stigoste u grad, gospodine Gargery? Bjee li to juer poslije podne? - zaudi se Joe kaljucnuvi u aku, kao da je od svog dolaska ve imao vremena da se zarazi hripavcem. O ne, nije bilo juer, to jest, da, bilo je juer. Da. Bilo je to juer poslije podne. (Pritom kao da osjea redom mudrost, olakanje i strogu nepristranost.) Jeste li ve to vidjeli od Londona? Pa, jesam, gospodine odvrati Joe ja i Wopsle podosmo pravo da vidimo Blackingov magazin,

ali nam se uini da ni izdaleka nije nalik na sliku to se nalazi na crvenim reklamama po duanskim vratima. Hou rei - nadoda Joe - da je slika i suvie arhi-tek-titonina. Bio sam zaista uvjeren da bi Joe tu rije (koja je po mom miljenju bila vrlo prikladna za neke zgrade to sam ih znao) tako dugo vakao dok se ne bi pretvorila u pravu pjesmu, da nije sreom njegovu panju privukao klobuk to se upravo bio otkotrljao. Taj je napor zaista iziskivao neprestanu paljivost, brzinu pogleda i ruke vrlo nalik na osobine to se trae od kriketskog*( Cricket, engleska sportska igra. - Prev.)vratara. Joe se osobito proslavio i istaknuo izvanrednom vjetinom, jurei as za klobukom i hvatajui ga vrlo spretno ba onda kada umalo to nije pao na pod, as opet zaustavljajui ga naprosto usred pada, odbacujui ga i loptajui se njime po svim kutovima sobe. Klobuk je samo letio i odbijao se od tapeta, dok Joe napokon nije morao prekinuti igru. Klobuk je najzad bunuo u kabli za ispiranje suda, a nato sam bio tako slobodan da ga spremim na sigurno mjesto. Ovratnici na njegovoj koulji i kaputu bili su tako udesni da nije mogue o njima raspravljati to su bile dvije nerjeive tajne. Zato je Joe morao do te mjere stegnuti vrat prije nego to je smatrao daje dolino odjeven? Zato je mislio da mora proi muke istilita kad obue nedjeljno odijelo? Zatim je pao u neobjanjivo razmiljanje, drei viljuku izmeu tanjura i usta, buljei oima na sve strane. Davio se od napadaja silnog kalja, sjeo tako daleko od stola, te su mu zalogaji ee padali pod stol nego to su stizali u usta, a pravio se kao da uope ne padaju pa sam zaista bio sretan kada je Herbert otiao u City. Nisam bio ni toliko pametan, ni toliko dobronamjeran da uvidim kako je sve moja krivica. Joe se ne bi od mene tuio da sam bio srdaniji prema njemu. Osjeao sam kako sam postao nestrpljiv i zle

volje, i u takvu raspoloenju samo jo podjarivao moju razdraenost. Budui da smo sad nas dvojica sami, gospodine zapoe Joe. Joe prekidoh ga zlovoljno kako me moe nazivati gospodinom? Joe me askom pogleda, i u njegovim sam oima proitao jedva primjetljiv prijekor. Koliko god su njegova kravata i njegov okovratnik bili smijeni, ipak sam u njegovu pogledu osjetio neku dostojanstvenost. Budui da smo sad nas dvojica sami - odvrati Joe - a ja nemam namjeru ni mogunosti ostati dulje od nekoliko minuta, ja bih sad zavrio ili u najmanju ruku kazao to me je nagnalo na to te sada imam ast da budem tu. Da nisam imao samo tu jedinu elju produi o-bjanjavaj ui kao obino sve to je htio rei nadugo i nairoko da ti budem od koristi, ja sad ne bih imao ast askati s gospodom u njihovu stanu. Ne bih volio da jo jedanput vidim onaj pogled u njegovim oima i stoga se nisam nimalo bunio protiv tona kojim je govorio. Dakle, gospodine nastavi Joe evo, kako je bilo. Onomad bio sam kod Ladard, Pipe kad god bi se u njemu nanovo budila njenost, zvao me je Pip, a kad god bi ga spopala uljudnost, zvao bi me gospodine kadno se u svom hintovu doepiri Pumblechook. Zbog istog tog Pum-blechooka - udari Joe u druge ice kadikad mi se strano najeuri kosa, kad po itavom gradu trubi na sva usta kako se s vama druio kada ste bili mali i da ga i vi sami smatrate svojim negdanjim drugom u igri. Glupost! Pa ti si, Joe, bio moj drugar. Sasvim tako mislim i ja, Pipe, premda to sad i nije vie vano, gospodine potvrdi Joe i malko nakrivi glavu. No, Pipe, taj isti Pumblechook, ije ponaanje stremi hvalisanju, doe kod Ladard k meni (nemate pojma, gospodine, koliko radnom ovjeku godi lula

duhana i pinta piva a ne kodi zdravlju), i evo to mi ree: Joseph, gospoica Havisham eli govoriti s tobom. Gospoica Havisham, Joe? Ona eli, tako ree Pumblechook, govoriti s tobom. Joe sjedne i zakovrne oima prema stropu. No, Joe? Molim te, nastavi. Sutradan gospodine produi Joe, gledajui u mene kao da sam bogzna kako daleko poto sam se umio, podoh posjetiti gospoicu A. Gospoicu A., Joe? Gospoicu Havisham? Tako i kazah, gospodine odvrati Joe s advokatskom formalno-u kao da sastavlja oporuku gospoica A., inae Havisham. I evo to mi ree: Gospodine Gargery, jeste li u pismenoj vezi s gospodinom Pipom? Kako sam imao od tebe pismo, mogao sam s pravom rei: Jesam. (Kada sam se, gospodine, vjenao s vaom sestrom, rekoh: Da, a kada sam odgovorio tvojoj prijateljici, Pipe, rekoh: Jesam.) Nato e ona: Hoete li mu rei da se Estella vratila kui, te bi se veselila da ga vidi. Osjetih kako mi je lice planulo kada sam pogledao u Joea. Nadam se daje bar donekle porumenjelo i s razloga, to sam postao svjestan da bih s Joeom bio zacijelo srdanije postupao da sam znao zato je doao. Biddy je produi Joe malo oklijevala kada sam doao kui i zamolio je da ti napie poruku. Biddy predloi: Znam da e se veseliti ako mu tu vijest usmeno kaete. Kako se blie boini blagdani, a htjeli biste ga vidjeti, poite vi samo! I time sam zavrio, gospodine zakljui Joe ustajui sa stolca i ja ti, Pipe, elim svako dobro i napredak da bi postao velik i slavan ovjek. Ne e valjda sada otii, Joe? Hou nato e Joe. Ali e se vratiti na ruak? Ne, ne u odvrati Joe.

Nae se oi sukobie, i sve se ono gospodine rasplinu i iezne iz srca toga potenjaka kada mi je pruio ruku. Pipe, stari drue, cijeli je ivot samo niz rastanaka, svarenih u jedno, ako dopusti da tako kaem. Jedan je kova, drugi limar, poneki zlatar, a pokoji kotlar. I kod tih je ljudi neizbjeivo da svaki ide svojim poslom, a odlaske treba primati onako kako nam se nameu. Ako je danas dolo do kakvih zabuna, sve je to moja krivica. Nas dvojica nismo od onoga soja da bismo jedan pokraj drugog mogli boraviti u Londonu, niti ma gdje drugdje, osim ondje gdje smo sami i gdje nam je sve znano i gdje se kao drugovi dobro razumijemo. Nikad vie ne e na meni vidjeti to odijelo, ali ne zbog povrijeene tatine, ve to hou da se osjeam kao ovjek, a u tom se odijelu ne osjeam. Izvan kova-nice, kuhinje i movara, ne osjeam se kao ovjek. Kad me zamisli s mojom kovakom pregaom, s ekiem u ruci, ili bar s lulom u ustima, ne e nai toliko grjeki na meni kao sada. Uzmimo da me uope poeli vidjeti, a ti doi i zaviri kroz prozor kovanice, pa e vidjeti kovaa Joea kraj staroga nakovnja, sa starom progorjelom pregaom, kako marljivo radi svoj stari posao. Glup sam, vrlo glup, ali se nadam da mi je napokon ipak uspjelo da kaem bar priblino ono to je pravo i istina. A sad, Bog te blagoslovio, Pipe, stari drue, Bog te blagoslovio! Nisam se prevario kada sam prije nasluivao kako u njemu ima neke dostojanstvenosti. Nije vie bio smijean u svom odijelu izgovarajui te rijei, kao to ne bi bio ni onda smijean kad bi se u njemu pojavio pred licem svoga Stvoritelja. Njeno se dotae moga ela i izae. im sam se dovoljno pribrao, pojurih za njime traei ga po susjednim ulicama, ali je nestao.

28. POGLAVLJE Razumije se da sam sutradan morao otputovati u na grad, kao to je bilo jasno da sam u prvom nastupu kajanja odluio da moram stanovati u Joeovoj kui. No poto sam osigurao sebi mjesto do koija-eva sjedita na diliansi, to je sutra polazila, svratio kod Pocketovih i doao natrag, ve sam se bio malko pokolebao u pogledu one druge odluke, pa poeo izmiljati razloge i izlike da odsjednem kod Modrog vepra. Bio bih samo na smetnji u Joeovoj kui; nisu se meni nadali, te me ne bi ekala postelja; bio bih odve daleko od kue gospoice Ha-visham, pa kako je ona angrizava i hirovita, moda joj to ne bi bilo po volji. Sve varalice svijeta nisu nita prema onima koji varaju sami sebe, i s takvim sam smicalicama sam sebe zavaravao. udnovato je to: bilo bi sasvim pojmljivo da, ne slutei nita zla, primim od nekog lopova lani polukruna kao pravi; ali da lani novac, to sam ga iskovao, smatram dobrim to je ipak previe! Neki ljubazni stranac stavi pod klju moje novanice pod izlikom da ih uzima u sigurnu pohranu, pa mi ih ukrade i vrati mi umjesto njih ljuske od oraha! No to je njegova majstorija prema mojoj sljepariji kada stavljam pod klju vlastite ljuske od oraha, pa ih izdajem kao pravi novac! Odluivi da odsjednem kod Modrog vepra, uvelike sam se kolebao bih li sa sobom poveo i Osvetnika. Bila je vrlo zanimljiva pomisao kako se moj Plaenik, koji me stoji toliko novaca, epiri pod trijemom potanskog dvorita kod Modrog vepra. A bilo bi upravo velianstveno da ga onako kao sluajno prikazem u krojakoj radnji, pa da onaj nepristojni Trabbov momi samo zine od uda. No, u drugu ruku, Trabbov momak mogao bi se i prisno sprijateljiti s njime, pa mu svata izbrbljati o meni, ili poznavajui Trabbova egrta kao vucibatinu bez ikakvih obzira i stida mogao bi izvidati Plaenika nasred Glavne ulice. A mogla bi za nj

saznati i moja dobroiniteljica, pa mi zamjeriti. Ukratko, odluih da Osvetnika ne povedem sa sobom. Rezervirao sam mjesto u popodnevnoj koiji, a kako je ve bila nastala zima, trebao sam stii na odredite tek dva-tri sata poto se zamrai. Trebalo je da u dva sata krenemo s Cross Keysa. Stigoh onamo ranije, te mi preosta jo etvrt sata do odlaska. Sa mnom se nalazio i Osvetnik brinui se o meni, ako se ta rije moe primijeniti na nekoga koji je svakom prilikom, kad god je mogao, izbjegavao to uiniti. U ono su vrijeme obiavali otpremiti robijae do pristanita diliansom. esto sam sluao o njima kao o putnicima, te sam ih i sam vie puta vidio na glavnoj cesti gdje sjede na krovu putnikih kola, a okovane noge im se klate u zraku. Nisam stoga imao razloga zauditi se kada mi je Herbert, doavi me ispratiti u potansko dvorite, priao i rekao da e sa mnom putovati dva robijaa. No ja sam imao neki svoj razlog, koji sada vie i nije bio aktualan, da fiziki protrnem kad god bih uo rije robija. To te valjda, Handel, ne smeta? upita me Herbert. -One! - Mislio sam kao da ti nisu ba po volji? Ne bih mogao rei da su mi po volji, a vjerujem, niti tebi. No ne smetaju mi. - Pogledaj! Eno ih - upozori me Herbert - upravo izlaze iz toionice. Kojeg li runog i gadnog prizora! Bit e da su astili straara, jer je s njima bio i uzniar, i sva su trojica izlazila briui rukom usta. Oba su robijaa bila zajedno okovana lisiinama, a na nogama im bjee gvode nalik na ono to sam tako dobro upamtio. Njihov je uvar imao za pojasom dva pitolja, a pod pazuhom je nosio vorugavu toljagu. Dobro se slagao s njima. Stajao je s dvojicom robijaa kraj sebe i promatrao kako se zapreu konji. Djelovao je kao da su robijai dva primjerka zanimljive izlobe, koja jo taj as nije bila sveano otvorena, a on njihov

kustos. Prvi je robija bio vii i krupniji i, prema tajanstvenom zbivanju i u svijetu robijaa i u svijetu slobodnih, kao da je po sebi razumljivo to mu dadoe manje odijelo. Njegove su ruke i noge bile nalik na velike jastuke za jednako goleme igle, a kanje-nika ga je odjea strano unakaradila. Uza sve to prepoznah ga na prvi pogled po njegovu napola zatvorenom oku. Tu je stajao ovjek, kojega sam vidio jedne subotnje veeri na klupi uz ognjite kod Tri vesela laara, i koji je nianio u mene svojom nevidljivom pukom! Brzo se uvjerih da me do tog asa nije prepoznao, kao da me uope jo nikad u ivotu nije vidio. Pogledao je prema meni, i njegovo je oko procijenilo moj zlatni lanac, a zatim je onako mimogred pljunuo i neto rekao drugom robijau, nato se obojica nasmijae i okrenue uz zveket zajednikih okova na drugu stranu te se zagledae u neto drugo. Velike brojke na leima, nalik brojevima na kunim vratima, njihov grub i ruan izgled nalik ivotinjama, njihove lancima povezane noge, omotane depnim rupcima kako bi ublaili pritisak gvozda, te kako su svi odvraali poglede i drali se podalje od njih sve je to (kako je Herbert spomenuo) dopunjavalo tunu sliku dvojice propalica. No to jo nije bilo najgore. Doznasmo da je neka obitelj, koja se selila iz Londona, platila sva sjedita na krovu, te da nije bilo drugog mjesta za dvojicu robijaa do na prednjem sjeditu iza koijaa. Neki je goropadni dentlmen, koji je kupio etvrto mjesto na tom sjeditu, strahovito planuo i vikao da to znai prekraj ugovora kada ga trpaju u drutvo s takvom zloinakom bandom, i daje to zatorno, pogubno, bestidno, besramno i ni sam vie ne znam to jo. Uto je koija bila spremna, a koija postao nestrpljiv. Svi smo se ve spremali da se popnemo, a i robijai su se s uvarom bili pribliili vonjajui udno na krunu kau, grubu vunenu tkaninu, konoplju i kamen za ienje pei, koji zadasi prate svakog robijaa.

 Nemojte se toliko jediti, gospodine ree uvar razbjenjelom putniku. -Ja u sjesti do vas. Smjestit u ih s druge strane sjedita. Ne e vam, gospodine, smetati. Ne ete ni osjetiti da su tu. Nemojte mene kriviti progunda robija, kojeg sam prepoznao. Ja ne elim \c\.Ja sam vrlo rado spreman ostati tu. to se mene tie, ja u svakom drage volje odstupiti svoje mjesto. I ja svoje osorno prihvati drugi robija. Kad bi mene pitali,y# ne bih nikome od vas bio na smetnji. Obojica su se smijala, pa stadoe zubima drobiti orahe pijuckajui ljuske oko sebe - kao to bih, mislim, i ja od srca rado uinio kad bih se nalazio na njihovu mjestu i bio prezren od svih. Najzad su se svi sloili u tome da srditom dentlmenu nema pomoi: ili putovati u drutvu tih namjernika, ili ostati. Tako se, svejednako prigovarajui, pope na svoje mjesto, a uvar smjesti do njega, dok su se robijai uzverali kako su bolje znali i umjeli. Robija, to sam ga bio prepoznao, sjedio je iza mene tako da sam osjeao njegov dah na potiljku. Zbogom, Handel! dovikne mi Herbert kada kola krenue. Pomislih da je prava srea za mene to mi je naao drugo ime umjesto Pip. Ne mogu rijeima iskazati s kolikom sam nelagodnou osjeao ro-bijaev dah ne samo na potiljku, nego i du itave kraljenice. Bilo mi je kao da mi se neka jetka kiselina provlai kroz samu sr tako da sam krgutao zubima. Robija kao da je jae i mnogo bunije disao i dahtao od drugih, pa sam osjeao kako sve vie uvlaim ramena na jednu stranu u nastojanju da se zatitim. Vrijeme bijae dozlaboga vlano i hladno, a ona su dvojica prokli-njala studen. Tek to smo malo poodmakli, svi smo bili kao obamrli, a kad smo za sobom ostavili drumsku gostionicu, svi smo zadrijemali, drhtali i uutjeli. I mene je prevario san dok sam u glavi

prevrtao misao bih li tome bijedniku vratio dvije funte, prije no to ga izgubim iz vida, i kako bih to najbolje upriliio. Kad sam zaglavinjao naprijed, kao da u naglavce medu konje, nalik na plivaa koji skae u vodu, prestravljeno se trgnem, razbudim se i ponovno stanem o tome razmiljati. Bit e da sam dulje spavao no to sam mislio jer, premda pri nestalnoj svjetlosti i zbog promjenljivih sjenki naih svjetiljaka nisam ita mogao u mraku razabrati, ipak sam po hladnom i vlanom vjetru, to je puhao u nas, nasluivao movarnu krajinu. Nagnuvi se naprijed, da bi se ugrijali i obranili od vjetra, bili su mi robijai sada jo blie nego prije. Prve rijei to ih izmijenie, kada sam doao k svijesti, bile su iste, o kojima sam i ja razmiljao: Dvije novanice po jednu funtu. - Kako ih je dobio? - upita robija, kojeg nikad prije nisam vidio. - Odakle da znam? - odvrati drugi. - Nekako ih je smotao. Bit e da su mu ih prijatelji dali. - Volio bih - nadoda drugi, ogoreno proklinjui studen - da ih. sada imam uza se. - Dvije novanice po jednu funtu, ili prijatelje? - Dvije novanice po jednu funtu. Prodao bih sve prijatelje koje sam imao za jednu od tih novanica, i mislim da bi bio sjajan posao. A dalje? Rekao ti je dakle...? - Rekao je, dakle nastavi robija, kojega sam prepoznao sve smo zavrili za pola minute iza hrpe drvene grade u brodogradilitu - bit e sada puten na slobodu! Da, tako je i bilo. Pitao me bih li htio pronai djeaka koji gaje nahranio i sauvao njegovu tajnu, i dati mu dvije novanice po jednu funtu? Pristao sam. I to sam izvrio. - Jo si vea budala od njega progunda drugi. Ja bih novac bio utroio na vino i naljoskao se zajedno s

brodskom posadom. Mora da je bio naivina. Hoe rei da te nije poznavao. - Nije ni pojma imao tko sam. Bio je iz druge bande i s drugog broda. Bio je ponovno suen to je pobjegao iz zatvora, pa je postao Doivotni.*( Onaj koji je osuen na
doivotnu robiju. Prev.

) - A jesi li, velemoni gospodine, samo onda radio na kopnu u onom kraju? Samo onda. A to kae za to mjesto? Prokleto mjesto. Glibovita obala, magla, movara i tlaka, ili tlaka, movara, magla i glibovita obala. Proklinjali su najpogrdnijim rijeima to mjesto i gunali tako dugo dok se nisu izgundali, te vie nisu imali to rei. Kako sam prislukivao razgovor, zacijelo bih siao s kola i ostao nasred pusta i mrana druma da nisam bio uvjeren kako robija ni ne sluti tko sam. Ne samo da mi se oblije posve promijenilo, nego sam bio i sasvim drukije odjeven, a takoer u sasvim drugom poloaju nego onda, te nije bilo nimalo vjerojatno da e me prepoznati, ako mu sluajno pritom ne bi netko drugi pomogao. Sama injenica to smo se zajedno vozili tom koijom, bila je neobina te me ispunjala udnom zebnjom da bi me robija, kad bi sluajno uo moje ime, mogao svakog asa prepoznati. Stoga odluih izai iz kola im stignem do grada, da se tako njega rijeim. Tu sam namjeru uspjeno i izvrio. Moja se mala runa torba nalazila u koijakom sanduku pod mojim nogama i trebalo je samo odkrinuti zasun pa je izvui. Bacio sam je ispred sebe van, skoio za njom i ostao kod prve uline svjetiljke na prvom kamenu gradskoga plonika. Robijai su putovali dalje koijom, i znao sam na kojem e ih mjestu neopaeno skinuti s kola i otpremiti do rijeke. U svojoj sam mati vidio barku s

robijakom posadom kako ih eka na kraju stepenica maloga gata, pokrivena sluzavim muljem, i kao da ponovno ujem ono osorno: Ej! Veslajte! poput zapovijedi psima i ponovno vidjeh zlokobnu Noeovu lau kako lei na mranoj vodi. Ne bih mogao rei ega sam se bojao, jer je moj strah u isti mah bio neodreen i nejasan, ali ipak sam se veoma bojao. Na putu do gostionice osjeao sam kako sam sav drhtao od straha, koji je bio mnogo jai od obine bojazni pred mrskim ili neugodnim prepoznavanjem. U-vjeren sam da se drhtanje ne bi moglo opaziti, te da se u meni, samo na nekoliko minuta, nanovo probudila ona jeza iz ranoga djetinjstva. Gostionica Modri vepar bila je prazna, i ne samo da sam bio naruio veeru nego sam, tovie, poeo ve i jesti kad me je konobar napokon prepoznao. im se ispriao zbog svoje nepanje, upitao me bi li poslao Bootsa po gospodina Pumblechooka? Odgovorili: Ne, nipoto ne. Konobar (isti, koji je isporuio Sveani protest trgovakih putnika onoga dana kada sam bio primljen u egrte) kao da se uvelike zaudio, pa je iskoristio prvu priliku da mi stavi upravo pod nos stari zamazani primjerak lokalnih novina, te sam ga dohvatio i proitao ovaj odlomak: U vezi s nedavnom romantinom karijerom mladog zanatlije iz nae okolice (koji dogaaj, uzgred budi reeno, prua upravo divnu temu majstorskom peru sugraanina TOOBYJA, zasad u cijelom svijetu jo nepriznatog pjesnika naih novina!) nee zacijelo za nae itatelje biti sasvim nezanimljiva vijest daje prvi zatitnik, drug i prijatelj mladia, bila neobino od svih cijenjena linost, koja se usto bavi jo trgovinom ita i sjemenja, a iji se izvanredno prikladni i prostrani magazini nalaze u Glavnoj ulici na vrlo zgodnom mjestu za sve muterije na sto milja u okrug. Nije ba sasvim neznaajno za nae osjeaje to iznosimo injenicu kako

je On bio Mentor*( Prijatelj Odisejev i odgojitelj sina mu Telemaha; otuda: uitelj, savjetodavac. - Prev.) naega mladoga Telemaha, jer je dobro znati da se u naem gradu rodio ovjek kojemu spomenuti mladi ima zahvaliti svoju sreu. Da li namrtene obrve naih gradskih Mudraca, ili sjajne oi naih Ljepotica ele znati tko je taj mladi? Vjerujemo daje Quintin Matsys bio Kova od Anversa*(
Quintin Massys (Matsvs, Messys), nizozemski kova i graver (roen oko 1466), kojega su kasniji pisci zabunom identificirali s istoimenim slikarom iz Anversa. - Prev.) (VERB.SAP.)*( Kratica latinske poslovice: VERBUM SAPIENTI SAT = Pametnu rije dosta (pametan e ovjek odmah razumjeti). - Prev.).

Uvjeren sam, a to je uvjerenje zasnovano mojim mnogim iskustvima, kad bih u danima svoga blagostanja poao na Sjeverni pol, da bih i tamo naiao na nekoga, putnika, Eskima ili civiliziranog ovjeka, koji bi mi rekao daje Pumblechook bio moj prvi zatitnik i da svoju sreu imam njemu zahvaliti. 29. POGLAVLJE Uranih i izidoh van. Kako je bilo jo prerano da odem gospoici Havisham, lutao sam poljima s one strane grada koja vodi prema njezinoj kui. Prema Joeovoj strani mogu i sutra poi. itavo sam vrijeme razmiljao o svojoj dobroiniteljki i stvarao bajne slike u vezi s planovima to ih je za mene smislila. Posvojila je Estellu, a tako rei i mene, te je zacijelo nakanila da nas dvoje zdrui. Meni je namijenila zadau da popravim zaputenu kuu, da suneve zrake opet prodru u zamraene odaje, ure otkucavaju vrijeme, hladna ognjita zaplamsaju, pa da skinem pauinu, unitim gamad - ukratko da izvrim sjajna djela kraljevia iz prie i uzmem kraljevnu za enu. Zastao sam kada sam prolazio pokraj kue. Od sunca opaljeni zidovi od crvene opeke i tamnozeleni brljan, koji je granjem i viticama isprepleo i same dimnjake kao

miiavim otvrdje-lim rukama, sainjavali su divnu, privlaivu, tajanstvenu priu, iji sam junak bio ja, a Estella je bajku nadahnula svojom duom i bila njezino srce. Iako me je bila svega zaokupila, sve su moje misli i nade bile posveene njoj, a njezin utjecaj na moj mladenaki ivot i znaaj bio svemoan - ipak joj nisam, pa ni .toga romantinog jutra, pridavao vrline, koje nije imala. Spominjem to ovdje s jasno odreenom namjerom, jer to je klju zagonetke, ije e vam rjeenje omoguiti da me slijedite po mom zamrenom labirintu. Prema mojem iskustvu, ljubavnik nije uvijek onakav kako ga obino zamiljamo. iva je istina da im sam zavolio Estellu, volio sam je kao mukarac. Volio sam je, jer mi se inila neodoljivom. Jedanput zauvijek: znao sam, na svoju nesreu, esto i preesto, iako ne uvijek, da sam je volio suprotno zdravom razumu, jer mi nita nije bilo obeano. Unato izgubljenom miru, beznadnosti, svojoj nesrei, svim obeshrabrenjima. Jedanput zauvijek: nisam je manje volio unato tome to sam sve to znao i nije nimalo utjecalo na moje osjeaje prema njoj, nego to bih je volio da sam iskreno vjerovao kako je Estella najsavrenije ljudsko bie. Udesio sam etnju tako da stignem pred kuu u vrijeme u koje sam prije dolazio. Kada sam nesigurnom rukom pozvonio, okrenuo sam vratima leda i nastojao suspregnuti dah i bar donekle utiati kucanje srca. uo sam kako su se otvarala pokraj na vrata i pribliavali dvoritem koraci; no pretvarao sam se da nita ne ujem, pa ni onda kada su ve vrata zakripala, okreui se na zahrdalim arkama. Trgoh se kad se netko dotae mojega ramena i okrenuh se. Trgnuh se jo jae kada se nadoh licem u lice s momkom u pristojnu sivu odijelu. To je bio ovjek, kojega sam najmanje oekivao kao vratara u kui gospoice Havisham. - Orlick!

- O, mladi gospodine, vie se toga promijenilo, ne samo vi. Uite, uite. Meni je nareeno da vrata nikad ne ostavljam otvorena. Udoh, a on zalupi i zakljua vrata i izvue klju iz brave. Poto je nekoliko koraaja hodao preda mnom, prema kui, okrene se ravno k meni i objasni mi: Tu sam sada! - Kako si doao ovamo? - Doao sam - odbrusi - pjeice. A moju su krinju vozili po mom nareenju na toliko pokraj mene. - A jesi li doao ovamo zauvijek? - Pa, mladi gospodine, nisam valjda doao da neto dignem, pa onda kidnem. U to ba nisam bio tako vrsto uvjeren. Imao sam dovoljno vremena razmiljati o njegovu odgovoru, dok je tromo povlaio svoj teki pogled s plonika, pa du mojih nogu i ruku, sve do moga lica. Upitah ga: - Dakle si napustio kovanicu. - Pa zar to izgleda kao kovanica? odvrati Orlick, pogledavajui uvrijeena lica oko sebe. - A jesam li ja nalik na kovaa? Zapitah, koliko ima tomu to je napustio Gargeryjevu kovanicu. - Jedan je dan ovdje tako nalik na drugi odgovori da vam to ne bih mogao rei, a da prije ne sraunam. ini mi se da sam doao poslije vaeg odlaska. - To znam i bez tebe, Orlick. - Eh! - dobaci nehajno - ta vi ete postati uenjak. U to smo vrijeme doli do kue, te sam razabrao da se njegova soba nalazi ba iza onih pokrajnih vrata s prozoriem to je gledao na dvorite. Kako je bila omalena, donekle je nalikovala na sobice u kojima sjede pariki vratari. Na zidu su visjeli kljuevi, do kojih je sada objesio i klju od ulaznih vrata. Njegova je postelja, pokrivena prostirkom od saivenih krpa, stajala u maloj udubini u zidu. Sve je bilo prljavo, stijenjeno i pospano,

kao kavez puha; a i sam je, isprijeivi se tromo u sjeni zakutka do prozora, takoer nalikovao na puha to je zaista i bio. - Nikad prije ne vidjeh te sobe - dobacih - a prije nije bilo ni vratara. - Nije - potvrdi Orlick - dok se ne dosjetie da su u kui bez zatite, a pokazalo se da je kraj opasan. Posvuda se naokolo skitaju robijai, lopovi i svakojake vucibatine. Preporuie me, jer znam drugome vratiti milo za drago, i ja sam mjesto primio. To je laki posao nego puhati u mijeh i udarati ekiem. Zaista je nabijena. Oko mi je zapelo za puku s kundakom okovanim mjedu, to je visjela nad kaminom, a njegove su me oi pratile. Ne elei produiti razgovor, nabacih: Da poem do gospoice Havisham? Odvrati: - iva me spalite, ako bih vam znao rei! te se najprije protegne, a zatim strese. - Dalje od tog mjesta ne dopiru nareenja koja primam, mladi gospodine. Ja s tim ekiem udaram samo u to zvono, a vi produite hodnikom dok na nekoga ne naiete. Zapitah: Misli da me oekuju? - Dva puta me iva spalite ako bih vam znao rei! glasio je odgovor. Nato se uputih dugim hodnikom, kojim sam nekad prolazio u svojim nezgrapnim cipelama, a on udari u zvono. Dok je jo zvuk zvona odzvanjao, naiao sam na kraju hodnika na arah Pocket, koja bi zbog mene sada redovito poutjela i pozelenjela. - Oh! usklikne zar vi, gospodine Pipe? Da, ja, gospoice Pocket. Drago mi je to vam mogu javiti da su gospodin Pocket i cijela njegova obitelj zdravi. A jesu li postali malo pametniji? zapita arah i saalno zakima glavom. Bilo bi bolje za njih da su

pametniji, nego da su zdravi. O Matthew, Matthew! Vi, gospodine, znate kojim ete putem? Prilino, jer sam se mnogo puta u tami uspinjao po tim stepenicama. Sada sam iao gore u lakim cipelama nego neko i pokucao kao to sam obiavao na vrata sobe gospoice Havisham. To je Pipovo kucanje uo sam odmah njezin glas udi, Pipe. Sjedila je na svojoj stolici blizu starog stola, odjevena u staru haljinu, a obje je ruke prekriila na tapu, naslanjajui se o njih bradom, s oima ustremljenim u vatru. Blizu nje, u ruci s bijelom cipelom to nikad nije bila noena, pognute glave jer je gledala cipelu, sjedila je elegantna dama koju nikad nisam vidio. Udi, Pipe pozove me gospoica Havisham i nastavi neto gunati ne diui glave i ne gledajui oko sebe udi, Pipe. Kako si, Pipe? Ljubi me u ruku kao da sam kakva kraljica, eh? No? Iznenada me pogleda, pokrenuvi samo oi i ponovi istovremeno mrano i zaigrano: - Dakle? Cuo sam, gospoice Havisham pozdravih je prilino zbunjeno da ste bili ljubazni te me zvali da vas posjetim, i evo, ja sam smjesta doao. -Dakle? Dama, koju nikad prije nisam vidio, die svoje oi i vragoljasto me pogleda, i tada opazih da su to Estelline oi. Bila se tako izmijenila, postala jo mnogo, mnogo ljepa i enstvenija, i u svemu tako divna da sam se pored nje osjeao nepromijenjen i zaostao. Gledajui u nju, bilo mi je kao da sam se ponovno pretvorio u onog beznadnog, beznaajnog i prostog djeaia. Svladao me je osjeaj da se sve vie udaljujem od nje, da sam nevrijedan, a ona nedokuiva za mene! Prui mi ruku. Promucah kako mi je drago to je ponovno vidim i da sam ve dugo, dugo iekivao taj trenutak.

 ini li ti se da se mnogo promijenila, Pipe upita gospoica Havisham, gledajui onim pohlepnim pogledom i lupkajui tapom po stolici, koja je stajala izmeu njih dvije, kao znak da tu sjednem. Gospoice Havisham, kada sam uao, nisam nita opazio ni na njezinu licu ni u njezinu liku to bi me podsjetilo na Estellu, no sada se sva nekako udno opet pretvara u onu staru... Sto? Valjda ne e rei u onu staru Estellu? prekine me gospoica Havisham. - Bila je ponosita, vrijeala te, a ti si htio pobjei od nje. Ne sjea li se? Zbunjeno odgovorih da je to bilo davno i da se onda nisam znao pametnije vladati, i sve tako neto. Estella se savreno sabrano smjekala i upadne da nimalo ne sumnja kako sam se dobro vladao, a ona da je bila vrlo nepodnoljiva. Je li se on promijenio? upita sad gospoica Havisham poigravajui se s Estellinom kosom. Silno - odvrati Estella gledajui u mene. Sada je manje beznaajan i prost? doda gospoica Havisham poigravajui se s Estellinom kosom. Estella se nasmije, pogleda cipelu to je drala u ruci, ponovno se nasmije, pogleda mene te stavi cipelu na pod. Jo je uvijek sa mnom postupala kao s djeakom, no usto ipak nastojala da me oara. Sjedili smo u istoj sanjivoj odaji, pod starim udnim utjecajima, koji su neko tako snano djelovali na me, i saznao sam da se Estella upravo vratila iz Francuske i da se sprema u London. Oduvijek ponosita i odrjeita, znala je te osobine uskladiti sa svojom ljepotom, te bi bilo nemogue i neprirodno - barem po mojem miljenju - odvojiti ih od njezine ljepote. Bilo je zaista nemogue odijeliti je od moga prokletoga udenja za novcem i gospodstvom, koje me je uznemirivalo u djeakim godinama mojih posve pogrenih aspiracija, zbog kojih sam se prvi put zastidio svoga

doma i Joea i svih privienja, u kojima se njezino lice javljalo u odsjevu vatre, izbijalo iz eljeza na nakovnju i iskrsavalo u nonoj tami kroz drveni prozor kovanice i opet se rasplinulo. Rijeju, bilo mi je nemogue da je sada upravo kao i neko odvojim od najdubljeg bivstva svoga ivota. Dogovorismo da u s njima provesti ostatak dana, vratiti se naveer u hotel, a sutradan izjutra otputovati u London. Poto smo neko vrijeme razgovarali, gospoica Havisham nas poalje u zaputen vrt da malo proetamo; a kad se naskoro vratismo, pozove me da je malko provozam kao u davno prola vremena. Estella i ja udosmo u vrt na ista vrataca kroz koja sam bio zalutao prilikom svoga sukoba s bljedolikim mladim dentlmenom, sadanjim Herbertom. Iao sam, sav drui u dui, oboavajui sam rub njezine haljine, a ona mirna i sabrana i zacijelo ne oboavajui rub moje o-djee. Kada smo se pribliili mjestu borbe, zastane i ree: Mora da sam bila udno malo stvorenje kada sam se onoga dana sakrila i promatrala borbu; ali to sam zaista uinila i upravo uivala. Vi ste me bogato nagradili. Uistinu? - odvrati nehajno, kao daje na to i zaboravila. - Sjeam se da mi je va protivnik bio vrlo mrzak, jer sam se ljutila to su ga doveli ovamo da mi dosauje svojim drutvom. Nas smo dvojica sada veliki prijatelji napomenuh. Uistinu? Mislim da se sjeam da vas njegov otac poduava? Da. Zalio sam to sam to morao priznati, jer je bilo nekako djetinjasto, a ve je dovoljno jasno postupala sa mnom kao s nekim djeakom. Otkako se promijenila vaa sudbina i nade za budunost, promijenili ste i prijatelje - dobaci Estella. Naravno - suglasih se s njome.

 I nuno nadoda oholo ljudi, koji su neko bili prikladno drutvo za vas, danas vie nisu. Sumnjam da je u mojoj svijesti preostalo jo malo enje i namjere da posjetim Joea, pa ukoliko sam to osjeao, rasplinulo se poslije ove primjedbe. U ono vrijeme niste ni slutili, kakva vas srea eka? - produi Estella, zamahnuvi malo rukom, to je znailo u ono vrijeme borbe. - Nisam, uistinu. Hodajui jedno uz drugo, duboko sam osjeao kontrast izmeu njezina savrena i odluna vladanja i moje mladenake nevrijednosti. Taj bih alac jo bolnije osjeao da se nisam smatrao uzrokom takva odnosa, jer sam bio izabran za nju i njoj dosuen. Vrt je bio tako bujan i zarastao korovom, da se teko po njemu hodalo, i poto smo dva-triput uokrug proetali, izadosmo ponovno u pivovarsko dvorite. Pokazao sam joj sasvim tono mjesto gdje sam je prvog dana vidio hodati po bavama. Pogledavi hladno i bezbrino na onu stranu, zapita: Zar ja? Podsjetio sam je na mjesto odakle je bila izala iz kue i dala mi meso i pie, a ona zanijee: Ne sjeam se. - Zapitah je: - Ne sjeate se kako ste me natjerali u pla? Odgovori mi: Ne, ne sjeam se i odmahne glavom, gledajui oko sebe. Tvrdo vjerujem da me je to, to se vie niega nije sjeala i sve zaboravila, ponovno natjeralo da plaem, ali u dui, a najljue pee suza to se ne vidi. - Morate znati - ree Estella, vladajui se prema meni kao vrlo odlina i lijepa ena da nemam srca, to moda utjee na pamenje. Nekako promucah da sam slobodan u to posumnjati. To znam bolje od nje. Takva ljepota, a bez srca, ne moe postojati. - Svakako da je i u mene srce, to bi se moglo prostrijeliti ili probosti

- prizna Estella - i da bih umrla kad bi prestalo kucati. Uostalom, znate to mislim. U mome srcu nema njenosti suosjeanja osjeaja nita od takvih besmislica. to se raalo u mojoj dui dok je mirno preda mnom stajala i paljivo gledala u mene? Neto to sam zapaao u gospoice Havisham? Ne. U njezinim je pogledima i pokretima ponekad bila sjenka slinosti s gospoicom Havisham. To esto vidimo kod djece, koja su neprestano u drutvu odraslih i ive zajedno s njima samotnim ivotom. Kad djeca odrastu, ta sjenka poprima neobinu slinost s licima koja su inae sasvim drugog oblija. Ponovno se zagledah u Estellu, i premda me je jo svejednako promatrala, ta se moja pomisao ve bila rasplinula. Sto ie to dakle bilo? - Ozbiljno govorim - produi Estella, a da pritom nije mrtila ela (jer je bilo glatko), ali joj se lice smrailo. - Budemo li esto zajedno, bit e bolje da ve sada vjerujete u to to sam rekla. Ne! prekine me gordo, tek to sam zaustio. Nikome nisam poklonila svoje simpatije, jer uope ne znam to je to. as zatim nali smo se u pivovari, u kojoj se ve tako dugo nije radilo. Pokae na visoku galeriju, odakle je prvog dana moga boravka u kui iezla ispred mojih oiju, te mi napomenu da se sjea kad je bila gore i mene gledala gdje sav prestravljen stojim dolje. Dok sam oima pratio njezinu bijelu ruku, opet sam ugledao ono zagonetno privienje. Kako sam se nehotice trgnuo, ona se dlanom dotae moje ruke. U istom se trenu avet ponovno rasplinu i iezne. to je to bilo!? - Sto se dogodilo? upita Estella. Jeste li se opet uplaili? - Plaio bih se kad bih povjerovao u to to maloas rekoste - odgo-vorih da bih skrenuo misli na drugo. - Dakle se ne plaite? Dobro. Rekla sam vam to sam vam imala kazati. Gospoica Havisham vas uskoro

oekuje na negdanjem mjestu, iako mislim da bi to, kao i druge stare navike, trebalo prestati. Pro-etajmo jo jedanput vrtom, a zatim emo se vratiti u kuu. Doite! Ne elim da danas ronite suze zbog moje okrutnosti; bit ete moj pa: naslonit u se o vae rame. Skut se njezine lijepe haljine povlaio po zemlji. Sada ga je jednom rukom pridravala, a drugom se lako naslanjala na moje rame dok smo etali. Proetali smo dvaput-triput uokrug korovom zaraslog vrta, a meni se priini kao da je sve u cvijetu i punoj krasoti. Da je zeleni i uti dra, izrastao iz raspuklina staroga zida, bio i najdivnije cvijee to je ikad cvalo, ne bih ga s veom ljubavlju zadrao u uspomeni. Medu nama nije bilo razlike u godinama koje bi nas dijelile jedno od drugoga. Bili smo gotovo istih godina, iako je ona u tim godinama bila zrelija od mene. Iako sam bio sav blaen i duboko uvjeren da je moja dobroiniteljica odluila da budemo svoji, ipak sam patio to je Estella u svojoj ljepoti i vladanju bila tako nepristupana. Luda li djeaka! Napokon se vratismo u kuu. Iznenadih se kad sam saznao da je moj skrbnik poslom doao do gospoice Havisham i da e se vratiti na veeru. Dok smo etali, upalie u sobi svijee u hladnim kracima starih svijenjaka, gdje je stajao stol prekriven truleom, a gospoica Havisham ve je ekala na mene sjedei u naslonjau na kotae. Bilo je kao da naslonja koturamo u prolost kada smo kao nekad stali polagano obilaziti oko stola na kome se svadbena gozba raspadala u prah i pepeo. U toj pogrebnoj odaji s likom kao iz groba, to se uvalio u naslonja ustremivi oi u Estellu, djevojka je bila jo ljepa i sjajnija nego prije i jo me je vie oparala. Vrijeme je brzo prolazilo, te se bliio as rane veere. Estella izae da se preobue. Zastali smo blizu sredita dugoga stola, i gospoica Havisham isprui

smeuranu ruku i poloi je na poutjeli stolnjak. Prije no to e izai, Estella se osvrne na vratima, a gospoica Havisham usrdno i strastveno poljubi svoju ruku i dobaci joj cjelov, a taje njezina kretnja bila upravo strana. Poto je Estella izala, a nas dvoje ostali sami, ane: Zar nije krasna, ljupka, i divna rasta? Oboava li je? Gospoice Havisham, svaki tko je vidi mora je oboavati! Sjedei u naslonjau, ogrli me rukom i privue mi glavu do svoje. Ljubi je, ljubi, ljubi! A kako se vlada prema tebi? Prije nego to sam mogao odgovoriti (ukoliko bi mi uope bilo mogue odgovoriti na to muno pitanje), ponovi: - Ljubi je, ljubi je, ljubi! Ljubi je, ako te voli; ljubi je, ako ti zadaje boli, kida srce - a rane e biti to ljue, to je srce jae - ti je sveudilj ljubi, ljubi, ljubi! Nikad ne vidjeh toliko strasno prieljkivanje kao to je izbijalo iz njezinih rijei. Osjeao sam kako su od siline, to je proimala tu enu, nabrekle ile mrave ruke to me je ogrlila. uj me, Pipe! Posvojila sam je da bude ljubljena. Odgojila sam je i dala kolovati da bude ljubljena. Nastojala sam da se razvije u to to je sada da bude ljubljena. Ljubi je! Toliko je puta izgovorila tu rije da nije bilo sumnje kako zna to govori, ali kad bi ta toliko puta izgovorena rije umjesto ljubavi bila oaj osveta ili grozna smrt ne bi s njezinih usana ni onda zvuila kao strasnija kletva nego to je sada. Rei u ti produi istim naglim, strastvenim apatom to je prava ljubav. To je slijepa odanost, samoponienje koje ne preza ni od ega, bezuvjetna pokornost, tvrda vjera i povjerenje u onu koju voli rtvujui joj i srce i duu kao to sam ja uinila makar ti sam i cijeli svijet vjerovali u neto drugo!

Poto je izgovorila te rijei i zavrila ih divljim krikom, obuhvatio sam je oko pasa, jer se bila uspravila u naslonjau, zaogrnuta haljinom kao mrtvakim platem, udarivi tapom po zraku kao da bi najradije i sama udarila o zid i pala mrtva na zemlju. Sve je to trajalo tek nekoliko trenutaka. Kada sam je opet povukao u naslonja, osjetih poznati miris i, obrnuvi se, ugledah svoga skrbnika. Uvijek je nosio uza se (mislim da to jo nisam spomenuo) neobino veliki depni rubac od skupocjene svile, koji mu je u praksi bio od velike koristi. Gledao sam ga kako bi znao silno zastraiti klijenta ili svjedoka rastvarajui ceremonijalno rubac kao da e se toga trena useknu-ti; zatim bi zastao, kao da zna da ne e imati vremena to uiniti, jer e klijent ili svjedok jo prije sve priznati. Priznanje bi zaista odmah slijedilo kao neto po sebi razumljivo. Kada sam ga sada ugledao u sobi, drao je u rukama taj znaajni depni rubac i gledao u nas. im su nam se pogledi sukobili, malo posuti u tome poloaju i naprosto dobaci: Zbilja udno! Zatim prinese rubac nosu i vrsto se usekne. Gospoica Havisham ga je opazila istog asa kad i ja, a bojala se njega kao i svi ostali. S velikim se naporom svladavala i promucala kako je toan kao uvijek. Toan kao uvijek ponovi, prilazei k nama. ( Kako ste Pipe? Da vas malo provozam, gospoice Havisham? Jedanput uokrug?) Doli ste, dakle, Pipe? Rekoh mu kako sam prispio, jer je gospoica Havisham eljela da doem vidjeti Estellu, nato mi odgovori: Ah, to je vrlo fina mlada dama! Poeo je voziti gospoicu Havisham u stolici gurajui je svojom velikom rukom, zadjenuvi drugu u dep od hlaa, kao daje dep krcat nekih tajni. Kada je zastao, zapita me: - Pipe, koliko ste esto prije vidjeli Estellu? Koliko esto?

 Dakle! Koliko puta? Deset tisua puta? Zacijelo toliko puta nisam. Dva puta? Jaggers umijea se gospoica Havisham, a meni odlanu. Ostavite Pipa na miru, pa poite s njime na veeru. Poslua i pipajui oko sebe podosmo zajedno niz mrane stepenice. Na putu do udaljenih prostorija s druge strane poploena dvorita upita me koliko sam puta vidio gospoicu Havisham kod ruka, ostavljajui kao obino mogunosti da odgovorim neto izmeu jedanput i stotinu puta. Promislih i odgovorim: - Nikada. Ne ete je nikad ni vidjeti, Pipe - odvrati, mrtei se i smjekajui se u isti mah. Otkako ivi tim ivotom, nije jo nikad dopustila da je netko promatra pri jelu. Tumara nou naokolo i jede to joj doe pod ruku. Molim vas, gospodine prekidoh ga doputate li da vas neto upitam? Doputam - pristade - ali i vi ete meni dopustiti da vam moda uskratim odgovor. Pitajte! -Je li Estellino prezime Havisham, ili... ? - nisam imao to dodati. -Ili... ? Je li Havisham? Da, Havisham. Uto stigosmo do stola gdje smo imali veerati, a tu su nas ve ekale Estella i arah Pocket. Gospodin Jaggers je sjedio u proelju, Estella nasuprot njemu, a ja okrenut licem svojoj zelenoutoj prijateljici. Vrlo smo dobro veerali, a posluivala nas je slukinja, koju prilikom svojih prijanjih posjeta nikad nisam vidio, ali koja je moda koliko mi je bilo poznato sve to vrijeme boravila u toj tajanstvenoj kui. Poslije veere stavie pred mog skrbnika bocu odabrana stara porto vina (oigledno je vrlo dobro znao iz koje je godine vino), a obje nas dame ostavie nasamo *( U otmjenom engleskom

drutvu dame poslije ruka ili veere idu u salon, dok gospoda ostaju jo neko vrijeme u blagovaonici pijui i puei, te se tek poslije pridrue enskom drutvu. - Prev.).

Nigdje nisam opazio da je gospodin Jaggers tako uporno utio kao pod tim krovom. Oi mu nikad nisu zamicale, i jedva daje za vrijeme veere jedanput pogledom svrnuo na Estellu. Kad bi neto govorila, sluao bi je i odmah odgovorio. Koliko sam vidio, nije je nikad ni pogledao. Ona je, naprotiv, s velikim interesom i radoznalou, da ne kaem nepovjerenjem, pogledavala u njega, no na njegovu se licu nije zapaalo da je tome pridavao i najmanju panju. Za itavo je vrijeme veere osobito uivao u tome da arah Pocket jo vie pozeleni i pouti, spominjui u razgovoru sa mnom moja velika oekivanja, koja su se imala ispuniti; no i pritom nije niim pokazivao da to ini svjesno, tovie, ispalo je kao da iz mene, koji nisam nita zla slutio, izvlai sve podatke to je zapravo i inio. Kada smo ostali sami, inilo mi se da sve neto izmilja i lae, jer je zapadao u proturjeje s informacijama to mi ih je davao, da je zaista ak i meni dozlogrdilo. Kad nije imao nita drugo pri ruci, uzeo bi tovie i svoju au vina na unakrsno presluavanje. Drao ju je izmeu sebe i svijee, miriui i kuajui porto vino, mukajui ga u ustima prije nego to e gutnuti, da zatim ponovno napuni au i opet je uzme na unakrsno presluavanje, dok nisam postao nervozan, kao da znam da e mu vino odati neto to bi moglo biti nepovoljno za me. Tri-etiri puta pomislih da zaponem razgovor, no kad god bi vidio kako se spremam da mu neto kaem, gledao bi u mene, s aom u ruci, mukajui gutljaj vina u ustima, kao da eli pokazati kako nema smisla da ga neto pitam jer su mu puna usta pa ne e moi odgovoriti. Drim da je gospoica Pocket bila svjesna toga da joj gledajui mene prijeti opasnost da pomahnita od

bijesa ili moda strgne kapu nekakvu vrlo runu krpu od muslina i da po podu razastre svoju kosu, to zacijelo nikad nije izrasla na njezinoj glavi. Kada smo se poslije uputili u sobu gospoice Havisham, gdje smo nas etvoro igrali whist*( Engleska igra karata (vist) u kojoj igraju
etiri igraa sa 52 karte; pretea dananjeg bridgea (brida). Prev.), nije se vie pojavila. Gospoica Havisham je u

pauzama za vrijeme kartanja uzela najljepe komade nakita s toaletnog stolia i fantastino njima ukrasila Estellinu kosu, grudi i ruke. Zapazih daje ak i moj skrbnik ispod gustih obrva pogledavao Estellu, i malo ih uzdigao kada se nala pred njim u svoj svojoj draesti, u raskonom prelijevanju odbljesaka i boja. Ne u spominjati kako je uzimao nae adute, izbacujui male sitne karte na kraju svake runde, pred kojima je trnula slava naih kraljeva i kraljica, niti u to rei o tome to sam osjeao, opazivi kako nas gleda, kao da smo sve troje lako odgonetljive male zagonetke, koje je ve odavna rijeio. Najvie me je muilo proturjeje izmeu njegove hladne linosti i mojih osjeaja prema Estelli. Ne zbog toga to sam znao da nikad ne u moi s njim o njoj razgovarati, niti zbog toga to ne bih podnio da zbog nje kripne cipelom, a poslije razgovora s njome umije ruke ne, ve zato to se djevojka, koju sam oboavao, nalazila samo korak-dva od njega i to su se moji osjeaji nalazili u istoj sobi s njegovima zbog toga sam trpio strane muke. Kartali smo do devet sati, i poto je bilo dogovoreno da u biti obavijeten o Estellinom odlasku u London da bih je saekao na potanskoj postaji, oprostih se s njome i, dotaknuvi se samo njezine ruke, odoh. U Modrom vepru moj je skrbnik spavao u sobi do moje. Jo su mi duboko u no umjele u uima rijei gospoice Havisham: Ljubi! ljubi! ljubi! Izmijenio sam ih tako da sam ih mogao ponavljati govorei po sto puta u svoje uzglavlje: Ljubim je, ljubim je, ljubim! Nato me svega obuze silna zahvalnost to je bila dosuena meni,

negdanjem kovakom egrtu, a zatim pomislih, kada e se poeti zanimati za me, jer zasada, bojim se, nije se nimalo oduevljavala tom sudbinom. Kada u probuditi u njoj srce, koje je sada nijemo i spava? O, jadna li mene! Miljah da su moji osjeaji veliki i plemeniti, a nikad ne pomislih da je bilo nisko i podlo to sam izbjegavao Joea, znajui da bi ga Estella prezirala. Jo juer su u mojim oima zbog Joea suze previrale, koje su se, oprosti mi, Boe!, tako brzo, prebrzo osuile. 30. POGLAVLJE Dok sam se ujutro u Modrom vepru oblaio, odluio sam poslije zrela razmiljanja rei svome skrbniku kako sumnjam da bi Orlick bio pravi ovjek na povjerljivu mjestu u kui gospoice Havisham. Pa naravno, Pipe, da nije potvrdi moj skrbnik, uivajui ve unaprijed u zadovoljstvu to e mi moi priopiti neto openito u tom pogledu ovjek, koji zauzima neko povjerljivo mjesto, nikad nije na svom mjestu. I kao da se raspoloio to izuzetno ni to povjerljivo mjesto nije zauzimao ovjek na svom mjestu, sluao je sa zadovoljstvom, dok sam mu priao sve to sam znao o Orlicku. - Vrlo dobro, Pipe odlui, kada sam zavrio - smjesta u poi onamo i isplatiti vaeg prijatelja. - Bio sam prilino u strahu zbog tog namjeravanog kratkog postupka, jer po mom je miljenju trebalo malo priekati, tovie, natuknuo sam da s tim naim prijateljem moda i ne e biti tako lako izai na kraj. Hoe tjeio me moj skrbnik, razmatajui depni rubac sa savrenim pouzdanjem. Htio bih ga vidjeti da se sa mnom o tome prepire. Kako smo imali zajedno otputovati u London tek podnevnom diliansom, strahovao sam za vrijeme itava doruka od Pumblechooka da sam jedva drao alicu u

ruci. Iskoristio sam priliku i rekao da u se proetati londonskim drumom, dok gospodin Jaggers bude u gradu obavljao poslove, pa neka bude ljubazan i obavijesti koijaa da u putem ui u kola i zauzeti mjesto. Tako mi je bilo mogue da odmah poslije doruka pobjegnem iz Modrogvepra. Zaobiavi nekoliko milja uokrug Pumblechookovu kuu, i to sa stranje strane, i hodajui poljem, izbih ponovno na Glavnu ulicu, podalje od opasnog mjesta, pa se osjetih prilino sigurnim. Bilo je veoma zanimljivo to sam se opet nalazio u tihom, starom gradu, i nije mi bilo krivo kad su me tu i tamo ljudi prepoznavali i za mnom zurili. Dva-tri trgovca izletjee ak iz svojih duana i zapute se nekoliko koraaj a ispred mene niz ulicu da se zatim vrate, kao da su neto zaboravili, te ponovno prou licem u lice pokraj mene - pa ne znam tko je od nas tom prilikom loije odglumio svoju ulogu, oni ili ja - oni, jer nisu imali po to da se vrate, ili ja, to sam se pretvarao da nisam nita zapazio? Ipak je moj poloaj bio pun dostojanstva i ni najmanje se nisam loe osjeao sve dok Sudbina nije htjela da se sukobim s onim najgorim lopovom, Trabbovim momkom. Hodao sam izvjesno vrijeme, gledajui niz ulicu, i spazio Trabbova momka kako mi dolazi u susret lupkajui po leima praznom modrom vreom. Pomislih kako e najbolje biti da mu se nehajno zagledam u lice, kao da i ne znam tko je, te u tako najuspjenije uguiti njegovu zlu namjeru; tako mu podoh u susret, gledajui ga kako spomenuh. Ve sam sebi estitao na uspjehu, kadno koljena Trabbova momka najednom udarie jedno u drugo, kosa mu se nakostrijei, kapa padne s glave, a itavim mu tijelom proe drhtaj, te zatetura nasred ulice, dovikujui ljudima: Drite me! Strano se bojim! Pretvarao se kao da umire od strave i skruenosti, to je toboe u njemu izazvala moja dostojanstvena pojava. Dok sam prolazio pokraj njega,

zubi su mu cvokotali i sa svim se znacima krajnje poniznosti svali u prainu. S mukom sam to podnosio, ali dolo je jo i gore. Nisam bio odmakao ni dvjesta koraaja, kadli na svoj najvei uas, snebivanje i srdbu ponovno spazih kako Trabbov momak ide prema meni, izbivi iza oblinjeg ugla na cestu. Modru je vreu prebacio preko ramena, a oi su mu se krijesile kao da zaista uri za poslom. Po njegovu se lakom i brzom hodu razabiralo kako je vrsto odluio da pode ravno u Trabbov duan. Tr-gnuv se prestraeno, kad me je ponovno ugledao, i opet ga spopade mahnitanje; taj put se okretao i poeo teturajui obigravati sve naokolo mene, dok su mu koljena jo jae klecala. Rukama je lamao kao da me zaklinje neka mu se smilujem. Hrpa gledalaca s najveim je veseljem pozdravljala njegove patnje, a ja sam bio do krajnosti smuen. Nisam stigao dalje niz ulicu, ni do potanskog ureda, kadli ponovno spazih Trabbova momka, gdje je, izbivi na ulicu pokrajnjim putem, sunuo preda me. Taj se put sasvim izmijenio. Ogrnuo se modrom vreom tako da je nalikovala mojem zimskom kaputu te mi se pribliavao, epirei se na suprotnoj strani plonika, praen veselom druinom mladih prijatelja, kojima je, odmahujui im rukom, od vremena do vremena dovikivao: Ne poooznajem vas! Ne da se rijeima iskazati kako me je Trabbov momak razdraio i natjerao u bjesnilo kada je prolazei pokraj mene povukao uvis ovratnik koulje, zakovrio kosu na sljepooicama, zabio ruke u bokove i cerekao se, zavrui lak-tove, vrpoljei se itavim tijelom i dovikujui pratiocima, smijeno oteui rijei: Ne pooznajem vas! Due mi ne poooznajem! Sramota je dosegla vrhunac kada me je grakui progonio preko mosta, a njegovo je graktanje nalikovalo na snudene krikove ptice, koja me je poznavala dok sam jo bio kova, i tako sam naputao grad tako rei prognan u polje.

Nije mi niti danas jasno to sam, osim da sam ubio Trabbova momka, mogao drugo initi, no trpjeti i otrpjeti. Da sam se s njime dohvatio nasred ulice ili bilo kako drukije pokuao oprati ljagu osim krvlju iz njegova srca, sve bi bilo zaludu i samo bi me ponizilo. Bio je usto djeak, kojega nitko nije mogao ukrotiti. Bijae neranjiva guja, to izmie, a satjerana u kripac, poskoi i pakosno sikui mugne izmeu krotiteljevih nogu. Sutradan sam meutim prvom potom obavijestio gospodina Trabba da gospodin Pip ne moe vie biti muterija krojaa, koji zaboravlja izvjesne obzire to ih duguje drutvu, zaposlujui u duanu djeaka kojega sav poten svijet smatra olienjem odvratnosti. Diliansa, u kojoj se nalazio gospodin Jaggers, dola je na vrijeme, pa zauzeh mjesto na vanjskom gornjem sjeditu i sretno stigoh u London ali ne i zdravo, jer mi se srce kidalo od boli. im sam prispio, pokajniki sam poslao Joeu bakalara i bavicu kamenica (kao naknadu to ga nisam posjetio), a zatim sam se uputio u Barnard's Inn. Zatekoh Herberta kako veera hladno meso. Bijae sretan to sam se vratio. Poslavi Osvetnika u restoran da neto nadokupi za veeru, osjetih kako treba da jo veeras sve svoje tajne povjerim prijatelju i najboljemu drugu. Bilo bi posve nemogue povjerljivo razgovarati dok se Osvetnik nalazi u holu, zapravo predsoblju kljuanice za prislukivanje, i zato ga poslah u kazalite. Jedva bi se naao bolji dokaz ropskog odnosa prema mojemu tlaitelju od mojega pribjegavanja kojekakvim smicalicama, samo da bih ga nekako zaposlio. Dotjerao sam ak tako daleko da sam ga ponekad slao do Hyde Park Cornera da pogleda koliko je sati. Poveeravi i ispruivi noge na kaminskoj ogradi, zapoeh: Dragi Herberte, moram ti priopiti neto neobino vano.

 Dragi Handel odvrati znat u potovati i cijeniti tvoje povjerenje. Tie se mene produih i jo nekoga. Herbert prebaci nogu preko noge, zagleda se u vatru, zabacivi glavu malo u stranu, i poto je neko vrijeme uzalud ekao, svrati pogled opet na mene jer sam jo sveudilj utio. Nastavih, poloivi mu ruku na koljeno: Herberte, ljubim oboavam Estellu. Mjesto da bude preneraen, odgovori mi kao da je to neto po sebi razumljivo: - Lijepo. A to dalje? Dalje, Herberte? Zar je to sve to mi ima rei? I nita drugo? Mislim, to jo? - nato e Herbert. - To mi je naravno poznato. Odakle zna? Odakle znam? Pa, od tebe, Handel. Nikad ti to ne rekoh. Nisi mi rekao! Nisi mi rekao kad si oiao kosu, ali imam oi pa mogu i sam vidjeti. Otkad te znam, uvijek si je oboavao. Zajedno s runom torbom donio si amo i svoje oboavanje. Nisi rekao! Pa govorio si sve vrijeme o tome. Kada si mi ispriao povijest svoga ivota, kazao si mi sasvim jasno da si je stao oboavati im si je prvi put ugledao, a tada si bio zaista jo vrlo mlad. To je za me bilo novo i ugodno saznanje, pa nastavih: Istina, nikad je nisam prestao oboavati. Sada se vratila kao neobino lijepa i elegantna djevojka. Juer sam je vidio. I prije sam je oboavao, a sada dva puta vie. Ba si sretan, Handel ree Herbert to su te izabrali za nju i njoj dosudili. Ne dodirujui zabranjenu temu, moemo medu sobom mirne due rei da je bez sumnje tako. A zna li kako Estella prima tvoje oboavanje? Tuno odmahnuh glavom: Tisue je milja daleko od mene.

 Samo se strpi, dragi Handel; ima i za to vremena. Nego htio si mi jo neto povjeriti? Stid me je rei odgovorih pa ipak nije vee zlo o tome govoriti nego to misliti. Kae da sam sretan. Pa jesam, dabome. Jo juer sam bio kovaki egrt. A sada sam - to da kaem to sam - danas? Valjan mladi, ako ti nedostaje prava rije dopuni Herbert, os-mjehnuvi se i potapavi me po ruci valjan mladi, koji u isti mah naglo i bojaljivo nasre i oklijeva, pun ivotne snage, a ujedno voli sanjariti. udna mjeavina jednoga i drugoga. Naas sam zautio da bih razmislio je li zaista u mom karakteru takva mjeavina. Sve u svemu nisam se ba nikako slagao s tom analizom, ali nisam naao potrebnim da se o tome raspravlja. Nastavih: - Kada se, Herberte, danas pitam to sam, rei u ti to mislim. Kae da sam sretan. Znam da nisam nita uinio ime bih se izdigao iz svoga prijanjega ivota i da me je jedino Sudbina izdigla; a to znai biti vrlo sretan. Pa ipak, kada pomislim na Estellu ... ( A kada ti ne misli na nju? ubaci Herbert, s oima uprtim u vatru; a ja sam smatrao da je vrlo lijepo i puno razumijevanja to je rekao.) Onda, dragi Herberte, ne mogu ni izrei kako se osjeam ovisan, nesiguran i izloen stotinama sluajnosti. Izbjegavajui zabranjenu temu, kako ti malo prije ree, mogao bih ipak ustvrditi da ostvarenje svih mojih oekivanja zavisi od postojanosti volje linosti (ije ime ne spominjem). A to je u najboljem sluaju neizvjesno i nedostatno, ako samo priblino zna kakva su. Rekavi to, olakao sam duu od misli koje su me oduvijek sad jae, sad slabije titale, a nesumnjivo najvie od juer. - uje, Handel - odvrati Herbert po svome obiaju veselo i pun nade - ini se da pod utjecajem ljubavnih osjeaja zagledavamo darovanom konju u zube, i to jo s

povealom. A esto mislim da, koncentrirajui svu panju na zube, ne vidimo najbolje osobine ivotinje. Zar mi nisi rekao da te je odmah u poetku tvoj skrbnik, gospodin Jaggers, upozorio, da te eka mnogo vie od pustih oekivanja? Pa da ti to nije rekao, iako bi to priznajem bilo gotovo nevjerojatno, zar bi ti mogao vjerovati da je upravo gospodin Jaggers od svih ljudi u Londonu onaj koji bi s tobom odravao sadanje veze kad ne bi imao za to vrstih razloga? Potvrdih da ne mogu porei da je to vrlo snaan dokaz, a rekoh to (kako to ljudi esto kau u slinim sluajevima) kao da mi je zapravo ao to moram priznati istinu - kao da bih je htio zanijekati. - Mislim da je to zaista snaan dokaz - ponovi Herbert - i drim da bi bio u velikoj neprilici kad bi morao pronai jai, a to se tie ostalog, potrebno je da saeka vrijeme, koje je tvoj skrbnik odredio, kao to on mora saekati vrijeme, to mu gaje njegov klijent odredio. Navrit e dvadeset i prvu godinu prije nego to sazna na emu si, a tek onda e moda dobiti neka dalja razjanjenja. Svakako se to vrijeme sve vie pribliuje, jer oekivani as mora konano ipak nastupiti. - Kakav si ti optimist uskliknuh sa zahvalnou, divei se njegovoj vedroj udi. - Moram biti optimist - nato e Herbert - jer drugo to osim optimizma gotovo i nemam. Uostalom, moram priznati da ono nekoliko razboritih rijei, to sam ti ih malo prije rekao, ne potjeu od mene, ve od moga oca. Jedina primjedba, kojom sam uo da komentira tvoj sluaj, bio je zakljuak: Taje stvar savreno ispravna, jer se inae gospodin Jaggers ne bi njome bavio. A sada, prije nego to u rei o svome ocu ili o njegovu sinu i tebi se povjeriti, kao to si se ti meni, moram ti naas postati ozbiljno neugodan upravo odvratan. Usprotivih se: To ti ne e uspjeti.

- Bogme hoe! Jedan, dva, tri i sada da vidi, dragi Handel nastavi, i premda je govorio vedrim tonom, ipak je mislio ozbiljno sve sam to vrijeme to tu, ispruivi noge na kaminskoj ogradi, priamo, razmiljao o tome da Estella zacijelo ne moe biti uvjet za tvoje nasljedstvo, ako to tvoj skrbnik nikada nije spomenuo. Ako sam dobro razumio to si mi ispriao, nije je uope nikada, ni izravno ni neizravno, spomenuo? Nije, recimo, ni natuknuo da tvoj dobroinitelj ima moda odreene namjere u pogledu tvoje enidbe. Nikada. Handel, due mi i na asnu rije, zaista ne mislim na onu da se lisici nee groa jer je kiselo. Ali kako te jo nita ne vee za nju, pitam te, bi li se mogao nje odrei? Ta rekoh ti da u postati neugodan. Okrenuh glavu, jer mi poput uma udara vjetra s mora, to pue preko drevnih movara, obuze duu osjeaj, nalik na ovaj od kojeg sam trnuo onog jutra kada sam naputao kovanicu, a magla se sveano dizala uvis, i poloio ruku na seoski putokaz. askom je medu nama zavladala utnja. Da, dragi Handel nastavi Herbert kao da smo sve to vrijeme govorili, a ne as prije utjeli pitanje je vrlo ozbiljno, jer je taj osjeaj uhvatio dubok korijen u grudima djeaka, kojega su priroda i prilike uinile romantinim. Sjeti se njezina odgoja, sjeti se gospoice Havisham. Sjeti se kakva je sama ( sada sam postao odvratan, i ti se zacijelo zgraa nada mnom! ). Sve to moe imati munih posljedica. Znam Herberte odvratih, svejednako okrenute glave ali nemoan sam. Ne moe se otkinuti od nje? Ne. Ne mogu nikako! Ne moe ni pokuati, Handel? Ne. Ne mogu nikako!

 Pa dobro produi Herbert, snano se strese kao da se prenuo iza sna, te poe arkati vatru; sada u se potruditi da budem opet ugodniji! Pohoda po sobi, povue zavjese, stavi stolice na mjesto, pospremi knjige i ostalo to je lealo naokolo, pogleda u predsoblje, zaviri u kutiju za pisma, pa se vrati do stolice kod kamina i sjedne obuhvativi objema rukama koljeno lijeve noge. Hou ti, Handel, kazati koju o mome ocu i njegovu sinu. Naalost nije potrebno da ti sin moga oca ree da se u kui moga oca ne gospodari ba osobito sjajno. Uvijek ima svega u obilju, Herberte ubacih da kaem neto o-hrabrujue. O da! A to e, vjerujem, s najveim odobravanjem potvrditi i smetlar, a u mornarskoj su zadruzi, u ulici otraga, istoga miljenja. Da govorimo ozbiljno, jer je tema prilino ozbiljna: zna upravo, kao i ja, kako je. Drim daje neko bilo drukije, kada moj otac jo nije digao ruke od svega, ali to je bilo pa prolo. Zapitao bih te jesi li moda u svom kraju ikad opazio kako djeca iz brakova, koji ba nisu najsretniji, uvijek ude da to prije i sama sklope brak? Pitanje je bilo tako udno da sam mu odgovorio pitanjem: Uistinu? - Ne znam - prizna Herbert - a to je ono to bih ba elio znati. Kod nas je, bez sumnje, tako. Moja sirota sestra Charlotta, najstarije dijete poslije mene, umrla je prije svoje etrnaeste godine, mogla bi nam posluiti kao najbolji primjer. Isto i mala Jane. U elji da se smiri u braku, kao da je dosada provela svoj kratki vijek u neprestanom promatranju obiteljske sree. Mali Alick, u djejoj haljinici, ve je sve potrebno poduzeo da danassutra stupi u brak s pristalom mladom djevojkom iz Kewa. I zaista, mislim da smo svi osim bebe zarueni. Zapitah: - Dakle - i ti? - Da - odvrati Herbert - ali to je tajna.

Uvjeravao sam ga da u uvati tajnu i molio da mi iskae ast i kae daljnje potankosti. Govorio je tako razumno i osjeajno o mojoj slabosti, pa sam sada elio neto uti o njegovoj jakosti. - Smijem li te upitati za njezino ime? - Zove se Clara. - ivi u Londonu? Da. Trebalo bi moda spomenuti nastavi Herbert, koji se nekako udno pokunjio i smjekao otkako smo zapodjenuli taj zanimljivi razgovor - da prema besmislenim majinim nazorima o braku stoji duboko ispod nae drutvene razine. Njezin je otac snabdijevao putnike brodove namirnicama. Drim daje bio blagajnik na brodovima. A to je sada? zapitah. Sada je invalid odvrati Herbert. -A ivi... ? Na prvom katu dovri Herbert. Nisam uope ni mislio da to pitam, jer sam elio saznati od ega ivi. Nisam ga nikad vidio, jer otkako poznajem Claru, nikad nije iziao iz svoje sobe. Zato ga neprestano ujem. Radi stranu galamu i udara o pod nekim stranim alatom. Gledajui u mene i nasmijeivi se na to od srca, Herbert je opet ivnuo i, bar neko vrijeme, bio stari veseljak. A nada li se da e ga jednom ipak vidjeti? upitam. Svakako! Neprestano se nadam da u ga vidjeti odvrati Herbert -jer kad god ga ujem, uvijek oekujem da e se stropotati kroz strop. Ne znam kako dugo mogu tavanske grede izdrati. Poto se jo jedanput srdano nasmijao, povjeri mi da je istoga asa kada je stao stvarati kapital, namjeravao djevojku uzeti za enu. Zatim pridoda bjelodanu istinu koja obeshrabruje: - Ali zna, ne mogu je eniti dok se jo ogledavam. Zurei u vatru, razmiljao sam o tome kako je ponekad teko sagledati mogunost da se taj kapital

stvori i pritom sam turio ruke u depove. Presavijeni komad papira u depu privue moju panju i tada razabrah da je to program to sam ga dobio od Joea, kojim se najavljuje nastup proslavljena provincijskoga amatera, roscijevske slave. Us-kliknuh sasvim nesvjesno: Due mi, pa to je veeras! To je mahom izmijenilo temu naega razgovora te brzo odluismo otii na predstavu. Poto sam se obvezao da u tjeiti i pomagati Her-bertu u pitanju njegova srca, svim djelatnim i nedjelatnim sredstvima, i poto mi je Herbert rekao da me njegova vjerenica ve po uvenju poznaje i da e me upoznati s njome, zapeatismo srdanim stiskomruke nae uzajamno povjerenje. Zatim smo utrnuli svijee, zapretali vatru, zakljuali vrata i krenuli u potragu za gospodinom Wopsleom i Danskom*( Shakespeareova tragedija Hamlet odigrava se na danskom kraljevskom dvoru. Prev). 31. POGLAVLJE Kad stigosmo u Dansku, zatekosmo kralja i kraljicu te zemlje kod primanja dvorana. Sjedahu u naslonjaima, visoko postavljenima na kuhinjskom stolu. Sve je dansko plemstvo bilo nazono, i to: mladi plemi u izmama od jelenje koe to ih je naslijedio od orijakog pretka; nadalje, asni Velika prljava lica, koji kao da je tek u poodmakloj dobi stekao plemstvo i, naposljetku, danski cvijet vitetva, neko eljade s eljem u kosi i bijelim svilenim arapama na nogama, kojemu se po svemu vidjelo daje ensko. Moj je talentirani sugraanin stajao smrknut po strani, s prekrtenim rukama, te poeljeh da bi mu uvojci i glava bili prirodniji. U toku igre dolo je do razliitih malih i udnovatih dogodovtina. ini se da je pokojnog kralja te zemlje muio kaalj ne samo dok je umirao, nego mora da ga je sa sobom ponio u grob i sada ga ponovno donio na

svijet. Kraljevski je duh usto nosio oko ezla omotani avetinj-ski rukopis, u koji je ponekad zagledao, i to sa strahom i sa sklonou da zaboravi to je imao rei, a to je uvelike podsjealo na to, da je zapravo mrtav. To je, mislim, bio razlog to je publika s galerije dovikivala Duhu: Okreni list! a Duh je taj savjet primio kao najveu uvredu. Takoer se posve jasno vidjelo da kraljevski duh iskrsava iza najbliega zida, a svaki bi se put pojavio s licem kao da je u dugom razdoblju prevalio neizmjernu daljinu. To je izazivalo smijeh umjesto straha. Kraljica Danske, neobino debela dama, imala je po miljenju gledalaca previe mjedi na sebi, premda je prema historijskim podacima bila hladna i kruta kao mjed. Dijadem joj je bio privren za bradu irokom trakom toga metala, kao da pati od gorde zubobolje; a kako je imala na sebi i pas i narukvice od mjedi, u sav su je glas nazivali Bubanj. Plemeniti je mladi s djedovskim izmama od jelenje koe bio nedosljedan: nastupao je, tako rei, bez predaha kao iskusan pomorac, putujui glumac, grobar, sveenik i kao najvanije lice u raa-evalakoj borbi na kraljevskom dvoru. Svojim je iskusnim oima i otrinom zapaanja prosuivao valjanost svih lijenih udaraca maevima. Napokon je svima dojadio, tovie - izazvao je ope zgraanje, koje se pretvorilo u gaanje orasima- kada su ga prepoznali u ulozi sveenika, koji uskrauje crkveni sprovod. Ofelija je u svome ludilu tako polako pjevala i otezala, pa kad je na koncu konca skinula, savila i odbacila svoj bijeli muslinski veo, neki je mrzovoljasti gledalac u prvom redu galerije, pritisnuvi i hladei nos na eljeznoj ogradi, nestrpljivo zareao: Sad, kad e beba na spavanje, hajdemo na veeru! To je, da se najblae izrazimo, bilo do krajnosti nepristojno. Sve te upadice odraavale su se vrlo aljivo na mom nesretnom zemljaku. Kad god bi kolebljivi Kraljevi neto zapitao ili izrekao sumnju, publika bi mu uvijek priskoila u pomo. Tako su, na primjer, na pitanje je li

plemenitije u dui pritajiti bol, jedni urlali Da, a drugi: Ne, dok su poneki, koji su dijelili oba miljenja, vikali: Baci pismo--glava! Rasprela se medu sluaima itava rasprava. Kada je zapitao to rade nesretnici koji gmiu ni na nebu, ni na zemlji, poee ga hrabriti, dovikujui mu: ujmo! Kada se pojavio u neurednim arapama (to se vidjelo po tome da su se od este upotrebe pri vrhu bile malo srozale, a on ih, po mom miljenju, glaalom ispravljao), zametnu se na galeriji razgovor je li mu noga tako blijeda od prepaena straha pred Duhom. Kada je uzeo u ruku sviralu, posve nalik na crnu frulicu, koja je as prije svirala u orkestru, a sada mu je pruie kroz kulisu - svi jednoduno zatraise: Rule Britannia *( Vladaj, Britanijo, engleska narodna himna; rijei J. Thomsona, muzika Th. Arnea (1739). - Prev.). Opomenuvi glumca da ne mae rukama, mrzovoljasti mu gledalac odbrusi: Ali ni ti nemoj tako loe glumiti! Ti si jo gori od njega! Moram naalost dodati da su pri svakoj upadici pozdravljali gospodina Wopslea burnim smijehom. No najvee su ga muke ekale na groblju, to je bilo nalik na praumu s malom praonicom rublja, s jedne strane, i vratima nalik na brklju, s druge strane. im je publika ugledala gospodina Wopslea, zaogrnuta irokim crnim platem, gdje podigavi brklju dolazi na pozornicu, stade prijateljski opominjati grobara: Pozor! Dolazi pogrebnik pogledati kako napreduje u poslu! Drim da je ope poznato u svakoj civiliziranoj zemlji da gospodin Wopsle nije mogao naprosto vratiti lubanju, poto je dulje vremena nad njom mudrovao i drao je u rukama, a da ne otare prste u bijeli ubrus, to ga je izvadio iz prnjaka; ak su i tu nedunu i potrebnu gestu popratili povikom: Ej, konobar! Trenutak, kada uni-jee mrtvo tijelo da bude pokopano (u praznom crnom lijesu od kojega je iznenada odskoio poklopac), bio je znak za opu veselost, a ta se jo poveala kada medu nosaima otkrie poznato lice. Taje veselost

pratila gospodina Wopslea i za njegove borbe s Laertom izmeu ruba orkestra i groba, i nije popustila ni onda kad je prevalio kralja s kuhinjskog stola i, napokon, polagano umirui, bio sasvim mrtav. Isprva smo pokuavali da barem malo pljeemo gospodinu Wopsleu, no kako nismo imali nikakva uspjeha, odustali smo od toga. Sjedili smo, patei muke zajedno s njime, no ipak smo se smijali razvalivi usta od uha do uha. Neprestano sam se i protiv volje smijao, jer je itava igra bila smijena. Unato tome nesvjesno sam osjeao kako se interpretacija gospodina Wopslea istie neim zaista originalnim. Ne zbog toga to smo bili stari znanci, nego zato to je izgovarao rijei vrlo polako, tuno, sputajui i diui vrlo jednolino glas kako nitko ni u kakvoj prilici ni u ivotu, ni na samrti ni o emu ne bi govorio. Kada se tragedija zavrila, a njega pozvali pred zastor i izvidali, predloih Herbertu: Poimo smjesta, jer bismo ga inae mogli susresti. Pojurismo bre-bolje niz stepenice, ali ipak ne dovoljno brzo. Pokraj vrata stajao je neki idov s neprirodno gustim crnim obrvama. Njegovi se pogledi sukobie s mojim u asu kad smo se pribliili, a kad smo doli do njega, zapita nas: Gospodin Pip i njegov prijatelj? Gospodin Pip i prijatelj priznadoe da su to oni. Gospodin Waldengarver bi se produi idov veselio kad biste mu iskazali ast da ga posjetite. Waldengarver? ponovih kadno mi Herbert ane u uho: Bit e da je to Wopsle. Pa naravno. Da poemo za vama? zapitah. Molim, potrudite se samo nekoliko stepenica. Poto smo uli u pokrajni prolaz, na se voda osvrne i upita: Kako vam se svidio? Ja sam ga oblaio. Ne bih znao rei je li nalikovao na bilo to drugo osim na sudionika na pogrebu; samo to mu je o vratu na modroj vrpci visjelo jo veliko dansko sunce ili zvijezda, tako da je izgledao kao da ga je osiguralo neko

udno drutvo za osiguranje protiv poara. Odgovorih, meutim, da je bio u svemu odlian. Kad je pristupio grobu nastavi na vodi znao je vrlo upadljivo iskoristiti plat. Ali kada je u kraljiinoj odaji ugledao duha, inilo mi se iza kulisa da je trebao s vie efekta pokazati svoje arape. Pristojno sam se sloio s njime, a zatim sva trojica upadosmo kroz mala, prljava pokretna vrata u nekakvu zaguljivu krinju, to se nalazila tik iza vrata. Tu je gospodin Wopsle upravo skidao sa sebe dansku odjeu, a za nas je preostalo upravo toliko prostora da smo, ostavivi poklopac ili vrata krinje irom otvorena, mogli, zagledajui jedan drugome preko ramena, promatrati gospodina Wopslea. Gospodo doeka nas gospodin Wopsle ponosim se to vas vidim ovdje. Nadam se, gospodine Pip, da ete mi oprostiti to sam poslao po vas. Sretan sam da vas poznajem jo iz prolih vremena, a kazalina je umjetnost oduvijek imala priznato pravo na plemenite i imune ljude. Meutim je gospodin Waldengarver, sav u znoju i zadihan, pokuao skinuti sa sebe crninu danskoga kraljevia. Svucite arape, gospodine Waldengarver naredi mu njihov vlasnikjer ete ih upropastiti, a ako ih unitite, upropastit ete i trideset i pet ilinga. Ni sam Shakespeare nije nikad ukrasio par finijih arapa. Sjedite mirno na stolici i prepustite ih meni. Rekavi to, poklekne i stane drijeiti svoju rtvu; i jadnik bi se zacijelo naglavce prevrnuo zajedno sa stolicom u asu kad mu je prvu arapu strgnuo s noge, samo to nije uope mogao pasti, jer nije bilo dovoljno mjesta. Sve do toga trenutka bojao sam se neto rei o predstavi. Uto nas gospodin Waldengarver samozadovoljno pogleda i zapita: Gospodo, kako vam se svidio moj nastup?

