FIZIKI PRAKTIKUM Odjel za fiziku Sveuilita u Rijeci Branka Miloti i Marta uvi-Butorac

1.

UVOD

Fizika je prirodna znanost koja pokuava na egzaktan nain opisati temeljne pojave u prirodi, otkrivati zakonitosti odvijanja prirodnih procesa i primijeniti te zakonitosti na stvaranje novih spoznaja o prirodi naega svijeta. Temeljna osobitost fizike kao znanosti jest pojednostavljivanje, odnosno (fizis) gr. opisivanje to veega broja pojava to jednostavnijim modelom. znanje o prirodi Model ini konceptualan okvir koji doputa svoenje sloenih situacija na manje sloene, jednostavnije i razumljivije. Modeli su po svojoj definiciji uvijek nepotpuni i time nesavreni. Primjerice, nakon udarca lopte nogom, njezino gibanje moemo dovoljno dobro opisati kinematikim modelom koji ne razmatra otpor zraka. Potpuniji emo i precizniji opis dobiti ukljuivanjem u model i otpor gibanju lopte kroz zrak, no tada model postaje znatno sloeniji. Fizika je eksperimentalna znanost, to znai da su rezultati eksperimenata temelj za stvaranje i prihvaanje svake teorije. Teorija moe biti prihvaena, ne samo kada dobro opisuje opaanja i rezultate obavljenih eksperimenata, ve i kada moe predvidjeti i objasniti nova ponovljiva opaanja. Kvantitativna mjerenja omoguavaju povezivanje teorijskog opisa prirode s eksperimentalnim opaanjem. Pri tome je potrebno znati kako je mjerenje uinjeno i koliko je pouzdana informacija dobivena mjerenjem.

Model - idealizirani opis fizikog sustava ili prirodne pojave

MJERENJE I MJERNI SUSTAVI Mjerenje i rezultati mjerenja iskazani dogovorenim jedinicama, temelj su znanstvene, no jednako tako i svakodnevne provjere i razmjene podataka. Mjere i mjeriteljstvo kroz povijest Od prapovijesnoga doba ovjek ima potrebu odreivanja koliina i mjera svega to ga okruuje. Spoznaja da se npr. broju ivotinja mogu pridruivati prsti (osnova brojevnoga sustava s bazom 10), da se duine mogu mjeriti duljinom dijelova tijela (lakat, stopa), zasigurno potjee jo iz predcivilizacijskih vremena. Od trenutka kada ovjek zapoinje razmjenu dobara, javlja se problem to Mjeriteljstvo (metrologija) znanost o mjerenjima

