ta e im koristiti takvo La Ilahe Illallah!?

Od Huzejfe b. el-Jemana r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Islam e se gubiti i nestajati isto kao to blijede are na platnu, tako da e doi vrijeme kada se nee znati niti za namaz, niti za post, niti za obrede, niti za zekat; Allahova Knjiga e u jednoj noi ieznuti tako da jednog ajeta nee ostati na zemlji. Razne skupine ljudi e ostati, neki oronuli starac ili starica, koji e govoriti: Zatekli smo nae stare kako izgovaraju: La Ilahe Illallah pa ih i mi izgovarasmo!? Sileh b. Zufer rhm., prigovori Huzejfi b. el-Jemanu r.a.: "ta e im koristiti takvo La Ilahe Illallah" kada ne znaju niti za namaz, niti za post, niti za hadd, niti za zekat? Huzejfe r.a., se okrenu od njega, ne htijevi mu odgovoriti na pitanje. Sileh rhm., ponovi svoje pitanje, a Huzejfe r.a., mu opet ne htjede odgovoriti. Sileh rhm., po trei put postavi pitanje Huzejfi r.a., na ta mu on odgovori slijedeim rijeima: O, Sileh, spasie ih dehennemske vatre, spasie ih dehennemske vatre, spasie ih dehennemske vatre!!!" (Sahih. Hadis biljei Ibnu Madde, u Sunenu, br. 4049., kao i imam Hakim, u el-Mustedreku, br.8460-8542-8636., koji kae da je u skladu sa muslimovim artom; Musned, el-Bezzar, br.2838.; MisbahulZudade, el-Kinani, 4/194.; u'abul-Iman, el-Bejheki, br.1870.; elDu'a, Ibnu Fudajl, br.15.; el-Fiten, el-Mervezi, br.1665.; 'Akdul-Durer, el-Sulemi, 1/71.; Ehadis fil-Fiten vel-Havadis, Muhammed b. AbdulVehhab, br.46., 1/72.; el-Tevhid, Ibnu Mendeh, br.593.; el-Tezkira, el-Kurtubi, 1/737.; Ittihaful-Dema'ah, el-Tuvejdiri, 3/217.; ejh Albani, rhm., u djelu "Silsiletul-Sahiha", br.87., ovu predaju ocjenjuje sahihom.) ***** Sileh b. Zufer, uveni tabi'in iz Kufe, je mislio da same rijei Tevhida la ilahe illallah nisu dovoljne da bi koristile ovjeku bez ostalih dijela, na ta ashab Huzejfe r.a., odgovori da se njihova glavna korist ogleda u spaavanju od dehennemske vatre, a ne u postizanju dennetskih stepena i dereda u rangu sa bliskima (mukarrebin), i dobrima (ebrar), i ovo je mezheb Ehli-Sunneta vel-Dema'ata, Allah im trud nagradio, za razliku od Mu'utezila i Haridija! (Pogledaj: erhu Sunen Ibni Madde, Sujuti, Abdul-Ganijj, Dehlevi, br.4048., 1/294.)

ejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kae: Razne vrste grijenika, i ako ih ima mnogo u dananjem vremenu, to je zbog malobrojnosti uenih daija i vjernika, te ieznua tragova poslanstva u veini gradova-drava, i kod veine njih nema tragova poslanstva i poslanikog nasljedstva pomou kojeg bi spoznali Uputu, i do veine njih to nije ni doprlo. U periodima i mjestima Fetre-ieznua poslanikog znanja, ovjek e bivati nagraen i zbog malo imana i vjere koja se nae pri njemu, i u takvim mjestima i vremenima Allah d.., oprata grijehe ljudima nad kojima nije uspostavljen dokaz, koje inae ne bi opratao u mjestima ili vremenima u kojima je uspostavljen dokaz protivu ljudi, kako se to u poznatom hadisu spominje i kae: "Islam e se gubiti i nestajati isto kao to blijede are na platnu, tako da e doi vrijeme kada se nee znati niti za namaz, niti za post, niti za obrede, niti za zekat; Allahova Knjiga e u jednoj noi ieznuti tako da jednog ajeta nee ostati na zemlji. Razne skupine ljudi e ostati, neki oronuli starac ili starica, koji e govoriti: Zatekli smo nae stare kako izgovaraju: La Ilahe Illallah pa ih i mi izgovarasmo!? Sileh b. Zufer rhm., prigovori Huzejfi b. el-Jemanu r.a.: "ta e im koristiti takvo La Ilahe Illallah" kada ne znaju niti za namaz, niti za post, niti za hadd, niti za zekat? Huzejfe r.a., se okrenu od njega, ne htijevi mu odgovoriti na pitanje. Sileh rhm., ponovi svoje pitanje, a Huzejfe r.a., mu opet ne htjede odgovoriti. Sileh rhm., po trei put postavi pitanje Huzejfi r.a., na ta mu on odgovori slijedeim rijeima: O, Sileh, spasie ih dehennemske vatre, spasie ih dehennemske vatre, spasie ih dehennemske vatre!!!" Rijei koje su kufr-nevjerstvo, shodno Kur'anu, Sunnetu i Idma'u, za njih se kae da su nevjerstvo, kako nas na to upuuju eri'atski dokazi, jer se Vjera crpi iz propisa koje smo primili izravno od Allaha d.., i Njegovog Poslanika s.a.w.s., i o takvim pitanjima ljudi ne smiju govoriti shodno svojim miljenjima, prohtjevima i strastima, ali se i pored toga ne mora svaki ovjek, koji izusti takvu rije, proglasiti nevjernikom, sve dok ne ispuni neophodne artove-uslove, tekfira, i dok se ne uklone sve smetnje sa toga puta, poput ovjeka koji kae: alkohol ili kamata je halal-dozvoljena - ali je to rekao zbog toga to je nov u vjeri (pa ne zna), ili je rastao u dalekom (od znanja) mjestu, ili je uo neki govor-propis, te ga je zanegirao, ne bivi ubjeen u to da je taj propis iz Kur'ana, ili poslanikovog s.a.w.s., hadisa, kao to se deavalo i sa brojnim pripadnicima Selefa koji bi negirali brojne propise da su od Poslanika s.a.w.s., sve dok se ne bi dokazalo

suprotno tj. da je Poslanik s.a.w.s., uistinu rekao to i to, ili kao to su i sami ashabi sumnjali u neka pitanja poput poslanikovog s.a.w.s., vienja Allaha d.., itd., sve dok ne bi lino o tome upitali Allahovog Poslanika s.a.w.s., i poput ovjeka koji je rekao: Kada umrem, kremirajte me i po rijeci razaspite, ne bi li se Allahu zagubio ili neto sl. ljudi poput ovih se ne tekfire - ne proglaavaju nevjernicima, sve dok se protivu njih ne uspostavi poslaniki dokaz, kao to Allah d.., kae: Kako ljudi, nakon poslanika, ne bi imali nikakva opravdanja pred Allahom! Allah d.., je oprostio ovom ummetu greku i zaborav, a mi smo ve obraivali