Stojei iza mene, Herbert uskliknu (munuvi me u isti mah u leda): Divota! te i ja ponovih: Divota! A kako vam se, gospodo, svidjela moja interpretacija uloge? nastavi gospodin Waldengarver, iako ne savreno, a ono ipak prilino pokroviteljskim tonom. Herbert se javi iza mojih leda (sunuvi me opet u rebra): Velianstveno i realistiki! te i ja hrabro potvrdih, kao da je to moje originalno miljenje, od kojega nipoto ne mogu odstupiti: Velianstveno i realistiki! - Drago mi je, gospodo, to ste potvrdili ono to i ja mislim suglasi se gospodin Waldengarver dostojanstveno, mada je ba u tom trenutku bio pritijenjen uza zid, drei se grevito za stolicu. Nato se javi onaj to je pred njim kleao: Moram vam ipak rei, gospodine Waldengarver, u emu vaa interpretacija nije uspjela. Pazite dobro! Rei u vam to mislim, i ne marim to drugi kau. Kad god pokazujete nogu u profilu, loe interpretirate Hamleta. Posljednji Hamlet, kojega sam oblaio, inio je na pokusima istu pogreku, sve dok ga nisam natjerao da na svaku golijen stavi po jednu veliku crvenu krpu. Za vrijeme posljednjeg pokusa poao sam, moj gospodine, u gledalite, u posljednji red parketa, i kad god bi pokazao nogu u profilu, dok je govorio svoj tekst, viknuo sam: Ne vidim krpe! i na premijeri savreno je interpretirao svoju ulogu. Gospodin Waldengarver mi se osmjehne kao da hoe rei: Vjeran sluga pa ne marim, to je malo luckast; a zatim e naglas: Moje je shvaanje uloge za ovu publiku vie klasino i promiljeno, no ta e se publika ve popraviti, da, popravit e se. Herbert i ja potvrdismo u isti mah: Nema sumnje da e se popraviti.

 Jeste li zapazili, gospodo produi gospodin Waldengarver da se na galeriji nalazio gledalac, koji se izrugivao svetom obredu hou da kaem predstavi? Kukavno potvrdismo kako nam se ini da smo ga zaista vidjeli, pa nadometnuh: Bez sumnje je bio pijan. Nipoto, gospodine usprotivi se Wopsle nije bio pijan. Za to se ve njegov gazda pobrinuo. Ne bi mu dopustio da se napije. Poznajete li njegova gazdu? upitah. Wopsle zatvori sasvim polagano oi te ih opet otvori kao da vri neku ceremoniju. Mora da ste opazili produi onog glupo nametljivog magarca s promuklim grlom i s licem na kojem se tako jasno odraava podlost i zloba, a koji je odigrao mogu rei uz mnoge grube grjeke (ako dopustite da se posluim francuskom rijei) - rolu Klaudija, kralja Danske. Taj je, gospodo, njegov gazda. Eto, tako je kod nas glumaca! Nisam jasno znao bih li vie alio gospodina Wopslea da sam ga zatekao oajna. Ali sam ga i sada toliko alio da sam upotrijebio priliku, kada se okrenuo da navue naramenice jer nas je zbog toga izgurao pred vrata da upitam Herberta pristaje li da Wopslea povedemo kui na veeru. Herbert se suglasi sa mnom da bi bilo lijepo kada bismo to uinili. Stoga ga pozvah, i on zaogrnuvi se sve do oiju, pode s nama u Barnard's Inn. Uvelike smo se trudili da mu ugodimo, te se zadrao kod nas sve do dva sata izjutra. Raspriao se o svome uspjehu i iznosio planove za budunost. Ne pamtim poblie kakvi su planovi bili, ali se uglavnom sjeam da je poeo time kako e oivjeti dramu, a svrio s njezinom propau, i to utoliko prije to e poslije njegove smrti nastati potpuna praznina bez nade za njezin daljnji opstanak.

Poslije svega toga legoh sav ojaen na poinak. U svom sam jadu mislio na Estellu i usnio straan san da su se sva moja oekivanja izjalovila, da sam se morao vjenati s Herbertovom Clarom i glumiti Hamleta s Duhom gospoice Havisham pred dvadeset tisua gledalaca, a da nisam znao ni dvadesetak rijei iz te drame. 32. POGLAVLJE Jednoga dana, kada sam bio zaokupljen knjigama i gospodinom Pocketom, primio sam potom pismo, pa me je ve sam omot uvelike uzbudio, jer sam naslutio ija je ruka napisala adresu, mada jo nikad nisam vidio rukopisa. Bez svakoga formalnoga natpisa, kao Dragi gospodine Pip, ili Dragi Pipe, ili Dragi gospodine, ili Dragi bilo tko mu drago glasilo ovako: Prekosutra stiem popodnevnom diliansom u London. Drim da smo se dogovorili da ete me doekati? Bilo kako bilo, tako misli gica Havisham, i ja vam to javljam po njezinoj elji. Gospoica vas Havisham pozdravlja, Vaa Estella. Da je bilo vremena, zacijelo bih naruio nekoliko odijela za tu zgodu; no tako sam se morao zadovoljiti s onima to sam ih imao. Odmah sam izgubio svaku volju za jelo i nisam naao mira ni poinka dok nije osvanuo taj dan. Ni onda nisam mogao jesti, niti se smiriti, jer mi je bilo gore nego prije. Stadoh obilaziti oko putnikoga ureda u Wood Streetu, u Cheapsideu, jo prije nego to je diliansa krenula od Modrog vepra iz naega grada. Iako sam to savreno tono znao, ipak sam smatrao potrebnim da putniki ured vie od pet minuta odjednom ne putam iz vida. Poto sam tako ludo proveo prvih pola sata straarenja, koje je imalo

potrajati etiri do pet sati, naletio je na me gospodin Wemmick. Pozdravi me: Ej, gospodine Pipe, kako ste? Nikad ne bih pomislio da prolazite ovuda. Objasnih mu da ekam nekoga koji treba da stigne diliansom, a zatim ga zapitah to ima novo u Tvrdi i kako je Starom. Hvala, oboje je da ne moe bolje odgovori Wemmick a osobito Stari. Ba je divan otac. O sljedeem e roendanu navriti osamdeset i dvije godine. Ako susjedi ne budu prigovarali, a moj top izdri, nakanio sam ispaliti osamdeset i dva hica. Uostalom, o tome ne emo govoriti u Londdnu. Sto mislite, kuda sam se zaputio? Zapitah: U poslovnicu? jer je poao tim smjerom. Onamo u poslije odvrati Wemmick. Sada idem u Newgate. Ba sada vodimo parnicu zbog grabea bankovne poiljke. Bio sam tamo na cesti da malo pogledam mjesto gdje je zloin izvren, a sada treba progovoriti rije-dvije s naim klijentom. Nato u ja: Je li va klijent izvrio grabe? Ta Bog vas vidio, dakako da nije odvrati Wemmick vrlo suho. - Ali ga zbog toga optuuju, kao to bi mogli i vas ili mene optuiti. Obojicu bi nas mogli optuiti. Ali ni jedan od nas nije optuen ubacih. Pi! - usklikne Wemmick i stavi mi kaiprst na prsa. - Ba ste mudra glavica, gospodine Pipe! Biste li htjeli zaviriti u Newgate? Imate li malo slobodna vremena? Bilo je mnogo slobodna vremena, pa mi je odlanulo kada sam uo njegov prijedlog, usprkos tome to se to ba nimalo nije slagalo s mojom pritajenom eljom da ne pustim izvia putniki ured. Promucavi da u propitati ima li vremena da poem s njim, uem u ured, gdje sam saznao od inovnika, ije sam strpljenje dobrano

iskuao, tono vrijeme kada e diliansa najranije stii, a to sam, uostalom, isto tako dobro znao kao i on. Vratih se gospodinu Wemmicku i pogledavi na sat, pretvarao sam se da me je primljeno obavjetenje neobino iznenadilo, te prihvatih njegovu ponudu. Za nekoliko minuta bili smo u Newgateu. Proavi kroz vratarsku lou, gdje je pored Kunog reda visjelo nekoliko pari lisiina, uosmo u samu zgradu tamnice. Zaonda su tamnice bile dozlaboga zaputene. Daleko je jo bilo do vremena kad e nastupiti pretjerana reakcija kao posljedica svakoga drutvenoga zla, a to je uvijek najtea i dugovjena kazna. Zloinci nisu bili bolje smjeteni ni hranjeni od vojnika (da i ne govorimo o uboarima) i rijetko bi kad prouzrokovali poar u tamnicama s oprostivom namjerom da poboljaju ukus svoje kae. Bilo je vrijeme posjeta kada me je Wemmick uveo. Nekakav je sluitelj obilazio i raznosio pivo, a uznici su u pregradama iza reetki kupovali pivo i razgovarali s prijateljima. Bila je to slika prljavtine, rugobe, nereda i tjeskobe. inilo mi se da se Wemmick kree medu uznicima upravo kao vrtlar medu svojim biljkama. To mi je prvi put palo na um kada je ugledao mladicu, to je preko noi iznikla, i zapitao: - Gle! Kapetan Tom? Zar vi ovdje? udnovato! a zatim: Je li to tamo iza atrnje Black Bili? Nisam vas posljednja dva mjeseca posjetio! Kako ste? Kad bi se zaustavio pred reetkama i sluao to mu poneki, i uvijek pojedinano, bojaljivo doaptavaju, Wemmick je stisnutih usta poput potanske krabice gledao u njih dok su govorili, kao da osobito paljivo promatra koliko su njegove biljke narasle, otkako ih je posljednji put vidio, a koje e procvasti u punome cvijetu tek onda kad dou na suenje. Bio je vrlo popularan, i vidio sam da vodi prijateljski dio Jaggersova poslovanja, iako se i on donekle vladao prema uznicima poput Jaggersa, to im nije doputalo da u ophoenju s njim prijeu izvjesne

granice. Prepoznavanje svakoga pojedinoga klijenta pokazao bi time to bi kratko klimnuo glavom, s obje ruke namjestio eir malo udobnije, zatim jo vre zatvorio svoju potansku krabicu i ruke turio u dep. Jedanput ili dva puta dolo je do kraeg natezanja s klijentom zbog naplate odvjetnikoga honorara. Gospodin bi Wemmick, ustegnuvi ruke to dalje od ponuene, ali nedostatne svote novaca, nato rekao: To vam je, mladiu, uzalud; ja sam samo podreeni namjetenik. Ne mogu primiti. Ne cjenkajte se s namjetenikom. Ako ne moete, dragi mladiu, smoi sav potreban novac, bit e bolje da potraite samoga efa. Znajte da u toj profesiji ima sva sila efova, a posao koji se moda jednome ne isplauje, rado e preuzeti drugi. To vas savjetujem kao podreeni namjetenik. Ne trudite se zaludu. emu? Tko je sada na redu? Tako smo hodali po Wemmickovu rasadniku, kadli se obrati meni, upozorivi me: Pogledajte uznika s kojim u se rukovati. To bihsvakako bio uinio sve da me i nije upozorio, jer dosad jo nikome nije pruio ruku. Tek to doree, u jednom se kutu reetki pojavi krupan, stasit uznik (kojeg i sada dok piem vidim pred oima) u otrcanu kaputu maslinove boje. Neobina mu je bljedoa pogasila crvenilo s lica, a oi su mu nemirno lutale dok je nastojao uvrstiti pogled. Dotae se rukom prljava eira, prekrivena slojem masti kao hladna goveda juha i napola ozbiljno, napola aljivo pozdravi po vojniki. Zdravo, pukovnie! Kako ste? odzdravi mu Wemmick. Dobro, gospodine Wemmick. Uinili smo sve to je bilo mogue, ali kraj takva dokazna materijala bili smo, pukovnie, nemoni. Da, gospodine, dokazi su bili prejaki ali meni je svejedno.

 Dakako nato e hladnokrvno vama je svejedno. Zatim se obrati meni: Sluio je u vojsci Njegova Velianstva. Borio se kao vojnik na ratitu, a poslije se otkupio iz vojske. Zapitah: - Zaista? - a uznik upre oi u me, zatim uvis iznad moje glave, pogleda oko sebe te se, preavi rukom preko usana, nasmije. Mislim, gospodine, da u se u ponedjeljak svega rijeiti - dobaci Wemmicku. Moda odvrati moj prijatelj no tko e to znati. Drago mi je to ste mi dali priliku da se, gospodine Wemmick, s vama oprostim nastavi uznik i isprui ruku kroz reetke. Hvala nato e Wemmick, stegnuvi mu ruku i vama zbogom, pukovnie. Da novac, to sam ga imao uza se u asu hapenja, nije bio laan produi pukovnik ne putajui Wemmickovu ruku ja bih vas zamolio da mi iskaete ast da nosite jo jedan prsten u znak zahvalnosti to ste se toliko o meni brinuli. Primam umjesto prstena vau dobru volju uzvrati Wemmick. -Uostalom, bili ste veliki ljubitelj golubova. - Uznik pogleda prema nebu. uo sam da ste odgajali golubove prevrtae. Biste li mogli po nekom prijatelju poslati par, ako vam vie ne slue? Bit e po vaoj elji, gospodine. Hvala - zakljui Wemmick - pazit u ih dobro. Dobar dan, pukovnie. Zbogom! Ponovno se rukovae, a na odlasku mi Wemmick objasni: Kovao je laan novac, a dobro razumije svoj zanat. Vrhovni sudac za kriminal donio je sudsku odluku, i u ponedjeljak e zacijelo biti pogubljen. Bilo kako bilo, par golubova je nosivo vlasnitvo. Rekavi to, osvrne se, baci jo jedan pogled na usahlu biljku, a zatim se, izlazei iz dvorita, ogleda kao da razmilja kakvu bi sadnicu sada stavio na prazno mjesto.

Kada smo kroz vratarsku lou izali iz tamnice, uvjerili se da kljuari isto tako visoko cijene mojega skrbnika kao i oni koje uvaju. Gospodine Wemmick zapita kljuar, koji nas je zadrao izmeu dvaju izlaznih vrata naikanih avlima i iljcima, pomno zakljuavajui prva, prije nego to e otkljuati druga to kani gospodin Jaggers poduzeti u sluaju ubojstva na obali? Hoe li to proglasiti umorstvom iz nehata ili to? Zato ne pitate njega? odvrati Wemmick. Tko bi se usudio! ustuknu kljuar. Eto, svi su tu jednaki, gospodine Pipe produi Wemmick obraajui se meni, a pritom razvue otvor svoje potanske krabice. Mene e svata upitati, jer sam tek podreeni inovnik, ali ih nikada ne ete zatei da bi neto pitali mojega efa. Je li mladi dentlmen ui ili vjeba u vaoj poslovnici? upita kljuar, kesei se zbog Wemmickove dosjetljivosti. Evo ga opet, jeste li vidjeli? usklikne Wemmick. Ta rekoh vam! Jo nije pravo dorekao ni prvo pitanje i ve mi kao podreenom namjeteniku stavlja drugo? Pa, recimo daje gospodin Pip jedan od onih koje spomenuste? E onda ponovno se nakesi kljuar vrlo dobro poznaje gospodina Jaggersa. Eh! usklikne Wemmick, prekoravajui u ali kljuara nijemi ste poput vaih kljueva kada stojite pred mojim efom, to vi dobro znate. Pustite nas van, stara lijo, ili u rei efu neka podnese prijavu protiv vas to ste nas bez ovlatenja zadrali u zatvoru. Kljuar se nasmije i oprosti se s nama. Dok smo silazili niz stepenice, svejednako se smijao stojei kod prozoria na vratima naikanim iljcima. - Upamtite, gospodine Pipe - apne mi Wemmick ozbiljno u uho, da bude jo povjerljivije mislim da je od svega to gospodin Jaggers radi najpametnije to

sam sebe tako visoko cijeni. Uvijek se dostojanstveno izdie. Njegovo je uzvisivanje ravno njegovim izvanrednim sposobnostima. Taj se pukovnik ne usuuje s njim oprostiti, upravo kao to se ni kljuar ne usuuje da o nekom procesu njega neto pita. Za to ubacuje izmeu svoje uzvienosti i njih svog podreenog namjetenika, i tako ih duom i tijelom dobiva sasvim pod svoju vlast, razumijete li? Otroumlje moga skrbnika ve mi se otprilike duboko usjeklo u pamet. Pravo da kaem, zaeljeh - i ne prvi put - da imam drugog, manje sposobnog skrbnika. Rastadoh se s Wemmickom kod poslovnice u Little Britainu, gdje su se kao obino unjali ponizni molitelji, sve ekajui ne bi li gdje ugledali gospodina Jaggersa. Vratih se na svoje straarsko mjesto u ulicu gdje se nalazio putniki ured, imajui pred sobom jo puna tri sata. Vrijeme mi je prolazilo u neprestanom razmiljanju kako je udno to me sa svih strana okruuju sjene tamnice i zloinstva, s kojima sam se prvi put sreo jo u djetinjstvu, jedne zimske veeri u naim pustim movarama. U dva su se maha ponovno pojavile, izbijajui kao mrlje koje su izblijedjele, ali nisu nestale. Sada mi te sjene opet zacrnjuju budunost i sreu. Dok su mi se takve misli vrzle po glavi, sjetih se krasne, mlade, ponosite i odline Estelle kako mi dolazi u susret. Sa zgraanjem sam sebi predoio stranu razliku izmeu tamnice i nje. Volio bih da me Wemmick nije sreo, ili da nisam pristao poi s njim, tako da danas, upravo danas, moj dah i odijelo ne bi bili okueni zadahom Newgatea. Lunjajui gore-dolje, stresao sam tamniku prainu s nogu i s odijela i udisao svjei zrak da raskuim plua. Pri pomisli na onu koja je imala doi, jo sam se uvijek osjeao okuenim kad je diliansa najedanput bila tu. Svijest mi je jo bila uprljana sjeanjem na rasadnik gospodina Wemmicka, kadno ugledah njezino lice na prozoru koije i ruku koja mi je domahivala.

Kakva li je bila ta bezimena sjena to je u tom trenutku opet preletjela nada mnom? 33. POGLAVLJE U krznom opivenoj putnikoj odjei priinila se Estella ak i meni jo njenijom i ljepom nego ikad prije. Vladala se srdanije prema meni, nego to je dosada obiavala, pa zakljuih da se u toj promjeni vidi utjecaj gospoice Havisham. Stajasmo u dvoritu putnike gostionice dok mi je pokazivala komade svoje prtljage. Kada se sabrah, sjetih se da uope ne znam kamo Estella putuje, jer sam meutim osim nje na sve drugo zaboravio. - Putujem u Richmond - objasni mi Estella. Rekoe mi da postoje dva Richmonda, jedan u Surrevu, a drugi u Yorkshireu. Putujem u surrevski Richmond. Ima deset milja do njega. Trebam uzeti koiju, a vi ete me pratiti. Evo moje novarke da podmirite izdatke. Morate uzeti moju novarku! Nemamo izbora, pa se moramo pokoravati nareenjima. Nije nam doputeno postupati po vlastitoj volji. Kada me pogledala, pruajui novarku, ponadah se da se u njezinim rijeima krije dublji smisao. Izgovorila ih je prezirno, ali bez zle volje. - Treba poslati po koiju, Estella. Biste li htjeli ovdje malo otpoi-nuti? - Da, malo u otpoinuti i popiti aj, a vi ete se brinuti o meni. Provue svoju ruku pod moju, kao da tako mora biti, a ja zamolih konobara, to se zablenuo u koiju, kao da je jo nikad u ivotu nije vidio, da nas povede u posebnu gostinjsku sobu. Konobar nato izvue ubrus, kao neki arobni klju bez kojega nikada ne bi mogao nai put uz stepenice, te nas uvede u neku tamnu kulju gostionice. U njoj se nalazilo ogledalo to umanjuje (sasvim suvino, kad pomislimo na veliinu same kulje), boice

s octom i uljem u posudi za umak i neije drvene cokule. Poto sam prigovorio tome mranom sklonitu, odvede nas u drugu prostoriju, u kojoj se nalazio stol, za kojim je moglo ruati trideset osoba. Na ognjitu je leao sagorjeli list biljenice pod akom ugljene praine. Stresavi glavom zbog ugaene vatre, primi narudbu koja je glasila: Samo malo aja za damu, te vrlo potiten izie iz sobe. Po zadahu sobe, otre mjeavine smrada iz staje i mesnih juha, za-kljuih, a i sada jo mislim, daje prometno odjeljenje poduzea slabo uspijevalo, a promuurni vlasnik kuhao konjetinu za potrebe opskrbnog odjeljenja. Bilo mi je meutim svejedno kakva je soba, samo kad se u njoj nalazila Estella. Mislio sam da bih u toj sobi s njome mogao proivjeti sav svoj vijek. (Znajte da se onda nisam osjeao nimalo sretnim, i to sam dobro znao.) - Kome putujete u Richmond? zapitah Estellu. - ivjet u odgovori i to vrlo skupo, kod dame koja ima mogunosti - ili bar tvrdi da ima - da me vodi u drutvo i upozna s ljudima, da mi pokae svijet i mene pokae svijetu. - Smatram da ete uivati u zabavama i u tome to e vam se svi diviti? - Nadam se da hou. Odgovorila je tako nehajno da sam dodao: Govorite o sebi kao o nekom stranom licu. - Odakle znate kako govorim o stranim licima? Molim vas - produi uz vragoljasti smijeak nemojte misliti da ete me vi pouavati. Govorim kako znam. Kako napredujete s gospodinom Pocketom? - Sasvim dobro, u najmanju ruku... - Osjetih da mi izmie prilika. - U najmanju ruku? - ponovi Estella. - ... u najmanju ruku isto tako kao ma gdje drugdje, daleko od vas.

- Ludi djeae nato e Estella sasvim sabrano kakve su to besmislice? Bit e da je va prijatelj gospodin Matthew vredniji od ostalih lanova porodice? Kudikamo vredniji. Nije nikome neprijatelj... Nemojte dodati osim samome sebi ubaci Estella. Mrzim takve ljude. Koliko sam ula, zaista je nesebian i nepristupaan sitniavoj zavisti i zlobi? To mogu s punim pravom potvrditi. Ali ne moete s punim pravom isto rei za ostale lanove porodice - nastavi Estella, klimajui glavom, dok joj je lice u isti mah bilo ozbiljno i podrugljivo. - Dosauju gospoici Havisham, svata joj priaju i podmeu na vau tetu. Paze na vas, prikazuju vas u loem svjetlu, piu pisma o vama (ponekad anonimna). Vi ste najvea muka u njihovu ivotu, a sve drugo kao da ih uope ne zanima. Ne biste mogli ni zamisliti koliko vas ti ljudi mrze. Nadam se da mi ne mogu nakoditi nato u ja. Mjesto odgovora Estella prasne u smijeh. To me je veoma zaudilo i zabezeknuto je pogledah. Kada se smirila a nije se smijala tek tako, nego s pravim uitkom - rekoh joj bojaljivo kako sam obino s njom razgovarao: Nadam se da se ne varam, kako se ne biste veselili kad bi mi nakodili. Ne, nipoto, nipoto ne, budite u to uvjereni nastavi Estella. Vjerujte da se smijem to im ne uspijevaju njihove namjere. Kad samo pomislim na te ljude, u drutvu s gospoicom Havisham, i na muke kojima su uz nju izvrgnuti! - Ponovno se nasmije, pa i sada, poto mi je objasnila zato se smije, priinio mi se njezin smijeh vrlo udnovatim, jer nisam mogao posumnjati u njezinu iskrenost, a ipak je za tu priliku smijeh bio pretjeran. Pomislih da e tome biti neki drugi meni

nepoznati razlog. Pogodila je moju misao i odgovorila na nju. Pa ak ni vi ne biste tako lako shvatili protumai mi Estella koliko mi godi kada vidim da su poremeeni planovi tih ljudi i kako uivam u smijenim situacijama u koje padaju. Niste poput mene od najranije mladosti odgojeni u toj udnoj kui. Niste potiteni i bespomoni - trebali, kao ja to sam morala, svoju djeju pamet izotravati protiv njihovih spletaka, to su ih sakrivali pod maskom ljubavi, suosjeanja i kojekakvih lanih njenosti. Niste malo-pomalo iroko rastvarali svoje velike djeje oi, upoznavajui sve jasnije licemjernu arah Pocket, koja je kad bi se nou probudila unaprijed smiljala spletke. A ja jesam. Estella se sada nije vie smijala. Ta su joj sjeanja izbijala iz dna due. Kad bi se sve moje nade u jedan mah ispunile, ne bih elio da je pogled, kojim je popratila svoje rijei, bio namijenjen meni. A zatim nastavi: - Rei u vam dvoje. Prvo, iako poslovica kae da kap po kap vode i stanac kamen izdube, vjerujte da ti ljudi nikad ne e niti bi u stotinu godina mogli potkopati povjerenje gospoice Havisham prema vama, pa bilo to zbog kakve sitnice ili neeg vanoga. Drugo, mene smatraju uzrokom to im je uzalud sav trud i sve podlosti da vas pred njome ocrne. Evo ruke da je tako! Budui da mi je veselo pruila ruku - a njezino je mrano raspoloenje bilo tek prolazno - prihvatio sam je i prinio k usnama. - Ludi djeae - usklikne Estella - zar se nikad neete opametiti? Ili ste me poljubili u ruku onako kao to sam vam neko dopustila da me poljubite u lice? - Kako je to bilo? - zapitah. - Treba trenutak razmisliti. Dopustila sam vam da me poljubite u znak prezira prema onim ulizicama i spletkarima.

-Ako priznajem da sam vas poljubio u ruku s onim istim osjeajem, hoete li mi dopustiti da vas ponovno poljubim u lice? - To ste trebali pitati prije nego to ste me poljubili u ruku. Ako ba hoete, doputam. Sagnuh se, a lice joj je ostalo mirno poput kipa. A sad ree Estella, kliznuvi istog trenutka od mene kad se dotakoh njezina obraza - trebate se pobrinuti da dobijem aj i da me otpremite u Richmond. Zaboljelo me kad je sa mnom stala govoriti kao da je nae prijateljstvo tek nametnuta dunost, a mi tek dvije lutke. Uostalom, sve mi je u naem drugovanju zadavalo boli. Kako god bi sa mnom razgovarala, nikad nisam osjetio potpuno povjerenje, niti su se u meni budile kakve nade. Ipak sam je volio i bez povjerenja, i bez nada. Zato da jo ponavljam tisuu puta? Uvijek je bilo tako. Pozvonih da donesu aj, i konobar se pojavi s arobnim ubrusom te stane malo-pomalo unositi pedesetak dodataka tome okrjepnom napitku, ali od aja ni traga. Kao pod pritiskom teka tereta i s licem muenika, napokon dotetura konobar u sobu, nosei na ajnom poslu-avniku alice, tanjurie, pladnjeve, noeve, viljuke (i velike noeve za rezanje mesa), lice (razliite veliine), soljenke, meki omaleni ajni kola, vrlo briljivo pokriven velikim eljeznim poklopcem, zatim Moj-siju u au to jest komadi gnjecava maslaca okruena itavom umom perina blijedu napudranu glavu kruha, tro kutne krike prena kruha s otiscima rotilja kuhinjskog ognjita i, naposljetku, trbuas-tu obiteljsku aru. Prekinuvi zatim predstavu, vrati se poslije odulje stanke s koaricom dragocjena sadraja: naime granicama. Zagnjurio sam ih u vrelu vodu i uz pomo svih priprema i dodataka iscijedio za Estellu alicu ni sam ne znam ega. Plaajui raun, sjetismo se konobara, ne zaboravismo kunog sluge, a ni sobarica ne osta praznih

ruku. U jednu rije, sve smo ivo u kui obdarili da je bilo i prezira i zavisti a Estellin novanik postao mnogo laki te sjednuvi u koiju, krenusmo na put. Zakrenuvi u Cheapside, kola su kloparala kroz Newgate Street i uskoro se naosmo pod zidinama, kojih sam se toliko stidio. Kakva je to zgrada? upita me Estella. Pretvarao sam se kao da je u prvi as ne prepoznajem, a onda joj rekoh. Poto je pogledala zgradu, a zatim povukla glavu u koiju, promrmlja: Bijednici! - Ni za to na svijetu ne bih bio priznao da sam posjetio tu zgradu. Skrenuvi razgovor na drugu temu, rekoh: Gospodin Jaggers je poznat po tome to je bolje upuen u tajne ovoga mjesta od ma koga u Londonu. Mislim da je u svaku tajnu bolje upuen od ma koga drugog doda tihim glasom Estella. Drim da ste navikli da ga esto viate? Otkako pamtim, navikla sam da ga vidim u neodreenim vremenskim razmacima. No ni sada ga ne poznajem bolje nego onda kada jo nisam pravo znala ni govoriti. Kakvo je vae iskustvo s njime? Jeste li mu se pribliili? Odvratih: - Poto sam se navikao na njegovu sumnjiavost, sasvim se dobro slaemo. Jeste li se sprijateljili s njime? Veerao sam kod njega. Zamiljam produi Estella sa zebnjom da je njegova kua neobina. Zaista je neobina. Priajui o mom skrbniku, trebao sam u razgovoru biti oprezan. Moda bih joj opisao kako je bilo na veeri u Gerrard Streetu da nas iznenada nije zabljetila jaka plinska svjetlost. inilo se da je sve proeto neobjanjivim osjeajem, to sam ga ve prije osjetio; a kada smo izali iz kruga svjetlosti, bio sam nekoliko

trenutaka sav smuen, kao da sam proao kroz vatru munja. Zapodjenusmo drugi razgovor, uglavnom o putu, kojim smo prolazili, i o londonskim etvrtima, koje su leale s jedne i s druge strane. Veliki joj je grad bio gotovo nepoznat, jer sve do svoga odlaska u Francusku nije dospjela dalje od kraja u kome je ivjela gospoica Havis-ham. Prilikom odlaska i povratka samo je proputovala kroz London. Upitah je nije li dunost moga skrbnika da se za nju brine dok boravi ovdje, na to mi odluno odgovori: - Boe sauvaj! - i nita vie. Bilo je nemogue ne opaziti kako nastoji da me privue k sebi. Nastojala je biti zavodljiva, u emu bi uspjela i da se nije trudila. Nisam bio zbog toga nimalo sretniji. Sve da i nije sa mnom govorila kao da su drugi ve unaprijed odluili da pripadamo jedno drugome, osjeao sam da je vrsto nakanila ovladati mojim srcem, ali ne iz njenosti, nego zato to je eljela da ga slomi i odbaci. Prolazei kroz Hammersmith, pokazan joj kuu gospodina Matthe-wa Pocketa te dodadoh da nije odvie daleko od Richmonda pa se nadam da u je ponekad posjetiti. O da, morate me posjetiti, morate doi kad za to bude prilike. Moram vas spomenuti ukuanima. Oni, zapravo, ve znaju za vas. Zapitah je nije li domainstvo u kojem e odsada ivjeti veliko. Nije. Samo dvoje, majka i ki. Mislim da majka pripada odlinu drutvu, iako nije nesklona poveanju svog dohotka. udim se da se gospoica Havisham htjela ponovno tako brzo rastati s vama. - To je, Pipe, dio plana gospoice Havisham za moju budunost -objasni Estella, uzdahnuvi kao da ju je svladao umor. - Morat u joj uvijek pisati, redovito je

posjeivati i obavjetavati o uspjesima, to emo ih postii ja i dragulji, jer je sada gotovo sav nakit moj. Prvi put me je nazvala imenom. Uinila je to, dato, namjerno znajui da u to pohraniti u srcu kao neko blago. Stigosmo brzo i prebrzo u Richmond. Na je cilj bila kua blizu gradskog travnjaka. Tiha, drevna zgrada, u koju su se nekad esto navraali gosti da prisustvuju velikim sveanostima, napudrane dame u krinolinama, s madeom na obrazu, i kavaliri u zlatom izvezenim kaputima, zavraenim arapama, nabranim ogrlicama i maevima. Staro je drvee pred kuom bilo neprirodno i vjetaki potkresano, i podsjealo je na krinoline, vlasulje i ukruene skutove; ali i njih je ve ekalo odreeno mjesto u dugakoj povorci mrtvih, kojoj e se ubrzo pridruiti. Zvono, kojemu je glas staraki podrhtavao - a rekao bih da je u svoje vrijeme ukuanima esto objavljivalo: Evo zelene krinoline, Evo maa s balakom posutim draguljima, Evo cipelica s crvenim potpeticama i modrim dijamantom ozbiljno zazvei na mjeseini, a dvije sluavke u haljini trenjeve boje doleprae da doekaju Estellu. Njezini su kovezi ubrzo nestali u vei. Prui mi ruku, osmjehne se, zaeli mi lakuno, i ona iezne. Ostadoh i dalje pred kuom razmiljajui kako bih bio sretan da ivim ovdje s njome, premda sam znao da pokraj nje nikada nisam bio sretan, nego uvijek samo jadan. Udoh bolna srca u kola, koja e me natrag odvesti u Hammersmith, a izidoh jo s teim jadom na srcu. Stigavi do naih vrata, vidjeh malu Jane Pocket, gdje se u pratnji svoga malog kavalira vraa kui s djeje zabave. Zavidao sam njezinu malom kavaliru, iako je jo stajao pod okriljem dadilje Flopson. Gospodin Pocket je bio iziao odrati predavanje. Predavao je, naime, neobino zabavno o kunoj

ekonomiji, a njegove su rasprave o odgoju djece i postupku sa sluinadi smatrali najboljim prirunicima o tim temama. Gospoda Pocket je ostala kod kue, a imala je neke male neprilike, jer su bebi dali da se igra s kutijom igala kako bi malian bio miran za vrijeme nepredviene odsutnosti Millerove (u drutvu svoga roaka iz pukovnije Gardijske pjeadije). Nestalo je vie igala nego to se moglo smatrati probitanim za zdravlje pacijenta tako njene konstitucije, bilo da ih primijeni izvana, ili proguta kao lijek za jaanje. Kako je gospodin Pocket bio s pravom slavan po svojim zaista sjajnim praktinim savjetima i po svojem zdravom gledanju na svijet, po svojoj razboritosti, zaeljeh mu povjeriti tajnu svoga srca. Kad sam sluajno pogledao gospodu Pocket kako sjedi i ita knjigu o plemikim titulama, poto je kao univerzalni lijek za bebu prepisala postelju! pomislih ipak, radije ne u. 34. POGLAVLJE Poto sam se navikao na velika oekivanja, stadoh nesvjesno zapaati kako utjeu na mene i moju okolinu. Nastojao samda njihov utjecaj na moj karakter to bolje skrijem pred svojim saznanjem, ali sam vrlo dobro znao da nije ba najbolji. Neprestano sam osjeao tjeskobu zbog svoga vladanja prema Joeu. A savjest mi nije bila ista ni zbog Biddy. Kad bih se poput Camille nou prenuo iza sna, pomiljao bih s nemirom u dui kako bih bio mnogo sretniji i zadovoljniji da nisam nikad ugledao lice gospoice Havisham, ve da sam se razvio do mu-evnosti, zadovoljan kao Joeov ortak u estitoj i drevnoj kovanici. Koliko sam puta uveer, sjedei sam samcat kraj kamina, pomiljao kako zapravo nema ljepe vatre od one u vignju i kuhinjskom ognjitu u rodnoj kui. Estella je bila nerazdruivo povezana sa svom tjeskobom i uznemi-renou moga duha, tako da sam se

zbunio kada sam pokuavao prosuditi do koje sam mjere sam bio uzrokom toga duevnoga stanja. A to e rei, da ni u sluaju da nije bilo velikih oekivanja, a ja neprestano morao misliti na Estellu, ne bih mogao doi do zakljuka da bih bolje proao. Lake je, meutim, bilo prosuditi koliki je utjecaj moj poloaj vrio na druge. Opazio sam iako moda dosta maglovito da ni na koga nije povoljno djelovao, a najmanje na Herberta. Kako sam se navikao na rasipnost, i njega sam, jer je bio od prirode bezbrian, natjerao da troi preko svojih mogunosti. Izopaih njegov priprosti ivot i naruih mu mir tako daje zbog toga esto strahovao i poalio to ini. Nisam se nimalo kajao to sam ostale lanove Pocketove obitelji nehotice natjerao na bijedne intrige kojima su se bavili. Te su im sitniave podlosti bile priroene, pa da ih ja nisam podstaknuo, probudio bi ih u njima bilo tko drugi. No u Herbertovu je sluaju bilo neto sasvim drugo, i esto osjetih grinju savjesti pri pomisli da sam mu uinio vrlo lou uslugu kada sam njegove skromno namjetene sobe nakrcao neskladnim, raskonim pokustvom i stavio mu na raspolaganje Osvetnika s prnjakom, utim poput kanarinca. Prilino sam se zaduio, jer sam poslije malih udobnosti neizbjeivo traio sve vee. Tek to bi neto poeo, Herbert bi se odmah poveo za mnom tako daje uskoro i on zapao u dugove. Na Startopov smo prijedlog zatraili da budemo primljeni u klub po imenu Zebe iz Luga. Nikad nisam otkrio cilj kluba, ukoliko nije bio taj da njegovi lanovi svakih etrnaest dana jedanput vrlo skupo veeraju, pa da se poslije veere to je mogue jae posvaaju i svoj estorici konobara prue priliku da se na stepenicama naljoskaju. Znam da su vesele drutvene veeri jednako nepromjenljivo svravale, tako da od prve uvijek iste zdravice ni Herbert ni ja nismo nita drugo razumjeli doli: Gospodo, neka sadanji duh dobra drugarstva to medu nama vlada zauvijek nadjaa svaki drugi osjeaj medu Zebama iz Luga.

Zebe su ludo troili novac (hotel, u kojem smo veerali, nalazio se u Covent Gardenu), a prva Zeba, koju sretoh, bio je Bentley Drummle. U to je vrijeme lunjao po gradu u lakim koijama, naveliko oteujui stupove na ulinim uglovima. Ponekad bi naglavce izletio iz koije preko zatitnog pokrivaa, a jednom sam ga prilikom vidio kako je i protiv volje bubnuo pred vrata Luga poput vree ugljena. Ovdje malo hrlim unaprijed, jer jo nisam bio Zeba, niti sam mogao biti prema svetim pravilima drutva dok ne postanem punoljetan. Pouzdajui se u svoje vrelo prihoda, rado bih bio na sebe preuzeo Herbertov dio trokova; no Herbert je bio ponosan, pa mu takva to nisam mogao predloiti. I tako je na svakom koraku zapadao u tekoe i nastavio se ogledavati. Kako smo se postupno bili navikli da se kasno vraamo kui iz drutva u kojem smo provodili no, opazio sam kako za vrijeme doruka oajnim pogledima zirka oko sebe, oko podneva bi u njegovim oima iskrsnulo malo nade, a poniknuo bi kad bi dolazio na veeru, i gotovo odmah poslije veere ivnuo kao da negdje u daljini jasnije nazire Kapital. Oko ponoi tek to nije Kapital ostvaren, a oko dva sata izjutra ponovno bi zapao u duboko oajanje, priajui da e kupiti puku i otii u Ameriku, uglavnom s namjerom da prisili bizone neka budu temelj njegove sree. Polovicu bih tjedna obino proveo u Hammersmithu, a kada sam bio u Hammersmithu, stalno sam posjeivao Richmond, i to, uzgred reeno, sam. Herbert bi esto dolazio u Hammersmith kada sam ondje boravio, pa mislim da je tada njegov otac ponekad nejasno nasluivao kako za njegova sina jo nije kucnuo odluni as, to ga je neprestano oekivao. No u sveopem prevrtanju te obitelji inilo se da e se i Herbert ve nekako iskoprcati iz takva ivota. U meuvremenu je gospodin Pocket sve vie sijedio i sve ee pokuavao da se, hvatajui se rukama za kosu,

izdigne iz neprilike u koju je upravo zapao. A gospoda Pocket je klupicom za noge ruila sve lanove obitelji, jednoga za drugim, itala knjigu plemikih titula, gubila depni rupi, priala nam o svome djedu i najmlae pouavala u kotrljanju, dok ih ne bi, kad bi joj u glavu sunulo, otkotrljala u postelju. Kako sam se sada openito raspriao o razdoblju svoga ivota, u kome sam namjeravao utrti put to je leao preda mnom, moda e biti najbolje da dopunim opis priajui o svakidanjim naim navikama i kako smo provodili dane u Barnard's Innu. Troili smo koliko god smo mogli, a za svoj smo novac dobivali to su nam manje drugi za nj mogli dati. Bili smo uvijek vie-manje utueni, a veina je naih znanaca bila u istom raspoloenju, no medu nama je vladala vesela praznovjerica da se stalno dobro zabavljamo, premda je bila tuna istina da se nikad nismo zabavljali. Moje je duboko uvjerenje da je napokon na sluaj bio posve obian. Herbert se svakog jutra, uvijek s novim pouzdanjem, iao ogledavati u City. Cesto sam ga posjeivao u mranoj stranjoj sobi, u kojoj se nalazio u drutvu tintarnice, klina za eir, abra za u-gljen, kutije s vrpcama za spise, kalendara, pisaeg stola, stolica i ravnala, i ne sjeam se da sam ga ikad vidio da radi to drugo nego da se ogledava. Kad bismo svi zduno kao on izvravali ono to smo nakanili, onda bismo ivjeli u Idealnoj Dravi. Mislim da jadnik nije imao nikakva drugoga posla osim da svakog popodneva u izvjesno vrijeme ode u Lloyd*( Od
konca 17. stoljea udruenje osiguravatelja brodova, nazvano prema trgovakom listu uvenog londonskog novinara Edwarda Llovda Lloyd's News; od 1834. internacionalni zavod za klasifikaciju brodova. - Prev.) a to je inio kao da po dunosti izvrava

neki obred, javljajui se ondje svome efu. Koliko sam mogao razabrati, nije s Llojdom imao nikakva drugoga posla nego da se odanle opet vrati. Kad bi osjetio da mu

je poloaj osobito kritian, poao bi na Burzu te bi ondje ulazio i izlazio i medu sakupljenim burzovnim magnatima izvodio figure neke vrste alobnog narodnog plesa. Jer, kako mi Herbert jednom ree, vraajui se kui na veeru poslije jedne takve osobite zgode, po mom miljenju, Handel, zgodna prilika ne e potraiti tebe, nego je ti mora sam potraiti a to sam i uinio. Da nismo bili tako prisni prijatelji, mislim da bismo se svakog jutra uzajamno mrzili. U to sam vrijeme pokajanja neopisivo mrzio nae sobe i nisam mogao gledati Osvetnikovu livreju, koja mi se u tim trenucima inila skuplja i besmislenija nego u svih ostalih dvadeset i etiri sata. Kako smo sve vie zapadali u dugove, doruak je postajao sve mraviji i mraviji; a kad su nam jedno u vrijeme doruka (pismeno) prijetili zakonskim mjerama, to je, kako bi valjda moje lokalne novine napisale, bilo u izvjesnoj mjeri u vezi s nekim nakitom, poao sam tako daleko u svome bijesu te sam Osvetnika zgrabio za njegov plavi ovratnik i prodrmao ga da mu je nestalo tla pod nogama tako da je u punom smislu rijei lebdio u zraku, nalik na Kupida*( Latinski: pouda, Amor, bog ljubavi. - Prev.) u izmama jer se drznuo samo i pomisliti da smo se zaeljeli emiaka. U izvjesnim asovima to jest u neizvjesnima, jer su o naem raspoloenju zavisili - znao bih rei Herbertu kao da sam neto osobito otkrio: Dragi Herberte, loe nam se pie. Tada bi Herbert iz dna due odgovorio: Dragi Handel, ne znam, hoe li mi vjerovati, no udna li sluaja! ba te iste rijei bile su i meni na jeziku. E, Herberte, odgovorio bih mu nato, hajde da onda pregledamo nae raune. Uvijek smo osjeali veliko zadovoljstvo, to smo se za tu svrhu naroito pripremali. Vazda sam mislio, evo to je posao, samo se tako moe pogledati u oi zbilji i

samo se tako moe neprijatelja epati za guu. Znam da je Herbert mislio ba kao i ja. Onda bismo za veeru neto osobito naruili, s bocom u kojoj takoer nije neto svakidanje da bi nam pamet ojaala i mi s uspjehom mogli izvriti zadatak. Kad bismo poveerali, povadili bismo snop pera, izdanu zalihu crnila i omanu hrpu papira za pisanje i bugaice. Jer se nekako neobino lagodno osjea kad ima pred sobom obilje pisaeg pribora. Dohvatio bih onda arak papira i gore preko itave irine napisao Popis Pipovih dugovanja, pomno dodao oznaku mjesta Barnard's Inn i datum. Herbert bi takoer dohvatio arak papira, te bi uz sline formalnosti po itavoj irini napisao Popis Herbertovih dugovanja. Nas bismo se dvojica onda zagledali u gomilu porazbacanih papira pokraj sebe, to su prije toga bili ubaeni u ladice, utrpani u depove, napola nagorjeli, jer smo njima napaljivali svijee, ili bi tjednima bili zataknuti za ogledalo, ili inae oteeni. kripanje nas je naih pera uveliko osvjeavalo, te sam ponekad teko razlikovao tu hvalevrijednu proceduru od stvarnog plaanja dugova. U pogledu karakternosti kao da je i jedno i drugo bilo otprilike jednako vrijedno pohvale. Poto bismo neko vrijeme tako pisali, upitao bih Herberta kako napreduje u poslu. A na to bi se Herbert obino poeao po glavi, gledajui pokajnika lica u brojke koje su se sve vie nagomilavale. Cifre rastu, Handel, rekao bi Herbert, ivota mi, rastu. Samo hrabro, Herberte, odvratio bih mu piui neumornom upornou. Pogledaj u oi stvarnosti. Tako je dugo gledaj, dok je ne pobijedi. To bih i uinio, Handel, samo kad ona meni ne bi tako pobjedniki zurila u oi. No moja odlunost ipak nije ostala bez uinka, i Herbert bi se opet latio posla. Naskoro bi ponovno prestao raditi pod izlikom da nema pri ruci Cobbov,

Lobbov ili Nobbov raun, ve prema tome kakve je dugove ba izraunavao. Onda, Herberte, stavi priblinu svotu, onako okruglo. Ala si bistar! odgovorio bi Herbert. Tvoje su poslovne sposobnosti zaista izvanredne. U to sam i ja bio uvjeren. Ja sam sam sebe u tim prilikama proglasio prvorazrednim poslovnim ovjekom tonim, odlunim, energinim, bistrim i trijeznim. Kad bih sva dugovanja unio u popis, svaku sam stavku usporedio s raunom i obiljeio kvaicom. Upravo sam uivao kada sam pun ponosa oznaivao stavku po stavku. Kada ne bih vie imao to obiljeiti kvaicom, presavio bih najednako sve raune, ubi-ljeivi na poleini potrebne podatke, pa ih simetrino svezao u snop. Onda bih isto uinio i s Herbertovim raunima (koji je skromno izjavio da nije takav administrativni genij kao ja) i osjeao kako sam sredio njegove poslove. Moja se poslovna praksa odlikovala jo jednom znaajnom osobinom, koju sam nazvao ostaviti maru *( Rub, suviak (novca). Prev.). Recimo, na primjer, da su Herbertovi dugovi iznosili stotinu ezdeset i etiri funte, etiri ilinga i dva penija, rekao bih mu: Ostavi maru i napii dvjesta funti. Ili, recimo, da je svota mojih dugovanja iznosila etiri puta toliko, ja bih onda stavio maru i napisao sedam stotina. Neobino sam cijenio mudrost ove mare, no zagledajui se u prolost, moram priznati da smatram kako je to bila samo skupocjena varka. Jer mi bismo se odmah dalje zaduivali do potpunog iznosa mare, a katkad, osjeajui slobodu i tobonju aktivnost nae bilance, dobrano se pribliili novoj mari. No poslije takvih preispitivanja rauna slijedilo bi neko zatije, smirenje, neko krjeposno zabaurivanje, to mi je na izvjesno vrijeme prualo mogunost da o sebi imam najbolje miljenje. Zadovoljan zbog uinjenih napora i moje metode, a polaskan Herbertovom

pohvalom, sjedio bih pred njegovim i mojim snopovima rauna, simetriki poredanima na stolu, na kojem se gomilao pisai pribor, i osjeao sam se vie kao da sam neka banka, negoli privatno lice. Kod takvih bismo se sveanih zgoda zakljuavali da nam nitko ne bi smetao. Jedne veeri, kada sam ponovno utonuo u takvo stanje blaenog mira, zausmo kako je netko u razrez na vratima ubacio pismo i ono palo na tlo. Za tebe, Handel ree Herbert, koji je iziao i vratio se s pismom i nadam se da nije nita nepovoljno. To je dodao zato to je omot imao crni obrub i bio zapeaen velikim crnim peatom. Pismo je bilo potpisano s Trabb i drug i sadravalo tek toliko da sam vrlo potovani gospodin, a oni da imaju ast izvijestiti me daje gospoda Gargery preminula u Gospodinu prologa ponedjeljka u est sati i dvadeset minuta uveer, te da bi bilo poeljno prisustvovati pogrebu sljedeeg ponedjeljka u tri sata poslije podne. 35. POGLAVLJE Bilo je prvi put da se na putanji moga ivota rastvorila raka, i udesan je bio jaz to je sada zjapio sred pitomine kojom sam se dotad kretao. Danju i nou prividao mi se lik moje sestre kako sjedi kraj kuhinjskog ognjita. Da je ona s tog mjesta ieznula, bilo je neto to moj um nije mogao shvatiti. Donedavno nisam nikada o njoj mislio, ili samo vrlo rijetko, a sada mi se javljahu najudnije predodbe kako mi dolazi u susret ulicom, ili kako e sad na zakucati na vrata. I u mojim je sobama, s kojima nije imala ba nikakve veze, mahom zavladala posmrtna praznina, i stalno mi se inilo da ujem zvuk njezina glasa ili gledam pokret njezina lica ili lika kao da je jo iva i da je esto boravila u tim prostorijama. Ma kakva me srea ekala u ivotu, nikad ne bih bio mogao pomiljati na sestru s velikom njenou. No

mislim da postoji i bol kajanja, koji vas obuzme bez obzira na veliinu njenosti. Pod utjecajem toga bola (a moda i u naknadu za nedostatak njenijih osjeaja) obuzela me bijesna srdba protiv napadaa zbog kojeg je moja sestra toliko propatila. Osjeao sam da bih mogao, samo da sam imao dovoljno dokaza u ruci, progoniti svojom osvetom Orlicka ili bilo kojega drugoga do nakraj svijeta. Napisavi Joeu pismo, u kojem sam mu izrekao suosjeanje i saopio da u prisustvovati pogrebu, provodio sam naredne dane u onom udnom duevnom stanju, koje sam letimino spomenuo. Krenuh zarana i stigoh do Modrog vepra dovoljno rano da se pjeke zaputim do kovanice. Opet je bilo krasno ljetno vrijeme, i hodajui tako, pred mojim su oima ivo iskrsavale slike iz davnih dana kada sam bio malo bespomono stvorenje, a moja sestra sa mnom postupala s najveom stro-gou. No te su se slike pomaljale, ublaene blagim tonovima, te je i sama Golicaljka izgubila otrinu svojih udaraca. Sada je i sam daak krasuljka i djeteline doaptavao mome srcu da e doi dan kada e mi mila biti pomisao da se i drugima, na etnji u sunanom sjaju, razbla-ilo srce sjeajui se mene. Napokon stigoh nadomak kue i vidjeh da su je zaposjeli Trabb i drug i priredili pogrebnu sveanost. Do ulaznih su vrata stajala dva bez razloga turobna lica, a svako je od njih upadljivo u ruci dralo u crno zavijenu taku - kao da bi pogled na takvu napravu ikome mogao pruiti utjehe. U jednom sam od njih prepoznao konjuara, kojega su u Vepru izbacili iz slube zato to je neke mladence na dan njihova vjenanja izvrnuo u jamu piljevine, jer je bio pijan te je jahao objesivi se konju oko vrata s obje ruke. Sva su se seoska djeca i veina ena divila uvarima u alobnikoj crnini i zatvorenim prozorima na kui i kova-nici; a kada sam pristupio, jedan od uvara (onaj konjuar) lupne o vrata

- to je trebalo znaiti da sam ja i suvie slomljen od prevelike tuge i da vie nemam snage sam kucati na vrata. Neki drugi uvar u alobnikoj crnini (tesar, koji je neko za okladu pojeo dvije peene guske) otvori vrata i povede me u najljepu sobu. Tu je gospodin Trabb zauzeo najljepi stol, razvukao sve njegove umetke i priredio s mnotvom crnih pribadaa neku vrstu crnoga Bazara*( Orijentalni sajam; no ta rije ujedno znai dobrotvorna zabava. Prev.). U trenutku moga dolaska upravo je bio okitio neiji eir dugim crnim trakama poput kakve afrike bebe, i sada je ispruio ruku prema mom eiru. No ja, naopako shvativi njegov pokret i sav zbunjen od svega to se oko mene zbivalo, prihvatim mu ruku i stegnem je sa svim znacima toplog suosjeanja. Jadni je dragi Joe, sav utegnut u tijesni, crni ogrta sa irokim vrpcama, svezanima ispod brade, sjedio podalje od drugih na proelju stola, gdje gaje gospodin Trabb, kako se inilo, bio posadio kao glavno oaloeno lice. Kada se sagnuh k njemu i upitah: Kako si, dragi Joe? odgovori mi: Pipe, stari drue, ti si je poznavao kada je bila zor-ena, nalik na ... stegne mi ruku i vie ni cigle rijei ne prozbori. Biddy, vrlo lijepa i skromna u crnoj haljini, hodala je mirno tamo--amo i svuda je pomagala. Poto sam rekao Biddy nekoliko rijei, jer sam smatrao da sada nije pravi trenutak za razgovor, poao sam i sjeo do Joea i u udu se pitao u kojem se dijelu kue nalazi ona moja sestra. Kako je sav na salon mirisao na slatke kolae, potraih oima stol s jestivom. Jedva sam ga nazreo, jer sam se najprije morao naviknuti na sumorno svjetlo, no zatim sam ga ipak zamijetio. Na njemu je bila razrezana torta od ljiva, te krike narana, sendvii, kolaii i dva vra, a vrlo sam dobro znao da slue kao ukras i nikad u ivotu nisam vidio da su se upotrebljavali u drugu svrhu. Jedan je bio napunjen vinom iz Oporta, a drugi vinom iz Xeresa. Stojei kraj

stola, zapazih onoga puzavca Pumblechooka u crnome ogrtau s nekoliko lakata crnih traka na klobuku. Cas je trpao u sebe zalogaje, as opet pravio ponizne kretnje kako bi privukao moju panju. Tek to je u tome uspio, odmah prijee na drugu stranu k meni (zadiui me dahom panjolskog vina i mrvica kolaa) te me priguenim glasom zamoli: Smijem li, dragi gospodine? pa to i uini i stegne mi ruku. Zatim sam vidio gospodina i gospodu Hubble. Ova se posljednja bila smjestila u kut, shrvana od bola, kako to ve prilii, i nije mogla govoriti. Svi smo trebali nastupiti u povorci, i Trabb nas je sada razmjetavao u posebne smijene skupove. Kada su nas u gostinjskoj sobi dva po dva vrstali, kako je to gospodin Trabb nazivao, a jezovito je podsjealo na pripreme za nekakav avetinjski ples, doapne mi Joe: Rei u ti, Pipe, kazat u ti, gospodine, mnogo bih je radije ponio do crkve na svojim rukama s jo trojicom ili etvoricom prijatelja, koji bi doli drage volje i spremnih ruku. Rekoe da bi me susjedi zbog toga prezreli i smatrali da nismo pokojnici odali duno potovanje. Sve depne rupie van! poslovno povikne u tom trenutku gospodin Trabb priguenim glasom. Izvaditi rupie! Spremni smo! I tako smo svi povadili depne rupie, pritisnuli ih na lice kao da nam je krv potekla iz nosa, te izali sve dva po dva: Joe i ja, Biddy i Pumblechook, gospodin i gospoda Hubble. Zemne ostatke moje sirote sestre iznesoe na kuhinjska vrata. Prema pogrebnikom obredu trebalo je da se est nosaa gue, hodajui zastrti pod golemim crnim pokrovom s bijelim rubom, pa je itava ta skupina nalikovala na slijepo udovite s dvanaest ljudskih nogu, koje se kloparajui i teturajui polako naprijed kree, predvoeno dvojicom uvara konjuarom i njegovim drugom.

Susjedstvo je, meutim, bilo nadasve zadovoljno to je sve bilo tako udeeno i divilo nam se kada smo prolazili selom. Mladi i snaniji opinari pohrlili bi od vremena do vremena naprijed, presjekli nam put i vrebali nas na nekom zgodnom mjestu. U takvim bi trenucima oni ivahniji medu njima uzbueno uzvikivali kad bi se naa povorka pojavila iza okuke ceste, gdje su nas saekivali s: Evo dolaze! Evo ih! I samo je malo trebalo, te bi nas bili pozdravili s burnim: ivjeli! Za sve to vrijeme odvratni Pumblechook, koji je iao iza mene, nepodnoljivo mi je dosaivao, jer mi je u znak osobite brige cijelim putem neprestano popravljao trake na eiru i nabore ogrtaa. Takoer me je spopadao bijes pri pomisli na gospodina i gospodu Hub-ble, kako su neobino ponositi i tati, to su sudionici tako odline povorke. I gle, pred nama se jasno ocrtavahu movare, a nad njima se isticahu jedra brodova na rijeci. Udosmo na groblje sve do grobova mojih neznanih roditelja Philipa Pirripa, preminulog lana ove upe i takoer Georgiane, ene gore spomenutoga. Tu moju sestru tiho spustie u raku, dok su visoko nad njom pjevale eve, a povjetarac obasipao zemlju divnim sjenkama oblaka i drvea. O vladanju svjetovnog Pumblechooka elim samo jo to spomenuti, daje za sve vrijeme ukopa njegova panja bila upravljena meni. ak i onda kada su se itale one uznosite rijei, to svakog ovjeka podsjeaju na to kako nije nita donio sa sobom na svijet i nita ne e ponijeti u grob, i kako je sve prolazno kao sjenka i nigdje se ne moe ustaliti, uo sam kako je zakaljao i spomenuo sluaj mladia koji je neoekivano doao u posjed velikog bogatstva. Kada smo se vratili kui, bio je toliko drzak da mi kae kako bi elio daje moja sestra mogla razumjeti kako joj sluim na ast, i da natukne da bi se smatrala sretnom to sam to postigao po cijenu njezina ivota. Nakon toga je do dna iskapio preostalo

panjolsko vino, a gospodin Hubble ono iz Oporta, a obojica su razgovarala (otada sam se uvjerio daje to obiaj kod takvih prilika) kao da su od sasvim drugoga soja, no to je bila pokojnica, i da su poznati besmrtnici. Konano je otiao s gospodinom i gospodom Hubble - u to sam uvjeren da iskoristi tu priliku i provede ugodnu veer, priajui kod Veselih laara kako je on utemeljitelj moje sree i moj najprvi dobroinitelj. Poto su se svi razili i kada su Trabb i njegovi ljudi - osim njegova momka, za kojim sam se ogledavao po trpali svoje smijene preobuke u vree i takoer otili, postalo je u kui podnoljivije. Uskoro smo zatim Joe, Biddy i ja sjeli uz hladnu veeru. Veerali smo u najljepoj sobi, a ne u staroj kuhinji, a Joe je tako jako pazio kako barata noem, viljukom, soljenkom i ostalim priborom da smo svi bili vrlo ukoeni. No poslije veere, kada sam ga nagovorio da pripali lulu, i s njima malo proetao oko kovanice, pa kad smo onda zajedno sjeli na kamenu gromadu pred kuom, mnogo smo se bolje osjeali. Opazio sam da se Joe nakon pogreba utoliko preobukao to je uinio neki kompromis izmeu nedjeljnog i radnog odijela, pa je taj dragi drug opet prirodno izgledao i onako kakav je zapravo bio. Veoma se obradovao kad ga upitah bih li mogao prespavati u svojoj sobici, a i ja sam se tomu veselio; osjeao sam, naime, da sam tim zahtjevom izvrio veliko dobro djelo. Kada su se veernje sjene sve jae stale sputati, iskoristih priliku da s Biddy malo proetam po vrtu i da se malo porazgovaramo. - Biddy - zapoeh - mislim da si mi trebala pisati o tim tunim dogaajima. - Mislite, gospodine Pip? Bila bih pisala da sam drala da treba. Ne smatraj da elim biti neprijazan prema tebi, Biddy, kada ti kaem da si trebala na to misliti. Mislite li, gospodine Pip?

Bila je tako mirna, sabrana, staloena i razborita, da nikako nisam htio da opet zaplae. Gledajui je neko vrijeme kako oborenih oiju ide pored mene, odustao sam od te teme. - Mislim, draga Biddy, da e ti sada biti teko ovdje ostati? O, gospodine Pipe, ovako ne mogu ovdje ostati odvrati Biddy glasom koji je u isti mah izraavao aljenje i mirnu odlunost. - Govorila sam s gospodom Hubble i sutra ujutru odlazim k njoj. Mislim da e nama dvjema ve uspjeti da se pobrinemo za gospodina Gargeryja dok se malo ne snae. A kako e ivjeti, Biddy? Ako ti treba neto no... Kako u ivjeti? - ponovi Biddy i presjee moje pitanje, a krv joj mahom ikne u lice. - Rei u vam, gospodine Pip. Nastojat u da dobijem mjesto uiteljice u novoj koli koju ovdje grade, a uskoro e biti dovrena. Svi e me susjedi preporuiti, i nadam se da znam biti marljiva i strpljiva te da u sama moi svata nauiti dok budem druge pouavala. Trebate znati, gospodine Pip - nastavi Biddy, i smijeak preleti preko njezina lica kada me je pogledala nove kole nisu vie kao one stare, no otada sam mnogo tota od vas nauila, a bilo je vremena da se odonda jo i usavravam. Mislim da e se ti, Biddy, uvijek usavravati, u bilo kakvim se prilikama nalazila. Eh, osim u loim crtama mojega karaktera promrmlja Biddy. U tome nije bilo nekog prijekora, ve samo neodoljiva pobuda da naglas misli. Pa dobro! Odluih odbaciti i tu temu razgovora. Tako sam s Biddy jo malo dalje poetao i utke promatrao njezine oborene oi. Biddy, nisam uo pojedinosti kako je umrla moja sestra.

 Nema tu mnogo to rei o sirotici. Osjeala se loe, kako je to ponekad bivalo - iako se u posljednje vrijeme njezino stanje prije poboljalo, negoli pogoralo kad se nakon etiri dana oporavila, uveer, upravo u vrijeme uine, izgovori sasvim jasno: Joe. Kako ve dugo vremena nije progovorila ni rijei, otrah i dozvah iz kovanice gospodina Gargerya. Pokazivala mi je znakovima kako eli da sjedne uz nju i da joj ruke stavim oko njegova vrata. To sam i uinila, a ona nasloni glavu o njegovo rame, sasvim mirna i zadovoljna. Odmah zatim ponovno ree: Joe i jedanput: Oprosti, a jedanput: Pip. I vie uope nije pridizala glave, i tono jedan sat kasnije poloismo joj glavu na njezinu postelju jer vidjesmo da je mrtva. Biddy je plakala; vrt po kome se irila sve gua tama, puteljak izmeu ivica, i zvijezde to su upravo nicale na nebu, sve se to maglilo pred mojim oima. I nita se nikad nije saznalo, Biddy? Nita. Zna li to je s Orlickom? Sudei po mrljama na njegovu odijelu, mislim da radi u kamenolomu. Onda si ga svakako vidjela?... Zato gleda u ono mrano stablo za ivicom? Vidjeh ga ondje one noi kada je umrla. I to nije bilo posljednji put to si ga vidjela, Biddy? Ne; vidjela sam ga tu dok smo ovdje etali. To nema nikakve svrhe - ree Biddy, uhvativi me za ruku kada sam htio poletjeti naprijed -pa vi znate da vas ne bih prevarila; bio je tu samo jednu minutu, a zatim nestao. Saznavi daje taj nitkov jo uvijek progoni, obuze me strahoviti bijes i osjetih mrnju prema njemu. Rekoh joj to i da ne u tedjeti ni novca ni truda dok ga ne protjeram iz toga kraja. Malo-pomalo navela me je da mirnije razgovaramo te mi je priala kako me Joe voli i

kako se on nikada nije ni na koga alio - nije rekla na mene, jer nije bilo ni potrebno; znao sam to ona misli i kako je uvijek po svom obiaju jakom rukom, blagim rijeima i plemenitim srcem ispunjavao svoje dunosti. Odgovorih: - Zaista, bilo bi vrlo teko iznai pohvalne rijei koje on ne bi zavrijedio, i mi emo, Biddy, ee o tome razgovarati jer u se, dakako, odsada ee ovamo navraati. Ne mislim Joea ostaviti sama. Biddy je utjela. Biddy, zar me ne uje? ujem, gospodine Pip. Ne osvrui se na to da mi odgovori gospodin Pip to po mom miljenju nije ni najmanje lijepo od tebe - to ti, Biddy, zapravo misli? to zapravo mislim? - bojaljivo upita Biddy. Biddy nato u odluno i samosvjesno hou da znam to si time htjela! Time htjela? Molim te, ne odgovaraj kao jeka otpovrnuh. Prije, Biddy, nisi obiavala odgovarati kao jeka. Nisam obiavala! - usklikne. - O, gospodine Pip! Obiavala! Pa dobro! Pomislih da e valjda bolje biti da o tome vie ne govorimo. Poto smo, utei, jo jedanput obili vrt, ponovno se vratih na glavnu temu. Biddy zapoeh spomenuo sam kako u ee dolaziti u posjet Joeu, a ti si moje rijei primila sa znaajnom utnjom. Budi tako dobra, Biddy, i reci mi zato. Jeste li ba posve uvjereni da ete mu zaista tako esto dolaziti u pohode? upita Biddy, zastavi na uskom vrtnom puteljku, obasjana svjetlou zvijezda, i uprijevi u me pronicavi pogled svojih iskrenih oiju. O, Boe moj! uskliknuli, kada sam, sav oajan, uvidio da joj ne mogu doskoiti. To je uistinu

loa karakterna crta! Ne reci mi, molim te, Biddy, nita vie! To me jako vrijea. To je bio razlog koji me je prisilio da se za vrijeme veere nisam pokuavao pribliiti Biddy, i kada sam poao gore u svoju nekadanju sobicu, oprostio sam se s njom to sam mogao hladnije u svom duevnom jadu, sjeanju na groblje i na dogaaje dananjeg dana. Svaki put kad me je nou obuzeo nemir, a to je bilo svakih etvrt sata, razmiljao sam o tome kako je Biddy bila sa mnom neljubazna i koliku mi je uvredu i nepravdu nanijela. Trebao sam krenuti rano ujutru. Izidoh u cik zore i, neprimijeen, zavirih kroz jedan od drvenih prozora kovanice. Tu sam nekoliko minuta prostajao, gledajui Joea, koji se ve bio latio posla, zdravljem i snagom ozarena lica, kao obasjana suncem ivota koje ga jo eka. -Zbogom, dobri moj Joe! Ne, nemoj brisati ruku ako Boga zna, prui mi svoju pocrnjelu ruku! Doi u opet uskoro, i esto! to prije, to bolje, gospodine odvrati Joe a kad god doao, bit e mi dobrodoao, Pipe! Biddy me je ekala kod kuhinjskih vrata s loniem upravo namu-ena mlijeka i s krikom kruha. Biddy rekoh, pruajui joj ruku na rastanku - ne ljutim se na te, ali me boli to si me uvrijedila. - Ne, ne, neka vas nita ne boli - zaklinjala me iskreno ganuta -neka samo mene boli ako sam se nedostojno ponijela. I taj se put dizala magla pri mojemu odlasku. Ako je to bilo navjetenje, a sve se bojim da je bilo, da se vie ne u vratiti, i da je Biddy bila u pravu, mogu rei samo to da se to zbilja obistinilo. 36. POGLAVLJE Herbert i ja zapadali smo iz zla u gore. Nai su dugovi rasli, a mi smo preispitivali svoje financijsko

stanje, ostavljali mare i uputali se u sline uzorne transakcije. Hoe ne e, vrijeme je po svome obiaju odmicalo, a ja postao punoljetan, te se tako ispunilo Herbertovo proroanstvo da prije svoje punoljetnosti ne u znati na emu sam. I Herbert je postao punoljetan osam mjeseci prije mene. Kako mu punoljetnost nije nita sa sobom donijela, nije taj dogaaj u Barnard's Innu proizveo nikakvu veu senzaciju. Moj dvadeset i prvi roendan iekivasmo s mnogim nadama i ve se unaprijed veselei, jer smo obojica mislili da e moj skrbnik tom prilikom svakako rei neto jasno i odreeno. Pobrinuo sam se da oni u Little Britainu dobro znaju kada mi je roendan. Uoi toga dana primio sam od Wemmicka slubeno priopenje da bi gospodinu Jaggersu bilo drago kad bih ga poslije podne toga znaajnog dana posjetio. To nas je uvjerilo da se neto veliko sprema, i neobino sam se usplahirio kad sam kao olienje tonosti poao u poslovnicu svoga skrbnika. U prednjoj prostoriji estitao mi je Wemmick. Kao sluajno protare nos s presavijenim komadom finoga papira, i bilo mi je vrlo milo kad sam ugledao taj papir. No vie nita ne ree o njemu, ve mi dade glavom znak da uem u sobu skrbnika. Bio je mjesec studeni, i moj je skrbnik stajao pred vatrom, naslonjen leima na ogradu kamina, drei ruke ispod skutova kaputa. Pozdravi me: No, Pipe, danas vam moram rei gospodine Pipe. estitam vam, gospodine Pipe. Rukovali smo se njegov je stisak ruke bio uvijek kratak i ja sam mu zahvalio. Sjednite, gospodine Pipe ponudi me skrbnik. Kad sam sjeo, a on ostao u prijanjem poloaju, gledajui namrteno u svoje cipele, osjeao sam se u nezgodnoj situaciji, koja me je podsjeala na ona davna vremena kad sam bio posaen na nadgrobni kamen. One dvije sablasne posmrtne maske na polici nalazile su

se nedaleko od njega, a inilo se kao da se glupo i grevito napreu sudjelovati u razgovoru. A sada, mladi prijatelju otpoe moj skrbnik, kao da sam svjedok na sudu - moram vam rei rijedvije. Izvolite, gospodine. Sto mislite ree gospodin Jaggers, naginjui se naprijed da pogleda na pod, a zatim, zabacujui glavu, da pogleda u strop - to mislite, koliko troite na svoje izdravanje? Koliko troim, gospodine? Koliko ponovi gospodin Jaggers, svejednako gledajui u strop tro-i-te? A zatim pogledom zaokrui po sobi, pa zastane s depnim rupcem u ruci na pola puta do nosa. Ja sam tako esto ispitivao svoje financijsko stanje da vie nisam imao o njemu ni pojma, ukoliko sam ga ikad imao. Morao sam nevoljko priznati da mi nije mogue odgovoriti na to pitanje. ini se da se taj odgovor svidio gospodinu Jaggersu, jer napomenu: To sam i mislio! pa se, oito zadovoljan, usekne. No, poto sam ja vama postavio pitanje, imate li, prijatelju produi gospodin Jaggers vi mene to pitati? Za mene bi svakako bilo veliko olakanje ako bih vam postavio nekoliko pitanja, gospodine, ali nisam zaboravio vau zabranu. Postavite mi jedno pitanje ree gospodin Jaggers. - Hoe li mi danas biti reeno tko je moj dobroinitelj? - Ne e. Postavite drugo pitanje. - Hoe li mi uskoro biti otkrivena ta tajna? Pustite to, zasad opet e gospodin Jaggers i pitajte neto drugo. Pogledah oko sebe i vidjeh da se sada tom pitanju vie ne da izbjei.