tonijega mjerenja i usklaivanja dogovorenih mjernih jedinica. Za jedinice su se obino odabirale antropoloke mjere (za duljinu: prst, pedalj, lakat, korak,...za obujam aka, hvat,...) ili jednostavne mjere utjelovljene u svakodnevnim predmetima (za obujam, vrlo esto tzv. uplje mjere, koje su ispunjavane razliitom robom ili, ispunjene vodom, sluile kao utezi za vaganje). Vanost se mjerenja u svim povijesnim organiziranim zajednicama jasno oituje u injenici da se uporaba odreenih mjera (tijela koja u sebi utjelovljuju odreeni iznos duljine, obujma, mase, itd.) propisuje javnim dravnim aktima, originali mjera se uvaju u svetitima, a kopije se izlau na javnim mjestima. Razvoj trgovine i komuniciranje, te migracije stanovnitva, dovele su u Evropi srednjega vijeka do potpune neusklaenosti u mjeriteljstvu. Svaka promjena vladara nosi i promjenu lokalnoga mjernog sustava11. Zamisao o jedinstvenome mjernom sustavu bila je jedna od tekovina Francuske revolucije. Zadatak stvaranja takvoga sustava povjeren je Francuskoj akademiji, sa zahtjevom da osnovne jedinice budu izvedene iz prirodnih pramjera, da se vee i manje jedinice izvode iz njih na to jednostavniji nain te da za svaku veliinu postoji samo jedna jedinica, iz koje se vee i manje jedinice izvode dekadskim putem. Tako je za jedinicu duljine odabran 40-milijunti dio duljine meridijana, s nazivom metar (gr.metron mjera). Za jedinicu mase odabrana je masa kubnoga centimetra vode pri 4C koja je nazvana gram (gr. gram antika jedinica mase). Godine 1799. nainjene su materijalne pramjere (etaloni, prototipovi) tih jedinica i pohranjeni u Arhivu Francuske Republike. Ubrzo se diljem Evrope uvidjela prednost francuskoga mjernog sustava pa ve 1875. god. predstavnici 18 zemalja potpisuju Konvenciju o metru. Osniva se i Meunarodni ured za mjere i utege sa sjeditem u Sevresu kraj Pariza, u kojem se od 1899. god. uvaju nove pramjere meunarodnoga metra i meunarodnoga kilograma, izraene na temelju francuskih arhivskih pramjera. Jedinice mjerenja vremena oduvijek su predstavljale poseban problem. Iako je prirodna i lako uoljiva mjera vremena jedan dan, oduvijek je postojala potreba za manjom jedinicom kojom bi se mogle mjeriti dnevne aktivnosti. Prva je mjera za vrijeme naena u periodinoj promjeni poloaja Sunca u odnosu na Zemlju, odnosno promatranjem duljine sjene tapa na Sunanom satu. No, ve su Babilonci ustanovili da duljina sjene ne moe dati tonu mjeru (to Sunce pada nie prema horizontu, sjene postaju nerazmjerno due), pa zapoinju mjerenjem kuta to ga opisuje Suneva sjena. Prva jedinica mjere za vrijeme uzeta je kao vrijeme za koje sjena prijee kut od 60 (taj je kut jednostavno konstruirati pomou jednakostraninoga trokuta!), tako da je ta jedinica mjere iznosila estinu dana. Kasnije je ta mjera, kao prevelika, razdijeljena na polovinu pa potom na etvrtinu, dakle 1/24 dana, to je dananja mjera koju zovemo sat. Dijeljenjem sata na 60 dijelova dobivena je minuta (lat. pars minuta mali dio), te dijeljenjem minute na 60 dijelova sekunda (lat. pars minuta secunda drugi mali dio). Takoer, slian je problem i s jedinicama veim od dana; prirodne vee mjerne jedinice, mjesec vrijeme obilaska Mjeseca oko Zemlje i godina vrijeme obilaska Zemlje oko Sunca, nemaju cjelobrojni meusoban odnos pa su teko usklaivane u raznim kalendarima tijekom povijesti. Danas koristimo tzv. Gregorijanski (ili novi, graanski) kalendar2 u kojemu godina traje 365 dana, svaka etvrta (prijestupna) godina
1

366 dana, a godina ima 12 mjeseci nejednakoga trajanja 28, 29, 30 ili 31 dan. Danas je u svijetu vaei dogovor (meunarodna konvencija) o veliinama mjera sadran u tzv. Meunarodnom sustavu mjernih jedinica ili izvornim nazivom Systme International d'Units, prema emu standardno upotrebljavamo akronim SI jedinice3. Osnovna svojstva ovoga sustava mjernih jedinica jest jednoznanost i koherentnost, to omoguuje jednostavno i pouzdano raunanje, navoenje i razmjenu podataka. Mjerenje Pod mjerenjem razumijevamo postupak kojim usporeujemo istovrsne veliine i odreujemo iznos jedne od veliina, pri emu je druga veliina dogovorno odreena za jedininu mjeru. Tako, na primjer, mjerenje duljine stola jest usporeivanje duljine stola s veliinom jednoga metra, koji je dogovorno odreen za jedininu duljinu. Kada postupkom usporeivanja ustanovimo kako se brojano odnose te dvije veliine, na primjer, da metar stane 1,4 puta u duljinu stola, tada za duljinu stola kaemo da iznosi 1,4 metra. Mjeriti moemo samo fizike veliine. To su osobitosti tijela, prirodnih pojava, procesa i stanja koja se mogu mjeriti i brojano (kvantitativno) jednoznano iskazati pomou neke od dogovorenih mjernih jedinica. Osobitosti koje se ne mogu kvantitativno jednoznano izraziti, nisu mjerljive u fizikalnom smislu4. Temeljna jednadba mjeriteljstva Analitiko (matematiko) iskazivanje veza i ovisnosti meu fizikim veliinama naziva se veliinskom jednadbom. Primjerice, II. Newtonov zakon (F = m a) moemo iskazati rijeima: Kada na tijelo mase m djeluje sila F, ono se giba ubrzano akceleracijom a. Pri tom je akceleracija tijela razmjerna sili; a ako je sila stalna i akceleracija je stalna i obrnuto razmjerna masi tijela. Istovrstan se opis iskazuje veliinskom jednadbom: a = F/m. Temeljna jednadba mjeriteljstva: x = { x} [ x] gdje je:

Mjerenje usporeivanje nepoznate veliine s istovrsnom poznatom.

x - fizika veliina, { Prema temeljnoj jednadbi mjeriteljstva, x = { x} [ x] , fizika veliina x x} - brojani iznos, iskazuje se umnokom brojanog iznosa {x} fizike veliine i njezine mjerne [x] - mjerna jedinica jedinice [x].
21

Anegdotalna je pria o engleskom kralju Henryju I koji donosi ukaz o duljini yarda, definiranom udaljenou od nosa Njegovoga Velianstva do ispruenoga palca njegove lijeve ruke. Gregorijanski kalendar uvodi 1582. god. papa Grgur XIII prema savjetima talijanskog astronoma A.Lilusa. 3 SI mjerne jedinice su prvi put meunarodno prihvaen na 11. zasjedanju Generalne Konferencije za mjere i utege 1960. godine. 4 Tako se npr. ne mogu mjeriti ljepota, dobrota,

Pritom se fizike veliine zapisuju kosim slovima (kurzivom), brojane vrijednosti i mjerne jedinice uspravnim slovima, a izmeu njih se ostavlja npr. razmak (bjelina). U pisanju decimalnih brojeva kao pravopisni znak koji razdvaja cijele brojeve d = 2,54 m od desetinskih u skladu s pravopisnim pravilima pie se zarez, a ne toka, ali se toka ne ita pa je brojevni izraz sedam cijelih i pet desetina pravilno pisati: 7,5. Kolika je vanost oitovanja i brojanog iznosa i mjerne jedinice za odreivanje fizike veliine, pogledajmo na jednostavnom primjeru: mjerei neku udaljenost, mjeritelj izvjetava d = 2,54 m. U izvjetaju je neophodno rei i 2,54 i m, jer u sluaju da izvjetava u centimetrima, rezultat mjerenja e biti d = 254 cm. Primijetimo da se promjenom jedinice promijenio i brojani iznos. Brojane vrijednosti fizikih veliina se prema temeljnoj jednadbi mjeriteljstva iskazuju kvocijentom fizike veliine i mjerne jedinice: { x} = x / [ x] . Primjerice: m/g = 4,2 (ita se masa u gramima iznosi 4,2) esto za fizike veliine kod kojih brojani iznos ovisi o mjernoj jedinici kaemo da imaju dimenziju. Veliine koje su omjeri dviju istovrsnih veliina, kao to je primjerice faktor trenja, nemaju mjerne jedinice pa ih nazivamo bezdimenzijske veliine. Iskazivanje rezultata mjerenja Brojane se vrijednosti mjerenih fizikih veliina uvijek iskazuju pouzdanim znamenkama, tj. svim znamenkama koje se mogu precizno oditati i jednom procijenjenom znamenkom. Budui da je u zapisu iznosa fizike veliine posljednja znamenka uvijek procijenjena, znai da se iz zapisa rezultata mjerenja moe saznati kojim je mjernim ureajem obavljeno mjerenje i kolika mu je preciznost. Preciznost mjernog instrumenta najee je odreena najmanjom podjelom njegove ljestvice. Ako je, npr., najmanji podjeljak ljestvice termometra 1C, njegova je preciznost 0,5 C.Tako npr. u matematici 5 mm; 5,0 mm i 5,00 mm znae isto, a u fizici ti zapisi znae da je u prvome mjerenju duljina procijenjena na 5 mm i da je ljestvica bila centimetarska, a u drugome je mjerenju procijenjena znamenka na mjestu desetine milimetra, a to znai da je mjerenje obavljeno milimetarskim mjerilom. U treem je mjerenju procijenjena znamenka na mjestu stotinke milimetra, a najmanja je podjela ljestvice jedan red veliine vea, desetina milimetra pa zakljuujemo da je mjerenje obavljeno pominom mjerkom s nonijusom. Primjerice, iz zapisa duljine 0,375 mm saznajemo da je posljednja, procijenjena znamenka na mjestu tisuinke milimetra - mikrometra to znai da je mjerenje obavljeno mikrometarskim vijkom, palmerom. Meunarodni sustav mjernih jedinica (SI jedinice)

