ISSN -

asopis za obrazovanje, nauku i kulturu

Pedagoki fakultet Biha Zima /. Broj

 Post Scriptum asopis za obrazovanje, nauku i kulturu Broj 1 Izdava: Pedagoki fakultet Biha Za izdavaa: Naz Skender Glavna i odgovorna urednica: eherzada Da Lektorice: Almira Dani i Belkisa Doli Redakcski koleg: Alma Husk, Beo Pehlivanovi, Dejan umar, Jasmin Hoi, Jasna Hamzabegovi, Maida Dani, Meho auevi, Sandra Novkini, Senka Majeti, ejla Karabai, Vildana Peenkovi, Zineta Lagumda Savjet redakce: Amira Dervievi, Bernadin Ibrahimpai, Elvira Islamovi, Fehim Roi, Muhidin Halilovi, Naim ele, Naz Skender, Zrinka orali Oblikovanje: Bigraf Biha/Nermin Nino Kasupovi Kontakt: egar, Luke Marjanovia bb, 77 000 Biha, BiH; Tel: 037-229-850, Fax: 037-229-878, www.pfb.ba

ISSN -X

SADRAJ
Borba sa vjetrenjaama /Uvodna re/ Multilingvizam na internetu /Senka Majeti/ Pouavanje engleskom vokabularu /Sandra Novkini/ O medalnom i reeksivnom pasivu u njemakom jeziku /Zineta Lagumda/ Jezik nekad, jezik sad /Almira Dani/ Ekspresivna sintaksa u knjievno umjetnikom tekstu /Bernisa Puri/ Poetike i stilske odlike novelistikih pripovetki u zbirci Hamde Mulia /Amira Dervievi/ Mi u tuim oima /ejla Karabai/ Poetike (ne)odreenosti bosanskohercegovakog enskog romana /Azra Verlaevi/ Bonjaka usmena knjievnost za djecu izmeu hermetizma i kulturoloke formace /Vildana Peenkovi/ Popularna i visoka kultura kroz umjetnost /eherzada Da/ Elementi popularne kulture u romanu Orhana Pamuka Zovem se Crvena /Belkisa Doli/ Obrazovanje i rodne uloge /Elvira Islamovi/ Savremeno poimanje motivace /Muhamed krgi/ Muzika pedagoga u Bihau u predkolskim ustanovama analiza i preporuka odgajateljima /Jasmin Hoi/ Komunikaca sa delikventnom djecom /Emina Kapi/ Analiza razlika morfolokih karakteristika i motorikih sposobnosti polaznika kole koarke i uenika osnovne kole /Naz Skender, Naim ele, Borut Pistotnik, Maja Pori, Dejan umar/ Uticaj nekih motorikih sposobnosti, morfolokih osobina i konativnih regulativnih mehanizama na uspjenost izvoenja tehnikog elementa rukometa (hvatanje i dodavanje lopte), kod uenika srednje kole /Muhidin Halilovi/ Efekti programa vjebi atletike na eksplozivnu snagu studenata druge godine /Muhidin Halilovi, Amela Memagi/ Uloga tehnologe u razvoju pop muzike /Jasmin Hoi/

Likovni lajt-motiv u ovom broju Meho auevi Umjetniki radovi prikazani u ovom broju su slike/objekti autora Mehe auevia iz ciklusa Duga i spirala, nastali u periodu -. godine i publici predstavljeni u Galeri BKC Tuzla.

Uvodnik

Rije urednice

Borba sa vjetrenjaama
esto nam se desi da proitamo neki naslov i mislimo da smo ve iz njega "proitali" dio teksta, ali kada dublje uemo u sutinu vidimo da smo se prevarili. Tako i ovaj naslov Borba sa vjetrenjaama sugerira da e u narednom tekstu biti rijei o teini nastanka ovog asopisa, ali, naprotiv, tekim rijeima nema mjesta u projektu i poduhvatu kao to je ovaj. Pred nama je prvi broj asopisa Pedagokog fakulteta Univerziteta u Bihau sa kojim poinjemo, nadam se, dugu tradiciju izadavake djelatnosti ovoga tipa. Potreba za asopisom pojavila se od samog osnivanja Univerziteta, ali razni vjetrovi koji su dolazili sa raznih strana, nisu dozovoljavali da se energija usmjeri u pravom smjeru. Borba i ustrajnost nadvladala je sve prepreke, a rezultat viteke borbe je u vaim rukama. Nepotrebno je govoriti o znaaju ovog asopisa za nau drutvenu, naunu i kulturnu zajednicu gdje je on dokaz da naunim strunjacima sa ovog podruja nije stalo da objave neki rad samo kako bi "dobili referncu" i/ili opravdali naziv titule, ve i da daju doprinos iz oblasti za koju se opredjelili. Tako ova bogata riznica lijepih rjei, simbolinog naziva Post Scriptum, riznica je neeg do ega je nauka dola i ponovo preradila. Ovdje ete pronai tekstove iz polja lingvistike: o zastupljenosti jezika na internetu, engleskom vokabularu, pasivu u njemakom jeziku, o jeziku nekad i jeziku sad... itat ete o sintaksi u knjievno-umjetnikom tekstu gdje lagano prelazimo na polje knjievnosti u kojem ete itati o poetikim i stilskim odlikama novelistikih pripovijetki, poetikoj neodreenosti enskog romana, bonjakoj usmenoj knjievnosti za djecu. Kulturalni studiji i imagologija su nove discipline, njihovu sutinu imate priliku vidjeti kroz tekstove o Hermannu Hesseu i Orhanu Pamuku, te u tekstu o tome kakvi smo u oima Njemake i Austrije ime ve zadiremo u polje sociologije gdje ete obogatiti svoje znanje o obrazovanju i rodnim ulogama, motivaciji i komunikaciji. Zatim prelazimo i na verbalnu rekreaciju koju vam donose tekstovi o rukometu i koarci. Cijeli asopis je zainjen i muzikim notama. Raznolikost tekstova upravo govori o raznolikosti i bogatstvu koje posjeduje Pedagoki fakultet tako da je neosporna injenica da e u prvom broju Post Scriptuma svako pronai neto za sebe. Don Quijote je bio zaluen sa vitetvom i nije razlikovao stvarnost od imaginarnog ivota kao viteza, pa mu se desila borba sa vjetrenjaama, tako se i u ovoj borbi nije razlikovalo mogue od nemogueg, traio se samo pogodan vjetar. Sva borba, ma kakva bila, i sav vjetar koji pokree vjetrenjae treba da postane samo pozitivna energija koja e nas tjerati da idemo dalje.