 Hou li neto primiti, gospodine? Nato gospodin Jaggers pobjedniki usklikne: Mislio sam da ete me konano to pitati! i pozove Wemmicka u sobu da mu donese onaj komad papira. Wemmick se pojavi, preda mu papir i nestane. - A sada, gospodine Pipe - produi gospodin Jaggers - molim vas, pripazite malo. Vi ste kod nas dizali novac u prilino izdanoj mjeri i vae se ime vrlo esto pojavljuje u Wemmickovoj blagajnikoj knjizi. No vi bez sumnje imate i dugova? Naalost moram to potvrditi, gospodine. Znate da to morate potvrditi? zapita gospodin Jaggers. Da, gospodine. - Ne u vas pitati koliko dugujete, jer ni sami ne znate, a kad biste i znali, ne biste mi rekli: naveli biste manji iznos. Da, da, prijatelju usklikne gospodin Jaggers, maui kaiprstom da bi me zaustavio kad je vidio kako se spremam prosvjedovati - posve je prirodno to mislite da biste mi rekli istinu, no vi to ne biste uinili. Oprostit ete, ali znam to bolje od vas. Jeste li me razumjeli? Vrlo dobro. Dakle, rastvorite papir i recite mi to je. - To je bankovna uputa - odgovorih - na pet stotina funti. - To je bankovna uputa - ponovi gospodin Jaggers - na pet stotina funti. Zaista lijepa svotica, kako mi se ini. Ne mislite li i vi tako? Ta kako bih inae mogao! - O! Ali odgovorite na moje pitanje - ustraja gospodin Jaggers. Svakako. Svakako, dakle mislite da je to lijepa svotica. I ta lijepa svotica pripada vama, Pipe. To je dar za va roendan, kao zalog toga to oekujete, i s godinjim iznosom te lijepe svote i ni od ega vie trebate ivjeti dok se ne pojavi darovatelj, koji vam je namijenio

cijeli imutak. To znai da ete odsad sasvim samostalno raspolagati svojim novcem te od Wemmicka primati sto dvadeset i pet funti svakog etvrtgodita, dok ne doete u vezu sa samim darovateljem, a ne vie s njegovim posrednikom. Kako vam ve prije rekoh, ja sam samo obini posrednik. Izvrujem naloge koje primam, i za to sam plaen. Smatram da su nerazboriti, ali nisam plaen da dajem svoje miljenje o njihovoj valjanosti. Poeo sam izricati zahvalnost svome dobroinitelju na njegovoj velikoj dareljivosti, kadli me gospodin Jaggers prekine. - Nisam plaen, Pipe - odsijee hladno da ma kome saopim vae rijei. - Zatim energinom kretnjom skupi skutove svoga kaputa, ba kao to je s istom energijom zavrio svoje razlaganje, te osta stajati, mrtei se na svoje cipele, kao da oekuje da bi one mogle poduzeti neto protiv njega. Naas zautjeh, a zatim nastavih: - Maloprije sam vas neto upitao, gospodine Jaggers, a vi ste eljeli da to pitanje ostavim za poslije. Nadam se da mi ne ete zamjeriti ako vam pitanje ponovim? - to je to bilo? Trebao sam znati da mi nikada ne bi priskoio u pomo, no ipak mi je bilo nelagodno pri dui kad sam ponovno morao formulirati pitanje: -Je li vjerojatno oklijevajui promucah - da e moj dobroinitelj, izvor mojega imutka, o kojem ste govorili, gospodine Jaggers, uskoro ... tu sam zautio. - Da e uskoro - to? - upita gospodin Jaggers. Znate da pitanje nije do kraja izreeno. - ... uskoro doi u London - dometnuh traei pravu rije - ili me nekud drugamo pozvati? - Sluajte - odvrati gospodin Jaggers, uprijevi prvi put svoje tamne, upale oi u me - trebamo se sjetiti mojih rijei, to sam vam ih rekao one veeri kada smo se prvi put sreli u vaem selu. Sto sam vam onda rekao, Pipe?

- Rekli ste, gospodine Jaggers, da bi moglo proi mnogo godina prije nego to se ta osoba pojavi. Eh, ba je tako potvrdi gospodin Jaggers glasio moj odgovor. Kada smo jedan drugome pogledali pravo u lice, osjetih kako uzbuenije diem u neodoljivoj elji da iz njega izmamim neku izjavu. A kada osjetih da sve uzbuenije diem i vidjeh daje to i on opazio, znao sam da sada ima manje mogunosti nego ikad prije da neto iz njega izmamim. Drite li jo sada da bi do tog vremena moglo proi nekoliko godina, gospodine Jaggers? Gospodin Jaggers stane mahati glavom, ali ne u znak da to porie, nego openito odbijajui svaku pomisao da bi njega ma to moglo natjerati da odgovori na to pitanje; a obadvije strane iscerene posmrtne maske gledale su me u trenutku kad su moje oi odlutale k njima, kao da se vie ne mogu uzdrati pa e sad, na kihnuti. De, de! ree gospodin Jaggers, grijui se po poleini svojih bedara zagrijanim nadlanicama - bit u iskren prema vama, prijatelju Pipe. To se pitanje ne smije meni postaviti. Bolje ete me razumjeti kad vam kaem da bi to pitanje moglo mene kompromitirati. Pa, neka bude! Bit u s vama jo iskreniji. Rei u vam jo neto. Uutio je i sagnuo se tako duboko nad cipele da je za vrijeme nastale stanke bio u stanju gladiti listove svojih nogu. Kad vam se ta osoba otkrije produi gospodin Jaggers pa se ispravi i protegne onda ete s njim urediti svoje poslove. Kad vam otkrije tajnu svoje linosti, moja e zadaa biti zavrena i ne u vie nita morati znati o tome. To je sve to vam imam rei. Gledali smo jedan drugome u oi dok nisam poniknuo pogledom i zagledao se zamiljeno u pod. Iz njegovih sam se posljednjih rijei uvjerio da mu

gospoica Havisham iz bilo kojih razloga nije povjerila svoju nakanu da Estella bude mojom enom, da joj on to zamjerava i osjea se povrijeenim, ili da se uistinu ne slae s njezinom namjerom te ne eli s time nita imati. Kad sam ponovno podigao pogled, opazio sam kako me je cijelo vrijeme promatrao, to je i nadalje inio. Ako je to sve, to imate rei, gospodine zakljuih onda nemam vie to rei. Povladi mi klimanjem glave pa izvue sat, to je bio strah i trepet svih lopova, te me upita gdje u veerati. Odgovorih kod kue s Her-bertom. - Kao neizbjeni nastavak upitah ga bi li nam iskazao ast da pode sa mnom, a on odmah prihvati moj poziv. No svakako je zahtijevao da zajedno poemo pjeice kako bi sprijeio da zbog njega uinim posebne pripreme. Prije toga morao je jo napisati nekoliko pisama i (razumije se) oprati ruke. Zato ubacih da u poi u prednju prostoriju malo porazgovarati s Wemmickom. Kad se onih pet stotina funti spustilo u moj dep, zapravo mi pade na um misao, koja mi se ve ee vrzla po glavi, a meni se inilo da je Wemmick prava osoba s kojom bih se o tome posavjetovao. Ve je bio zakljuao blagajnu i spremao se za odlazak kui. Ustao je od stola, uzeo oba voskom pokapana svijenjaka i postavio ih usporedo s usekaima na kamenu plou blizu vrata da ih tamo utrne; zapretao je vatru i ve pripremio eir i zimsku kabanicu, pa se sada svom snagom busao u prsi kljuem od blagajne, to je smatrao gimnastikom poslije dnevnog rada. Gospodine Wemmick zapoeh htio bih vas zamoliti za savjet. Mnogo mi je stalo do toga da svome prijatelju uinim uslugu. Wemmick jo vre stisne razrez svoje potanske krabice i odmahne glavom kao da eli pokazati kako e njegovo miljenje biti vrsto protiv takve tetne slabosti.

 Taj prijatelj produih nastoji stei uspjeh u trgovakom poslovanju, ali nema novca te je obeshrabren tekoama na koje nailazi u poetku svoje karijere. elio bih, dakle, da mu nekako pomognem prebroditi poetne tekoe. Gotovim novcem? upita Wemmick suim glasom od najsue piljevine. S neto malo gotovine odgovorih, sjetivi se s osjeajem nelagodnosti pravilno sloena snopa papira kod kue - s neto malo gotovine i, moda, s nekim predujmom na oekivani imutak. Gospodine Pipe nato e Wemmick htio bih, ako mi dopustite, da zajedno na prstima prebrojimo mostove preko Temze, sve tamo do Chelsea Reacha. Da vidimo: tu vam je Londonski most jedan, Sout-hwark dva, Blackfriars tri, Waterloo etiri, Westminster pet, Vauxhall est. Poslije svakoga je mosta uinio na svom dlanu znak kvaice bradicom blagajnikog kljua. Kako vidite, moete birati izmeu tih est. Ne razumijem rekoh. Izaberite jedan, gospodine Pipe odvrati Wemmick pa poite na taj most i bacite preko njegova glavnog luka svoj novac u Temzu, pa ete znati gdje je propao. Ako ga uzajmite prijatelju, takoer ete znati gdje je propao, ali e vam to biti neugodnije i od manje koristi. Rekavi to, njegova su se usta tako rairila da bih mogao bez po muke ubaciti itave novine u tu njegovu potansku krabicu. Time ste me jako obeshrabrili - priznah. To sam i htio ree Wemmick. Po vaem miljenju, dakle zapitah ga malo ljutito ne bismo nikada smjeli... .. .uloiti pokretni imutak u nekog prijatelja? doree Wemmick. Ne, nipoto ne. Ukoliko se ne elimo otarasiti toga prijatelja no u tom se sluaju

opet postavlja pitanje koliko se pokretna imutka isplati potroiti da ga se otarasimo. I to je nato u ja va dobro promiljeni savjet gospodine Wem-mick? To je odvrati on moj dobro promiljeni savjet to vam ga dajem u toj poslovnici. Ah tako! uskliknuli i stadoh na nj navaljivati, jer sam mislio da sam naao izlaz. A biste li mi u Walworthu dali isti savjet? Gospodine Pipe - odvrati dostojanstveno Walworth je Walworth, a poslovnica je poslovnica. Ba kao to je Stari Stari, a gospodin Jaggers je gospodin Jaggers. Ne smijemo ih brkati. Moje walworthske osjeaje morate saznati u Walworthu, a u toj poslovnici moete doznati samo moje slubene osjeaje. Vrlo dobro odgovorih s velikim olakanjem raunajte dakle s time da u vas potraiti u Walworthu. Bit ete tamo dobro doli, gospodine Pipe otpovrnu Wemmick. Razgovarali smo priguenim glasom, dobro znajui da moj skrbnik ima zeje ui. Kad se sada pojavio na vratima, briui ruke runikom, Wemmick obue kabanicu, spreman da utrne svijee. Sva trojica zajedno izadosmo na ulicu, i siav do kunog praga, Wemmick skrene na jednu stranu, a gospodin Jaggers i ja poosmo na drugu. Nisam mogao a da te veeri vie puta ne poelim da gospodin Jaggers ima nekog Staroga u Gerrard Streetu, ili kakav top, ili nekoga ili neto to bi ublailo liniju njegovih namrtenih obrva. Prilikom svog dvadeset i prvog roendana i prvoga dana punoljetnosti bilo mi je tako nelagodno pri dui razmiljajui kako zapravo ni ne vrijedi ivjeti na svijetu gdje su svi ljudi, prema njegovim rijeima, sumnjivi i sumnjiavi. Bio je tisuu puta pametniji i bistriji od Wemmicka, a ipak bih tisuu puta vie volio da je Wemmick bio kod mene na veeri. U drutvu gospodina Jaggersa postadoh duboko

melankolian ne samo ja, jer mi poslije njegova odlaska i Herbert priznade, zurei u vatru, da se osjeao tako potiteno i svjestan krivice kao da je poinio zloinstvo, a zaboravio pojedinosti toga ina. 37. POGLAVLJE Smatrajui nedjelju najprikladnijim danom da upoznam walworthske osjeaje gospodina Wemmicka, posvetih idue nedjeljno popodne hodoau u Tvrdu. Doavi pred zidine, vidjeh kako se vije Union Jack*( Popularni naziv za britansku dravnu zastavu. - Prev.) i da je pokretni most povuen uvis. Nisam se dao zastraiti tim znacima izazovna prkosa, nego sam zazvonio na vratima, a Stari me je vrlo miroljubivo doekao. - Moj sin je, rekao bih, imao na umu - pozdravi me starac poto je uvrstio most - da ete moda navratiti k nama i poruuje vam da e se uskoro vratiti sa svoje popodnevne etnje. Moj je sin vrlo toan u svojim etnjama. Vrlo je toan u svemu taj moj sin. Klimao sam glavom starom dentlmenu, kao to bi mu valjda i sam Wemmick klimao, a onda udosmo i sjedosmo kraj kamina. - Vi ste se, gospodine, s mojim sinom upoznali - zapoe starac cvrkutavim glasom, grijui ruke na vatri - zacijelo u njegovoj poslovnici? Kimnuo sam glavom. Aha! uo sam, gospodine, daje moj sin izvanredna sila u poslu. estoko sam zaklimao glavom. Da, da, to mi i drugi govore. Bavi se pravom? Jo jae sam klimao glavom. To je tim udnije - doda starac - jer nije bio kolovan za pravnika, nego za vinskog bavara. Radoznao da ujem to stari dentlmen misli o slavnom gospodinu Jaggersu, zaurlah mu to ime u uho. Bijah u najveoj neprilici kad se nato srdano nasmijao i vrlo ivahno odgovorio: Ta naravno! Imate pravo! - Pa ni danas jo nemam pojma to je pod time razumio ili kakvu je alu mislio da sam mu ispriao.

Kako nisam mogao tu sjediti i vjeno glavom klimati, a ne poduzeti nita, ime bih privukao njegovu panju, zagrmio sam mu u uho pitanje je li i on prije bio vinski bavar. Izvikujui tu oznaku iz petnih ila po vie puta i tupkajui starog dentlmena u prsi da bih mu objasnio povezanost izmeu toga zvanja i njega, konano je uspio shvatiti to sam mislio. Nisam ree stari dentlmen bio sam skladitar, skladitar. Najprije tamo - inilo se da hoe rei tamo u dimnjaku, ali vjerujem da mi je time htio priopiti da je to bilo u Liverpoolu - a zatim u Cityju, tu u Londonu. No kako sam imao manu - jer trebate znati, gospodine, da sam malo nagluh... Nijemim sam znakovima odglumio da me to neobino udi. .. .Da, malo nagluh produi. Budui da mi je s vremenom ta mana stala smetati, on se, moj sin, poeo baviti pravom i vodio o meni brigu, te je sve malo-pomalo privredio ovo odlino i krasno imanje. No da se vratim na ono to ste malo prije rekli nastavi starac te se ponovno stane od sveg srca smijati ja mogu, dakako, samo rei: Ne! U pravu ste! Skromno sam se i u udu pitao bi li mi uz najvei napor bilo uspjelo neto kazati to bi bilo samo napola tako smijeno kao ala, koju je on zamiljao da sam mu je ispriao, kadno se trgoh od nekakva iznenadnog kljocanja u zidu na jednoj strani kamina, te opazih kako se uz tropot sablasno otvara maleni drveni preklopak, na kome je bilo ispisano JOHN. Starac, pratei moj pogled, pobjedniki usklikne: - Moj sin se vratio kui! - te obojica izaosmo i poosmo do pokretnog mosta. Zaista biste dali ne znam to samo da vam je bilo vidjeti Wemmicka kako mi s druge strane opkopa domahuje pozdrave, premda smo se s najveom lakoom mogli preko jarka rukovati. Stari je toliko uivao diui pokretni most da mu nisam ni ponudio svoju pomo nego sam mirno stajao na svome mjestu, sve dok

Wemmick nije stupio na drugu stranu opkopa i upoznao me s gospoicom Skiffins, damom koja ga je pratila. Gospoica Skiffins bila je drvenasta izgleda, a usta su joj bila ba kao i u njezina pratioca nalik na potansku krabicu. Mogla je biti dvije do tri godine mlada od Wemmicka, a po mome je sudu imala i neto pokretna imutka. Haljina joj je od pasa pa navie, i sprijeda i straga, bila tako skrojena da je njezino tijelo vrlo nalikovalo na djejeg zmaja, a mogao bih rei da joj je kostim bio malko pretjerano naranaste boje, a rukavice i suvie jarko zelene. No kao da je bila dobra dua, a Starome je iskazivala osobitu panju. Nije dugo trebalo te sam otkrio da je esto posjeivala Tvrdu, jer kad smo uli i poto sam Wemmicku estitao zbog umjeno smiljene naprave, kojom je Starome najavljivao svoj dolazak, on me zamoli da naas svratim panju na zid s druge strane kamina i nestane. Zaas opet kljocnu i nekakva se druga vrataca tropotom otvorie, a na njima je bilo ispisano Gospoica Skiffins. Zatim se Gospoica Skiffins poklopi, a John klopotom otvori, a onda se Gospoica Skiffins i John huno rastvorie u isti mah i konano se opet zajedno poklopie. Kad se Wemmick vratio, poto je te mehanizme bio stavio u pogon, rekoh mu koliko se divim ovim napravama, a nato e on: Pa znate, Staroga to veseli i dobro mu slui. I bogme, gospodine, vrijedno je spomenuti da nikome od svih ljudi to ulaze na ta vrata nije poznat mehanizam tih naprava, osim Starome, gospoici Skiffins i meni! A sve je to gospodin Wemmick sam nainio nadoda gospoica Skiffins u svojoj glavi zamislio i svojim rukama izradio. Dok je gospoica Skiffins skidala eiri (zelene je rukavice zadrala na rukama itavu veer, kao vanjski i vidljiv znak da je u kui bilo stranog svijeta), Wemmick me pozove da se malo proetamo po imanju i vidimo kako otok izgleda zimi. Uvjeren da to ini zato da bi mi

pruio priliku za razgovor o njegovim walworthskim osjeajima, ja sam se, tek to smo izali iz Tvrde, time i okoristio. Poto sam pomnjivo razmislio o tome, naeo sam temu, kao da ranije nita nisam ni spomenuo. Napomenuo sam Wemmicku da mi je mnogo stalo do Herberta, i ispriao kako smo se prvi put sreli i potukli. Rekao sam dvije-tri rijei o Herbertovu domu, o njegovu karakteru, pa kako nema drugih novanih sredstava osim onih koja mu daje otac, to je u isti mah i neizvjesno i neredovito. Natuknuo sam neto o koristi i prednosti, to sam ih imao u prvo vrijeme od njegova drutva, kada sam bio jo neotesan i bez svakoga znanja, i da bi Herbert zacijelo bolje bio proao bez mene i mojih velikih oekivanja. Ne spominjui ni izdaleka gospoicu Havisham, ipak sam natuknuo kako smo se moda zajedniki natjecali za sreu, koja je mene zapala, i kako sam vrsto uvjeren da je u njega plemenita dua, u kojoj nema ni trunka podle sumnjiavosti, osvetljivosti, ni zlobe. Radi svega toga (rekoh Wemmicku) i jer je Herbert moj drug i prijatelj, kojega neobino volim, elio bih da traak moje sree i njega ozari. Traim savjet od Wemmicka, koji je iskusan, poznaje ljude i poslove, kako bih najbolje uspio da novanim sredstvima pokuam pomoi Herbertu da doe do nekog prihoda recimo sto funti godinje, tako da ne gubi svaku nadu i postanemaloduan pa da malo-pomalo isplatim svotu, koja bi bila potrebna da postane ortak u nekom malom poduzeu. Na kraju sam zamolio Wemmicka neka uzme u obzir da bi se ta pomo morala pruati uvijek bez Herbertova znanja, tako da se u njemu ne bi nikad porodila ni najmanja sumnja, i da nemam nikoga na svijetu, od koga bih mogao traiti savjeta. Stavljajui mu ruku na rame, zavrio sam rijeima: Morao sam se vama povjeriti, iako znam da e vam to zadati posla; no vaa je krivica to ste me uope ovamo doveli.

Wemmick je trenutak utio, a onda kao iznebuha izvali: Znate, gospodine Pipe, moram vam neto rei. Ba je to vraki lijepo od vas. Onda obeajte da ete mi u tom dobrom djelu pomoi rekoh. Naalost odvrati Wemmick, odmahujui glavom to nije moj posao. Niti je ovo vaa poslovnica! dometnuh. Tako je odvrati Wemmick. Pogodili ste upravo gdje treba. Nataknut u na glavu svoju epicu za razmiljanje, i drim da e se sve to namjeravate postupno moi izvriti. Skiffins (to je njezin brat) je raunovoa i posrednik. Potrait u ga i prihvatit se posla. Hvala vam tisuu puta. Naprotiv branio se on vama hvala, jer iako smo ovdje svoji i strogo privatna lica, moglo bi se rei da tu ipak ima nesvgatske pauine oko nas, koju ovo otpuhuje. Poto smo jo malo u tom smislu razgovarali, vratili smo se u Tvrdu, gdje smo nali gospoicu Skiffins kako priprema aj. Odgovorna dunost prenja kruha bila je povjerena Starome, i taj je sjajni stari dentlmen s tolikom predanou obavljao taj posao da mu je prijetila opasnost od sljepoe. Nije to bio nikakav redoviti obrok, na koji smo se spremali, nego preobilna stvarnost. Stari je nagomilao ve itav stog prenica s maslacem, te sam ga jedva nazirao iza te gomile, to je cvrla na eljeznom stalku, objeenom za gredu stropa, dok je gospoica Skiffins kuhala aj, jak kao pun, pa se svinje u kocu iza kue uvelike uzvrpoljilo i opetovano pokuavalo pridruiti naem aenju. Zastava je bila sputena i top ispaljen ba u pravi as, i osjeao sam se tako lagodno i odrezan od svega ostalog walworthskog svijeta kao da je obrambeni jarak trideset stopa irok i isto toliko dubok. Nita nije naruavalo mir u Tvrdi, osim to bi se povremeno sa

tropotom rastvarali John i Gospoica Skiffins, jer su se vrataca zbog nekog kvara u mehanizmu sama od sebe rasklapala, to je neugodno djelovalo na moje ivce, dok se nisam na to privikao. Po metodinim kretnjama gospoice Skiffins razabrao sam da je svake nedjelje uveer ovdje kuhala aj. Nagaao sam s prilinom sigurnou daje starinska pribadaa s oblijem nimalo poeljne ene neobino ravna nosa, i veoma tankim mlaakom pokraj te glave, bila komad pokretnog imutka, to ga je dobila na dar od Wemmicka. Pojeli smo sav prenac i popili sav aj, te je bio pravi uitak promatrati kako smo se svi poslije toga zagrijali i omastili brade. Osobito je Stari nalikovao na asnog poglavicu divljakoga plemena, koji se as prije sav natrljao uljem. Poto samo se asak odmarali, gospoica Skiffins je u odsutnosti male sluavke, koja je ini se uvijek nedjeljom poslije podne odlazila k svojima prala ajno sude, i to tako amaterski i kao prava dama, samo za zabavu, da to nikoga od nas nije smetalo. Tada je ponovno navukla rukavice, a mi posjedali oko vatre, i Wemmick predloi: -A sada, Stari, roditelju moj, da ujemo malo to novine piu. Dok je Stari vadio naoale, Wemmick mi objasni da se pridravaju toga obiaja i da stari dentlmen osjea neobino zadovoljstvo kada moe naglas itati novosti. Ne u se ispriavati, jer ima malo toga u emu moe uivati - je li tako, Stari moj? Tako je, John, tako je odvrati starac, shvativi da je njemu neto govorio. Samo mu povremeno klimnite glavom kada s novina pogleda u vas upozori Wemmick i bit e sretan kao kralj. No, Stari, mi smo svi ve veoma radoznali. itanje Staroga podsjealo me je na teaj pratetke gospodina Wop-slea, samo to je bilo udnije i ugodnije jer je dolazilo kao kroz kljuanicu. Kako je traio da mu se svijee to blie primaknu, te samo to glavu ili

novine nije turio u plamen, trebalo ga je neprestano uvati kao kakvu barutanu. No Wemmick bijae jednako neumoran i paljiv u svojoj opreznosti, a Stari je samo itao i itao ni ne slutei koliko mu je puta pri tom bio spaen ivot. Kad god bi u nas pogledao, pokazivali smo najvee zanimanje i zauenost sve klimajui glavom dok ne bi nastavio s itanjem. Kako su Wemmick i gospoica Skiffins sjedili jedno do drugoga, opazio sam da su se usta gospodina Wemmicka polako i postupno razvlaila, to je bilo savreno u skladu s kretnjom njegove ruke, koja se polako i postupno ovijala gospoici Skiffins oko pasa. Poslije izvjesnog vremena vidio sam kako se njegova ruka pomalja s druge strane gospoice Skiffins, no u tom ga trenu gospoica Skiffins zaustavi svojom zelenom rukavicom, skidajui sa sebe njegovu ruku kao daje dio njezine haljine, i vrlo je energino stavi na stol ispred sebe. Najudnije to sam ikada vidio, bila je hladnokrvnost gospoice Skiffins dok je to radila. Kad bih mogao pomisliti da je tek nesvjesno radila, vjerovao bih da je bio samo mehaniki pokret. Naskoro opazih da je Wemmickova ruka ponovno poela nestajati i pomalo iezavati iz vida. Cas zatim opet mu se usta stadoe rastezati. Bio sam neko vrijeme kao zaaran i gotovo u bolnoj neizvjesnosti, kadli vidjeh gdje se njegova ruka opet pojavila s druge strane struka gospoice Skiffins. Kao i prije, gospoica Skiffins spretno poput hladnokrvna akaa smjesta skinu taj pojas ili Afroditin cestus *( Pojas oko Afroditina struka za koji se vjerovalo da joj daje osobit ar. - Prev.) i stavi ga na stol. Uzmemo li da je stol predstavljao stazu krjeposti, s pravom smijem izjaviti daje itavo vrijeme dok je Stari itao, Wemmickova ruka svakog asa zalutala sa staze krjeposti, a gospoica Skiffins ju je onamo vraala. Napokon je itanje Staroga uspavalo, te je zapao u lak san. To je bio trenutak da Wemmick iznese kotli, posluavnik s aama i crnu bocu s porculanskim

epom u vidu nekakva crkvenoga velikana, rumena i vesela lica. S pomou tih sredstava priredio nam je neko toplo pie, a i Stari je, koji se ubrzo opet probudio, dobio aicu. Gospoica Skiffins je pie smijeala, te opazih da su ona i Wemmick pili iz iste ae. Dakako da mi nije ni na um palo ponuditi gospoici Skiffins da je pratim kui. Drao sam da e, s obzirom na okolnosti, najbolje biti daprvi krenem. To sam i uinio i srdano se oprostio sa Starim poslije ugodno provedene veeri. Prije no to je minulo tjedan dana, primio sam iz Walwortha kratku vijest od Wemmicka, kojom me obavjetava kako se nada da mu je uspjelo neto uiniti u vezi s onom stvari koja nas se tie u osobnom i privatnom svojstvu i da e mu biti drago ako ga zbog toga naskoro opet pohodim. I tako sam ponovno krenuo u Walworth, i opet i opet onamo odlazio, te se s Wemmickom vie puta sastao u Cityju, ali u Little Britainu, ili ma samo u njegovoj blizini, nikada nisam ni jednom rijei spomenuo taj posao. Zavrilo je tako da smo pronali mladoga trgovca ili brodskog meetara, koji je tek nedavno otpoeo posao, a trebao mu inteligentan suradnik, kao i kapital, pa bi mu danassutra i ortak dobrodoao. Taj trgovac i ja potpisali smo razliite tajne dokumente to su se odnosili na Herberta. Trgovcu sam u gotovu isplatio polovicu od mojih pet stotina funti i obvezao se na dalja plaanja, neka prema odreenim danima isplate moga dohotka, ostala kad budem gospodar svojega imutka. U tome je posredovao brat gospoice Skiffins, dok je Wemmick bio dua toga posla, ali se nikad nije osobno pokazivao. Sve je to bilo tako vjeto udeeno da Herbert niukoliko nije mogao posumnjati da sam ja u to umijean. Nikada ne u zaboraviti njegova blaena lica kada se jednog popodneva vratio kui i rekao mi kao osobito vanu novost da je upoznao nekog Clarrikera (tako se zvae taj trgovac), kako je Clarriker pokazao za nj naroito zanimanje i kako je po Herbertovu miljenju

napokon kucnuo njegov as. Iz dana u dan, kako su njegove nade rasle, a lice sve vie sjajilo, svakako je sve to jae osjeao da sam mu najbolji prijatelj, jer mi je neobino teko bilo sakriti suze pobjednikog ganua kada sam ga vidio tako sretna. Naposljetku, kad je sve bilo dovreno, Herbert stupio u Clarrikerov posao, i cijelu veer priao, sav uzbuen od radosti i ponosan zbog uspjeha, zaista sam plakao kad sam legao u postelju, mislei na to kako su moja velika oekivanja ipak nekome neto dobro donijela. Veliki dogaaj, to je bio prekretnicom u momu ivotu, iskrsava sada pred mojim oima. No prije nego to u ga ispriati i sve one promjene to su otada nastale, moram posvetiti jedno poglavlje Estelli. To nije mnogo pomislimo li kako je dugo ona ispunjavala itavo moje srce. 38. POGLAVLJE Bude li se ikad u tihoj staroj kui kraj travnjaka u Richmondu poslije moje smrti pojavio duh, bit e to svakako moj. Oh, kako li je esto nou i danju po toj kui obilazio nemirni moj duh, dok je tamo Estella boravila. Gdje god se nalazilo moje tijelo, moj je duh neprestano lutao oko te kue, lutao i samo lutao. Dama, po imenu gospoda Brandlev, kod koje je Estella stanovala, bila je udovica, a imala je kerku, nekoliko godina stariju od Estelle. Majka je naizgled bila mladolika, kerka ostarjela; majino je lice bilo rumeno, kerkino uto; majka lakomislena, a kerka pobona. Bile su, tono kau, na lijepom poloaju u drutvu, polazile mnogima u posjete, a mnogi njima. Izmeu njih i Estelle bilo je malo ili gotovo nikakve duhovne povezanosti, ali eto, postojao je sporazum da su one potrebne njoj, a ona njima. Gospoda Brandlev bila je prijateljica gospoice Havisham jo prije negoli se ova povukla od svijeta.

U kui gospode Brandley i izvan nje trpio sam zbog Estelle svakovrsne teke muke. Priroda naeg odnosa omoguila mi je da joj budem prijatelj, ali mi ipak nije davala nikakve prednosti, to me je dovodilo do bjesnila. Sluila se sa mnom kao sredstvom da drai svoje ostale poklonike. I samo prijateljstvo izmeu nje i mene uvijek je primala s prezirom. Da sam joj bio tajnik, sluga, polubrat, siromani roak- ili mladi brat njezina buduega mua ne bih se osjeao dalje od svojih nada kao sada kad sam joj bio tako blizu. Privilegij, to sam je smio zvati imenom, a i ona je mene imenom zvala, pod tim je prilikama samo poveavao moje muke. Iako tek pretpostavljam da je to njezine ostale poklonike gotovo natjeralo u bjesnilo, posigurno znam daje to gotovo natjeralo i mene. Imala je bezbroj poklonika. Nema sumnje da sam u svojoj ljubo-mornosti svakoga mukarca, koji joj se pribliio, smatrao njezinim poklonikom, a i bez toga imala ih je previe. Cesto sam je viao u Richmondu, uo o njoj u gradu, a takoer esto sam vozio nju i Brandleveve u amcu. Bilo je izleta, sveanih priredaba, predstava, opera, koncerata, drutvenih sastanaka i svakojakih zabava gdje sam joj neprestano bio za petama a svakom sam prilikom bio samo na mukama. Nisam u njezinu drutvu proivio ni jednog sretnog sata, a ipak sam dvadeset i etiri sata na dan mislio samo na to kako bih bio sretan kad bih do smrti mogao ostati pokraj nje. Za to vrijeme naega druenja a trajalo je, kako e se uskoro vidjeti, vrlo dugo, barem mi se tada inilo obino je sa mnom razgovarala tako kao da nam je druenje bilo nametnuto. Bilo je trenutaka kada bi se nenadano okanila toga tona i ostalog vladanja prema meni, kao da me ali. Jedne veeri, dok smo sjedili kraj prozora u kui, u Richmondu, i mrak sve vie osvajao, a ona promijenila

svoj ton, upita me: - Pipe, Pipe, zar nikad neete posluati savjet da se uvate? ega? - Mene. - Mislite li, Estella, da bih se trebao uvati vaih ari? Mislim li? Ako ne znate to mislim, onda mora da ste slijepi. Trebao sam odgovoriti kako se obino misli da je ljubav slijepa, ali sam se uvijek osjeao sputanim - a to je bila jedna od mojih muka, i ne najmanja smatrajui kako ne bi bilo nimalo plemenito da joj se nameem kad je znala da joj nita drugo ne preostaje osim da se pokorava gospoici Havisham. Uvijek sam strahovao daje to njezino saznanje u vrlo tekom neskladu s njezinim ponosom, a ja zbog toga predmet buntovne borbe u njezinu srcu. Odgovorih: Svakako me ovaj put niste opomenuli, jer ste mi pisali da doem do vas. Istina potvrdi Estella uz hladan, nehajan smijeak, od kojeg sam se uvijek sledio. Zagleda se malo u suton, to se vani hvatao i produi: Dolo je vrijeme kada gospoica Havisham eli da jedan dan proboravim u Satisu. Morate me odvesti tamo i natrag ako vam je po volji. Ona bi voljela da ne putujem sama, a ne eli primiti u kuu moju sobaricu, jer se jezovito plai daje takav svijet ne bi ogovarao. Moete li me pratiti? Mogu li vas pratiti, Estella! Dakle moete? Onda, molim, prekosutra. Sve trokove trebate podmiriti mojim novcem. Jeste li uli uvjet pod kojim moete sa mnom poi? I moram se pokoriti zakljuih. To su bile sve pripreme za taj posjet, kao i za ostale poslije ove. Gospoica Havisham mi nije nikada pisala, niti sam ikada vidio njezina rukopisa. Prekosutra otputovasmo onamo i naosmo je u sobi gdje sam je

prvi put ugledao, a suvino je spomenuti da se u kui Satis nita nije promijenilo. Bila se jo strasnije zagrijala za Estellu nego onda kad sam ih posljednji put zajedno vidio. Hotimice sam se posluio tom rijeju, jer je zaista bilo neega stranog u njezinu energinom pogledu i kako je grlila Estellu. Oima je gutala Estellinu ljepotu, njezine rijei i svaku kretnju, te sjedila grickajui svoje drhtave prste dok ju je promatrala, kao da prodire to divno stvorenje, koje je bila odgojila. Svrne oima s Estelle na mene, a njezin pronicavi pogled kao da mi je u duu prodirao i kopkao po mojim ranama. Kako postupa s tobom, Pipe; kako postupa s tobom, Pipe? - ponovno bi me zapitkivala ivahno i radoznalo poput vjetice, ak i u Estellinoj nazonosti. No najsablasnija je bila uveer, kada smo sjedili kraj treptave vatre. Uhvatila bi Estellu ispod ruke, grevito stiskala njezinu aku u svojoj, i pozivajui se na to o emu ju je Estella redovito obavjetavala u svojim listovima, iznuivala imena mukaraca koje je Estella oparala i zapitkivala o njihovim prilikama. Gospoica Havisham je uivala u nabrajanju tih imena kao stvorenje smrtno ranjeno i zamraena uma, te bi pritom drugu ruku poloila na taku, na nju se bradom podnimila i u me upiljila svoje mrke oi, to su se agrile: prava, pravcata avet. Ma kako me to inilo bijednim i nevoljnim i budilo u meni gorki osjeaj zavisnosti, pa ak i ponienja, jasno sam u tome vidio daje Es-telli bilo sueno biti gospoici Havisham sredstvo da iskali svoju mrnju i osveti se mukarcima. Estella nije smjela postati mojom prije nego to bude neko vrijeme sluila njezinu hiru. U tome sam vidio razlog to je ve unaprijed bila namijenjena meni. Poslavi je u svijet da opara mukarce, da ih mui i da im nanosi zlo, gospoica Havisham ju je poslala u pakosnu uvjerenju da je izvan dohvata svih poklonika, te da je svima koji igraju na tu kartu sueno

da izgube. Vidio sam da gospoica Havisham svojom izopaenom pronicavou takoer i mene mui ba zato jer je pobjednika nagrada bila upravo meni odreena. Vidio sam u tome razlog zato su me tako dugo putali po strani i to moj skrbnik nije htio izrijekom priznati da mu je taj plan poznat. Rijeju, vidio sam u tome gospoicu Havisham, kakvu sam je ponekad gledao i kakva mi je uvijek lebdjela pred oima, a vidio sam u tome i jasnu sjenu zamraene, kobne kue, u kojoj je krila svoj ivot pred sunanom svjetlou. Svijee to su osvjetljavale njezinu sobu bile su zataknute u zidne svijenjake visoko iznad poda i uvijek mutno gorjele kao svaka umjetna svjetlost u rijetko provjetrenom zraku. Gledajui oko sebe svijee i njihovu mutnu, blijedu i nejasnu svjetlost, sat to nije otkucavao ure, poutjele i smeurane krpe vjenane haljine, porazbacane po stolu i podu, i sam strani lik gospoice Havisham, iju je sablasnu sjenu vatra na zidu i na stropu uveala, vidio sam u svemu ponovljenu sliku, to ju je moja mata stvorila i sada pred mojim oima odrazila. Mislima odlutah u veliku odaju s druge strane hodnika, gdje je bio postavljen stol, i tu sam vidio svoju duevnu sliku tako rekavi ispisanu po naborima pauina na sredinjem ukrasu stola, gmizanju pauka po stolnjaku, u trkanju mieva, ija su majuna srca drhtala dok su bjeali da se skriju iza zidne oplate, i u puzanju i zastajkivanju ohara po podu. Prilikom ovog posjeta dogodilo se da su se Estella i gospoica Havisham porjekale. Bilo je to prvi put to sam ih vidio u zavadi. Sjedili smo kraj vatre, kako sam to malo prije opisao, a gospoica Havisham jo je uvijek drala Estellinu ruku pod svojom i grevito stiskala njezinu aku, kad se Estella poe malo-pomalo oslobaati njezina zagrljaja. Vie no jedanput pokazala je ve i prije gordu nestrpljivost, pa bi se moglo rei daje te znakove

fanatine ljubavi samo podnosila, ali ih je nerado primala i uzvraala. to! uzviknu gospoica Havisham, sijevnuvi na nju oima zar sam ti dojadila? Sama sam sebi malko dojadila odvrati Estella, oslobaajui ruku i odmiui se do velike kaminske ograde, gdje je stala i zagledala se u vatru. Istinu reci, nezahvalnice! vikne gospoica Havisham gnjevno, udarajui tapom o pod dojadila sam ti. Estella je savreno mirno pogleda i ponovno spusti pogled na vatru. Njezin draesni lik i lijepo lice izraavahu hladnokrvnu ravnodunost prema razbuktalom bijesu one druge ene da je gotovo graniilo s o-krutnou. Srce ti je od kamena! usklikne gospoica Havisham. Nema uope srca! to? zapita Estella, naslonjena na veliku kaminsku ogradu, ne mijenjajui svoje ravnoduno dranje i samo miui oima. Zar me vi prekoravate to nemam srca? Vi? A zar nije tako? glasio je bijesni odgovor. Morali biste znati ree Estella da sam takva kakvom ste me vi uinili. Vas ide hvala, ali i pokuda; vi ste uzrok svih mojih uspjeha, ali i svih mojih neuspjeha; ukratko, gledajte me onakvu kakva jesam. O, pogledaj ti nje! Pogledaj ti nje! vikala je ogoreno gospoica Havisham. Pogledaj ti nje, kako je tvrda srca i nezahvalna na samom ognjitu gdje sam je othranila! Gdje sam je privinula na svoje jadno srce, kada je jo krvarilo od tekih rana, i gdje sam je godinama obasipala njenou! Mogu bar u najmanju ruku rei da sve to nisam traila nato e Estella - jer u ono vrijeme jedva da sam i prohodala i znala govoriti. No to zapravo elite? Bili ste prema meni vrlo dobri, i sve to imam dugujem vama, ali to zapravo traite od mene?

 Ljubav! odvrati druga. Imate je. Nemam! zanijee gospoica Havisham. Pomajko odvrati Estella, uvijek jednaka u svojoj nehajnoj ljupkosti, uvijek mirna, dok je druga povisila glas, a onda ostala uvijek jednaka, odolijevajui provali srdbe, ili izljevu njenosti pomajko, rekla sam da vam dugujem sve to imam. Sve to imam pripada vama. Kaite samo jednu rije, i vratit u vam sve to ste mi dali. Osim toga nemam nita. Pa ako traite od mene da vam dam ono to mi ni vi sami niste nikad dali, ne mogu uiniti neto to nije mogue, ma koliko bila zahvalna i posluna. Zar joj nikad nisam dala svoje ljubavi? vikne gospoica Havisham, okrenuvi se u svome bijesu k meni. Zar joj nisam dala svoju arku ljubav, koja je sve to vrijeme bila bolno povezana ljubomorom i ljutim bolom? A ona tako sa mnom razgovara! Neka me nazove ludom! Neka me samo nazove ludom! Zato da vas nazovem ludom odvrati Estella i to ba ja? Zar ima netko koji samo priblino tako dobro poznaje vae namjere kao ja? Zar ima netko koji samo priblino tako tono zna kao ja kako vam je pamenje dobro? Ja, koja sam sjedila kod toga ognjita ba na toj istoj stoli-ici, to je jo i sada tu pokraj vas, sluajui o emu ste me pouavali i gledajui vam u lice, to je bilo tako udno, a ja sam se njega tako bojala? Brzo si to zaboravila! jadala se gospoica Havisham. O tako si brzo zaboravila to vrijeme! O ne, nisam zaboravila - odvrati Estella. - Nisam zaboravila, ve pohranila u svom pamenju. Jesam li vas ikad iznevjerila u onom to ste me uili? Jeste li ikad opazili da sam vae pouke zanemarila? Jeste li ikad doivjeli da sam pripustila ovamo ita i do tace se svojih grudi to ste vi zabranili? Budite pravedni prema meni!

 Tako ponosita, o tako ponosita! jadala se gospoica Havisham, zagladujui objema rukama sijedu kosu to joj je padala u lice. A tko me je uio da budem ponosita? zapita Estella. Tko pohvalio kad sam nauila biti ponosita? Tako okrutna, o tako okrutna! jadala se gospoica Havisham, poravnavajui kao maloprije svoju kosu. A tko me je uio da budem okrutna? - nastavi Estella. - Tko pohvalio kad sam nauila biti okrutna? Ali ponosita i okrutna prema menil gotovo cikne gospoica Havisham, ispruivi obje ruke. Estella, Estella, o Estella ponosita i okrutna prema menil Estella ju je askom mirno promatrala kao da se udom udi, ali u nje nije bilo drugog znaka uzbuenja, a kad je taj trenutak proao, ponovno se zagleda u vatru. Ne mogu zamisliti ree Estella diui oi, poto je askom po-utjela zato ste tako nerazboriti kad vam nakon duge odsutnosti dooh u pohode. Nikad nisam zaboravila nepravde to su vam ih nanijeli, i tko je svemu krivac. Nikada nisam iznevjerila vas, ni vae pouke. Nikada nisam pokazala bilo kakvu slabost, zbog koje bih se morala sama osuditi. Zar bi to bila slabost da mi uzvraa moju ljubav? - usklikne gospoica Havisham. Pa da, naravno, ona bi to nazvala slabou! Domiljam se nato e zamiljeno Estella, poto je opet askom mirno i kao u udu gledala gospoicu Havisham da gotovo razumijem kako je do toga dolo. Da ste svoju pokerku odgojili u mranom zato-enju ovih odaja, ne doputajui joj da ikada sazna da postoji danja svjetlost, pri kojoj ni jedan put nije vidjela vaeg lica to da ste uinili, pa onda bilo iz kojeg razloga htjeli da shvati to je danja svjetlost i sve

to je s njom u vezi, zar biste se razoarali i ljutili kad ne bi nita shvatila? Gospoica Havisham, podnimivi se rukama, prigueno je stenjala i savijala se na stolici, ali nije odgovarala. Ili ree Estella a to je jo bolji primjer, da ste je od samog poetka, kad je poela misliti, svom energijom i uvjerljivou misli uili da postoji neto kao danja svjetlost, ali da je samo zato stvorena da joj bude neprijatelj i zatornik, i da je treba uvijek mrziti, jer je vas unitila, a mogla bi zaslijepiti i nju ako se ne bude protiv nje borila to da ste uinili, a onda zaeljeli daje iz bilo kojeg razloga kao neto sasvim prirodno uvedete na danju svjetlost, a ona to ne bi mogla podnijeti zar biste se razoarali ili ljutili? Gospoica Havisham je sjedila i sluala (ili se samo tako inilo, jer joj nisam mogao vidjeti lica), ali jo uvijek nije odgovarala. I zato ree Estella morate me primiti takvom kakvom ste me odgojili. To niti je moj uspjeh, niti moj neuspjeh, ali oboje zajedno to sam ja. Gospoica Havisham se, ne znam ni sam kako, smjestila na podu medu izblijedjelim vjenanim ostacima, to su bili po njemu razasuti. Iskoristih taj trenutak to sam ga ve spoetka traio da izaem iz sobe, i davi rukom znak Estelli, zamolio je da pripazi na gospoicu Havisham. Kad sam izlazio, Estella se jo jednako naslanjala na veliku kaminsku ogradu na istom mjestu, gdje je sve to vrijeme stajala. Sijeda kosa gospoice Havisham bila se prosula po podu medu ostalim vjenanim olupinama, pruajui alostivu sliku. Potitena sam srca hodao vie od sata po dvoritu, pivovari i zaputenom vrtu, obasjanom zvjezdanom svjetlou. Kad sam se napokon odvaio vratiti u sobu, naao sam Estellu gdje sjedi uz koljeno gospoici Havisham, zakrpavajui s nekoliko uboda igle poderine to su se raspadale, a koje su me esto podsjeale na

izblijedjele krpe starih zastava koje sam vidio visjeti u katedralama. Poslije smo se Estella i ja kartali kao nekad samo to smo sada bili vjeti i igrali neke francuske igre i tako je prola veer, te podoh na poinak. Leao sam u zasebnoj kui s druge strane dvorita. To je bilo prvi put to sam prenoio u kui Satis, ali san nikako da mi doe na oi. Proganjale su me bezbrojne gospoice Havisham. Ona je bila s ove strane jastuka, pa s druge strane, kod uzglavlja postelje, do nogu, iza odkrinutih vrata sobe za odijevanje, u njoj, u sobi nad njom i u onoj pod njom svuda i svagdje. Na kraju krajeva, kad se no polako do-uljala do blizu dva sata, osjetio sam kako nikako ne mogu nai poinka na svome leaju i da moram ustati. Stoga se digoh, obukoh, prodori dvoritem u dugi kameni hodnik s namjerom da odem u izvanje dvorite, da se tamo proetam i smirim. No tek to stupih u hodnik, utr-nuh svijeu, jer ugledah gospoicu Havisham kako promie poput sablasti i tiho jeca. Podoh za njom u izvjesnoj udaljenosti i vidjeh kako se uspinje stepenicama. U ruci je drala golu svijeu, koju je vjerojatno bila izvadila iz jednog svijenjaka u svojoj sobi, te mi se pri toj svjetlosti priinila sasvim sablasna. Stojei na dnu stubita, osjetih zadah plijesni to je dopirao iz odaje gdje je bila prireena vjenana gozba, ali ne opa-zih da je otvorila vrata. uo sam kako po njoj hoda i prelazi u svoju sobu, pa opet natrag u onu odaju, a pritom neprestano jeca. Poslije nekog vremena pokuao sam izai i vratiti se, ali nisam mogao ni jedno ni drugo, dok se nisu pojavili prvi traci svitanja i pokazali mi kuda da stavim ruke. Sve to vrijeme, kad god bih se pribliio stubitu, uo sam tapkanje njezinih koraaja, vidio kako gore zamie svjetlost i uo njezino neprestano tiho jecanje. Sutradan se nisu prije naega odlaska ponovile razmirice izmeu nje i Estelle, niti ikada vie u slinim prilikama; a bilo ih je, koliko se barem sjeam, u svemu etiri. Ni u vladanju gospoice

Havisham prema Estelli nije dolo ni do kakvih promjena, osim to se, po mom miljenju, njezinim dosadanjim znaajnim osobinama pridruio sada jo i neki strah. Nemogue je okrenuti list u knjizi moga ivota, a da prije ne spomenemo ime Bentleyja Drummlea, jer kad bi bilo mogue, ja bih to vrlo rado uinio. Prilikom jednog obaveznog sastanka Zeba, na kojemu su se po obiaju uvrivali osjeaji dobroga drugarstva kroz ope neslaganje, predsjedatelj je Zeba pozvao na red itav Lug zato to gospodin Drummle nije jo nazdravio ni jednoj dami, a to je prema strogim drutvenim pravilima spomenuti pti imao uiniti, jer je toga dana na njemu bio red. Priini mi se da se nekako gadno kesi na mene, dok su vrevi kruili, no budui da se nismo ba suvie voljeli, nije u tome bilo nita naroito. Kako li sam se neugodno iznenadio kad je pozvao drutvo da pozdrave izabranicu njegova srca Estellu! Koju Estellu? zapitah. Ne tie vas se odvrati Drummle. Estellu iz... ? - nato u ja. - Duni ste da nam kaete odakle je vaa dama. - A to mu je kao Zebi zaista bila dunost. Iz Richmonda, gospodo dodade Drummle, ne obazrevi se na me ljepotica kojoj nema ravne. Ba taj glupi nitavac mnogo zna o ljepoticama, kojima nema ravnih! doapnuh Herbertu. Poznajem damu dobaci mu Herbert preko stola poto su svi ispili ae u njezino zdravlje. I ja je poznajem - nadometnuh uarena lica. Uistinu? zaudi se Drummle. Oh, gospode! To je bio jedini odgovor osim da razbije ae ili tanjure to je ta grdosija mogla u takvoj ili slinoj prilici da dade, no mene je toliko razbjesnio kao daje odgovor bio naotren zagriljivom duhovitou, te sam smjesta ustao i izjavio kako drim da je velecijenjena

Zeba samo zbog svojega bezobrazluka doletjela u taj Lug uvijek smo upotrebljavali da Zebe dolijeu u Lug kao pristalu primjenu parlamentarnog izrija doletjela, dakle, u taj Lug da bi nazdravila dami, o kojoj mu nita nije poznato. Gospodin Drummle nato skoi te me upita to mislim time rei, na to sam mu kratko odbrusio i odgovorio kako vjerujem da zna, gdje e me nai.*( To jest: gdje me mogu nai njegovi svjedoci da me izazovu na dvoboj. - Prev.) Je li mogue da se u jednoj kranskoj zemlji prijee preko toga, a bez krvava obrauna, o tome je medu Zebama vladalo podvojeno miljenje. Svakako se debata o tom pitanju tako zaotrila da je najmanje jo est velecijenjenih Zeba reklo drugoj estorici kako vjeruju da im je poznato gdje e njih nai. No konano bi odlueno (budui da je Lug bio ujedno i asni sud) da gospodin Pip kao dentlmen i Zeba treba izjaviti aljenje, to se nije znao obuzdati i pao u vatru, ukoliko bi gospodin Drummle mogao od strane te dame iznijeti i najmanji pismeni dokaz, iz kojeg bi proizlazilo da ga ima ast poznavati. Bilo je dogovoreno da se taj dokaz mora podnijeti sutradan (kako se ne bi gorue pitanje nae asti ohladilo zbog odlaganja); i drugi se dan Drummle pojavio s kratkim, uljudno napisanim priznanjem Estelle da je imala ast ve povie puta s njime plesati. Tada, naravno, nisam drugaije mogao, nego izjaviti aljenje to se nisam znao obuzdati i pao u vatru, te sam bio prisiljen odustati od svake pomisli da protivnika izazovem na dvoboj. Drummle i ja siktali smo jedan na drugoga od bijesa cijeli jedan sat, dok se Lug zapleo u svakojaka proturjeja bez glave i repa te konano izglasao da se nazdravi drugarskim osjeajima, koji su tako lijepo i zaudnom brzinom uhvatili korijena medu lanovima. Priam sve to onako olako, ali za mene to nije bilo ba tako lako. Nemam rijei kojima bih mogao iskazati koliko me je boljela pomisao da je Estella pokazala ma i

najmanju simpatiju prema ovom svakog prezira vrijednom, nespretnom, mrzovoljnom, glupom klipanu, koji je bio daleko ispod svake prosjenosti. Jo sam i dandanas uvjeren da samo iz plemenitih pobuda i nesebine ljubavi prema Estelli nisam mogao podnijeti pomisao da je bilo u kakvoj vezi s tim nitkovom. Nema sumnje da bih se nesretnim osjeao da je bilo prema kome pokazivala neke simpatije, no bio bih manje nesretan da je predmet njezine panje bio nje dostojniji. Nije mi bilo teko saznati, kao to sam zaista brzo i saznao, da joj je od nekog vremena Drummle bio vazda za petama i da mu ona to nije branila. Nije dugo potrajalo, i on ju je stao neprestano slijediti, pa smo se nas dvojica svakog dana susretali. On je nekako nedotupavno i tvrdoglavo u tome ustrajao, a jednako i Estella; as bi ga hrabrila, as ostavljala bez svake nade; sad bi mu se gotovo umiljavala, sad gotovo otvoreno pokazivala svoj prezir; as bi se prema njemu vrlo prijateljski vladala, as se gradila kao da ga se jedva i sjea. Pauk je, kako ga je gospodin Jaggers nazvao, bio meutim navikao strpljivo ekati u zasjedi kao pravi pauk. Usto je imao tvrdoglavo povjerenje u novac i u svoju odlinu obitelj, to bi mu ponekad dobro posluilo nadomjetajui mu nedostatak smiljenosti i odlunosti. I tako je Pauk nepopustljivo i mrko bdio nad Estellom i odagnao s njezina puta mnoge druge vrednije primjerke svoga roda, te bi esto rairio svoje krake i mahom se u pravi as pred njom stvorio. Prilikom neke drutvene plesne zabave (u ono su vrijeme posvuda obiavali prireivati javne plesove), gdje je Estella svojom ljepotom u zasjenak bacila sve ostale ljepotice, taj se klipan Drummle bio tako uz nju prikrpio, a ona ga tako strpljivo podnosila, da sam odluio s njom povesti rije o njemu. Ugrabih prvu priliku, dok je ekala na gospodu Brandlev da je otprati kui i dok je sjedila podalje od ostalih izmeu nekog

cvijea, spremna na odlazak. Bio sam u njezinu drutvu, jer sam je gotovo uvijek pratio na takve priredbe i odanle kui. Jeste li se umorili, Estella? Prilino, Pipe. I mora da ste se umorili. Recite radije da se ne bih smjela zamoriti, jer moram jo napisati redovni izvjetaj za kuu Satis prije nego legnem na poinak. Izvjetaj o noanjem uspjehu? - upitah. Zaista vrlo bijedan uspjeh, Estella. Kako to mislite? Uope ne znam da sam postigla neki uspjeh. Estella - rekoh - pogledajte onog svata tamo preko u uglu, koji gleda ovamo na nas. Zato da gledam? zapita Estella ne gledajui onamo nego u mene. - Sto ima na tom svatu tamo na uglu - da se posluim vaim rijeima - da bih ga trebala pogledati? Da, zaista, upravo to vas htjedoh zapitati odvratih. Jer je itavu veer letio za vama. Moljci i svakovrsna gamad lete oko upaljene svijee otpovrnu Estella bacivi na nj pogled ali se svijea od toga ne moe obraniti! Da, svijea ne moe - potvrdih - ali zar ni Estella? Pa nasmije se te e, poto je asak poutjela moda. Da. Kako god hoete. - Ali, Estella, ta sluajte to vam govorim. Teko mi je kad gledam kako potiete nade u ovjeka kakav je Drummle, kojega svi preziru. Znate da ga preziru. -Pa? - Znate da mu je dua isto tako runa kao i vanjtina. Pun je mana, naprasit, glup i mraan tip. - Pa? opet e ona. - Znate da su mu jedine odlike - novac i smijeno rodoslovlje u-pljoglavih predaka; je li tako?

- Pa? - ponovno zapita, a svaki put kad bi to rekla, njezine su se divne oi sve jae irile. Da bih svladao tekou, to mi ju je zadavala tom jednoslovanom rijeju, preuzeo sam je od nje i ponovio odlunim naglaskom: Pa! Pa to je ba ono to me toliko mui. Da sam meutim mogao zamisliti daje poticala nade u Drummlea s namjerom da mene - ba mene mui, bilo bi mi odlanulo; no ona mi je, po svom obiaju, stavila do znanja da mogu potpuno odbaciti tu pomisao. - Pipe - produi, prelazei pogledom po itavoj dvorani - ne budite tako ludi da vas to mui. To bi moda drugima moglo zadavati muke, a moda sam to s tom namjerom i uinila. No suvino je o tome gubiti rijei. - Da, suvino je - otpovrnuh - jer ne mogu podnijeti da ljudi govore: Gle, kako se poniava, razbacujui se svojim draima i arima zbog obinog prostaka, najgoreg u itavom skupu! - Ja to mogu podnijeti dobaci Estella. - O Estella, ne budite tako ponosni i nepopustljivi. - Sad mi govorite da sam ponosna i nepopustljiva! usklikne Estella i zalama rukama. -A as prije rekoste mi da se poniavam zbog jednog prostaka! - Nema sumnje da to inite - brzo joj upadoh u rije -jer sam vidio da ste mu ba veeras dobacivali poglede i osmijehe s kakvima nikad niste usreili mene. - Zar dakle hoete - zapita Estella, okrenuvi se iznenada k meni, vrsta i ozbiljna, da ne kaemo srdita pogleda da vas obmanem i uhvatim u stupicu? - Zar ga, Estella, obmanjujete i spremate mu stupicu? - Da, i jo mnoge druge - sve osim vas. Evo gospoice Brandlev. Ne u vie nita rei.

A sada, poto sam napisao poglavlje o temi koja je ispunjavala moje srce i zadavala mu boli i samo boli, nesmetano prelazim na dogaaj, koji je ve dulje vrijeme nada mnom lebdio, a koji se pripremao mnogo prije no to sam znao da na svijetu postoji Estella, jo u danima kada je njezina djeja pamet bila unakaena pogubnim zahvatima gospoice Havisham. Teku su kamenu plou, koja se prema kazivanju istonjake prie imala svaliti na raskoni leaj u punom jeku pobjednikog slavlja, polako izvukli iz kamenoloma; na milje su daleko polako izdubli li-jeb za ue to e plou drati; plou polako povukli uvis i namjestili u krov; privrstili ue i provukli ga nekoliko milja daleko kroz ulje-binu do velikog eljeznog koluta. Sve je bilo pomno i s velikim marom izvedeno, a kada kucnu as, probudie u gluho doba noi sultana, dadoe mu u ruke naotrenu sjekiru, kojom je trebalo odsjei ue od velikog eljeznog koluta: sultan zamahnu, ue se razdvoji i odletje, a kamena ploa pade. Tako se i sa mnom dogodilo. Sve su pripreme u blizini i daleko od mene bile dovrene i bile usmjerene prema jednom cilju; pa kad je kucnuo as - udarac pade i strop se moje tvrde svali na mene. 39. POGLAVLJE Bile su mi dvadeset i tri godine. Od mojega je dvadeset i treeg roendana prola nedjelja dana a da nisam vie ni jedne rijei uo koja bi me poblie uputila u tajnu mojih velikih oekivanja. Proteklo je vie od godine dana otkada smo napustili Barnard's Inn i nastanili se u Templeu*( Londonski Temple je neko bio sjedite
vitekog reda Templara (osnovan 1119., ukinut 1312.), zatim sjedite dvaju pravnikih kolegija. - Prev.). Sobe su nam bile u Garden

Courtu, dolje uz rijeku. Gospodin Pocket i ja razvrgli smo prvobitni odnos, premda smo i dalje ostali dobri prijatelji. Usprkos svojoj

nesposobnosti da se u ma emu ustalim - nadam se da je to bilo samo posljedica toga to je pitanje mojih sredstava bilo nestalno i nezavreno ipak sam volio knjigu, te sam itao svaki dan po nekoliko sati. Herbertov je posao i dalje dobro napredovao, a kod mene je sve bilo onako kako sam opisao na kraju prijanjeg poglavlja. Herbert je poslom otputovao u Marseilles. Bijah sam i osjeah sjetu usamljenosti. Maloduan i plaljiv, jer sam ve dugo ivio u nadi da e sutra ili idue nedjelje sve prepreke biti uklonjene s puta, i svaki put se nanovo razoarao, mnogo mije nedostajalo radosno lice prijatelja, koji je vazda bio spreman odgovarati na moja pitanja. Vrijeme je bilo odvratno: bura i vlaga, bura i vlaga, i blata, blata, mnogo blata u svim ulicama. Nad Londonom se dan za danom vukla teka maglena koprena s istoka, pa i sad se jo povlaila kao da se tamo vjeno komea itav kaos oblaka i vjetrova. Nenadani su zapui vjetra tako bjesnjeli da su s visokih zdanja u gradu pootkidali olovne krovne ploe, a na selu poobarali stabla i porastrgali platnena krila vjetrenjaa, dok su s morske obale stizali kobni glasovi o brodolomu i smrti na puini. Ovo su mahnitanje vjetra popratili silni pljuskovi kie, a dan koji se upravo bio ugasio, kad sam sjeo da itam, bio je gori od svih ostalih. Od toga je vremena Temple bio pregraivan, i sada vie ne izgleda tako usamljen kao nekad, niti je tako izloen rijeci. Stanovali smo na najviem katu posljednje kue, a vjetar, koji je hujao s rijeke, ove je noi potresao kuom kao da tutnji paljba iz topova ili hui razbjenjelo more. Kada se s vjetrom oborila i kia te stala bubnjati o prozorska okna, inilo mi se, kad sam u njih upro oi, kao da se nalazim navrh svjetionika o koji se sa sviju strana razbija razulareni bijes oluje. S asa na as prokuljao bi dim kroz otvor kamina kao da se boji napustiti kuu po tom nonom nevremenu. Kad sam

otvorio vrata i pogledao na stubite, vidio sam da su svjetiljke utrnute; a kad sam, zaklonivi lice rukom, zavirio kroz crne prozore (nisam ni pomisliti smio da ih imalo odkrinem kraj takva vjetra i pljuska), vidio sam da su i dvorine svjetiljke ugaene. Svjetiljke po mostovima i na obali jezivo su treperile, dok je vjetar zanosio plamene jezike od vatre ugljena na teglenjacima poput uarenih crvenih krpa u kii. itao sam, sa satom na stolu, namjeravajui zaklopiti knjigu u jedanaest sati. Kad sam je zaklopio, ure na katedrali sv. Pavla i na mnogim drugim crkvama u Cityju otkucavale su jedanaest, neke u sav glas, neke tie, a neke kao da ih prate. Vjetar je udno razbijao zvukove, a ja oslukivao i mislio kako ih vjetar napada i kida, kad zauh bat koraka po stepenicama. Nije vano zbog kakve sam se lude pomisli nervozno lecnuo, te sam lupkanje koraka doveo u vezu sa svojom pokojnom sestrom. To je trajalo samo asak, a onda sam ponovno oslunuo i uo kako se koraci, dolazei blie, spotiu. Sjetivi se, da su svjetiljke na stubitu utrnute, dohvatih svjetiljku za itanje te izadoh na hodnik. Ma tko bio, to se nalazio dolje, sada je stao, ugledavi moju svjetiljku, i sve je utihnulo. Netko je dolje, zar ne? povikah gledajui niz stepenice. Da ozva se odozdo iz mraka neiji glas. Koji kat traite? Najgornji. Gospodina Pipa. Ja sam taj. Zar se neto dogodilo? Nita se nije dogodilo odvrati glas, i ovjek se nastavi uspinjati. Stajao sam nad ogradom stepenica s ispruenom svjetiljkom, a on je polako ulazio u krug moje svjetiljke. Bila je to svjetiljka sa sjenilom, koja slui samo kod itanja, i krug je njezine svjetlosti bio vrlo malen tako da je neznanac bio samo naas osvijetljen. U tom sam mu trenu vidio

lice, za mene strano, okrenuto prema meni, kako u me gleda s nekim nerazumljivim ganuem i veseljem. Kako se ovjek naprijed pomicao, pomicao sam i ja svjetiljku te sam razabrao da nije bio oskudno odjeven, samo da mu je odijelo grubo kao u putnika na pomorskom putovanju, kosa elinosive boje, i da e mu biti oko ezdeset godina. Bio je miiav, vrstih nogu, lica preplanula od sunca i ogrubjela od nevremena. Kad se uspeo na pretposljednju i posljednju stepenicu, obojicu nas je zahvatila svjetlost, pa sam se zabezeknuo vidjevi kako prua prema meni obje ruke. Molim, to izvolite? upitah. to izvolim? ponovi zamiljeno i oklijevajui. O da. Ako dopustite, objasnit u vam po to sam doao. elite li ui? Da odvrati elio bih ui, mladi gospodine. Moje je pitanje bilo prilino neprijazno, jer mi ba nikako nije bilo po udi to se njegovo lice tako blaeno sjajilo kao da me prepoznaje. To mi nije bilo po udi, jer se po tome moglo naslutiti da oekuje kako u se i ja poveseliti tome susretu. Uveo sam ga u sobu, iz koje as prije izadoh, stavih svjetiljku na stol i zamolih ga, to sam uljudnije mogao, da mi kae to eli. Ogledavao se neobino udno po sobi. S lica mu se odraavalo iznenaenje i radost, kao da i sam ima zasluga za sve emu se divi pa skine grubu kabanicu i eir. Tada opazih da mu je tjeme smeurano i elavo i da mu je duga, elinosijeda kosa izrasla samo na sljepooicama. No nisam nita vidio po emu bih mogao naslutiti tko je. Ba naprotiv, as zatim sam uoio kako je ponovno pruio ruke prema meni. to zapravo elite? zapitah u dvoumici, da nije moda lud. Spusti pogled i desnicom protare glavu. ovjek se razoara progovori promuklim, prepuklim glasom poto je u dalekoj tuini taj as oekivao i najzad

stigao kud ga je srce vuklo. Ali niste vi krivi - ni vi ni ja. Za pola u vam minute sve rei. Molim vas, samo pola minute. Sjeo je na stolicu ispred vatre, pokrivi elo svojim velikim od sunca pocrnjelim i ilama ispruganim rukama. Tad sam ga paljivo promatrao i kao da mi je neto na njemu bilo poznato, ali ga ipak ne mogoh prepoznati. Nema tu nikoga? - zapita, pogledavi preko ramena. A ja njemu nato: Zato to pitate vi, stranac to u to doba noi dolazi u moj stan? Mudra glavica odvrati, maui glavom nekom namjernom sr-danou, koja mi je bila sasvim nerazumljiva, a u isti me mah neobino ljutila - eh, ba mi je drago to ste postali takva mudra glavica! No nemojte me dati zatvoriti, jer biste se poslije ljuto pokajali. Odustao sam od namjere, koju je pogodio, jer sam ga prepoznao. Ni sada jo nisam otkrio na njemu nita poznato, ali ipak sam ga prepoznao! Da su vjetar i dad pomeli sve protekle godine i sve to se otad dogodilo, i bacili nas na grobite, gdje smo se prviput nali licem u lice u tako nejednakom poloaju, ni onda ne bih bio jasnije prepoznao svoga robijaa, no to sam sada kad je sjedio na stolici pred vatrom. Nije bilo potrebno da izvadi i da mi pokae turpiju, niti da uzme rubac i svee oko glave; nije se trebao rukama obujmiti i grijati promr-zlo tijelo, ni da drui proeta po sobi, osvrui se za mnom pa da ga prepoznam. Prepoznao sam ga prije no to mi je tako pomogao, iako as ranije jo nisam ni slutio tko je. Vrati se do mjesta gdje sam stajao, i ponovno prui obje ruke prema meni. Ne znajui to da radim jer sam bio tako zapanjen, da sam izgubio prisebnost protiv volje prihvatim njegove ruke. On ih usrdno stegne, prinese k usnama, poljubi, i nije ih isputao.

 Bio si tako plemenit, mali moj zapone. Plemeniti Pip! I ja to nikad nisam zaboravio! Kako se sada u svome vladanju izmijenio, te se inilo da e me i zagrliti, stavih mu ruku na prsi da bih ga drao podalje od sebe. Stanite! rekoh. Pustite to! Ako ste mi zahvalni zbog toga to sam uinio kao malo dijete, nadam se da ste iz zahvalnosti prema meni stali ivjeti potenim ivotom. Ako ste se doli zahvaliti, to nije bilo potrebno. No vi ste me meutim ipak pronali, i zato mora da u vama ima neto dobro kad ste osjetili potrebu da ovamo doete, i stoga vas ne tjeram od sebe. Ali zacijelo ete shvatiti da - ja ... Njegov je ukoeni pogled, uperen u mene, toliko zaokupio moju panju da su mi rijei zamrle na jeziku. Rekao si nato e on, poto smo se askom utke motrili rekao si da u zacijelo shvatiti a to u ja zacijelo shvatiti? ... kako ne elim obnoviti ono davnanje sluajno poznanstvo pod tim izmijenjenim prilikama. Drago mi je to mogu vjerovati da ste se pokajali i promijenili prijanji nain ivota. Drago mi je to vam to mogu rei. Drago mi je to ste mislili da mi morate zahvaliti, pa ste se vratili da to uinite. No nai se putovi ipak razilaze. Prokisli ste, a bit e da ste i umorni. Hoete li neto popiti prije nego to odete? Razrijeio je svoj vratni rubac i stajao promatrajui me otrim pogledom i grickajui rogalj rupca. Mislim odgovori jednako drei rogalj u zubima, netremice gledajui u mene mislim da hou neto popiti prije no to odem, i hvala ti. Na stoliu se nalazio posluavnik s piem. Donio sam ga k stolu kraj vatre i pitao ga to eli popiti. On se bez ijedne rijei dotae jedne boce, i ne gledajui je, a ja mu namijeah malo ruma s vrelom vodom. Nastojao sam da mi pritom ne dru ruke, dok se je zavalio u naslonja i jo uvijek drao u zubima dublji zaprljani

kraj rupca oito na nj sasvim i zaboravivi ali je tako svoj pogled bio upiljio u me da sam teko svladavao drhtanje ruku. Kad sam napokon postavio preda nj au, zaudih se kad vidjeh da su mu oi zalivene suzama. Sve dotad sam stajao da bih mu time jasno pokazao elju neka to prije ode. Videi raznjeena namjernika, i ja sam se bio raznjeio i osjetio trunak pokajanja. Nadam se rekoh, brzo usuvi malo i sebi u au, primaknuv jo jednu stolicu do stola da ne ete pomisliti kako sam ba sada htio biti surov prema vama. To mi nije bila namjera, pa zato oprostite, ako sam bio. elim vam svako dobro i sreu! Kad sam au prinio ustima, zaueno pogleda u rogalj rupca, to mu je ispao iz usta kad ih je otvorio, pa isprui ruku. Prihvati au, gucne, te prijee rukavom preko oiju i ela. Zapitah ga: Kako ivite? Imao sam tamo u novom svijetu farmu ovaca, bio stoar i usto jo svata drugo odvrati tamo, onkraj mora, mnogo tisua olujnih milja daleko odavle. Nadam se da ste imali uspjeha? Uspio sam da je pravo udo. I drugi pooe sa mnom u svijet pa uspjee, ali ni jedan tako kao ja. Prouh se sa svojih uspjeha. Drago mi je da to ujem. Nadao sam se da e to rei, mali moj! Ne zaustavljajui se da bih shvatio smisao tih rijei, kao i ton kojim su bile izreene, svrnem na drugu temu, koja mi je taj as dola na pamet. Jeste li ikad vidjeli glasnika to ste mi ga poslali zapitah otkako ste mu povjerili onu dunost? Nikad mi nije doao pred oi. Tome se nisam mogao ni nadati. Izvrio je vjerno svoj zadatak i izruio mi dvije novanice od po jedne funte. Tada sam, kako znate, bio siromaan djearac, pa je to za mene bio gotovo mali

imutak. No poput vas, i ja sam odonda uspio, i zato ete mi dopustiti da vam ih vratim. Moi ete njima nekom drugom siromanom djeaku pomoi. Izvadih novanik. Promatrao me je kako sam novanik stavio na stol i otvorio ga,, a promatrao me i onda kada sam izluio dvije novanice od po jedne funte. Bile su nove i iste, a ja sam ih zagladio na stolu i preko stola njemu pruio. Svejednako u me gledajui, stavi jednu na drugu, savi ih po duljini, zatim ih malo zavrne, pa zapali na plamenu svjetiljke, a pepeo strese na posluavnik. Ako mi dopusti ree zatim sa smijekom, nalik na mrtenje, i s mrtenjem, nalik na smijeak - bit u tako slobodan da te pitam kako si uspio otkad smo se ti i ja sreli u onim movarama gdje smo drhtali na ledenom vjetru? Kako? -Eh! Iskapi au, ustane i stane kraj vatre, naslonivi se tekom, od sunca pocrnjelom rukom na kaminsku policu. Jednu nogu stavi na reetku da bi je osuio i ugrijao, a promoena cipela poe se puiti. No nije gledao ni u mene, ni u vatru. I tek tada sam poeo drhtati. Kad su mu se usne rastvorile te sam smogao nekoliko jedva ujnih rijei, silio sam se da mu kaem (iako mu to nisam mogao sasvim objasniti) kako treba da naslijedim imutak. A smije li ovakav olo kao ja upitati kakav imutak? Prezajui promucah: Ne znam. A smije li ovakav olo kao ja upitati iji imutak? Ponovno promucah prezajui: Ne znam. A kako bi bilo da pokuam pogoditi produi robija koliki je tvoj dohodak otkako si postao punoljetan? Prvi je broj - pet? Dok mi je srce neskladno lupalo kao udarci teka bata, skoih sa stolice i stajah, uhvativi se jednom rukom za naslon, sav smuen, gledajui u njega.

 to se tie skrbnika nastavi jer trebalo je da tu bude neki skrbnik ili neto slino dok si bio jo maloljetan, moda je to neki odvjetnik? A sada, da vidimo koje je poetno slovo imena toga odvjetnika. Da nije moda J? Pred oima mi je sinula itava istina o mome poloaju, a sva razoaranja, opasnosti, sramota i svakojake posljedice sruile su se na me takvom silinom, te sam od toga bio tako smrvljen, da sam jedva hvatao dah. Zamisli produi da je davalac naloga toga odvjetnika, ije ime zapoinje sa J., a ime mu je moda Jaggers zamisli da je doputovao preko mora u Portsmouth, te se tamo iskrcao i zaelio doi k tebi. Gas prije si rekao: No vi ste me meutim ipak pronali. No, dakle, da ti reem kako sam te pronaao? Pa, pisao sam iz Portsmoutha nekome u London da mi javi tvoju adresu. Kako se dotini zove? Pa, Wemmick. Ne bih mogao ni rijei izustiti da mi se radilo i o glavi. Stajao sam s jednom rukom na naslonu stolice, a s drugom na prsima, gdje me je neto davilo kao da u se uguiti stajao sam tako i smueno gledao u njega, grevito se uhvativi za stolicu, jer se sve oko mene stalo okretati i prevrtati. On me pridra, dovue do sofe, podmetne mi jastuke i spusti se preda mnom na koljeno i posve mi se unese u lice licem, to sam ga tako dobro poznavao i pred kojim me jeza hvatala. Da, Pipe, mali moj, ja sam od tebe stvorio dentlmena! Ja sam to uinio! Onda sam se bio zakleo, ako se ikad doepam jedne gineje bit e tvoja. Poslije sam se zakleo, ako ikad pekulacijama namlatim novaca bit e tvoj. Teko sam ivio da ti uzmogne lako ivjeti. Radio sam najtee poslove, samo da ti ne ustreba raditi. Pa to zato, dragi moj mali? Zar ti ja zbog toga govorim da mi bude zahvalan? O, nipoto. Govorim to da zna daje ono pae sa smetita, za kojim su podigli hajku, a ti ga od gladi spasio, sauvalo glavu i

dotjeralo dotle daje moglo od nekoga stvoriti dentlmena a ti, Pipe, ti si taj! Tako sam se zgrozio od doljaka, toliko se njega bojao, a bio mi je toliko odvratan da sam pred njime jae ustuknuo nego da je bio strana zvijer. Pogledaj, Pipe. Ja sam ti kao drugi otac. Ti si mi kao sin vie od roenog sina. tedio sam novac samo da bi ti imao to troiti. Kada sam ivio kao najmljeni pastir u usamljenoj kolibi i nisam vidio ovjejeg lica, ve samo ovje glave, te sam najzad bio ve i zaboravio kako izgleda lice mukarca ili ene, uvijek mi je bilo pred oima tvoje lice. Koliko sam puta bacio no dok sam ruao ili veerao, te rekao: Evo mog malog, i on gleda u mene dok jedem i pijem! Vidio sam te esto ondje, esto, i tako ivo kao to sam te gledao onda u zamagljenoj movari. Ubio me Bog rekao sam svaki put i iziao da to ponovim pod vedrim nebom ako se ikad doepam slobode i novca i od maloga ne uinim dentlmena! I uinio sam ga dentlmenom. Ta pogledaj se samo, mali moj! Gledaj te sobe, u kojima bi mogao lord stanovati! Lord? Eh, razbacivat e se novcima i s lordovima se kladiti, a imat e ih vie od njih! Govorio je tako strastveno i s toliko pobjednikog uvjerenja, a znajui da sam gotovo izgubio svijest, nije ni opazio kako me se doimaju njegove rijei. To mi je bila jedina, iako malena utjeha. Pogledaj, mali moj! produi, izvukavi mi sat iz depa i okreui prsten na mojoj ruci prema sebi, dok sam se odmicao od njegova dodira, kao da me se guja dotakla - zlatan sat, i prava ljepota; to je valjda znak da si pravi dentlmen! Dijamant, sav optoen rubinima: i to mora da je znak da si pravi dentlmen! Pogledaj odijelo, ljepe ne bi mogao nabaviti! Pa i tvoje knjige doda, ogledavajui se po sobi na stotine ih se gomila po tim pustim policama, i sve ih ita, je li tako? Vidjeh da si itao kada sam ulazio. Ha, ha, ha! Sve e ti to meni naglas itati, dragi moj mali! A bude li to na stranom

jeziku, to ne razumijem, s tobom u se ponositi kao da sam sve razumio. Opet je uhvatio obje moje ruke i prinio ih usnama, dok se meni ledila krv u ilama. Ne naprei se, nita ne govori, Pipe ree poto je opet preao rukavom preko oiju i ela, a ja zauo krkljanje u njegovu grlu, to sam tako dobro upamtio. Bio mi je to strasniji to je sve to govorio s najveom ozbiljnou. Bit e najbolje da se samo odmara, dragi moj mali. Ti nisi tako prieljkivao taj as kao ja, nisi bio na to spreman kao ja. Pa zar ti nikad nije palo na pamet da bih to mogao biti ja? O ne, ne, nije nikad - promrmljam - nikad, nikad! No, eto vidi, ipak sam to bio ja. I nitko o tome nita ne zna, samo ja i gospodin Jaggers. I vie nitko? upitah. Ne - potvrdi, zaueno me pogledavi - ta tko bi? A postao si ba naoito mome, dragi moj mali! A nisi li se ve zagledao u neije krasne oi a? Postoji li negdje par krasnih oiju, na koje ti je milo pomiljati? O Estella, Estella! Tvoje e biti, dragi moj mali, ako ih za novac moe kupiti. Ne velim da ih dentlmen kao ti ne bi mogao i sam osvojiti, ali novac e ti ipak pomoi, dragi moj mali. Ali sada da dovrimo priu. Kada sam ivio kao pastir u kolibi, moj mi je gazda (kad je umro, a bio je isto to i ja) ostavio svoj novac, i ja postah slobodan i poeh na svoju ruku raditi. Posvuda sam imao uspjeha. A svaki svoj uspjeh postizavao sam za tebe. Neka Gospod upropasti moj posao, govorio sam svaki put kad bih neto zapoeo, ako to ne uinim za moga djeaka! I sve mi je divno polazilo za rukom. Kao to sam ti maloprije rekao, postao sam zbog tebe slavan. Ono to mi je moj gazda ostavio, i zarada prvih godina rada, to je bio novac to sam ga najprije poslao a sve

za tebe gospodinu Jaggersu, kad te je prvi put potraio, kako sam ga uputio u svome pismu. O, da nikad nije doao! Da me je barem ostavio u kovanici nimalo zadovoljna, ali ipak, prema danas, sretna! A onda, dragi moj mali pazi sad bila mi je nagrada, to sam znao da potajno stvaram dentlmena. Prokleti konji kolonista mogli su me po miloj volji zasipati prainom dok sam hodao, a ja samo govorim sam sebi: Stvaram dentlmena, kakav ti nikad ne e biti! Kad oni sebi doaptavaju: Jo prije nekoliko godina bio je robija, a sada, koliko god imo' sree, neznalica je i prostak! a ja samo sam sebi velim: Mada nisam dentlmen i nemam nikakva znanja ipak imam jednog dentlmena. Svi vi imate i zemlje i stoke, ali tko od vas ima dentlmena, odgojena u Londonu? I ta mi je misao davala snage. I ta mi je misao lebdjela pred oima, i da e doi dan kada u ugledati svoga malog djearca i ovdje, u Londonu gdje ivi, otkriti mu tko sam. Stavi mi ruku na rame. Protrnuh pri pomisli da je ta ruka moda omatena krvlju. Nije mi, Pipe, lako bilo ostaviti onaj kraj, a bilo je skopano i s opasnostima. No ja nisam poputao, i to je stvar tea postajala, to sam vie bio nepopustljiv, jer moja je odluka bila vrsta i nepokolebljiva. I napokon sam uspio. Uspio, dragi moj mali! Pokuao sam srediti misli, no bio sam omamljen. Po svemu se samom meni inilo da vie pazim na vjetar i pljutanje kie, nego na njegove rijei, pa ni sada nisam mogao razlikovati te umove od njegova glasa, iako je huka bila jaka, a on taj as umuknuo. Gdje e me smjestiti? upita me odmah zatim. Moram se, dragi moj mali, negdje smjestiti. Za spavanje? upitah. Da. I hou dugo i vrsto spavati odgovori jer me je mjesecima i mjesecima bacalo more i kvasilo.