Meunarodni sustav mjernih jedinica (SI jedinice) definira sedam osnovnih veliina i njihovih pripadnih mjera, jedinica, iz kojih se, prema definicijama i zakonima, izvode sve ostale jedinice. Osnovne jedinice imaju strogo propisane definicije, prema kojima se univerzalno mogu odrediti njihove veliine. Takoer, sve jedinice imaju definiciju u nekoj prirodnoj pojavi ili strogo definiranome pokusu, tako da se mogu izvesti bilo gdje na svijetu, a ne usporeivanjem s arhiviranim pramjerama. Jedini izuzetak predstavlja jedinica mase, kilogram, koji se jo uvijek uva u obliku pramjere.

Tablica 1. Osnovne fizike veliine i njihove pripadne jedinice Fizika veliina Duljina, put Vrijeme Masa Elektrina struja Jedinica metar sekunda kilogram amper Definicija jedinice Metar je duljina puta koji svjetlost prijee u vakuumu za vrijeme 1/299792458-oga dijela sekunde. Sekunda je trajanje 9192631770 perioda zraenja koje odgovara prijelazu izmeu dviju hiperfinih razina osnovnoga stanja atoma cezija 133. Kilogram je masa meunarodne pramjere kilograma koji je pohranjen u Meunarodnom uredu za mjere i utege (Sevres kraj Pariza, Francuska). Amper je stalna vrijednost elektrine struje koja u dvama ravnim usporednim vodiima neogranienih duljina i zanemarivih presjeka, a koji su u vakuumu razmaknuti 1 metar, proizvodi meu njima silu od 210-7 njutna po metru njihove duljine. Kelvin je termodinamika temperatura koja je jednaka 1/273,16 termodinamike temperature trojne toke vode. Mol je mnoina elementarnih jedinki jednaka mnoini atoma u 0,012 kilograma ugljika 12. Kandela (svijea) je svjetlosna jakost u odreenome smjeru izvora koji odailje monokromatsko zraenje frekvencije 540 1012 herca i kojemu je energijska jakost u tome smjeru 1/683 vata po steradijanu.

Temperatura Mnoina tvari Svjetlosna jakost

kelvin mol kandela (svijea)

Mjerne jedinice u Republici Hrvatskoj ureene su "Zakonom o mjernim jedinicama" (Narodne novine br. 58, od 18. lipnja 1993.) te "Hrvatskim normama" (HRN ISO 1000 i niz HRN ISO 31), a slijedom meunarodnih dogovora temeljenih na "Dogovoru o metru" iz 1875. god. Sve se fizike veliine i mjerne jedinice oznaavaju simbolima (slovima latinske i grke abecede). Takoer, elimo li napisati oznakama jedinicu (mjeru, dimenziju) neke fizike veliine, tada fiziku veliinu zapisujemo u uglatim zagradama, a iza znaka jednakosti oznaku za jedinicu. Na primjer,

elimo li zapisati da je jedinica za mjerenje mase kilogram, to emo umjesto rijeima zapisati simbolima na sljedei nain:

[m] = kg
Jedinice fizikih veliina koje nisu navedene u Tablici 1 pripadaju izvedenim jedinicama, a izvode se iz osnovnih jedinica koristei poznate definicije ili zakone. Izvedene se jedinice dobiju mnoenjem jedinica pojedinih veliina u veliinskoj jednadbi, ali se izmeu njih ne zapisuje znak mnoenja, nego se ostavlja razmak (bjelina). Primjerice, jedinicu za brzinu izvodimo iz definicije za brzinu:
v = lim
t 0

s ds = t dt

Prema toj definiciji vrijedi:

[ v ] = [ s ] = m = m s 1 [t ] s
a = lim v dv = t 0 t dt

Takoer, jedinica za akceleraciju izvodi se iz definicije ubrzanja: pa je

[ a ] = [ v] = m/s = m s 2 [t ] s

U sljedeem primjeru, jedinicu za silu izvodimo iz II. Newtonova zakona: F = ma Iz ega slijedi: [F] = [m][a] = kg m s-2 Jedinica kgms-2 dobiva novi naziv njutn i oznaku N, dakle N = kg m s-2. Budui da je za sve jedinice Meunarodnoga sustava mjernih jedinica vaee pravilo da se manje i vee mjere moraju izvoditi dekadskim putem 5, uz svaku se SI jedinicu moe koristiti i predmetak (prefiks) koji brojano oznaava 10, 100, 1000 puta veu ili manju vrijednost koja se iskazuje potencijama broja 10.

Tablica 2. Predmetci koji se koriste uz SI jedinice i njihove brojane vrijednosti Naziv predmetka Znak Brojana vrijednost Naziv predmetka Znak Brojana vrijednost

Izuzetak su jednice za vrijeme (prva vea mjera od jedinine, minuta, sadri 60 sekunda, sat sadri 60 minuta, dan 24 sata itd., a samo su manje mjere od sekunde izvedene dekadskim putem desetinka, stotinka, tisuinka, . sekunde), te za masu (naziv jedinice kilogram je izveden od tisuu grama pa se od kilograma ne mogu tvoriti ni decimalne jedinice pomou predmetaka; a dekadske jedinice mase tvore se od grama dekagram, miligram, itd.).

deka hekto kilo mega giga tera peta eksa

da h k M G T P E

101 102 103 106 109 1012 1015 1018

deci centi mili mikro nano piko femto ato

d c m n p f a

10-1 10-2 10-3 10-6 10-9 10-12 10-15 10-18

Jedinice uz koje stoji predmetak obino nazivamo decimalne jedinice. Naziv i oznaka decimalne jedinice tvore se stavljanjem predmetka, odnosno znaka predmetka ispred naziva jedinice i zajedno s njom ini cjelinu. Tako je npr. tisuu metara kilometar, znak je km; tisuinka volta je milivolt, znak mV; milijun herca je megaherc, znak je MHz, itd.6 Budui da decimalna jedinica ini cjelinu, eksponent se stavlja iza oznake jedinice; primjerice, kvadratni centimetar se oznaava sa cm2, u znaenju (cm)2, a ne c(m)2. Pri raunanju s decimalnim jedinicama prikladno je da se vrijednost fizike Decimalne jedinice veliine upisuje u polaznoj (SI) jedinici, odnosno da se predmetak zamijeni dekadski viekratnici svojom brojanom vrijednou, a tek se dobiveni rezultat ponovno po potrebi i decimalni dijelovi iskazuje decimalnom jedinicom. Tako emo pri raunanju struje iz Ohmova osnovnih jedinica zakona, podatke o naponu U = 15 mV i otporu R = 5 k uvrstiti kao: U 15 10 3 V I= = = 3 10 6 A = 3 A 3 R 5 10 Osim osnovnih i izvedenih, Meunarodni sustav mjernih jedinica predvia i primjenu dvadesetak iznimno doputenih jedinica samo u odreenim djelatnostima (litra, tona, elektronvolt, atomska jedinica mase, ar, hektar, morska milja, vor itd.). Iako se iznimno doputene jedinice mogu svesti na osnovne ili izvedene SI jedinice, u odreenim je podrujima njihovo koritenje uvrijeeno bilo iz tradicijskih 7 bilo iz razloga prikladnosti ili prirodnosti8 .