P.S. U taj mah ugledae Sancho Panza i Don Quijote trideset ili etrdeset vjetrenjaa koje su se nalazile na polju, i im ih Don Quijote vidje, ree svom titonoi: "Srea upravlja naim stvarima bolje nego to bismo to mogli poeljeti; jer tamo vidi prijatelju moj Sancho, ukazuje se trideset ili neto vie ogromnih divova sa kojima namjeravam da zametnem bitku, a plijen koji ostane iza njih bit e poetak naeg bogatstva!" (Cervantes, 1951).

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Lingvistika

Senka Majeti

Multilingvizam na internetu
Saetak:
Ope prisustvo interneta me uvjerilo da smo na poetku najvee jezike revolucije ikad. Dok smo u prolosti prvo imali govor, zatim pismo, i cijeli dvadeseti vijek se pisalo o povezanosti ova dva segmenta, sada smo suoeni sa novim medijem koji je sigurno znaajniji od svojih prethodnika. Smatram da e jezik interneta u velikoj mjeri postati dio jezika koji e, u svom digitalno usmjerenom okruenju budunosti, biti lingvistiki standard. Kljune rijei: internet, lingvistika evolucija, komunikacija, kontekst. Bavljenje nauno-istraivakim radom podrazumijeva bavljenje znanjem, a kako je znanje zapravo skup informacija, sasvim je razumljivo kako ozbiljnijeg naunog (fundamentalnog i primijenjenog) istraivakog rada nema bez intenzivne upotrebe tako bogatog rezervoara informacija kao to je internet. No, ve danas internet
Poredak 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. SUMA Jezik engleski njemaki japanski francuski panski vedski italijanski portugalski nizozemski norveki finski eki danski ruski malajski ostali jezici

postaje predmetom nauno-istraivakih projekata i pretvara se u znaajan, ne samo tehnoloki, ve i politiki, ekonomski, psiholoki, socioloki ili jednom rijeju drutveni fenomen. Istraivai se bave internetom u svojim magistarskim radovima, doktorskim disertacijama, a u posljednje vrijeme brojne naune rasprave i skupovi, monografije i eksperimenti ga fokusiraju kao zanimljivu i relevantnu pojavu, vrijednu truda, vremena i angamana. Dake, kao da je internet dualne prirode: s jedne strane on je izvor informacija potrebnih u naunim istraivanjima, dok s druge strane, sam se tretira kao predmet nauno-istraivakog rada. Stoga je nuno cijeniti njegove potencijalne uinke, koje je nuno i korisno istraivati. Internet je eklektiki medij to se moe potvrditi u prisustvu vie jezika. Jezik interneta je u poetku bio engleski. Ipak, kao rezultat globalizacije, prisustvo ostalih jezika se povealo. Na uzorku od 3 239 matinih home page stranica, prikazana je distribucija jezika na internetu, to je predstavljeno u tabeli 1.1.

Broj stranica 2 722 147 101 59 38 35 31 21 20 19 14 11 9 8 4 3 239

Procentualno 82,3 4,0 1,6 1,5 1,1 0,6 0,8 0,7 0,4 0,3 0,3 0,3 0,3 0,1 0,1 5,6 100

Tabela 1.1. Distribucija jezika na internetu.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Lingvistika Razlika u zastupljnosti engleskog jezika u odnosu na druge jezike je znaajna i sukladna s opim stavom da je jezik interneta engleski. Naslov u New York Timesu je glasio: World, Wide, Web: 3 English Words. U lanku je zatim iznesen sljedei komentar: Ako elite iskoristiti sve to internet nudi, postoji samo jedan nain da to postignete nauite engleski (Spectar, 1996:4-5). Autor priznaje sve veu upotrebu ostalih jezika: Kako se internet razvija, broj korisnika koji govore francuski i recimo ruski e biti sve vei i ova raznolikost e biti predstavljena na internetu. Upravo zbog toga to je internet primarno demokratski medij. On zakljuuje: Ipak, to se nee desiti tako brzo... (Specter, 1996:4-5). Postoji sve vie dokaza da je ovaj zakljuak bio pogrean. Procjena u korist jezika koji nije engleski je sve vie, a pretpostavlja se da e internetom dominirati ostali jezici kako se sve vie razvija komunikacijska infrastruktura u Aziji, Africi i Junoj Americi. Istraivanje pod nazivom Global Reach pokazuje da se u pet godina broj korisnika interneta, u zemljama gdje engleski nije slubeni jezik, poveao sa 7 milijuna na 136 milijuna. U odreenim dijelovima svijeta, dominiraju lokalni jezici. Prema rijeima japanskog autora Yoshi Mikamija, 90% stranica u Japanu je sada na japanskom. U izvjetaju koji je objavio Jupiter Media Matrix http://www.jupitermediamatrix.com se navodi da je najvei broj korisnika interneta izvan SAD-a. U izvjetaju pod nazivom Nua Internet Survey koje je provedeno proli mjesec se procjenjuje da na internetu postoji 378 milijuna korisnika, od ega 161 milijun u Sjevernoj Americi, a 106 milijuna u Evropi. Zanimljivo je da je 90 milijuna korisnika zabiljeeno u Aziji i na Pacifiku, to e uskoro premaiti broj korisnika interneta u Evropi. Internet predstavlja raspodjelu jezika i njihovo prisustvo u stvarnom svijetu, a postoji sve vei broj web stranica koje ovo potvruju. Ovaj trend izlazi izvan okvira web stranica i primjenjuje se na sve sfere interneta, gdje postoji lagan porast i tendencije prema sve uestalijem multilingvizmu. Chat grupe su sve vie predstavljene razliitim jezicima, na primjer Internet Relay Chat je u 2000. bio predstavljen sa 20 jezika. U istraivanju koje je proveo Geoff Nunberg