 Moj je prijatelj i drug odgovorih, ustajui sa sofe otputovao. Morat ete se smjestiti u njegovoj sobi. Ne e se valjda sutra vratiti? Ne odgovorih s najveim naporom gotovo nesvjesno sutra ne. Jer, ujde, dragi moj mali nastavi, snizivi glas i upirui vrlo znaajno dugim svojim kaiprstom u moje grudi trebamo biti oprezni. Kako to mislite oprezni? Dodavola, to znai smrt! Sto znai smrt? Otpremili su me na doivotnu robiju. Vratiti se znai smrt. I suvie je njih pobjeglo posljednjih godina. Kad bi me epali, omastio bih liinu. Samo je to jo trebalo: taj nesretnik, koji me je godinama obasipao svojim zlatom i srebrom, stavio je ivot na kocku samo da bi doao k meni, i sada je njegov ivot bio u mojim rukama! Da sam ga volio, a ne grozio se od njega, da sam osjetio ne znam kakvo divljenje i privrenost prema njemu, umjesto to sam se grio od gnuanja, ne bi mogla biti vea strahota. Naprotiv, bilo bi mi lake, jer bih ga onda, a bilo bi i prirodno, iz svega srca nastojao spasiti. Prva mi je briga bila da zatvorim prozorske kapke, tako da se izvana ne bi mogla vidjeti nikakva svjetlost, a zatim da zatvorim i zakljuam vrata. Dok sam to radio, stajao je kod stola, pio rum i grickao kolaie, a gledajui ga tako zaposlena, ponovno sam vidio svoga robijaa u movari kako jede svoj doruak. I gotovo mi se priinilo da e se sad sagnuti i stati turpijom piliti po svojim negvama. Poto sam otiao u Herbertovu sobu i zakljuao sva vrata to vode na stubite i ostavio nezakljuana samo ona koja tu sobu spajaju s onom u kojoj smo razgovarali, upitah ga bi li htio lei u postelju. Potvrdi, ali me zamoli da mu dam neto od svoje gospodske

preobuke, da je ujutro obue. Donijeh traeno rublje i priredih ga za njega; a krv mi se u ilama ponovno ledila kad me je primio za obje ruke da mi zaeli lakuno. Ni sam ne znam kako sam od njega otiao; podstaknuo sam vatru u sobi gdje smo zajedno boravili, te sjedoh uz kamin, bojei se lei u postelju. Vie od jednog sata bio sam tako smuen te nisam mogao misliti; i tek kad sarn poeo misliti, shvatio sam svu svoju nesreu i jad, i da je brod, na kojemu sam plovio, pretrpio brodolom. Sve tobonje namjere gospoice Havisham bile su samo tlapnja i san, a Estella nije za mene odreena. Trpjeli su me u kui Satis samo kao puko sredstvo, kao alac za bockanje lakomih roaka, ko lutku s umjetnim srcem, na kojoj su se vjebali dok nije bilo druge: to su bile prve rane koje su me zapekle. No najljuu i najdublju ranu zadade mi pomisao da sam Joea ostavio zbog robijaa, koji je bogzna kakva zloinstva poinio, pa e ga svakako iz ovih soba, gdje sada sjedim i razmiljam, odvesti i pred ulazom u Old Bailev objesiti. Sada se ni po koju cijenu ne bih htio vratiti Joeu, niti bih se vratio Biddy: i to, ini mi se, samo zato ne, jer je osjeaj da sam se tako bijedno prema njima ponio bio jai od svih ostalih razloga. Nema te zemaljske mudrosti koja bi mi pruila onu utjehu kakvom bi me oni utjeili u svojoj prostodunosti i prijateljskoj vjernosti. Ali nikad, nikad vie ne u moi popraviti ono to sam uinio. U svakom sam bijesnom udaru vjetra, u svakom nasrtaju kie uo progonitelje. Bio bih se u dva navrata mogao zakleti da se netko do-aptavao i zakucao na vanjska vrata. Obuzet tim strahom, stao sam zamiljati ili se prisjeati da sam dobio tajanstvene opomene o dolasku toga ovjeka. Da sam posljednjih tjedana susretao na ulici neka lica nalik na njegovo. Da je takvih lica sve vie bilo, to je on preko mora blie dolazio. Da mi je njegov zao duh nekako slao te glasnike

i da je u ovoj olujnoj noi napokon i sam doao i inom potvrdio to je unaprijed javio. Tim se uskomeanim mislima pridruilo i sjeanje kako sam svojim djetinjskim oima vidio da je oajno naprasit i uo da je drugi robija neprestano ponavljao kako ga je pokuao ubiti. Ta gledao sam ga dolje u jarku, kad se poput divlje zvijeri borio s protivnikom i htio ga rastrgati. Iz takvih se sjeanja uz svjetlost vatre u ognjitu u meni porodio nesvjesni osjeaj groze i straha daje moda opasno biti nasamo s njime pod istim krovom, u gluho doba usred olujne noi. Taj se osjeaj groze i straha sve vie irio, dok nije ispunio cijelu prostoriju te me natjerao da dohvatim svijeu i poem pogledati tu svoju stranu moru. Zavezao je glavu rupcem, a lice mu je u snu bilo mirno i spokojno. Sasvim je mirno spavao, iako mu je na uzglavlju leao pitolj. Umiren, tiho sam izvadio klju, stavio ga s druge strane u kljuanicu i zakljuao vrata prije no to u ponovno sjesti kraj ognjita. Malo sam pomalo spuznuo sa stolice i napokon leao na podu. Kada sam se probudio, a sve me vrijeme dok sam spavao nije ostavila svijest o mome jadu, s istoka su s crkvenih tornjeva ure izbijale pet sati; svijee dogorjele, vatra se u kaminu ugasila, a huk je vjetra i kie pojaavao neprobojnost crne pomrine. Tako se zavrava drugo razdoblje plpovih velikih oekivanja. 40. POGLAVLJE Ova srea to sam morao poduzeti sve mjere opreza (koliko je bilo mogue) za sigurnost mojega gosta, kojega sam se toliko bojao, jer kad sam se probudio, ta je misao potisnula sve druge misli u pozadinu. Bilo je oito da gaje nemogue stalno kriti u sobama. To se nije dalo uiniti i svaki bi takav pokuaj morao neminovno pobuditi sumnju. Istina, sada vie

nisam imao Osvetnika u slubi, ali se o meni brinula neka starija ena raspaljive udi, pomognuta od nekakvog ivahnog eljadeta u dronjcima, to ga je nazivala neakinjom. Sakrivati jednu sobu pred njima znailo bi podstai njihovu radoznalost i matu. Obje su imale slabe oi, a to je po mom miljenju bila posljedica neprestanog zavirivanja kroz kljuanice, i uvijek bi se onda pojavile kad ste ih najmanje trebali. To im je, osim to su bile kradljive, zapravo jedina osobina u koju ste se mogli pouzdati. Kako te ene ne bi pomislile da se tu krije kakva tajna, odluio sam im ujutru rei da mi je sasvim neoekivano doao ujak sa sela. Tu sam odluku stvorio kad sam se, pipajui oko sebe, uljao u mraku, u potrazi za svjetlom. Kako nikako nisam mogao natrapati na ono to mi je bilo potrebno, odluio sam sii do susjedne vratarske loe i noobdiju zamoliti neka pode sa mnom gore s lampom. Kad sam pipajui silazio niz stepenice, spotakoh se o neto, a bio je to ovjek, koji se uurio u jednom kutu. Kako mi nije odgovorio kad sam ga upitao to tu radi, nego je utke izmicao mojim rukama, potrao sam u lou i natjerao noobdiju da bre-bolje doe sa mnom, ispriavi mu na povratku to se dogodilo. Kako je vjetar jo jae bjesnio nego prije, nismo htjeli da nam se utrne plamen u lampi dok bismo pripaljivali svjetiljke po stubitu, te smo odmah uz pomo svjetlosti lampe, od prizemlja do tavana pretraili itavo stubite, ali nali nismo nikoga. Tada mi pade na pamet da se onaj ovjek moda uuljao u moj stan, pa sam, zapalivi svijeu na plamenu noobdijine lampe, a njega ostavivi pred vratima, pomno pretraio sobe, tovie i onu u kojoj je spavao moj gost, kojeg sam se toliko bojao. Sve je bilo tiho i u mom stanu zacijelo nije bilo nikoga. Uznemirivala me pomisao da se na stepenicama nalazio neki uhoda, i to ba noas, te zapitah noobdiju, dok sam ga na vratima ponudio aicom rakije, je li moda otvorio vrata kojemu od gospode to su oito vani

veerali. Nadao sam se da u moda tako dobiti neko umi-rujue razjanjenje. - Jesam - odgovori: - trojici, i svakom u drugo doba noi. Jedan stanuje u Fountain Courtu*( Jedan dio zgrade Templea. - Prev.), a druga dvojica u Prolazu. Vidio sam kako su sva trojica otila kui. Jedini ovjek koji stanuje u kui, u kojoj se nalazi moj stan, ve je nekoliko tjedana boravio na selu, i taj se zacijelo nije nou vratio, jer smo vidjeli vrata njegova stana zapeaena kad smo se uspinjali stepenicama. Noas je takvo vrijeme - ree noobdija vraajui mi au - te je neobino malo ljudi prolo na moja vrata. Ne sjeam se da bi poslije jedanaest jo netko naiao osim one trojice dentlmena, koje sam spomenuo, i stranca, koji je vas traio. Da progundam moj ujak. Je li bio kod vas, gospodine? O da, da. I onaj drugi, koji je bio s njim? Ponovih: Drugi, koji je bio s njim? Mislio sam da se nalazio u njegovu drutvu odvrati noobdija. Stao je kad je on stao da se kod mene raspita, a naprijed je krenuo kad je on poao dalje. - Kakav je bio taj drugi? Noobdija mu nije obratio naroitu panju; po njegovu je miljenju radnik; koliko se prisjea, nosio je ispod tamne kabanice odijelo pranjave sive boje. Noobdija je, prirodno, svemu tome pridavao manje znaenje od mene ali, dakako, nije poput mene imao razloga da ga smatra vanim. Kad sam ga se otarasio, a smatrao sam to najpametnijim to sam mogao uiniti, ne uputajui se u dalja objanjavanja, veoma sam se uznemirio dovodei u vezu te dvije okolnosti, od kojih je svaka za sebe bila sasvim neduna. Recimo da je netko, tko je vani veeravao, ili kod kue, a nije proao kroz vrata toga noobdije, zalutao na moje stepenice i ondje zaspao; - ili

je moda moj bezimeni gost nekoga sa sobom poveo da mu pokae put. Pa ipak, uzevi zajedno te dvije okolnosti, inile su se veoma zloguke, pogotovo meni otkako sam u posljednjih nekoliko sati postao sumnjiav i straljiv. Upalih vatru, koja je u te jutarnje sate gorjela blijedim drhtavim plamenom, i kraj nje ponovno zapadoh u drijeme. inilo mi se da sam svu no prokunjao, kadno ure s tornjeva stadoe otkucavati est. Budui da je do svanua bilo punih sat i po, opet sam se zaveo u san. as bih se prenuo s nelagodnim osjeajem, a u uima mi brujio um beznaajnih rijei, a as mi se opet inilo da od huke vjetra u kaminu ujem grmljavinu, dok napokon nisam pao u dubok san, iz kojeg me je iznenada trgla danja svjetlost. Sve to vrijeme nisam dospio svoj poloaj razmotriti, niti sam to sada mogao. Nisam imao snage da se bavim takvim mislima. Bio sam posve potiten i utuen, ali nekako nesuvislo. Lake bih bio stvorio slona, nego ma kakvu osnovu za budunost. Kad sam rastvorio kapke i zagledao se u vlano, olujno, olovnosivo jutro i poetao iz sobe u sobu i sav drui ponovno sjeo kraj vatre, ekajui da se pojavi dvorkinja mislio sam kako li sam bijedan, a pritom sam jedva znao zato se i koliko se vremena tako osjeam, niti sam znao koji je dan, ni tko sam zapravo ja, koji o tome razmiljam. Napokon ude stara ena sa svojom neakinjom (glavu ove druge jedva da biste mogli razlikovati od njezine pranjave metle) i nemalo se zaudie kad ugledae mene i vatru u kaminu. Rekao sam im daje noas prispio moj ujak i da sada spava, pa treba i za njega spremiti doruak. Umirih se i obukoh dok su lupale po pokustvu i podizale prainu, i ponovno se nadoh - kao u snu ili polusnu - gdje sjedim kraj vatre, ekajui Njega da doe na doruak.

Zamalo se vrata otvore, i on izae. Nisam mogao podnijeti da ga gledam, te pomislih kako je pri danjoj svjetlosti jo strasniji. I ne znam - zapoeh tihim glasom, kad je sjeo k stolu - kako da vas zovem. Rekoh da ste mi ujak. Dobro si uinio, dragi moj mali! Zovi me ujak. Zacijelo ste na brodu uzeli neko ime? Da, dragi moj mali. Uzeo sam ime Provis. Namjeravate li ga zadrati? Pa namjeravam, dragi moj mali. To je ime kao svako drugo ukoliko ti ne bi elio da se drukije nazivam. Kako vam je pravo ime? aptom ga zapitah. Magsvitch odgovori isto tako tiho a krsno mi je ime Abel. A za to su vas odgojili? Da postanem gad, dragi moj mali. Odgovorio mi je sasvim ozbiljno i upotrijebio tu rije, kao da je oznaka za neko zvanje. Kad ste noas doli u Temple... rekoh i uutih i u udu se zapitah je li to zaista noas bilo, a inilo mi se da je tako davno. Da, dragi moj mali? Kada ste uli na vrata i pitali noobdiju za moj stan, je li netko bio s vama: Sa mnom? Ne, nije, dragi moj mali. Ali netko je bio tamo? Na to ba nisam pazio odgovori u sumnji jer se nisam posve dobro razaznao u kui. No mislim da je zaista jo netko zajedno sa mnom uao. Poznaju li vas u Londonu? Nadam se da ne poznaju! odvrati i kaiprstom naglo zaokrui oko svoje ije, da mi je od toga u isti mah postalo vrue i muno. A jesu li vas prije poznavali u Londonu?

 Ne ba posvuda, dragi moj mali. Zadravao sam se veinom u okolici. Jeste li bili u Londonu osueni? Kada? upita i otro me pogleda. Posljednji put. Potvrdi klimajui glavom. Tada sam upoznao gospodina Jaggersa. Bio je moj odvjetnik. Bilo mi je na jeziku da ga pitam zbog ega je bio suen, no u taj as dohvati no, zamahne njime i s rijeima: A to to sam uinio, odradio sam i skupo platio! naklopi se na doruak. Prodrljivo je jeo, te je bilo vrlo neugodno gledati, a sve je inio nezgrapno, buno i halapljivo. Otkako sam ga vidio pri jelu u movarama, izgubio je nekoliko zubi. Kad bi zalogaj vakao u ustima, naherivi glavu da bi s najjaim kutnjacima razgrizao hranu, bio je strahovito nalik na staro izgladnjelo pseto. Da sam u poetku imao imalo teka, sad bi mi prisjelo i sjedio bih ba kao sada osjeajui nesavladivu odvratnost, te natmureno gledao u stolnjak. Ja sam ti, dragi moj mali, velik deronja nabaci kao da se pristojno ispriava poto je dovrio s jelom ali to sam oduvijek bio. Da se nisam rodio kao veliki prodrljivac, moda ne bih ni dospio u tako velike neprilike. A tako ti je to i s duhanom: moram puiti. Kad sam onkraj mora prvi put poao na nadnicu kao pastir, sve mi se ini da bih se i sam pretvorio u glupu, melankolinu ovcu i bio bih poludio da nisam imao uza se lulu duhana. Rekavi to ustane od stola, segne rukom u dep grubog vunenog ha-ljetka, te izvue kratku crnu lulu i pregrt duhana, to ga zovu krak*( originalu Negro-head
(crnaka glava) vrsta loeg kauuka; u prenesenom smislu lo duhan krak. Prev.).

Nabivi lulu, gurne ostatak natrag, kao da mu je dep pretinac. Zatim dohvati maicama eravicu i pripali lulu, a onda se na sagu pred ognjitem okrene leima

prema vatri te ponovno, kao to je to volio initi, isprui obje ruke prema meni. Zibajui moje ruke gore-dolje, dok je dimio iz lule, produi: -A to je taj dentlmen to sam ga stvorio? Onaj pravi pravcati! Radujem se kad te takva gledam, Pipe. Traim samo to da budem uza te i da te gledam, dragi moj mali! im sam mogao, oslobodio sam ruke i osjetio kako polako uspijevam misliti o svom poloaju. to od mene trai i kako je to teko, shvatio sam tek onda kada sam uo njegov promukli glas i gledao, sjedei, u njegovu smeuranu elavu glavu, te poput elika sivosijedu kosu na sljepooicama. - Ne elim vidjeti svog dentlmena kako klipe po ulinom blatu; njegove cipele ne smiju biti blatom uprljane. Moj dentlmen, Pipe, mora imati konje! Jahae konje i konje za koiju, a takoer i konje za poslugu. Zar da useljenici imaju konje (i to, molim lijepo, punokrvne, o Gospode!), a moj londonski dentlmen da ih nema? Ne, ne! Pokazat emo mi njima tko smo i to smo, Pipe, nije li tako? Izvadi iz depa podebelu lisnicu, nabijenu novanicama, te tresne njome o stol. - U tom novaniku ima dosta za troenje, dragi moj mali. Evo, tvoje je. Sve to je moje, nije moje, ve tvoje. Nita se ti ne boj. Odanle, gdje sam to stekao, doi e i vie toga. Vratio sam se u stari kraj da vidim kako dentlmen troi pare kao pravi dentlmen. To e biti moja radost. Sva moja radost da vidim kako on troi. I neka ih sve avo odnese! - zavri, gledajui oko sebe i glasno pucnuvi prstima. Neka ih sve avo odnese, poevi od suca s vlasuljom, pa do useljenika to diu prainu. Pokazat u im da si bolji dentlmen od itave te bagre zajedno! - Stanite! - povikah gotovo mahnit od straha i gaenja. - elim s vama govoriti. elim znati to nam je

initi. elim znati kako da vas ouvam od opasnosti, koliko kanite ostati i to namjeravate. - uj me, Pipe - nastavi, uhvativi me za ruku, i odjednom se sav promijeni i posta nekako ponizan. Posluhnide to u ti prvo rei. as prije nisam znao to govorim. To to rekoh, bilo je podlo, da, podlo. Molim te, Pipe - zaboravi! Ne u vie biti podao. - Prvo nastavih gotovo stenjui kakve mjere opreznosti treba poduzeti da vas ne bi prepoznali i uhitili! - Ne, dragi moj mali - produi tonom kao maloas to nije prvo. Najprije treba govoriti o mojoj podlosti. Nisam seja badava toliko godina muio da stvorim dentlmena, a da ne bih znao to mu dugujem. Sluaj me, Pipe. To to rekoh, bilo je podlo, da, podlo. Zaboravi to, dragi moj mali! Osjeaj neeg jezovito smijenog natjera me da se nervozno nasmijem, kad mu odgovorih: - Pa i jesam zaboravio. Ako Boga znate, ne govorite svejednako o tome! - Da, da, no zna - tvrdoglavo proslijedi - nisam ja, dragi moj mali, doao iz daleka svijeta da ti kazujem podlosti. A sad, nastavi, dragi moj mali. Rekao si... - Kako da vas uvamo od opasnosti kojoj ste se izloili? - Pa zna, dragi moj mali, ta opasnost i nije ba tako velika. Ukoliko me tko ponovno ne oda, ta opasnost ne znai bogzna to. Tu je Jag-gers, irtu je Wemmick, a tu si sada i ti. A tko bi me mogao odati? - Ne prijeti li moda opasnost da vas netko sluajno ne susretne na ulici i ne prepozna? - zapitah. - Pa nato e on takvih ba nema mnogo. Niti namjeravam dati oglas u novine da se neki A. M. vratio iz Botany Baya*( Zaljev u istonoj Australiji, 8 km od Sidnevja;
neko kanjenika kolonija. Taj zaljev otkrio je Banks 1770. i uinio ga kanjenikom kolonijom, koja je, meutim, uskoro bila premjetena u Port Jackson, no i ta kolonija je jo dugo zadrala

pogreno ime Botanv Bay. Prev.). A od tog je vremena prolo

ve mnogo godina i tko bi odatle imao neke koristi? Pa ipak, zna, Pipe, da je opasnost bila i sto puta vea, ja bih te doao vidjeti, upamti, doao bih usprkos svemu! - A dokle ete ovdje ostati? Dokle? - zaudi se, izvadivi crnu lulu iz usta, a donja mu se vilica spusti kad je sada zurio u mene. Ja se ne vraam. Doao sam zauvijek. A gdje ete stanovati? zapitah. to emo uiniti s vama? Gdje ete biti na sigurnom. Dragi moj mali odvrati pa za novac moe kupiti vlasulje da maskira glavu, prah za kosu, oale, crno odijelo, sportsko, i to god zaeli. I drugi su se tako preruili i bili sigurni, pa mogu i ja sada. A gdje u i kako u stanovati, reci mi, dragi moj mali, to ti o tomu misli. Sada sve to olako uzimate priklopiti ali ste jo noas drukije govorili kad ste se kleli i govorili da to znai smrt. I sada se kunem da to znai smrt prizna uzevi ponovno lulu u usta i to smrt konopcem nedaleko odavle, nasred ulice, i mora znati da je upravo tako. Pa to sad kad sam ve ovamo doao? Doao sam i tu sam. Vratiti se bilo bi isto tako zlo kao i ovdje ostati pa jo i gore. A osim toga, Pipe, tu sam, jer sam htio biti zbog tebe, godinama nisam imao nikakve druge elje. A to se tie opasnosti kojoj se izvrgavam, ja sam ti ve stara ptica, koja je posvuda smjelo letjela kada je bila jo malo ptice, i zato se ni sad ne bojim sjesti na strailo. Ako u njemu ui smrt, pa nek bude i neka mi se javi, ali prije no to je ne vidim licem u lice, ja u nju ne vjerujem. A sad, daj da opet malo pogledam svoga dentlmena. Ponovno me primi za obje ruke i stane promatrati udivljenim pogledom vlasnika, a usto je s velikim zadovoljstvom neprestano odbijao dimove.

Shvatio sam da ne mogu nita pametnije uiniti nego mu negdje u neposrednoj blizini nai miran stan, kamo bi se mogao useliti kad se Herbert vrati, a oekivao sam ga za dva tri dana. Bilo mi je jasno da je neizbjeno i potrebno da tu tajnu povjerim Herbertu bez obzira na to to u osjetiti izvanredno olakanje ako je s njim podijelim. No gospodinu Provisu (odluio sam da ga tim imenom zovem) to nije bilo ba tako jasno, i pridrao je sebi pravo da da svoj pristanak tek poto ga bude vidio i stekao povoljan sud o njemu. - Pa ak i onda, dragi moj mali - doda, vadei iz depa malo Sveto pismo, zatvoreno kopom, sasvim zamaeno mrljama morat e se zakleti. Tvrditi da je moj strani dobroinitelj posvuda sa sobom nosio tu crnu knjiicu samo da bi se ljudi, kad se ukae potreba, na nju zaklinjali, znailo bi ustvrditi neto to nisam nikada sa sigurnou ustanovio, ali ipak smijem rei da se drugom takvom prilikom nikad nije njome posluio. Sama je knjiga izgledala kao da je ukradena iz neke sudnice, i moda je upravo injenica to je poznavao njezinu povijest i imao izvjesna iskustva u pogledu te knjige, uvrstila u njemu vjerovanje u njezinu mo kao arobno sredstvo i u isti mah amajliju. Kad ju je sada prvi put izvadio, sjetio sam se kako me je prije mnogo godina tamo na grobitu prisilio da se na nju zakunem i kako mi je sino govorio da se on sam na nju zaklinje kad god bi tamo prijeko u svojoj osami stvorio neku odluku. Kako je sada bio obuen u pomorsko putniko odijelo sa irokim hlaama te nalikovao na prodavaa papiga i cigara, najprije sam s njime razmotrio pitanje kakvo e odijelo obui. Bio je duboko uvjeren da su kratke hlae do koljena vrlo prikladna nonja za preruava-nje, te je u glavi ve zamislio itavo odijelo, koje je namjeravao obui, a u kojem bi bio nalik na neto izmeu dekana i zubara. Trebalo je mnogo muke da napokon prihvati moj prijedlog da obue odijelo u

kojem e izgledati kao imuniji farmer; dogovorismo se da e nakratko oiati kosu i malo napudrati glavu. Kako ga moja dvorkinja i njezina neakinja jo nisu vidjele, odluismo da se pred njima ne e dotle pokazati dok njegova izmijenjena vanjtina ne bude sasvim dovrena. Moda e se nekome priiniti da nije nimalo teko donijeti odluku o tim mjerama opreznosti, no kako sam bio posve smuen, da ne reem izvan sebe, oduilo se to pitanje, te sam tek oko dva ili tri sata poslije podne iziao da pozavravam sve potrebno. Trebalo je da sve vrijeme moje odsutnosti ostane zakljuan u stanu i da nipoto nikome ne otvori vrata. Znao sam pristojnu kuu u Essexovoj ulici, okrenutu stranjim dijelom prema Templeu, u kojoj su se iznajmljivale sobe, a nablizu da bih s prozora mogao nekoga odanle dozvati. Najprije se zaputih u tu kuu i sreom mi je uspjelo da za svog ujaka, gospodina Provisa, unajmim drugi kat. Zatim zaredah od duana do duana da kupim sve to treba kako bismo izmijenili njegovu vanjtinu. Poto sam to obavio, uputio sam se u Little Britain po vlastitom poslu. Gospodin Jaggers je sjedio za svojim stolom, no vidjevi da sam uao, odmah ustane i postavi se pred kamin. A sad, Pipe zapone budite na oprezu. To i hou, gospodine odvratih, jer sam putem dobro razmislio to mislim rei. Ne kompromitirajte sebe - nastavi gospodin Jaggers - nemojte nikoga kompromitirati. Jeste li me razumjeli? - Nikoga! Nita mi ne govorite, nita ne elim znati; nisam radoznao. Vidjeh, dakako, da je znao da je onaj nesretnik doao. elim se, gospodine Jaggers, samo uvjeriti da je ono to mi je reeno istina. Nemam nikakve nade da nije istina, ali neka mi barem bude doputeno da to provjerim.

Gospodin Jaggers klimne glavom. Dakle, jeste li kazali to mi je reeno ili o emu sam obavijeten? upita, naherivi glavu i ne gledajui u me, nego u pod, kao da oslukuje. Reeno bi znailo da vam je neto usmeno reeno. A znate, iz New South Walesa*( Dio Australije gdje se nalazi spomenuti zaljev Botany Bay. - Prev.) ne moe vam netko osobno neto rei. Rei u obavijeten, gospodine Jaggers. Dobro. Po osobi, koja se zove Abel Magwitch, obavijeten sam da je to moj dobroinitelj, koji mi je bio tako dugo nepoznat. To je onaj potvrdi gospodin Jaggers u New South Walesu. I samo on? upitah. I samo on - odvrati gospodin Jaggers. Nisam tako nerazborit, gospodine, da bih pomislio da ste vi uope odgovorni za moje zablude i pogrene zakljuke; no uvijek sam mislio da je to bila gospoica Havisham. I sami rekoste, Pipe nato e gospodin Jaggers, uperivi svoj hladni pogled u me i grickajui kaiprst ja za to uope nisam odgovoran. Pa ipak se, po svemu, inilo, gospodine, da je ona branio sam se oborenih oiju. Ni trunke dokaza, Pipe presijee gospodin Jaggers, maui glavom, poduhvativi skute svojega kaputa. Ne sudi nita po izgledu, ve primi za istinito samo ono to je dokazano. To vam je najbolje pravilo. Nemam nita vie rei dodadoh, uzdahnuvi, poto sam neko vrijeme utke stajao. Provjerio sam ono to mi je bilo reeno i time sam zavrio. I poto je tako Magvvitch u New South Walesu napokon otkrio tajnu svoje linosti nastavi gospodin Jaggers vi ete, Pipe, sada razumjeti da sam se itavo vrijeme, to sam s vama bio u poslovnoj vezi, uvijek strogo drao injenica. Je li vam to sasvim jasno?

 Sasvim, gospodine. Rekao sam Magwitchu u New South Walesu kada mi je prvi put pisao iz New South Walesa da nikad ne smije oekivati kako u odstupiti od naela da se uvijek strogo drim injenica. Rekao sam mu i drugu mjeru opreznosti. inilo mi se kao da mi je izdaleka htio natuknuti da bi vas elio posjetiti tu u Engleskoj. Upozorio sam ga da me nipoto dalje ne upuuje u svoje namjere, jer da nema ba nikakvih izgleda da bi ga pomilovali. Osuen je na doivotno progonstvo, i njegov bi se povratak u domovinu smatrao zloinstvom, zbog ega bi ga kaznili najveom kaznom to je zakon predvia. Upozorio sam na to Magwitcha naglasi gospodin Jaggers, gledajui otro u mene i pisao mu to u New South Wales. Bez sumnje se prema tome i ravnao. Bez sumnje potvrdih. Wemmick me je obavijestio nastavi gospodin Jaggers, svejednako otro gledajui u mene daje primio list, datiran u Portsmouthu od nekog useljenika imenom Purvis ili... Ispravih: Ili Provis. ... ili Provis hvala, Pipe; moda je Provis? Znate li da je Provis? Da glasio je moj odgovor. Znate da se zove Provis. Dakle pismo, datirano u Portsmouthu od nekog useljenika imenom Provis, koji je uime Magwitcha traio da mu se dostave podaci o vaoj adresi. Koliko znam, Wemmick mu je smjesta potom poslao vau tonu adresu. Vjerojatno vam je Provis dao ona obavjetenja o Magvvitchu koji ivi u New South Walesu? Da, Provis odgovorih. Zbogom, Pipe - zakljui gospodin Jaggers pruajui mi ruku -bilo mi je drago to smo se vidjeli. Kad budete pisali Magwitchu - u New South Walesu ili doli s njime u vezu preko Provisa, budite tako dobri

pa spomenite da emo sve obraune i priznanice naih rauna, to smo ih tako dugo vodili, dostaviti vama zajedno sa saldom, jer jo uvijek preostaje saldo u vau korist. Dovidenja, Pipe! Rukovali smo se, a on nije svoj prodirni pogled skinuo s mene dok mu nisam nestao iz vida. Osvrnuh se s vrata. Jo uvijek me je otro gledao, a one dvije posmrtne maske kao da su se upinjale da rastvore one kapke i da kroz nabrekla grla procijede: O, velika li ovjeka! Wemmick je bio izaao, pa da je i sjedio za svojim stolom, ne bi mogao nita za mene uraditi. Vratio sam se ravno u Temple, gdje sam zatekao stranog Provisa kako pije rum pomijean s vodom i spokojno pui svoj krak. Sutradan donijee odijelo to sam ga naruio, i on ga obue. Na svoju sam alost vidio da mu je to to je obukao loije pristajalo od onog to je prije imao na sebi. U moga je gosta bilo neega zbog ega bi se, po mome miljenju, izjalovio svaki pokuaj da se prerui. Sto sam ga dulje i bolje nastojao preruiti, to je vie nalikovao na bjegunca to se unja po movarama. Bez sumnje se tako prividjelo mojoj uznemirenoj mati samo zato to je njegovo lice i dranje sve vie podsjealo na bjegunca kakva sam ga nekad poznavao; ali ipak mi se inilo da jednu nogu vue za sobom, kao da su na njoj jo uvijek teke negve, i da je u svojoj sri od glave do pete pravi pravcati robija. Osim toga, samotniko je ivovanje u kolibi ostavilo tragove na njemu i dalo mu divljaki izgled, to ga nikakvo preruavanje ne bi moglo ublaiti. Usto je i ivot, to ga je poslije vodio medu ljudima kao oi-gosan ovjek, ostavio na njemu svoj trag, a najjae se na njemu zapaao strah ovjeka koji sada nastoji izmai progonu i skriti se. Iz svake njegove kretnje - kada bi stajao, sjedio, jeo, pio, ili se uvuenih ramena i sav zagrbljen podavao tekim mislima, vadio veliki preklopni

no s ronatim drkom i brisao otricu o nogavicu hlaa, pa onda sjeckao zalogaje, ili prinosio krhke ae i pehare ustima, kao da su glomazne uture, rezao kriku kruha i zamakao je u ostatak mesne juhe, kupei preostale mrve i briui njima tanjur sve uokrug, kao da eli do dna iskoristiti to mu je dodijeljeno, a zatim otirao prste u kruh i progutao ga iz svake ste njegove kretnje i tisuu drugih nebrojenih primjera, to su se u svakoj minuti svakog bogovetnog dana javljali, posve jasno mogli prepoznati robijaa, roba, zloinca. Njegova je zamisao bila da naprai kosu, i ja sam na to pristao, poto je on pristao da ne obue kratke hlae. Kad je napraio glavu, rekao bih daje najvie nalikovala na nalieno lice mrtvaca, jer je ispod tanke naslage pudera snano izbijalo sve ono to bi najbolje bilo prikriti i priguiti. Tek to smo pokuali, ve smo od toga i odustali, i njegova je pro-sijeda, podrezana kosa ostala nenapraena. Ne mogu rijeima iskazati kakvu je, u isto vrijeme, stranu zagonetku predstavljao za mene. Kad bi uveer zaspao, grevito stiui rune naslone stolice rukama, isprepletenima nabreklim ilama, a elava mu glava, iarana dubokim mrekama, klonula na grudi, sjedio bih i zagledao se u njega u udu se pitajui to li je taj ovjek poinio? Pripisivao sam mu sva zloinstva, unesena u kriminalne registre, i upravo nagonski osjeao elju da skoim i pobjegnem. U meni je svakim satom sve jae raslo zgraanje pred tim ovjekom, da u prvim munim asovima svoga jada, usprkos svemu to je za mene uinio i zbog mene stavio na kocku, zacijelo ne bih odolio nagonu da nisam znao da e se Herbert uskoro vratiti. Jedanput sam nou zaista skoio iz postelje i stao oblaiti najloije odijelo, u namjeri da napreac napustim njega i sve to je moje i da se kao obini vojnik javim u indijsku vojsku. Sumnjam da bi mi avet bila strasnija kad bi mi se tu ukazala u mojim pustim sobama uz neprestan huk

vjetra i um kie za dugih veeri i jo duljih noi. Avet ne bi mogla biti zbog mene uhiena i objeena, a pomisao da ga to moe zatei, i strah da e se to zaista dogoditi, jo su poveali moju grozu. Ukoliko nije spavao ili slagao neki zamreni pasians svojim istrcanim i zamazanim kartama zabavljen tom igrom, kakve nikad prije ni poslije nisam vidio, i pritom biljeio dobitke, zabadajui no u stol ukoliko dakle nije ni spavao, niti slagao pasians, zamolio bi me da mu itam: Dragi moj mali, neto na stranom jeziku. Udovoljih njegovoj elji, a on od svega toga nije ni rijei razumio. Stao bi pred kaminom i promatrao me kao da me itavom svijetu pokazuje, a ja bih kroz prste ruke, kojom sam zaslanjao lice, vidio kako nijemom igrom pozivlje pokustvo u sobi da se divi mojoj vjetini. Znanstvenik iz prie, kojega progoni nakaza, to ju je bezbonim arolijama sam stvorio, zacijelo nije bio nesretniji od mene, jer mene je progonio stvor koji me je uinio ovjekom, a s tim sam veim gaenjem bjeao od njega to mi se vie divio i jae me volio. Osjeam, kad o tome priam, kao daje trajalo itavu godinu, a potrajalo je svega pet dana. ekajui neprestano Herberta, usudio sam se izai tek kad bi se smrailo da Provisa povedem u etnju na svjeem zraku. Napokon jedne veeri, poto smo bili poveerali i ja, sav iscrpljen i iznemogao zadrijemao - provodio sam naime vrlo nemirne noi, a moj je poinak bio isprekidan tekim snovima trgne me iza sna vrlo poznati bat koraaja po stepenicama. Provis, koji je takoer spavao, skoi, probuen od buke to je podigoh, i as zatim vidjeh kako bijesnu no u njegovoj ruci. - Umirite se! To je Herbert! - dobacih mu, i ve je Herbert banuo u sobu, rumen i svje poslije est stotina milja putovanja po Francuskoj. - Handel, dragi drue, kako si i kako si mi jo? Meni je kao da sam izbivao dvanaest mjeseci! A bit e da

i jesam, jer si mi se nekud utanjio i ublijedio! Daj mi ruku!... Oho! Izvini... Spazivi Provisa, zastade kad je poletio prema meni da mi prui ruku. Provis je polagano sputao u dep no i netremice otrim pogledom motrio Herberta, dok je u drugom depu neto traio. Herberte, dragi prijatelju stadoh mu objanjavati, zatvarajui dvostruka vrata, dok je on samo zapanjeno zurio dogodilo se neto udnovato. To je - moj posjetitelj. Sve u redu, dragi moj mali! upadne Provis, pristupajui s onom malom crnom knjigom s kopom, te se obrati Herbertu. Uzmite je u desnu ruku! Neka vas strijela Boja namjestu ubije ako ikad samo pisnete o toj tajni! Poljubite knjigu! Uini to od tebe trai rekoh Herbertu. I tako Herbert, gledajui u mene prijateljskim pogledom, u kojem se odraavala nelagodnost i uenje, izvri to mu je bilo nareeno, a Provis se odmah s njime izrukova i ree: Sada ste, znate, pod zakletvom. I moete me krivokletnikom nazvati ako Pip i od vas ne uini dentlmena! 41. POGLAVLJE Uzalud bih pokuao opisati Herbertovo uenje i uzbuenje kad smo on, Provis i ja posjedali oko vatre i ja mu ispripovijedao svu svoju tajnu. Dosta je rei da sam na Herbertovom licu vidio odraz svojih vlastitih osjeaja, a medu njima vrlo jasno i gnuanje, to sam osjeao prema ovjeku koji je za me toliko dobra uinio. Pobjedniki pogled u njegovim oima, kojim je pratio moju pripovijest, bio bi ve po sebi dovoljan razlog da mene i Herberta odbije od sebe da nije bilo jo i drugih. Osim dosadnog optuivanja sama sebe daje poslije svoga povratka bio jednom zgodom podao o emu je, tek to sam ja dovrio, poeo nadugo i nairoko

tumaiti Herbertu nije mu uope ni na um palo da bih ja mogao smatrati kako s ostvarenjem mojih velikih oekivanja neto nije u redu. Njegovo se hvalisanje da je od mene stvorio dentlmena i da se vratio da bi mi pomogao ivjeti kao dentlmen, potpomognut njegovim izdanim novanim sredstvima, odnosilo na mene ba kao i na njega samoga. Bio je sebi ve utuvio u glavu da je to za nas obojicu najvea ast i da se time moemo uvelike podiiti. - No, ajde, posluhnite, Pipov prijatelju - obrati se Herbertu, poto se ve raspriao vrlo dobro znam da sam jednom zgodom poslije svoga povratka bio pola minute podao. A Pipu rekoh kako znam da sam bio podao. Ali ne brinite za to. Ja ne bih mogao od Pipa stvoriti dentlmena, niti od vas, kad ne bih znao to vama obojici dugujem. Dragi moj mali, i ti, Pipov prijatelju, pouzdajte se obojica u mene da sam na svoju njuku stavio brnjicu. Poslije onih pet minuta, kad sam se prenaglio i podlo govorio, nisam vie skinuo brnjice i nikad je vie ne u skinuti. Zacijelo povladi mu Herbert, ali ini se da mu to ba nije bila naroita utjeha, pa osta zabezeknut i neraspoloen. S mukom smo iekivali as da ode u svoj stan, a nas ostavi nasamo, no oito je bio ljubomoran, pa nas nije ostavljao i jo je dugo kod nas ostao. Bilo je o ponoi kada sam ga odveo iza ugla u Essexovu ulicu i sretno ga dopratio sve do mranih vrata. Kada su se vrata za njim zatvorila, osjetih olakanje prvi put poslije one noi kad je doao k meni. Kako se nikad nisam mogao osloboditi nelagodna sjeanja na neznanca na stubitu, uvijek sam se pomno ogledavao kad bih svoga gosta izveo iz kue i opet dopratio do njegova stana, poto bi se zamrailo, pa sam se tako i sada ogledavao. U velikom e se gradu teko rijeiti sumnjiavosti da te prati uhoda, kad u dui osjea da ti kakva opasnost prijeti. Ni ja nisam mogao sam sebe uvjeriti kako ljudi oko mene uope ne mare

kud se kreem. Rijetki su prolaznici ili svaki svojim putem, a kad sam se vraao u Temple, ulica je bila pusta. Nitko nije s nama iziao na vrata, niti sa mnom uao. Kad sam prolazio pokraj esme, vidio sam prozore na Provisovu stanu, to gledaju na dvorite, zatvorene i rasvijetljene, a kada sam askom postajao u vei gdje sam stanovao, prije no to u se popeti uza stepenice, bilo je u Garden Cour-tu sve tiho i obamrlo, kao i na stubitu po kojemu sam se uspinjao. 'Herbert me doeka raskriljenih ruku, i nikad jo ne osjetih tako snano sreu to znai imati prijatelja. Poto mi je rekao nekoliko umjesnih rijei utjehe i ohrabrenja, sjedosmo da razmotrimo pitanje: A to sada? Kako je stolica, na kojoj je Provis sjedio, ostala na istom mjestu gdje i prije jer je Provis obiavao uvijek sve ostaviti na istome mjestu kao daje u kasarni, naizmjence baratajui lulom, svojim krakom, noem, igrom karata i kojeim drugim, kao da sve te stvari lee pred njim na polici kako je njegova stolica, dakle, bila na mjestu gdje je i prije stajala, Herbert nesvjesno sjedne na nju, ali se u istom trenutku digne, odgurne je i posegne za drugom. Poslije nije imao prilike rei da mu je moj dobroinitelj antipatian, a ni meni se nije pruila zgoda da mu priznam kako je i meni odvratan. No rekosmo to jedan drugome bez i jedne rijei. A to sada? upitah Herberta kad je sjeo i smirio se na drugoj stolici. Dragi, jadni Handel - odvrati, uhvativi se za glavu - tako sam smuen da ne mogu nita misliti. I ja sam bio, Herberte, poslije prvoga udarca. Pa ipak, neto bi trebalo poduzeti. Nakanio je da se baci u neke nove trokove - da kupi konje, koije i svakakve raskone stvari. Trebalo bi to nekako sprijeiti. Hoe li time rei da ne moe primiti od...? Pa, zar mogu? ubacih kad je Herbert naas zastao. Pomisli, tko je! Pogledaj ga, kakav je!

Obojica protrnusmo i protiv svoje volje. Bojim se, Herberte, da mi je, kako god je strano, silno privren, neobino privren. Je li ikad itko bio takve hude sree? Dragi, jadni Handel! ponovi Herbert. Nastavih: Ako odsad i ne primim vie od njega ni prebijene pare, pomisli koliko mu ve dugujem! Usto sam zapao u teke dugove - i preteke za mene - sada kad vie nita ne oekujem, a po svome odgoju nisam sposoban ni za kakvo zvanje, nisam nizato. No, no, no! protivio se Herbert ne reci da nisi nizato. A kakve su moje sposobnosti? Znam samo jedno za to bih bio sposoban, a to je otii u vojnike. I moda bih bio ve i poao, da me nije zadrala nada da u se moi prijateljski i iskreno s tobom posavjetovati. Bio sam, razumije se, posve skren, a Herbert, gradei se kao da to i ne opaa, toplo mi stegne ruku. Zaas nastavi: - Dragi Handel, to nije nikakvo rjeenje ako ode u vojnike. Kad bi se odluio odrei se svoga dobroinitelja i njegove pomoi, pretpostavljam da bi to uinio u nekoj slabanoj nadi da e mu jednog dana moi vratiti ono to mu duguje. Ta nada ne bi bila ba velika kad bi poao u vojnike! A osim toga bilo bi smijeno. Mnogo bi se bolje snaao u Clarrikerovu poduzeu, premda je poduzee malo. Zna, na putu sam da danas sutra postanem njegov ortak. Jadnik! Nije ni slutio ijim novcem. No jo je neto posrijedi produi Herbert. Provis je neobrazovan, ali odluan, koji je sebi ve odavno utuvio u glavu fiksnu ideju. A usto mi se ini (moda se i varam) da je napraite udi i spreman na sve. Znam daje takav odvratih. Rei u ti kako sam se u to uvjerio. -I ispriah mu dogaaj prilikom susreta s drugim robijaem, to ga u svom kazivanju nisam bio spomenuo.

 Eto vidi - ree Herbert - razmisli o ovom. Vraa se ovamo uz opasnost po ivot da ostvari svoju fiksnu ideju. U asu samog ostvarenja, poto se toliko namuio i naekao, ti mu sada rui tlo pod nogama, unitava njegovu zamisao i oduzima njegovu novcu svaku vrijednost. Zar ne vidi to bi mogao uiniti ako se razoara? Vidim, Herberte, i sanjam o tome otkako je doao one kobne noi. Nita ne zaokuplja tako snano moju duu kao pomisao da bih mogao dopustiti da ga uhvate. Budi uvjeren potvrdi Herbert da postoji opasnost da e to zaista i uiniti. U tome je njegova mo, kojom nad tobom vlada dotle dok je u Engleskoj. Ako ga napusti, dao bi se zaista uhvatiti, ne marei vie ni za to. Pri toj pomisli, koja me je ve od samog poetka morila, protrnuh od strave. Kad bi se obistinila, bio bih u neku ruku sam sebe smatrao njegovim ubojicom. Nisam dulje izdrao na stolici, ve sam stao etati tamoamo po sobi. Rekoh Herbertu da bih se, ma kako neduan bio, meutim, i onda smatrao krivim kad bi Provisa prepoznali i protiv njegove volje uhvatili. Ve sam sada nesretan kad je na slobodi i uza me, te bih kudikamo volio da sam ostao u kovanici i tamo radio do kraja svoga ivota nego ovo to sam doekao! Ali na pitanje: A to sad? trebalo je ipak odgovoriti. Prvo je i najvanije to moramo uiniti - predloi Herbert - da ga otpremimo iz Engleske. Ti e morati s njim, i pod tim e uvjetom moda pristati. No kamo god ga ja otpremio, hou li moi sprijeiti da se vrati? Dragi moj Handel, zar nije oito da u neposrednoj blizini Newga-tea postoji mnogo vea opasnost da e, ako prekine s njime, iz oaja srnuti u propast, nego ma gdje drugdje? Kao razlog da ga odavle

maknemo mogao bi nam sada posluiti onaj drugi robija ili koja druga zgoda iz njegova ivota. Opet smo na istom! - uzviknuh, zastavi pred Herbertom i ispru-ivi ruke kao da u njima drim svu beznadnost toga sluaja. Ne znam nita o njegovu ivotu. Gotovo da poludim kad tu uveer sjedim i pred sobom gledam njega, tako usko povezana s mojom sreom i nesreom, a ipak o njemu nita drugo ne znam osim da sam dva dana u svome djetinjstvu strahovao od tog bijednog propalice. Herbert ustane, uzme me pod ruku, pa stadosmo polako etati zu-rei u are saga. Handel zapoe Herbert i stane jesi li vrsto odluio da vie ne prima nita od njega? Jesam! Da si na mome mjestu, ti bi zacijelo isto odluio? I uvjeren si da mora s njime raskinuti? Herberte, zar je uope potrebno da me to pita? Ti dakle osjea, a to je i sasvim razumljivo, dunost da mu mora koliko do tebe stoji spasiti ivot, to ga je zbog tebe stavio na kocku da ga ne odbaci od sebe. Onda ga mora otpremiti iz Engleske prije no to i prstom makne, da i sebe izvue iz tih neprilika. Kad ga jednom otpremi, onda u ime Boje gledaj da i sebe iz njih izvue, a mi emo, dragi stari drue, zajedno svladati sve tekoe. Bila mi je utjeha kad smo nato jedan drugom pruili ruku i poetali gore-dolje, premda nita drugo nismo rijeili. Herberte zapoeh da se vratimo na pitanje kako da doznamo neto o njegovu ivotu. Po mome miljenju postoji samo jedna mogunost. Moram ga posve otvoreno pitati. Da, tako je. Pitaj ga povladi Herbert kad sutra sjednemo za doruak, jer je opratajui se od Herberta najavio da e doi k nama na doruak. Stvorivi tu odluku, podosmo na poinak. Sanjao sam o

njemu najstranije sne i probudio se nimalo osvjeen. Opet me obuze strah, koji je nou nestao, da e ga otkriti kao odbjegla robijaa koji se vratio. Dok sam bio budan, taj me strah nikad nije ostavljao. Doao je u dogovoreno vrijeme, izvadio depni no i prihvatio se jela. Bio je pun osnova kako e stvoriti pravog dentlmena, koji e ivjeti kao pravi dentlmen, navalio na mene da se to prije i izdanije posluim njegovim novanikom, to gaje kod mene ostavio. Smatrao je nae sobe i svoj stan samo privremenim boravitem i savjetovao me da se smjesta pobrinem da pronaem neke fine jaslice blizu Hyde Parka, gdje e ponekad i on moi krnjiti. Kad je zavrio s dorukom te stao brisati no o nogavice hlaa, rekoh mu bez prethodna uvoda: Poto ste sino otili, ispriao sam prijatelju o borbi u movari, u kojoj vas zatekoe vojnici kad mi pristigosmo. Sjeate li se? Sjeam li se? usklikne. I jo kako! Htjeli bismo neto uti o onom ovjeku i o vama. udno je to mi o njemu, a osobito o vama, nije mnogo vie poznato od onoga to sam sino ispriao. Zar ne bi ba sada bila zgodna prilika da neto vie saznamo? Dobro! - prista nakon kratkog razmiljanja. - Vi ste, Pipov prijatelju, kako znate, pod zakletvom? Svakako odvrati Herbert. - I to god ja rekao, da znate - zaintai - zakletva vai za sve. - Razumijem i bit e tako. I upamtite! Sto god sam uinio, odradio sam i skupo platio tvrdoglavo zakljui. Tako je. Izvadi crnu lulu i pone je puniti crnim krakom, kadno mu pogled pade na ono malo duhana, isprepletena medu prstima. Kao da je pomislio da bi mu to moglo zamrsiti nit prianja, vrati duhan, zatakne lulu

u zapuak kaputa, poloi ruke na koljena, a zatim pogledavi srdito u vatru, posuti nekoliko trenutaka, pogleda u nas te zapone priati kako slijedi. 42. POGLAVLJE Dragi moj mali, i vi, prijatelju Pipov! Ne u da vam bogzna to priam o svome ivotu. To ne e biti ni pjesma ni bajka. Nego u vam sve kratko i jasno kazivati, i da biste me razumjeli, rei u vam odmah onako po naki: bio sam u bajboku, pa opet na slobodi, na slobodi, pa opet u bajboku, i tako redom. Eto, sada znate. To vam je gotovo sav moj ivot sve do vremena kad me otpremie na galiju nakon to mi Pip posta prijateljem. Proao sam kroz sito i reeto, udo to su sve sa mnom radili jedino me jo nisu objesili. Drali me pod kljuem poput skupocjena srebrna ajna kotlia. Vozili me u uznikim taljigama as amo, as tamo, protjerivali me sad iz ovog, sad iz onog grada; epio sam u kladama i bio iiban i ispremlaen. Ako vi ne znate gdje sam se rodio, bogme ni ja ne znam. Prvi put sam upoznao ivot tamo dolje u Essexu kradui repu da ne skapam od gladi. Netko me ostavio na cjedilu kotlar neki i ponio sa sobom sve, a mene prozebla ostavio kraj ugaene vatre. Znao sam da se zovem Magwitch i da mi je krsno ime Abel. Kako sam znao? Ba onako kao to sam znao da se one ptice u grmlju zovu zebe, vrapci i drozdovi. Mogao sam pomisliti da su sve to neka lana imena, ali eto, kad ptija nisu bila lana, zato da bude ba moje ime? Koliko se sjeam, nikad da se nade dua koja bi se pobrinula za maloga Abela Magwitcha, i gola i bosa, i gladna. Ili bi ga ljudi tjerali od sebe, ili sa sobom poveli. Eto, tako sam rastao i djetinjstvo provodio da me je uvijek netko sa sobom vodio.

 Tako je to bilo, a kad sam postao deran, sav u dronjcima, bio sam jadniji od ma kojeg drugog maliana to ga ikad vidjeh, iako se nisam gledao u ogledalo, jer je tek malo kua bilo s pokustvom u koje sam ikad uao. Ve tada me proglasie okorjelim zloincem. To vam je okorjela ptiica, govorili bi tamniari posjetiteljima, pokazujui u me prstom; moglo bi se rei da taj mali samo u tamnici ivi. A onda bi se ljudi zagledali u me, a ja bih se zagledao u njih. Neki su mi od njih izmjerili glavu - a bilo bi bolje da su mi izmjerili eludac - drugi davali knjiice, koje nisam znao itati, ili drali govorancije, koje nisam razumio. A uvijek su mi se prijetili avlom. Ali to sam dodavola mogao uraditi? Pa morao sam neim natrpati eludac, je li tako? Meutim, vidim da zapadam u podlost, a ja znam to se pristoji. Ne bojte se, dragi moj mali, i vi, prijatelju Pipov, da u opet govoriti podlosti. Tako sam se skitao, prosjakao i kraduckao, a ponekad radio, kad bi mi dali kakav posao iako se to i nije tako esto deavalo, kao to bi mislili, jer ruku na srce ni vi me ne biste u ono vrijeme ba rado zaposlili. Bijah pomalo zvjerokradica, pomalo teak, pomalo taljiga, pomalo poljski radnik, pa trgovacpokuarac, i tako bijah sve i svata, a zarada gotovo nikakva sve dok nisam odrastao i postao ovjek. Odbjegli me vojnik u nekoj krmi kraj ceste, do grla umotan u prnje, nauio itati, a neki me cirkuski gorostas, to je prodavao za peni svoj potpis, nauio pisati. Otada me vie nisu tako esto kao dotada zatvarali, no ipak sam jo dosta puta svoje odleao. Na konjskim trkama u Epsomu upoznao sam se prije nekih dvadeset godina s ovjekom, iju bih lubanju volio zdrobiti poput rajeg kraka ovim tu vatraljem kad bih je sad naao pred ovom kaminskom reetkom. Pravim se imenom zvao Compeyson, i to je taj, dragi moj mali, s kojim si me vidio da sam se uhvatio u kotac u

jarku, a o emu si sve po istini ispriao svome prijatelju, poto sam sino od vas otiao. - Taj je Compeyson izigravao dentlmena, a zavrio je i neke kole i bio obrazovan. Bio je sladak i gladak kad bi razgovarao s odlinom gospodom. A i izgledao je naoito. Bilo je to uveer, uoi velikih trka, kad sam se naao s njime na trkalitu pod atrom, gdje su me poznavali. Sjedio je s jo nekim za stolom kad sam uao, a gazda (koji me poznavao, a bio veliki ljubitelj konjskih trka) pozove ga k sebi i ree: Mislim da e to biti onaj pravi, koji vama treba - a to sam bio ja. - Compeyson me vrlo pomno promotri, a ja opet njega. Na njemu je sat, i lanac, i prsten, i igla u kravati, a odijelo ba pristalo. Sudei po vaoj vanjtini, niste u posljednje vrijeme imali ba mnogo sree zapoe Compeyson. - Pravo rekoste, gospodaru, no i inae me srea ba ne slui. - (Svoju sam posljednju kaznu izdrao u tamnici Kingston, i to zbog skitnje. Ne kaem da nisam mogao biti suen i zbog neega drugog, ali eto, onaj put je bilo samo zbog skitnje.) - Srea je promjenljiva, ree Compeyson, moda e se i vama nasmijati. - Nadam se da hoe, odgovorih, a bilo bi i vrijeme. - Sto znate raditi? zapita Compeyson. - Jesti i piti, odbrusih, ako mi naete to za jelo. - Compeyson se nasmije, ponovno me vrlo znaajno odmjeri, da mi pet ilinga i narui me na isto mjesto za sutra uveer. - Sutra uveer ja opet na isto mjesto, a Compeyson me uzme za svog ovjeka i ortaka. A to je bio posao, u kojem je trebalo da budemo ortaci? Compeysonov su posao bile prevare, krivotvorenje potpisa, proturanje ukradenih novanica i sve takvi i slini pothvati. Compeyson se bavio svakojakim podvalama, uvaljivao druge, a da se sam nikad ne uvali, drugi mu vadili

kestenje iz vatre, a onda bi svoje pomagae ostavio na cjedilu. U njega nije bilo vie srca nego u eljezne turpije, bio je hladan kao smrt, a pamet je u njega bila kao u samog avla. - Compeyson je imao jo jednog ortaka, koga su zvali Arthur, ali to mu nije bilo pravo ime, ve nadimak. Bio je na samrti, nije ga bilo to vidjeti - sjenka od ovjeka. On i Compeyson gadno su prije nekoliko godina podvalili nekoj staroj dami i tom prilikom namlatili gadne pare. No Compeyson se kladio na trkama i kockao, i spiskao bi i samog gospoda Boga. A Arthur je umirao, umirao u bijedi, u strahu i uasu. Compeysonova ena (esto ju je znao izudarati) brinula se za Arthura kad bi uhvatila malo vremena, a Compeyson se nije brinuo ni za koga. - Arthurova mi je sudbina trebala posluiti kao opomena, no nije, i priznajem da nisam bio nimalo sentimentalan - jer kakvih bi koristi imao od toga, dragi moj mali, i vi, Pipov prijatelju? I tako sam se u-druio s Compeysonom i bio samo bijedno orue u njegovim rukama. Arthur je stanovao u potkrovlju Compeysonove kue (tamo blizu Brentforda), a Compeyson bi tono biljeio svaku paru koju bi izdao za njegovo izdravanje za sluaj da Arthur ikada ozdravi i moe odraditi svoj dug. No Arthur je uskoro podmirio svoje raune. Kad sam ga drugi ili trei put vidio, upao je kasno uveer u Compeysonovu sobu, a na njemu samo koulja od flanela, kosa mu sva mokra od znoja, pa rekao Compeysonovoj eni: Sally, ona je zaista tamo gore kod mene i ne mogu je se otarasiti. Sva je u bjelini, veli, s bijelim cvijeem u kosama, i strano je ljuta. Preko ramena joj mrtvaki plat, pa mi govori da e me njime oko pete ure izjutra pokriti. - Nato e Compeyson njemu: Budalo, zar ne zna, da ima tijelo od krvi i mesa? Pa kako je onda bila tu, a nije ula ni kroz vrata, ni kroz prozor, niti se uspela stepenicama?

- Ne znam kako je amo dola, nato e Arthur i sav se trese od uasa, ali, evo stoji u kutu, pri dnu moje postelje, i strasno je ljuta. A tamo gdje joj se srce slomilo - ti si ga slomio! - crvene se kaplje krvi. - Compeyson grubo odsijee, ali je uvijek bio kukavica. Odvedi tog plaljivog boleljivca, naredi eni, a ti joj, Magwitchu, molim te, pomozi! No on sam mu nije ni blizu priao. - Compeysonova ena i ja otpremismo ga opet u postelju, no on je strano buncao. Ta pogledajte je! vikao je. Mae mi mrtvakim platem! Zar je ne vidite? Pogledajte joj oi! Zar nije strano gledati je tako ljutim? A zatim povika: Bacit e plat na mene, a onda sam gotov! Oduzmite joj plat, uzmite joj ga! Grevito se uhvatio za nas, a svejednako je s njom razgovarao i odgovarao na njezina pitanja, dok nisam i ja ve stao vjerovati da je pred sobom vidim. - Compeysonova je ena bila ve navikla na nj i dala mu neki napitak, koji je trebao rastjerati njegov grozni strah, i malo se pomalo smirio. O, sad je otila! Je li njezin uvar doao po nju? - Da, ree Compeysonova ena. - Jeste li mu rekli da je zatvori i zakljua? -Da. - A hoe li joj oduzeti onaj strani plat? - Hoe, hoe, sve je kako treba. - Dobra si dua, ree, nemoj me napustiti, samo me ni za to nemoj napustiti, i mnogo ti hvala! - Leao je sasvim mirno sve do nekih pet minuta do pet, a onda uz vrisak skoi i ciknu: Evo je! I opet nosi mrtvaki plat. Ide k postelji. Drite me, vas dvoje svaki s jedne strane - ne dajte da me dotakne platem! Ha! Ovaj put me nije pogodila! Ne dajte da mi ga prebaci preko ramena. - Die me! - Drite me! nato se sam snano izdigne i bio je mrtav. - Compeyson se nije mnogo alostio i smatrao je da je tako najbolje za obje strane. Obojica se odmah latismo posla, ali sam se najprije morao zakleti (bio je

vrlo oprezan i lukav!) na svoju knjigu - na ovu crnu knjiicu, na koju mi se i tvoj drug morao zakleti. - Ne u opirno priati o svemu to je Compeyson smiljao, a ja izvodio - jer to bi trajalo itav tjedan - ja u vam, dragi moj mali, i ti, Pipov prijatelju, samo to rei da me je tako zapleo u svoje mree da sam mu postao pokorni rob. Uvijek sam bio kod njega zaduen, uvijek me drao u aci, uvijek za nj radio, uvijek se nalazio u opasnosti. Bio je mladi od mene, spretniji, obrazovan i u svemu pet stotina puta pametniji od mene, a milosti nije znao. Moja je cura, u ono teko vrijeme s... Ali ne! Nju nisam spominjao Zbunjeno se ogledavao, kao daje zaboravio na kojem je mjestu stao u knjizi svojih sjeanja, a zatim ponovno okrene lice k vatri i poloi jo vre ruke na koljena; zatim ih die i ponovno spusti na koljena. Nije potrebno da vam o tom priam ree i opet zaokrui pogledom po sobi. One godine s Compeysonom bile su moda najtee u mom ivotu. Rekavi to, rekao sam sve. Jesam li ti priao kako samo mene optuie zbog zloinstva dok sam radio zajedno s Compeysonom? Odgovorili da nije. E, pa zaista me optuie produi i osudie. Eh, da su me uhapsili pod nekom sumnjom, a i to se dogodilo dva-triput u onih etiri--pet godina, koliko je nae ortakovanje trajalo, ali nije bilo dokaza. Napokon su nas obojicu, i mene i Compeysona, uhapsili - zbog zloinstva i optuili da smo u svijet rasturili ukradene novanice. Compeyson e meni: Svaki neka se brani za se, a izmeu nas nije bilo nikakve povezanosti, i to je bilo sve. A bio sam takva pusta sirotinja da sam morao prodati sva svoja odijela osim onoga to je ba na meni bilo prije no to sam mogao dobiti Jaggersa. Kad su nas izveli na optueniku klupu, opazio sam prije svega kako je Compeyson izgledao ba kao pravi dentlmen sa svojom kovravom kosom, crnim

odijelom i bijelom kravatom, a ja kao pravi bijednik i prostak. Kad je poelo presluavanje i dokazni postupak skraen, kao da je sve ve unaprijed bilo dogovoreno, vidio sam da se sve svaljuje na mene, a on kao da i nije kriv. Za vrijeme dokaznog postupka shvatio sam kako se sve mota samo oko mene. Uvijek su traili da se ja zakunem, uvijek je izilo da je sav novac bio samo meni isplaen i ja bio pokreta i imao svu korist od svega. No kada je obrana dobila rije, onda mi je puklo pred oima i sva podvala postala jasna, jer je Compeysonov odvjetnik govorio: Vae Gospodstvo i gospodo, pred vama stoje dvojica, jedan pored drugoga, i bit e vam odmah na prvi pogled posve jasno da su dva posve razliita tipa: jedan, stariji, loe je odgojen, i o njemu ete samo najgore uti; a drugi, mladi, dobro odgojen, gotovo se i ne spominje u tim poslovima i samo je osumnjien. Prvi, stariji, neprestano se spominje, i njegova je krivica uvijek dokazana. Zar moe biti sumnje tko je od njih dvojice kriv, a ako su obojica, tko je vie? I sve tako. Kad je stao opisivati nae karaktere, nije li odvjetnik spomenuo kako je Compeyson polazio kole, kako su mu drugovi sve same uvaene linosti, i kako je Compeyson lan tih i tih klubova i drutava gdje ga svi poznaju, a sigurno ne po zlu? A nije li za mene rekao kako sam ve i prije bio suen i kako sam s kraja na kraj po cijeloj zemlji dobro poznat po svim popravilitima i zatvorima? A kad smo mi optuenici dobili rije, nije li Compeyson tako lijepo umio govoriti izvikujui: oh! i ah! - prinosei svaki as rubac na lice, a ponekad upleui i stihove u svoj govor a ja? Ja sam bio onaj koji je samo mogao rei: Gospodo, taj je ovjek pokraj mene najvei lopov pod kapom nebeskom! A kada se itao zakljuak porotnika, nisu li predloili blau kaznu za Compeysona, jer da njegov karakter nije zao i da je dospio samo u loe drutvo i jer je sve odao to zna o meni - dok su za mene samo rekli: Kriv je! A kad ja Compeysonu rekoh: ekaj, dok izaemo, razbit

u ti njuku! nije li onda Compeyson zaklinjao suce da ga uzmu u zatitu, te su dva kljuara stala izmeu njega i mene? A kada su nam itali osudu, nije li Compeyson dobio sedam, a ja etrnaest godina? A nije li sudac izrazio svoje aljenje zbog njega, jer je mogao i bolje u ivotu uspjeti; i nije li sudac u meni prepoznao okorjelog zloinca, pakosna i nasilna, koji e sigurno jo i gore svriti? Zapao je u sve ee uzbuenje, no onda ga zatomio, dva-triput udahnuo zraka, svaki put gutnuo slinu, pa ispruivi prema meni ruke, rekao da me umiri: - Ne u opet postati podao, dragi moj mali! Pao je tako u vatru, da je izvadio depni rupi, otro lice, glavu i potiljak, pa tek onda mogao produiti. Rekao sam Compeysonu da u mu razbiti njuku i zakleo se neka mi Gospod razbije moju ako to ne uinim. Bili smo na istoj galiji, i dugo mi nije uspijevalo da ga se doepam, iako sam pokuao. Napokon mu se jednom prikuih iza leda te mu odrapih zaunicu da bi se okrenuo oko svoje osi i ja mu mogao razbiti njuku, kadno me spazie i zgrabie. Bajbok na tom brodu nije bio ba tako neprobojan za ovjeka koji se razumije u bajboke, i koji zna plivati i roniti. Umakao sam na obalu i tu sam se medu grobovima skrivao i zavidio onima koji su tu leali i sav svoj jad ve preturili preko glave, i tad sam prvi put susreo svog malog! Pogleda me oima, punima ljubavi, tako da mi je postao gotovo odvratan, premda sam ga uvelike alio. - Od mog sam maloga saznao da je i Compeyson pobjegao i da se nalazio tu u movarama. Due mi, sve mi se ini da je pobjegao od uasnog straha preda mnom, i ne znajui da sam ja umakao na obalu. Bio sam mu za petama dok mi nije pao aka. I razbio mu njuku. A sad, rekoh, ne marim to e sa mnom biti, ali u uiniti ono to je za te najstranije - otpremit u te natrag na galiju. I bio bih otplivao natrag, vukui ga

za sobom za kosu, ako drukije ne bi ilo, i bio bih ga dovukao na galiju i bez onih vojnika. - Razumije se daje on i nakon toga bolje proao od mene-jer, kako rekoe, u njega je dobar karakter. On daje preda mnom pobjegao, kad je bio ve napola izludio od straha i jer sam mu prijetio da u ga ubiti. Njegova je kazna bila laka. Mene su bacili u okove i ponovno izveli pred sud i osudili na doivotnu robiju u progonstvu. Nisam ostao do kraja ivota, dragi moj mali, i vi, Pipov prijatelju, jer, kako vidite, sad sam tu. Ponovno je brisao lice kao malo prije, a zatim polako izvadio zamreni upak - dva duhana iz depa, izvukao lulu iz zapuka, polako je napunio i stao puiti. - Je li mrtav? - upitah poslije kratke utnje. - A tko to, dragi moj mali? - Compeyson. - Budi uvjeren, ako ivi, onda se nada da sam ja mrtav - zakljui, a oi mu okrutno sijevnue. Nikad vie nisam uo za nj. Herbert je olovkom neto zapisivao po unutranjoj strani neke knjige. Polako mi preko stola dogurne knjigu, dok je Provis gledao u vatru i puio, i ja proitah: - Mladi se Havisham zvao Arthur. Compeyson je onaj ovjek koji je gospoici Havisham oitovao ljubav. Zatvorih knjigu, jedva primjetno klimnuh Herbertu i spremih knjigu; ali ni jedan od nas ne ree ni rijei; obojica se zagledasmo u Provisa gdje stoji kraj ognjita i pui. 43. POGLAVLJE Zato da sada odmah sebe ne zapitam u kojoj je mjeri moj strah od Provisa u vezi s Estellom? Zato ne idem ravno naprijed svojim putem, ve tratim vrijeme, usporeujui svoje negdanje raspoloenje, kada sam se, iekujui Estellu na potanskoj stanici, nastojao

osloboditi onog tamnikog zadaha sa sadanjim kad razmiljam o provaliji, koja dijeli Estellu u svoj njezinoj gordosti i ljepoti od odbjegla robijaa-povratnika, kojega skrivam u svojemu stanu? Moj put zato ne e biti laki, niti e se zato sve bolje zavriti. Robijau se ne e pomoi, niti e meni biti smanjena krivica. Poslije njegova prianja u meni se zaeo neki novi strah, ili bolje rei, njegovo je prianje dalo oblik i cilj strahu, koji me ve prije bio obuzeo. Ako Compeyson jo ivi i otkrije njegov povratak, nisam nimalo smio sumnjati o posljedicama do kojih e zbog toga doi. Ni jednom od njih dvojice nije bilo tako jasno kao meni da Compeyson osjea pred njim smrtni strah; i teko bi se dalo zamisliti da bi ma tko, opisan kao to je Compeyson bio nama, oklijevao da se sigurno i bez opasnosti zauvijek oslobodi smrtnog neprijatelja time to bi postao dounik. Nikad nisam i nikad ne u - tako sam bar odluio ni s ciglom rijei spomenuti Provisu Estellu. Herbertu sam rekao da prije svoga odlaska u inozemstvo moram vidjeti Estellu i gospoicu Havisham. To je bilo uveer onoga dana kad nam je Provis ispriao svoju priu. Odluio sam idui dan poi u Richmond, i poao sam. Kad sam se pojavio u kui gospode Brandlev, pozvae Estellinu sobaricu, i ona mi ree daje Estella otila na selo. Kamo? Kao obino, u kuu Satis. Ne kao obino, rekoh, jer jo nikada nije onamo pola bez mene. A kada se vraa? U odgovoru je bilo nekog suzdrljivog oklijevanja, to me je jo vie zapanjilo, a sam je odgovor glasio kako sobarica misli da e se njezina gospodarica samo jo jedanput, i to na kratko vrijeme, navratiti ovamo. Iz toga mi je postalo jasno samo to da je postojala namjera da mi nita ne bude jasno, i tako se vratih kui, ponovno sasvim dotuen. Poto se Provis vratio kui (ja bih ga uvijek ispraao i pritom se paljivo ogledavao), slijedilo je jo jedno nono savjetovanje s Her-bertom, poslije kojeg

smo zakljuili da ne emo nita rei o namje-ravanom odlasku u inozemstvo, sve dok se ne vratim od gospoice Havisham. U meuvremenu smo Herbert i ja, svaki za sebe, trebali razmisliti to bi bilo najbolje navesti kao razlog toga putovanja: da izmislimo neku izliku za na tobonji strah, jer smo posumnjali da se Provis nalazi pod paskom, ili da predloim to putovanje, jer jo nikad dosad nisam bio u inozemstvu. Obojica smo znali da e na sve pristati, ma to ja predloio. Sloili smo se u tome kako se nije smjelo ni pomisliti na to da jo dulje vremena ostane u svom sadanjem opasnom poloaju. Idui se dan nisam skanjivao da se licemjerno pretvaram kako sam Joeu neopozivo obeao da u ga pohoditi; no ne bih zazirao ni od kakve licemjernosti da se posluim Joeom ili njegovim imenom. Za moje je odsutnosti Provis morao biti vrlo oprezan, a Herbert paziti na njega, kao to sam ga ja pazio. Morao sam izostati samo jednu no, a za nagradu za njegovo strpljivo ekanje ispunit e mu se odmah poslije moga povratka elja da od mene uini jo veeg i bogatijeg dentlmena. Meni je tada, a kako sam poslije doznao, i Herbertu, palo na um kako bi bilo najbolje putovati brodom da bismo ga na taj nain sprijeili da pone svata kupovati i troiti. Poto sam tako sve uredio da mogu otputovati gospoici Havisham, krenuo sam jo prije zore ranom jutarnjom diliansom, te smo se nali na cesti izvan grada kada se dan poeo sa svih strana uljati oprezno i oklijevajui, plaljivo i drui, zaogrnut poput prosjaka dronjcima rastrganih oblaka i prnjama magle. Kad je diliansa stala pred Modrim veprom poslije vonje kroz kiu, to je sitno sipila, to mislite koga sam ugledao kako izlazi na vrata da vidi tko je stigao diliansom? Ben-tlevja Drummlea s akalicom u ruci! Budui da se pravio da me ne vidi, i ja sam se pretvarao da ne vidim njega. Ali ni jednom od nas

dvojice nije mnogo koristilo to smo se tako pretvarali, to manje to smo obojica uli u kavanu, gdje je on upravo bio dovrio svoj doruak, a ja naruio da mi donesu moj. Na mene je kao otrov djelovao kad sam ga vidio u gradu, jer sam vrlo dobro znao zato je ovamo doao. Hinio sam da itam nekakve prastare, sasvim uprljane novine, u ijim domaim vijestima nije bilo nita ni upola tako jasno itljivo, kao to su bile jasne mrlje od kave, ukiseljenog povra, ribljeg umaka, soka od peenke, rastopljenog maslaca i vina, ime su bile posve poprskane, kao da su bolovale od nekakvih neobinih ospica i sjedio za stolom, dok je on stajao pred ognjitem. Malo-pomalo sve sam jae osjeao da me vrijea to stoji pred ognjitem, te sam ustao, odluivi da se i ja ogrijem. Morao sam rukom segnuti iza njegovih nogu, kada sam priao kaminu uzeti vatralj i razgrnuti vatru, no svejednako sam se pravio da ga ne poznajem. Zar me ba namjerno ne elite primijetiti? zapita Drummle. O! odvratih s vatraljem u ruci zar ste to vi? Kako je? udio sam se tko to puta da se vatra ugasi. Rekavi to, snano sam proarkao vatru, a zatim sam stao rame uz rame s gospodinom Drummleom i ustoboio se, leima okrenut vatri. Upravo ste stigli? - pone gospodin Drummle, odgurnuvi me malo ramenom. Da - potvrdih, odgurnuvi njega malo ramenom. Prokleto gnijezdo ree gospodin Drummle. Mislim da ste vi iz tog kraja? Da rekoh. uo sam da je vrlo nalik na va Shropshire. Ni najmanje usprotivi se Drummle. Nato gospodin Drummle pogleda u svoje cipele, a ja u svoje, a onda Drummle pogleda u moje cipele, a ja u njegove.