Budui da neki predmetci nose iste oznake kao i neke jedinice (npr. predmetak mili ima istu oznaku kao i jedinica metar, predmetak tera istu oznaku kao jedinica tesla) treba izbjegavati pisanje oznaka nainom koji moe dovesti do zabune. Na primjer, m moe znaiti mili, ali i metar. Do zabune nee dolaziti, ako se jedinice zapisuju ispravno: npr. milikelvin se zapisuje kao mK, bez razmaka, a metarkelvin s razmakom m K (ili mK). 7 Tradicijski su uvrijeene jedinice u pomorstvu morska ili nautika milja (morska milja= 1852 m) , te jedinica brzine vor (morska milja na sat). Isto je i s jedinicama za mjerenje povrine zemlje (ar, hektar), te jedinicom obujma litra (litra = dm3). 8 Prikladne ili prirodno nametnute jedinice u odreenim podrujima prirodnih znanosti su primjerice: elektronvolt (energija koju ima elektron pri prelasku razlike potencijala od 1 volt), atomska jedinica mase (1/12 mase nuklida C12), astronomska jedinica (udaljenost Zemlje od Sunca), itd.
6

Naini mjerenja Izravnim (direktnim) mjerenjem veliine se izravno usporeuju s poznatom veliinom. Primjerice, nepoznatu duljinu mjerimo tako ju usporeujemo s poznatom duljinom, metrom, koja je dogovorno utvrena i umjeravanjem (badarenjem) prenesena na mjerne instrumente. Pritom se zapisuju pouzdane znamenke sve znamenke koje se mogu precizno izmjeriti i jedna procijenjena znamenka. Posrednim (indirektnim) mjerenjem nepoznata se veliina odreuje raunski, koritenjem podataka izravno izmjerenih drugih veliina koje su u funkcijskoj vezi s traenom veliinom. Uvrtavanjem podataka izravno mjerenih veliina u matematiku ili fiziku zakonitost koja ih povezuje s traenom veliinom, moemo dobiti iznos posredno mjerene veliine. Primjerice, elimo li izmjeriti plotinu pravokutne prostorije, postupak je mnogo jednostavniji opredijelimo li se za posredno mjerenje i uvrtavanje vrijednosti izravno izmjerene irine i dubine prostorije u jednostavnu geometrijsku relaciju za plotinu pravokutnika. Razmislite: Kako biste izravno izmjerili plotinu? Tonost i preciznost mjerenja Zato razlikujemo tonost i preciznost mjerenja? Tonost jest mjera za odstupanje mjerenoga podatka od prave vrijednosti, preciznost pak oznaava mjeru rasapa izmjerenih podataka. Razlikovanje tonosti i preciznosti moda najbolje ilustrira primjer strijelca koji gaa u metu. Meta ima zadan cilj (sredina) i koncentrinim krugovima oznaene udaljenosti od zadanoga cilja. U ovom primjeru tonost podrazumijeva odstupanje od pogotka u sredinu, a preciznost mjeru za meusobnu udaljenost pogodaka. to je strijelac toniji, to su mu pogotci blii sreditu mete; to je precizniji, to su mu pogotci blii jedan drugome. Uoite da precizan strijelac ne mora biti i toan strijelac (slika).

Mjerenje moe biti: - izravno (direktno) - posredno (indirektno)

Slika: Dvije mete s pogotcima: lijevo, preciznog, ali netonoga strijelca; desno, tonog, ali manje preciznog strijelca.

Obrada podataka posrednoga mjerenja Vrlo je rijetko mjerenje neke veliine samo sebi svrha. Najee se obavljaju mjerenja vie veliina koja onda sva ulaze u raun za Prve derivacije nekih osnovnih odreivanje neke nove veliine. Tako npr. za odreivanje gustoe funkcija i osnovna pravila pravilnoga krutog tijela mjerimo masu i obujam tijela, a gustou deriviranja uz oznaavanje odreujemo kao kvocijent tih veliina. Za svaku od izravno mjerenih veliina moemo odrediti aritmetiku sredinu i preciznost s kojom je df ( x ) = f ( x ) mjerenje obavljeno. Da bismo izrazili konani rezultat posredno mjerene dx veliine i za nju moramo (iz ovih podataka) odrediti aritmetiku sredinu i preciznost kojom je mjerenje obavljeno. Pretpostavimo da neka fizika veliina v ovisi o vie varijabla x, y, z..., dakle, v = f (x, y, z,...) (9)
( konst.) = 0 ( konst x ) = konst.