uoava se prisustvo 60 jezika zastupljenih u chat komunikaciji. Lista je dostupna na http://www. irchelp.org/irchelp/misc/foreign.html Interactive Language Research Guide iznosi podatak o zastupljenosti 115 jezika http://www.call.gov/ resaurce/language/language.htm World Language Resaurces nudi 726 jezika http:// www.languages-on-the-web.com Neke stranice se fokusiraju na odreene dijelove svijeta, gdje podaci koji se odnose na jezike zastupljene u Africi predstavljaju niz lokalnih jezika, npr. Yoruba jezik predstavljen sa 5 000 rijei ukljuujui glagole i imenice http://www.africaservice.com Jo niko nije precizno utvrdio koliko je jezika prisutno na internetu. Pokuala sam utvrditi odreene zakonitosti izmeu svjetskih jezika i jezika zastupljenih na internetu, ali sam prekinula nakon to sam utvrdila prisustvo dominantnih jezika. Nije teko utvrditi postojanje najee koritenih jezika na internetu, isto se moe primjeniti na jezike manjina, posebno u tehnoloki razvijenim dijelovima svijeta koji, ini se sadre veliki broj jezika manjina ili jezika koji izumiru. Pretpostavljam da je oko etvrtinu svjetskih jezika zastupljeno na internetu. Drugo pitanje je koliko su korisne ove web stanice. Sve dok se kritina masovnost interneta ne ostvari u zemlji, a odgovarajui sadraji ne objave na lokalnom jeziku, motivacija da sadraji ne budu objavljeni na engleskom nego na lokalnom jeziku e biti ograniena iskljuivo na preneoenje informacija. Odnosno, jednojezine web stranice su beskorisne ako ih niko ne posjeuje, ne slue za razmjenu informacija, itd. Tehnoloki razvoj e znaajno promijeniti ovu situaciju. Nesumnjivo, upotreba jeftinog interneta e poprimiti masovne razmjere irom svijeta, a beini internet e omoguiti jo veu rasprostranjenost. U navedenim je primjerima predstavljeno prisustvo jezika u pravom smislu. Ne postoje stranice koje iskljuivo analiziraju ili se bave jezicima s lingvistikog ili akademskog aspekta, postoje stranice koje doputaju upotrebu jezika kakvi jesu. U mnogim sluajevima, ukupna zastupljenost ovih sadraja na internetu, u smislu broja web stranica je prilino mala. Presudna injenica je da su jezici prisutni ak i ako su predstavljeni beznaajnim web stranicama. Internet je idealan medij za jezike manjina zbog relativno jeftinih i jednostavnih
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Lingvistika Danas je situacija bitno drugaija, a pokrenute su aktivnosti da bilo koji jezik s razliitom orografijom bude prepoznat u operativnom sistemu. I BernersLee se raduje i oekuje dan kada e doi do povezivanja znaenja unutar jednog jezika i izmeu jezika, upotrebom izvedenih jezika koji e sve informacije na svjetu uiniti da izgledaju kao jedna velika baza podataka (Berners-Lee, 1999:200-201). Mnogo treba napraviti da bi se ovo ostvarilo. Potreban je izniman razvoj lingvistike, posebno semantike i pragmatike kao i grafologije. Postoje ogromni nedostaci u komparativnoj leksikografiji gdje mnogi engleski termini povezani s internetom nisu prevedeni na druge jezike, a visok stepen upotrebe termina u razliitom smislu postoji, u kom su rijei posuene iz engleskog upotrebljene u lokalnom argonu. Pozitivno gledano, u posljednjih deset godina poraslo je zanimanje za prevoenje kompjutorskih termina. Bez sumnje je mogue zakljuiti da e internetom dominirati razliiti jezici. Ipak, nisam jo uvijek pronala komparativno istraivanje u kom su problemi predstavljeni na razliitim jezicima. Niti je jasno ta e se desiti lingvistiki kada se internetska tehnologija upotrebi u novim sferama te kada novi tehnoloki utjecaji na jezik krenu u razliitim smjerovima. Ono ta je jasno je da je lingvistika budunost web stranica i interneta uopte blisko povezana s razvojem tehnologije to otvara prostor za dalja istraivanja.

mogunosti kreiranja web stranice u usporedbi s koritenjem stranice u novinama ili dobijanjem prostora na radiju ili televiziji. S druge strane, razvijanje vanosti i prisutnost na internetu nije jednostavna. Kao to je Ned Thomas komentarisao u uvodu za asopis Contact osvrui se na smanjenu dominaciju engleskog jezika na internetu: Nee svi jezici na internetu biti marginalizirani zbog engleskog. Suprotno ovoj tvrdnji, postojati e velika potranja za viejezinim sadrajima (Thomas, 2000:2). Marie Lebert kae sljedee o budunosti viejezinosti na internetu: Viejezinost na internetu se moe posmatrati kao sretna okolnost koja je prije svega nepovratna i neizbjena. U ovom smislu, moemo ismijati one koji se ale na nadmo engleskog jezika. Nadmo engleskog jezika nije pogrena sama po sebi koliko je rezultat statistikih pokazatelja (vie kompjutora po glavi stanovnika rezultira time da e vie osoba govoriti engleski itd). Suprotan stav ne podrazumijeva borbu protiv engleskog jezika ili ak aljenje oko statusa engleskog jezika, ve slui kako bi poveao broj stranica na kojima dominira engleski jezik. http://www.ceveil.qc.ca/multieng2.htm Tyler Chambers, autor niza projekata o jeziku interneta se slae: Budunost interneta je u jo veem stepenu viejezinosti, kros-kulturnom istraivanju i razumijevanju onog to smo ve vidjeli. Ovaj stav, ini se, nije upitan ni meu onima koji su oblikovali internet, na primjer Tim Berners: Internet mora biti jednako dostupan svima neovisno o ekonomskom statusu ili politikom uvjerenju, pripadnicima razliitih kultura koji se izraavaju razliitim jezicima i pismom (BernersLee, 1999:178). Predstavljeni problem je praktine prirode, a mnogo je napravljeno od sredine 1990-ih. Kao prvo, standardni simboli su proireni kako bi naglasci i dijakritiki znakovi koji nisu dio engleskog jezika mogli biti ukljueni, to je znailo dodavanje 256 znakova, to je malo u usporedbi s ortografijom arapskog, kineskog, korejskog i mnogih drugih jezika koji ne upotrebljavaju latinicu. Zatim je uveden UNICODE sistem koji je predstavio preko 65 000 znakova.
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Lingvistika budunost interneta

ini se da je uobiajeno da sve povezano s digitalnom tehnologijom pone ili zavri sa upozorenjem da e predstavljeni sadraji uskoro biti zamjenjeni novim, a lingvistiki aspekti nisu izuzetak. Bilo koji pokuaj za opisivanje jezika interneta u cjelini ili s referencom na odreenu situaciju se suava s prolaznou tehnologije. Novi naini komunikacije nee dugo ostati onakvi kakvi jesu uz tehnoloki razvoj s kojim se konstantno susreu, primoravajui korisnike da prilagode svoj jezik zahtjevima za novim kontekstom i otvarajui im mogunosti da komuniciraju na nov nain. Spremnost da se korisnici prilagoavaju jeziku kako bi se prilagodili potrebama novih situacija je sutina lingvistike evolucije i potpuno e biti istraena u nekoliko narednih dekada dolaskom jo sofisticiranijih oblika digitalne komunikacije. Internet je predmet istraivanja ovog rada unutar kojeg sam razmotrila komunikaciju e-porukama,