 Jeste li ve dugo ovdje? zapitah ga odluivi da ni za pedalj ne odstupim od svog mjesta kraj ognjita. Dovoljno dugo da mi do tui odvrati Drummle, toboe zijevajui, ali takoer odluan da ne odstupi od svoga mjesta. Hoete li dugo ostati ovdje? Ne znam odgovori gospodin Drummle. A vi? Ne znam - uzvratih. Osjetih golicanje u krvi, te bih Drummlea tresnuo u prozor da me je i dalje pokuavao svojim ramenom samo jo za dlaku odgurnuti u stranu; a isto tako da bi i on mene tresnuo u najblii sanduk da sam svojim ramenom nastavio gurkanje. Malo je zavidukao. A i ja isto tako. Mislim da se tu protee itav niz movara? zapita Drummle. Da. Pa to onda? - nato u ja. Gospodin Drummle pogleda u me, zatim u moje cipele, pa uzdahne: Oh! i nasmije se. Vama je do smijeha, gospodine Drummle? Nije odgovori nije ba osobito. Idem malo jahati. Hou malo istraiti te movare, onako za zabavu. Rekoe mi da su tu same zabaene selendre. I udne male krmice - i kovanice - i slino. Konobaru! Molim, gospodine. Je li moj konj spreman? Ve su ga doveli pred vrata, gospodine. Ej, ujte, gospodine! Dama danas nee izjahati; vrijeme je odve loe. Razumijem, gospodine. A ne u ovdje ruati, jer odlazim na ruak onoj dami. Razumijem, gospodine.

Zatim me Drummle, kako god je inae bio trom, pogleda pobjednikom drskou na licu kao u buldoga i probode do srca, te natjera u takav oaj da bih ga najradije bio obuhvatio objema rukama (kao to se u onoj prii veli za razbojnika da je uhvatio staru damu) i posadio na vatru. Bilo nam je obojici sasvim jasno da se ni jedan od nas ne moe maknuti od ognjita sve dok nam netko trei ne pritekne u pomo. Stajali smo pred ognjitem rame uz rame, dodirujui se petama, ne odstupajui ni za pedalj. Kroz kiu, koja je sipila, nazirao se konj pred vratima; moj su doruak donijeli na stol, Drummleov iznijeli, konobar me zvao da se prihvatim jela; klimnuo sam glavom, ali obojica nepokolebljivo ustrajasmo svaki na svom mjestu. Jeste li odonda bili u Lugu? zapita Drummle. Odgovorih mu: - Ne, dosta mi je Zeba od posljednjeg puta to sam bio ondje. Bjee li to onda kad smo bili razliita miljenja? Da odvratih kratko i odsjeno. No, no! Jo ste dobro proli cerekao se Drummle. Trebali ste se bolje obuzdati. Gospodine Drummle - nato u ja - niste zvani da mi o tome dajete savjete. Kad se ja ve ne mogu obuzdati (a time jo nije reeno da se onom prilikom nisam umio obuzdati), ipak ne razbijam ae. Ja ih bome razbijam prizna Drummle. Pogledavi ga jedanput-dvaput, a u meni je sve kipjelo od pritajena bijesa, dobacih mu: Gospodine Drummle, nisam traio taj razgovor i ne vjerujem da je imalo ugodan. U to sam uvjeren uzvrati naduto preko ramena nije mi ba nimalo stalo do toga. -1 stoga bih vam - nastavih - ako dopustite, predloio da ubudue vie ne podravamo nikakvih veza.

 Sasvim moje miljenje - suglasi se Drummle - to bih ja vama bio predloio, a to je jo vjerojatnije i uinio i bez vaeg prijedloga. Ali nemojte gubiti duevnu ravnoteu. Ta niste li i bez toga ve dosta izgubili? to mislite time rei, gospodine? Ko-no-bar! - povika Drummle umjesto svakog odgovora. Konobar se pojavi. ujte, gospodine. Jeste li me dobro razumjeli da mlada dama ne e izjahati i da u ruati kod nje? Sve sam razumio, gospodine! Poto je konobar dlanom opipao ajnik, koji se brzo hladio, i pogledao me oima punim molbe, te iziao, Drummle je, pazei da se ramenom ni za dlaku ne bi odmaknuo od mene, izvadio cigaru iz depa, odgrizao vrak i nije ni po emu pokazivao namjeru da se makne s mjesta. Guei se i kiptei od bijesa, osjetio sam da emo, padne li jo samo jedna rije, neminovno morati spomenuti i Estellino ime, a ja ne bih mogao otrpjeti da ga on izusti; i stoga sam uporno zurio preda se u zid, kao da nema nikoga u sobi, silei se da utim. Nije mogue rei dokle bismo ustrajali u tom smijenom poloaju da nisu u kavanu upala tri imuna seljaka predvodio ih je, mislim, konobar - i otkopavajui zimske kabanice i trljajui ruke, pojurili prema ognjitu, a mi morali pred njima ustuknuti. Vidio sam kroz prozor kako je Drummle uhvatio svoga konja za grivu, pa nespretno i brutalno uzjahao i, ukoso sjedei u sedlu, odjahao. Mislio sam da je ve otiao, kadno se vrati dozivajui nekoga da mu pripali cigaru u ustima, jer ju je zaboravio pripaliti. Ne bih mogao rei odakle se pojavio neki momak u pranjavosivom odijelu, da li iz dvorita gostionice, ili s ulice, ili odnekle drugdje, i pruio mu to je traio. Ali kada se Drummle sagnuo sa sedla i smijui se pripalio cigaru, mah-nuvi pritom glavom prema kavanskim prozorima, uleknuta ramena i razbaruena kosa

momka, koji mi je bio okrenut leima, podsjetie me na Orlicka. Kako sam toga trenutka bio i suvie zle volje, a da bih mario za to je li to on ili nije, niti bih se poslije svega to se dogodilo dotakao doruka, samo sam poslije putovanja umio lice i ruke i zaputio se do stare kue, pune uspomena, koju kamo sree da nikad ni vidio nisam. 44. POGLAVLJE U sobi gdje je stajao toaletni stoli, a na zidovima gorjele votanice, naao sam gospoicu Havisham i Estellu. Gospoica Havisham je sjedila na divanu blizu ognjita, a Estella na jastuku do njezinih nogu. Estella je neto plela, a gospoica Havisham ju je gledala. Kad sam uao, obje podigoe oi i obje opazie da sam se nekako promijenio. To sam vidio iz pogleda to ih izmijenie. Koji li je vjetar tebe ovamo donio? doeka me gospoica Havisham. Iako je netremice gledala u mene, ipak sam opazio da je zbunjena. Estella presta naas plesti i, ne skidajui s mene oiju, ponovno se lati pletiva. inilo mi se da u kretnjama njezinih prstiju itam jasno, kao da mi je sama ispriala znakovima gluhonijemih kako ve zna da sam otkrio tko je zapravo moj dobroinitelj. Gospoice Havisham odgovorih poao sam juer u Richmond porazgovarati s Estellom; i saznavi daje nju neki vjetar donio ovamo, doao sam za njom. Gospoica Havisham mi ve trei ili etvrti put dade znak da sjednem, pa sjedoh na stolicu kraj toaletnog stolia, na kojoj sam je esto viao da sjedi. Usred tih ruevina do mojih nogu i oko mene to kao da je danas bilo ba pravo mjesto za mene. To to sam imao rei Estelli, gospoice Havisham, rei u i pred vama za nekoliko trenutaka.

Ne e vas iznenaditi, niti e vam biti krivo. Nesretniji sam no to ste vi to ikad mogli samo i zaeljeti. Gospoica Havisham nije s mene skidala pogleda. Po pokretima Es-tellinih prstiju, dok je plela, mogao sam vidjeti da slua to govorim, premda me nije ni pogledala. Pronaao sam svoga dobroinitelja. To nije sretno otkrie i ne daje mi nade da u se obogatiti, stei asti ili poloaje, velik imutak ili to slino. Postoje razlozi, zbog kojih ne smijem nita vie rei. To nije moja tajna, ve nekoga drugoga. askom sam zautio, gledajui u Estellu i razmiljajui kako da nastavim, a gospoica Havisham ponovi: To nije tvoja tajna, ve nekoga drugoga? I to dalje? Kad ste prvi put naredili da me ovamo dovedu, gospoice Havisham, dok sam jo pripadao onom selu tamo a volio bih da ga nikad ni napustio nisam drim da sam zapravo ovamo doao poput bilo kojeg djeaka koji je sluajno ovamo upao kao neko sluine da poslui nekoj elji ili hiru i da za to bude plaeno? Tako je, Pipe odvrati gospoica Havisham, svejednako potvrujui glavom ba tako. I da je gospodin Jaggers... Gospodin Jaggers presijee gospoica Havisham odlunim glasom nije s time bio ni u kakvoj vezi i o svemu tome nije nita znao. To daje moj odvjetnik, a ujedno i vaeg dobroinitelja, to je sluajnost. On je u jednakim odnosima s mnogim drugim ljudima, i do takve je sluajnosti moglo sasvim lako doi. Bilo kako bilo, tako se dogodilo a da to nitko nije namjerno elio. Svatko bi na njezinom isuenom licu mogao vidjeti da sve dosad nije nita zatajivala ili to izbjegavala.

 No kad sam zapao u zabludu, u kojoj sam tako dugo ostao, vi ste me, priznajte, u njoj jo i podravali? upitah je. Jesam odvrati, opet odrjeito klimajui glavom. Ja sam te u njoj jo i podravala. Je li to bilo obzirno? A tko sam ja - vikne gospoica Havisham, udarajui tapom o pod, planuvi tako neoekivano od jarosti da ju je Estella preneraeno pogledala a tko sam ja da bih morala biti obzirna. Moj je prijekor bio bez osnove, a nisam ga ni namjeravao izustiti. To sam joj i rekao kad se poslije provale bijesa predala tekim mislima. A ona e nato: No, no, no! A dalje? Obilno ste me nagradili za moju nekadanju slubu u toj kui nas-tavih da bi ublaio njezin gnjevjer ste za mene platili nauko vinu, a ona sam pitanja postavio samo poradi svoje osobne upuenosti. to sad slijedi ima drugu (i nadam se mnogo nesebiniju) svrhu. Podravajui moju zabludu, vi ste ne zamjerite, gospoice Havisham time kanjavali svoje sebine roake, osveivali im se, ili ete se moda posluiti kojim drugim izrazom koji bi jasnije mogao oznaiti vae namjere! Jesam. Pa oni su to htjeli! A i ti si to htio. Zna se kakav je moj ivot bio, pa emu bih se ja jo bila muila da njih ili tebe zaklinjem da odustanete od svoje zablude! Sami ste sebi postavili zamke. Ja vam ih nisam postavila. Saekavi da bi se pomalo smirila jer i te je rijei naglo i bijesno izbacila ja sam produio. Upao sam, gospoice Havisham, u obitelj koja je s vama u rodu, i neprestano sam u njoj ivio otkako sam doao u London. Znam da su upravo tako neduno bili u istoj zabludi kao i ja. I bio bih laac i podlac kad vam ne bih rekao, bez obzira na to je li to za vas prihvatljivo ili nije, vjerovali vi to ili ne vjerovali, da

nanosite veliku nepravdu kako gospodinu Pocketu, tako i njegovu sinu Herbertu, ako smatrate da bi oni mogli biti ma to drugo nego plemeniti, poteni, iskreni i nesposobni za bilo kakvu podvalu i podlost. Oni su vai prijatelji ubaci gospoica Havisham. Odgovorih: - Od svoje mi volje postadoe prijatelji, i to ba onda kad su s pravom mogli misliti da sam ja zauzeo njihovo mjesto kod vas, i kada mi, po mom miljenju, arah Pocket, gospoica Georgiana i gospoda Camilla nisu bili prijatelji. Bilo mi je drago kad sam vidio kako su ona dvojica porasla u njezinim oima kad sam ih usporedio s ostalima. askom me je otro promatrala, a onda mirno ree: to trai za njih? Samo to rekoh da ih ne bacite u isti ko s ostalima. Oni su, dodue, od iste krvi, ali, vjerujte, znaaj im nije isti. Svejednako otro me promatrajui, gospoica Havisham ponovi: to trai za njih? Kako vidite, nisam tako prepreden - priznah, odgovarajui na njezino pitanje i svjestan da sam malko porumenio - a da bih mogao, sve kad bih i htio, pred vama sakriti da neto traim. Ako biste, gospoice Havisham, mog prijatelja Herberta mogli obdariti izvjesnom svotom novca, kojom bi mu bilo pomognuto za cijeli ivot - ali po samoj biti te stvari bilo bi potrebno da se to uradi bez njegova znanja ja bih vam kazao kako da to uinite. - Zato je potrebno da se to uini bez njegova znanja? - upita me, naklopivi ruke na tap da bi me to pozornije mogla promatrati. - Zato odvratih jer sam mu i ja prije dvije godine poeo pomagati bez njegova znanja, a ne elim da se sazna za tu moju tajnu. Ne mogu rei to me prijei

da do kraja izvrim svoju namjeru. To je dio one tajne koja nije moja, ve nekoga drugoga. Sve malo-pomalo skidala je oi s mene i zagledala se u vatru. Sred tiine i svjetlosti svijea to su se polako talile inilo se daje prolo dosta vremena dok je napokon digla pogled s vatre, trgnuvi se od tropota uarena uglja to se raspadao, te se ponovno zagleda u mene isprva kao duhom odsutna - a zatim motrei me sa sve veom panjom. Za sve to je vrijeme Estella bila zabavljena svojim pletivom. Kad je gospoica Havisham svu svoju panju obratila meni, upita, kao da uope nije bilo zastoja u naem razgovoru: - A dalje? - Estella - obratim se sada njoj, nastojei da svladam drhtanje svoga glasa vi znate da vas volim. Znate da vas ve dugo iz svega srca volim. uvi te rijei, pogleda mi u lice, i dok su joj prsti i dalje prianjali uz posao, motrila me nepromijenjenim mirom. Vidio sam kako je gospoica Havisham naizmjence pogledavala as mene, as nju. - Rekao bih to i ranije da nisam ivio u svojoj dugotrajnoj zabludi. Ona je u meni izazivala nade da nas je gospoica Havisham namijenila jedno drugom. Dok sam mislio da vam je sueno prikloniti se tome, nisam htio to rei. Ali sada to moram. Ne mijenjajui izraz lica i svejednako pokreui prste oko pletiva, odmahne glavom. - Znam - produih, odgovarajui na tu kretnju znam. Nemam nikakve nade, Estella, da u vas ikad nazvati svojom. Ne znam to e se sa mnom dogoditi, i to moda naskoro, u kakvu u bijedu pasti ili kuda e me moj put nanijeti. No ipak vas volim. Volio sam vas od prvog trenutka kad sam vas ugledao u toj kui. Gledajui me savrenim mirom i miui prstima, ponovno odmahne glavom. - Gospoica Havisham bi bila okrutna, strahovito okrutna da se poigravala s osjetljivou sirota djeaka i muila me sve te godine ispraznom nadom i uzaludnim

nastojanjem, svjesna posljedica kojima e uroditi ono to ini. Ali ja mislim da ona toga nije bila svjesna. Mislim, Estella, da usred svog vlastitog jada nije pomiljala na moju nevolju. Vidio sam kako je gospoica Havisham stavila ruku na srce, dok je naizmjence pogledavala as u Estellu, as u mene. - ini se - ree Estella vrlo mirno - da postoje neki osjeaji, neka osjetila ni sama ne znam kako da ih nazovem koja ne mogu shvatiti. Kad mi vi kaete da me volite, ja razumijem smisao vaih rijei, ali nita vie. No vae rijei ne uzbuuju moje srce, i ja ostajem hladna. Uope ne marim za ono to mi govorite. Pokuala sam vas upozoriti na to, je li tako? Pokunjeno rekoh: Da. - Da. No vama nije bilo stalo do mojih opomena, jer ste vjerovali da ne mislim ozbiljno. Zar ne, da ste to vjerovali? - Vjerovao sam i nadao se da nije mogue da to mislite. Vi, Estella, tako mlada, slobodna i lijepa! To zacijelo nije prirodno. - Kod mene je prirodno - odvrati. A zatim nadovee, naglaujui svaku rije: - Moja je narav tako stvorena. I priznavi vam to, uinila sam veliku razliku izmeu vas i svih ostalih ljudi. Vie ne mogu uiniti. -Je li istina - zapitah - da se Bentley Drummle nalazi u gradu i da vam udvara? - iva je istina - odgovori ona, a u njezinim se rijeima odraavala ravnodunost i krajnji prezir za tog ovjeka. - I da ga vi jo bodrite u njegovu nastojanju, da jaete s njim, i da e on upravo danas doi k vama na ruak? Kao da se malko iznenadila to sam to znao, no ipak je ponovno rekla: iva istina. Vi ga, Estella, ne moete voljeti!

Sada se prvi put umirie njezini prsti kada je prilino srdito odvratila: Sto sam vam rekla?! Zar usprkos tome i sada jo vjerujete da ne mislim ono to kaem? Vi se neete udati za nj, Estella? Pogleda prema gospoici Havisham i askom je razmiljala, drei pletivo u rukama. Onda ree: - Zato da vam ne kaem istinu? Udat u se za njega. Pokrio sam lice rukama, no ipak mi je uspjelo da se bolje svladam no to sam oekivao, uzevi u obzir bolnu tjeskobu koja me je obuzela kada sam uo njezin odgovor. Skinuo sam ruke s lica, a gospoica Havisham mi se u tom asu priinila tako sablasna da mi se u srce usjeklo usprkos mojoj ljubavnoj smetenosti i tuzi. Estella, mila, mila moja Estella, nemojte da vas gospoica Havisham natjera na sudbonosni korak. Odbacite me zauvijek i dobro znam da ste to i uinili ali budite enom ovjeka vrednijeg od Drum-mlea. Gospoica Havisham vas daje njemu kao znak najveeg prezira i uvrede za toliko drugih mukaraca, dostojnijih od njega, koji vas oboavaju, i za ono nekoliko, koji vas iskreno ljube. Izmeu one nekolicine moda ima jedan koji vas isto tako arko voli, iako ne tako dugo kao ja. Uzmite njega, i meni e biti lake zbog vas! Moja ju je ozbiljnost nekako zaudila i kao da je osjetila i neku samilost, ukoliko me je uope mogla shvatiti. -Ja u se - ponovi blaim glasom - udati za nj. Ve se vre pripreme za moje vjenanje, i uskoro u se vjenati. Zato tako uvredljivo govorite o mojoj pomajci? To to sam naumila inim svojevoljno. Estella, zar ete se svojevoljno baciti u naruaj tome nitkovu? A kome da se bacim u naruaj? odvrati ona s osmijehom. Zar da se bacim u naruaj ovjeku koji bi brzo i prebrzo osjetio (ukoliko to mukarci mogu osjetiti) da za mene nita ne znai? Eto tako! Gotovo je. Ve

emo nekako ivjeti i ja i moj mu. A to se tie sudbonosnog koraka, kako vi to rekoste, gospoica Havisham je htjela da priekam i da se jo ne udam; no meni je dotuilo ivjeti ivotom koji za mene ima vrlo malo ara, i vrlo sam rado spremna na promjenu. Ne recite nita vie. Nas dvoje se nikad ne emo razumjeti. Takav podli nitkov, takav praznoglavi nitkov! salijetao sam je u oaju. Ne bojte se, ni ja za njega ne u biti neka blagodat s neba - ree Estella ne, nipoto ne. No, evo moje ruke! Da se sad rastanemo, vi, djeaksanjalo... ili mukarac? O Estella! odgovorio sam, dok su gorke suze naglo kapale na njezinu ruku, ma koliko sam nastojao da ih zadrim i kad bih ostao u Engleskoj uzdignute glave poput ostalih, zar bih vas mogao gledati kao Drummleovu enu? Kojeta odvrati ona kojeta. To e zaas proi. Nikad, Estella! Poslije nedjelje dana vie ne ete ni misliti na mene. Ni misliti na vas! Vi ste dio moga bia, dio moga ja. Vaa mi je slika lebdjela pred oima u svakom retku to sam ga proitao otkako sam prvi put doao ovamo kao priprost djearac, ijem ste srcu ve onda zadavali boli. Nazirao sam vas u svim vidicima, koji su se otad preda mnom otvarali - na rijeci, na brodskim jedrima, u movarama, u oblacima, za vidjela i u mraku, u vjetru u umama, na morskoj puini, po ulicama. Sve lijepe misli, koje su otad u meni nicale, bile su s vama udruene. Kamenje najvrih londonskih zdanja nije nimalo stvarnije od stvarnosti vae nazonosti, kojim ste djelovali na mene tu, i svagdje, i zauvijek; i vaa je ruka nemona da porui bilo jedno, bilo drugo. Estella, vama je sueno da sve do posljednjeg daha moga ivota ostanete dio moga bia, dio ono malo dobra u meni i dio

zla. No ja vas dovodim u vezu samo s onim to je dobro u meni, i takvu u vas uvijek vjerno pamtiti, jer ma kako ljut bio bol, koji sad osjeam, vi ste mi zaista uinili kudikamo vie dobra nego zla. O, Bog vas blagoslovio, Bog vam oprostio! Ne znam kako sam, zanesen svojom nesreom, promucao te rijei. Taje rapsodija izvirala iz mene kao mlaz krvi iz unutranje rane i izlila se van. Prinio sam njezinu ruku do svojih usana, nekoliko trenutaka oklijevao i odjurio. Otad sam se uvijek sjeao a naskoro sam za to imao jo i vie razloga da me je Estella gledala samo sa snebivanjem, dok avetinjski lik gospoice Havisham, s rukom stalno na srcu, kao da se sav rastvarao u ukoen sablastan pogled samilosti i kajanja. Sve to bjee ode unepovrat! Toliko je toga bilo i zauvijek prolo da je, kad sam iziao na vrata, i danja svjetlost potamnjela otkako sam bio uao. Neko sam se vrijeme skrivao iza ivica po pokrajnim puteljcima, a onda krenuo na put da pjeke stignem u London. Jer dotada sam se ve toliko pribrao da sam mogao razmisliti i sam sebe uvjeriti kako je nemogue vratiti se u gostionicu i ondje se susresti s Drummleom, ili sjediti u koiji, pa da netko sa mnom zapodjene razgovor, te da e biti najbolje za me da se hodajui do iznemoglosti zamorim. Bilo je poslije ponoi kad sam prelazio preko Londonskog mosta. Prolazei zamrenim spletom uzanih ulica, koje su se u ono vrijeme protezale prema zapadu uz obale rijeke kod Middlesexa, najblii mi je put do Templea bio tik uz rijenu obalu kroz Whitefriars. Oekivali su me tek sutradan, no imao sam kljueve, pa ako je Herbert ve legao, mogao sam i ja lei u postelju a da ga pritom ne uznemirim. Kako sam rijetko ulazio na whitefriarski prolaz nakon to bi vrata Templea bila zatvorena, a bio sam sav poprskan blatom i iznuren, nisam zamjerio nonom

vrataru to me je vrlo pomnjivo promatrao kad je odkrinuo vrata da me propusti. Da bih mu pomogao da se prisjeti, rekao sam svoje ime. Mislio sam da ste to vi, ali nisam bio sasvim siguran. Imam za vas poruku, gospodine. Glasnik koji ju je donio rekao je daje izvolite proitati pri svjetlosti moje vidjelice*( Fenjer, runa lampa (lampa). - Prev.). Uvelike sam se iznenadio tom zamolbom i primio poruku. Adresa je glasila: Philip Pip, Esquire*( Vrlo potovani gospodine (naslov na pismima). Prev.), a povrh toga bile su ispisane rijei MOLIM OVDJE PROITATI. Otvorio sam omot, noni je vratar podigao uvis vidjelicu, i proitao napisano Wemmickovim rukopisom: NE IDITE KUI. 45. POGLAVLJE im sam tu opomenu proitao, skrenuo sam s vrata Templea i najkraim putem poao u Fleet Street, gdje sam u to pozno doba ipak jo naao koiju i odvezao se do konaita Hummums u Covent Garde-nu. U ono ste vrijeme ondje mogli u svako doba noi dobiti postelju; i sobar me pusti unutra kroz otkljuana vrataca u prolazu, upali svijeu, prvu na redu na njegovoj polici, i povede me ravno u spavau sobu, prvu na redu na njegovu spisku. Bila je to nekakva nadsvodena komora u prizemlju otraga, a postelja je s baldahinom na njoj nalikovala na despotsku neman, to se raskreila irom itave prostorije. Jednom od svojih samovoljnih nogu zagazila je u ognjite, a drugom u vrata, prignjeivi bijedni stoli za umivanje na upravo boanski pravian nain. Pa kako sam bio zatraio svjetiljku za no, sobar je prije no to je napustio sobu donio dobru, staru, primitivnu lu*( originalu: rush-light, svijea sa stijenjem od rogoza. - Prev.), iz onih dobrih starih krjeposnih vremena stvarcu nalik na tanahnu palicu, koja odmah prepukne im je dotakne, kojom nikad nita ne moe

osvijetliti, a zataknuta je, kao daje zatvorena u samici, u dno visoka limena tornji-a s isprobuenim okruglim kuljama, koje po zidovima araju uzorke nalik na razrogaene oi to netremice bulje u tebe. Kad sam dospio u postelju i leao ranjavih nogu, iznuren i jadan, uvidio sam da ne u moi sklopiti oi, kao to mi ne bi uspjelo zatvoriti oi tom luakom Argusu*( U grkoj mitologiji div sa stotinu oiju, vjeno budan. - Prev.).I tako smo kroz pomrinu u gluho doba noi zurili jedan u drugoga. Teke li noi! Puna strahovanja, tako zloguka i tako duga! Soba je tako negostoljubivo zaudarala na hladnu adu i zagrijanu prainu, a kada sam pogledao gore u kutove nebnice nad glavom, pomislih, koliko li se modrih zujara iz mesarnica, uholaa sa sajmita i liinki sa sela ovdje smjestilo ekajui idue ljeto. To me je navelo na pitanje je li koja od tih ivotinja dolje bubnula, i tad zamislih kako ve osjeam lako drakanje po licu a ta vrlo neugodna zamisao sugerirala mi je i neko drugo, jo odvratnije gmizanje po leima. Poto sam tako neko vrijeme leao budan, uli su se oni udesni glasovi to se javljaju u tiini. Ormar je aputao, kamin je uzdisao, stoli za umivanje puckao, a u pretincu komode ponekad bi zabrujala struna na gitari. I gotovo u isto vrijeme pojavio se i u oima na zidu novi izraaj, a u svakom krugu svjetlosti to je piljio u mene vidio sam ispisane rijei NE IDITE KUI. Ma kakvi bili ti noni glasovi i ta nona matanja to su me salijetali, nita nije moglo odagnati ono NE IDITE KUI. Upletalo se u svaku moju misao, kao neki tjelesni bol. Nedavno sam proitao u novinama kako je neki neznani dentlmen doao u Hummums, legao u postelju te se ubio, pa ga sljedeeg jutra nali mrtva, ogrezla u krvi. Kroz glavu mi sune misao daje zacijelo noio u toj istoj nadsvodenoj komori, gdje se sad ja nalazim. Skoih iz postelje da se uvjerim kako nigdje nema tragova krvi; zatim otvorih vrata i bacih pogled po hodnicima i nadoh donekle smirenje ugledavi u daljini

poznato svjetlo, jer sam znao da kraj njega drijema sobar. Sve to vrijeme vrzle su mi se u glavi misli zato ne smijem kui, to se kod kue dogodilo, kad u smjeti doma i ne prijeti li Provisu kod kue kakva opasnost, te bih rekao da u toj glavi vie nije bilo mjesta ni za kakve druge misli. ak i onda kada sam mislio na Estellu, i kako smo se danas zauvijek rastali, i kad sam sebi dozivao u pamet okolnosti naega rastanka, svaki njezin pogled i svaki ton njezina glasa i micanje njezinih prstiju dok je plela ak i onda sam usto neprestano razmiljao o onoj opomeni: Ne idite kui. Kad sam se najzad zavezao u lak san od same duevne i tjelesne iscrpljenosti, ta se opomena preobrazila u zamagljen glagol koji sam morao sprezati. Zapovjedni nain, sadanjost: ne idi kui, ne idite kui, ne dajte nam ii kui. Zatim pogodbeni nain: moda ne u kui i ja ne mogu kui; i ja ne bih smio, ne bih mogao, ne bih htio, i ne bih trebao ii kui sve dok nisam osjetio da u sve pobrkati, te sam se otkotrljao na drugu stranu uzglavlja i ponovno se zagledao u krugove svjetlosti na zidu to su zurili u mene. Naredio sam da me probude u sedam sati, jer je bilo sasvim razumljivo da moram, prije no to posjetim ma kog drugog, poi najprije do Wemmicka, kao to je bilo razumljivo, i to da u u tom sluaju morati apelirati samo na njegove walworthske osjeaje. Meni je odlanulo kad sam izaao iz te sobe, u kojoj sam proveo tako teku no, i nije trebalo po drugi put pokucati na vrata da skoim sa svog nelagodnog leaja. U osam sati ugledao sam pukarnice Tvrde. Kako je mala slukinja sluajno ba tada ulazila u Tvrdu s dvije vrue zemike, ja sam u njezinu drutvu uao kroz stranja vrataca, preao preko pominog mosta i dospio, a da me nitko nije najavio, do Wemmicka koji je upravo spremao aj za sebe i za Staroga. Kroz otvorena vrata vidio sam malo podalje Staroga u postelji.

 Ej, gospodine Pipe! doeka me Wemmick. Vratili ste se dakle kui? Da odgovorim ali nisam iao kui. Tako je i trebalo - povladi, trljajui ruke. Ostavio sam kod svakih vrata Templea za vas pismenu poruku, onako nasumce. A na koja ste vrata prispjeli? Rekoh mu. Tokom dana obai u sva vrata i unititi pisma ree Wemmick; postoji dobro pravilo po kojem ne treba nikad ostavljati za sobom neki pismeni dokazni materijal ako se tome moe izbjei, jer ne znate tko i kada bi se mogao na vau tetu njime posluiti. A sada u biti malko drzak. Biste li bili ljubazni pa ispekli tu kobasicu za Staroga? Odgovorih da u to uiniti s osobitim uivanjem. Onda moe poi svojim poslom, Mary Anne ree Wemmick maloj slukinji a mi emo tako ostati nasamo, zar ne, gospodine Pipe? dometne, namignuvi mi poto je mala otila. Zahvalio sam mu na prijateljstvu i brizi, i na se razgovor nastavio priguenim tonom dok sam prio kobasicu za Staroga, a on mazao maslac na krike njegove zemike. - No, gospodine Pipe - pone Wemmick - znate da se nas dvojica razumijemo. Mi smo sada privatna lica, a i ranije smo se ve bavili povjerljivim poslom. Drugo je nae slubeno miljenje. Sada smo neslubeni. Srdano sam na to pristao. Bio sam tako uzbuen da mi se ve upalila kobasica Staroga poput zublje, te sam je morao ugasiti. -Juer sam izjutra sluajno uo - produi Wemmick - na mjestu, kamo sam jednom i vas poveo, jer i kad smo sami, preporuuje se da ne spominjemo imena, ako se to da izbjei... - Da, bolje je tako - potvrdih. - Razumijem vas. - Ondje sam sluajno juer izjutra doznao - nastavi Wemmick - da se izvjesna osoba, za koju se ne bi moglo

rei da nema ba nikakve veze s kolonijama i da nema pokretna imutka - zapravo ne znam tko bi to mogao biti ne emo mu spomenuti imena... - Nije potrebno - ubacih. - ... da se dakle malo pobunila u izvjesnom kraju svijeta, kamo mnogi ljudi odlaze, ali ne ba s drage volje, ve u neku ruku na dravni troak... Dok sam promatrao njegovo lice, kobasica je Staroga planula kao vatromet, a to je uvelike poremetilo i moju i Wemmickovu panju, pa sam ga zbog toga molio za oprotenje. - ... ieznula iz onoga kraja, te se poslije toga o njoj nita vie nije ulo. Po tome - nastavi Wemmick ljudi su svata zakljuili i stali tota nagaati. Takoer sam uo da su vas u vaem stanu u Garden Courtu, u Templeu, uhodili i da bi vas opet mogli uhoditi. - A tko? - upitao sam ja. - Ne bih htio o tome govoriti ree Wemmick izbjegavajui odgovorjer se to moda ne bi slagalo s mojim slubenim dunostima. To sam uo, kao to sam jednom na tom mjestu uo i mnoge druge udne stvari. Ja vam to ne govorim kao obavijest koju sam od nekoga primio. uo sam na svoje ui. Uzeo je od mene viljuku i kobasicu i lijepo metnuo doruak Staroga na mali posluavnik. Prije no to e ga staviti preda nj, ue u sobu Staroga s istim bijelim ubrusom, svee ga pod bradu starog dentlmena, poravna uzglavlje, povue mu nonu epicu malo u stranu, davi mu upravo vragoljast izgled. Zatim vrlo paljivo stavi preda nj zajutrak i zapita: - Sve u redu, Stari? -A na to mu dobro raspoloeni Stari odgovori: Sve u redu, Johne, mali moj, sve u redu! ini se da je postojao preutni sporazum, da Stari nije u stanju za pokazivanje, te da ga treba smatrati nevidljivim; gradio sam se kao da savreno nita ne za-paam to se oko mene dogaa.

Zapitah Wemmicka kad se vratio: To to me uhode u mom stanu (a jedanput sam ve imao razloga da u to posumnjam) u uskoj je vezi s izvjesnom osobom o kojoj ste mi govorili? Wemmick je bio ozbiljan: - Koliko je meni o tom poznato, ne bih se usudio to ustvrditi. To jest, ne bih se usudio rei da je isprva bilo u vezi. No bit e da sada jest, ili e biti, ili postoji velika opasnost da bude. Vidio sam da zbog podanike vjernosti prema Little Britainu oklijeva da kae sve to zna, a ja sam sa zahvalnou razumio kako se ve time, to je rekao, iznevjerio svojim naelima, te nisam smio dalje navaljivati. No poslije kratkog razmiljanja kraj ognjita rekoh mu da bih mu rado postavio pitanje, a on e mi po svojoj uvidavnosti odgovoriti ili uskratiti odgovor, jer sam uvjeren da e pritom ispravno postupiti. Prekinuo je doruak i prekrstivi ruke cupkao rukave koulje (sjediti bez kaputa bio je za njega pojam domae udobnosti), te klimne glavom u znak da postavim pitanje. uli ste za nekog zloinca po imenu Compeyson? Odgovori, ponovno klimnuvi glavom. Je li iv? Jo mi jednom klimnu glavom. Je li u Londonu? Opet klimne glavom, grevito steui otvor usne potanske krabice, klimne po posljednji put i opet se lati doruka. Kako je ispitivanje sada zavreno ree Wemmick, naglaujui rijei da bih se znao prema tome ravnati kazat u vam to sam uinio kad sam uo to mi je dolo do uiju. Poao sam do Garden Courta da vas ondje naem, a kako vas nisam naao, otiao sam do Clarrikerove poslovnice da ondje naem gospodina Herberta. I nali ste ga? upitam sa strepnjom. I naao sam ga. Izbjegavajui spomenuti ma ije ime ili ispriati bilo kakve pojedinosti, stavio sam mu do znanja da e biti najbolje -opazi li ma koga u blizini

vaeg stana ili neposredno u susjedstvu bio to Tom, Jack ili Richard, da ukloni toga Toma, Jacka ili Richarda. I naao se u udu to da radi? I naao se u udu to da radi, i to tim vie to sam mu rekao svoje miljenje da bi bilo opasno kad bi se zasad pokualo ukloniti Toma, Jacka ili Richarda nekamo suvie daleko. Gospodine Pipe, rei u vam neto. U tim prilikama nema zgodnijeg mjesta od velikog grada, kad ste ve u njemu. Ne naputajte suvie rano svoje skrovite. Pritajite se. Saekajte dok se stvari slegnu prije no to pokuate bjeati, pa makar i u inozemstvo. Zahvalio sam mu na dobrom savjetu i upitao ga to je Herbert uinio. Wemmick nastavi: - Poto je Herbert pola sata bio sav zbunjen, izradio je neki plan. U povjerenju mi je rekao da udvara mladoj dami, koja ima kako je zacijelo i vama poznato bolesnog tatu, prikovanog uz postelju. Taj je tata neko bio brodski opskrbnik, pa mu stavie postelju do izboena prozora, odakle moe vidjeti kako brodovi plove uz rijeku i niz rijeku. Po svoj prilici poznajete mladu damu? Odgovorih: Ne poznajem je osobno. Zapravo je zazirala od mene, jer sam rasipnik i da samo loe utjeem na Herberta. A kada joj je Herbert prvi put predloio da je sa mnom upozna, primila je tako hladno taj prijedlog da mi je Herbert morao priznati pravo stanje stvari i kako e trebati jo malo priekati dok me bude mogao s njom upoznati. Kada sam se kriom stao brinuti za Herbertove poslove, mogao sam to lako i s filozofskim mirom podnositi; a on i njegova vjerenica nisu dakako pokazivali naroitu elju da kod njihovih sastanaka bude nazoan i trei. Premda sam bio uvjeren da sam porastao u Clarinim oima, i premda smo mlada dama i ja ve odavno redovito preko Herberta izmjenjivali poruke i pozdrave, ipak je jo

nikad nisam vidio. Nisam, meutim, htio Wemmicku dosaivati takvim pojedinostima. Kako se kua s izboenim prozorom doda Wemmick nalazi uz rijeku, tamo kod Poola*( Dio Temze nie Londonskog mosta. Prev.), izmeu Limehousea*( Ime jedne istone etvrti Londona. - Prev.) i Greenwicha, a ini se da njome upravlja neka vrlo estita udovica i u njoj iznajmljuje namjeten stan u prvom katu, upitao me je gospodin Herbert smatram li to prikladnim privremenim boravitem za toga Toma, Jacka ili Richarda. E pa, meni se to uinilo vrlo prikladnim, i to iz tri razloga, koje u vam odmah rei. Prvo. Daleko je od svih mjesta kamo vi dolazite, i prilino udaljeno od uobiajene vreve na ulicama i uliicama. Drugo. Da i ne odlazite onamo, Herbert e vas uvijek moi obavijestiti da Tomu, Jacku ili Richardu ne prijeti nikakva opasnost. Tree. Poslije izvjesnog vremena, i kad se ukae najzgodnija prilika, a vi biste eljeli Toma, Jacka ili Richarda nezamjetno ukrcati na neki strani brod, evo ga spremna ba na pravom mjestu. Uvelike ohrabren tim razumnim razlozima, po stotinu puta zahvalih Wemmicku i zamolih ga da produi. No, dakle, gospodine moj! Gospodin Herbert se energino prihvatio posla, te je sino do devet sati ve bio smjestio toga Toma, Jacka ili Richarda svejedno koga, ni vama, ni meni nije do toga stalo da znamo i to na sveope zadovoljstvo. Ljudima, kod kojih je prije stanovao, bilo je reeno da je pozvan u Dover, i zaista je krenuo doverskom cestom, a poslije udario drugim smjerom. A pri svemu tome jo je i ta velika prednost da je sve to uinjeno bez vas i u vrijeme kada je svaki, tko se moda zanima za vae kretanje, morao znati da ste mnogo milja daleko i zabavljeni drugim poslom. To otklanja sumnju i ini zbrku; pa sam s istog razloga preporuio ak i to da vi u sluaju da biste se sino

vratili, ne poete kui. To pravi jo veu zbrku, a vama je potrebna to vea zbrka. Wemmick je zavrio s dorukom, pa pogleda na sat i stane oblaiti kaput. A sad, gospodine Pipe zakljui s rukama jo uvuenim u rukave kaputa uinio sam vjerojatno najvie to sam mogao; no ako mogu jo vie uiniti s walworthskog gledita i kao privatno lice i neslubena osoba bit e mi drago. Evo adrese. Nema nikakve opasnosti da prije nego poete kui veeras sami onamo odete da se uvjerite kako je s Tomom, Jackom ili Richardom sve u najboljem redu. I to je jedan od razloga zbog kojih sino niste smjeli otii kui. Ali kad jednom budete kod kue, ne vraajte se vie ovamo, iako ste mi uvijek dobrodoli, gospodine Pipe uto je ve bio provukao ruke kroz rukave, i ja sam se s njime rukovao naposljetku, dopustite da vam najtoplije preporuim vanu stvar. Poloi mi ruke na ramena i sveanim apatom izusti: Iskoristite veeras priliku da doete u posjed njegove pokretne imovine. Ne znate to mu se moe dogoditi. Nipoto ne dopustite da njegova pokretna imovina propadne. U sto muka da objasnim Wemmicku kako ja rasuujem o tome, na kraju sam propustio to uiniti. Vrijeme je ree Wemmick i moram ii. Ako nemate preeg posla, preporuio bih vam da ovdje ostanete sve do sumraka. Izgledate vrlo umorno, pa biste se zaista dobro okrijepili kad biste dan proveli sa Starim u potpunom miru. A dobili biste i komadi, sjeate se, svinjeta? Dakako potvrdih. Dobili biste, dakle, i komadi toga. I kobasica, to ste je isprili, bila je od njega, a itavo je svinje bilo u svakom pogledu odlino. Okusite komadi, pa makar samo zato to ste stari znanac. Zbogom, Stari! veselo se oprosti s ocem.

 Dobro, Johne, dobro sinko! guknu starac iz sobe. Naskoro se kraj Wemmickova ognjita zanesoh u san. Stari i ja zabavljali smo jedan drugoga gotovo itav dan time to smo pred kaminom drijemali. Za ruak smo imali svinjski bubrenjak s povrem iz Wemmickova vrta. Ljubazno sam Starome klimao glavom kad god to ne bih propustio uiniti zbog toga to sam drijemao. Kad se sasvim zamrailo, ostavih Staroga da arka po vatri spremajui prenicu. Po broju sam ajnih alica i po pogledima, to ih je upravljao na ona dvoja vrataca u zidu, zakljuio da oekuje gospoicu Skiffins. 46. POGLAVLJE Odbilo je osam sati prije no to sam doao du obale u kraj, proet sasvim ugodnim mirisom iverja i strugotina, gdje su radili brodograditelji i tesari to su izraivali jarbole, vesla i grede. Sav taj dio obale uz gornji i donji Pool, nie Londonskog mosta, bio mi je nepoznat, pa kad sam krenuo niz rijenu obalu, uvjerio sam se da mjesto koje traim nije ondje gdje sam mislio i da ga nije ba nimalo lako nai. Zvalo se Mili Pond Bank*( Nasip vodeninog jaza. Prev.) kod Chink's Basin; a jedini mi je putokaz bila uara Old Green Copper RopeWalk*( Radionica u kojoj se izrauju brodska ela (metalna uad, kojom se jarboli privr uju za palubu). - Prev.). Ne mari koliko sam puta zalutao medu nasukanim brodovima, to su leali na popravku po dokovima, koliko je tu bilo brodskih olupina, koje su rastavljali na komade, koliko gliba i mulja i ostalih nanosa plime, koliko gradilita za gradnju novih brodova i rastavljanje starih, pa zahrdalih sidara, zarinutih u zemlju poslije mnogih godina slube, koliko breuljaka i itavih brda nagomilanih baava grade, koliko uara, a ni jedna od njih Old Green Copper. Poto sam mnogo puta promaio

cilj, zaostajui ili idui predaleko, iznenada sam iza jednog ugla nabasao na Mili Pond Bank. To je mjesto bilo prilino svjeeg izgleda s obzirom na okolnosti, jer se vjetar, puui s rijeke, mogao tamo uskovitlati. Tu su se izdizala dva-tri stabla i strili ostaci uruene vjetrenjae; tu je bila uara Old Green Copper RopeWalk, ije sam izduene i stijenjene obrise nazirao u mjeseini, zajedno s nizom drvenih naprava za sukanje uadi, zabijenih u zemlju, koje su bile nalik na prastare grablje za sjenokou to su prestarjele i izgubile svoje zupce. Odabravi izmeu ono malo udnovatih kua na Mili Pond Banku jednu s drvenim proeljem i tri reda izboenih zaokruenih prozora (drugo su izboeni etverouglasti prozori), pogledao sam na plou na vratima i proitao: Gda Whimple. Budui da sam to ime traio, pokucao sam, a nato se javi neka postarija, prijazna i gojazna ena. No smjesta ju je zamijenio Herbert, koji me je bez rijei uveo u gostinjsku sobu i zatvorio vrata. Bilo mi je nekako udno pri dui kada sam ugledao meni tako dobro znano lice, koje kao da je tu sasvim kod kue u toj za mene sasvim tuoj sobi u neznanom kraju. U udu sam ga promatrao ba kao i onaj trougaoni ormar u kutu sa staklenim i porculanskim posuem, morske koljke na kaminskoj polici i bojadisane bakroreze po zidovima, to su prikazivali smrt kapetana Cooka*( James Cook (1728 - 1779),
slavni engleski moreplovac i istraiva; ubili su ga uroenici u zaljevu Karakakua na Havajima. - Prev.), porinue broda u more, i

Njegovo Velianstvo Kralja Georgea Treega na terasi u Windsoru, s vlasuljom kao u paradnog koijaa, u konatim hlaama do koljena i posuvraenim izmama. - Sve je dobro, Handel - zapoe Herbert - on je sasvim zadovoljan, samo te ve nestrpljivo oekuje. Moja je zarunica kod svojega oca, pa ako eli priekati dok side, upoznat u te s njome, i onda emo zajedno gore. To je njezin otac.

Zauo sam neko prijetee gunanje nad glavom, a bit e da se na mom licu opaalo uenje. - Bojim se da je nepopravljivi stari objeenjak objasni Herbert smjekajui se ali ga jo nikad nisam vidio. Zar ne osjea zadah ruma? Uvijek pije rum. Rum? zapitah. Da odvrati Herbert pa e razumjeti kako to ublaava njegovu kostobolju. Usto tvrdoglavo uva sve namirnice gore u svojoj sobi, pa ih sam dijeli kad kome to ustreba. Dri ih na policama povrh glave, i bogme nita ne daje dok ne odmjeri. Mora da mu je soba nalik na duan brodskog opskrbnika. Dok je govorio, gunanje se pretvorilo u otegnuto rikanje, a zatim opet utihnulo. Pa drukije i ne moe biti - produi Herbert, objanjavajui tu galamu kad ovjek poto-poto eli da sam naree svaku kriku sira. S kostoboljom u desnoj ruci, s bolima u itavu tijelu od uloga, neka ne misli da e lako razrezati masni gloucesterski sir, a da se pritom ne ozlijedi. ini se da se prilino teko ozlijedio, jer je jo jedanput bijesno zaur-lao. Prava je blagodat za gospodu Whimple da je dobila Provisa za stanara u gornjem katu - doda Herbert - jer je razumljivo da veina ljudi ne bi trpjela takvu galamu. udno mjesto, zar ne, Handel? I zaista je mjesto bilo udno, ali neobino uredno i isto. Gospoda je Whimple nato e Herbert kada sam mu to potvrdio domaica kojoj nema para, i zaista ne znam to bi moja Clara bez njezine majinske pomoi. Clara nema majke, Handel, i nikoga svoga na itavom svijetu osim tog staroga Gunala. Pa valjda se ne zove tako, Herberte? Ne zove se brzo e Herbert tako ga samo ja zovem. Njegovo je ime gospodin Barlev. Ali kakve li sree za sina mog oca i moje majke to voli djevojku koja

nema nikakve rodbine i koja nikad nee ni sebe ni druge kinjiti zbog svoje porodice! Herbert mi je ve i prije esto govorio, a sada me na to podsjetio, da se s gospoicom Barlev upoznao u vrijeme kad je dovravala naobrazbu u nekom hammersmithskom zavodu, a kad su je pozvali kui da njeguje bolesnog oca, i on i ona povjerie svoje osjeaje gospodi Whim-ple, koja im je bila kao majka i otad podupirala njihovu ljubav i njome ravnala isto tako dobronamjerno kao i diskretno. Sporazumjee se da starom Barlevju ne mogu povjeriti takve njene osjeaje, jer je bio savreno nesposoban razmotriti ma koje pitanje veeg psiholokog znaenja, osim kostobolje, ruma i skladita brodskog opskrbnika. Dok smo tako priguenim glasom razgovarali, a tavanska greda je stalno podrhtavala od rezanja starog Barlevja, vrata se otvorie i u sobu stupi vrlo lijepa, vitka, crnooka djevojka od nekih dvadeset godina s koaricom u ruci; Herbert joj njeno uzme koaricu iz ruke i pocrve-njevi predstavi mi je kao Claru. Bila je zaista neobino draesna djevojka, te ste lako mogli zamisliti da gledate zarobljenu vilu, koju je o-krutni ljudoder, stari Barlev, prisilio da mu slui. Poto smo malo porazgovorili, upozori me Herbert, pokazujui na koaricu sa saalnim i njenim smijekom: To je veera sirotice Cla-re, to joj svaku veer dijeli. To je njezin obrok kruha i sira, a to njezin rum to ga ja ispijam. To je sutranji doruak gospodina Barleva, to je odredio da mu ga sutra skuha. Dva rebarca ovetine, tri krumpira, nekoliko zrnca graka, malo brana, dvije unce maslaca i sav taj crni papar. Sve se to pirja i jo sasvim vrue jede, i bome mi se ini daje to odlian lijek protiv kostobolje! Bilo je neto neobino i simpatino u Clarinu dranju kad je pogledavala u te zalihe, u svaki komadi koji bi Herbert spomenuo; neto umilno i ljupko u njezinoj povjerljivoj i stidljivoj nedunosti kad ju je

Herbert zagrlio neto tako milo i blago u njezinome biu, kojemu je trebalo zatite od staroga gunala Barlevja u potkrovlju na tom nasipu vodeninog jaza kod Chink's Basina i uare Old Green Copper, da ne bih ni za sav novac u novaniku, to ga jo nikad nisam ni otvorio, pristao da se veza izmeu nje i Herberta raskine. Promatrao sam je sa zadovoljstvom i divljenjem, kadno se ono rezanje ponovno pretvori u urlik, a odozgo dopre strahovito luparanje, kao da neki div svojom drvenom nogom pokuava probuiti strop i svaliti se na nas. Nato Clara ree Herbertu: - Dragi, tata me trai! te trkom odjuri. Evo ti nesavjesna morskog psa ree Herbert. Sto misli, Handel, to sad hoe? Ne znam odgovorih. Moda neto popiti? Pogodio si! usklikne Herbert, kao da sam odgonetnuo pitanje od izvanredne vanosti. Na stolu mu stoji badnji s ve namijeanim grogom. ekaj malo, pa e uti kako ga Clara pridie u postelji da malo gucne. Evo sad! jo jedan urlik, koji je zavrio otegnutom trenjom. A sad objavi Herbert, poto nasta tajac sad pije. Evo opet e Herbert, dok se rezanje ponovno odbijalo o tavansku gredu sad je ponovno polegao na leda! Clara se uskoro zatim vrati i Herbert me otprati gore do naeg tienika. Prolazei mimo vrata gospodina Barlevja, usmo iz sobe promuklo gunanje, koje se dizalo i padalo poput vjetra. Naprezao se da otpjeva sljedeu popijevku, u koju sam stavio rijei Gospode i blagoslovi umjesto onih njegovih posve protivnog znaenja. Oj, brode, o-oooj! Blagoslovljene vam oi, evo starog Bili Barlevja, blagoslovljene vam oi! Evo starog Bili Barleyja, gdjeno lei poledice, tako mi Gospoda! Gdjeno lei poledice poput stare uginule svoje*( Morski list - vrsta morske ribe. - Prev.), po moru to pluta, gdjeno lei

tvoj stari Bili Barlev, blagoslovljene vam oi! O-oooj! O Gospode! Kako mi Herbert ree, nevidljivi se Barlev zabavljao sam sa sobom 1 danju i nou traei tako utjehe, a za vidjela bi esto zurio kroz teleskop privren za njegovu postelju da uzmogne pogledom lutati po itavoj luci. U dvjema malim zranim sobama punim svjeine na najgornjem katu kue, gdje se gospodin Barlev slabije uo nego dolje, zatekoh Provisa, koji se ondje bio udobno smjestio. Nije bio nimalo iznenaen i kao da nije osjeao nita to bi bilo vrijedno spomena. Uini mi se da se nekako smekao ne bih ni sam znao rei kako, a ni poslije, kad god sam pokuao, nisam sebi mogao protumaiti zato je takav bio, tek bio je smiren. Kako sam se itav dan odmarao, imao sam prilike razmiljati te sam vrsto odluio da mu nita ne spomenem o Compeysonu. Jer po tome to mi je bilo poznato, mogla bi ga mrnja prema Compeysonu inae natjerati da ga pronae i tako sam sebe upropasti. Kad smo Herbert i ja zajedno s njime sjeli kraj ognjita, upitao sam ga stoga, prije svega ostalog, uzda li se u Wemmickovo miljenje i u vrelo njegovih informacija. O da, dragi moj mali! odgovori, ozbiljno klimnuvi glavom. Jaggers zna sve. - No dakle, govorio sam s Wemmickom - rekoh - i doao sam vam rei kakve mi je mjere opreza preporuio i to mi je savjetovao. To sam doslovce i uinio, preutjevi samo to to sam as prije spomenuo. Ispriao sam mu da je Wemmick u newgateskim uzama saznao (ne bih mogao rei da li od slubenika ili od zatvorenika) da je na Provisa pala neka sumnja i da se oko moga stana vrzu uhode. Wem-mick zato savjetuje da se neko vrijeme pritaji, a ja da se drim podalje od njega. Rekoh mu to je Wemmick kazao o njegovu prebacivanju u inozemstvo i dometnuh da u kada za to bude vrijeme, naravno s

njim poi, ili odmah za njim, ve prema tome to e Wemmick smatrati najsigurnijim. to e poslije toga biti, u to pitanje nisam dirao, a i meni je samom bilo zaista nejasno i nisam jo bio s time naisto, pogotovu sada kad sam ga vidio smirena, a u oitoj opasnosti, kojoj se zbog mene bio izvrgao. Rekoh mu neka sam prosudi ne bi li naprosto bilo smijeno ili od toga jo i gore kad bih u tim neizvjesnim i tekim prilikama promijenio svoj nain ivota i sada vie troio negoli prije? On to nije mogao porei i zaista je u svemu bio vrlo razborit. Priznao je da je njegov povratak bio pustolovan pothvat, a to je oduvijek i sam znao. Zato nee nita poduzeti to bi taj pothvat mogao uiniti oajnikim podvigom, a za svoju osobnu sigurnost nimalo se ne boji kad ima tako pouzdane pomagae. Herbert se bio zagledao u vatru i razmiljao, pa sada izjavi da se, uvi Wemmickove savjete, neem dosjetio, o emu bi bilo vrijedno povesti rauna. Obojica smo dobri veslai, Handel, te bismo ga u pravi as mogli odveslati niz rijeku. Ne bismo onda trebali najmiti ni amac, ni veslae i bar donekle izbjegli tome da pobudimo sumnju. A potrebno je da se uvamo svake takve mogunosti. Ne mari kakvo je godinje doba! Zar ne misli da bi bilo pametno kad bi ve sada drao amac kod Temple-gata i mi stali veslati uz rijeku i niz rijeku? Budemo li redovito veslali, tko e onda naslutiti nae namjere? Ako to uinimo dvadeset ili pedeset puta, tko e onda na nas posumnjati kad to uinimo po dvadeset i prvi ili pedeset i prvi put? Svidio mi se plan, a Provis je njime bio upravo oduevljen. Odluis-mo da ga izvedemo, i da nas Provis nikad ne smije prepoznati kad zaplovimo ispod Londonskog mosta i proveslamo amcem kraj nasipa Mili Pond Bank. Usto se sporazumjesmo da e svaki put-kad nas ugleda, a kod njega bude sve u redu, sasvim spustiti zavjesu na prozoru to je okrenut prema istoku.

Poto smo dovrili savjetovanje i o svemu se dogovorili, ustao sam da poem, upozorivi Herberta da e biti bolje ako ne krenemo zajedno kui, pa u ja stoga otii pola sata prije njega. - Nije mi drago to vas tu ostavljam rekoh Provisu iako nimalo ne sumnjam da ste ovdje sigurniji nego u mojoj blizini. Zbogom! Dragi moj mali odvrati, steui mi ruke ne znam kad emo se opet vidjeti i ne volim uti zbogom. Reci lakuno! Lakuno! Herbert e odravati redovitu vezu izmeu vas i mene, i budite uvjereni da u biti spreman u pravi as. Lakuno! Lakuno! Zakljuismo daje najbolje ako ostane u svojim sobama i ostavismo ga pred njegovim vratima na hodniku stubita. Drao je svijeu nad ogradom stepenica da bi nam osvijetlio put. Osvrnuvi se na njega, sjetio sam se prve noi po njegovu povratku kad se moja srea okrenula, a ja ni slutio nisam da bi mi ikad pri rastanku s njime moglo biti tako teko oko srca kao to mi je sada bilo. Stari je Barlev reao i mrsio kletve kad smo ponovno prolazili pokraj njegovih vrata, i kao da nije prestajao, niti mislio prestati. Kad smo stigli do dna stepenica, upitah Herberta je li unajmio stan na ime Provis. Odgovori mi da to nipoto nije uinio, i stanar se zove gospodin Campbell. Takoer mi je objasnio da je sve to se o Campbellu zna samo to daje upuen njemu (Herbertu), a da mu je naroito mnogo do toga stalo da se to bolje za Campbella pobrinu i da ivi to povuenije. Zato kad smo uli u gostinjsku sobu, gdje su gospoda Whimple i Clara sjedile za svojim poslom, nisam nita spomenuo o tome da je i meni mnogo stalo do gospodina Campbella, nego sam to preutio. Kada sam se oprostio s lijepom, milom, crnookom djevojkom i sa enom, koja je svojom majinskom ljubavlju bdjela nad ovim vjernim ljubavnim parom, osjetih kako se Old Green Copper Rope-Walk nekako

sav izmijenio. Makar stari Barley bio star kao Adam i kleo kao itava eta vojniina, ipak je tu bilo toliko svjee mladosti, povjerenja i nade daje itav Chink's Basin bio preplavljen tim osjeajima. A onda se sjetih Estelle i naega rastanka i podoh sav sjetan kui. Kao uvijek dotad, u Templeu je bilo sve spokojno i tiho. Prozori su soba na onoj strani, gdje je jo donedavno stanovao Provis, bili mrani i tihi, a Garden Courtom nije prolazio nitko iv. Proao sam dvaput-triput pokraj esme prije no to sam se popeo stepenicama, koje vode do mojega stana, i bio sasvim sam. To je isto rekao i Herbert kad je, vrativi se kui, priao mojoj postelji jer sam odmah legao na poinak, svladan umorom i malodunou. Otvorivi zatim prozor, pogleda van u mjeseinu te mi potvrdi da na ploniku vlada sveana tiina kao u bilo kojoj crkvi u to doba noi. Sutradan se pobrinuh da nabavim amac. To sam ubrzo uinio, i amac dopremie do templeskog pristana tako da sam za minutu-dvije mogao doi do njega, zatim sam stao odlaziti na rijeku zbog treninga i vjebe: ponekad sam, a ponekad s Herbertom. esto sam polazio na rijeku po loem vremenu, kii i susnjeici, no poto sam se nekoliko puta provezao amcem, nitko vie nije na me obraao osobitu panju. Isprva sam se drao Blackfriarskog mosta, ali kako se vrijeme plime i oseke mijenjalo, vie sam se drao Londonskog mosta. U ono se doba zvao Stari londonski most, i to je mjesto u izvjesno vrijeme plime i oseke bilo na zlu glasu kao opasno zbog struja i pliaka. No ja sam u pravi as dobro umio sunuti ispod mosta i zatim zaveslati izmeu brodova u Poolu, niz vodu sve do Eritha*( Gradi na desnoj obali Temze, 25 km nie Londonskog mosta. - Prev.). Kad sam se prvi put provezao kraj Mili Pond Banka, Herbert i ja smo veslali svaki sa dva vesla i oba smo puta na polasku i povratku vidjeli da se zavjesa na prozoru s istone strane sputa. Herbert bi gotovo svake nedjelje

najmanje triput onamo dolazio, a da nikad nije ni spomena bilo o kakvoj opasnosti. No ipak sam znao da ima razloga za uznemirenost i nisam se mogao otresti osjeaja da sam pod paskom. A ako te jedanput taj osjeaj obuzme, neprestano e te progoniti. Ne bih znao rei koliko sam posve nedunih prolaznika osumnjiio da me slijede i uhode. Ukratko, bez prestanka sam strahovao zbog onog nepromiljenog ovjeka koji se skrivao. Herbert mi je katkad znao rei kako uiva kad uveer stoji kraj jednog od naih prozora, a plima tjera valove niz rijeku, pa pritom zamilja kako sva ta voda juri prema Clari. Ja sam, meutim, sa zebnjom u srcu pomiljao da rijeka tee prema Magwitchu, i kako bi svaka crna mrlja na njezinoj povrini mogla biti progonitelj, koji hitro, pritajeno i sigurno plovi prema njemu da ga uhvati. 47. POGLAVLJE Nekoliko je nedjelja prolo a da se nita nije izmijenilo. ekali smo na Wemmicka, a od njega ni traga ni glasa. Da ga nisam poznavao izvan Little Britaina i da nisam uivao povlasticu da sam u prijateljskim odnosima s onima u Tvrdi, moda bih sada posumnjao u njega; no poznavajui ga dobro, ni naas nisam na to pomislio. Moje su materijalne prilike postale beznadne i vie nego jedan vjerovnik navalio je na mene da mu platim dug. I sam osjeah nestaicu novca (mislim gotovog novca u depu) to bih rjeavao tako da sam poneki nakit, do kojeg mi nije bilo ba osobito stalo, pretvarao u novac. No bilo mi je posve jasno da bi bila nesavjesna prevara kad bih u tim neizvjesnim okolnostima i s tim nesigurnim izgledima u budunost jo i dalje uzimao novac od svog dobroinitelja. Stoga sam mu po Herbertu poslao novanik, u koji nisam ni zavirio, da ga kod sebe spremi, a pritom osjeao zadovoljstvo iskreno ili

hinjeno, ni sam pravo ne znam to nisam vie nijedanput iskoristio njegovu dareljivost otkako mi je povjerio tko je. Kako je vrijeme odmicalo, ja sam sve tee patio od sumnje da se Estella udala. Bojei se izvjesnosti, iako sam bio uvjeren da je to istina, nisam uzimao novine u ruke i zamolio Herberta (kojemu sam priznao pod kakvim se okolnostima odigrao na posljednji sastanak) daje nikad preda mnom ne spominje. Ni sam ne znam zato sam tako uvao tu posljednju bijednu krpicu rastrgana i u vjetar baena plata nade! A zato si i ti, koji ita ove retke, uinio slinu nedosljednost lani, prolog mjeseca, ili minulog tjedna? Jadan je bio ivot to sam ga proivljavao, a velika tjeskoba, koja je nad svima vladala, izdiui se iznad svih ostalih kao visoka planina to sve ostale oko sebe nadvisuje, nikad nije iezla ispred mojih oiju. Pa ipak nije bilo novih razloga za strahovanje. Ma skoio ja iz postelje, jo sav obuzet stravinim osjeajem da su ga uhvatili, ili prislukivao kada se Herbert u gluho doba vraao, nisu li njegovi koraaj i bri nego inae, pa ga nose kao na krilima zlogukih vijesti ipak je sve ilo svojim tokom i jo jae djelovalo na mene. Osuen na mirovanje i stalno strahovanje i strepljenje u neizvjesnosti, veslao sam tamo-amo u svome amcu i ekao, ekao kako sam najbolje znao. Plima je gdjekad bila takva da se nisam uz vodu mogao vratiti kui i probiti kroz virove to su bijesno kipjeli oko nadsvodenih stupova i potpornjaka Londonskog mosta. Tada bih ostavio amac u pristanu blizu Carinarnice, s nalogom da mi ga poslije dopreme do templeskog gata. Nisam to nerado inio, jer su se tako ljudi u tom obalnom okoliu privikavali na mene i na moj amac. Ta je nevana injenica bila povod dvaju susreta koje vam moram sada ispriati. Jednog sam se popodneva koncem veljae u sumrak iskrcao u tom pristanu. Odveslao sam sve do

Greenwicha u vrijeme oseke, a vraao se s plimom. Dan je bio sunan i pun vedrine, no poslije zalaska sunca pala je magla, te sam bio primoran da pri povratku s najveom paljivou pronalazim put izmeu brodova. I pri odlasku i pri povratku vidio sam u njegovu prozoru signal Sve u redu. Kako je uveer bilo runo vrijeme, a ja prozebao, odluio sam se odmah okrijepiti veerom; a kako bi me, da sam poao kui u Temple, ekali samo dugi asovi potitenosti i samoe, nakanio sam poslije veere poi u kazalite. Teatar se, u kojem je gospodin Wopsle postigao onaj sumnjiv uspjeh, nalazio negdje blizu obale (sada ga vie nema), i odluio sam poi tamo. Bilo mi je jasno da gospodinu Wopsleu nije uspjelo preporoditi Dramu, ve naprotiv, prije bi se moglo rei da je pripomogao njezinu propadanju. Za njega se iz kazalinih plakata znalo daje bio vjerni Crnac, a u vezi s djevojicom plemenita roda i nekim majmunom. A Herbert ga je vidio u ulozi nekog pljakakog Tatarina, crvena lica poput opeke, sa smijenim navikama i golemim eirom, posutim zvoniima. Veerao sam u jednoj od geografskih peenjarnica, kako smo ih Herbert i ja obiavali nazivati, gdje su u razmaku od pola lakta bile po stolnjacima naslikane zemljopisne karte od tragova pivskih vreva, a na svakom nou utisnute zemljopisne oznake od ostataka umaka i soka od peenke. Teko ete se i dandanas na itavom teritoriju Lorda Mayora*(
Naslov gradonaelnika Londona i nekih drugih veih engleskih gradova. - Prev.) namjeriti na peenjarnicu koja ne bi bila

geografska. Tako sam proveo vrijeme drijemajui nad mrvicama kruha, zurio u plinske svjetiljke i preznojavao se u vrelom zapahu veera. Uskoro se prenuh i podoh na predstavu. Tamo sam gledao potenjainu bomana*( Najstariji podoficir na starim jedrenjacima. - Prev.) u slubi ratne mornarice Njegova Velianstvabijae sjajan momak,

iako bih volio da mu mjestimice hlae nisu bile pretijesne, a opet drugdje preiroke. Svima je podreenima nabijao kape preko uiju, iako je bio veoma plemenit i odvaan, a ni da uje da bi netko plaao porez, premda je bio arki rodoljub. U depu je imao kesu novaca, nabreklu poput vreice u kojoj se kuha puding, pa se uz pomo toga novca u najveem slavlju oenio mladenkom u bijeloj spavaici. Cjelokupno se stanovnitvo Portsmoutha sleglo na obali (prema posljednjem popisu njih devet na broju), trljalo ruke i s ostalima se rukovalo i pjevalo: Pijmo ga! Pijmo ga! Jedan garavi istilac palube, u kojega je dua bila upravo tako crna kao i glava polene * ( Ukrasna glava na kljunu starih jedrenjaka. Prev.)(kako je javno pred svima izjavio boman), nije, meutim, nikako htio pjevati: Pijmo ga!, niti ma to drugo raditi to su mu drugi predlagali, pa je nagovorio jo dvojicu istilaca da svima napakoste. A to su tako temeljito proveli (jer su njihove porodice bile znatno politiki utjecajne) daje pola veeri prolo dok se opet sve razmrsilo. To opet treba zahvaliti malenom estitom kramaru s bijelim eirom, crnim dokoljenicama i crvenim nosom, koji se bio sakrio u zidni sat s utezima, odanle prislukivao, a onda iziao i odostrag maznuo utegom i oborio svakoga kojega nije mogao uvjeriti onim to je prislukivajui nauo. To je bio povod za nastup gospodina Wopslea (dosada se jo nita nije o njemu ulo), koji se sada pojavio sa zvijezdom Reda podvezice kao opunomoenik s najveim ovlatenjima, ravno iz Ministarstva mornarice, naredio da se sva trojica istilaca smjesta odvedu u zatvor i izjavio da je bomanu donio Union Jack*( Popularni naziv za britansku dravnu zastavu. - Prev.) kao mali znak priznanja za njegove zasluge. Bomana je pritom prvi put iznevjerilo junako dranje, najponiznije je otro Union Jackom suze, zatim se raskuraio i pozdravio gospodina Wopslea s Vae blagorode, zamolio za doputenje da ga prihvati za

ruku. Gospodin Wopsle mu je milostivo i dostojanstveno pruio ruku, a boman ga smjesta povede u mrani zakutak, dok su svi ostali uz gajde zaplesali. Iz tog je zakutka nezadovoljno promatrao publiku i spazio mene. Drugi je komad bio najnovija boina lakrdija. U prvom me je prizoru upravo bolno dirnulo kad mi se priinilo da sam otkrio gospodina Wopslea u crvenim vunenim arapama i neobino pretjerana luciferskog oblija, s upercima crvenih resa od zavjese umjesto kose, gdje u rudniku kuje gromovne strijele i premire od kukavtine kad mu se gospodar-div (vrlo promukao) vratio kui na veeru. No umalo zatim se pojavio u dostojnijem obliju: dobri je naime Duh mladenake ljubavi trebao pomoi protiv roditeljske surovosti neprosvijeena seljaka, koji se protivio izabraniku kerina srca, te je vreu brana iz prvog kata svalio na predmet njezine ljubavi pa je taj Duh zazvao mudrog arobnjaka. Taj se pojavio odozdo od antipoda*( Antipodi
(prema grkom: protivunoci), stanovnici mjesta na dijametralno suprotnom kraju Zemljine kugle. Prev.), prilino nesiguran na

nogama, oito poslije prebrza putovanja, a to nije bio nitko drugi nego gospodin Wopsle s velikim iljastim eirom na glavi i s knjigom arolija pod pazuhom. Kako je itava uloga na zemlju iskrslog arobnjaka uglavnom bila da ostali govore, pjevaju, ispruene glave jure prema njemu, oko njega pleu i da ga osvjetljuju raznobojnim plamenovima, ostajalo mu je podosta dokonog vremena. Uvelike sam se iznenadio kad sam spazio da ga je utroio na to to je sav od uda zapanjen samo netremice zurio u mene. Gospodin Wopsle je tako neobino upadljivo u mene piljio kao da su mu se u glavi uskomeale misli, koje su ga sasvim smutile da nisam razumio to to znai. Sjedio sam i o tome razmiljao, kad se ve odavno u velikoj straarskoj kui uzdigao nebu pod oblake, i jo uvijek nisam znao to to znai. Kad sam sat kasnije izaao iz kazalita i naao ga gdje me eka pred vratima,

jo uvijek sam samo na to mislio. Kako ste? pozdravih ga rukujui se s njim, a zatim se zajedno zaputismo niz ulicu. Opazio sam da ste me vidjeli. Da sam vas vidio, gospodine Pipe! odvrati. O da, svakako sam vas vidio. Ali jo je netko bio s vama? Jo netko? Zaista sasvim neobino udio se gospodin Wopsle, a pogled mu ponovno bludio u daljinu pa ipak, mogao bih se zakleti daje bio on. Sav uzbuen zaklinjao sam gospodina Wopslea da mi objasni to misli. Bih li ga prepoznao da vas nije bilo tamo produi gospodin Wopsle, svejednako zamiljen ne bih mogao ustvrditi, a ipak mislim da bih ga prepoznao. I nehotice sam se oko sebe ogledavao, kao to sam bio ve navikao kada bih iao kui; jer sam od tih tajanstvenih rijei protrnuo. O! Sad ne moe biti u blizini uzvikne gospodin Wopsle. Otiao je prije mene. Vidio sam ga kad je izlazio. Imao sam dovoljno razloga da budem sumnjiav, pa sam ak posumnjao i na tog jadnog komedijanta. Bojao sam se da mi ne podvali i izmami neko priznanje. Zato sam samo gledao u njega kad smo zajedno dalje ili, ali nisam ni rijei procijedio. Isprva sam imao ludu misao da je s vama u drutvu, gospodine Pipe, dok nisam opazio da vi i ne slutite kako poput sablasti sjedi iza vas. Opet sam kao maloprije protrnuo, ali sam odluio da zasad jo ne govorim, jer sam iz njegovih rijei razabrao da bi me mogao na to navesti da njegove rijei dovedem u vezu s Provisom. Bio sam, dakako, savreno siguran i uvjeren da Provisa nije ondje bilo. Bit e da ste u udu zbog mene, gospodine Pipe; zaista vidim da i jeste. Ali i jest veoma udnovato! Teko

da ete povjerovati to u vam rei. Teko da bih i sam povjerovao, kad biste vi meni rekli. Zaista? upitah. Zaista ne bih vjerovao. Gospodine Pipe, sjeate li se jo Boia u davno prola vremena kad ste bili jo pravo dijete, a ja bio na ruku kod Gargeryja, pa doli neki vojnici na vrata i traili da im se popravi par lisiina? Sjeam se vrlo dobro. A sjeate li se da je zatim dolo do hajke za dvojicom robijaa, i da smo i mi sudjelovali, i da vas je Gargery uprtio na leda, a ja predvodio, a vi muku muili da me pratite ukorak? Sjeam se svega vrlo dobro. Sjeao sam se bolje no to je mislio osim ovog posljednjeg. Sjeate se da smo onu dvojicu nali u jarku, gdje su se estoko bili pograbili, da je jedan od njih izvukao tekih batina i da mu je onaj drugi sve lice iznakazio? Sve mi je ivo pred oima. I da su vojnici upalili lui, da su onu dvojicu uzeli u sredinu, i da smo poli s njima da bismo vidjeli kako e se sve zavriti, gazei kroz mrane movare, dok su im lica bila obasjana plamenom buktinja, toga se naroito sjeam - lica obasjanih plamenom, a oko nas se irila nona pomrina? Da potvrdih sjeam se svega toga. No, dakle, gospodine Pipe, jedan od te dvojice robijaa sjedio je veeras iza vas. Vidio sam ga preko vaih ramena. Samo mirno! pomislih, a onda ga upitah: A to mislite, kojeg ste od te dvojice vidjeli? Spremno odvrati: Onoga kojemu je sve lice bilo iznakaeno; kunem vam se da sam ga vidio! Sto vie na njega mislim, to sam sigurniji da je bio on.