( x ) = n x
n

n 1

Aritmetiku sredinu v dobit emo ako u funkcijsku ovisnost uvrstimo aritmetike sredine mjerenih veliina, x , y, z, ... .
v = f ( x , y, z,...)

(10)

konst. konst. = x2 x

Standardna pogreka aritmetike sredine traene veliine v, sljedei izraz:

v v v SE = SE x + SE y + SE z + ... x z y
2 2 2

( x ) = 2 1 x
(sin x ) = cos x ( cos x ) = sin x

(11)

gdje su:

x , y, z , a SEx, SEy, SEz standardne pogreke aritmetikih sredina mjerenih veliina x, y, z.

v v v , , y x z

( f ( x) g ( x) ) = f ( x) g ( x)
parcijalne derivacije funkcije v po varijablama

( f ( x) g ( x) ) = f ( x) g ( x) + f (

f ( x) f ( x ) g ( x ) f ( x ) g g ( x) = g 2 ( x)

Rezultat mjerenja ponovno zapisujemo u obliku: v= ili

{v} {SE} mjerna jedinica

(12)

v = v CV

Primjerice, mjerimo li indeks loma odreene vrste stakla, gustou odreene tvari, brzinu irenja zvuka u zraku itd., prave vrijednosti mjerenih veliina lako pronalazimo u literaturi.

Zaokruivanje rezultata mjerenja Pri iskazivanju rezultata mjerenja posebnu pozornost treba obratiti na broj pouzdanih znamenaka kojima se predstavlja rezultat. Budui da standardna pogreka aritmetike sredine opisuje preciznost mjerenja, tu emo veliinu upotrijebiti za smisleno zaokruivanje rezultata mjerenja. Pogreka se uvijek zapisuje zaokruena na prvu znaajnu znamenku, tj. na prvu znamenku razliitu od nule i besmisleno je pisanje daljnjih znamenaka. Znaajne su znamenke sve znamenke brojene s lijeva nadesno poevi od prve koja je razliita od nule. Tako brojevi 3,20; 0,43; 2,680 10 5; 10,7 i 10 000 imaju po 3, 2, 4, 3 i 5 znaajnih znamenaka. Suvine znamenke dobivene raunom treba u rezultatu izostaviti tako da se rezultat zaokrui na potreban broj znamenaka. Na primjer, na tri znaajne znamenke se ovi brojevi zaokruuju ovako: 3,141 59 na 3,14 10 523 na 1,05 104 0,6096 na 0,610 Za zaokruivanje rezultata vrijede sljedea pravila: - ako je prva znamenka koja se odbacuju manja od 5, znamenke koje se zadravaju ostaju nepromijenjene ( npr. 0,523 se zaokruuje na 0,52 ); - ako je prva znamenka koja se odbacuje vea od 5, posljednja znamenka koja se zadrava povea se za 1 ( npr. 0,527 se zaokruuje na 0,53 ); - ako je prva znamenka koja se odbacuje 5, a ostale koje slijede nisu sve nula, posljednja znamenka koja se zadrava povea se za 1 ( npr. 0,52503 se zaokruuje na 0,53 ); - ako je prva znamenka koja se odbacuje 5, a ostale su koje slijede sve nula, sve znamenke koje se zadravaju ostaju nepromijenjene ako je posljednja koja se zadrava parna; ako je posljednja koja se zadrava neparna, treba je uveati za 1 (npr. 0,52500 se zaokruuje na 0,52, a 0,53500 na 0,54) Izraunata srednja vrijednost zaokruuje se na temelju izraunate nepouzdanosti tako da zapisujemo samo statistiki znaajne znamenke, a to su sve sigurne znamenke i jedna nesigurna, tj. ona koja je na istome decimalnom mjestu kao i prva znaajna znamenka standardne pogreke. Pri zaokruivanju sigurne se znamenke ne smiju proglaavati nesigurnima pa se iznimno rezultat moe iskazati s dvije nesigurne znamenke (npr. SE = 0,968 se zaokruuje na 0,97; a ne na 1) Pojasnimo to na dva primjera: 1) Neka je izraunata aritmetika sredina mjerenja neke duljine d iznosi d = 2,3489 m, a izraunana pripadna standardna pogreka SE = 0,0685 m. Budui da je standardna pogreka dana prvom znamenkom razliitom od 0 na drugome decimalnom mjestu, onda i rezultat mjerenja (aritmetika sredina)