Lingvistika fenomen sinhronog i asinhronog oblika komuniciranja te specifinosti World Wide Weba. U svakom istraivanom segmentu sam pronala jasne znakove pojavljivanja specifinih razliitosti jezika ije su karakteristike blisko povezane s tehnolokim kontekstom jednako kao i namjerama te do odreenog stepena osobinama korisnika. Ipak, internet je samo dio kompjuterski usmjerenog jezika. Tehnoloki razvitak koji e povezati internet s ostalim komunikacijskim situacijama e ponuditi osnov unutar kojeg e se razviti dodatne jezine razliitosti. Na isti nain su ostala sredstva masovne komunikacije predstavila svoje specifinosti: radio je predstavio novu vrstu jezika, to je ubrzo dodalo nekoliko dodatnih specifinosti, onda je televizija dodala dodatnu dimenziju jezinim sadrajima. Koliki e razmjer utjecaja na jezik biti ostvaren u kompjutorskoj eri je teko sa sigurnou potvrditi to su Bob Catton i Malcolm Garret naveli u naslovu lanka koji se odnosi na budunost medija i sistem globalizacije: You aint seen nothing yet (Cotton and Garett:1999). Inovacije se oekuju u svakoj od tri tradicionalna stepena komuniciranja: produkcija, transmisija i recepcija. S lingvistikog gledita, razvoj je usmjeren u dva smjera na utjecaj na jezik unutar jezine zajednice te na jedinstvene karakteristike jezika. Tehnoloki razvoj nee biti toliko apokaliptian u svojim doprinosima iako e donijeti odreenu vrstu lingvistikih sadraja. Interaktivni pristup sadrajima ima kljunu ulogu. Prisutnost interaktivnih sadraja zahtijeva adekvatan pristup. Moramo razmiljati o dizajnu interaktivnih sadraja te razvoju jednostavnih naredbi koje e se primjenjivati u linearnom i interaktivnom mediju. Koliko e lingvistiki sadrajni biti ovi programi? Fizika ogranienja tehnologije se moraju predvidjeti kao na primjer koliko je podataka mogue predstaviti u WAP (engl. Wireless Application Protocol) komunikaciji? Izazov koji sa sobom nosi WAP je potaknulo razvoj upotrebe skraenica koje su se pojavile u chat komunikaciji. Neke skraenice su se pojavljuju zbog slinosti sa rebusima (2day today; B4 before, C U l8r see you later) ili je rije o skraenicama koje se upotrebljavaju meu pripadnicima mlae populacije Msg (message), BRB (be right back). Osnovni emotikoni se takoer upotrebljavaju. Velikim slovima se moe dati uloga sloga, kao u thN (then) i nEd (need). Ipak postojanje ovog medija

je potaknulo neke nove oblike (C% cool) te cijeli niz slinih sadraja kao to su F2T (free to talk?), Mob (mobile), PCM (please call me), MMYT (Mail me your thaughts), RUOK (are you OK?). Reenice koje sadre vie rijei ili uobiajeni odgovori se mogu reducirati na niz poetnih slova: SWDYT (So what do you think?), BTDT (Been there, done that). Korisnici ovakvog naina komuniciranja su, ini se, svjesni koliku koliinu podataka mogu predstaviti suglasnici i samoglasnici npr. TXT text ili XLNT excellent. Moraju postojati ozbiljna ogranienja u koliini podataka koji se mogu prenijeti upotrebom skraenica, a veina nejasnih situacija se mogu povezati sa socijalnom interakcijom. ini se neizbjenim da e reenice biti krae i da e se odreena vrsta sloenih struktura (npr. relativne reenice) nastojati izbjei. Bez sumnje, cijeli niz limitiranih jezinih sadraja e se pojaviti s tim da e korisnici nastojati reducirati koliinu teksta u porukama. Ironino je da zbog toga to upotreba skraenica skrauje vrijeme, lingvistike inovacije predstavljene ovom vrstom tehnologije postaju sve vie zastupljene.

Zakljuak
Kreatori internetskih sadraja pokuavaju pronai nain kako da se izraze na jedinstven nain. John Naughton je ovom pristupio vizionarski: Sila iznimne snage... postoji na naem svijetu, i mi je tek primjeujemo. Ve je promijenila nain na koji komuniciramo, radimo, zabavljamo se i uimo, a uskoro e promijeniti naine na koji ivimo i zaraujemo. Moda e jedan dan promijeniti nain na koji mislimo. Oslabiti e postojeu industriju i kreirati novu. Dovesti u iskuenje tradicionalne koncepte nezavisnosti, ismijati nacionalne i kulturne granice i ignorisati kulturnu osjetljivost (Naughton, 1999:45). Budui da je internet tako siguran pokazatelj socijalnih promjena bilo bi uistinu iznenaenje da tako radikalno inovativan fenomen ne ostvari utjecaj na nain na koji komuniciramo. Jezik je osnov interneta zbog toga to su aktivnosti na internetu vezane za komunikaciju. Kakvu vrstu utjecaja moemo oekivati kada je u pitanju jezik? U ovom sluaju se povezujemo s nizom specifinih adaptacija u grafologiji, gramatici, semantici, sve do tehnologije koja je potrebna korisnicima. Oni sugeriu odgovor na pitanje
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Lingvistika njihovog praenja. Svaki istraivani segment predstavlja probleme koji se povezuju s tranzicijskom prirodom ovog medija gdje je internetski jezik u ranoj fazi razvoja, a teko je generalno razmotriti odreene segmente. Zbog toga, ne sumnjam da e ovaj rad ponuditi bar pregled onog ta se deavalo u odreenom vremenu. Drugi razlog zbog kojeg je teko predvidjeti razvoj internetskog jezika se iskazuje u postojanju razliitih trendova. Internet je iznimno snaan, jedinstven i kreativan medij, to se moe vidjeti kroz niz podruja njegove primjene. Postoje dokazi za zanimanje za karakteristike simbola kako bi se obiljeile vizualne specifinosti. Kreativnost se moe uoiti i u veoma restriktivnim lingvistikim podrujima kao to je onomastika. Oito direktan oblik komuniciranja e-porukama je predstavio diskurs koji je prilino kompleksan upravo zbog toga to je internet ogranien na limitiran broj obinih rijei to pojedince i mase dovodi u situaciju koja zahtijeva kreativnost. Kreativnost podrazumijeva kretanje u neoekivanom smjeru. Budui da internet promie globalnu komunikaciju i razmjenu znanja, nije iznenaenje da veliki broj korisnika ne eli prisustvovati u ovom mediju. Suprotno od toga, oni ele zatititi svoje radove i sauvati privatnost. Znaajna panja se posveuje zatiti od spam sadraja, to takoer ima lingvistiku dimenziju.