 Vrlo udno! nato u ja, pretvarajui se to sam bolje znao kao da me se nita ne tie. Zaista vrlo udno. Nemam rijei da iskaem sve vei nemir to me je obuzimao u toku razgovora, ili udnu i naroitu stravu, od koje sam trnuo pri pomisli da je Compeyson sjedio iza mene poput sablasti. Jer ako samo nekoliko trenutaka nisam mislio na nj, otkako je poelo to skrivanje, bilo je ba u onim momentima kad mi je bio najblie. Pomisliti da sam bio tako nesmotren i neoprezan, uza svu svoju budnu panju, bilo je isto kao da sam pred njim zakljuao itav red od stotinu vrata, a onda ga ugledao tik pokraj sebe. A nisam mogao ni u to posumnjati da je tamo bio, jer sam i ja tamo bio, i da je opasnost uvijek blizu i aktivna, makar se pojavila samo u obliku sjenke to krui oko nas. Postavljao sam gospodinu Wopsleu neka pitanja kao: Kada je onaj robija uao? To mi nije znao rei; vidio je mene, a preko mojih ramena njega. Prepoznao ga je tek onda, poto ga je neko vrijeme promatrao, ali ga je ve na prvi pogled maglovito doveo u vezu sa mnom i znao da je nekako povezan sa mnom jo iz vremena kad sam ivio na selu. Kako je bio obuen? Gospodski, ali na njemu nije nita bilo to bi se isticalo; koliko se sjea, u crno. Je li i u kolikoj mjeri njegovo licebilo iznakaeno? Po svoj prilici nije. I ja sam vjerovao da nije bilo iznakaeno, jer iako sam bio zamiljen i nisam osobito promatrao ljude iza mene, mislio sam da bi iole iznakaeno lice ipak privuklo moju panju. Poto mi je gospodin Wopsle rekao sve ega se sjeao, ili to sam mogao izvui iz njega, i ja ga dolino poastio malom zakuskom poslije svih napora veeri, mi se razidosmo. Bilo je izmeu dvanaest i jednog sata kad sam stigao do Templea, i sva su vrata bila zatvorena. Nikoga nije bilo u blizini kad sam ulazio i poao kui. Herbert je ve bio kod kue, te smo se pokraj vatre vrlo ozbiljno posavjetovali. Ali nita se nije dalo uiniti,

ve samo obavijestiti Wemmicka o tome to sam saznao i podsjetiti ga da ekamo na njegov mig. Bojao sam se da bih ga mogao kompromitirati ako bih odve esto odlazio u Tvrdu, pa sam mu sve to poruio pismeno. Napisao sam to prije no to sam legao u postelju, a onda izaao i pismo otposlao potom, ali ni ovaj put nije bilo nikoga u blizini. Herbert mi je povladio da nismo nita mogli uiniti, osim da budemo vrlo oprezni. A to smo zaista i bili mnogo oprezniji nego prije, ako je to mogue. Sto se mene tie, ni jedanput se nisam pribliio Chink's Basinu, osim kad sam amcem onuda prolazio, a i onda sam pogledavao na Mili Pond Bank, kao to sam i u sve ostalo gledao. 48. POGLAVLJE Drugi od dvaju susreta, spomenutih u posljednjem poglavlju, dogodio se otprilike nedjelju dana poslije prvoga. Tom sam prilikom ponovno ostavio amac u pristanu nie Londonskog mosta. Bilo je sat ranije nego onog prvog popodneva, i kolebajui se gdje da veeram, odlunjao sam u Cheapside i bez cilja etao, a zacijelo sam bio najnemirniji u itavoj uurbanosti i vrevi, kadno me netko prestigne i stavi mi svoju teku ruku na rame. Bila je ruka gospodina Jaggersa, i on je provue ispod moje. Budui da idemo istim smjerom, Pipe, mogli bismo zajedno. Kuda ste se uputili? Mislim da u u Temple rekoh. A ne znate sigurno? upita gospodin Jaggers. Pa - veselo odvratih, jer sam bar jedanput bio u povoljnijem poloaju pri takvom presluavanju napreskok zaista ne znam, nisam jo nita odluio. Namjeravate li na veeru? upita gospodin Jaggers. To ete mi, mislim, ipak moi rei? Mogu vam rei da namjeravam. A jeste li s kime urekli sastanak?

 I to vam mogu rei: slobodan sam. Onda predloi gospodin Jaggers hajde veerajte sa mnom. Ve sam se elio ispriati, kadli nadometne: Doi e Wemmick. I tako sam ispriku izmijenio u pristanak jer ono nekoliko rijei, kojima sam poeo, moglo je biti uvod u jedno kao i u drugo i mi proosmo kroz Cheapside te zakrenusmo u Little Britain, dok su po duanskim izlozima svjetla iskrsavala blistavim sjajem, a upaljai ulinih svjetiljaka jedva nalazili mjesta gdje bi postavili ljestve usred te popodnevne guve i uurbanosti. Skakali su gore-dolje, trali unutra i van i ubacivali u maglu to se zguivala vie crvenih oiju od one lui u tor-njiu to je bacala bijele oi po sablasnom zidu Hummums konaita. U poslovnici u Little Britainu su kao obino pisali pisma, umivali ruke, usekivali svijee i zakljuivali blagajne, to je znailo daje dnevni posao zavren. Dok sam dokon stajao kraj kamina gospodina Jaggersa, u odsjaju plamena to je nemirno plamsao, one su dvije posmrtne maske na polici izgledale kao da sa mnom igraju demonsku igru skrivaa; a dvije jeftine, debele uredske svijee, to su tmurno obasjavale gospodina Jaggersa, dok je u kutu neto pisao, bile su ukraene sigama prljava voska, poput mrtvakog pokrova u spomen bezbrojnim objeenim klijentima. Odvezli smo se utroje fijakerom u Gerrard Street, i tek to stigosmo, ve nas posluie veerom. Premda mi nije bilo ni na kraj pameti da na tom mjestu samo i jednim migom aludiram na walworthske osjeaje gospodina Wemmicka, ipak ne bih bio imao nita protiv toga da sam s vremena na vrijeme mogao uloviti pokoji njegov prijazni pogled. No to nije bilo mogue. Pogledao bi u gospodina Jaggersa im bi ovaj digao pogled sa stola, i bio je prema meni tako suhoparan i hladan kao da su postojali Wemmick-blizanci, a ovaj tu bio onaj drugi, meni nepoznati.

- Wemmick, jeste li poslali ono pisamce gospoice Havisham gospodinu Pipu? upita ubrzo gospodin Jaggers, poto smo poeli veerati. Ne, gospodine odvrati Wemmick ba je trebalo biti otpremljeno potom, kada ste gospodina Pipa doveli u poslovnicu. Evo ga. On ga prui svom efu umjesto meni. To pisamce sadri dva retka, Pipe objasni gospodin Jaggers, izru-ivi ga meni - a gospoica Havisham poslala ga je meni, jer nije znala vau tonu adresu. Ona mi ree da bi se htjela s vama sastati zbog male poslovne stvari koju ste joj spomenuli. Poi ete k njoj? - Potvrdih: - Da preletjevi pogledom pisamce, u kojem je stajalo ba ono to je rekao. - Kad kanite poi? Imam neke neodlone obveze odvratih, pogledavajui u Wem-micka koji je trpao zalogaje ribe u otvor svoje potanske krabice te ne znam kako u s vremenom. Mislim da u odmah krenuti. - Znate - obrati se Wemmick gospodinu Jaggersu ako e gospodin Pip smjesta na put, onda nije potrebno da napie odgovor. Shvativi to kao mig da bi bilo najbolje da bez odlaganja krenem na put, odluio sam poi sutra, te im tako i rekoh. Wemmick ispije au vina i pogleda u gospodina Jaggersa, strogo i zadovoljno u isti mah, ali ne u mene. I tako je, Pipe, na prijatelj Pauk zaigrao igru ubaci gospodin Jaggers - i dobio itav ulog! Mogao sam to samo potvrditi. - Eh! To je bistar momak - svoje vrste - no moda mu ne e sve poi od ruke kako eli. Na kraju e pobijediti onaj koji je jai. Ali onaj jai treba tek da se nade. Bude li se izrodio i poeo je tui... Pa vi zacijelo, gospodine Jaggers prekinem ga uarena lica i us-plamtjela srca - ne mislite da bi mogao biti takva hulja da to uini?

 Nisam to ni tvrdio, Pipe. Uzeo sam to kao mogunost. Bude li se izrodio i poeo je tui, onda e njegova snaga prevagnuti; no ako to postane pitanje umnih sposobnosti, onda e on izvui tanji kraj. Bilo bi zaludu unaprijed izrei miljenje o tome kako e se taj momak razviti pod tim prilikama, jer to je kao glavapismo izmeu dva mogua rezultata. Smijem li vas upitati koja su to dva rezultata? Momak kakav je na prijatelj Pauk odgovori gospodin Jaggers ili drugog bije, ili pred drugim gmie. On moe gmiui reati, ili gmi-zati a da pritom ne rei; no svakako ili bije, ili gmie. Pitajte Wemmic-ka to on o tome misli. Ili bije, ili gmie - ree Wemmick i ne osvrui se na mene. Dakle, pijmo u zdravlje gospode Bentley Drummle - ree gospodin Jaggers uzimajui vr odabrana vina sa svog pokretnog stola za serviranje i punei nae i svoju au i daj Boe da se pitanje nadmoi u tom braku rijei na zadovoljstvo gospode! Jer na zadovoljstvo i gospode i gospodina nikad se ne e rijeiti. De, de, Molly, Molly, ala si ti danas spora, Molly! Bila je tik uz njega kada ju je prekorio, i upravo stavila jelo na stol; maknuvi ruke sa zdjele, nervozno ustukne korak-dva mucajui neku ispriku. A izvjesne kretnje njezinih prstiju privukoe moju panju. No, to je? upita gospodin Jaggers. Nita. Samo me je ono o emu smo govorili priznah bolno dirnulo. Njezini su se prsti micali, kao da je neto plela. Stajala je i gledala u svoga gospodara, kao u dvoumici smije li otii, ili joj je imao jo neto kazati, te bi je mogao pozvati natrag ako sada ode. Pogled joj je bio vrlo paljiv. Nema sumnje da sam nedavno jednom vrlo znaajnom zgodom vidio ba takve oi i ruke. On je otpusti, i ona mugne iz sobe. No njezin je lik ostao pred mojim oima kao da se jo uvijek nalazi u

sobi. Gledao sam u te ruke, gledao u te oi, gledao u te valovite kose, usporeujui ih s onim drugim rukama, drugim oima, drugim kosama koje sam poznavao, i mislio kako bi one mogle izgledati poslije dvadeset godina burnoga ivota u braku sa surovim muem. Opet sam pogledao u ruke i oi gazdari-ine, sjeajui se neobjanjivog osjeaja koje me je obuzelo kada sam etao ali ne sam po onom u korov zaraslom vrtu i naputenoj pivovari. Sjeao sam se da me je obuzeo isti osjeaj kad sam promatrao lice koje je gledalo u mene, i ruku koja mi je domahivala iz prozora potanske koije; i kako sam sve to jednim mahom i munjevito ponovno outio kad sam se vozio u koiji - ali ne sam - kroz mranu ulicu, te nas je iznenada obasjala jarka svjetlost. Sjeao sam se kako mi je jedna karika u misaonoj vezi uspomena pomogla da u kazalitu identificiram onog ovjeka, i kako je takva jedna karika, koje prije nije bilo, sada bila umetnuta kad sam nasumce i trenutano s Estellina imena preao na prste s pletivom i one paljive oi. I s potpunom sigurnou osjetih da je ta ena Estellina majka. Gospodin Jaggers me je vidio s Estellom, pa nije vjerojatno da nije shvatio osjeaje koje nisam mislio kriti. Klimnuo je glavom kad sam rekao kako me je to o emu smo razgovarali bolno dirnulo, potapao po leima, ponovno svima natoio vina i opet se prihvatio jela. Jo se samo dva puta gazdarica pojavila, zadravi se u sobi vrlo kratko vrijeme, i gospodin Jaggers je s njom bio vrlo strog. Ali njezine su ruke bile Estelline ruke, njezine oi Estelline oi, i da se jo sto puta pojavila, nisam mogao biti ni vie, ni manje siguran da je moje uvjerenje zasnovano na istini. Veer je bila dosadna, jer kad god bi Wemmicku natoili au, on bi je ispijao kao da vri neki obvezatni posao - ba kao to bi primao, kad je tome bilo vrijeme, i svoju plau. Gledajui netremice u svoga efa, sjedio je

stalno spreman za presluavanje napreskok. Sto se tie koliine vina, njegova je potanska krabica gutala sve s istom ravnodunou s kojom ostale potanske krabice gutaju ubaena pisma. S mog je gledita bio onaj drugi, meni nepoznati Wemmick-blizanac, i samo je po vanjtini bio nalik na walworthskog Wemmicka. Rano smo se oprostili i zajedno otili. im smo, pipajui izmeu velike zalihe cipela gospodina Jaggersa traili svoje eire, odmah sam osjetio da je meni poznati Wemmick-blizanac ve na putu da se vrati; i jedva to smo preli desetak koraaja niz ulicu Gerrard u pravcu Walwortha, ve sam osjetio kako hodam ispod ruke s onim pravim blizancem, dok se onaj drugi ve bio rasplinuo u nonom zraku. - No dakle! - ree Wemmick - i to je zavrilo. Divan bi to ovjek bio, samo kad ne bi bio tako nalik na samog sebe; jer osjeam kako se moram sav utegnuti kad s njim veeram - a vie mi prija kad veeram neutegnut. Pomislim da je ta karakteristika vrlo tona, pa mu to i izjavih. - Ne bih to rekao nikome osim vama - odvrati. Znam da se ono, o emu mi govorimo, ne e dalje prouti. Upitao sam ga je li ikada vidio pokerku gospoice Havisham, gospodu Bentley Drummle. Odgovori mi da nije. Izbjegavajui biti odve odrjeit, poveo sam najprije razgovor o Starome, pa o gospoici Skiffins. Kad sam spomenuo gospoicu Skiffins, izgledao je nekako tajanstven, te je zastao nasred ulice, useknuo se, zaklimao nekako ki-eno glavom, ne bez malo pritajene hvalisavosti. - Wemmick- otvorih razgovor - sjeate li se kako ste mi se prije no to sam prvi put poao u kuu gospodina Jaggersa rekli da dobro pogledam njegovu gazdaricu?

- Zar vam to rekoh? - zaudi se. - Ah da, bit e da sam to rekao. Vrag me odnio, sad znam da sam vam to rekao. Osjeam da se jo nisam sasvim raskravio. - Nazvali ste je ukroenom divljom zvijerkom. - A vi to biste vi rekli? - Isto. Wemmick, kako ju je gospodin Jaggers ukrotio? - To je njegova tajna. Ona ivi kod njega ve mnogo godina. - Volio bih da mi ispriate njezinu priu. Meni je osobito do toga stalo da je saznam. Pa vi znate da o onom o emu mi razgovaramo, ne e nitko nita saznati. Pa odvrati Wemmick meni nije poznata njezina pria to jest nije mi ba sve poznato. No ispriat u vam to znam. Mi smo, dakako, sada sasvim privatna i neslubena lica. Svakako. Prije nekih dvadeset godina toj su eni sudili u Old Baileyu zbog umorstva, ali su je oslobodili. Bila je vrlo lijepa, mlada ena, i vjerujem da u njezinim ilama tee malo i ciganske krvi. No, bilo kako bilo, ta je krv, kad bi uskipjela, bila zaista vrua, kako i sami lako moete zamisliti. Ali su je oslobodili? Branio ju je gospodin Jaggers - odvrati Wemmick, pogledavi me vrlo znaajno i vodio je tu parnicu daje bilo pravo udo. Sluaj je bio beznadan, a on je u ono vrijeme tek zapoeo svoju karijeru, ali je parnicu tako vodio da su mu se svi divili; zapravo bi se moglo rei da ga je ta parnica uinila slavnim. On je danima, i to u toku mnogo dana, radio s policijskim uredom, borei se ak i protiv toga da bude utamniena; a na suenju, gdje nije mogao raditi sam, bio je pomonik odvjetnika ali je - kako su svi znali - davao sve bitne podatke. Umorena je osoba bila neka ena najmanje deset godina starija od nje, vea i kudikamo jaa. Posrijedi je bila ljubomornost. Obje su ivjele

skitnikim ivotom, a ta ena tu iz Gerrard Streeta spandala se, tono vele, vrlo mlada s nekim protuhom i bila prava adaja kad bi postala ljubomorna. Umorenu enu, koja je po godinama zacijelo bolje pristajala onome mukarcu, nali su u jednom taglju u Hounslow Heathu. Tu je dolo do estoke prepirke, moda i do borbe. Na njoj su se vidjele modrice i ogrebotine, haljina joj bila razderana, a bit e daju je netko najzad uhvatio za guu i zadavio. Treba znati da nisu postojali nikakvi uvjerljivi dokazi, po kojima bi se neko drugo lice osim te ene moglo dovesti s tim u vezu, i gospodin Jaggers je svoju obranu zasnovao na nevjerojatnosti da bi ta ena bila kadra to izvesti. Budite uvjereni - ree Wemmick, uhvativi me za rukav- da on nikada nije svraao pozornost sudaca na snagu njezinih ruku, iako to ponekad sada ini. Ja sam naime Wemmicku ispriao kako nam je Jaggers za vrijeme one veere pokazivao njezine rune zglobove. No dakle, dragi moj gospodine! nastavi Wemmick sluajno, sasvim sluajno, razumijete? taje ena u vrijeme kada su je uhapsili bila tako vjeto odjevena da je izgledala mnogo slabija nego to je zapravo bila; a naroito je svima ostalo u sjeanju kako su njezini rukavi bili tako spretno udeeni te su joj ruke izgledale upravo slabane. Na njezinom su se tijelu isticale samo jedna ili dvije modrice - to za skitnicu nije nikakvo udo ali su joj nadlanice bile razgrebene, te je nastalo pitanje jesu li to bili tragovi noktiju? Meutim je gospodin Jaggers tu stvar tako prikazao da je ona s mukom sebi krila put kroz trnje, koje nije dosizalo do njezina lica, ali nije mogla prodrijeti kroza nj, a da pritom ne ozlijedi ruke. I zaista su joj pod koom nali poneki iver toga trnja, te je to bilo spomenuto u toku dokaznog postupka, ba kao i injenica da se prilikom istrage ustanovilo kako je netko gazio kroz trnje, te su tu i tamo nali krpice njezina odijela i krvave mrlje. No

najsmjelija mu je tvrdnja bila ova: kao dokaz njezine ljubomore pokualo se ustvrditi da na nju pada teka sumnja kako je u isto vrijeme, kad je bilo izvreno umorstvo, u svom mahnitom bijesu ubila dijete kojemu su bile otprilike tri godine, a koje je imala s tim ovjekom, a htjela mu se tako osvetiti. Evo, kako je gospodin Jaggers postavio tu stvar: Mi tvrdimo da ti tragovi ne potjeu od noktiju i mi ukazujemo na ono grmlje. Vi ipak tvrdite da su to tragovi noktiju te ujedno postavljate hipotezu daje ona umorila svoje dijete. Prema tome, morate prihvatiti i zakljuke to se mogu izvesti iz te hipoteze. Ako dakle doputamo mogunost da je ubila svoje dijete, i da ju je dijete, grevito se hvatajui za njezine ruke, ogreblo to slijedi iz toga? Zato joj onda ne sudite zbog edomorstva? Pitam vas, zato ne? U tom sluaju, ako vam je ba stalo do tih ogrebotina tvrdimo, da ste to, koliko je nama o tome poznato, objasnili vjerujui da te ogrebotine niste tek izmislili samo da biste dokazali svoju tvrdnju! Sve u svemu, gospodine moj -ree Wemmickgospodin Jaggers je za porotnike bio odve tvrd orah, i oni su popustili. I otada je stalno u njegovoj slubi? Da. No ne samo to ree Wemmick im su je oslobodili, pola je k njemu u slubu i ve onda je bila ukroena kao to je sada. Otad je svata nauila to joj je potrebno pri izvravanju njezinih dunosti, no ovako ukroena bila je ve od samog poetka. Sjeate li se je li dijete bilo muko ili ensko? Kau da je bila djevojica. Veeras mi nemate nita vie rei? Nita. Primio sam vae pismo i unitio ga. I nita vie. Srdano smo jedan drugome zaeljeli lakuno, a ja sam poao kui i imao o mnogoemu razmiljati, ali nisam osjeao nikakva olakanja od tereta svojih prijanjih misli.

49. POGLAVLJE Stavivi pisamce gospoice Havisham u dep da mi poslui kao vjerodajnica, to se tako brzo ponovno pojavljujem u kui Satis, ukoliko bi se ona u svojoj hirovitosti udila da sam opet doao, krenuo sam sutradan onamo koijom. No izaao sam kod gostionice uz cestu, pa dorukovao ondje, te ostatak puta preao pjeice, jer sam namjeravao nezapaen ui u grad putovima gdje nije bilo mnogo svijeta, i otii isto tako. Jarka je danja svjetlost ve bila potamnjela kada sam prolazio du dvorita iza Glavne ulice iz kojih je dopirala tiha jeka. U zakucima ruevina, gdje su neko stari redovnici imali svoje blagovaonice i vrtove i gdje su se sada izmeu tvrdih zidina stiskali bijedni taglji i tale, vladala je gotovo isto takva tiina kao u grobovima starih redovnika. I zvonjava s crkve kao da je zvuala tunije i udaljenije nego ikad dosad kad sam urno odmicao putem, izbjegavajui da me tko vidi; a isto je tako brujanje starih orgulja dopiralo do mene kao pogrebna muzika; a gavrani, to su lebdjeli nad surim tornjem i njihali se na ogoljelom granju visokog drvea u samostanskom vrtu, kao da su mi dovikivali da se grad promijenio i da je Estella zauvijek odavle nestala. Neka starija ena, koju sam ve prije znao kao jednu od sluavki, to su stanovale u zasebnoj zgradi s druge strane stranjeg dvorita, otvorila je vrata. Kao neko, stajala je upaljena svijea u mranome hodniku, i ja je dohvatih i sam podoh uza stepenice. Gospoica Havisham nije bila u svojoj sobi, nego se nalazila u veoj odaji s druge strane stu-binog hodnika. Poto sam uzalud kucao, provirih na vrata; i tu sam je ugledao gdje sjedi na rasklimanoj stolici tik uz ognjite, izgubljena u snatrenju, zurei u vatru zapretanu pepelom. Uao sam, kao to sam to i prije tako esto inio, i stao uz staru ka-minsku ogradu, gdje me je mogla vidjeti kad podigne pogled. Izgledala je tako oajna i

usamljena, te bih zacijelo i onda osjetio samilost da mi je nanijela i vei bol od onoga zbog kojega sam je mogao optuiti. Dok sam tako stajao, alio je i pomiljao kako sam u toku vremena i ja postao dio kobne sudbine ove kue, njezin se pogled zaustavi na meni. Zurila je u mene, a onda ree tihim glasom: - Je li to java ili san? To sam ja, Pip. Gospodin Jaggers mi je dao vae pisamce, i nisam gubio vremena. Hvala ti, hvala. Poto sam jo jednu rasklimanu stolicu primaknuo ognjitu i sjeo, opazio sam neki nov izraz na njezinom licu: kao da me se boji. eljela bih zapoe nastaviti razgovor o onoj stvari koju si spomenuo kada si posljednji put bio tu, i ujedno ti pokazati da nisam od kamena. No moda uope ne moe vie vjerovati da u mom srcu ima ljudskih osjeaja. Kada sam rekao nekoliko rijei daje umirim, isprui drhtavu desnu ruku kao da me se htjela dotai; no povue je prije no to sam shvatio njezinu namjeru ili znao kako da se vladam. Kazao si, zauzimajui se za prijatelja, da mi moe rei kako bih mogla uiniti neto korisno i dobro. Neto, do ega ti je mnogo stalo; je li tako? Neto, do ega mi je vrlo mnogo stalo. - O emu se radi? Stao sam joj objanjavati tajnu kako je dolo do onog kompanjonstva. Tek sam poeo govoriti, kadli sam po njezinim pogledima zamijetio da ona, udaljujui se od predmeta naeg razgovora, razmilja o meni, a ne o tome to sam joj govorio. Bit e da je zaista bilo tako, jer kada sam zautio, potrajalo je dulje vremena dok je opazila da sam umuknuo. - Zar si prestao govoriti upita zatim, i kao prije inilo se da me se boji jer me toliko mrzi te ne podnosi da sa mnom razgovara?

- Ali ne, ne - odgovorih - kako moete takva to i pomisliti, gospoice Havisham! Zautio sam, jer sam mislio da ne sluate to govorim. - Moda i nisam sluala - odvrati, hvatajui se za glavu. - Poni iznova i daj da gledam u neto drugo. Stani! Sad moe. Stavi ruku na tap, onako odrjeito kako je to katkad prije inila, i zagleda se u vatru, prisiljavajui se paljivo sluati. Nastavio sam sa svojim objanjenjem i rekao kako sam se nadao da u svojim novcem do kraja moi izvriti poslovnu transakciju, ali se moje nade izjalovie. Podsjetio sam je da joj o tome ne mogu dati nikakvih objanjenja, jer je to vana tajna druge osobe. - Tako! - zagunda potvrujui glavom, ali ne gledajui u me. - A koliko bi novaca trebalo da se plati njegov udio u tom poslu? Prilino sam se bojao rei, jer je svota bila velika. Devet stotina funti. - Ako ti dadnem novac u tu svrhu, hoe li uvati moju tajnu, kao to si svoju uvao? - Da, uvat u je isto tako vjerno. - I bit e ti lake pri dui? - Mnogo lake. - Jesi li sada jako nesretan? Postavila mi je to pitanje, jo uvijek ne gledajui u me, ali sa suuti dotad meni nepoznatoj. U prvi as ne mogoh odgovoriti, jer me je glas izdao. Stavila je i lijevu ruku na drku tapa i poloila na nju glavu. Daleko sam od toga da budem sretan, gospoice Havisham, ali ima i veih razloga za uznemirenost od onih za koje znate. To su one tajne koje sam spomenuo. Nakon nekog vremena ona ponovno die glavu i zagleda se u vatru. To je plemenito to kae da ima i drugih razloga da bude nesretan. Je li to istina? Naalost, i jo kako.

 Zar ti, Pipe, mogu samo tako pomoi da pomognem tvome prijatelju? Ako uzmemo da je to ve uinjeno, zar nema niega to bih mogla uiniti za tebe? Nita. I hvala vam to ste me to upitali. I jo vea hvala zbog tona kojim ste me upitali. Ali za mene ne moete nita uiniti. Ustane tada sa stolice i stane pogledom traiti pribor za pisanje po zaputenoj sobi. Nije ga nala, pa izvadi iz depa poutjeli snop ploica od slonove kosti, uokvirenih u istrtu pozlatu, te stane po njima pisati olovkom optoenom istrtom pozlatom, koja joj je visjela o vratu. Jo si uvijek u dobrim odnosima s gospodinom Jaggersom? Jesam. Sino smo zajedno veerali. Ovo je nalog za njega da ti isplati novac, kojim moe po volji raspolagati u korist svoga prijatelja. Ja uza se nemam novaca, ali ako eli da gospodin Jaggers o tome nita ne sazna, ja u ti novac poslati. Hvala, gospoice Havisham. Nemam nita protiv toga da ga primim od njega. Proitala mi je to je napisala, i sve je bilo tono i jasno i oito napisano s namjerom da se niukoliko ne bi moglo posumnjati da se elim okoristiti tim novcem. Uzeo sam ploice iz njezine ruke, a ta je ruka opet zadrhtala, i jo jae zadrhtala kad je skinula lanac, o koji je bila privrena olovka, i poloila ga u moju. Sve je to uinila i ne pogledavi me. Moje je ime ispisano na prvoj ploici. Ako bi ikad mogao ispod mog imena napisati: Ja joj pratam, makar se moje slomljeno srce doonda ve davno raspalo u prah - molim te, uini to! - O, gospoice Havisham - odgovorili na to - to ve i sad mogu uiniti. Bilo je bolnih zabluda, a i ja sam ivio zaslijepljenim i nezahvalnim ivotom; i meni trebaju oprost i usmjerenje mnogo previe a da bih osjeao ogorenost prema vama.

Prvi put otkako je odvratila lice od mene, okrenula ga je prema meni, i ja sam se od uda sav zapanjio i, mogao bih rei, zaprepastio kada je sad preda mnom pala na koljena, uzdiui sklopljene ruke prema meni, kao to je zacijelo njezina majka pridizala njezine ruice kad je njezino jadno srce bilo jo mlado, isto i netaknuto. Sav sam protrnuo gledajui je kako preda mnom klei sijede kose i ispaena lica. Zaklinjao sam je da ustane i zagrlio da joj pomognem. Samo je stezala moju ruku, koja joj je bila na dohvatu, pritiui na nju glavu, plaui. Nikad je prije nisam vidio plakati, i u nadi da e joj to olakati bol, sagnuo sam se nad njom bez rijei. Sad vie nije kleala, ve leala na podu. - Oh! - oajniki je naricala - to sam uinila! Sto sam uinila! -Ako mislite na to koliko ste mene povrijedili gospoice Havisham, mogu vam odgovoriti: vrlo malo. Volio bih je pod bilo kojim okolnostima. Je li se udala? -Da. Pitanje je bilo suvino, jer sam ve vidio da je pusta kua jo vie opustjela. - to sam uinila! to sam uinila! - Lomila je ruke, upala sijede kose, svejednako uzvikujui: to sam uinila! Nisam znao to joj odgovoriti, ni kako je utjeiti. Znao sam vrlo dobro daje poinila strano zlo to je prihvatila djevojicu, pokornu njezinoj volji, s namjerom da od nje stvori bie kojim e se osvetiti za svu divlju mrnju, to joj je zagorala ivot zbog prezrene ljubavi i povrijeena ponosa. No isto sam tako dobro i to znao da je izagnavi danje svjetlo od sebe - odagnala neizmjerno vie toga; da je - zarobivi i iskljuivi samu sebe - iskljuila ujedno i tisuu prirodnih blagotvornih utjecaja; da je njezin um, podavajui se tunim mislima u osami, obolio kao to to uvijek biva, mora biti i uvijek e biti kada se netko buni protiv postojeeg poretka

Stvoritelja. Pa zar sam je mogao gledati bez samilosti, videi je kako je sada za kaznu sva skrena, tako nemona i nesposobna da ivi na ovoj naoj zemlji, kamo ju je sudbina postavila, usred jalove tuge, koja joj je postala glavna manija, nalik na jalova kajanja, grizoduja, samoponienja i na ostale unakaene tatine to su oduvijek bile kazna i prokletstvo na ovom svijetu? Sve dok neki dan nisi s njom progovorio i ja u tebi vidjela ogledalo, koje mi je pokazalo sve ono to sam i ja sama neko osjetila, nisam znala to sam uinila. O, to sam uinila! to sam uinila! I to je ponavljala dvadeset, pedeset puta: to sam uinila! Gospoice Havisham rekoh, kada je utihnuo njezin pla ne mislite vie na mene i neka vam savjest bude mirna. No Estella je neto drugo. Ako moete popraviti samo mali djeli onog u emu ste pogrijeili, kad ste priguili njezinu pravu narav, to e biti bolje nego da sto godina jadikujete nad prolou. Da, da, to znam. Ali, Pipe, mili moj! Ta njezina nova usrdnost bila je proeta ozbiljnom, enstvenom samilou prema meni. - Mili moj! Samo to mi vjeruj: kad je dola k meni, namjeravala sam je spasiti od jada kakav je moj. Da, isprva nisam namjeravala nita vie. Dobro, dobro! - rekoh - nadam se da je tako. No kako je rasla i sve se vie razvijala u pravu ljepoticu, postupno sam postala sve vie zla. Laskavim rijeima, draguljima, mojim poukama i s tim mojim likom pred njezinim oima kao stranim primjerom, koji potvruje i jo jae istie istinitost moga nauavanja, uspjelo mi je ukrasti njezino srce i umjesto njega usaditi grudu leda. Bolje bi bilo nisam mogao a da joj ne kaem da ste joj ostavili njezino ljudsko srce, pa makar joj ga ljudi poslije i ranili i slomili.

Na to me je gospoica Havisham neko vrijeme gledala smuenim pogledom, a zatim opet stala jadikovati: to sam uinila! Kad bi poznavao itavu priu mog ivota branila se ona imao bi vie smilovanja i razumijevanja. Gospoice Havisham - odgovorio sam to sam mogao obzirnije mislim da mogu rei da mi je poznata vaa ivotna pria i da sam je poznavao ve onda kad sam prvi put napustio ovaj kraj. Osjetio sam veliko saaljenje prema vama i vjerujem da sam razumio i nju i njezine utjecaje. Daje li mi to to se zbilo medu nama pravo neto vas zapitati o Estelli? Ne o njoj sada, nego kad je ovamo dola. Sjedila je na podu, s rukama na rasklimanoj stolici, i prislonila glavu na ruke. Kad sam to rekao, pogleda me i ree: - Nastavi. ije je dijete Estella? Ona zatrese glavom. Ne znate? Ponovno zatrese glavom. No gospodin Jaggers ju je poslao ili donio ovamo? Donio ovamo. Hoete li mi rei kako je do toga dolo? Odgovorila je priguenim apatom i oprezno: Ve sam dugo tavorila u tim odajama, odijeljena od ostalog svijeta (ni sama ne znam koliko; a ti zna, ovdje ure ne otkucavaju vrijeme), kad sam mu rekla da bih eljela malu djevojicu, koju bih odgojila i voljela i zatitila od sudbine poput moje. Prvi put sam ga vidjela kad sam poslala po njega da bi u moje ime ovo mjesto pretvorio u smrtnu pusto, znajui ga iz novina jo prije no to sam se povukla od svijeta. Obeao mi je da e potraiti kakvo siroe. Jedne ju je noi donio ovamo usnulu, a ja sam je prozvala Estella. Mogu li znati koliko joj je tada bilo godina? Dvije ili tri. Ona sama zna samo to da je bila siroe i da sam je ja posvojila.

Bio sam posve uvjeren da je ona ena bila njezina majka, i nije mi trebalo nikakva dokaza da tu injenicu prihvatim kao provjerenu istinu. Mislio sam da je ta povezanost svakom morala biti jasna i oita. emu sam se mogao jo nadati ako bih produljio taj razgovor? Sto se tie Herberta, ja sam uspio; gospoica Havisham rekla mi je sve to je znala o Estelli; ja sam rekao i uinio sve ime sam mogao umiriti njezinu savjest. Nije vano kojim rijeima smo se rastali; ali rastali smo se. Sumrak se hvatao kad sam silazio niza stepenice na prirodni zrak. Doviknuo sam eni, koja mi je otvorila vrata kad sam ulazio, neka se zasad jo ne da smetati, jer u prije odlaska jo malo naokolo proetati. Slutio sam, naime, da nikad vie ne u ovamo navratiti i daje svjetlost dana to je umirao ba prava rasvjeta za moj posljednji pogled na to mjesto. Prolazei pokraj gomile baava, po kojima sam nekad davno hodao, a otad su mnoge kie i godine preko njih prohujale, na mnogim ih mjestima izgrizle i ostavile barice i jezerca po onima to su uspravno stajale, uputio sam se u vrt, zarastao u korov. Obiao sam ga svega; bio iza onog ugla, gdje smo se Herbert i ja bili dohvatili; hodao stazama, po kojima smo Estella i ja etali. Sve je bilo hladno, pusto i turobno! Svrativi na povratku u pivovaru, pritisnuo sam zahrdalu kvaku vrataca to vode u vrt i proao kroz njih. Izaao sam na suprotna vrata koja su se sada teko otvarala, jer je vlano drvo bilo nabreklo i uvinulo se, a arniri popustili, na pragu bujale gljive te se okrenuh da bacim jo jedan pogled unazad. U trenutku ove povrne kretnje udesnom je jasnoom iskrsla jedna djeja uspomena i meni se uini da vidim kako gospoica Havisham visi o gredi. To je privienje bilo tako ivo te sam stajao ispod grede, proet jezom od glave do pete, prije no to mi postade jasno da je to bila slika mate, premda sam zaista u tom asu bio ondje.

Turobnost mjesta i vremena i veliki uas privienja, koje je dodue samo askom potrajalo, ispunie me neopisivim strahom kad sam izaao izmeu rastvorenih vratnica ulaza, gdje sam neko upao kosu nakon to mi je Estella gotovo iupala srce. Idui dalje u prednje dvorite, oklijevao sam da li da zovnem enu da me pusti kroz vrata, iji je imala klju, ili da najprije poem gore, pa da se na svoje oi uvjerim je li kod gospoice Havisham sve onako kao to je bilo kad sam je ostavio. Odluio sam se za potonje i poao gore. Zavirio sam u sobu gdje sam je ostavio, i vidio sam je gdje sjedi okrenuta leima na rasklimanoj stolici na kaminskoj prostirci uz vatru. U trenutku kad sam povukao glavu da bih se opet tiho udaljio, vidio sam kako je suknula arka svjetlost. Istog sam trenutka spazio kako vritei tri prema meni, sva zahvaena razbuktalim plamenom, koji se povijao nad njezinom glavom isto tako visoko kao to je i sama bila visoka. Imao sam na sebi zimsku kabanicu s dva plata, a na ruci jo jedan debeli ogrta. Da sam sve to skinuo sa sebe, u hipu bio kod nje, zaogrnuo je, bacio na pod i sa svim je tim pokrio da sam povukao sa stola veliki stolnjak, a zajedno s njime zbacio sa stola onaj kup trulei sa sredine stola i sve ostale gnjusne stvari to su se tu raspadale, da smo se nas dvoje nali na podu i borili se kao dva oajna neprijatelja, i da je ona, to sam je jae pokrivao i stezao, to oajnije vriskala i nastojala da se oslobodi da se sve to dogodilo, znao sam tek po posljedicama, ali nipoto po onome to sam osjeao, mislio ili znao da inim. Nita nisam znao dok nisam postao svjestan da nas dvoje leimo na podu do velikog stola i da zrakom ispunjenim dimom lebde pahuljice jo uarena puhora, to su jo as prije bile njezina izblijedjela vjenana haljina. Zatim sam pogledao oko sebe i spazio prestravljene kukce i pauke kako bjee po podu, i sluinad, to je s vriskom i krikovima bez daha banula na vrata. Jo

uvijek sam je svom snagom pritiskao o pod kao sunja koji bi mogao pobjei; i sumnjam da sam uope znao tko je ona, ili zato smo se borili, je li vatra gorjela ili je bila ugaena, dok nisam vidio pahulje puhora, sada ve ugasle, a to su prije bile njezina haljina, kako oko nas trepere kao kapi crne kie. Bila je bez svijesti, i bojao sam se da je sada takvu odnesu ili samo dotaknu. Poslali smo po lijenika, i sve dok ovaj nije doao, drao sam je vrsto rukom kao da sam ludo zamiljao (a mislim da sam zaista zamiljao) da bi se plamen, kad bih je pustio, ponovno razbuktao i svu je spalio. Kad je lijenik s jo nekim prispio i ja ustao, zaudio sam se kad sam opazio da su mi obje ruke bile vatrom oprene, jer dotad o tome nisam imao ni pojma budui da nisam nita osjetio. Poto su je pregledali, rekoe da je zadobila teke ozljede, koje meutim same po sebi nisu nimalo beznadne, ali da opasnost uglavnom prijeti od ivanog sloma. Po lijenikovoj su uputi donijeli njezinu postelju u tu sobu i prostrli joj leaj na velikom stolu, jer su joj tu najlake mogli previti rane. Kad sam je ponovno sat kasnije ugledao, zaista je leala na istome mjestu, po kome je kako sam je neko vidio udarala tapom, i uo kako govori da e to jednog dana biti njezin odar. Iako je, kako mi rekoe, njezina haljina bila spaljena do posljednje krpice, ipak je sauvala nekadanji sablasni vjereniki izgled, jer su je sve do grla bili pokrili bijelim pamukom, a preko toga prebacili tanku bijelu plahtu, i kako je leala, jo uvijek je bila sablasno nalik na neto to je blistalo, te se preobrazilo. Ispitujui sluinad, saznao sam da se Estella nalazi u Parizu, i lijenik mi je morao obeati da e je prvom potom obavijestiti. Preuzeo sam na sebe dunost da to javim porodici gospoice Havisham s namjerom da se obratim samo gospodinu Matthewu Pocketu i da njemu na volju prepustim kome e od ostalih to

prenijeti. To sam uinio sutradan, im sam se vratio u grad, preko Herberta. Te je veeri u jednom navratu govorila suvislo o tome to se dogodilo, iako s izvjesnom jezivom ivahnou. Oko ponoi stala je bulazniti, a zatim se sve pomalo zavrilo time to je bezbroj puta tihim i sveanim glasom govorila: Sto sam uinila! i Kada je dola k meni, namjeravala sam je samo spasiti od jada kakav je moj!, a zatim: Uzmi olovku i napii ispod moga imena: Ja joj pratam! Ni jedanput nije izmijenila red tih reenica, ali ponekad bi izostavljala pokoju rije u ovoj ili onoj reenici, nikad je ne zamjenjujui drugom, ve bi uvijek ostavila prazninu i nastavila iduom rijei. Kako ovdje nisam mogao biti ni od kakve pomoi, a u blizini vlastitog doma jo sam jae osjeao razlog za strahovanje, to ga nije moglo odagnati ni njezino bulanjenje, odluio sam u toku noi da se ranom jutarnjom diliansom vratim, tako da u milju ili dvije pjeice ii, pa u izvan grada sjesti u kola. Bilo je otprilike est sati izjutra kad sam se nagnuo nad nju i usnama se dotaknuo njezinih usana, koje su kod tog cjelova i dalje izgovarale rijei: Uzmi olovku i napii ispod mojega imena: Ja joj opratam. 50. POGLAVLJE U noi mi dva ili tri puta izmijenie zavoje na rukama, a ujutro jo jedanput. Lijeva mi je ruka bila jako oprena sve do lakta, a manje opasno sve do ramena. Bilo je vrlo bolno, ali plamen se irio tim pravcem, pa sam bio zahvalan da nije bilo jo i gore. Desnica je bila manje o-prena i mogao sam micati prstima. Bila je dakako u zavoju, no ipak manje nezgodno od lijeve ake i ruke, koju sam drao u povezu tako da sam kaput mogao samo ogrnuti kao plat, prebaciti ga preko ramena i privrstiti pod vratom. Plamen mi je bio zahvatio kosu, ali potedio glavu i lice.

Poto je Herbert otiao u Hammersmith posjetiti oca, vratio se u na stan i itav se dan predao mojem njegovanju. Bio je njeniji od svake bolniarke; u odreeno je vrijeme skidao zavoje, zamakao ih u tekuinu za ublaavanje boli, to je bila spremljena, i opet ih strpljivo i paljivo stavljao na ruku, zbog ega sam mu bio duboko zahvalan. Isprva, dok sam mirno leao na divanu, bilo mi je oajno teko, rekao bih gotovo nemogue odagnati sliku blistava plamena ara, njegovo huktanje i praskanje i otri zadah paljevine. Ako bih trenutak za-drijemao, probudili bi me krikovi gospoice Havisham i vidjeh je kako tri prema meni, preko glave u plamenu. Te sam duevne patnje mnogo tee podnosio od tjelesnih bolova; a Herbert je to zapazio i inio sve i sva da bi zaokupio moju panju. Nijedan od nas nije govorio o amcu, a obojica smo na to mislili. To se jasno po tome vidjelo to smo izbjegavali govoriti o amcu i preutno se sporazumjeli bez prethodna sporazumijevanja - da treba nastojati kako bih se mogao sluiti rukama ve za nekoliko sati, a ne tek za nekoliko tjedana. Prvo to sam Herberta upitao, kad sam ga ugledao, bilo je naravno to je li dolje na rijenoj obali sve u redu. Poto mi je to posve pouzdano i veselo potvrdio, nismo vie o tome razgovarali sve dok se dan nije poeo gasiti. Tada se Herbert, dok je mijenjao zavoje, i to vie pri svjetlosti vatre u kaminu, nego po danjoj svjetlosti, sam od sebe vrati na tu temu. Handel, sino sam puna dva sata prosjedio kod Provisa. - Gdje je bila Clara? O, mila moja mala! oduevljeno e Herbert. itavu se veer vrzla gore-dolje posluujui Gunalo. im bi mu naas nestala s oiju, odmah bi stao lupati tapom o pod. Ipak ne vjerujem da e jo dugo poivjeti. Koliko zbog ruma s paprom toliko zbog papra s

rumom no svakako vjerujem da e njegovu lupanju skoro biti kraj. - A onda e se oeniti, Herberte? - A kako bih se inae mogao pobrinuti za to drago dijete? - Poloi ruku na naslon divana, dragi moj deko, a ja u sjesti tu pored tebe i tako oprezno skidati zavoj da ne e ni osjetiti kad ga skinem. Govorio sam o Provisu. Zna li ti, Handel, da on postaje sve bolji. Pa rekoh ti kako mi se ini da se smekao otkako sam ga posljednji put vidio. Da, rekao si, i to je istina. Sino je bio vrlo razgovorljiv i ispripovijedao mi je jo mnogo tota o svome ivotu. Sjea se da nam je priao kako je pobjegao iz zemlje, jer je imao velikih neprilika zbog nekakve ene. - Boli li te? Trznuo sam se, ali ne pod dodirom njegovih ruku. Protrnuo sam od njegovih rijei. -Ja sam to ve i zaboravio, Herberte, no sad se prisjeam kad si mi spomenuo. - No dakle! Otkrio mi je taj dio svojega ivota, a bio je to mraan i straan ivot. Da ti priam? Ili bi te sada suvie uznemirilo? Svakako priaj, sve rije po rije. Herbert se sagne da bi me bolje vidio, kao da nije oekivao da u mu tako naglo i eljno odgovoriti na njegov upit. Zapita: - Glava ti je hladna? dotakavi se moga ela. Umirih ga: - Savreno. Kai mi, dragi moj Herberte, to ti je Provis ispriao. - ini se - zapone Herbert - .. .eto vidi, taj sam ti zavoj sasvim bez bola skinuo, a sad u staviti onaj rashlaeni - malo si protrnuo, dragi moj deko? No odmah e biti ugodno! ini se da je bila mlada ena, ljubomorna i osvetljiva, osvetljiva, Handel, do krajnjih granica. - Do kojih krajnjih granica?

- Do - umorstva. -Je li zavoj na tom osjetljivom mjestu odve hlalan? - Nisam ga ni osjetio. Kakvo umorstvo? Koga je umorila? - Pa, moda se njezin in i ne bi smio nazvati tim stranim imenom - nastavi Herbert - ali ipak, sudili su joj zbog umorstva, a gospodin Jaggers ju je branio, i s tom se obranom proslavio, pa je i Provis za nj saznao. rtva je bila neka druga, snanija ena; dolo je do borbe u nekom taglju. Ostalo je neobjanjeno tko je zapodjenuo kavgu i kako se borba vodila, poteno ili podlo; no kako se zavrila, to je svakako bilo jasno, jer su rtvu nali udavljenu. - Jesu enu proglasili krivom? - Ne, oslobodili su je. - Jadni moj Handel, zaboljelo te! - Nitko nema njenije ruke od tebe, Herberte. Dakle? to je zatim bilo? - Mlada ena, koju je sud oslobodio, i Provis imali su dijete - produi Herbert - malo dijete, koje je Provis neobino volio. Ba uoi one noi kad je bila zadavljena ena - povod te ljubomore - kako ti ve spomenuh, ta je mlada ena naas dola k Provisu i zaklela se da e dijete ubiti (koje je s njom ivjelo) i da ga on nikad vie ne e vidjeti; zatim je nestala. - Eto, sad je ruka s teom ranom opet lijepo u povezu, pa preostaje samo jo desna ruka, a to e mnogo manje boljeti. To u lake obaviti pri ovoj slaboj rasvjeti, jer mi je ruka sigurnija kad ne vidim tako jasno bolne opekline. - Ne osjea valjda boli u pluima, dragi moj deko, jer meni se ini da prebrzo die? - Moda, Herberte. - Je li ena izvrila ono na to se bila zaklela? - To je najstraniji dio Provisova ivota. Da, izvrila je. - To jest, ona tvrdi da je to izvrila.

 Pa svakako, dragi moj deko zaueno odvrati Herbert te se ponovno naprijed nagne da bi me bolje vidio. On mi je sve ispriao. Nemam drugih podataka. Da, zacijelo nema. Ele - nastavi Herbert - Provis nita ne kae o tome je li loe ili dobro postupao s majkom djeteta; ali je etiri ili pet godina dijelila s njime onaj bijedni ivot, o kojem nam je priao ovdje uz ognjite. ini se da ju je alio i da je bio strpljiv prema njoj. I od straha da bi ga mogli pozvati svjedoiti protiv nje zbog edomorstva te tako postati uzrokom njezine smrti, skrivao se (ma koliko se i alostio zbog djeteta) i maknuo im se s oiju, kako ree, izbjegavajui ljude i sudnicu. O njemu se govorilo samo kao o nekom ovjeku zvanom Abel, zbog kojeg je dolo do ove tragedije ljubomore. Poto je bila osloboena, nestala je, i tako je on izgubio dijete i majku toga djeteta. Htio bih znati... Strpi se jo asak, dragi moj deko - ree Herbert - moja je pria pri kraju. Onaj zloduh Compeyson, najvea od svih hulja, znao je da se Provis u to vrijeme krije i zato se krije. To to je znao, poslije je dakako iskoristio da kao prijetnja visi nad Provisovom glavom i prisilio ga da za njega jo vie radi, a za manju plau. Sino sam posve jasno vidio da je to najvie podbadalo Provisovu mrnju prema Compeysonu. Htio bih znati - zapitah - i to to tonije, Herberte, je li rekao kada se to dogodilo? Sto tonije? Onda poekaj malo, dok se sjetim to je rekao. Kazao je Prije nekih dvadesetak godina i gotovo odmah nakon to sam poeo raditi za Compeysona. Koliko ti je godina bilo kad si nabasao na nj na onom malom groblju? Mislim da jo nisam bio navrio sedmu. To se dakle dogodilo tri ili etiri godine prije toga, pa kad je tebe ugledao, sjetio se svoje male

djevojice, koju je tako tragino izgubio, a bila bi u to vrijeme tvojih godina. Poslije kratke utnje naglo ga zapitah: - Herberte, moe li me bolje vidjeti pri svjetlosti prozora li vatre? - Pri svjetlosti vatre odgovori Herbert te mi se ponovno priblii. - Pogledaj me. - Pa ja te i gledam, dragi moj deko. - Dotakni me. - Evo, dotiem te, dragi moj deko. - Ne smatra li da imam vruicu ili da mi inae glava nije sasvim u redu poslije sinonje nesree? - N-ne, dragi moj deko - uvjeravao me Herbert, poto me je neko vrijeme promatrao. Prije bih rekao da si uzbuen, ali sasvim si priseban. - Znam da sam sasvim priseban. Onaj ovjek, kojega skrivamo dolje na obali rijeke, to je Estellin otac. 51. POGLAVLJE Ne znam kakav mi je cilj lebdio pred oima da sam svim silama nastojao otkriti tko su Estellini roditelji. Ubrzo e se vidjeti daje to pitanje tek onda dobilo jasne obrise kad ga je postavila mudrija glava od moje. Poslije tog vanog razgovora s Herbertom obuze me grozniava elja da to pitanje izvedem na istac. Da stoga ne smijem mirovati i da moram poi do gospodina Jaggersa i saznati svu istinu. Zaista ne znam jesam li osjeao kako sve to radim zbog Estelle, ili sam se radovao to mogu onoga, do ijeg spasa mi je toliko stalo, ozariti bar trakom ro-mantinosti, koja je tako dugo mene obasjavala. Moe biti daje potonje bilo blie istini. Bilo kako bilo, te me je noi Herbert jedva zadrao da ne poem u Gerrard Street. Uspjelo mu je savladati moje nestrpljenje samo time to me je prekorio kako bih se po svoj prilici samo jo jae razbolio i bio nesposoban

ba u trnutku kada bjeguneva sigurnost bude ovisila o meni. Poto smo se poslije mnogo natezanja sporazumjeli da u sutra, ma to se dogodilo, poi do gospodina Jaggersa, ja sam najzad popustio i pristao ostati mirno kod kue i dopustio mu da njeguje moje ozljede. Sutradan rano izadosmo obojica, i na uglu Giltspur Streeta, blizu Smithfielda, rastao sam se s Herbertom, koji je krenuo u City, a ja poao u Little Britain. Gospodin Jaggers i Wemmick bi povremeno pregledavali raune, kontrolirali namire i sreivali spise. U takvim bi zgodama Wemmick donio knjige i spise u sobu gospodina Jaggersa, a jedan od inovnika s prvoga kata siao bi u prednju sobu poslovnice. Naavi toga jutra toga inovnika na Wemmickovu mjestu, ve sam znao to se dogaa, a nije mi bilo krivo to u nai gospodina Jaggersa i Wemmicka zajedno, jer e se tako Wemmick moi i sam uvjeriti da nisam nita rekao to bi ga moglo kompromitirati. Sto sam se pojavio s rukom u zavoju i s kaputom tek prebaenim preko ramena, samo je koristilo mojoj namjeri. Iako sam gospodinu Jaggersu, im sam se vratio u grad, poslao kratku obavijest o svemu to se dogodilo, ipak sam mu sada morao sve potanko ispriati. Kako se radilo o izuzetnom sluaju, nismo razgovarali poslovno i suhoparno kao obino, niti se u razgovoru tako strogo pridravali naela dokaznog postupka kao dosada. Dok sam opisivao nesreu, Jaggers je po svom obiaju stajao pred ognjitem. Wemmick se u svojoj stolici zavalio natrag, zurio u mene s rukama u depovima hlaa, i drao pero vodoravno u svojoj potanskoj krabici. Dvije okrutne posmrtne maske, koje su u mojim mislima uvijek bile povezane sa svakim slubenim poslom, kao da su grevito premiljale osjeaju li moda ba u tom trenu zadah paljevine.

Poto sam sve ispriao i odgovorio na njihova pitanja, pokazao sam punomo gospoice Havisham, po kojoj sam imao primiti devet stotina funti za Herberta. One su se upljine gospodina Jaggersa jo vie suzile kada sam mu pruio one ploice, no odmah ih je dodao Wem-micku s nalogom da ispostavi ek koji e on potpisati. Kad se to obavljalo, gledao sam u Wemmicka dok je pisao, a gospodin Jaggers je, njiui se s peta na prste u svojim sjajno ulatenim cipelama, gledao u mene. - ao mi je, Pipe - izjavi, kad sam stavio u dep ek to ga je potpisao to ne moemo nita uiniti za vas. Gospoica Havisham bila je tako dobra te me upitala odvratih bi li mogla i za mene neto uiniti, no rekao sam joj: Ne. Pa, svatko mora sam znati to mu je initi zakljui Jaggers. Vidio sam kako su Wemmickove usne nijemo izgovarale rijei pokretni imutak. Na vaem mjestu ne bih joj rekao: Ne - nato e Jaggers - no svatko mora sam najbolje znati to mu je initi. Svatko mora sam znati - doda Wemmick s oitim prijekorom gledajui u mene - kako se pokretni imutak ne puta iz ruku. Mislio sam da je sada doao pravi trenutak da povedem razgovor o tome to mi je bilo na srcu, pa se okrenuh gospodinu Jaggersu i rekoh: Ipak sam, gospodine, neto zamolio gospoicu Havisham. Molio sam je da mi da neke obavijesti o svojoj pokerci, i ona mi je rekla sve to je znala. Zaista? zaudi se Jaggers, naginjui se naprijed da bi pogledao u svoje cipele, a onda se opet uspravi. Eh! Ne vjerujem da bih to uinio da sam bio na mjestu gospoice Havisham. No ona mora najbolje znati to joj je initi.

 Znam, gospodine, vie o pokerci gospoice Havisham nego to ona sama zna. Poznajem njezinu majku. Gospodin Jaggers me upitno pogleda i ponovi: Majku? Vidio sam njezinu majku u ova posljednja tri dana. Uistinu? - ree Jaggers. A i vi ste je, gospodine, vidjeli. A vidjeli ste je i poslije toga. Zbilja? opet e Jaggers. Moda mi je o Estellinoj povijesti ak vie poznato nego vama. Poznajem i njezinoga oca. Gospodin Jaggers izmijeni svoje dranje odvie je sam sobom vladao da bi se to na njemu opazilo - ali nije mogao sakriti da sada paljivije slua. To me je uvjerilo da ne zna tko joj je bio otac. Tu je sumnju jo jae potvrdilo Provisovo priznanje (kako ga je Herbert meni priopio) da se od svakoga krio. Dodao sam tomu jo i injenicu da je Provis tek neke etiri godine poslije toga postao Jaggersov klijent, kad vie nije bilo razloga da ispituje njegov identitet. Dosad nisam bio siguran da je to bilo nepoznato gospodinu Jaggersu, ali sada sam bio posve siguran. Zapita me: Dakle, Pipe, poznajete oca mlade dame? Da, odvratih, zove se Provis iz New South Walesa. ak se i Jaggers trgnuo kad sam izgovorio te rijei. Trgnuo se gotovo nezamjetno, brzo svladao i pomnjivo priguio uzbuenje, ali se ipak trgnuo, iako je tu kretnju nastojao prikriti vaenjem depnog rupca. Ne mogu rei kako je Wemmick primio moju izjavu, jer sam se bojao da ba toga trena pogledam u njega da Jaggers u svojoj dovitljivosti ne bi otkrio kako smo nas dvojica o tome razgovarali, a da on to ne zna.

 A ime vi to, Pipe, moete dokazati? upita Jaggers vrlo hladno, prinosei depni rubac nosu, no zastavi na pola puta. Da li to Provis tvrdi? Ne tvrdi odgovorih i nikad to nije ni tvrdio, te niti ne zna, niti vjeruje da njegova kerka ivi. Barem ovog puta trik s depnim rupcem nije upalio. Moj je odgovor bio tako neoekivan, da je Jaggers depni rubac stavio opet u dep, odustavi od uobiajene predstave, prekriio ruke i pogledao strogo i paljivo u mene, premda mu je lice ostalo nepromijenjeno. Nato sam mu ispripovijedao sve to sam znao i kako sam to saznao; samo to sam ga ostavio u uvjerenju da sam to to znam od Wemmic-ka saznao od gospoice Havisham. U tom sam pogledu zaista bio vrlo oprezan. Niti sam gledao Wemmicka, sve dok nisam u cijelosti ispriao to sam imao rei, te sam neko vrijeme utke ukrtavao poglede s gospodinom Jaggersom. Kad sam naposljetku pogledao prema Wem-micku, opazio sam da je izvadio pero iz svoje potanske krabice i zagledao se u stol. Eh! ree napokon gospodin Jaggers, polazei prema spisima na stolu. Do koje smo stavke doli, Wemmick, kada je gospodin Pip uao: Nisam mogao otrpjeti da me tako baci u stranu, te sam ga gorljivo, gotovo ogoreno stao zaklinjati da bude prema meni iskreniji i muevniji. Podsjetili ga na varave nade kojima sam se podavao i koje su tako dugo potrajale, i na to to sam najzad otkrio. Natuknuh mu daje moja duevna ravnotea u opasnosti. Rekoh mu da zacijelo zasluujem malo njegova povjerenja kao uzvrat za povjerenje koje mu maloprije ukazah. Rekoh mu da ga ne krivim niti sumnjiim i da imam u njega povjerenja, te traim samo to da potvrdi to je istina. A ako me pita zato to traim i po emu mislim da imam na to pravo, rei u mu, iako znam da takvi jadni snovi

za nj ba nita ne znae, kako ve odavno svim srcem volim Estellu, pa iako sam je izgubio i moram ivjeti kao onaj to oplakuje svoje najmilije, meni je jo uvijek sve to se odnosi na nju vie priraslo srcu i drae od ma ega drugog na svijetu. Videi da gospodin Jaggers stoji sasvim mirno i uti, a moje usrdne molbe naizgled slua posve ravnoduno, okrenuh se Wemmicku i rekoh: Wemmick, znam da ste dobra srca. Vidio sam vae domae ognjite, tako udobno i drago, i vaeg starog oca, i sve one nedune, vesele i zabavne naine kojima osvjeavate svoj ivot poslovnog ovjeka. Zaklinjem vas, kaite gospodinu Jaggersu koju dobru rije za me i objasnite mu kako bi, s obzirom na okolnosti, trebao sa mnom biti otvoreniji! Nikad nisam vidio da su se dva mukarca tako udno zagledala kao gospodin Jaggers i Wemmick poslije mojega neoekivana govora. U prvi mi mah sunu kroz glavu zlokobna slutnja da e Wemmick smjesta biti otputen iz slube; no ta se slutnja rasplinu kad sam vidio kako se Jaggersova ukoenost rasplinula u neto nalik na smijeak, a Wem-mick postao odvaniji. to znai sve to? zapita Jaggers. Vi i stari otac, vi i i neki veseli, zabavni naini? to zato? odvrati Wemmick to smeta ako se njima ne sluim ovdje u uredu? Pipe u udu e Jaggers, stavljajui mi ruku na rame i sasvim se otvoreno osmjehujui - taj ovjek mora da je najprepredenija varalica u itavom Londonu. Ni govora odvrati Wemmick sve odvanije mislim da bi se to moglo rei za vas. Ponovno se onako udno zagledae kao maloprije, a svaki se pritom jo uvijek bojao da ga onaj drugi ne navue na tanak led. Vi i prijatno domae ognjite? zapita Jaggers? Pa kako se to ne kosi s mojim radom odvrati Wemmick neka bude tako. Ali kad vas ovako gledam,

gospodine, ne bih se ni najmanje udio kad biste potajno i vi smiljali i pravili planove da danas sutra i vi imate prijatno i drago domae ognjite kada vam sav taj posao jednom dojadi. Gospodin Jaggers klimne dvaput triput glavom, kao da se prisjea i zaista uzdahne. Pipe zapoe ne emo tu priati o varavim snovima; vi o tome vie znate od mene, jer ste tek nedavno o tome stekli iskustva. Hajde sad da prijeemo na drugo. Izloit u vam sluaj, ali upamtite da to nije nikakvo priznanje! ekao je dok mu izjavim da sam savreno razumio kako to ne e biti nikakvo priznanje s njegove strane. Dakle, Pipe produi Jaggers uzmite taj sluaj. Recimo da je neka ena skrivala svoje dijete u okolnostima kakve ste spomenuli, i morala je to priznati svojem pravnom savjetniku, koji joj je predoio kako je potrebno da on zna to je s djetetom, da bi imao to odrjeenije ruke u toku same obrane. Uzmite sluaj da mu je u isto vrijeme bilo povjereno da nade neko dijete, to ga neka ekscentrina i bogata dama hoe posvojiti i odgojiti. Shvaam, gospodine. Uzmite sluaj da je ivio u atmosferi zla i da je, to se djece tie, vidio samo to da se raaju u velikom broju i gotovo sigurno propadaju. Uzmite sluaj daje esto gledao kako su u sudnicama za kriminalne delikte javno pred publikom sudili djeci; uzmite sluaj da je iz prakse znao da su tu djecu bacali u tamnicu, bievali, deportirali, za-putali, izbacivali iz ljudske zajednice, odgajali sa svim preduvjetima za vjeala, te su ta djeca svoj ivot na vjealima i zavravala. Uzmite sluaj da je imao razloga da gotovo svu djecu, koju je viao u svom svakodnevnom poslovnom ivotu, smatra mrijestom, iz kojeg e se razviti ribe, to e uplivati u njegovu mreu da budu optuena, branjena, da postanu rtvom krive zakletve, da postanu siroad, da budu upropatena.

 Shvaam, gospodine. Uzmite sluaj, Pipe, da se u toj gomili namjerio na malu lijepu djevojicu, koja je mogla biti spaena; za koju je otac mislio da je mrtva, a nije se usudio ni prstom maknuti da bi doao do svoga prava; a pravni je zastupnik nad majkom te djevojice imao mo da joj kae: Znam, to ste uinili i kako ste uinili. Postupali ste tako i tako, i uinili to i to da biste izbjegli sumnji. Uao sam u trag svakom vaem koraku i mogu vam rei kako je bilo. Rastanite se s djetetom, ukoliko ne bi bilo potrebno da ga pokaemo na sudu da bi vas oteretili. U tom sluaju pokazat emo ga sudu. Prepustite dijete meni, a ja u uiniti sve da budete rijeeni krivice. Budete li spaeni, i vae e dijete biti spaeno; ako nastradate, dijete e ipak biti spaeno! Uzmite sluaj da je sve to bilo uinjeno i da je ena bila osloboena. Sve mi je savreno jasno. Ali i to da to nije nikakvo priznanje s moje strane? I to da to nije nikakvo priznanje s vae strane. I Wemmick ponovi njegove rijei: Nikakvo priznanje. Uzmite sluaj, Pipe, da su razbuktale strasti i smrtni strah malko poremetili um te ene i da je, kad je dola na slobodu, bila tako zastraena od svijeta da je kod tog odvjetnika traila utoite. Uzmite sluaj da ju je on uzeo k sebi, uguujui svaku provalu njezine nasilne udi kad god bi bljesnula samo iskra pritajene vatre u njoj, i pokazao joj svoju nadmo na spomenuti nain. Shvaate li taj nasumce izmiljeni sluaj? Potpuno. Uzmite sluaj daje ta djevojica odrasla i da su je udali zbog novca. I da majka jo ivi. I da otac jo ivi. I da majku i oca, ne znajui jedno za drugo, dijeli tek nekoliko milja, etvrtmilja, ili ako ba hoete samo nekoliko koraaja. I daje ona tajna jo uvijek tajna, osim

to ste vi o njoj neto naslutili. Razmotrite sami taj sluaj, i to vrlo paljivo. Svakako. - Neka i gospodin Wemmick vrlo paljivo razmotri taj sluaj. I Wemmick ree: Svakako. Zbog koga biste tu tajnu odali? Zbog oca? Mislim da se on ne bi mnogo promijenio prema majci. Zbog majke? Mislim daje, poinivi takvo djelo, sigurnija ondje, gdje se sada nalazi. Zbog kerke? Ne mislim da bi joj to dobro dolo kad bi saznala tko su joj roditelji i o tome obavijestila svoga mua, pa da ponovno bude povuena u blato i sramotu, i to po svoj prilici zauvijek, poto je dvadeset godina od toga bila sauvana. No dodajte tome jo da ste je vi, Pipe, voljeli i uinili je predmetom onih varavih snova, koje je sanjalo mnogo vie ljudi no to ste vi kadri zamisliti, pa u vam rei da bi bilo najbolje kad biste uzeli sjekiru u lijevu zavijenu ruku i sebi odsjekli desnicu, a onda pruili sjekiru gospodinu Wemmicku da vam odsijee i lijevu; kad biste malo bolje razmislili o tome, vi biste to zaista odmah i uinili. Pogledao sam Wemmicka, koji je izgledao vrlo ozbiljan. Stavio je vrlo ozbiljno kaiprst na usta. Uinio sam isto. A tako i gospodin Jag-gers. A sad, Wemmick ree Jaggers, poprimivi svoje uobiajene navike kod koje smo ono stavke bili stali kad je uao gospodin Pip? Kako sam jo malo ostao dok su nastavili radom, opazio sam da nekoliko puta izmijenie udne poglede, kojima su se prije bili gledali, samo to je sada svaki od njih dvojice postao sumnjiav, da ne kaem svjestan da se pred drugim razgolitio i pokazao kao sentimentalan i neposlovan ovjek. I ba su stoga, ini mi se, bili nepopustljivi jedan prema drugome: gospodin Jaggers se neobino diktatorski vladao, a Wemmick bi se uporno opravdavao kad bi naas iskrslo neko imalo nejasno pitanje. Jo ih nikad nisam vidio da se tako odnose

jedan prema drugome, jer su se inae zaista vrlo dobro slagali. Na sreu im je odlanulo kada se u taj as kao naruen pojavio Mike, onaj klijent s krznenon kapom, koji je obiavao rukavom brisati nos, a kojeg sam vidio upravo onog dana kad sam se prvi put pojavio izmeu ova etiri zida. Taj tip, koji kao da se neprestano nalazio u kripcu, ili on sam ili netko od njegovih (a to je ovdje znailo u Newgateu), doao je javiti kako je njegova najstarija kerka uhapena pod sumnjom da je krala po duanu. Rekao je tunu vijest Wemmicku, a gospodin Jaggers je dostojanstveno stajao pred kaminom, uope ne ulazei u razgovor, a u Mikeovu je oku sluajno zatreptala suza. Sto ste naumili? upita gotovo sa zgraanjem Wemmick. Zato ste doli ovdje cmizdriti? Nisam doao cmizdriti, gospodine Wemmick. Jeste prodere se Wemmick. Kako se samo usuujete! Ne moete se tu pojaviti ako niste u stanju prestati prskati naokolo poput loeg pera. Sto vi zapravo mislite? Pa ovjek ne moe obuzdati svoje osjeaje, gospodine Wemmick - zaklinjao ga Mike. Svoje to? upita Wemmick upravo bijesno. Recite to jo jedanput! Sluate, ovjee ree Jaggers, pristupivi korak naprijed i pokazujui prstom u vrata. Van iz mog ureda. Ovdje ne u trpjeti nikakve osjeaje. Van! I tako se jadni Mike skrueno povue, a gospodin Jaggers i Wemmick kao da izmeu sebe ponovno uspostavie dobre odnose te se latie posla, osvjeeni kao da su netom ruali. 52. POGLAVLJE Sa ekom u depu poao sam iz Little Britaina do brata-knjigovode gospoice Skiffins; a kad je brat-

knjigovoda gospoice Skiffins poao u Clarrikerovu poslovnicu i doveo Clarrikera ravno k meni, zakljuio sam na svoje veliko zadovoljstvo dogovoreni posao. To je bilo jedino dobro djelo to sam ga poduzeo i do kraja izvrio otkako mi je prvi put bilo reeno da me eka ostvarenje mojih velikih oekivanja. Clarriker me je tom prilikom obavijestio da poslovi tvrtke neprestano napreduju te da e sada moi otvoriti malu podrunicu na Istoku, jer se za to pokazala prijeka potreba, da se poslovi mogu razviti, i da e Herbert kao novi kompanjon poi onamo da njom upravlja. Vidio sam da bih morao biti spreman rastati se od svoga prijatelja ak i da sam bio u sreenijim prilikama. Sada sam dakako osjeao kao da moje posljednje sidro gubi uporite, te u uskoro biti preputen na milost i nemilost bijesu vjetra i valova. No nalazio sam utjehe u radosnom osjeaju kako e se Herbert jedne veeri vratiti kui i priati mi o tim promjenama, ni ne slutei da to za mene nisu nikakve novosti, i ivim mi bojama slikati kako e povesti Claru Barlev u zemlju Tisuu i jedne noi, i kako u i ja krenuti da im se pridruim (valjda s karavanom deva), i svi skupa emo ploviti Nilom i gledati svakojaka udesa. Nisam bio nimalo optimistian u pogledu svog sudjelovanja u tim divnim planovima, ali sam osjeao kako se Herbertovi izgledi brzo ostvaruju, te da e kerka staroga Billa Barlevja uskoro biti sretno zbrinuta bude li se ovaj i nadalje tako ustrajno sluio rumom i paprom. Uli smo u mjesec oujak. Iako rane nisu pokazivale nikakvih opasnih simptoma, mojoj je lijevoj ruci trebalo tako dugo vremena da prirodno zacijeli, te jo uvijek nisam mogao obui kaput. Desna mi je ruka prilino zacijelila, samo je malo iznakaena, ali sam se mogao njome sluiti.

Jednog ponedjeljnog jutra, dok smo Herbert i ja sjedili za dorukom, primio sam potom ovo pismo od Wemmicka: Walworth. Spalite, im proitate. Poetkom ove nedjelje, ili recimo u srijedu, mogli biste uiniti ono to vam je poznato ako biste imali volje pokuati. A sad to spalite. Poto sam pismo pokazao Herbertu, a zatim bacio u vatru - ali ne prije no to smo ga obojica znali napamet razmiljali smo o tome to nam je initi. Jer sada dakako nismo vie mogli smetnuti s uma moju fiziku nesposobnost. O svemu sam dobro razmislio ree Herbert i mislim da sam nadoao na bolju ideju nego uzeti ovjeka s obale Temze. Uzmi Star-topa. Dobar momak, iskusan vesla, voli nas, a poduzetan je i poten. Pomiljao sam na nj vie nego jedanput. - Ali do koje mjere bi ga ti uputio u nau tajnu? - Samo malo toga mu je potrebno rei. Neka misli da se tu radi tek o nekoj ali, ali koja mora ostati tajna sve dok ne svane ono jutro. Onda mu kai da ima nekih vanih razloga da Provisa otpremi u inozemstvo. Ti e s njim? - Naravno. - Kuda? Prilikom mnogih tjeskobnih razmiljanja o tom pitanju, meni se inilo gotovo nevanim u koju emo luku otputovati Hamburg, Rotterdam ili Anvers svejedno kud, samo da ga otpremimo iz Engleske. U obzir je dolazio svaki strani parobrod koji bi nas presreo na rijeci i dopustio nam da se ukrcamo. Uvijek sam namjeravao da ga u amcu odvezem to dalje niz rijeku: u svakom sluaju dalje od Grayesenda*( Stari grad na
junoj obali Temze gdje se u svoje vrijeme nalazila velika carinarnica za sve brodove koji su plovili Temzom. - Prev.), koji je bio kritino

mjesto u sluaju kakve potrage ili istrage, ako bi vlasti neto posumnjale. Kako strani parobrodi kreu iz

Londona u vrijeme plime, mi smo naumili da se u vrijeme oseke spustimo niz rijeku te se pritajimo u nekom zabitnom kutiu dok ne doe as da do veslamo do jednog od tih brodova. Kad bismo se prethodno propitali, mogli bismo prilino tono izraunati vrijeme kada e se taj brod pribliiti mjestu gdje bismo se mi skrivali. Herbert je na sve pristao, te smo odmah poslije doruka izali kako bismo sve istraili. Saznali smo da bismo se vjerojatno najbolje posluili parobrodom, koji je plovio za Hamburg, te smo svoje namisli uglavnom usmjerili prema tom brodu. No pribiljeili smo i ostale parobrode, koji su u vrijeme iste plime imali krenuti iz Londona, i bili smo zadovoljni time to smo znali kako su graeni i pod kojom su zastavom plovili. Zatim smo se rastali na nekoliko sati: ja, da bih nabavio potrebne putovnice, a Herbert, da bi potraio Startopa u njegovu stanu. Obojica smo bez ikakve smetnje obavili sve to nam je bilo obaviti, i kada smo se u jedan sat ponovno sastali, ispriali smo jedan drugome da je sve izvreno. Sto se mene tie, ja sam se snabdio putovnicama; Herbert je bio kod Startopa, a ovaj se bio najspremnije odazvao da nam se pridrui. Dogovorili smo se da e njih dvojica veslati svaki s jednim parom vesala, a ja kormilariti; na je tienik imao mirno sjediti na svom mjestu; kako nam se nije urilo, mogli bismo na taj nain dosta brzo odmicati. Dogovorili smo se da Herbert ne e veeras doi kui na veeru prije no to ode do Mili Pond Banka, da ne e uope ii tamo sutra uveer, u utorak; i s Provisom sve utanaiti da u srijedu side do nekog gata tik uz kuu kada opazi da se pribliujemo, ali ne prije. Sve treba s njim jo veeras dogovoriti, i nipoto ne emo vie s njim komunicirati prije nego to ga primimo u amac. Poto smo obojica dobro utuvili u glavu ove mjere opreznosti, poao sam kui.

Otkljuavajui vanjska vrata stana, naao sam pismo u kutiji za listove, upueno meni. Pismo je bilo vrlo uprljano, premda nije bilo loe napisano. Netko ga je osobno ubacio (naravno za vrijeme moga izbivanja), i evo to je bilo napisano: Ako se ne bojite doi veeras ili sutra uveer do starih movara u devet sati i doi do kuice kod brane blizu vapnenice, onda svakako doite. Ako su vam potrebne obavijesti o vaem ujaku Provisu, bit e najbolje da doete, da nikome ne kaete nita o tome te da ne gubite vrijeme. Morate doi sami. Donesite pismo sa sobom. Ve prije no to sam primio pismo, u sebi sam nosio teak teret. A to mi je sad bilo raditi, to nisam znao. A najgore je to se moram brzo odluiti, ukoliko ne elim zakasniti na popodnevnu diliansu, s kojom bih na vrijeme stigao jo veeras. Nisam mogao ni pomisliti da poem sutra uveer, jer bi to bilo i suvie blizu asu bijega. A s druge strane, nisam znao je li to ponueno obavjetenje moda od velike vanosti za sam bijeg. Da je bilo i mnogo vremena za razmiljanje, mislim da bih ipak bio poao. Nemajui gotovo nimalo vremena za razmiljanje po svojoj sam uri vidio da e diliansa krenuti za pola sata odluio sam krenuti. Zacijelo se ne bih bio dao na put da u pismu nije bio spomenut moj ujak Provis; taje injenica poslije Wemmickova pisma i jutranjih priprema za put prevagnula. Kada si uzbuen pak se uri, teko da e jasno shvatiti sadraj ma kakvog pisma, pa sam i ja jo dvaput ponovno morao proitati tajanstvenu poruku, dok sam sasvim mehaniki utuvio u glavu opomenu kako je potrebno da sve uinim u tajnosti. Isto sam tako mehaniki ostavio Herbertu olovkom napisano pisamce, u kojem mu javljam da sam odluio pohitati do gospoice Havisham i natrag da bih se uvjerio kako joj je, jer u uskoro otputovati, a ne znam kako u dugo

izostati. Preostalo mi je jedva jo toliko vremena da uzmem zimsku kabanicu, zakljuam stan i pourim najkraim prijekim putovima do potanske stanice. Da sam uzeo koiju i odvezao se ulicama, ne bih na vrijeme doao na cilj; no pohitavi preacima, stigoh do dilianse ba u asu kada je izlazila iz dvorita. Bio sam jedini putnik, a kada sam se pri-brao, ve sam se truckao, zatrpan u sijeno sve do koljena. Otkako sam primio ono pismo, nisam zbilja bio sasvim pri sebi. Silno sam se iznenadio, pogotovo jer sam pismo primio u jutarnjoj strci i uurbanosti. Ta je jutarnja uskomeanost bila tako velika, jer me je Wemmickova poruka, iako sam je ve tako dugo i sa zebnjom ekao, najzad ipak iznenadila. udio sam se sada sam sebi to se nalazim u kolima, te posumnjao jesam li uope imao opravdanog razloga da budem tu, i stao razmiljati bih li skoio iz koije i odmah se vratio kui. Uvjeravao sam sebe kako je sasvim neopravdano obazirati se na anonimne opomene, ukratko, stao sam se probijati kroz sve faze proturjeja i neodlunosti, kroz koje po mom miljenju prolaze gotovo svi kojima se uri. Ipak je injenica to je Provis bio spomenut imenom, nadvladala sve ostalo. Ve sam i prije razmiljao, kada to jo nisam znao ukoliko se to moe nazvati razmiljanjem da nikad ne bih sam sebi oprostio ako bi Provis nastradao zbog toga to nisam poao. Ve je pao mrak kada smo stigli, a putovanje mi se inilo tako dugo i dosadno jer, kako sam sjedio u kolima, nita nisam vidio, a na vanjsko sjedite nisam mogao zbog ozljeda. Izbjegavajui Modri vepar, odsjeo sam u drugorazrednoj gostionici na kraju grada i naruio veeru. Dok su je spremali, poao sam u kuu Satis i propitao se za zdravlje gospoice Havisham: bilo joj je jo uvijek vrlo zlo, premda su smatrali da kree nabolje. Gostionica je neko bila sastavni dio starinske crkvene zgrade, i veerao sam u nekoj osmerokutnoj

blagovaonici nalik na krstionicu. Kako nisam mogao sam rezati jelo, uinio je to umjesto mene stari gostioniar sjajne elave glave. Tako se medu nama zametnuo razgovor i on me je ljubazno zabavljao priajui mi moju vlastitu ivotnu priu - dakako u popularnoj verziji, prema kojoj je Pumblechook bio moj dobroinitelj jo u najranijem djetinjstvu i kova moje sree. - Poznajete li toga mladia? - upitah ga. - Poznajem li ga? - ponovi gostioniar. - Poznajem ga jo odonda kad ga nije bilo to vidjeti. - Navraa li ponekad u svoj rodni kraj? - O da, kadikad navraa - potvrdi gostioniar posjeuje svoje bogate prijatelje i okree leda ovjeku kojemu ima sve zahvaliti. - A tko je to? - Onaj o kome govorim - nato e gostioniar gospodin Pumblechook. - A je li jo prema kome nezahvalan? - Bio bi bez sumnje kad bi mogao - odvrati gostioniar - ali ne moe. A zato? Jer ima sve zahvaliti samo Pumblechooku. - Pumblechook to kae? - Kae li? - zaudi se gostioniar. - Nema potrebe da to govori. - Ali govori li to? - Kad biste ga o tome sluali govoriti, krv bi vam se pretvorila u vinski ocat, moj gospodine - zakljui gostioniar. Pomislih: Ali ti, Joe, dragi Joe, ti nikada o tome ne govori. Ti, Joe, samo pati i jednako voli, ti se nikad ne tui. Ni ti, krotka moja Biddy! Pri toj vaoj nesrei neto vam je apetit oslabio ree gostioniar, pogledajui u moju povezanu ruku ispod kaputa. Pokuajte malo meki komad.