ovo pitanje i pravila u njihovim poglavljima, fetva ne podnosi vie tumaenja od ovoga, a Allah d.., najbolje zna! (Pogledaj: Medmu'ul-Fetava, 35/166.) ejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kae: Islamska ulema se razilazi i spori po pitanju tekfira muslimana koji ne obavlja jedan od 4 rukna islama (mimo ehadeta), nakon vjerovanja i potvrivanja njihove obaveznosti. to se tie ehadeta ako ih ovjek ne izgovori a u stanju je on je nevjernik, na emu su sloni svi muslimani, i takva osoba je nevjernik svojom nutrinom i vanjtinom, kako kod Selefa ovoga Ummeta tako i kod imama mezheba i sve uleme. Za razliku od njih jedna skupina murdija dehmijjetul-murdi'eh poput: Dehma, Salihija i njihovoh sljedbenika, smatraju da ako ovjek prihvata ehadet svojim srcem on je nevjernik po svojoj vanjtini, ali ne i u svojoj nutrini, o emu smo ve detaljisali, i ovaj stav je izmiljen i pogreno pripisan islamu, i niko od imama i uleme ga ne zastupa, i poznato je da nutarnji iman iziskuje vanjsko priznanje i oitovanje, i ostala djela, te da je nemogue da postoji iman u srcu, iskren, koji voli, i koji se pokorava a da se vanjtinom ne prizna i ne potvrdi. to se tie preostala etiri rukna islama mimo ehadeta ako ovjek zanegira njihovu obaveznost nakon to je dokaz o njihovoj obaveznosti stigao do njega (bulugul-hudde), takva osoba je nevjernik, a isti je sluaj i sa osobom koja zanegira zabranjenost nekog od jasnih-mutevatir harama, poput nemorala, zuluma, lai, alkohola itd., a to se tie ovjeka nad kojim nije uspostavljen dokaz (lem tukam alejhil-hudde), poput ovjeka novog u islamu, ili ovjeka koji je odrastao u mjestu dalekom od znanja, do kojega nisu stigli islamski zakoni i sl., ili je u pitanju ovjek koji grijei pa misli da oni koji vjeruju i dobra djela rade da su izuzeti po pitanju zabrane alkohola, poput greke onih ije je pokajanje iznudio halifa Omer r.a.. Od ljudi poput njih se trai pokajanje, i nad njima se uspostavlja dokaz, pa ako nastave sa tim to ine tada e se proglasiti nevjernicima, a nee se prije toga proglaavati nevjernicima! (Pogledaj: Medmu'ul-Fetava, 7/610.; el-Iman el-Evsat, 1/154.)

Imam Osman el-ehrezuri rhm., kae: Ako se ovjek nae u nekoj situaciji pa ne nae muftiju kojem bi se obratio, niti ima ikoga ko bi ga upoznao sa islamskim propisom po tom pitanju, niti u njegovom kraju, niti dalje, ta mu je initi? Rekoh: Ovo je pitanje Fetre eri'ata ieznua osnovnih islamskih propisa, i ovjek e se tada ponaati kao i onda kako bi se ponaao prije objave eri'ata, i najispravnije u svemu tome je stav da tada ovjek nema obaveznosti, i da u njegovom sluaju nema ni obaveze ni zabrane niti iega drugog, tako da se ovjeku u toj situaciji nee ita zamjerati zbog toga to je uinio, shodno hadisu Huzejfe b. el-Jemana r.a., u kojem se kae: "Islam e se gubiti i nestajati isto kao to blijede are na platnu, tako da e doi vrijeme kada se nee znati niti za namaz, niti za post, niti za obrede, niti za zekat; Allahova Knjiga e u jednoj noi ieznuti tako da jednog ajeta nee ostati na zemlji. Razne skupine ljudi e ostati, neki oronuli starac ili starica, koji e govoriti: Zatekli smo nae stare kako izgovaraju: La Ilahe Illallah pa ih i mi izgovarasmo!? Sileh b. Zufer rhm., prigovori Huzejfi b. el-Jemanu r.a.: "ta e im