koliko je internet homogen lingvistiki medij ili predstavlja argon. Iako postoji niz karakteristika koje se povezuju s internetskim situacijama, sadraji ne ostavljaju mnogo utjecaja na internetski jezik. Ipak, ako internetski jezik nije specifian oblik komunikacije emu onda moemo pripisati date karakteristike? Da li se bilo ta moe potvrditi ako zauzmemo generalan stav o internetskom jeziku u cjelini? Da li je mogua lingvistika revolucija u okviru elektronske revolucije? Kao lingvistiki medij, internet e nesumnjivo prerasti sociolingvistiku stilsku komponentu kako bi bio usporeen sa onim ta je u jeziku poznato kao tradicionalni govor ili pismo (Collot and Belmore, 1996:27). Ipak, prerano je da sa sigurnou potvrdimo kakve e oblike ovi novi oblici izraavanja imati. ak i oni predstavljeni u ovom radu su suvie neistraeni kako bi ih predstavili. Prouavanja internetskog jezika su u zaetku. Dio problema se ogleda u prevelikoj koliini podataka to se moe povezati sa svim istraivanim segmentima. ak sa znaajnom koliinom prikupljenih podataka postoje problemi koji se povezuju sa strukturom diskursa i naina
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Kao to sam naznaila u uvodu, ovaj rad sam napisala zbog toga to sam htjela saznati vie o utjecaju interneta na jezik, a spoznala sam da je malo napisano o ovoj temi. Pokazalo se da rad ima tendenciju da objanjava i da na neki nain ne moe biti konaan jer bilo koji rad o ovoj temi jo u procesu stvaranja nije u skladu s vremenom na koje se odnosi. Ope prisustvo interneta me uvjerilo da smo na poetku najvee jezike revolucije ikad. Dok smo u prolosti prvo imali govor, zatim pismo, i cijeli dvadeseti vijek se pisalo o povezanosti ova dva segmenta, sada smo suoeni sa novim medijem koji je sigurno znaajniji od svojih prethodnika. Smatram da e jezik interneta u velikoj mjeri postati dio jezika koji e u svom digitalno usmjerenom okruenju budunosti biti lingvistiki standard. Dok se jo uvijek direktna komunikacija smatra primarnom, u sferi lingvistikih potencijala ljudske vrste moda ovo ne bude uobiajeno. U statistikom smislu, vie emo komunicirati internetom nego direktno. Utjecaji onoga to se smatra normalnom izloenou jeziku mogu se na isti nain promijeniti. Socijalni utjecaji mogu biti toliko drastini da u ovom momentu mogu samo nagaati. Moda postoje osnove za stvarnu zabrinutost.

Lingvistika Uz uvaavanje svega ta sam napisala, mislim da nema razloga za zabrinutost. Smatram da internet na predstavlja smrt za jezike, suprotno od toga. Svaki segment na internetu predstavlja veliki potencijal za obogaivanje jezika. Ne postoje naznake u segmentima koje sam istraivala da e internetski jezik ugroziti utemeljene jezike standarde. Dolazak novih, neformalnih ili ak neobinih oblika e doprinijeti lingvistikom obogaivanju. Formalni jezik i razliiti naini neformalnog izraavanja se mogu prouavati na nov nain uz uvaavanje internetskog jezika.
Literatura Berners-Lee, Tim. 1999. Weaving the Web. London: Orion Business Books. Collot, Milena, and Nancy Belmore. 1993. Electronic language: a new variety of English. Amsterdam : Rodopi. Cotton, Bob, and Malcolm Garrett. 1999. You aint seen nothing yet: the future media and the global expert system. London : Institute of Contemporary Arts. Crystal, David. 1995. The Cambridge encyclopedia of the English language. Cambridge : Cambridge University Press. Crystal, David. 1997. English as a global language. Cambridge : Cambridge University

Summary
It seems to be a standard convention for papers dealing with digital technology to begin or end by warning their readers that everything they contain is going to be soon out of date, and a linguistic perspective on the subject is no exception. Any attempt to characterize the language of the Internet, whether as a whole or with reference to one of its constituent situations, immediately runs up against the transience of the technology. The different fields of communication will not remain for long as they are constantly evolving, putting users under constant pressure to adapt their language to the demands on new contexts, and giving them fresh opportunities to interact in new ways. The readiness with which people do adapt language to meet the needs of new situations, which is the heart of linguistic evolution is going to be fully exploited in the next few decades, with the emergence of yet more sophisticated forms of digitally mediated communication. The Internet has been the focus of this paper within which I have looked of four situations: e-mail, synchronous and asynchronous chatgroups and the World Wide Web. In each case, I have found clear signs of the emergence of a distinctive variety of language, with characteristics closely related to the properties of its technological context as well as to the intentions, activities, and (to some extent) personalities of the users. The Internet is only a part of the world of computer-mediated language. Many new technologies are anticipated, which will integrate the Internet with the other communication situations, and these will provide the matrix within which further language varieties will develop.

Press Naughton, John. 1999. A brief history of the future: the origins of the Internet. London : Weidenfeld and Nicolson. Specter, Michael. World, Wide, Web : 3 English Words. The New York Times. 14. 4. 1996. Thomas, David. Interactional coherence in CMC. 1999. Journal of Computer-Mediated Communication 4 (4). http://www.ascusc.org/jcmc/vol4/issue4/thomas. html. Thomas, Ned. 2000. How much IT can minority languages afford? Editorial, Contact 16 (3). Wallace, Patricia. 1999. The psychology of the Internet. Cambridge: Cambridge University Press. Warschauer, Mark, and Deborah Healey. 1998. Computers and language learning: an o v e r v i e w . Language Teaching 31 (2). Wilbur, Shawn. 1996. An archeology of cyberspaces: virtuality, community, identity. New York and London : Routledge.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Lingvistika

Sandra Novkini

Pouavanje engleskom vokabularu

Saetak
Cilj rada je prikazati kako na najbolji nain pouavati engleskom vokabularu. Usvajanje vokabulara se ne zasniva na principu da se razumije svaka rije u tekstu, ve na kompleksnom procesu koji podrazumijeva upoznavanje, uenje i upotrebu vokabulara u kontekstu. U svrhu postizanja to boljih rezultata pri pouavanju i usvajanju engleskog vokabulara, u ovom radu se daje osvrt na nekoliko strategija: odgonetnuti znaenje iz konteksta; mnemotehnike vjetine; biljenice-rjenici i druge strategije usvajanja vokabulara. Prilikom pouavanja, neophodno je precizirati ta pouavati kada je rije o engleskom vokabularu. Ono na to treba posebno obratiti panju prilikom pouavanja su izgovor i sricanje, vrste rijei, gramatika, kolokacije, idiomi, denotacija, konotacija, pravo znaenje rijei, znaenjske veze, tvorba rijei. Svrhu i vanost pouavanja engleskom vokabularu nije potrebno posebno naglaavati, pogotovo kada je rije o studentima jezika, jer razvijeni vokabular doprinosi boljem razumijevanju proitanog teksta. Rijei ne slue samo za itanje nego i za pisanje, razgovor, sluanje, ali i za razmiljanje. Ljudi s bogatim vokabularom vode efektniju komunikaciju koja je od kljunog znaaja za uspjeh u ivotu i radu. Kljune rijei: vokabular, denotacija, konotacija kolokacija, idiom,

Openito, vokabular je poznavanje znaenja rijei. Ono to uslonjava ovu definiciju je injenica da se rijei pojavljuju u najmanje dva oblika, receptivni onaj koji se moe razumjeti ili prepoznati i produktivni vokabular koji se koristi u pisanju ili govoru (Hiebert/Kamil 2005: 3).