Primjer:

y I

m j.je d 70 60 50 40 30 20 10 0
y I
m j.je d 40 35 30 25 20 15 10 5 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 m j.je d

10

15

20

25

30

35

x I

40 m j.je d

x I

Ako su toke nacrtane u koordinatnom sustavu na milimetarskom papiru, moemo "od oka" povui krivulju koja prolazi to blie svim tokama, tj. da ukupna odstupanja toaka od krivulje budu to manja. Ako je dobivena krivulja pravac, na njemu se odaberu dvije dovoljno razmaknute toke s ''okruglim'' (cjelobrojnim) vrijednostima apscisa pa se oitaju odgovarajue ordinate tih toaka na pravcu. Kvocijent: y y1 k= 2 x 2 x1 odreuje nagib pravca (koeficijent smjera pravca). Za ostale krivulje na taj se nain odreuje nagib tangente na krivulju, ali tada susjedne toke moraju biti dovoljno blizu ( derivacija funkcije u zadanoj toki) : k = lim
y 2 y1 x2 x1

za x 2 x1 0

Primjeri obrade rezultata mjerenja

1. zadatak: Odreivanje obujma kugle
3 3 V = 3 r =6 d

Obrada rezultata izravnog mjerenja promjera d kugle uz pomo pomine mjerke:

di/mm 5,27 5,30 5,28 5,32 5,28 26,45

(di -

)/mm

(di -

)2/10-4 4 1 1 9 1 16

mm

1 2 3 4 5

-0,02 +0,01 -0,01 +0,03 -0,01 -0,04 +0,04

d i 26,45 mm =5,290 mm = 5 n

d= SE d =

SE d
16 10 4 mm 2 = 0,89 10 2 mm 5 4

( d i d ) 2 = n( n 1)

0, 009 mm

d = 5,290 0,009 mm

Obrada rezultata posrednog mjerenja obujma kugle:

V = V SEV

d 6

3 =

3.14 ( 5,290 10 3 m ) 6

= 77,472 10-9 m3

SE V =

V d SE d

SE d 3 d 2 SE d = 3 V 6 d

SE

0,009 10 -3 m 10 -3 m = 3 77,472 10-9 m3 5,290

SE V = 0,395 10-9 m3

0,4 10-9 m3

V = (77,5 0,4) 10-9 m3

SEV V = 0,4 10 9 m 3 = 0,005 77,5 10 -9 m 3

V = 77,5 10-9 m3 0,5 % 2. zadatak: Odreivanje gustoe tijela na osnovi rezultata izravnog mjerenja mase i obujma toga tijela: m = 25,4 0,5 g; V = 2,94 0,05 cm3

m V

= f ( m, V )

= SE
=
m V

25,4 10 3 kg = 8,639 10 3 kg/m 3 2,94 10 -6 m 3

2

SE =

SEV m SE m + V
2

SE =
2

2 m 1 2 SEV = SE m + SE m + V SEV V V m

=
2

SE m m

SE + V V

0,05 cm 3 0,5 g 3 103 kg/m 3 SE = 8,639 + 25,4 g 2,95 cm 3 = 225 kg/m

0,2 103 kg/m3

= (8,6 0,2)103 kg/m3 = 8600 200 kg/m3