koristiti takvo La Ilahe Illallah" kada ne znaju niti za namaz, niti za post, niti za hadd, niti za zekat? Huzejfe r.a., se okrenu od njega, ne htijevi mu odgovoriti na pitanje. Sileh rhm., ponovi svoje pitanje, a Huzejfe r.a., mu opet ne htjede odgovoriti. Sileh rhm., po trei put postavi pitanje Huzejfi r.a., na ta mu on odgovori slijedeim rijeima: O, Sileh, spasie ih dehennemske vatre, spasie ih dehennemske vatre, spasie ih dehennemske vatre!!!" (Pogledaj: Edebul-Mufti vel-Mustefti, elehrezuri, 1/41.; Sifetul-Fetva vel-Mufti vel-Mustefti, 1/27.; Fetava, Ibnu Salah, 1/40.) ejh Nasiruddin el-Albani rhm., kae: Ovaj hadis nam daje jedno veliko fikhsko pravilo, a ono je da ehadet la ilahe illallah spaava, onoga ko ga prihvati i izgovori, od vjenog boravka u vatri na Sudnjemu Danu, pa makar ne praktikovao nita od preostalih ruknova islama poput namaza i ostalog. Opte poznato je razilaenje islamske uleme posebno po pitanju statusa neklanjaa, koji vjeruje da je namaz propisan. Veina islamske uleme smatraju da neklanja koji vjeruje u propisanost namaza ne postaje nevjernikom zbog svog neobavljanja namaza, ve velikim grijenikom-fasikom, dok imam Ahmed rhm., smatra da je takav ovjek nevjernik, te da e se kazniti smrtnom kaznom radi riddeta i odmetnitva, ne haddom posebno odreenom kaznom za to. Od ashaba se biljei sahih predaja da ostavljanje ni jednog djela nisu smatrali nevjerstvom izuzev ostavljanja namaza. Predaju biljei imam Tirmizi i Hakim, ali ja sam stava da je istina sa

dumhurom veinom islamske uleme, te da ovo to se prenosi od ashaba nije Nass-decidni eriatski tekst, koji nam ukazuje na to da su mislili na djelo nevjerstva koje izvodi iz vjere i svoga poinioca ostavlja vjeno u dehennemskoj vatri, te da ne postoji mogunost da e Allah d.., oprostiti to ne-djelo. Kako rei to kada imamo pred nama Huzejfu b. el-Jemana r.a., koji je prvak meu ashabima, kako odgovara Siletu b. Zuferu, koji je umalo shvatio ovu situaciju onako kako ju je razumio imam Ahmed, rekavi: Od kakve koristi e im biti takvo La ilahe illallah, a ne znaju ta je namaz... Nakon to mu je odbijao odgovoriti, Huzejfe r.a., ree: O Sileh, spasie ih dehennemske vatre, i to mu ponovi tri puta! Ove huzejfine r.a., rijei predstavljaju Nass-eri'atski tekst, da, osoba koja ne obavlja namaz, kao i preostale ruknove islama, nije kafir-nevjernik, ve musliman, koji e biti spaen od vjenog boravka u dehennemskoj vatri na Sudnjemu Danu, i ovo dobro upamti, jer ga moda nee nai ovako decidno pojanjeno na drugome mjestu! (Pogledaj: el-Silsila elSahiha, el-Mudelledat el-Kamila, el-Albani, 1/86.; Hukmu TarikilSalah, el-Albani, 1/17.; Elfu Fetva li-ejh el-Albani, Ebu Sened Fethullah, 4/2.; Medmu'u Fetava Allameh el-Albani, Ebu Sened Muhammed, 1/55.) ejh Nasiruddin el-Albani rhm., kae: Iz ovog sahih-hadisa, se da razumjeti to da dehl-neznanje, moe doi do tolikog stepena kod ljudi da od islama znaju samo za ehadet to ne znai da znaju za obaveznost namaza i ostalih ruknova islama koje zatim ne obavljaju. Hadis nam ne ukazuje na to. Ovakvi e esto puta sliiti ljudima iz pustinje i muslimanima novo pridolim u vjeru, u nevjernikim zemljama, koji od islama ne znaju nita osim ehadeta, to se zna deavati i u nekim glavnim gradovima... ejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kae: Ko bude znao da je Muhammed s.a.w.s., Allahov Poslanik, i u to povjeruje, a ne bude poznavao masu onoga s ime je Muhammed s.a.w.s., poslan, Allah d.., ga nee kanjavati zbog onoga to do njega nije doprlo od znanja, jer ako Allah d.., ne kanjava ovjeka zbog samog nevjerovanja osim nakon upoznavanja istog sa vjerom, onda je pree da ga nee kanjavati ni zbog ostavljanja nekih vjerskih propisa sve dok ne bude upoznat sa njima. Ovo je opte poznati Sunnet Allahovog Poslanika s.a.w.s., po pitanju ovakvih situacija. (Pogledaj: el-Fetava el-Kubra, 2/19.) (Pogledaj: el-Silsila el-Sahiha, el-Mudelledat elKamila, el-Albani, 8/8.) Dr.Muhammed el-Vuhejbi kae: Ovaj hadis, i ako govori o halu i stanju ljudi u ahiriz-zemanu, kada se nee znati za namaz i post, je

dokaz za utemeljenost opravdavanja neznanjem, jer se neka mjesta i vremena poklapaju sa znaenjem ovog hadisa, zbog rasprostranjenosti neznanja i slabosti poslanikog svjetla, pa je velikom broju ljudi postalo nepoznanicom velik broj islamskih jasnih mutevatir propisa, poput obaveznosti namaza i posta, ali ikrar vjerovanje, ubjeenje i priznanje, je neizostavno jer se na njemu temelji spas, i bez ikrara potvrde i priznanja, ljudi ne bivaju muslimanima. ejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kae: Veliki broj ljudi raste u mjestima ili vremenima u kojima su mnoge poslanike znanosti iezle i izblijedile, tako da nije ostao iko ko bi prenosio i dostavljao ljudima ono s ime je Allah d.., poslao Poslanika s.a.w.s., od Knjige i Mudrosti, toliko da nee znati mnogo od onoga s ime je Allah d.., poslao Svoga Poslanika s.a.w.s., niti e postojati neko ko bi ih poduio tome ljudi poput ovih nisu nevjernici. Stoga, ulema je slona na tome da ljudi koji su odrasli u badiji-pustinji, mjestu udaljenom od uleme i vjernika, i ovjek bude nov u islamu, pa zanegira neto od mutevatir jasnih propisa takva osoba se nee proglaavati nevjernikom, sve dok ne naui i ne sazna za ono s ime je doao Allahov Poslanik s.a.w.s., pa se zbog toga i kae u hadisu: ...tako da e doi vrijeme kada se nee znati niti za namaz, niti za post, niti za obrede, niti za zekat; Allahova Knjiga e u jednoj noi ieznuti tako da jednog ajeta nee ostati na zemlji. Razne skupine ljudi e ostati, neki oronuli starac ili starica, koji e govoriti: Zatekli smo nae stare kako izgovaraju: La Ilahe Illallah pa ih i mi izgovarasmo!? Sileh b. Zufer rhm., prigovori Huzejfi b. el-Jemanu r.a.: "ta e im koristiti takvo La Ilahe Illallah" kada ne znaju niti za namaz, niti za post, niti za hadd, niti za zekat? Huzejfe r.a., se okrenu od njega, ne htijevi mu odgovoriti na pitanje. Sileh rhm., ponovi svoje pitanje, a Huzejfe r.a., mu opet ne htjede odgovoriti. Sileh rhm., po trei put postavi pitanje Huzejfi r.a., na ta mu on odgovori slijedeim rijeima: O, Sileh, spasie ih dehennemske vatre, spasie ih dehennemske vatre, spasie ih dehennemske vatre!!!" (Medmu'ul-Fetava, 11/407-408.) dakle, ljudi poput navedenih se opravdavaju neznanjem, jer dokaz protivu njih nije uspostavljen. (Pogledaj: Nevakidul-Iman, el-Vuhejbi, 1/172.; el-Kavl el-Reid fi Serdi Feva'idil-Tevhid, el-Su'ajdan, 1/53.; Bugjetul-Murtad, 1/311.) Priredio: Sead ef. Jasavi, prof.fikha Imam Sultanija damije, Plav, Sandak, CG