- Ne, hvala - otklonih, okrenuh se od stola i zanijeh se kraj vatre u teke misli. - Ne mogu vie jesti. Molim vas, odnesite to. Nikad moja nezahvalnost prema Joeu nije pretrpjela tako bolan udarac kao taj to mi ga je zadala drskost laljivca Pumblechooka. Sto je on neiskreniji, to je Joe iskreniji; to je on podliji, to je Jeo plemenitiji. Dok sam sat ili vie pred vatrom snatrio, osjeao sam u srcu dubok i posve zasluen prijekor. Prenuh se kad zauh izbijanje sata, jo uvijek potiten malodunou i grinjom savjesti. Ustao sam i privrstio kaput, prebaen preko ramena, te izaao. Ve prije sam po depovima traio ono pismo, za sluaj da mi zatreba, ali ga nisam mogao nai. Bilo mi je nelagodno pri dui kad pomislih da mi je zacijelo palo u slamu u koiji. Meutim sam vrlo dobro znao da je mjesto sastanka kod kuice straara brane blizu vapnenice u movarama, u devet sati. Zaputio sam se sada ravno prema movarama, jer vie nisam smio ni asa asiti. 53. POGLAVLJE Bila je mrkla no, iako se dizao pun mjesec kad sam naputao ograena zemljita i krenuo put movara. Iza njihovih crnih obrisa protezala se traka nebeske vedrine, jedva toliko iroka da u se primi crveni veliki mjesec. Poslije nekoliko trenutaka uzdigao se iz polja svjetlosti i stao usred gomile brdolikih oblaka. Vjetar je tuno gudio po zlogukim movarama. Stranac bi ih zacijelo smatrao nepodnoljivima, pa ak su i mene pritisnule tolikom teinom da sam oklijevao i ve bio napola spreman krenuti natrag. Dobro sam ih poznavao i naao bih put kroz njih i sred noi jo mranije od ove, pa kako sam ve bio tu, nisam naao izlike da krenem natrag. Dooh ovamo protiv volje, protiv volje nastavih svoj put.

Nisam poao pravcem svoga negdanjega doma, niti onim kojim smo progonili robijae. Leima sam bio okrenut galijama tamo u daljini, kad sam dalje krenuo, i premda sam kao nekad vidio svjetla na uskim pjeanim prevlakama, viao sam ih preko ramena. Poznavao sam vapnenicu isto tako dobro kao i staru Tvravu, no jedna je bila od druge na milje daleko; pa da je noas na tim dvjema mjestima gorjela svjetlost, prostirala bi se izmeu njih duga traka pusta obzorja. Isprva sam morao za sobom zatvarati vrataca ograda i povremeno zastati, dok bi goveda, to su leala po zajaenim stazama, poustajala i nespretno odbjeala u travu i trake, no ubrzo kao da sam ostao posve sam u prostranoj nizini. Trebalo je jo pola sata dok sam se pribliio vapnenici. Vapno je izgaralo, odiui tekim zaguljivim zadahom, ali su vatre bile zapretane i naputene, a nigdje ni jednog radnika. U neposrednoj se blizini nalazio maleni kamenolom, ba na mom putu gdje su toga dana radili, to sam razabrao po porazbacanom alatu i takama. Uspevi se ponovno iz ove jame do razine movara - jer je glibovita staza vodila kroz tu dolinu - ugledah svjetlost u staroj kuici uvara brane. Pospjeih koraaje i pokucah na vrata. Dok sam ekao da mi se netko javi, opazio sam da je brana naputena i razbijena, a drvena kuica s krovom od crijepa kao da ne e vie dugo moi odolijevati nevremenu, ako jo uope moe; da je sav glib i mulj pokriven vapnom, i kako zaguljive pare iz pei za paljenje vapna sablasno kuljaju prema meni. Jo uvijek se nitko nije javljao, pa ponovno pokucah. Opet nita, i ja pritisnuh kvaku. Popusti pod pritiskom ruke, i vrata se odkrinue. Zavirivi unutra, ugledah na stolu upaljenu svijeu, klupu i slamaricu na niskoj postelji na kotaima. Kako je gore bio sjenik, povikah: - Ima li koga ovdje? -ali nitko se ne odazove. Tada pogledah na sat, i kad vidjeh daje

devet sati prolo, ponovno viknuh: Ima li koga ovdje? Kako se jo uvijek nitko nije odazvao, izaao sam van, ne znajui to da radim. Kia je stala sve jae padati. Vidjevi isto to sam i prije vidio, vratih se u kuu i stajah upravo pod strehom, gledajui u no. Dok sam razmiljao kako je tek malo prije netko morao biti tu i da e se brzo vratiti, jer inae ne bi gorjela svijea na stolu, pade mi na um da pogledam je li stijenj bio dug. Kad sam se okrenuo da to utvrdim i uzeo svijeu u ruku, ona se ugasi od nekog jakog udarca. Prvo je bilo to sam zatim shvatio da me je netko ulovio vrstom omom, koju mi je iza mojih leda bacio preko glave. A sad ree uz kletvu prigueni glas sad te konano imam! to to znai? povikah nastojei da se oslobodim. Tko je to? Upomo, upomo! Ne samo da su mi ruke bile vrsto stegnute uz tijelo, ve mi je pritisak na ranjenu ruku zadavao jo i strahoviti bol. Osjetih kako mi neki snani ovjek as rukom, as prsima pritiskuje usta da bi priguio moje krikove. Neprestano sam osjeao vrui dah u neposrednoj blizini i bezuspjeno se otimao u mraku, dok me je netko vrsto privezivao uza zid. A sad ree prigueni glas, izustivi jo jednu kletvu ako jo jedanput vikne, brzo u te dokrajiti! Napola bez svijesti i osjeajui muninu od bola to mi je zadavala ozlijeena ruka, od uda sav zapanjen, a ipak svjestan kako bi ta prijetnja vrlo lako mogla biti izvrena, prestao sam zapomagati te pokuao makar samo malo osloboditi ruku. Meutim, bio sam previe vrsto vezan. Osjeao sam se kao da mi ruku, koja je prije bila isprena, sada kuhaju. Nenadano nesta none svjetlosti i zavlada crna pomrina, pa naslu-tih daje napada zatvorio prozorske kapke. Naslijepo tapkajui ubrzo je napipao kremen i ocal, koji su mu trebali, te stao kresati da uee

svjetlost. Napinjao sam pogled, gledajui u iskre to su padale na trud, u koji je puhao i puhao, drei drvce u rukama, ali vidio sam mu samo usne i plavu glavicu na drvcetu. A i to tek nejasno. Trud je bio vlaan - to na ovom mjestu nije bilo nimalo udno - i iskre su se jedna za drugom gasile. Nije mu se urilo, te ponovno kresnu ocalom o kremen. Kada se iskre u gustom roju osue oko njega, mogao sam mu vidjeti ruke i dio lica te razabrati da sjedi nagnut nad stolom, i nita vie. as zatim ponovno sam ugledao njegove usne to su puhale u trud, a zatim planu svjetlost i pokaza mi Orlicka. Ne znam koga sam oekivao, ali svakako ne njega. Vidjevi ga, znao sam da se nalazim u opasnom kripcu, i nisam skidao oiju s njega. Sa zapaljenim je drvcetom vrlo oprezno upalio svijeu i bacio drvce ugazivi nogom plamen. Zatim pomakne podalje od sebe svijeu, tako da bi me dobro vidio, skrsti ruke na stolu i zagleda se u me. Razabrao sam da sam bio privezan za uspravne ljestve, nekoliko pedlja podalje od zida, a ta ja naprava - na tom mjestu sluila za penjanje na sjenik. A sad - ree, poto smo se neko vrijeme mjerili oima - sad te konano imam. Odvei me. Pusti me! Ah! - odvrati. - I jo kako u te pustiti. Pustit u te da ode na mjesec, pustit u te i na zvijezde. Samo sve u svoje vrijeme. Zato si me ovamo domamio? Zar ne zna? - zapita, oinuvi me stranim pogledom. Zato si me napao u mraku? Jer hou sam sve pozavravati. Jedan bolje uva tajnu od dvojice. O, ti zlotvore, zlotvore moj! Bilo je toliko zlobe u njegovu dranju, dok je sjedio s prekrienim rukama, poloenim na stol, mahao glavom i uivao u svojem uspjehu, naslaujui se

prizorom to sam mu ga pruio, da sam protrnuo. Gledao sam ga bez rijei, a on uto segne rukom u kut pokraj sebe, pa izvue puku s okovanim kundakom. Poznaje li to zapita, uzevi me toboe na nian. Zna li, gdje si to ve vidio? Govori! Znam odgovorih. Zbog tebe sam izgubio mjesto. Da, zbog tebe. Govori! Zar sam mogao drukije? To si uinio, i ve bi to bilo dosta. No kako si se usudio stati izmeu mene i djevojke koju sam volio? Kada sam to uinio? A kada nisi? Ti si bio onaj koji si starog Orlicka vazda kod nje ocrnjivao. Sam si to inio. Bio si takav da si morao doi na zao glas. Ne bih ti mogao nakoditi da ti nisi sam sebi. Lae. Sve u poduzeti i ne u aliti troka, samo da ga istjeram iz toga kraja. Zar ne? - naglasi, ponavljajui rijei to sam ih Biddy izrekao prilikom naeg posljednjeg sastanka. A sad u ja tebi neto rei. Nikad ti se ne bi tako isplatilo da si me odavle istjerao kao ba noas. Ah! Pa da si potroio i dvadeset puta vie nego to ima, sve do posljednjeg groa! Kad mi se prijetio svojom ruetinom i reao na me poput tigra, osjetih da je to istina. Sto si sa mnom nakanio? Nakanio sam ree, tresnuvi svom snagom pesnicom o stol, a zatim ustane da pojaa dojam svoje geste nakanio sam da ti oduzmem ivot! Nagnu se naprijed, zurei u mene, polako otvori zgrenu pest, rukom otare usta, kao da mu za mnom zazubice rastu, i opet sjedne. Oduvijek, jo kad si bio dijete, bio si starom Orlicku na putu. Ali e mu se ove noi maknuti s puta. Dosta mu je tebe. Svreno je s tobom.

Znao sam da stojim na rubu groba. Naas sam se oajniki ogledao po toj klopci ne bih li gdje ugledao i najmanju priliku za bijeg, no sve je bilo uzalud. I ne samo to ree prekriivi ponovno ruke na stolu hou da s lica zemlje nestane i najmanji trag od tebe, sve do najsitnije koice. Bacit u tvoje tijelo u pe za paljenje vapna na svojem bih ramenu odnio i dvojicu takvih kao to si ti pa neka onda ljudi sebi razbijaju glavu to se s tobom dogodilo, ali nikad ne e nita saznati. Moj je mozak nevjerojatnom brzinom zamiljao sve posljedice takve smrti. Estellin bi otac vjerovao da sam ga napustio, uhvatili bi ga, i umro bi optuujui mene. I sam bi Herbert u mene posumnjao kad bi pokuao dovesti u sklad pismo to sam za nj ostavio s injenicom da sam se samo naas zadrao pred vratima kue gospoice Havisham. Joe i Biddy ne bi nikad saznali kako mi je te noi bilo teko pri srcu; nitko ne bi nikad saznao to sam propatio, kolikom su iskrenou bile proete moje namjere i kroz kakve sam smrtne tjeskobe prolazio. Smrt koja mi je prijetila bila je strana, ali mnogo strasniji od smrti bio je strah da e me poslije smrti po zlu spominjati. Moje su se misli tolikom brzinom vrzle da sam ve vidio kako me preziru itava pokoljenja, koja e se tek roditi Estellina djeca i djeca njezine djece dok taj nitkov jo nije dorekao posljednju rije. A sad, kurjae dometnu prije no to te ubijem kao svaku drugu zvijer - a to je ono to sam naumio, a zato sam te i vezao - hou te se jo dobro nagledati i malo uivati. O zlotvore, zlotvore moj! Sune mi kroz glavu misao da opet viknem upomo, premda nitko nije mogao bolje od mene znati kako je to mjesto u pustoj osami i kako je bilo beznadno nadati se u pomo. Dok je tako sjedio i gledao me s divljim uivanjem, mene je proimao toliki bijes i prezir da su moje usne ostale nijeme. Ponajprije odluih da ne u od

njega traiti milosti i da u, prije no to umrem, posljednjim svojim slabim snagama pokuati da mu se oduprem. Iako sam se u tim stranim posljednjim asovima ve u mislima bio pomirio sa svima ljudima na svijetu i skrueno zamolio Nebo za oprost, a moje se srce rasplakalo pri pomisli da se ni s kim nisam oprostio i da se nikad vie ne u moi oprostiti od svojih najdraih, niti se s njima objasniti, ni zamoliti ih da se smiluju mojim jadnim zabludama ipak bih, ve umirui, ubio tog nitkova, samo da sam mogao. Bio se napio, a oi su mu bile crvene i zakrvavljene. Oko vrata mu je visjela limenka, kao to sam ga davno viao da nosi oko vrata objeeno jelo i pie. Prinio je limenku usnama i srknuo gutljaj estokog napitka. Osjetih zadah ljute rakije, od koje mu je lice planulo rumenilom. Kurjae! nastavi, ponovno skrstivi ruke. Stari e ti Orlick sada neto rei. Ti si ubio svoju goropadnicu sestru. Prije nego to je polako oklijevajui dorekao te rijei, ja sam, kao i ranije, nevjerojatno brzo u mislima preletio itav napadaj na moju sestru, njezinu bolest i smrt. To si ti uinio, razbojnice! odvratih. Kaem ti, ti si je ubio tvojom je krivicom ubijena odbrusi, dohvativi puku i zamahnuvi kundakom kroz prazninu izmeu nas. Priao sam joj iza leda ba tako kao veeras i tebi. Ja sam je maznuo po glavi! Ostavio sam je, uvjeren da je mrtva. Da je u blizini bila vap-nenica za paljenje vapna, kao to se sada tu nalazi, ona se ne bi vie osvijestila, ali to nije stari Orlick uinio, nego ti. Bio si maza, a njega su muili i tukli. Muili su i tukli staroga Orlicka, eh? Sad e za to ispatati. Ti si to uinio, i za to e sada ispatati! Ponovno nagne limenku i jo se vie razbjesni. Vidio sam po nagibu limenke da je gotovo prazna. Bilo mi je posve jasno da je ispijao bocu kako bi smogao odvanosti da sa mnom obrauna. Znao sam da svaka

preostala kap znai jedan tren mojega ivota. Znao sam da e kad se pretvorim u dio pare, to je malo prije kuljala prema meni poput moga duha, koji me je opominjao na opasnost uiniti isto kao i u sluaju moje sestre pojuriti u grad, gdje e ga vidjeti kako se naokolo unja i opija po krmama. Moje su misli za njim brzale u grad, moja je mata zamiljala ulicu kojom prolazi, usporeivala svjetlost i ivot ulice s pustom movarom i bijelom parom, to se nad njim povlai, i u koju u se ve doonda rasplinuti. Dok je izgovorio desetak rijei, u mislima sam uskrisio godine, nebrojene minule godine, a to to je govorio pretvaralo se preda mnom u slike, a ne samo u prazne rijei. Mozak mi je tako uzbueno i razdraeno radio da nisam mogao zamisliti neko mjesto, a da ga u isti mah ne vidim, niti ljude, a da ih odmah ivo ne predoim. Nemam rijei da iskaem ivost tih slika, a ipak sam ga sve to vrijeme s najveom napetou motrio a tko da ne motri s najveom panjom tigra koji se sprema na skok! pa mi nije izmakao ni najmanji pokret njegovih prstiju. Kada je drugi put gucnuo, ustade s klupe na kojoj je sjedio i odgurne stol. Zatim dohvati svijeu i, zaklanjajui plamen svojom krvnikom rukom tako da sva svjetlost na mene padne, stade preda me, gledajui me i naslaujui se tim pogledom. Kurjae, rei u ti jo neto. To je bio Orlick o kojeg si se one noi spotaknuo na stepenicama. Vidio sam stepenite s utrnutim svjetiljkama. Vidio sjene glomaznih stubinih ograda, sjene to ih je noobdijina svjetiljka odraavala po zidovima. Vidio sam sobe to ih nikad vie vidjeti ne u, s napola otvorenim vratima i otvorenim vratima tamo, sa svakim pojedinim dijelom namjetaja. A zato je stari Orlick bio tamo? I to u ti jo rei, kurjae. Ti i ona lijepo ste me protjerali iz ovog kraja, to se tie lagodnog ivota, pa sam se zdruio s

novim ljudima, s novim gospodarima. Jedan od njih pie moja pisma kad ustreba - valjda nema nita protiv toga? pie za me pisma, kurjae! Taj, bome, umije pisati i nije eprtlja kao ti. Utuvio sam sebi u glavu da te moram ubiti, i ta me misao nije napustila otkako si ovdje bio na sprovodu svoje sestre. Nisam vidio mogunosti kako da se bez opasnosti tebe domog-nem, pa sam te u stopu pratio da saznam sve putove kojima se kree. Jer stari je Orlick sam sebi govorio: Ovako ili onako, nekako e mi ve pasti u ake! Eh, i dok sam tebe traio, naiao sam na tvog ujaka Provisa, a? Mili Pond Bank i Chink's Basin i Green Copper Rope-Walk, sve mi je bilo jasno i ivo pred oima! Provis u svojim sobama, gdje ugovoreni znak vie nije bio ni od kakve koristi, lijepa Clara, ona poput majke dobra postarija ena, stari Bili Barlev poledice sve je to hitro promicalo ispred mojih oiju po brzicama moga ivota, koje su jurile prema moru. Eh, pa ak i ujaka ima! Ta poznajem te jo iz Gargeryjeve kova-nice, kad si bio mali kurjai, da bih te onakva slabaka zdrobio izmeu kaiprsta i palca i nogom caknuo u stranu tvoj le (esto sam na to pomiljao kad bih te nedjeljom viao gdje vrlja medu okljatrenim drveem); a tada nisi nalazio nikakve ujake. Ba nisi! Ali kad je stari Orlick saznao da je tvoj ujak Provis, dok je prije mnogo godina lutao po tim movarama, po svoj prilici nosio one negve na nogama, koje je stari Orlick naao pa prepilio i uvao sve do dana kada je s njima umlatio tvoju sestru kao bika, a to namjerava i s tobom uiniti... a?... kada je to saznao... a?... Draei me divljaki, sune mi posve blizu svijeu pod nos, te sam zabacio glavu u stranu da mi plamen ne bi oprio lice. -Aha! - usklikne on i nasmije se poto je ponovio tu kretnju - een kasu hladi! Stari je Orlick znao da si se opekao. Stari je Orlick znao da si spremao ujaka Provisa

prokrijumariti iz zemlje. Stari je Orlick tebi u svemu dorastao i znao je da e veeras doi! A sad u ti jo neto rei, kurjae, a onda e svemu biti kraj. Ima jo jedan koji je isto tako dorastao tvom ujaku Provisu kao stari Orlick tebi. Neka se uva njega kad jednom izgubi neaka! Neka se uva njega kad nitko iv ne e moi pronai ni krpice odijela, ni najsitniju koicu od kostura njegova dragog roaka. Da, ima netko koji ne moe i ne e da ivi u istoj zemlji s Magvvitchom da., ja znam njegovo ime! i koji je o Provisu imao tako tone obavijesti dok je Provis jo ivio u tuini da odanle nije mogao neopaeno pobjei i njega izloiti opasnosti. Moda je ba to taj koji umije tako vjeto pisati i nije eprtlja kao ti. Magwitchu, uvaj se Compeysona i vjeala! Opet zamahnu svijeom prema meni, zaadivi mi kose i lice, te naas obnevidjeh, a onda mi okrenu svoja krupna leda i stavi svijeu na sto. U mislim izrekoh molitvu; u mislima sam bio s Joeom, Biddy i Herbertom prije no to se opet okrenu prema meni. Izmeu stola i suprotnog zida bilo je nekoliko stopa slobodnog prostora. Na tom se mjestu sada klackao naprijed pa natrag. Njegova se velika snaga isticala jo jae nego ikad prije dok se tako gegao, s rukama oputenim niz tijelo, mrtei se na me mrkim pogledima. U meni se ugasio i posljednji traak nade. U meni je sve divljom brzinom pre-viralo, a slike to su umjesto misli prolijetale preda mnom, bile su udesno ive. Ipak sam jasno shvatio da mi nikad ne bi sve to rekao da nije odluio za koji as ubiti me i izbrisati iz ljudskog sjeanja. Iznenada stane, izvadi ep iz limenke i baci ga od sebe. Premda je bio lagan, uinilo mi se kao da je olovnica lupila o pod. Polako je klo-kotao gutljaj za gutljajem, dok je sve vie i navie naginjao limenku, a u to vrijeme uope nije gledao u mene. Posljednje je kapi alkohola izlio na dlan i polizao ih. Onda se uz strane

kletve odjednom bijesno uzvrpolji, odbaci limenku i zasta; a u njegovoj ruci ugledah kameni malj s dugakim tekim drkom. Nisam odustao od toga to sam bio odluio, nego bez i jedne rijei uzaludna zaklinjanja iz petnih sam ila kriknuo i svom se snagom poeo otimati. Mogao sam micati samo glavom i nogama, a to sam inio to sam jae mogao, sve dotad ni ne znajui da sam tako jak. U istom trenutku zauh glasove koji su odgovarali na moju viku, vidjeh neke likove i blijesak svjetlosti to je prodrla kroz vrata. uo sam neke glasove i galamu i vidio kako se Orlick kao iz vode iskobeljao iz guve s nekim ljudima, u jednom skoku preskoio stol i odjurio u no. Kad sam se osvijestio, opazio sam da su me odvezali i da na istom mjestu leim na podu, a da mi glava poiva na neijim koljenima. Kada sam se probudio iz mrtvila, moje su oi netremice gledale u ljestve o zidu - zurile su u njih i prije no to sam bio toga svjestan - i tako mi se polagano vraala svijest, i znao sam da se nalazim na istom mjestu gdje sam se bio onesvijestio. Isprva sam bio prema svemu ravnoduan, te nisam ni glavu okrenuo da bih vidio na koga sam je naslonio, ve sam leei gledao u ljestve, kadli izmeu njih i mene iskrsne lice. Lice Trabbova momka. - Mislim da je s njime sve u redu! - ree mirnim glasom Trabbov momak. - Ali kako je samo blijed! Na te se rijei nae lice onoga koji me je pridravao nad mojim, i tada vidjeh da je moj spasitelj... - Herberte! Gospode Boe! - Samo polako - mirio me Herbert - i oprezno. Nemoj se uzbuivati. -1 na stari drug Startop! - uskliknem, kad se i on nae nada mnom. - Sjeti se, pri emu e nam pomagati - upozori me Herbert - pa budi miran.

Na tu se opomenu trgoh i skoih, no u tili se as svalih na tlo od bolova u ruci. Valjda nismo promaili ugovoreni as, Herberte? Koja je to no, no uoi... ? Kako dugo sam tu? Bila me obuzela zlokobna slutnja da leim na tom mjestu ve dugo vremena jedan dan i cijelu no dva dana i dvije noi moda i vie. - Jo nije prevalila no. Jo traje no od ponedjeljka na utorak. - Hvala Bogu! A sutra, u utorak, odmarat e se cijeli dan doda Herbert. Ali sveudilj stenje, dragi moj Handel. Jesi li zadobio kakvu ozljedu? Moe li stati na noge? Da, da potvrdih. Mogu hodati. Ne boli me nita osim ove bolne ruke. Skinue mi zavoj i uinie sve to se dalo. Ruka je bila silno nateena i upaljena, te sam jedva podnosio i najmanji dodir. No oni rastrgae depne rupce i od njih nainie nove zavoje, pa mi onda najpaljivije stavie ruku opet u povez dok ne stignemo u grad i ne nabavimo ljekovitu hladnu tekuinu daje stavimo na ranu. Uskoro zatvorismo vrata kuice uvara brane, i ve smo se vraali kroz kamenolom. Trabbov momak sada Trabbov momak-dugonja iao je pred nama s vidje-licom, a to je bila ona svjetlost koju sam vidio kako je sinula na vratima. No otkako sam posljednji put vidio nebo, mjesec je za dobra dva sata bio poodmakao na svojoj putanji, i no je, iako je bila kiovita, ipak bila mnogo jasnija. Bijela je para iz pei za paljenje vapna bjeala od nas kad smo onuda prolazili. I kao to sam prije u mislima izgovarao molitvu za pomo, sada sam izgovarao molitvu zahvalnicu. Poto sam Herberta usrdno molio da mi ispria kako mi je pritekao u pomo isprva mi je to glatko odbio, uporno zahtijevajui da utim saznao sam da mi je u naem stanu, kad sam se navrat-nanos urio, ispalo pismo i da ga je naao tek to sam otiao kad je doao kui sa Startopom, kojega je sreo upravo na putu

k meni. Uznemirio gaje ve sam sadraj pisma i to tim vie to je postojalo neko proturjeje izmeu toga pisma i onog to sam ga u brzini za nj bio ostavio. Kako se njegova uznemirenost nakon etvrt sata razmiljanja nije smanjila, ve poveala, uputio se do potanske stanice, zajedno sa Startopom, koji se sam ponudio da e ga pratiti, da se raspita kada kree prva naredna koija. Saznavi da je poslijepodnevna koija ve otila, i osjeajui da se njegova uznemirenost pretvara u pravu zabrinutost, jer su se pred njim isprijeile takve zapreke, odlui da pode za mnom u posebnoj koiji. Tako su on i Startop stigli do Modrog vepra, potpuno uvjereni da e me tu nai ili dobiti neku obavijest o meni. Budui da me nisu nali, niti primili kakve poruke od mene, poli su do kue gospoice Havisham, gdje su izgubili moj trag. Nato su se vratili u hotel (nema sumnje da je to bilo ba u vrijeme kada sam sluao popularnu verziju svoje vlastite ivotne povijesti) da bi se malo okrijepili i nali vodia koji e ih otpratiti kroz movare. Medu besposlenim svijetom, koji je zastajkivao pod trijemom Modrog vepra, sluajno se nalazio i Trabbov momak dosljedan svojoj staroj navici da se svagdje nade gdje mu nije bilo mjesto. On me je vidio kako sam odlazei od kue gospoice Havisham krenuo u pravcu krme gdje sam veerao. I tako je Trabbov momak postao njihov vodi, i s njim su se uputili do kuice uvara brane, samo to su krenuli do movara putem kroz grad, koji sam ja izbjegavao. Ele, kako je Herbert za vrijeme puta mislio i o tome da su me moda ipak dozvali ovamo s nekom iskrenom namjerom koja bi mogla posluiti u Provisovu korist, i dosjetivi se da bi u tom sluaju svako upletanje moglo samo koditi, ostavio je vodia i Startopa na rubu kamenoloma, te je sam poao naprijed, prikradajui se i unjajui se dvaput triput oko kuice nastojei se uvjeriti je li unutra sve u redu. Kako nije mogao nita drugo razabrati do nejasnog Zagora dubokog i potmulog glasa (to je bilo

zacijelo onda kada je moj um bio zaokupljen tolikim mislima), napokon je stao ak i u to sumnjati jesam li uope tu, kadno sam kriknuo, a on u odgovoru na moje uzvike sunuo unutra, a odmah za njim i druga dvojica. Kada sam ispriao Herbertu to se dogodilo u kuici, htio je da smjesta odemo do jednoga od gradskih sudaca neka izda nalog za uhienje. No ve sam bio promislio kako bi nas to zadralo u gradu ili primoralo da se poslije vratimo, a to bi moglo imati kobnih posljedica za Provisa. Nitko nije mogao porei da bi moglo doi do kakvih zapleta, i mi smo odbacili svaku pomisao da se zasad damo u potjeru za Orlickom. Pod tim smo okolnostima smatrali daje najpametnije stvar na laku ruku objasniti Trabbovom momku. On bi se, po mom dubokom uvjerenju, sigurno bio razoarao kad bi saznao da me je svojom intervencijom spasio od smrti u vapnenici. Ne u rei da je Trabbov momak bio zloban, ali je u njemu bilo i previe ivotne energije i po svojoj je udi neprestano traio promjene i uzbuenja na bilo iji tui raun. Dao sam mu na rastanku dvije gineje (ime je bio vrlo zadovoljan), i rekao da alim to sam ikad o njemu loe mislio (to ga se ba nimalo nije dojmilo). Kako je srijeda ve bila blizu, odluismo da se sva trojica u posebnoj koiji jo iste noi vratimo u London, to vie to emo biti odavle daleko, prije no to ljudi stanu prepriavati noanju pustolovinu. Her-bert je nabavio veliku bocu ljekarije za moju ruku, i poto je u toku cijele noi njome namakao moje rane, bilo mi je mogue putem podnositi bolove. Ve je svitalo kad smo stigli do Templea, pa sam odmah legao u postelju i proleao cijeli dan. Dok sam leao, spopao me uasan strah da u oboljeti pa ne u biti sutra nizato sposoban, te sam se i sam udio kako se ve od tog straha nisam onesposobio. Uza sve duevne muke to sam ih propatio, to bi se zacijelo i dogodilo da nije bilo nadovjenog napora u meni za sutranji dan. Oekivao sam ga s tolikom

tjeskobom, jer je tako sudbonosan, a uspjeh toga dana nedokuivo skriven, iako je bio sasvim blizu. Posve je bila razumljiva mjera opreznosti da taj dan ne budemo ni u kakvoj vezi s Provisom, a to je samo jo povealo moju uznemirenost. Prenuo bih se pri svakom koraku i najmanjem umu, pomislivi da su ga pronali i odveli, i evo sada dolazi glasnik da mi to javi. Uvjeravao sam sebe da znam da su ga uhvatili; da u mojoj slutnji ima neto vie od straha, i da ve unaprijed osjeam ono to se zaista bilo dogodilo, i to mi se nekako tajanstveno objavilo. Dok je dan odmicao, a loe vijesti nisu stizale, i dok se dan gasio i spustio mrak, svega me je obuzeo zloslutni strah da e me bolest jo prije nego to svane sasvim svladati. Ruka mi je gorjela, glava umjela i bilo mi je kao da sam ve u bunilu. Brojio sam sve do najveih brojeva, izgovarao odlomke proze i stihova koje sam poznavao ne bih li se uvjerio kako sam jo pri svijesti. Pokatkad bi moj izmueni um zatajio, te bih malo zadrijemao, ili na sve zaboravio; poslije takvih trenutaka trgnuo bih se i sam sebi govorio: Evo, sad je dolo, poludio sam! Cijeli su dan nastojali da ostanem posve miran, neprestano mi mijenjali obloge i davali hladne napitke. Kad god bih zaspao, budio sam se s istim osjeajem, kao u kuici uvara brane, da je prolo mnogo vremena i da smo promaili priliku da ga spasimo. Oko ponoi sam ustao iz postelje i poao k Herbertu, uvjeren da sam prospavao dvadeset i etiri sata i da je srijeda minula. To je bio posljednji napor ivane razdraenosti, kojom sam sam sebe iscrpljivao, jer sam poslije toga usnuo vrstim snom. Srijeda je svanjivala kad sam pogledao kroz prozor. Ve su blijedjela treperava svjetla po mostovima, a raanje je sunca na obzorju bilo nalik na plameno more. Preko rijeke, jo sveder tamne i tajanstvene, pruali su se mostovi, sada u hladnosivoj boji, tu i tamo na

najviim mjestima obasjani odsjevom nebeskog poara. Dok sam gledao preko zbijenih krovova, izmeu kojih su se pogdjegdje izdizali crkveni tornjevi i kule, i strili u toj neobinoj prozranosti, sunce je odskoilo, i kao da je sada netko s rijeke skinuo koprenu, sva je voda blistala od milijuna iskrica. A kao da je i s mene pala neka koprena, osjeao sam se snaan i zdrav. Herbert je jo spavao u postelji, a na stari suuenik poivao na di-vanu. Nisam se mogao bez tue pomoi obui, ali sam podjario vatru koja je jo tinjala, i spremio im kavu. Ubrzo se prenue, ili i bodri, i tada smo pustili da kroz prozor ude otar jutarnji zrak i gledali kako plima jo uvijek valja rijene valove prema nama. - Kada se plima okrene u devet sati - ree veselo Herbert - ekaj nas i budi spreman tamo kod Mili Pond Banka! 54. POGLAVLJE Svanuo jedan od onih oujskih dana kada sunce jarko ari, a hladni vjetar tako pue da je na suncu ve ljeto, a u sjeni jo zima. Obukli smo tople vunene kratke kapute, a ja sam uzeo jo torbak. Od svih svojih ovozemaljskih dobara potrpao sam u torbak samo nekoliko najpotrebnijih stvari. Kamo u poi, to u initi, ili kada se vratiti, bilo mi je sasvim nepoznato; a s takvim pitanjem nisam uope naprezao um, jer su se sve moje misli kretale tek oko toga kako da spasim Provisa. Samo kad sam naas zastao kod vrata i osvrnuo se, u udu sam se pitao pod kakvim u promijenjenim prilikama opet ugledati te sobe, ukoliko ih uope budem ikad vie vidio. Odetali smo do Templeskog gata i ondje postajkivali kao da ni sami jo nismo odluili hoemo li zaploviti rijekom. Bio sam se dakako pobrinuo da amac bude spreman i sve u redu. Poto smo toboe malo

oklijevali na oigled dvojice-trojice amfibijskih bia to su bila zaposlena na gatu, udosmo u amac te se otisnusmo od obale: Herbert na pramcu, a ja kod kormila. Bilo je oko osam i pol sati - vrijeme kad nadolazi plima. Evo to smo naumili. Kako je plima poinjala u devet i trajala sve do tri,'namjeravali smo veslati za njom kad okrene, sve dok se ne zamrai. Tada emo ve dospjeti u prostranu ravnicu nie Graversenda izmeu Kenta i Essexa, gdje je rijeka iroka i samotna i gdje samo malo ljudi stanuje uz obale, a na kojima je tu i tamo poneka krma, od kojih bismo jednu izabrali da se u njoj odmorimo. Tu smo namjeravali prenoiti. Ona e dva parobroda za Hamburg i Rotterdam krenuti iz Londona u etvrtak ujutro oko devet sati. Po poloaju gdje emo se u to doba nalaziti mogli bismo znati u koje vrijeme e naii. Javili bismo se prvom, pa ako nas bilo s kojeg razloga ne bi htio ukrcati, ostala bi nam mogunost da nas drugi primi. Karakteristina obiljeja obaju brodova bila su nam poznata. Osjeao sam toliko olakanje to napokon izvrujemo nau osnovnu zamisao, da sam jedva pojmio u kakvom sam se tekom poloaju nalazio jo prije nekoliko sati. Svjei zrak, sunana svjetlost, kretanje po rijeci i kretanje same rijeke - brazda to ju je ostavljao amac kao da je suosjeala s nama, podstrekivala i hrabrila sve me je to ispunjalo novim nadama. Muila me pomisao to sam u amcu od tako male koristi: no jedva da biste nali dva bolja veslaa od dvojice mojih prijatelja, i veslali su jednomjernim zaveslajima od jutra do mraka. U ono je vrijeme plovidba parnih brodova po Temzi bila kudikamo slabija od dananje i vialo se mnogo vie barki obalnih stanovnika. Teglenjaka, jedrenjakaugljenara*( Brod za prijevoz ugljena. - Prev.) i obalnih trgovakih brodova bilo je moda isto toliko koliko i danas, ali parnih brodova, bilo velikih, bilo malih, niti

dvadesetina od dananjeg broja. Kako je bilo jo rano, toga je jutra bilo mnogo samaca*( amac s jednim veslaem. - Prev.) to su se vrzli tamo-amo, i mnotvo teglenjaka, koji su se za vrijeme oseke sputali niz rijeku; plovidba po rijeci izmeu mostova u otvorenom amcu bila je u ono vrijeme mnogo laka i obinija nego danas, i mi smo brzo odmicali izmeu mnogih ajki i unova. Brzo smo proli ispod starog Londonskog mosta i pokraj ribarnice Old Billingsgate*( Trg u Londonu gdje se prodaju ribe. - Prev.), s barkama punim ostriga i Holanana, pokraj Whi-te Towera i Traitor's Gatea, i promicali pokraj brodova, nanizanih u dugim redovima. Tu su bili parobrodi iz Leitha, Aberdeena i Glas-gowa, krcali i iskrcavali robu, a nama su se inili neobino visoki, kad smo ih gledali s amca klizei uz njihove bokove. Bilo je bezbroj ug-ljenara i radnika koji su istovarivali ugljen, a to su s mostia za pristajanje skakali na palubu kao protutea tovarima ugljena to su se dizali iz broda da se onda uz silan tropot srue niz bok lae u teglenjake. Tamo je usidren leao parobrod za Rotterdam, koji je sutra trebao krenuti na put, a mi smo ga sada imali dobro na oku, a tu za Hamburg koji je takoer trebao sutra otploviti, te smo sada upravo prolazili ispod njegova kosnika*( Kosi jarbol na kljunu broda. - Prev.).I sada sam, sjedei na krmi, mogao vidjeti Mili Pond Bank i njegov gat, a srce mi je stalo jae udarati. Je li tamo? upita Herbert. Jo nije. Tako je pravo! Prema naem dogovoru ne smije stii prije nego to nas ugleda. Vidi li njegov signal? Odavle se ne moe jasno vidjeti, no mislim da sad vidim signal. A sad - vidim njega! Veslajte obojica! Samo otro, Herberte. Na vesla! Tek se naas dotakosmo stepenica, a on skoi u amac i odmah se opet otisnusmo. Imao je na sebi mornarsku kabanicu i u ruci crni platneni torbak te je

nalikovao rijenom peljaru da moje srce ne bi moglo bolje zaeljeti. Dragi moj mali! pozdravi me i stavi mi ruku na rame, kad je sjeo na svoje mjesto. - Dragi moj, vjerni mali, dobro si to pripremio. Velika ti hvala! Velika ti hvala! Ponovno smo prolazili kroz guste redove usidrenih brodova: izbjegavali zahrale sidrene lance, iskrzane kudjeljne konope, plutae to su poskakivale po valovima, rastrgane koare to su se prije no to e potonuti as jo drale na povrini, razasuto iverje i strugotine po valovima, rezali naslagu ugljene praine to je plivala povrh vode, prolazili ispod polene * ( Drveni kip na kljunu jedrenjaka. - Prev.) Johna iz Sunderlanda koji je govorio u vjetar (po navici mnogih Johnova), pa ispod Batsy iz Yarmoutha s neobino punanim grudima i izbuljenim oima koje su joj dva palca strile iz onih upljina, prolazili pokraj brodogradilita, odakle je dopirala lupa ekia, kripa pila koje su rezale drvo, zveket strojeva to su udarali u neznane predmete, pokraj mrkova uvedenih u brodove to proputaju vodu, pokraj brodskih vitlova u pogonu, brodova to su kretali prema moru, a s ijih su ograda pomorci urlali kletve prema lukim radnicima koji su im uzvraali, prolazili smo tako izmeu brodovlja i najzad uplovili u vode gdje je bilo mirnije, gdje su brodski mali mogli napokon uvui bokobrane*( Bokobran slui za zatitu
brodskog boka prilikom pristajanja; izrauje se od ueta kao mreasta pletnjaa i ispuni plutom. - Prev.) jer ih vie nisu

trebali bacati tamo-amo niz bokove broda koji se ljuljao po uzbibanoj vodi i gdje su se dotad uvuena jedra mogla razapeti da vjetar ponese brod. Na gatu, gdje smo ga uzeli u amac, pa sve odonda paljivo sam se ogledavao ne u li negdje ugledati kakav sumnjiv znak da se u nas sumnja. Nita nisam opazio. Zacijelo nas nije niti prije niti sada itko promatrao, niti je itko slijedio na amac. Da je za nama bio drugi

amac, pristao bih uz obalu i tako prisilio onaj drugi da nastavi svojim putem, ili da pokae svoje namjere. No mi smo bez najmanje smetnje produili put. Na njemu je bila mornarska kabanica i, kako sam ve bio spomenuo, posve je pristajao uz okolinu kao uobiajena pojava u njoj. Bilo je zaudno kako je od svih nas on najmanje bio u strahu. (Moda to treba pripisati njegovu dosadanjem runom ivotu.) Nije bio ravnoduan, jer mi je rekao kako se nada da e u stranome svijetu vidjeti svoga dentlmena kao jednoga od najuglednijih. Po mome shvaanju, nije naginjao na to da klone duhom ili da se prepusti sudbini, ali nije znao da se na pola puta ukloni opasnosti. Kad bi se u njoj naao, gledao bi joj oi u oi, ali se unaprijed ne bi uzbuivao. - Kad bi ti znao, dragi moj mali - rekao je - to za mene znai da mogu tako sjediti kraj svog maloga i puiti lulu, poto sam danima amio izmeu etiri zida, zavidao bi mi. Ali ti ne zna to to znai. - Mislim da poznam ari slobode - odgovorih. - Ah - ree on, ozbiljno klimajui glavom. - Ali ne pozna kao ja. Treba odleati u zatvoru, dragi moj mali, da bi znao poput mene... ali ne u opet biti kukavac. Pomislih kako je to nedosljedno jer bi bio spreman za neku veliku ideju rtvovati slobodu, pa ak i ivot staviti na kocku. Zakljuih daje moda sloboda bez opasnosti i suvie daleko od ivota na koji je bio navikao, da bi za nj isto znaila to i drugima. Nisam bio daleko od istine, jer uskoro nastavi otpuhnuvi nekoliko dimova: - Eto vidi, dragi moj mali, kad sam bio onkraj mora, uvijek sam pogledavao ovamo, pa mi je tamo ve bilo dotuilo iako sam se sve vie bogatio. Svatko je znao za Magwitcha, i Magwitch je mogao ii kud god ga je volja, i zbog toga nije nikoga glava zaboljela. Ali tu, dragi moj mali, tu ve vie paze na mene, to jest vie bi pazili kad bi znali gdje

sam. - Ako sve dobro proe - rekoh - za nekoliko sati bit ete opet sasvim slobodni i sigurni. Uzdahnuvi duboko, odvrati: - Nadam se. - I mislite da e tako biti? Uroni preko ruba amca ruku u vodu i smijeei se doda, a lice mu poprimi njeniji izraz to sam ga ve poznavao: - Da, bit e da tako i mislim, dragi moj mali. udio bi se da sam jo mirniji i bezbriniji nego to sam sada. Ali - plovimo tako lako i ugodno po vodi, pa moda stoga tako mislim. I uz dim lule upravo sam pomislio da ne moemo sagledati kraj iduih nekoliko sati, kao to ne moemo sagledati ni dno ove rijeke u iju sam vodu uronio rukom. A ne moemo ni njezino strujanje zadrati, ba kao to ne mogu zadrati ni ovo. Eto vidi, protjee mi izmeu prstiju i mahom nestaje! - doda, podignuvi ruku s koje je kapala voda. - Da nemate taj izraz lica, inilo bi mi se da ste neto maloduni -nabacih. - Ni najmanje, dragi moj mali! To je zbog toga to tako mirno plovimo i to voda oko pramca ubori kao da pjeva neki nedjeljni psalam. A moda polako i starim. Ponovno stavi lulu u usta, lice mu se smiri, i sjedio je spokojan i zadovoljan kao da smo ve daleko od Engleske. Ipak je pokorno posluao i najmanji savjet, kao daje neprestano strahovao. Kad smo pristali uz obalu da uzmemo u amac nekoliko boca piva, te je i on htio izii, a ja mu natuknuo da e biti najsigurnije za nj ako ostane gdje je, zapita me: - Misli, dragi moj mali? i opet mirno sjedne na svoje mjesto. Zrak je nad rijekom bio hladan, ali dan vedar, a mi se veoma radovali suncu. Plima je snano nadirala, i trudio sam se da iskoristimo svaku struju, te su nas jednomjerni zaveslaji vesala snano naprijed tjerali. Dok je plima malo-pomalo nezamjetljivo opadala, sve vie smo odmi-

cali od oblinjih umaraka i breuljaka i ulazili u sve vee pliake izmeu glibovitih prudova, no jo nas je plima nosila kad smo bili ve podalje od Grayesenda. Kako je na tienik bio ogrnut mornarskom kabanicom, hotimice sam proao udaljenosti od jedne ili dvije duljine amca pokraj Carinarnice smjetene na splavi i tako dospio izvan dohvata struje, pokraj dva broda s iseljenicima i ispod pramca broda s ijih su nas katela na pramcu gledali vojnici. Plima je uskoro stala opadati, usidreni su brodovi poeli dizati sidra i naskoro se zatim okretati i itavo je brodovlje pokraj nas zaplovilo koristei novu struju da stigne do Poola, dok smo se mi drali obale izbjegavajui, to smo vie mogli struju, i klonili se pliaka i pjeanih prudova. Nai su veslai bili odmorni, jer su povremeno putali da struja minutu-dvije nosi amac pa im nije bilo potrebno vie od etvrt sata odmora. Poli smo na obalu po kliskom kamenju da pojedemo i popijemo to smo ponijeli sa sobom, a onda se malo ogledali. Okoli je bio nalik na moj movarni kraj, sve sama jednolina nizina s mutnim obzorjem, dok je vijugava rijeka zakretala i zakretala, velike se plutajue bove same okretale i okretale, a sve ostalo bilo mirno i pusto kao poslije brodoloma. Sada je i posljednja skupina brodova oplovila posljednji rt, put kojega smo mi plovili; posljednji je zeleni teglenjak sa smeim jedrom natovaren slamom krenuo za brodovljem. Nekoliko je barki, nalik na prve djeje crtarije amaca, natovarenih sovrnjom*( Kamenje, pijesak ili bilo koji materijal koji se na prazne
jedrenjake ukrcavao radi stabilnosti broda kako bi mogao sigurnije ploviti do luke, gdje e krcati teret. - Prev.), lealo u glibu. Poput

bogalja stajao je u pliaku na obinim gredama malen, pogrbljen svjetionik, kao da se podupire na take i hodulje usred gliba; iz gliba su strile sluzavim muljem oblijepljene motke; iz gliba je strilo sluzavim muljem oblijepljeno kamenje; iz gliba su strili crveni putokazi i vodokazi; u glib se bio otkliznuo stari plutajui gat i

nekakva straara bez krova; i sve je oko nas bilo zamrlo u glibu. Opet smo se otisnuli od obale i plovili kako smo bolje znali i umjeli. Sada je veslanje bilo mnogo napornije, ali su Herbert i Startop bili ustrajni te su veslali i veslali do zalaza sunca. Tada nas je nadola voda ve malo izdigla tako da nam je pogled mogao zahvatiti kraj. Vidjelo se crveno sunce nad niskom razinom obale, zastrto grimiznom maglicom koja se brzo pretvarala u mrak. Vidjela se pusta movarna nizina, a tamo se daleko uspinjala zemlja, te se inilo kao da izmeu humaka i nas nema nikakvog ivota, osim to je tu i tamo u naoj blizini kruio poneki sjetni galeb. Kako je no brzo osvajala, a utap se ve bio mijenio, te e se mlaak tek kasno pomoliti, malo smo se posavjetovali, samo malo, jer je bilo jasno da nam je bilo ploviti do prve krme na osamljenu mjestu. I tako se oni ponovno prihvatie vesala, dok sam se ja ogledavao ne bih li gdje zapazio neto nalik na kuu. Cetiri-pet dugih milja smo tako ustrajali ne progovorivi gotovo ni rijei. Bilo je vrlo studeno i brod-ugljenar koji je prolazio mimo nas s vatrom to se dimila i buk-tjela u brodskoj kuhinji priinio nam se kao toplo domae ognjite. Sad je ve pao mrak kakav e potrajati sve do jutra. Slaba svjetlost koja nam je svijetlila kao da nije dolazila s neba ve vie iz same rijeke kad bi u nju zaronila vesla razbijajui blistave odsjeve rijetkih zvijezda. U tim je turobnim trenucima oito svima nama ovladala misao da nas progone. Kako je plima nadolazila, valovi su u nejednakim razmacima tekim udarcima zapljuskivali obalu. Kad god bismo zauli taj um, jedan ili drugi svakako bi se trgnuo i pogledao u tom smjeru. Tu i tamo struje su u obali izlokale male zaljeve, i svi smo sumnjiavo gledali ta mjesta. Koji put bi se jedan od nas tiho javio: Kakav je to um? ili drugi zapitao: Je li ono tamo amac? Zatim bi medu nama

zavladala mrtva tiina, a ja bih sjedio i nevoljko mislio na to kako vesla neobino jako kripe u svojim karmovima*( Skaram, drveni klin ili paljak o koji je privreno veslo. - Prev.).Napokon ugledasmo nekakvo svjetlo i krov, a odmah zatim stazicu du obale nainjenu od kamenja pokupljenog tu na mjestu. Ostavivi ostale u amcu, izidoh na obalu te se uvjerih da svjetlost dopire iz rasvijetljenog prozora neke krme. Bilo je to dozlaboga prljavo mjesto i, rekao bih, dobro znano krijumarima, ali je u kuhinji gorjela vesela vatrica, a bilo je suene slanine i jaja za jelo i razliitih pia. Bile su i dvije sobe s po dvije postelje, kakve su da su, tono gazda ree. U kui nije bilo nikoga osim gazde, njegove ene i nekog prosijedog mukarca, ladara, izvjesnog Jacka, koji je bio tako sluzav i blatan kao daje motka za mjerenje vodostaja. S tim sam pratiocem siao opet do amca, pa smo se svi iskrcali, po-nijevi sa sobom vesla, kormilo, akiju i ostalo, te izvukli amac da preko noi bude na obali. U slast smo pojeli veeru kraj kuhinjskog ognjita, a zatim rasporedili gdje e tko spavati: Herbert i Startop u jednoj sobi, a ja sa svojim tienikom u drugoj. Uvjerili smo se da se domain pomno pobrinuo da ni daak svjeeg zraka ne dopre u te sobe, kao da je zrak opasan po ivot. Ispod kreveta bilo je toliko prljavog rublja i kojekakvih kutija te ne bih mogao ni zamisliti da obitelj toliko toga posjeduje. Ipak smo smatrali da smo dobro proli, jer teko da bismo nali osamljenije mjesto. Poslije veere ugodno smo se odmarali kraj ognjita, a Jack-ladar je sjedio u kutu i na nogama imao nabrekle izme. Dok smo zalagali jaja i slaninu, hvalisavo nam je pokazao te izme to ih je prije nekoliko dana skinuo s nogu utopljenika pomorca, kojega je voda izbacila na obalu. Zapita me, jesmo li sreli ajku na etiri vesla, koja je s plimom plovila uz rijeku? Kad mu zanijekan, pripomenu da se zacijelo

vratila niz vodu, pa ipak doda krenula je uz rijeku kad se odavle otisnula. Mora da su se iz nekog razloga predomislili zakljui Jack pa se vratili. Rekoste ajka na etiri vesla? zapitah. etverac potvrdi Jack s jo dvojicom osim veslaa. Jesu li se tu iskrcali? Doli su amo s kamenim vrem od dva galona da uzmu piva. Eh, da mi je bilo sasuti im malo otrova u pivo - ree Jack - ili neku vraku medicinu, to bi im onako ljudski proistila crijeva! Zato? - Znam ja zato - na to e Jack. Govorio je nekako promuklo, kao da mu je sve grlo bilo oblijepljeno muljem. - Misli - objasni krmar, ovjek zamiljen, s vodnjikavim oima, koji kao da je imao veliko pouzdanje u svoga Jacka - misli da su to nisu. - Znam ja dobro to mislim - odsijee Jack. - Misli, Jack, da su to carinici? - upita krmar. - Da - ree Jack. - Onda se vara, Jack. - Da ne bi! Poslije tog svog neodreenog odgovora i u bezgraninom uvjerenju da je u pravu, Jack izuje jednu od svojih nabreklih izama, zaviri u nju, te lupkajui njome po kuhinjskom podu istrese iz nje nekoliko kamenia, pa je opet navue. Sve je to uinio kao da je toliko u pravu te moe raditi to ga je volja. - Pa to su onda po tvom miljenju uinili sa svojim pucetima, Jack? - upita gazda, pomalo uskoleban. - Uinili s pucetima? - odvrati Jack. - Bacili u vodu. Progutali. Posadili da im iznikne salata. Uinili s pucetima!?

- Ne budi drzak, Jack - prekori ga gazda boleivim i ganutljivim glasom. - Carinik zna to e uiniti sa svojim pucetima ree Jack, izgovarajui s najveim prezirom tu zazornu rije - kad mu smetaju pri njegovoj raboti. Dva se putnika u etvercu ne etkaju i bez cilja vozaju po rijeci, plimom niz vodu, a osekom uz vodu, sa strujom i protiv struje - ako nije posrijedi Carinarnica. - Rekavi to s prezirom, izie a krmar, ostavi bez svoga pouzdanika, nije smatrao uputnim nastaviti razgovor. Od toga nam je razgovora postalo svima, pa i meni, vrlo nelagodno pri dui. Zloguki je vjetar zavijao oko kue, nadola je plima zapljuskivala obalu, i bilo mi je kao da smo zatvoreni u kavezu i ugroeni. ajka na etiri vesla to tako neobino unaokolo plovi, tako da je ak pobudila pozornost, bila je zloslutan znak i nisam se te pomisli mogao osloboditi. Poto mi je uspjelo nagovoriti Provisa da pode gore i legne u postelju, iziao sam sa svoja dva druga (Startop je ve bio upuen u itav podvig) i odrali smo jo jedno vijeanje. Raspravljali smo o tome da li da ostanemo u kui sve do dolaska parobroda, to bi moglo biti oko jedan poslije podne, ili da u rano jutro krenemo dalje. Uglavnom smo smatrali da e biti bolje ostanemo li gdje smo sada, sve do sat-dva prije dolaska parobroda, pa tek onda isplovimo u pravcu njegova puta, preputajui se plimi da nas lagano nosi. Odluismo da emo tako uiniti i vratismo se u kuu na poinak. Legao sam u postelju gotovo sasvim obuen i spavao nekoliko sati dubokim snom. Kada sam se probudio, poelo je puhati i cimer krme (laa) kripio je i lupetao tropotom koji me straio. Ustavi tiho, jer je moj tienik jo vrsto spavao, pogledao sam kroz prozor odakle se vidjela staza po kojoj smo izvukli amac na kraj. Poto su mi se oi navikle na svjetlost mjeseca zastrta oblacima, spazih dvojicu ljudi koji su

pregledavali na amac. Proli su ispod prozora, ne gledajui ni u to drugo, i nisu krenuli dolje na gat koji je, koliko sam vidio, bio prazan, ve udarili kroz movaru u pravcu Norea*( Nore, pjeani prud na uu Temze. - Prev.). U prvi sam mah poelio pozvati Herberta i pokazati mu onu dvojicu koji su odlazili. No poto sam malo razmislio, prije nego to u ui u njegovu sobu u stranjem dijelu kue, do moje, i sjetio se da je za njega i Startopa dan bio mnogo naporniji negoli za mene, odustao sam. Vrativi se prozoru, vidio sam onu dvojicu kako prolaze movarom. Ubrzo sam ih, meutim, pri toj slaboj svjetlosti izgubio iz vida, pa kako sam bio sav prozebao, legoh da o svemu razmislim i ponovno zaspah. Ustali smo rano. Dok smo se prije doruka sva etvorica ushodali tamo-amo, smatrao sam da im moram ispriati to sam vidio. Pa i sada je na tienik od svih nas bio najmanje zaplaen. - Vrlo je vjerojatno sasvim mirno ubaci - da su ljudi iz Carinarnice i da nemaju o nama ni pojma. - Pokuao sam sam sebe uvjeriti da je tako, a doista je vrlo lako moglo i biti. Predloio sam, meutim, da on i ja pjeice poemo do udaljenog rta, to smo ga vidjeli, i da nas tamo, ili to blie tom mjestu, preuzme amac oko podneva. Zakljuie daje to dobra mjera opreznosti, pa on i ja krenusmo odmah poslije doruka ne rekavi ni rijei u gostionici. Puio je lulu dok smo hodali, a ponekad bi zastao da me potapa po ramenu. Mogao bi tko pomisliti da meni a ne njemu prijeti opasnost, te me sada hrabri. Govorili smo vrlo malo. Kad smo se pribliili rtu, zamolim ga da ostane u zaklonu dok sam ja krenuo u izvianje jer su se noas ba prema onom rtu ona dvojica zaputila. Poslua me, i ja podoh dalje sam. Podalje od rta nije bilo nikakva amca, niti je igdje u blizini bilo amaca izvuenih na kraj, niti tragova da su

se ljudi ovdje ukrcali. Plima je, meutim, bila visoka te je moda pokrila tragove njihovih stopa. Kada je iz daljine izvirio iz svog zaklona i vidio kako mu eirom maem da se pridrui, prie. Tu smo ekali, as leei na nasipu, zaogrnuti kaputima, as opet hodajui da bi se ugrijali, sve dok nismo ugledali na amac kako nam se iza okuke pribliuje. Brzo smo se ukrcali i zaveslali prema putu parobroda. Bilo je tada deset minuta do jedan te smo se stali ogledavati ne bismo li gdje ugledali pramen dima. Bilo je ve jedan i pol prije no to smo ugledali dim parobroda, a zatim smo uskoro vidjeli dim jo jednog broda. Kako su se primicali punom brzinom, priredili smo naa dva torbaka, iskoristivi priliku da Herbertu i Startopu kaemo zbogom. Svi smo se srdano izrukovali, a niti Herbertove ni moje oi nisu ostale sasvim suhe kadli ugledah ajku na etiri vesla kako je malo podalje od nas sunula iz svoga sklonita pod nasipom veslajui u istom pravcu kao i mi. Izmeu nas i parobrodskog dima isprijeio se jo komad obale, jer je na tom mjestu rijeka zaokretala okukom; no onda smo ugledali brod, koji je plovio ravno prema nama. Doviknuo sam Herbertu i Startopu neka zaveslaju uz struju, tako da bi nas oni s broda mogli vidjeti kako ekamo da nam se priblie, a Provisa sam zaklinjao neka sjedi sasvim mirno, umotan u svoju kabanicu. On mi veselo odgovori: Pouzdaj se u me, dragi moj mali sjedei mirno kao kip. U to nam je vrijeme ajka, kojom su upravljali vrlo iskusni ljudi, presjekla put, pustila da joj se pribliimo i okrenula se nama bokom. Ostavljajui samo toliko slobodnog mjesta da bi vesla mogla raditi, ostajala je tako, postrance plutajui nasumce kad bismo mi nasumce plutali, zamahujui veslom kad bismo mi zaveslali. Jedan od dvojice neveslaa upravljao je kormilom motrei nas pozorno kao to su to inili i svi veslai; drugi je nevesla 'i bio sav zakukuljen ba kao Provis, i kao da

se sve vie smanjivao i do-5 aptavao neke upute kormilaru dok nas je promatrao. Ni u jednom amcu nije pala ni jedna rije. Startop je poslije nekoliko minuta mogao razabrati koji e parobrod prvi stii do nas i on mi, sjedei nasuprot meni, priguenim glasom dobaci Hamburg! Brod se vrlo brzo pribliavao, i klopot je lopata njegovih kotaa postajao sve jai i jai. Bilo mi je kao da je sjena lae ve pala na nas kadli se ajka zovom oglasi. Ja im se javih. Imate prognanika povratnika ree ovjek koji je kormilario. To je taj, umotan u kabanicu. Zove se Magwitch, iliti Provis. Imam nalog da ga uhapsim, i pozivam ga da se preda, a vas da mi pritom pomognete! Ne izdavajui nikakve glasne zapovijedi momadi, u isti as natjera ajku ravno na nas. Uinie samo nagli zaveslaj naprijed, uvukoe vesla, sunue poprijeko, te nam polegoe uz bok a sve to u tren oka, te nismo ni znali to se oko nas zbiva. To je izazvalo veliku pometnju na parobrodu i uo sam zapovijed da se zaustave kotai, i kako su se zaustavili, i osjetio kako brod neodoljivo juri na nas. Istog sam trenutka vidio kako je kormilar ajke poloio ruku na rame hapenika, vidio kako su se oba amca od snanih udara valova okrenula, i napokon kako su svi mornari na palubi parobroda uzbueno potrali naprijed. Istog sam asa vidio i to kako je hapenik skoio, sagnuo se preko svoga hvataa i strgnuo kaput s ramena onog drugog neveslaa u ajci. U isti as sam vidio da je to otkrito lice lice onog drugog robijaa iz davnanjih dana. Usto sam vidio kako se lice nagnulo natrag, blijedo od stravina straha, i to e mi uvijek ostati u sjeanju. Zauh jezovit krik s palube parobroda i glasan pljusak vode i osjetih da amac ispod mojih nogu tone. Samo naas mi se inilo da sam se hvatao u kotac s tisuu mlinskih jazova i tisuu svjetlaca, a nakon toga trenutka povukli su me u ajku. Tu je bio Herbert i

Startop, ali na je amac nestao, a nestala su i oba robijaa. Sto zbog vike s palube parobroda i bijesnog putanja pare, to zato jer je parobrod krenuo dalje, a i mi takoer, isprva nisam razlikovao nebo od vode, ni lijevu od desne obale, no momad je velikom brzinom ajku dovela u pravi poloaj, i snano zaveslavi nekoliko puta naprijed ustavie vesla, gledajui uzbueno i bez rijei u vodu po krmi. Uskoro se na povrini ukazalo neto crno to je struja nosila prema nama. Nitko ne ree ni rijei, ali kormilar digne ruku, te svi stadoe polako unatrag veslati, drei tako amac neprestano u istom pravcu. Kada je ono crno dolo blie, vidio sam da je to Magvvitch koji je plivao, ali ne slobodno. Povukoe ga u amac i smjesta mu stavie lisiine na ruke i negve na noge. Zaustavili su ajku i bez rijei i vrlo paljivo nastavili pogledima pretraivati povrinu. No sada se pribliavao rotterdamski parobrod, i oito ne shvaajui to se dogodilo, pribliio se punom brzinom. Dok smo zavali brod i zaustavili ga, oba su parobroda ve bila poodmakla od nas, a mi smo se dizali i padali u uzbibanoj vodi njihovih brazda. Jedan od mornara je i dalje ostao na strai kada se voda ve dugo smirila i oba parobroda nestala; no svi smo znali da vie nema nikakve nade. Napokon smo odustali od daljih pokuaja te uz obalu veslali prema gostionici koju smo tek nedavno napustili, gdje su se svi nemalo zaudili kad su nas ugledali. Tu sam mogao pruiti neto olakanja Magvvitchu ne vie Provisu koji je zadobio vrlo teku ozljedu na prsima i duboku ranu na glavi. Ispriao mi je da je po njegovu miljenju dospio ispod kobilice parobroda i bio ranjen u glavu u trenutku kad je htio izroniti. Ranu na prsima (zbog koje mu je disanje zadavalo velikih bolova) zadobio je - kako misli udarivi o bok ajke. Ne moe sa sigurnou rei to

je zapravo uinio s Compeysonom, ali u trenutku kada ga je uhvatio za kaput da bi se uvjerio je li to on, taj je zlikovac teturajui skoio na noge i natrag posrnuo te su obojica pala u vodu. Kako je on (Magwitch) iznenada pao u vodu, dok se njegov hvata naprezao da ga zadri u amcu, amac se zajedno s nama izvrnuo. apatom mi je ispriao kako su njih dvojica potonula, dohvativi se u mahnitom bijesu u kotac, te je u vodi dolo do borbe, a on se oslobodio, zadao udarac i otplivao. Nikad nisam imao razloga posumnjati u potpunu istinitost toga to mi je ispripovjedio. inovnik, koji je upravljao ajkom, isto je tako prikazao kako su ona dvojica pala iz amca. Kad sam inovnika zamolio za doputenje da promijenim hapeni-kovo prokvaeno odijelo kakvom god odjeom, koju bih mogao kupiti tu u gostionici, odmah je pristao; samo je dodao da mora sve zaplijeniti to je hapenik sa sobom nosio. Tako je novanik, to sam ga neko imao u rukama, sada dospio u ruke inovnika. Nadalje mi je dopustio pratiti hapenika u London, ali je to uskratio dvojici mojih prijatelja. Jack iz Lae primio je sve upute na kojem je mjestu utopljenik nestao, i on se latio potrage za lesom na svim mjestima gdje je bilo najvjerojatnije da e biti izbaen na obalu. Kad je uo da je utopljenik imao arape na nogama, njegovo zanimanje za pronalaenjem tijela kao da je jo poraslo. Bit e da mu treba desetak utopljenika da se obue od glave do pete; i moda je to bio razlog to su pojedini komadi njegove odjee bili u razliitom stanju raspadanja. Ostali smo sami u krmi, sve dok nije nadola plima, i tada su Ma-gwitcha odnijeli dolje do ajke i ukrcali ga. Herbert i Startop imali su se vratiti kopnom u London im im se prui prilika. Bolan je bio rastanak, i kada sam sjeo uz Magwitcha, osjetio sam daje to odsad moje mjesto, dokle god bude ivio.

Sada je nestalo sve odvratnosti to sam je ikad prema njemu osjeao, te sam u tom progonjenom, izranjenom i okovanom biu vidio samo ovjeka koji je elio da bude moj dobroinitelj i koji je itav niz godina s velikom ustrajnou gajio prema meni samo osjeaje ljubavi, zahvalnosti i velikodunosti. Vidio sam u njemu samo boljega ovjeka nego to sam ja bio prema Joeu. to se vie hvatala no, to je tee i bolnije disao, a esto nije mogao zatomiti stenjanje. Nastojao sam ga udobnije smjestiti da poiva na ruci kojom sam se mogao sluiti, no strana je bila pomisao to u dnu due nisam alio da je tako teko ranjen, jer bi nesumnjivo najbolje bilo da umre. Nisam sumnjao da jo ivi velik broj ljudi koji su mogli i bili spremni da ga prokau. Nisam se nadao da e biti prema njemu milostivi. Prema njemu, kojeg su prilikom suenja prikazali u najgorem svjetlu, koji je nakon toga pobjegao iz tamnice te ponovno suen i vratio se poto je bio deportiran kao robija, osuen na doivotnu robiju, i skrivio smrt ovjeka koji je uzrokovao njegovo hapenje. Dok smo se vraali prema zalasku sunca, od kojega smo se juer u-daljavali kada smo na put poli, i nae se nade sasvim rasplinule, rekoh mu kako me boli kada pomislim na to da se samo zbog mene vratio. - Dragi moj mali odvrati sasvim sam zadovoljan to sam se na to odvaio. Vidio sam svoga malog, i znam da moe postati dentlmen i bez moje pomoi. Ne, ne. Razmiljao sam o tome dok smo bili jedan uz drugoga. Ne, ne. Bez obzira na to to sam elio da to postanem, sada sam shvatio to mi je Wemmick bio natuknuo. Predviao sam da e njegov imutak nakon osude pripasti dravi. Sluaj, dragi moj mali - progovori. - Za dentlmena bit e sad najbolje da se za nj ne zna da spada k meni. Doi mi u posjet samo s Wemmickom kao sluajno. Kad e me, kao ve toliko puta prije,

posljednji put pod zakletvom presluavati, ti sjedni tako da te mogu vidjeti - i to je sve to traim. - Uvijek u biti uz vas - obeah - kad god mi to dopuste. Dao Bog, i ostat u vam isto tako vjeran kao to ste vi meni bili! Osjetio sam kako je njegova ruka zadrhtala u mojoj; pokrenuo je lice leei na dnu amca, i opet sam zauo kako mu je u grlu neto zakrkljalo kao neko davno - samo tie i smirenije, kao to je sada sve na njemu bilo. Bilo je dobro to je to spomenuo, jer me je podsjetio na ono ega bih se inae tek onda sjetio kad bi moda bilo prekasno: da ne treba nikad saznati kako su se izjalovile njegove nade da me uini imunim. 55. POGLAVLJE Idui su ga dan odveli na policiju i bili bi ga odmah predali sudu da nisu morali poslati u unutranjost po nekog starog pomorskog asnika s robijake galije, s koje je neko pobjegao, a taj je trebao potvrditi njegov identitet. Nitko nije u to sumnjao, ali Compeyson, koji je namjeravao nastupiti kao svjedok, plutao je mrtav na valovima rijeke, a sluajno ba u to vrijeme nije bilo u Londonu ni jednog uznikog slubenika koji bi mogao dati potrebno svjedoanstvo. U noi po svom dolasku poao sam ravno u privatni stan gospodina Jaggersa da osiguram njegovu pomo. Gospodin Jaggers mi je izjavio da u pogledu uhapenika ne moe nita obeati. To je bila posljednja nada, ali mi on ree da suenje ne e potrajati dulje od pet minuta kad nastupi svjedok, i da nema sile na svijetu koja bi mogla sprijeiti osudu. Rekao sam gospodinu Jaggersu svoju namjeru da nita ne kaem Provisu o sudbini njegova bogatstva. Gospodin Jaggers je bio sa mnom nezadovoljan i ljutio se to sam dopustio da mi blago promakne kroz prste,

te dodao kako bismo uskoro trebali uloiti utok te svakako nastojati dobiti bar jedan dio toga novca. Ali nije preda mnom tajio injenicu da ima mnogo sluajeva u kojima se zapljena ne bi izvrila, no da u naem sluaju nema nikakvih okolnosti koje bi opravdale takvu nadu. To mi je bilo sasvim jasno. Nisam bio u rodu sa zloincem, medu nama nije postojala nikakva zakonom priznata veza; prije hapenja nije dao nita napismeno, niti to u moju korist odredio, a bilo bi sasvim uzalud kad bi to sada uinio. Nisam imao nikakva prava, i jedanput sam za svagda odluio, a poslije pritom uvijek i ostao da nikad ne u aliti to sam odustao od jalova pokuaja da to pravo steknem. ini se da se s pravom moglo vjerovati kako se utopljeni prokaziva nadao da e mu dio zaplijenjenog imutka biti dodijeljen kao nagrada i da mu je nekako uspjelo dobiti tone podatke o Magwitchovim poslovima. Kad su mnogo milja dalje od mjesta gdje se utopio, nali njegovo strano iznakaeno tijelo i identificirali ga samo po onome to su mu izvadili iz depova, zabiljeke u njegovoj presavijenoj lisnici bile su itljive. Medu tima bilo je ime banke u New South Walesu, gdje je bila uloena izvjesna svota novaca, kao i opis nekih zemljita od velike vrijednosti. Obje su se stavke nalazile u popisu to ga je Magwitch dao gospodinu Jaggersu dok je bio u zatvoru, vjerujui da u ja batiniti taj imutak. Njegova neupuenost ipak je konano jadniku jednom koristila. Nikad nije posumnjao da moje nasljedstvo u rukama gospodina Jaggersa ne bi bilo posve sigurno. Nakon to je dravni odvjetnik tri dana ekao na svjedoka s robijake galije, svjedok je doao, i istraga je bila brzo dovrena. Odlueno je da e mu biti sueno na iduem sastanku suda koji e zasjedati za mjesec dana. Jedne veeri u tim crnim danima moga ivota Herbert je sav snuden doao kui i rekao mi: Dragi Handel, sve se bojim da u te uskoro morati napustiti. Budui da me je njegov ortak ve

unaprijed o tome obavijestio, manje sam se iznenadio nego to je oekivao. Promaili bismo divnu priliku kad bih sada odgodio odlazak u Kairo, i meni je silno ao, Handel, to u morati otputovati ba sada kad sam ti najvie potreban. Herberte, ti e mi uvijek biti potreban, jer u te uvijek voljeti, ali sada mi nisi potrebniji no ma kojom drugom zgodom. Bit e tako usamljen. Nemam vremena da na to mislim - odgovorih. Pa ti zna da uz njega provodim svaki slobodni as kad mi dopuste da budem kod njega, i da bih cijeli dan bio s njim kad bih mogao. A kad odem od njega, zna da i tada neprestano mislim samo na njega. Pomisao na straan poloaj, u koji je Magwitch zapao, bila nam je tako jezovita da o tome nismo jasnijim rijeima govorili. - Prijatelju dragi - nastavi Herbert - blizu je as rastanka, jer emo se zaista morati vrlo skoro rastati oprostit e mi ako te sad uznemirujem tvojim osobnim prilikama. Jesi li pomiljao na svoju budunost? - Nisam, jer me je strah misliti na bilo kakvu budunost. - Ali pomisao na svoju budunost ne moe odbaciti, ti to doista, dragi Handel, ne smije uiniti. Volio bih kad bi se o tome htio sa mnom porazgovoriti, ukoliko ti moe pomoi nekoliko prijateljskih rijei. - Hou pristadoh. - U naoj podrunici, Handel, potreban nam je... Vidio sam kako u svojoj tankoutnosti izbjegava pravu rije, te dodah: .. .namjetenik. - Namjetenik. Nadam se da je posve vjerojatno da e s vremenom postati i ortak (ba kao to je i namjetenik, tvoj znanac, postao). No dakle, Handel... ukratko, prijatelju dragi, hoe li doi k meni?

U njegovu je dranju bilo neto tako milo, srdano i privlano kad je rekao No, dakle, Handel, kao da zapoinje vaan poslovni razgovor, no najedanput promijeni glas, prui mi svoju estitu desnicu, pa nastavi kao pravo ae: - Clara i ja smo ve toliko puta o tome razgovarali produi Herbert - sirota me je mala upravo veeras sa suzama u oima molila da ti kaem kako e, ako pristane s nama ivjeti kad budemo zajedno, sve uiniti da bude sretan i da te uvjeri daje prijatelj njezina mua i njezin prijatelj. Mi bismo se, Handel, tako lijepo slagali! Najsrdanije sam zahvalio i njoj i njemu, i onda dodao kako jo ne mogu obeati da u mu se pridruiti kako mi to prijateljski predlae. Prvo, moje su misli toliko zaokupljene da ne mogu o tome mirno razmiljati. Drugo... Da! Drugo, u mojim je mislima bilo nekoga neodreenog oklijevanja, a pri kraju te posve obine pripovijetke vidjet e se zato. - Ali ako misli, Herberte, da bi bez tete za sam posao mogao malo priekati na moj odgovor... - Kako god eli - usklikne Herbert. - est mjeseci, godinu dana! - O, ne tako dugo - rekoh ja. - Najvie dva-tri mjeseca. Herbert je time bio veoma obradovan i kad smo na ugovor potvrdili stiskom ruke, doda da mi sada mirne due moe rei da e po svoj prilici krajem ove nedjelje morati otputovati. - A Clara? - zapitah. - Draga moja mala - odvrati Herbert - vjerno e obavljati svoju dunost prema ocu, dokle god bude iv. No ne e zadugo. Gospoda Whimple mi je povjerila da otac ve doista odlazi na drugi svijet. - Ne elim biti beutan - ubacih - ali za njega je najbolje da ode.