Strategije usvajanja vokabulara

Strategija usvajanja predstavlja niz aktivnosti koje ueniku omoguuju izvrenje postavljenog zadatka. Strategija poinje kada uenik analizira zadatak, situaciju i ono to mu je dostupno. Osoba, zadatak, kontekst i strategija su meusobno povezani. Neke strategije su uvjetovane osobom, neke zadatkom, a neke su uvjetovane kontekstom.

1
Odgonetnuti znaenje iz konteksta je jedna od strategija za pouavanje uenika da koriste kontekst koji ukazuje na znaenje rijei. Ova strategija je kljuna u nastojanju da se izie na kraj sa oskudnim vokabularom, posebno prilikom itanja originalnih tekstova (Nation 2001: 232). Ope znanje o nekoj temi omoguuje lake povezivanje nove rijei sa od ranije poznatom informacijom. Najvanije je nauiti koje tragove traiti i gdje ih pronai. Prvo to treba uraditi je odrediti o kojoj se vrsti rijei radi (npr. imenica, glagol, pridjev, prilog), a onda ispitati kontekst reenice koja sadri istu rije. Ako je nepoznata rije imenica, onda treba pogledati koji je pridjevi opisuju, ili pored kojeg je glagola.

Vokabular nisu samo rijei. Kada se govori o vokabularu, misli se na rijei koje ljudi poznaju i njihovu sposobnost da ih koriste. Meutim, neka nova stavka u vokabularu moe biti vie od jedne rijei, moe se sastojati od dvije ili tri rijei da bi se izrazila neka misao. Jedan od primjera za ovakve izraze u engleskom jeziku su, na primjer, idiomi koji se sastoje od vie rijei koji se ne mogu prevoditi rije po rije. Pouavanje engleskom vokabularu je sloen proces koji zahtijeva kontinuiran rad sa uenicima jer usvajanje vokabulara ne podrazumijeva samo pamenje rijei, nego i sposobnost da se koriste automatski u razliitim kontekstima.
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

2
Slijedei korak je traenje veze izmeu ove reenice i drugih reenica ili paragrafa. Ono to moe biti od pomoi su veznici, kao na primjer but, because, if ili adverbijali kao to su however ili as a result, interpunkcija, ali i rijei kao to su this, that i such.

Lingvistika Posljednja etapa podrazumijeva dolaenje do nekih saznanja iz ovakvih smjernica da bi se pretpostavilo o kakvom se znaenju radi i na nekoliko slijedeih naina provjerilo da li je pretpostavka tana: vidjeti da li su nepoznata rije i ona ije se znaenje pretpostavlja jednake; ako jesu, zamijeniti nepoznatu rije sa rjeju pretpostavljenog znaenja; ako reenica ima smisla, rije ije se znaenje pretpostavlja vjerojatno dobro opisuje nepoznatu rije; zatim podijeliti nepoznatu rije na prefiks, korijen i sufiks da se vidi da li znaenje odgovara rjeju ije se znaenje pretpostavlja. Kada se uzme u obzir uloga konteksta u usvajanju engleskog vokabulara, vano je naglasiti da postoji vie vrsta konteksta neki upuuju na znaenje rijei, a neki ne (Cohen 1990: 22). Jedna od strategija usvajanja engleskog vokabulara su i mnemotehnike vjetine. Mnemotehnike vjetine su vjetine koje olakavaju pamenje. Rije mnemotehniki je nastala od imena grke boginje pamenja, Mnemosyne. Mnemotehnike vjetine su sistematizirani postupci za poboljanje pamenja. Ova strategija koja pomae pamenju pokazala se veoma uinkovitom za uenje rijei izvan konteksta. Postoji vie vjetina koje pomau pamenju, a jedna od njih je povezati oblik rijei i njeno znaenje. Uenik odabire neku rije maternjeg ili drugog jezika (L1 ili L2), neki pojam, koji fonoloki ili ortografski slii zadanoj rijei drugog jezika (L2). Mora biti prisutna snana asocijacija tako da kada se vidi ili uje zadana rije uini da se uenik prisjeti kljune rijei i tad se stvara vizualna predodba. Vano je zapamtiti sliku interakcije izmeu kljune rijei i strane rijei, na primjer cilj je panska rije payaso (klovn), a kljuna rije je pie (pita )- asocijacija je pomisliti na sliku klovna koji baca pitu na prijatelja. Jedna od mnemotehnikih vjetina je i predoavanje slike neke rijei van konteksta. Predoavajui sebi sliku neke rijei uenik tu rije moe zapamtiti po konfiguraciji slova, broju slova ili po jednom slovu.

Biljenice-rjenici su neophodni za samostalno uenje. Schmitt i Schmitt preporuuju urediti biljenicu u notes sa izmjenjivim listovima ili kartoteku u koju uenici, na primjer, piu parove rijei i semantike karte koje im pomau da stvore sebi sliku asocijativne mree ili veze koja postoji izmeu novih i poznatih rijei (Celce-Murcia 2001: 291). Ono to se takoer dovodi u vezu sa biljenicama je usvajanje korijena i izvedenica u porodici rijei, pravljenje zabiljeki o stilistikim aspektima neke odreene rijei ili pisanje reenica koje pojanjavaju njenu upotrebu. Postoje mnoge druge strategije uenja koje pomau u pronalaenju znaenja rijei i njegovom pamenju. Na ueniku je da odlui koju strategiju koristiti u svrhu usvajanja novih rijei. Nastavnici mogu poticati uenike da uporede srodnu rije u maternjem jeziku (L1), ue u grupama vrnjaka, poveu rije sa linim iskustvom ili prethodnim uenjem, da kad ue izgovaraju novu rije naglas, da se slue usmenim i pismenim ponavljanjem, itd. U svrhu boljeg uenja i pamenja novih rijei, Hed smatra da je potrebno da uenici proiruju znanja o vezama koje postoje meu rijeima kao to su na primjer, sinonimi i antonimi (Hedge 2000: 405).

ta pouavati?
Ono na to treba posebno obratiti panju prilikom pouavanja engleskom vokabularu su izgovor i sricanje, vrste rijei, gramatika, kolokacije, idiomi, denotacija, konotacija, pravo znaenje rijei, znaenjske veze, tvorba rijei. Sricanje rijei engleskog jezika se temelji na fonolokoj i morfolokoj strukturi jezika. Ovakav sistematski postupak sricanja ukazuje na novi pristup pri pouavanju osoba kojima engleski jezik nije maternji jezik, kako postii taan izgovor iz standardnih pisanih formi.

3
Nakon to dobiju informaciju o novoj rijei, uenici mogu praviti biljeke u obliku biljenicarjenika, karata-rjenika ili jednostavnih zabiljeki du margina ili izmeu redova. Meutim, uenici se razlikuju u tome ta biljee, kada i kako prave zabiljeke.

4
Isto tako, poznavanje tanog izgovora moe biti upitno. Slovo a, na primjer, moe biti izgovoreno na najmanje pet naina: cat //, father /a/, lawn /o/, cake /eI/, interval /[schwa]/. Izgovor i sricanje su jasne karakteristike koje e uenici zapaziti kada se sa nekom stavkom susretnu po prvi put. Vano je da su oba aspekta tano prezentirana i usvojena.
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

10

Lingvistika Korisno je predstaviti glagol sa glagolskim oblikom koji slijedi (want to, enjoying, itd.), kao i pridjeve ili glagole sa prateim prijedlozima (responsible for, remind someone of, itd.). Znaenje rijei kolokacija se moe jasno vidjeti iz dijelova iz kojih je ova rije sastavljena ko (zajedno) + lokacija (mjesto). Kolokacija je rije ili fraza koja se esto javlja prije, poslije ili u neposrednoj blizini stavke vokabulara o kojoj je rije. Kolokacija se sastoji od parova ili grupa rijei koje se uvijek iznova pojavljuju i koje su vane za usvajanje vokabulara. Kod predstavljanja rijei kao to su decision (odluka) i conclusion (zakljuak), vano je znati da we take or make decision (donosimo odluku), ali we come to conclusion (dolazimo do zakljuka). Na primjer, bacamo i loptu i novi ali na razliit nain (you throw a ball; you toss a coin). Dobro zvui kada se kae da je neko mrtav umoran (dead tired), ali zvui udno kada se kae mrtav iscrpljen (dead fatigued). Ovo se deava kad se ne ue kolokacije kao dio vokabulara drugog jezika (L2), pa je to razlog to su uenikov govor i pisanje udni ili neprirodni.

Engleski jezik je jezik u kojem ne postoji vrsta veza izmeu slova i glasa, to mnoge engleske rijei ini tekima za sricanje i/ili izgovor. Ovo je posebno vidljivo kada se engleski jezik uporedi sa, na primjer, bosanskim jezikom kod kojeg je izgovor dosljedan nainu na koji su rijei sroene. Vano je znati kojoj vrsti rijei pripada neka rije, ali i to da uenici poznaju dva ili vie oblika jedne rijei: wise (pridjev), wisely (prilog), wisdom (imenica). Ponekad sline rijei mogu zbuniti uenika: lend (glagol) nasuprot loan (imenica) ili affect (glagol) nasuprot effect (imenica). Neki nastavnici pretpostavljaju da jednom kada uenik naui jedan od etiri osnovna oblika rijei (imenica, glagol, pridjev, prilog), lake prepozna ili naui sva etiri oblika. Gramatika ne postoji sama za sebe. Gramatika predstavlja, u stvari, u njenom najjednostavnijem obliku obrasce formirane onako kako se kombiniraju rijei. Potrebno je pouiti uenike gramatici neke nove stavke ako ona nije obuhvaena uobiajenim gramatikim pravilima. Neka stavka moe imati neku nepredvidivu promjenu oblika u odreenom gramatikom kontekstu ili samo njoj svojstven nain povezivanja s ostalim rijeima u reenicama; vano je upoznati uenike s ovom informacijom prilikom pouavanja osnovnom obliku. (Ur 1991: 60) Kod predstavljanja novog glagola, vano je prikazati ga u prolom vremenu, jer u engleskom jeziku postoje pravilni i nepravilni glagoli.

6
Postoji nekoliko razliitih vrsta kolokacija koje ine kombinacije glagola, imenice, pridjeva, itd. Najee vrste kolokacija su: prilog + pridjev: completely satisfied, pridjev + imenica: excruciating pain, imenica + imenica: a surge of anger, imenica + glagol: lions roar, glagol + imenica: commit suicide, glagol + izraz sa prijedlogom: burst into tears, glagol + prilog: wave frantically. Idiomi su nepromjenjive cjeline sastavljene od vie rijei. Idiom je neka fraza ili izraz ije se znaenje razlikuje od uobiajenih znaenja pojedinanih rijei koje ga sainjavaju. Idiomi su veoma interesantni za obradu, jer su dio svakodnevnog vokabulara. Uenicima priinjava zadovoljstvo raditi na figurativnim znaenjima, kao i zamiljati mogua doslovna znaenja izraza. Jedinstveno znaenje idioma je ono to stvara posebnu potekou za uenike koji ue strani jezik jer se znaenje, naravno, ne moe odrediti pomou znaenja rijei koje su sastavni dio idioma.

5
Prolo vrijeme kod pravilnih glagola se tvori tako to se na infinitiv glagola dodaje nastavak ed, a ako glagol zavrava na -e onda se dodaje nastavak d, a nepravilni glagoli u prolom vremenu poprimaju potpuno novi oblik (pravilni work/worked; nepravilni speak/spoke). Kod predstavljanja nove imenice, potrebno je prikazati njen oblik mnoine s obzirom na to da imenice u engleskom jeziku mogu imati pravilnu i nepravilnu mnoinu. Pravilna mnoina imenica se tvori tako to se na imenicu u jednini dodaje nastavak -s, dok se kod imenica koje imaju nepravilnu mnoinu njihov oblik u mnoini mijenja (pravilna learner/learners; nepravilna tooth/teeth). Trebalo bi naglasiti i injenicu da neke imenice u engleskom jeziku nemaju mnoinu (advice, information).
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Lingvistika Uenici e vjerovatno biti zbunjeni idiomima kao to su to let the cat out of the bag (pustiti maku iz vree/otkriti tajnu), to shed crocodile tears (prolijevati krokodilske suze/biti neiskren), ili to bite the dust (zagristi prainu/umrijeti). S druge strane, uenici e vjerovatno biti navedeni na sasvim pogreno miljenje onim to izgleda kao oigledno doslovno znaenje drugih idioma kao to su to have cold feet (imati hladna stopala/nedostajati hrabrosti), to have second thoughts (imati primisli/sumnjati), to tighten ones belt (stegnuti neiji kai/biti ekonominiji) ili to have good heart (imati dobro srce/biti dobra osoba). (Celce-Murcia 2001: 294). Idiomi su uobiajena vrsta vierjene jedinice koja se pojavljuje u engleskom jeziku, posebno u neslubenoj konverzaciji i ne bi trebali biti zapostavljeni u procesu pouavanja engleskom vokabularu.