- Naalost si u pravu nato e Herbert. A onda u se vratiti po svoju dragu malu, pa emo se ja i moja draga mala vjenati u najveoj tiini u prvoj crkvi. Nemoj zaboraviti da sretna moja djevojica ne potjee iz odline porodice, dragi moj Handel, i nikada nije listala po Plemikom almanahu, te nema ni pojma tko joj je djed. Oh, sretna li sina moje majke! U subotu te iste nedjelje oprostio sam se s Herbertom, prepunim velikih nada, ali sjetnim i alosnim to me ostavlja, kad je sjeo u potansku koiju koja vozi izmeu Londona i luke. Udoh u kavanu da napiem Clari pisamce i javim joj da je otputovao i da je od svega srca stotinu puta pozdravlja, a zatim podoh u svoj opustjeli dom, ukoliko je ta rije na mjestu, jer sada vie i nije bio moj, i nigdje vie nisam imao doma. Na stepenicama sam se sastao s Wemmickom. Upravo je silazio, poto je uzalud kucao na moja vrata. Od pokuaja bijega, koji je tako zlokobno svrio, pa sve naovamo, nismo se nasamo vidjeli. Doao je kao privatno i neslubeno lice da mi u nekoliko rijei objasni na promaeni pothvat. - Pokojni je Compeyson - zapoe Wemmick - malopomalo uspio gotovo do dna proniknuti u na pothvat. Iz razgovora njegovih ortaka, koji su dospjeli u zatvor (njegovi su ortaci vazda dospijevali u zatvor), saznao sam ono to me je nagnalo da vas obavijestim. Naulio sam ui, gradei se nevjet, sve dok nisam saznao da je odsutan. Mislio sam da je sada kucnuo pravi as za pokuaj bijega. Mogu se samo domiljati da je to bio dio njegove lukave osnove da kao prepredeni lopov po obiaju zavede u bludnju vlastite pomagae. Nadam se da me ne krivite, gospodine Pipe? Vjerujte da sam vam od svega srca nastojao pomoi. - Ja vam od srca vjerujem, Wemmick, i velika vam hvala na svoj vaoj brizi i prijateljstvu. - Hvala vam, najljepa hvala. To je teak udarac produi Wemmick, ekajui se po glavi. - Uvjeravam

vas da ve dugo nisam bio tako razoaran kao sada. A najvie mi je ao za gubitak golema pokretna imutka. O, Boe, Boe! - A meni je, Wemmick, najvie ao jadnog vlasnika tog imutka. - Da, svakako, svakako - brzo e Wemmick. Razumije se da vas nitko ne moe zbog toga prekoriti to ga alite, te bih i sam rado platio pet funti da ga izvuemo iz te kae. Evo, kako ja gledam na stvar. Pokojni je Compeyson ve unaprijed bio obavijeten o njegovu povratku i zato tvrdo odluio da ga prokae, pa ne vjerujem da biste ga mogli spasiti. Ali se pokretni imutak doista mogao spasiti. To je razlika izmeu imutka i njegova vlasnika, razumijete li? Pozvah Wemmicka u stan da se okrijepi aom groga prije no to e pjeke natrag u Walworth. Primio je moj poziv. Dok je ispijao umjerenu koliinu, koju je sebi priutio, iznebuha me, poto se malko bio uzvrpoljio, zapita: - Sto velite na to da sam naumio u ponedjeljak poi na jednodnevni dopust, gospodine Pipe? - Pa, mislim da takva to zacijelo niste uinili posljednjih dvanaest mjeseci. - Prije bi se moglo rei - posljednjih dvanaest godina - nato e Wemmick. - Da. Uzet u dopust. tovie: poi u malo u etnju. tovie: zamolit u vas da i vi poete sa mnom. Upravo sam se htio ispriati kako ba tih dana nisam nimalo dobro drutvo, kadli me Wemmick pretee. Znam kako ste zauzeti ree i znam kako ste neraspoloeni, gospodine Pipe. No ako biste ikako mogli da mi iskaete tu uslugu, smatrao bih se osobito poaenim. Bit e tek kratka etnja u rane jutarnje sate. To e (zajedno s dorukom na etnji) trajati od osam do dvanaest. Ne biste li se mogli potruditi pa da to nekako udesite.

Uinio mi je u razliitim zgodama ve toliko usluga da je to, to je od mene traio, zaista bio vrlo neznatno ime bih mu se mogao oduiti. Obeao sam mu da bih mogao i da u nekako udesiti a on se toliko obradovao mojemu pristanku da sam se i sam radovao. Na njegovu izriitu molbu obeao sam da u doi po njega u Tvrdu u ponedjeljak u osam i pol sati izjutra, i nato smo se rastali. U ponedjeljak izjutra tono u dogovoreni sat pozvonio sam na vratima Tvrde. Otvorio mi je sam Wemmick: opazio sam daje bio bolje odjeven nego obino i imao otmjeniji eir. Unutra su nas ekale dvije ae mlijeka pomijeane s rumom i dva kolaia. ini se daje Stari bio uranio jer, pogledavi u njegovu sobu, vidio sam daje njegova postelja prazna. Kada smo se okrijepili mlijekom s rumom i kolaima i krenuli u etnju, nemalo sam se zaudio kad sam vidio daje Wemmick uzeo na rame prut za udicu. Pa ne emo valjda pecati ribu? - zapitah. Ne emo odgovori Wemmick ali volim etati s prutom na ramenu. To mi je bilo nekako udno, ali nita ne rekoh, i mi krenusmo na put. Zaputili smo se prema Cambenvell Greenu, a kad smo doli blizu, Wemmick iznenada usklikne: Oho! Evo crkve! U tome nije bilo nita udnovato, pa ipak sam se nemalo zaudio kad me pozva, kao da mu je sinula sjajna ideja: Ajmo ui! Kad smo uli, Wemmick je ostavio prut za udicu u trijemu, osvrui se na sve strane, zatim je duboko segnuo u dep kaputa i izvadio papirnati zamotuljak. Oho! usklikne. Evo rukavica! Obuimo ih! Rukavice su bile od bijele srnee koe, a njegova se potanska krabica irom razjapila, pa sam stao ozbiljno sumnjati da se neto sprema. Moja se sumnja

pretvorila u izvjesnost kad sam ugledao Staroga kako se pojavio na pokrajnim vratima i pratio damu. - Oho! - ponovno e Wemmick. - Evo gospoice Skiffins! Ajmo se vjenati! Ta je utljiva djeva bila odjevena kao svaki dan, osim to je upravo u tom trenutku skidala zelene kone rukavice i navlaila bijele. Stari je takoer bio zabavljen istim munim pripremama prije nego to e se prinijeti rtva na oltar Braka. Stari se dentlmen meutim pritom toliko znojio da je Wemmick smatrao potrebnim da ga leima prisloni o stup, a sam da stane iza stupa, pa da mu odanle pone navlaiti rukavice, dok sam ja Starog dentlmena obuhvatio oko pasa da bi se s potrebnom snagom mogao oduprijeti ovom navlaenju. Tim dovitljivim postupkom savreno nam je uspjelo navui mu rukavice. Poto su se pojavili pastor i crkvenjak, poredae nas ispred sudbonosne oltarske ograde. uo sam kako je Wemmick, vjeran svom naelu da pokae kako sve ini bez prethodnih priprema, prije poetka samoga obreda rekao, vadei neto iz depa prsluka: Oho! Pa tu je prsten! Nastupio sam kao mladoenjin svjedok ili djever, a crkveni je pod-vornik, maleni hromi ovjeuljak, s barunastom epicom kao u bebe, pokuavao odglumiti ulogu najprisnijeg prijatelja gospoice Skiffins. Dunost je Staroga bila da izvede djevojku i preda mladoenji. Pritom je nehotino dao povod sveeniku da se sablazni, a to se dogodilo evo ovako: Kad je pastor upitao: Tko udaje ovu enu za toga mua? - stari dentlmen nije imao ni pojma da je obred ve tako daleko poodma-kao, i samo je blaena lica pogledavao u Deset zapovijedi na oltaru. Nato pastor ponovi: - TKO udaje ovu enu za toga mua? - Stari se dentlmen jo uvijek nalazio u stanju svakog potovanja vrijedne zanesenosti i mladoenja iza glasa vikne, kako je obiavao razgovarati s ocem: - No dakle, Stari, pa ti zna: tko udaje... ? - A na

to Stari hitro povladi jo prije no to je odgovorio da je on udaje: - Dobro, Johne, dobro moj mali! Pastor je sada uutio tako zlogukim mukom da sam se ve naas pobojao da se nae vjenanje toga dana uope ne e dokonati. Ipak se dokonalo, pa kad se dokonalo, pa kad smo izlazili iz crkve, Wemmick skine poklopac s krstionice, ubaci bijele rukavice te opet stavi poklopac. Gospoda Wemmick bila je brinija od njega i ve mislila na budunost, pa stavi svoje bijele rukavice u dep i pritom navue zelene. - A sada, gospodine Pipe - javi se Wemmick dok smo izlazili, pobjedniki prebacivi preko ramena prut za udicu da vas neto upitam: bi li itko pomislio da je to svatovska povorka? Doruak je bio naruen u ugodnoj maloj gostionici, milju-dvije daleko usred humovita kraja iza Cambenvell Greena. U sobi je bio i stol za igranje bagatela*( Vrsta starinskog malog biljara. - Prev.) za sluaj da netko zaeli malo razonode poslije ozbiljnog obreda. Ugodno je bilo gledati kako gospoda Wemmick sada vie ne skida Wemmickovu ruku kad bi je obujmio oko pasa, nego mirno sjedi na stolici s visokim naslonom poput violonela u svome sanduku, i doputa da je Wemmickove ruke obuhvate, kao to bi se i spomenuto milozvuno glazbalo prepustilo gudaevu zagrljaju. Doruak je bio odlian, a kad god bi se tko nekao da se prihvati jela, Wemmick bi ga nudio: Uzmite samo, sve je narueno i plaeno! - Nazdravio sam mladencima, Starome, Tvrdi, a pri odlasku pozdravio mladu, razveseljavajui drutvo kako sam najbolje znao. Wemmick me isprati do vrata, te sam se ponovno s njim rukovao i zaelio mu svaku sreu. Hvala, velika hvala! ree Werrimick tarui ruke. Ne moete ni zamisliti kako se razumije u peradarstvo. Poslat emo vam nekoliko jaja da sami prosudite. ujte, gospodine Pipe! zovnu me da se

vratim, te potiho apne: Molim vas, sve to to se zbilo tie se samo mojih walworthskih osjeaja. Razumijem. Nije poeljno da se o tome pria u Little Britainu potvrdih. Wemmick klimne glavom. Poslije onoga to ste mu nedavno o meni natuknuli, gospodin Jaggers bi jo mogao pomisliti da sam pobenavio ili neto slino. 56. POGLAVLJE Otkako je bio izruen sudu, pa sve do poetka suenja, leao je teko bolestan u tamnici. Slomio je dva rebra, koja su mu ozlijedila jednu stranu plua, te je muno i uz velike bolove disao, a bolovi su se svakim danom poveavali. Posljedica ozljede je bila daje samo aptao, te ga se jedva moglo razumjeti; i zato je vrlo malo govorio. No u svako je doba bio spreman sluati me, te mi je postala najprea dunost govoriti mu i itati sve ono to je po mom miljenju za nj bilo najbolje da uje. Bio je suvie teko bolestan da ostane u zajednikom zatvoru, pa su ga ve poslije prvog ili drugog dna prenijeli u bolnicu. To mi je dalo priliku da budem s njim, to inae ne bi bilo mogue. Da nije bio tako bolestan, bili bi ga stavili u okove, jer su ga smatrali nepopravljivim bjeguncem iz zatvora i kojeim drugim. Viao sam ga dodue svakoga dana, ali samo nakratko; i stoga je bilo dovoljno vremena izmeu redovitih sastanaka da se na njegovu licu zamjetljivo odrazi svaka i najmanja fizika promjena. Ne sjeam se da sam ijedanput opazio da bi mu zdravlje krenulo nabolje. Naoigled je venuo, iz dana u dan pomalo slabio, i sve je krenulo nagore od prvoga dana kad su se vrata tamnice za njime zatvorila. Pokorno se pomirio sa sudbinom kao ovjek koji je ve sasvim iznemogao. Po njegovu vladanju i ono dvije-

tri rijei, to ih je ponekad tekom mukom apatom izgovarao, ponekad mi se inilo da razmilja je li mogao postati boljim ovjekom da je ivio u sretnijim okolnostima. Ali nikada nije pokuao da time sebe opravda, ili da izbrie prolost, koju mu je vjeni usud bio dosudio. Dvaput-triput se dogodilo da je poneki od njegovih uvara u mojoj nazonosti natuknuo neto o njegovoj ozloglaenosti. Tada bi smijeak preletio preko njegova lica, a oima bi pogledao s pouzdanjem u me kao da je uvjeren da sam ve odavno, kad sam bio jo malo dijete, imao prilike vidjeti da je i u njemu postojao traak mogunosti iskupljenja. Inae je u svemu bio ponizan i skruen i nikad nisam uo da bi se alio. Kada se pribliio dan suenja, Jaggers je podnio molbu za odgodu do sljedeeg zasjedanja suda. Uinio je to oito u uvjerenju da njegov klijent ne e tako dugo ivjeti, ali je molba bila odbijena. Najzad je doao dan suenja, a kada su ga izveli pred suce, dopustili su mu da sjedi. Sud se nije protivio da pridem sasvim blizu optuenikoj klupi i da ga drim za ruku koju mi je pruio. Suenje je bilo kratko i veoma jasno. Rekoe sve to se moglo rei njemu u prilog kako se promijenio i prihvatio posla te po zakonu i u potenju stekao imutak. Ali ni s kakvim se rijeima nije dalo porei da se neovlateno vratio s robije, pa sada stoji pred svojim sucem i porotnicima. Bilo je nemogue da mu se za to sudi a da ne bude proglaen krivim. U to je vrijeme bio obiaj (imao sam jezovitu priliku da ga upoznam kod tog sudskog zasjedanja) da posljednji dan zasjedanja proglase osude, a zavrni uinak bilo je itanje smrtnih kazni. Da mi se nije u sjeanje urezala neizbrisiva slika, koja jo i sada lebdi pred mojim duhovnim oima, jedva bih povjerovao, ak i sada, kad piem ove retke, da sam gledao trideset i dvoje mukaraca i ena, koje su izveli pred suca da

zajedno sasluaju osude. Prvi je izmeu njih trideset i dvoje bio on. Sjedio je da se u njemu ne bi ugasio posljednji plamiak ivota. Cijeli prizor ponovno iskrsava preda mnom u jarkim bojama onoga asa, sve do kapljica travanjske kie na prozorima sudnice, to su treperile obasjane tracima proljetnog sunca. Ono trideset i dvoje mukaraca i ena stisnulo se na optuenikim klupama, a ja sam stajao u kutu ispred ograde i drao njegovu ruku u svojoj. Jedni su bili prkosni, drugi prestravljeni, neki su jecali i plakali, ponekad rukama skrivali lice, a bilo ih je koji su tmurno pogledavali oko sebe. Ponekad bi koja od okrivljenih ena vrisnula, ali su te krikove brzo utiali, pa je opet zavladao tajac. erifi*( Od kralja
imenovani najvii sudski inovnik engleske grofovije; svaka optina ima jednog erifa, samo London dvojicu. - Prev,) s velikim lancem i kitom cvijea*( Kita mirisnog cvijea kojom se priguivao smrad sudnice. Prev), ostala slubena lica u udnim i

smijenim odijelima, sudski glasnici, vratari, velika galerija dupkom puna svijeta velika kazalina publika sve je gledalo kada su ono trideset i dvoje sveano izveli pred suca. Zatim im se sudac obrati. Od svih tih bijednih stvorenja, rekao je, napose treba spomenuti jednoga, koji je tako rei jo odmalena stalno dolazio u sukob sa zakonom. Poto je opetovano bio zatvaran i kanjavan, naposljetku je osuen na nekoliko godina progonstva. Poinivi neobino smiona nasilja, uspjelo mu je pobjei i bio je ponovno osuen na doivotnu robiju u izgnanstvu. Neko se vrijeme inilo da je uvidio svoje zablude kada je, prognan, daleko od mjesta svojih nekadanjih zlodjela, poeo ivjeti mirnim i potenim ivotom. Ali u jednom sudbonosnom trenutku, ne mogavi odoljeti svojim naklonostima i strastima zbog kojih je ve odavno postao prava pokora za ljudsku zajednicu, napustio je luku mira i pokajanja i vratio se u zemlju iz koje je bio prognan. Poto je ubrzo bio prokazan, uspjelo mu je neko vrijeme kriti se od uvara

Pravde, a kada je napokon bio uhvaen u bijegu, odupro im se u borbi i sam najbolje zna da li hotimice ili zaslijepljen od bijesa prouzrokovao smrt svoga prokazivaa koji je poznavao sav njegov ivot. Kako je za povratak u zemlju, koja ga je prognala, predviena kazna smrti, a u njegovu sluaju postoje jo i oteavajue okolnosti, treba se pripremiti na smrt. Sunce je prodiralo kroz velike prozore sudnice i kapljice kie na staklu, te bacalo irok snop svjetla izmeu ono trideset i dvoje i suca povezujui ih u cjelinu. Moda je neki od nazonih pritom pomislio kako e i jedni i drugi savreno izjednaeni neizbjeno stupiti pred veeg suca, kojemu je sve znano i koji ne moe pogrijeiti. Ustavi naas, tako da mu se lice jasno ocrtavalo u tom snopu svjetla, uznik izjavi: -Vae Gospodstvo, primio sam smrt od Svemoguega, ali pokorno sagibam glavu pred vaom osudom - te opet sjedne. ulo se aputanje i uutkivanje, a sudac nastavi govoriti to je jo ostalima imao rei. Poto su svi propisno bili osueni, neke su izveli van, dok su drugi nehajna koraaja izlazili bijedno pokuavajui da se dre hrabro; poneki su klimali glavom prema galeriji, dvojica-trojica su se rukovala, a ostali grickali vlat majine duice, to je bila razastrta po podu. On je iao posljednji, jer su mu morali pomoi da ustane sa stolice, a mogao je samo polako hodati i neprestano je drao moju ruku u svojoj, dok su ostale odvodili i publika ustajala (popravljajui odijelo, kao to ine u crkvi ili na slinom mjestu) i pokazivala na ovog ili onog zloinca, a najvie ba na njega i na mene. Iz svega sam se srca nadao i molio se da umre jo prije nego to vrhovni sudac kaznenog sudita donese konanu odluku, no u strahu da bi se to moglo odugovlaiti, poeo sam jo iste noi sastavljati molbu za ministra unutranjih poslova, navodei sve to mi je poznato o osueniku, i kako se samo zbog mene vratio. Pisao sam to sam mogao veim arom i poletom, pa

kad sam zavrio i otposlao, napisao sam jo i druge molbe na utjecajne linosti, za koje sam se nadao da e osjetiti najvie samilosti, pa i samome kralju. Nakon osude vie sam dana i noi neumorno radio na tim molbama, te bih samo onda otpoinuo kad bi me svladao umor, pa bih sjedei na stolici zadrijemao. Kad sam ih otposlao, nisam mogao a da i sam ne odem na mjesta gdje su bile predane, kao da e ih moja blizina ispuniti veom nadom i smanjiti njihovu bezizglednost. Jo me dandanas za olujnih i hladnih proljetnih noi one sumorne ulice zapadnih etvrti Londona, sa svojim dvoredima mrkih zatvorenih gospodskih kua i dugim nizom svjetiljaka, ispunjaju boleivom tugom kad se sjetim tih svojih obilaenja. Dnevni su posjeti koji su mi bili doputeni bili krai, jer je sada bio pod stroom paskom. Kada sam opazio, ili samo sebi zamiljao, da je na mene pala sumnja kako mu namjeravam donijeti otrova, zamolio sam da me pretresu jo prije no to bih sjeo uz njegovu postelju, i rekao inovniku, koji se vazda tu nalazio, da sam na sve spreman, samo da ga uvjerim kako nemam nikakve zle namjere. Nitko nije bio okrutan ni prema njemu, ni prema meni. Trebalo je izvriti izvjesne dunosti, pa su te dunosti bile i izvravane, ali ne grubo. inovnik me je stalno uvjeravao kako je osueniku sve gore, a i drugi bolesni uznici u toj sobi i oni uznici koji su ih njegovali (zloinci koji su, hvala Bogu, bili blaga srca!) uvijek su potvrivali ta obavjetenja. Kako su dani odmicali, sve ee sam zapaao da sasvim mirno lei, gleda u bijeli strop bezizraajna lica, a tek naas bi mu ivnulo kad bih mu rekao koju rije, te se onda ponovno gasilo. Katkad je bio gotovo ili sasvim nemoan da govori. Odgovarao bi na moja pitanja samo slabim stiskom ruke, a ja sam malopomalo nauio razumjeti to mi je htio rei.

Prolo je deset dana kadli opazih na njemu veu promjenu nego dosad. Oi su mu bile uprte u vrata i sinuse u trenutku kad sam uao. - Dragi moj mali - ree kad sam sjeo uz njegovu postelju. - Mislio sam da kasni. No znao sam da ne e zakasniti. - Doao sam upravo na vrijeme - odvratih - ekao sam pred vratima kaznionice. - Uvijek eka pred vratima, dragi moj mali? - Da, jer ne bih htio izgubiti ni trenutak vremena. - Hvala ti, dragi moj mali, hvala. Bog te blagoslovio! Ti me nikad nisi napustio, dragi moj mali! utke mu stegoh ruku, jer nisam zaboravio kako sam jednom bio naumio da ga napustim. - A to je najljepe - nastavi - bio si prema meni jo bolji kad su se crni oblaci nadvili nada mnom, nego kad je sunce sjalo. To je ono najljepe od svega. Leao je poledice i vrlo teko disao. to god on inio i koliko god me je volio, svjetlost je svaki as stala iezavati s njegova lica, a spokojni se njegov pogled, uprt u bijeli strop, zamaglio. - Osjeate li danas velike bolove? - Ni na to se ne tuim, dragi moj mali. - Vi se uope nikad ne tuite. To su bile posljednje rijei. Osmjehnuo se, i razumio sam njegov stisak ruke: elio je podii moju i poloiti je na svoje grudi. Poloih je, i on se ponovno osmjehne i stavi obje svoje ruke na moju. Tako smo ostali, a vrijeme je za posjete bilo ve prolo. Osvrnuvi se, vidjeh kraj sebe upravitelja zatvora, koji mi doapne: - Ne morate jo otii. - Usrdno mu zahvalih i upitah: - Smijem li mu neto rei, ukoliko e me uti? Upravitelj stupi u stranu i glavom dade znak inovniku da se udalji. Iako su se neujno povukli, ta je promjena na nj djelovala i s njegova se spokojna

pogleda, uprta u bijeli strop, die koprena, pa upre u me oi pune ljubavi. - Dragi Magwitch, konano vam ipak moram rei. ujete li to vam govorim? Osjetih slabaan stisak na ruci. - Imali ste neko dijete koje ste voljeli i izgubili. Osjetih malo jai stisak. - Ostala je na ivotu i nala utjecajne prijatelje. Ona ivi. Prava je dama i vrlo lijepa. A ja je volim! Posljednjim slabim naporom, koji bi ostao bez uspjeha da mu nisam pomogao, die moju ruku i prinese usnama. Onda je njeno pusti ponovno pasti na njegove grudi i pokrije je svojim rukama. Posljednji mu se spokojni pogled, uprt u bijeli strop, a zatim u mene, ugasi, i njegova glava tiho klonu na grudi. Sjeajui se rijei koje smo zajedno itali, spomenuh se one dvojice koji skupa pooe u hram da se mole, i znadoh da uz njegovu smrtnu postelju nisam mogao izustiti ljepih rijei od ovih: - O Gospode, smiluj se grjeniku! 57. POGLAVLJE Budui da sam sada ostao sasvim sam, obavijestio sam o svojoj nakani da u iseliti iz stana u Templeu im istekne zakonski rok stambenog ugovora, i da u dotle dati stan u podnajam. Odmah sam u prozore stavio oglase. Zapao sam, naime, u dugove i ostao gotovo bez novca, i ozbiljno se uznemirih zbog poloaja u kojem sam bio. Trebalo bi prije napisati, da bih se ozbiljno uznemirio, da sam imao dovoljno snage i sabranosti jasno vidjeti bilo kakvu injenicu osim te da sam se vrlo opasno razbolio. Uzbuenje posljednjih dana pomoglo mi je da odgodim bolest, no time je nisam mogao odagnati. Znao sam da me je sada shrvala, a za drugo to gotovo i nisam znao, pa sam i za samu bolest tek slabo mario.

Dan-dva leao sam na divanu, ili na podu - ili bilo gdje, ve prema tomu gdje bih se sluajno svalio - s tekom glavoboljom i jakim bolovima u udovima, bez ikakva cilja, bez trunka snage. Tada se spustila no, kojoj kao da nikad ne e biti kraja, prepuna zebnje i strave, a kada sam se ujutro pokuao u postelji pridignuti i razmisliti o njoj, uvjerio sam se da mi to nije bilo mogue. Jesam li u gluho doba noi zaista bio u Garden Courtu, naslijepo tapajui i traei amac, za koji sam drao da je tamo - jesam li dva ili tri puta doao k sebi na stubitu, zaprepaten od uasa i ne znajui kako sam iz postelje dospio ovamo -jesam li se zaista osvijestio u trenutku kad sam upaljivao svjetiljku, obuzet milju da se on uspinje stepenicama, a da se svjetlo ugasilo - je li me uistinu muio neki razgovor, smijeh i stenjanje, a pritom napola sumnjao da se ti glasovi izvijaju iz mojega grla - je li se doista nalazila velika eljezna pe u mranome kutu sobe, dok je neiji glas neprestano vikao da u njoj sagorijeva gospoica Havisham - to su bile misli, koje sam pokuavao srediti i dovesti u sklad s razumom kad sam toga jutra leao u postelji. Ali izmeu mene i tih tlapnja prokuljao bi dim iz pei za paljenje vapna i pobrkao mi sve misli, te sam napokon upravo kroz taj dim vidio dvojicu ljudi gdje me promatraju. Prenuvi se, upitao sam ih: - to elite? Ne poznajem vas. - Gospodine - odvrati jedan od njih, sagne se i dotakne se moga ramena to ete, rekao bih, ubrzo saznati. No zasad ste uhapeni. - Koliko dugujem? - Sto dvadeset i tri funte, petnaest ilinga i est penija, gospodine. Mislim da je to raun od draguljara. - to da radim? - Bilo bi najbolje da poete k meni kui - odvrati jedan od njih. -Imam vrlo lijepu kuicu.

Pokuao sam se pridii i obui. Kad sam im se opet obratio, stajali su malo podalje od postelje i gledali u mene. Jo sam uvijek leao u postelji. - Pa sami vidite u kakvom se stanju nalazim rekoh - da mogu, poao bih s vama, ali sam doista nemoan. Ako me povedete odavle, mislim da u putem umrijeti. Moda su mi odgovorili, ili pobijali moju tvrdnju, ili me pokuali uvjeriti da mi i nije tako hrdavo kao to mislim. Kako ih se jedva sjeam, ne znam to su uinili osim to su odustali da me povedu sa sobom. Da me je tresla groznica i da su me izbjegavali, prepatio tekih muka, esto gubio svijest, da se inilo kao da se vrijeme dui u beskonanost, brkao najnemogunije linosti sa samim sobom, sebe zamiljao kao opeku u kunom zidu, a u isto vrijeme zaklinjao da me sklone s vrtoglave visine gdje su me zidari bili poloili, da sam elini zamanjak golema stroja to hui i iti u bezbroj okretaja nad ponorom, a u isto vrijeme da sam sebe kumim neka zaustavim stroj i razmrskam zamanjak koji sam bio ja - da sam proao sve te faze bolesti - svega sam se sjeao, sve sam to nekako znao u tim trenucima. U isto sam vrijeme i to znao da sam se katkad borio sa ivim ljudima, mislei da su ubojice, a onda bih iznenada shvatio kako mi ti ljudi samo dobro ele, pa bih iscrpljen padao u njihovo naruje i putao ih da me stave u krevet. Ali povrh svega sam znao da je postojala neka stalna naklonost tih ljudi - ija bi lica, u trenucima kada sam izgarao u vatrutini, poprimala najudesnije oblike, a tijelo raslo u vis i u ir - prije svega, kako rekoh, znao sam da je postojala neka neobina naklonost kod tih ljudi da se prije ili poslije preobraze u bie nalik na Joea. Poto sam prebolio krizu, stao sam zapaati kako je to jedino nepromijenjeno svojstvo bolesti dok su se sva ostala promijenila. Tko god bi se ukazao, konano bi se uvijek pretvorio u Joea. Nou otvorim oi

- i vidim Joea u naslonjau uz postelju. Danju otvorim oi - i vidim opet Joea gdje sjedi u sjeni rastvorena prozora i pui lulu. Zatraim neko osvjeujue pie, a dobrostiva ruka koja prua au opet je Joeova. Kad ugasim ed, padam opet nauznak na jastuk, a lice to se s toliko njenosti i nade naginje nada mnom - opet je Joeovo. Napokon se jednog dana odvaim i zapitam: - Je li to Joe? I drugi, dobro znani glas mi odgovori: - On, stari drue! - O, Joe, kida mi srce! Gledaj me bijesnim pogledom, Joe. Udari me, Joe. Reci mi kako sam nezahvalan. Ne budi tako dobar sa mnom! Jer Joe je od radosti to sam ga prepoznao sada poloio glavu na uzglavlje uz moju i zagrlio me. - Da, dragi stari moj Pipe, stari drue - ree Joe nas smo dvojica uvijek bili prijatelji. A kad poozdravi, kad se zajedno malo provozamo ala e to biti veselo! Nato Joe pode do prozora, leima meni okrenut, i stane brisati suze. Kako sam bio sasvim iznemogao, te nisam mogao ustati i poi do njega, ostao sam leati apui pokajnikim glasom: - Bog ga blagoslovio! Neka Bog blagoslovi tu dobru kransku duu! Kada sam zatim Joea opet ugledao kraj svoje postelje, njegove su oi bile crvene, ali ja sam ga drao za ruku, i obojica smo bili sretni. - Kako dugo, Joe? - Hoe kazati, Pipe, kako dugo boluje, stari drue? - Da, Joe. - Sad je konac svibnja, Pipe. Sutra je prvi lipnja. - A jesi li sve vrijeme bio tu, dragi Joe? - Gotovo sve vrijeme, stari drue. Jer kako rekoh Biddy, kada sam dobio vijest pismom, a pismo sam dobio od potara koji je prije bio samac, a sada je oenjen, a plaa mu je mala, a mora toliko hodati, a

donovi su bogme skupi, ali on i ne mari to nije bogat, jer njegova je jedina i najvea elja bila samo brak... O, kako je divno to te opet sluam, Joe! No ja sam te prekinuo. Sto si rekao Biddy? Rekao sam nato e Joe kako si sada medu samim stranim ljudima, i kako smo uvijek bili prijatelji, pa u takvom asu moji posjeti moda i ne e biti tako nepoeljni. A Biddy, evo to ona ree: Ne gubi vremena, idi k njemu. Evo to skupivi po svom obiaju sve zajedno to su bile Biddyne rijei. Ne gubi vremena, veli, idi k njemu. Ukratko, ne bih rekao veliku la doda Joe, poto je askom duboko razmiljao - ako kaem daje mlada djevojka rekla: Ne gubi vremena, ne ekaj ni minutu vie. Tu Joe naglo prekine svoj izvjetaj, te mi ree da se sa mnom ne smije mnogo razgovarati i da ja u stalnim vremenskim razmacima moram, htio ili ne htio, uzeti malo hrane, te da mu se u svemu moram pokoravati. Tad sam ga poljubio u ruku i leao sasvim mirno, dok je on nastavio sricati poruku Biddy, aljui joj i moje pozdrave. Oito je Biddy nauila Joea pisati. Dok sam leao u postelji i u njega gledao, opet mi onako malaksalom potekoe suze radosnice, videi s koliko se ponosa latio pera. Poto su skinuli zavjese, moju su postelju zajedno sa mnom odnijeli u gostinjsku sobu, jer je bila najprostranija i najzranija. Iznijeli su sag i pazili da soba bude uvijek ista, i danju i nou provjetrena. Joe je sjeo za moj pisai stol, koji je bio gurnut u kut i sav pretrpan nekakvim boicama, te se dao na svoj vaan posao: prvo je izabrao pero iz pernice, kao iz neke ogromne krinje s alatom, zatim zasukao rukave, kao da e baratati tekom eljeznom motkom ili ko-vakim ekiem. Joe se morao lijevim laktom vrsto oduprti o stol i desnu nogu daleko unatrag ispruiti prije nego to je mogao zapoeti, a kad je zatim zaista zapoeo, svaki bi potez prema dolje povlaio tako polagano kao da je

crta od est stopa duljine, dok sam pri svakom potezu prema gore uo kako pero sve u esnaest kripi i prti. Nekako je udno zamiljao da se tintarnica nalazi ba na onom mjestu gdje nije bila, i stalno je pero umakao u prazno, a inilo se da je zadovoljan postignutim uspjehom. Koji put bi se spotaknuo o neki pravopisni kamen smutnje, no uglavnom mu je posao lijepo polazio od ruke, pa poto se potpisao i sa svoja dva kaiprsta obrisao posljednju mrlju i otro prste o tjeme glave, ustao je i naginjao se nad stolom, promatrajui iz raznih kutova s najveim zadovoljstvom svoje djelo to je pred njim lealo. Da sam i mogao mnogo govoriti, ipak sada nisam htio previe priati, jer nisam elio da se Joe nelagodno osjea, te sam za sutra odgodio propitivanje o gospoici Havisham. Odmahnuo je glavom kad sam ga upitao je li se oporavila. Je li mrtva, Joe? Pa zna, stari drue ree Joe tonom kao da se ispriava i eli da mi postupno kae istinu pa ne bih ba tako rekao, jer to je odve krupna rije; no ona nije vie... ...na ivotu, Joe? Da, tako nekako potvrdi Joe nije vie na ivotu. Je li se dugo muila, Joe? Bit e jedno tjedan dana (ako emo pravo) poto si obolio nastavi Joe, jo uvijek vjeran svojoj odluci da mi samo postupno kae to se dogodilo kako se ne bih uzbuivao. Dragi Joe, jesi li saznao to je bilo s njezinim imutkom? Pa, stari drue - odvrati Joe - ini se da je vei dio namijenila, hou rei ostavila, gospoice Estelli. No dan-dva prije nego to se dogodila ona nesrea, napisala je svojom rukom da ostavlja svotu od ohlaenih etiri tisue funti gospodinu Matthewu Pocketu, to misli,

Pipe, zato je ba njemu ostavila tu svotu od etiri tisue ohlaenih funti? Zbog Pipove izjave o gorespomenutom Matthewu. I to svotu od ohlaenih etiri tisue funti, Pipe! Nikad nisam saznao od koga je Joe uo za tu ivopisnu oznaku temperature onih etiri tisua funti, ali se inilo da je ta svota pod takvom oznakom rasla u njegovim oima, i on je oigledno uivao u tvrdnji da su to bile ohlaene funte. Ta me je vijest uvelike obradovala, jer je bila konana potvrda o jedinom izvrenom dobrom djelu to ga uinih. Upitao sam je li jo kome od svih roaka neto namijenila. Gospoici arah ree Joe ostavila je dvadeset i pet funti godinjeg dohotka da bi imala za pilule, jer boluje od ui, gospoici Geor-giani dvadeset pet funti u gotovu, gospoici... kako se zovu one divlje zvijeri s grbom na leima, stari drue? Kamile! rekoh, udei se to e mu sada to. Joe klimnu glavom. Gospoici Kamili i tada sam odmah shvatio da misli Camillu ostavila je pet funti da kupi sebi vidjelica kako bi se raspoloila kad se probudi u noi. Sve to mi je nabrojio bilo je tako tono da mi je bilo sasvim jasno kako se u Joeove informacije mogu mirne due pouzdati. A sad nadovee Joe jo nisi dovoljno jak, stari drue, da bi danas mogao primiti jo neke novosti, ma i jednu samo. Stari je Orlick provalio u neku kuu. U iju? - upitah. Uvjeravam te, samo u kuu ovjeka koji je neto odve veliki hvastavac objasni Joe kao da se ispriava ali ipak, Englezova je kua njegova tvrava*( Prema
poslovici My house is my castle. (Moja kua moja tvrava.) Prev.), a u tvravu se moe provaljivati samo u ratna

vremena, i kakvi god bili grijesi toga ovjeka, u srcu je ipak bio trgovac itom i sjemenjem.

 To je, dakle, Pumblechookova kua u koju su provalili? Ba njegova potvrdi Joe uzee novac iz tezge i novac iz blagajne, naljoskae se njegovim vinom i nakrkae njegovih jestvina. Ispljuskae ga i povlaie za nos, privezae ga uz stup postelje i naravnae leda, i zaepie mu usta procvjetalim sadnicama e da ne bi zapomagao. Prepoznao je Orlicka, i Orlick se nalazi u opinskom bajboku. Ovako, sve malo-pomalo, uputali smo se u sve dulje razgovore. Dugo je trajalo dok sam ojaao, no snaga mi se polako i sigurno ipak vraala, a Joe je bio uz mene, pa sam zamiljao da sam opet onaj mali Pip. Joeova je njenost divno odgovarala mojim potrebama, pa sam se pod njegovom paskom osjeao kao dijete. Sjedio bi kod mene i povjerljivo i prostoduno sa mnom razgovarao kao neko i nenametljivo se brinuo za me da sam gotovo vjerovao kako je sav moj ivot poslije minulih dana kraj staroga kuhinjskog ognjita bio samo tlapnja grozniave bolesti, koju sam sada prebolio. Vodio je o svemu brigu umjesto mene, osim o kuanstvu. Za taj posao najmio je vrlo pristojnu enu, poto je staru dvorkinju isplatio odmah po svom dolasku. Jer sam je, Pipe, znao bi esto rei da bi mi objasnio zato je to bez mojeg doputenja uinio, ulovio ba u trenutku kada je upravo naela tvoju rezervnu posteljinu kao neko bure piva i stala vaditi perje da ga strpa u abar i proda. A poslije toga zacijelo bi naela i posteljinu, na kojoj lei. Usto je malo-pomalo odnosila u loncu za juhu i zdjeli za povre ugalj i vino i sav alkohol iz tvojih wellingtonskih izama.*( izme s visokim sarama; vrsta visokog vra. Prev.) S uzbuenjem smo oekivali dan kada u moi kolima krenuti u etnju, upravo kao to smo neko oekivali dan kad sam postao njegovim egrtom. A kada je taj dan doao i otvorena koija stigla u Prolaz, Joe me

je svega toplo umotao, uzeo u naruje, odnio dolje i posadio u kola kao da sam jo uvijek ono majuno bespomono stvorenje koje je tako dareljivo obasipao ljubavlju svoga plemenitog srca. Joe sjede do mene, i odvezosmo se na ladanje, gdje je ljeto ve prosulo svoje bogatstvo po drveu i travi, a zrak se ispunio slatkim ljetnim mirisima. Bila je sluajno nedjelja, pa kad sam vidio oko sebe svu tu ljepotu i pomislio kako je sve raslo, bujalo, a sitno se poljsko cvijee rascvalo i pjev se ptica danju i nou orio pod arkim suncem i sjajnim zvijezdama, dok sam ja jadan, bolan u svojoj postelji leao - i samo sjeanje na bolest poremeti mi mir. Ali kad zauh zvonjavu nedjeljnih zvona i jo se jedanput oko sebe osvrnuh na svu razbujalu krasotu, osjetih kako sam za sve to malo i premalo zahvalan i jo odve slab da uope outim zahvalnost i poloih glavu na Joeovo rame kao neko davno kad bi me poveo na sajam ili nekud drugdje, a to bi bilo suvie za moje djeje osjeaje. Naskoro sam se umirio, te smo razgovarali kao nekad kad smo leali u travi na starom zaravanku. Joe se nije ba nimalo promijenio. Ostao je u mojim oima isti kakav je nekad bio. Jednako jednostavno vjeran i isto tako jednostavno poten. Kada smo se vratili, on me die iz kola i na rukama ponese, bez ikakva napora, kroz dvorite i stepenice, te se sjetih onog znaajnog Boia kad me je na leima nosio kroz movare. Jo se nismo ni jednom rijeju dotakli moje izmijenjene sudbine, niti sam znao koliko je u to upuen. Bio sam tako rnaloduan, a prema njemu sam osjeao toliko povjerenje te nisam smogao snage uvjeriti se je li potrebno da mu to spominjem kad sam nita o tome ne govori. Jesi li uo, Joe upitah ga te veeri nakon duljeg razmiljanja, dok je kod prozora puio lulu tko je bio moj dobroinitelj?

 uo sam odvrati Joe da nije bila gospoica Havisham, stari drue. A jesi li uo, tko je bio, Joe? Pa, kako da kaem, uo sam, Pipe, da je to bio neki mukarac, koji je poslao onoga koji ti je dao one novanice kod Veselih laara, Pipe. Da, tako je bilo. udno! ree mirno Joe i posve spokojno. Jesi li uo, Joe, da je umro? upitah ga zaas sa sve veim nepovjerenjem. Tko? Onaj to je poslao novanice? -Da. Mislim ree Joe poslije dugog vremena i kao izmiui, pogledavajui u klupu pod prozorom da sam zaista neto nauo to je u neku ruku bilo s tim u vezi. Jesi li to uo o okolnostima pod kojima je umro? Nita naroito, Pipe. Ako bi htio uti, Joe... poeh, kadno Joe ustane i prie k meni na divan. Sluajder, stari drue ree Joe nagnuvi se nada mnom. Nas smo dvojica vazda bili najbolji prijatelji, je li tako, Pipe? Bilo me stid da mu na to odgovorim. No, dobro dakle nastavi Joe kao da mu jesam odgovorio to je u redu, i u tome se slaemo. Pa zato onda, stari drue, da ulazimo u takve stvari kad je za nas dvojicu sasvim suvino? I bez toga postoji kojeta medu nama o emu moemo razgovarati. O, Gospode! Kad se samo sjetim tvoje jadne sestre i njezine durnovitosti! Zar se vie ne sjea Golicaljke? I te kako, Joe. Sluaj, stari drue dometne Joe. Uinio sam to sam mogao da stanem izmeu tebe i Golicaljke, ali nisam uvijek mogao izvriti to sam kanio. Jer kad bi tvoja jadna sestra naumila da te mlati, onda nije bilo tako vano objanjavao je Joe na svoj uobiajeni

nain to bi i mene dohvatila kad bih ja stao izmeu nje i tebe, ve da bi ti onda valjda izvukao samo jo ljuih batina. Ja sam to dobro vidio. Ne bi smetalo da dotinika netko poupa za zaliske, ili da dobije malo po glavi (slobodno me je ona i upala i bila), i to ne bi smetalo da stane izmeu nje i tebe da spase maliana od kazne. No kada toga maliana jo vie stanu mlatiti usprkos tome to je dotini dopustio da njega samog malo poupaju i vreznu po leima, onda se dakako dotinik lecnuo, pa se pitao: Koje koristi od toga to si podmetnuo svoja leda? Ja bome vidim samo zlo to od toga nastaje, mislio je dotinik, a nikakve koristi. Pitam te, dragi moj gospodine, jesi li ti vidio neto korisno u njegovu upletanju? - Veli dotinik? - odvratih, kad je Joe ekao da i ja neto kaem. - Veli dotinik - potvrdi Joe. - Je li u pravu dotinik? - Dragi Joe, uvijek je u pravu. - E, onda, stari drue zakljui Joe dri se toga to si rekao. Ako je vazda u pravu (iako uglavnom nije), onda je u pravu i kad kae ovo: Uzmimo da si ikad, kad si bio mali, sauvao neku malu tajnu za sebe te si to onda inio stoga to si znao da je elja J. Gargeryja da te spasi od Golicaljke vea od njegove moi. Zato ne misli vie na svoju tajnu, jer je suvino izmeu dva prijatelja, kao to smo ti i ja, da razgovaramo o nepotrebnim stvarima. Biddy je prije moga odlaska imala sa mnom mnogo muke (jer strano sporo mislim) dok me je uvjerila da stvar treba s toga gledita promatrati, i gledajui je s tog gledita doi do zakljuka koji sam ti kazao. I poto sam i jedno i drugo uinio nastavi Joe, sav blaen zbog svog loginog umovanja evo to e ti dobar prijatelj rei. Naime: ne treba se previe uzbuivati, ve mora dobiti veeru, au vina s vodom i lei u postelju.

Tankoutnost, kojom je Joe odbacio tu temu, i blaga i umjesna taktinost, kojom gaje Biddy brzo me pregledavi svojom enskom bistrinom na to pripremala, duboko su se utisnuli u moju duu. Meutim, nisam mogao razabrati je li Joe znao za moje veliko siromatvo i kako su se sva moja velika oekivanja rasplinula poput magle nad naim movarama kada grane sunce. Jo je neto bilo u Joeu to nisam isprva, kad se stalo javljati, razumio, ali nisam naalost doskora zamijetio: to sam se vie i bolje oporavljao, to je Joeova srdanost prema meni pomalo poputala. Dok sam bio nemoan i sasvim zavisan od njega, nazivao me je starim imenima, onim dragim stari Pipe, stari drue, to mi je u tim trenucima zvonilo u uima kao zvui glazbe. I ja sam se prema njemu vladao kao nekad davno, sretan i presretan to mi je za to dao prilike: Pa ipak, premda sam se i dalje tako vladao, Joe se jedva zamjetno bio nekako promijenio. Dok sam se isprva tome udio, ubrzo sam stao shvaati da sam ja tome uzrok i da je na meni sva krivica. O! Ta zar nisam dao Joeu povoda sumnjati u moju postojanost i misliti da u ga odbaciti u svojoj srei i ohladnjeti prema njemu? Zar nisam priprostom srcu Joeovu dao povoda da nagonski osjeti kako e njegov utjecaj na mene to vie slabiti to u biti jai, i daje zato bolje da se mene okani jo na vrijeme, prije no to se sam grubo otrgnem od njega? Bilo je to prilikom mojega treeg ili etvrtog izlaska u etnju po vrtovima Templea kad sam, oslanjajui se na Joeovu ruku, sasvim jasno spazio tu promjenu u njemu. Sjedili smo u toploj i blistavoj sunanoj svjetlosti i gledali rijeku; kad smo ustali, nasumce sam rekao: Pogledaj, Joe! Mogu ve sasvim lijepo hodati. No, vidjet e kako bez iije pomoi hodam. Samo bez pretjerivanja, Pipe upozori me Joe no bit e mi drago, da vas vidim u snazi, gospodine.

Posljednja me rije zaboljela, a zar sam mogao prigovoriti? Hodao sam samo do vrtnih vrata i tada se pretvarao da sam slabiji no to sam ustvari bio i zamolio Joea da mi prui ruku. On mi je prui, ali je bio zamiljen. A i ja sam bio zamiljen; jer u mojim je pokajnikim mislima iskrsavalo zbunjeno pitanje kako sprijeiti ovu promjenu u Joeu, koja je bivala sve vea. Ne kanim preutjeti kako sam se stidio prikazati mu svoje novano stanje onakvim kakvo jest i na to sam spao. Nadam se da moje oklijevanje nije bilo sasvim nedostojno. Znao sam da e mi htjeti priskoiti u pomo svojom malom uteevinom, a znao sam i to da to ne smije uiniti i da to ne mogu dopustiti. Obojica smo te veeri bili zamiljeni. No prije nego to smo poli na poinak, odluio sam priekati do prekosutra, jer sutra je nedjelja, te u s novim tjednom zapoeti i novi ivot. U ponedjeljak ujutru razgovarat u s Joeom o toj promjeni, odbacit u i posljednji ostatak suzdr-ljivosti, povjerit mu sve svoje nakane (ono drugo jo nije bilo sazrelo) i zato jo nisam odluio otputovati Herbertu. Tada e toj promjeni zauvijek biti kraj. Kako sam postao vedriji, tako je i Joe, te se inilo kao da je i on u suglasnosti sa mnom stvorio neku odluku. U nedjelju je bio miran dan te smo se izveli u okolicu, a zatim hodali po poljima. Joe, zahvalan sam to sam bio bolestan zapoeh razgovor. Dragi, stari moj Pipe, stari drue vi ste se gotovo sasvim oporavili, gospodine. To su za mene bili znaajni dani, Joe. Za mene takoer odvrati Joe. Zajedno smo proveli dane, Joe, koje nikad ne u zaboraviti. Znam daje i neko bilo divnih dana koje sam, istina, neko vrijeme zaboravio, no ove posljednje nikad ne u zaboraviti.

 Pipe odvrati Joe, a pritom je bio malo usplahiren i uznemiren bilo je veselih dana. A to je medu nama bilo, dragi gospodine, bilo je. Naveer, kad sam ve bio legao, ude Joe u moju sobu, kao to je svake veeri obiavao dok sam se oporavljao. Upitao me osjeam li se zaista tako dobro kao izjutra. Da, dragi Joe, sasvim tako. I osjea se sve to bolje, stari drue? Da, dragi Joe, svakim danom sve bolje. Joe potapa pokriva na mom ramenu svojom velikom potenom rukom i ree glasom, koji mi se inio malo promuklim: Lakuno. Kad sam ujutro ustao, osvjeen i jo bodriji, vrsto sam odluio da bez otezanja sve ispriam Joeu. Htio sam mu sve rei jo prije doruka. Obui u se, poi u njegovu sobu i iznenaditi ga; jer to je bilo prvi put da sam uranio. Otiao sam u njegovu sobu, ali ga tamo nije bilo. Ne samo da nije bilo njega, ve je i njegova torbaka nestalo. Pohitao sam do stola gdje smo obino dorukovali, i tu sam naao pismo. Evo njegova kratka sadraja: Ne elim se nametati i otputovao sam, jer si sada opet zdrav, dragi Pipe, i bit e ti bez mene ugodnije. Jo. P. S. Ostat emo zauvijek najbolji prijatelji. Pismu je bila priloena potvrda na plaeni dug i trokove, zbog ega sam imao biti uhapen. Sve do toga trena sasvim sam neosnovano smatrao da je moj vjerovnik povukao tubu ili odgodio postupak do mog potpunog ozdravljenja. Nikad nisam ni u snu pomiljao na to da je Joe platio dug; no Joe ga je platio, i potvrda je bila na njegovo ime. Sto mi je sad preostalo, nego da poem za njim u dragu staru kova-nicu, da mu sve povjerim i pokajniki objasnim, te da ondje olakam duu i srce i otkrijem

brino uvanu drugu tajnu, koja je isprva tek nejasno iskrsnula u mojim mislima, a zatim se pretvorila u tvrdu odluku? Ta je odluka bila da poem do Biddy i da joj pokaem kako sam se ponien i pokajniki vratio, i da joj kaem kako sam izgubio sve u to sam se nadao, i podsjetim je na nae davne povjerljive razgovore kad sam se prvi put osjeao tako nesretnim. A zatim u joj rei: Biddy, mislim da si me jedno mnogo voljela, kad je moje zabludjelo srce, premda je odlutalo drugamo, osjealo kraj tebe vee spokojstvo i vise dobrote no to je to ikad poslije osjealo. Ako bi me opet mogla samo upola toliko zavoljeti kao nekad, ako bi me mogla primiti usprkos svim mojim nedostacima i razoaranjima to su se sruila na mene, ako bi me mogla primiti kao to se prima dijete koje se pokajalo (a ja se, Bid-dy, doista kajem ba kao dijete, eljno blagih rijei i blage ruke) nadam se da sam sada dostojniji tvoje ljubavi iako ne mnogo, a ono bar malo. I ti e, Biddy, odluiti o tome hou li raditi s Joeom u kova-nici, ili pokuati nai neko drugo zvanje negdje u unutranjosti, ili emo zajedno poi u daleki svijet, gdje mi se prua povoljna prilika, a otklonio sam je kad mi je ponuena, jer sam najprije htio uti tvoj odgovor. A sad, draga Biddy, ako mi kae da si voljna sa mnom proi kroz ivot, taj e ivot za mene postati bolji, kao to u i ja postati bolji i svim silama nastojati da i tebi ivot uinim ljepim. To je bila moja odluka. Poto sam se jo tri dana oporavljao, odvezao sam se u svoj rodni kraj da svoju odluku provedem u djelo; a sada mi preostaje jo samo da vam ispriam kako sam u tome uspio. 58. POGLAVLJE Vijest da je moj veliki imutak posve propao, doprla je do mog rodnog mjesta i proula se po okolici prije nego to sam onamo stigao. Uvjerio sam se da su u

Modrom vepru ve u sve bili upueni, te se i vladanje ukuana prema meni uvelike promijenilo. Dok su u Vepru u doba mog uspona neumorno nastojali da pridobiju moju naklonost, sada kad sam izgubio svoj imutak, svi su prema meni bili savreno hladni. Bila je veer kad sam stigao vrlo umoran od puta to sam ga prije tako esto lako prevaljivao. U Vepru mi nisu mogli dati sobu na koju sam bio navikao, jer je bila zauzeta (valjda od nekog s oekivanjima), ve su mi dodijelili vrlo skromnu sobicu na dvorinoj strani, s pogledom na golubove i potanska kola. No ja sam tu, gdje su me bili smjestili, spavao vrstim snom, kao da sam leao u najraskonijoj odaji koju bi mi mogli u Vepru dodijeliti. A zacijelo sam sanjao isto to bih sanjao i u najljepoj spavaonici. U zoru, dok su pripremali doruak, odetao sam do kue Satis. Tiskani oglasi bili su pribijeni na vratima i privreni na malim krpama, izvjeenima po prozorima, i objavljivali javnu drabu namjetaja i kunih potreptina koja e se odrati idue nedjelje. Sama je kua trebala biti sruena i prodana kao stari graevni materijal. Pivovara je bila obiljeena naherenim slovima ispisanim kreom kao OBJEKT BR. 1; onaj dio glavne zgrade, koja je tako dugo bila zatvorena, kao OBJEKT BR. 2. Drugi dijelovi zdanja bili su takoer oznaeni kao prodajni objekti, a sa zidova je bio pokidan brljan da bi se tako nalo mjesto za natpise. Mnogo je granja s ve uvelim liem lealo po pranjavoj zemlji. Uao sam naas kroz otvorena vrata i ogledavao se s nelagodnim osjeajem stranca koji tamo nema to traiti; vidio sam namjetenika drabovatelja kako hoda po bavama i broji ih da ih sastavlja kataloga unese u popis. Taj je s perom u ruci upotrijebio kao stol za pisanje naslonja na kotaima, to sam ga tako esto gurao iz sobe u sobu, pjevuei pjesmu o Starom Clemu.

Kad sam se vratio na doruak u kavanu kod Vepra, naao sam gospodina Pumblechooka u razgovoru s gostioniarom. Gospodin Pumblechook (iji se izgled nakon one none pustolovine nije nimalo nabolje promijenio) ekao je na mene i pozdravio me ovim rijeima: Mladiu, alim to vas vidim u tako bijednom stanju. No zar se moglo to drugo oekivati? Zar se moglo to drugo oekivati? Kad je ispruio ruku velianstvenom kretnjom ovjeka koji prata, ja je, skren boleu i nesposoban da se s njim prepirem, stisnuh. Williame naloi gospodin Pumblechook konobaru metnite ajni kola na stol. Evo, do ega je dolo! Moralo je do toga doi! Mrtei se, sjeo sam za doruak. Gospodin Pumblechook se nagnuo nada mnom i stao mi nalijevati aj prije no to sam stigao dohvatiti ajnik a pritom se drao kao dobroinitelj koji je odluio da do kraja bude dosljedan u svome plemenitom nastojanju. Williame naredi natmurena lica gospodin Pumblechook stavite malo soli. U bolja vremena obrati se meni mislim da ste uzimali eera? A jeste li uzimali mlijeka? Pa naravno. eera i mlijeka. Williame, donesite malo draguca*( Biljka (Senecio vulgaris) od koje se prireuje salata. Prev.). Hvala kratko odgovorih ne jedem draguca. Ne jedete draguca? zaudi se gospodin Pumblechook, uzdiui i klimajui glavom kao daje to i oekivao i kao da je moje odbijanje draguca bilo u skladu s mojim padom. Istina. Ne jedete priproste plodove zemlje. Ne, Williame, ne treba donijeti draguca. Nastavio sam dorukovati, a gospodin Pumblechook je neprestano stajao nada mnom tupo zurei i zasopljeno diui kao uvijek.

 Gotovo sama kost i koa! glasno je umovao gospodin Pumblechook. Pa ipak, kad je odavle odlazio (mogu rei s mojim blagoslovom), i ja ga na odlasku skromno poastio onim to sam imao, bio je rumen kao jabuka! To me je podsjetilo na udesnu razliku izmeu puzavog podilaenja kad mi je pruao ruku i govorio: Smijem li? i nametljive blagosti, kojom je upravo sada pruio prema meni svojih pet debelih prstiju. Ha! nastavi, pruajui mi kruh s maslacem. A hoete li poi Josephu? Tako vam nebesa povikah, planuvi i protiv volje to se vas tie kuda idem? Ostavite taj ajnik! To je bilo najgore to sam mogao uiniti, jer je Pumblechooku dalo priliku koju je traio. Da, mladiu doeka me i ispusti ruku spomenutog predmeta, pa ustukne korak-dva od stola i stade tumaiti gostioniaru i konobaru koji su stajali kod vrata doista ne u vie dirati u taj ajnik. U pravu ste, mladiu. Ovoga puta ste zaista u pravu. Sasvim zaboravljam na sebe to se toliko zanimam za va doruak, jer elim da vae tijelo, is-crpeno pogubnim posljedicama rasipnosti, nade novih snaga u zdravoj hrani vaih predaka. Pa ipak nastavi Pumblechook, pokazujui u me ispruenom rukom to je taj s kojim sam se igrao u sretnim danima njegove mladosti! Ne recite mi daje nemogue, jer vam kaem da je to on! Ona su dvojica odgovorila potmulim mrmljanjem. Konobar kao da je bio naroito tronut. To je taj produi Pumblechook kojega sam vozao u svojoj koiji. Taj to sam ga gledao kako ga njegova sestra odgaja svojim rukama. Taj, ijoj sam sestri, poto se udala za mog roaka, postao ujakom, jer se ona po majci zvala Georgiana Marija, i neka porekne ako moe!

ini se da je konobar bio uvjeren da to ne mogu porei, pa je time moj sluaj postao jo beznadniji. Mladiu nastavi Pumblechook, i po svome obiaju unese mi se u lice spremate se k Josephu. Pitate me, to se to mene tie kamo idete? A ja vam velim, gospodine, da idete k Josephu. Konobar se nakalja kao da me diskretno pozivlje da objasnim to pitanje. Ele ree Pumblechook, a sve to s licem koje te je dozlaboga moralo razdraiti, jer je govorio kao da neto brani, to je bilo savreno uvjerljivo i jasno rei u vam to da kaete Josephu. Ovdje je nazoan plemeniti vlasnik Vepra, ovjek znan i potovan u cijelome gradu, a tu je i William, ije je oevo ime, ako se ne varam, Potkins. Da, gospodine, ne varate se potvrdi William. U njihovoj prisutnosti, mladiu nastavi Pumblechook rei u vam to da kaete Josephu. Recite mu: Josephe, danas sam vidio svoga prvog dobroinitelja i kovaa moje sree. Ne spominjem, Josephe, nikakvo ime, no tako ga od milja svi dobri ljudi u gradu zovu, i ja sam ga, dakle, vidio. Kunem se da ga tu ne vidim odgovorih. Moete i to rei odbrusi Pumblechook. Kaite mu da ste mi to rekli, pa e se valjda i sam Joseph od uda zapanjiti. Eh, tu se ljuto varate odvratih. Sasvim sam drugog miljenja. Recite mu nastavi Pumblechook Josephe, vidio sam tog ovjeka, i on se ne srdi na tebe, niti na mene. Zna tvoj karakter, Josephe, i dobro poznaje tvoju tupoglavost i neukost, a poznaje, Josephe, i moj karakter. Zna kako sam nezahvalan. Da, Josephe, rei ete i pritom Pumblechook zatrese glavom, maui rukom prema meni on zna kako u mene nema ni trunka ljudskog osjeaja zahvalnosti. On to zna, Josephe, kao to to nitko ne bi mogao znati. Ti to,

Josephe, ne zna, jer nikada nisi imao ni povoda za to, no onaj to dobro zna. Ma kako to blesavo magare bilo naduto, ipak me je iznenadilo da ima toliko drskosti sve mi to skresati u brk. Rei ete: Josephe, dao mi je kratku poruku koju u ti sada ponoviti. A ta je da u mojem padu vidi prst Providnosti. Prepoznao ga je, Josephe, im ga je ugledao, i jasno proitao prijetnju. Taj je prst, Josephe, ispisao sljedee: To mu je kazna, jer je bio nezahvalan prema svom prvom dobroinitelju i kovau njegove sree. No taj ovjek, Josephe, ree da ne ali to je uinio. Ba nimalo. Uinio je to je bilo pravo, i dobro i plemenito, i sve bi to i drugi put uinio. teta ubacih, poto sam dovrio prekinuti doruak to taj ovjek nije rekao to je uinio i to bi on i drugi put uinio. Gospodaru Vepra obrati se sada Pumblechook gostioniaru i vi, Williame! Nemam nita protiv toga da po cijelom gradu razglasite ako hoete daje bilo pravo, dobro i plemenito to sam uinio, a da bih sve to i drugi put uinio. Dorekavi, Pretvorica obojici stegne ruku i dostojanstveno napusti kuu, a ja ostah vie zauen nego ushien vrlinama njegova neodreenog sve to. Uskoro i ja izadoh, i kad sam prolazio Glavnom ulicom, vidio sam ga kako na vratima svoga duana pred izabranim krugom slualaca dri predavanje (bez sumnje o istoj temi), a ti su me ljudi neprijaznim pogledima ibali dok sam prolazio suprotnom stranom ulice. Tim je ugodnije bilo svratiti do Biddy i Joea, ija je strpljiva blagodat u opreci s tim drskim lacem zasjala jo ljepim sjajem nego prije, ukoliko je to uope bilo mogue. Polako sam iao prema njima, jer su mi noge jo bile slabe, ali sa sve veim olakanjem to sam se

vie njima pribliavao, a udaljivao od drskog razmetanja i neiskrenosti. Lipanj je bio pun raskone miline. Nebo bilo plavo, a eve visoko uzlijetale nad zelenim itom. itav mi je kraj bio kudikamo ljepi i smireniji no to sam to ikad prije osjetio. Put su mi kratile mnoge zamamne slike ivota, kojim u odsad ovdje ivjeti, i promjene nabolje u meni, kad e uza me stajati dua koja e me pratiti, a iju sam pros-todunu vjernost i zdravi razum ve upoznao. Te su slike u meni budile njene osjeaje, jer se moje srce od tog povratka razblailo, te sam osjetio u sebi promjenu kao putnik, koji se muno i bosonog vraa kui s daleka putovanja, poto je dugo godina lutao po svijetu. Nikad nisam vidio kolu u kojoj je Biddy bila uiteljica. Zaobilazni puteljak, kojim sam uao u selo da bih ostao nezamijeen, doveo me je do te zgrade. Razoarah se kad vidjeh da je praznik. Nigdje blizu djece, a Biddyna kola zatvorena. Nadao sam se i zamiljao da u je zatei zaposlenu dnevnim dunostima prije nego to ona mene ugleda, a ta se nada sada izjalovila. Kovanica je bila posve blizu, te sam krenuo prema njoj u hladovini zelenih miomirisnih lipa oslukujui hou li uti Joeova ekia. Ve sam ga davno morao uti, i dugo je vremena prolo otkako sam zamiljao da ga ujem, dok sam se uvjerio da sam se prevario i daje posvuda tiina. Tu su bile lipe, tu glog, i tu kesteni i njihovo je lie skladno utalo kad bih zastao da oslukujem, ali povjetarac ljeta u punom jeku nije do mene donosio zvek Joeova ekia. I ne znajui zato, gotovo sam se bojao doi nadomak kovanice, a kad sam je ugledao, vidio sam da je zatvorena. Ni blijeska vatre, ni blistanja rasprtalih iskara, ni rike mijeha; sve zatvoreno, sve tiho. Ali kua nije bila opustjela, i kao da je netko bio u gostinjskoj sobi, jer su na prozoru leprale bijele zavjese,

a otvoreni je prozor bio okien arenim cvijeem. Doao sam tiho onamo i htio da zavirim preko cvijea u sobu, kadno se preda mnom stvorie Joe i Biddy drei se ispod ruke. Biddy u prvi mah krikne, kao da je ugledala moj duh, ali je ve narednog trenutka bila u mojem zagrljaju. Gledajui je, plakao sam, a i ona je plakala kad je ugledala mene; ja, jer je bila tako svjea i mila; ona, jer sam bio tako blijed i iscrpen. - Eh, draga Biddy, kako si lijepa! - Da, dragi Pipe. - A i ti, Joe, kako si se dotjerao? - Da, dragi stari Pipe, stari drue. Gledao sam ih oboje, jedno pa drugo, a onda... - Danas je moj vjenani dan - usklikne Biddy, izvan sebe od sree udala sam se za Joea! Odvedoe me u kuhinju, i ja sam poloio glavu na stari stol od jelovine. Biddy je jednu moju ruku prinijela svojim usnama, dok je okrepljujua Joeova ruka poivala na mojem ramenu. - Nije bio dosta jak za to iznenaenje, draga moja - ree Joe. A Biddy doda: Trebala sam na to misliti, dragi Joe, no srea me je preplavila. - Oboje su bili presretni to me vide, tako ponositi i ganuti to sam k njima doao, i tako ushieni to sam sluajno navratio da toga dana budu savreno sretni! Prvo to sam osjetio bilo je veliko zadovoljstvo to Joeu nisam ni rijei lanuo o svojoj pritajenoj nadi. Koliko puta mi je, dok je za vrijeme moje bolesti boravio uz mene, to priznanje ve bilo na jeziku. Ta on bi to svakako saznao da je samo jo sat dulje ostao kod mene! - Draga Biddy - rekoh - ima najboljeg mua na svijetu, a da si ga vidjela kraj moje bolesnike postelje, ti bi... Ali ne, ne bi ga mogla vie voljeti no to ga ve sada voli. - Ne, zaista ne bih mogla potvrdi Biddy.

 A ti, dragi Joe, ima najbolju enu na svijetu, i ona e te usreiti, kao to si to i zavrijedio, dragi moj dobri, plemeniti Joe! Joe je gledao u mene uzdrhtalih usana i bez sustezanja prekrio rukom oi. A oboje, i ti, Joe, i ti, Biddy, kako ste danas bili u crkvi, te ste se u slozi i ljubavi izmirili s itavim svijetom, primite moju poniznu zahvalnost na svemu to ste za me uinili, i oprostite to sam vam dobro zlim uzvratio. A kad vam kaem da odlazim za manje od jednoga sata, jer uskoro naputam zemlju, i da ne u mirovati dok vam ne uzmog-nem vratiti novac kojim ste me spasili od tamnice, vjerujte mi, dragi Joe i Biddy, ma vratio vam i tisuu puta taj dug, nikad ne u pomisliti da bih vam se ikad mogao oduiti! Te su ih rijei ganule do suza i oboje su me zaklinjali da o tome vie ne govorim ni rijei. Ali moram vam jo neto rei. Dragi Joe, nadam se da e imati djecu, koju e voljeti, i da e za zimskih veeri tu kraj ognjita sjediti malian, i moda e te podsjetiti na drugog djeaia, koji je zauvijek nestao iz toga kutka. Ne reci mu, Joe, da sam bio nezahvalan; ni ti, Biddy, da sam bio hladna srca i nepravedan; kaite mu samo to da sam vas oboje duboko potivao, jer ste oboje bili tako dobri i iskreni, i da sam rekao da e svakako postati mnogo bolji ovjek od mene, jer je vae dijete. To ja odvrati Joe, jo uvijek skrivajui rukom oi njemu ne u rei, Pipe, ni to, ni neto nalik na to. Niti e to Biddy rei. Niti ma tko drugi. A sad, recite mi oboje da mi pratate, iako znam da ste mi u velikoj dobroti svojega srca ve oprostili! Dajte mi da ujem rijei vaeg pra-tanja, pa da njihov zvuk ponesem sa sobom kako bih smireno mogao pomisliti da vam se vratila vjera u mene i da ete me ubudue sauvati u ljepoj uspomeni.

 O dragi, stari Pipe, stari drue usklikne Joe. Sam Bog zna da ti pratam, ako ima ita da ti oprostim! Amen! I sam Bog zna da ti i ja pratam! - odazva se Biddy kao jeka. A sad me pustite gore da jo jedanput vidim svoju sobicu i da tamo malo otpoinem, a poto u s vama sjesti za stol da zajedno jedemo i pijemo, poite zatim sa mnom, dragi Joe i Biddy, sve do putokaza, prije no to sebi zaelimo posljednji zbogom! Prodao sam sve to sam imao i stavio na stranu koliko god sam mogao da bih se nagodio s vjerovnicima koji mi dadoe podulji rok da ih u cijelosti isplatim a onda sam otputovao Herbertu. U toku mjeseca napustio sam Englesku, a poslije dva mjeseca postao namjetenik tvrtke Clarriker i drug te za etiri mjeseca preuzeo prvo samostalno voenje poslova. Jer tada se tavanska greda na stropu gostinjske sobe na Mili Pond Banku prestala tresti od divlje vike staroga Billa Barleya i konano se smirila, a Herbert otputovao da se vjena s Clarom, a meni je bila ostavljena na brigu Istona podrunica sve dok se ne vrati zajedno s njom. Protekoe mnoge godine prije no to postah ortak tvrtke; ali sam sretno ivio s Herbertom i njegovom enom, premda sam ivio skromno sve dok nisam otplatio dugove, a sve to vrijeme dopisivao sam se s Biddy i Joeom. I tek kad sam postao ortak tvrtke Clarriker je odao Herbertu moju tajnu, izjavljujui kako je tajna Herbertova kompanjonstva ve dosta dugo teretila njegovu savjest i da napokon mora rei istinu. On ju je i rekao, a moj je dobri drugi bio isto toliko tronut koliko iznenaen, ali je nae prijateljstvo ostalo nepomueno, iako je medu nama postajala ta dugogodinja tajna. Ne mogu dopustiti da mislite kako smo bili neko veliko poduzee, ili da smo zgrnuli grdne novce. Nismo se uputali u velike pothvate, ali je naa tvrtka bila na dobru glasu i lijepo smo zaraivali. Mnogo

toga treba zahvaliti Herbertu, jer je bio uvijek dobre volje, neumoran i spreman za posao tako da sam se esto u udu pitao kako sam ikad mogao pomisliti da je nesposoban, dok mi jednog dana nije sinula spoznaja da moda nije on bio nesposoban, nego ja. 59. POGLAVLJE Prolo je jedanaest godina otkako sam svojim oima vidio Joea i Biddy iako sam ih tamo na Istoku esto gledao u svojoj mati kad sam jedne prosinake veeri, sat-dva poto se uhvatio mrak, tiho pritisnuo kvaku na starim kuhinjskim vratima. Pritisnuo sam ih tako tiho da me nitko nije uo, i ja sam neopaen zavirio. Tu na svom starom mjestu uz kuhinjsko ognjite, il i jak kao prije, iako malo osijedio, sjedio je Joe i puio lulu; a tamo u kutu, zagraen Joeovim koljenom, sjedio sam na svojoj stolici ci i gledao u vatru opet ja! Tebi u ast nazvali smo ga Pip, stari drue ree Joe ushieno kada sam sjeo s druge strane djeteta (ali mu nisam pomrsio kosu) - i nadali se da e postati malo nalik na tebe, a ini nam se da i zaista i jeste. I meni se tako inilo, i idue sam ga jutro izveo u etnju, te smo naveliko razgovarali i slagali se da je bila milota. Odveo sam ga onamo na groblje i posadio na izvjesni nadgrobni kamen, a on mi je s tog uzvienog mjesta pokazao, koji je kamen posveen uspomeni Philipa Pir-ripa, pokojnog lana ove upe i takoer Georgiane, supruge gore spomenutoga. Biddy napomenuh, kad sam poslije veere s njom razgovarao, dok joj je mala djevojica spavala na krilu danas-sutra morat e mi dati Pipa, ili mi ga barem posuditi. Ne, ne - odvrati blagim glasom Biddy. - Mora se oeniti.

 To mi govore i Herbert i Clara, no ne vjerujem, Biddy, da hou. Ja sam se tako udomio u njihovoj kui, pa ne mislim da je to vjerojatno. Postao sam ve okorjeli neenja. Biddy pogleda svoje dijete i prinese mu ruicu svojim usnama, a zatim stavi svoju dobru majinsku ruku, s kojom se dotakla djeteta, u moju ruku. U toj kretnji i u lakom pritisku vjenanog prstena bilo je neega to je bilo vrlo rjeito. Dragi Pipe upita Biddy jesi li siguran da vie ne tuguje za njom? Ne - mislim, Biddy, da ne tugujem. Reci mi, kao staroj dobroj prijateljici, jesi li je ba sasvim zaboravio? Draga Biddy, nita nisam zaboravio od onog to je zauzimalo vano mjesto u mojemu ivotu, jer pamtim ak i nevane stvari. No taj jalovi san, kako sam to neko nazivao, sasvim se rasplinuo, sasvim i zauvijek! Pa ipak, dok sam govorio te rijei, znao sam da sam potajno namjeravao jo iste te veeri, sam i samo radi nje, obii mjesto one stare kue. Da, ba tako. Radi Estelle. uo sam da je bila vrlo nesretna u ivotu, da je ivjela rastavljena od mua, koji je s njom postupao vrlo okrutno i doao na zao glas kao olienje oholosti, krtosti, okrutnosti i podlosti. A uo sam i za smrt njezina mua kojega je usmrtio konj to ga je mrcvario. I tako je ona prije dvije godine postala slobodna i, s obzirom na to koliko mi je malo bilo znano, moda se ponovno udala. Kako se kod Joea rano veeralo, bilo je dosta vremena, a da nisam trebao skratiti razgovor s Biddy da se jo prije mraka odetam do davno znanog mjesta. No kako sam na putu zastajkivao, razgledajui stara mjestanca i sjeajui se prolih vremena, dan se bio ve sasvim ugasio kada sam stigao na ono mjesto.

Tamo nije vie bilo ni kue, ni pivovare, nikakve zgrade, ostao je samo zid staroga vrta. Opustjelo je gradilite bilo ograeno obinim letvama, a kada sam pogledao preko ograde, vidio sam kako su poneki ostaci brljana ponovno uhvatili korijenje, zeleno se povijajui po humcima uruenog zida. Vrataca ograde bila su odkrinuta; ja ih otvorih i udoh. Hladna srebrnasta maglica razastirala se u taj pozni popodnevni sat, a mjesec jo nije izaao da je raspri. No ponad magle blistale su zvijezde, mjesec se spremao da poskoi, i veer nije bila mrana. U mislima sam mogao zamijetiti gdje su se neko nalazili pojedini dijelovi stare kue, gdje vrata, gdje bave. A kada sam sve to u mati vidio pred sobom i pogledao na pustu vrtnu stazu, spazio sam neku samotnu pojavu. Ta mi je pojava dala na znanje da me je primijetila dok sam se pribliavao. Kretala se prema meni, no sada je stala. Dolazei blie, vidio sam da je lik ene. Pribliivi se jo vie, kao da se htjela okrenuti, no onda zastane putajui da joj se primaknem. Tada se tre, kao uskole-bana silnim iznenaenjem, izusti moje ime, a ja uskliknem: Estella! Mnogo sam se promijenila. udim se da ste me prepoznali. Svjeina njezine ljepote je uistinu nestala, ali joj je ostala neopisiva gordost i neopisiv ar: privlana dra koju sam otprije poznavao. Ali to prije nikad nisam vidio, bio je tuan i ublaeni sjaj u njezinim nekad tako oholim oima, a ono to prije nikad nisam osjetio, bio je prijateljski stisak nekad tako beutne ruke. Sjedosmo na oblinju klupu, i tada rekoh: udno je, Estella, to se nakon tolikih godina ovdje ponovno susreemo na mjestu naeg prvog sastanka! esto navraate ovamo? Odonda nisam nikad ovdje bila. Ni ja.

Mjesec se poeo hvatati neba, a ja sam se sjetio njegova smirena pogleda, uprta u bijeli strop. Mjesec se stao dizati, i ja sam se sjetio kako mi je stisnuo ruku kada sam mu govorio posljednje rijei to ih je prije smrti uo. Estella prva prekide utnju koja je izmeu nas nastala. Tako sam se esto nadala da u se vratiti i namjeravala sam to uiniti, no mnoge su me okolnosti u tome sprijeile. O, jadno, jadno, staro mjesto! Prve mjeseeve zrake taknue srebrnastu maglu, a iste zrake taknue i suze to kapnue s njezinih oiju. Ne znajui da sam ih opazio, i nastojei da ih svlada, tiho me upita: Zar se niste, dok ste se etali, pitali kako je sve to propalo. Jesam, Estella. Zemljite pripada meni. To je jedini dio imanja koji nisam napustila. Sve ostalo mi je malo-pomalo izmicalo iz ruku, ali to sam zadrala. Sve te godine jada i emera jedino sam se tome opirala. Hoe li se ovdje ponovno neto sagraditi? Hoe na kraju krajeva. Dola sam se ovamo oprostiti od tog mjesta prije no to doe do promjene. A vi zapita glasom srdanog zanimanja za dalekog putnika vi jo uvijek ivite u inozemstvu? Jo uvijek. I, sigurna sam, dobro. Radim prilino naporno da smognem potrebno za pristojan ivot i stoga... Da, dobro. esto sam na vas pomiljala ree Estella. Doista? U posljednje vrijeme vrlo esto. Prole su mnoge duge i emerne godine kad sam odgonila sjeanje na ono to sam odbacila, kad nisam znala za njegovu vrijednost. No otkako mi dunosti i obaveze opet

doputaju da se toga sjeam, ja sam tom sjeanju ponovno dala pristup u svoje srce. Ja sam u svom srcu sjeanje na vas uvijek sauvao odgovorili. I opet zautjesmo kadli ona ponovno progovori. Nisam ni slutila - produi Estella - da u se, opratajui se s tim mjestom, i s vama oprostiti. Vrlo mi je drago to mi se ta prilika pruila. Drago vam je, Estella, to se opet rastajemo? Za mene je spomen na na posljednji rastanak uvijek bio sjetan i bolan. Ta vi mi rekoste odvrati vrlo ozbiljno Estella Bog vas blagoslovio, Bog vam oprostio! Pa ako ste mi to mogli onda rei, zacijelo ne ete oklijevati da mi to i sada kaete - sada kad me je patnja bolje pouila od svih pouka, te sam shvatila to je vae srce neko osjealo. Bila sam skrena i slomljena, ali se nadam da sam se u bolju pretvorila. Budite blagi i dobri prema meni, kao to ste neko bili, i recite mi da smo prijatelji. I jesmo prijatelji - odgovorih, ustavi i nagnuvi se nad njom kada se dizala s klupe. I ostat emo prijatelji, ako budemo i daleko jedno od drugoga ree Estella. Primio sam je za ruku, i tako podosmo s tog opustjelog mjesta. I kao to su se davno nekad jutarnje magle dizale kad sam prvi put naputao kovanicu, tako se sada dizala veernja magla, i u posljednjim titrajima dana to se gasio nigdje ne vidjeh sjenke koja bi nam prijetila ponovnim rastankom.

za vas:

BABAC