11

7
Svaka rije ima denotaciju i konotaciju. Denotacija se odnosi na osnovno ili posebno znaenje, dok konotacija predstavlja sporedno znaenje neke rijei. Na primjer, rije scum je naziv za sloj neistoe na ljudskom tijelu ili povrini vode, ali ova rije ima i konotativno ili sporedno znaenje i obiljeava ljam, olo nekog drutva. Dok je denotacija sasvim jasna, konotacija se moe mijenjati, moe varirati. Konotacija ili sporedno znaenje neke rijei se moe mijenjati od negativnog do pozitivnog, tj. razlikuje se od kulture do kulture i od osobe do osobe. Ur smatra da je takoer vano znati da li je neki pojam prikladan za upotrebu u odreenim kontekstima. Da li je pojam uobiajen, rijedak, tabu u pristojnoj konverzaciji ili je formalan, neformalan itd.- pokazuje da li je pojam prikladan ili ne (Ur 1991: 61). Najvanije znaenjske veze koje uenici treba da savladaju prilikom usvajanja engleskog vokabulara su: - sinonimi: rijei koje imaju isto ili priblino isto znaenje: clever/smart (pametan/bistar). Prave sinonime nije jednostavno pronai jer oni zavise od konteksta (Thornbury 2002: 92). - antonimi: rijei suprotnog znaenja: rich/poor (bogat/siromaan) - hiponimi: rijei iji je sadraj ukljuen u sadraj nekog drugog pojma. Ovaj se odnos u logici predstavlja odnosom nieg i vieg pojma, odnosno superordiniranog i subordiniranog pojma: dog/ lion=animal (pas/lav=ivotinja)

- superordinirani pojam: vii, sveobuhvatni pojam koji obuhvata specifine nie pojmove: animal (dog, lion). Tvorba rijei predstavlja izvoenje nove rijei. Osnovni dio svake rijei je korijen na koji se dodaje neki prefiks na poetku i/ili sufiks na kraju rijei u svrhu promjene znaenja. Ako uenik razumije znaenje nekih uobiajenih prefiksa i sufiksa , na primjer sub-, un-, -able, to e mu pomoi da odgonetne znaenje rijei kao to su substandard, ungrateful, untranslatable.

8
Drugi nain tvorbe stavki engleskog vokabulara je kombiniranje dvije rijei (dvije imenice, glagolske imenice i imenice ili imenice i glagola) da bi se nainio jedan pojam, na primjer bookcase, followup, swimming pool itd. Svaki nastavnik jezika treba da razumije sistem i funkcionisanje drugog jezika (L2) kao i razlike koje postoje izmeu maternjeg ili prvog jezika (L1) i engleskog kao drugog jezika (L2). Potpuna
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

12

Lingvistika

predanost, posveenost, potpuna intelektualna i emocionalna reakcija su nophodni za uspjeno slanje i primanje poruka na drugom jeziku (Brown 2000: 10).

Summary
The aim of this work is to show how to teach English vocabulary in the best way. Vocabulary learning is not based on principle that every word in the text must be understood but on the complex process that include looking into, learning and usage of vocabulary in the context. With the purpose of achieving better results in the process of teaching and learning English vocabulary, in this work is given the reference to some strategies: guessing meaning from context, mnemonic devices, vocabulary notebooks, and other learning strategies. On the occasion of teaching it is essential to specify what to teach when it is about English vocabulary. The special attention should be given to pronunciation and spelling, part of speech, grammar, collocations, idioms, denotation, connotation, appropriateness, meaning relations, word formation. There is no need for special accentuation of the purpose and importance of teaching English vocabulary especially when it is about language students because well-formed vocabulary contributes to better understanding of text. Words are the tools not just of reading but also of writing, speaking, listening and thinking as well. People with good vocabulary conduct effective communication that is of pivotal importance for success in the life and in the workplace.

Zakljuak
Pouavanje engleskom vokabularu kao i njegovo usvajanje je vano iz razloga to su rijei te koje nose znaenje onog to elimo rei. Kako su rijei sredstvo kojim ljudi usmeno ili pismeno izraavaju svoje misli, neophodno je savladati to vei broj rijei kao i njihovu pravilnu primjenu. Bogat vokabular prua mogunost upotrebe prave rijei u pravo vrijeme. Pouavanje engleskom vokabularu iziskuje strpljenje i kontinuiran rad. Za uspjean proces pouavanja od izuzetne je vanosti to da nastavnik tano zna kojim stavkama engleskog vokabulara pouavati uenike. U procesu pouavanja nastavnik upoznaje uenike i sa strategijama usvajanja engleskog vokabulara koje uenicima olakavaju pamenje novih pojmova. Iz svega ovog se moe izvui zakljuak da vokabular treba da raste i da se razvija jer on predstavlja vrata iza kojih se krije bogatstvo znanja.
Literatura Brown H. D., Principles of Language Learning and Teaching, San Francisco State University, fourth edition, 2000. Celce-Murcia M., Teaching English as a Second Language, Longman, third edition, s. l., 2003. Cohen A., Language Learning, Newbury House Publishers, New York, 1990 Harmer J., The Practice of English Language Teaching, Longman, third edition, s. l., 2003. Hedge T., Teaching and Learning in the Language Classroom, Oxford University Press, London, 2000. Hiebert E. H. & Kamil M. L., Teaching and Learning Vocabulary, Routledge, London, 2005. Nation P., Learning Vocabulary in Another Language, Cambridge University Press, London, 2001. Pearson J., Terms in Context, John Benjamins Publishing Company, Amsterdam, 1998. Thornbury S., How to Teach Vocabulary, Pearson Education Limited, London, 2002. Ur P., A Course in Language Teaching, Cambridge University, s. l., 1991.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Lingvistika

13

Zineta Lagumdija

O medijalnom i refleksivnom pasivu u njemakom jeziku

Saetak
Uvid u brojne publikacije s podruja refleksivnosti pokazuje da je morfosintaktika klasifikacija refleksivnih oblika autora Helbig/Buscha, najee citirana klasifikacija sistema refleksivnih oblika u njemakom jeziku. Polazei od kriterija, da li je sintaktiki subjekt u nominativu agens (vritelj radnje) ili pacijens (trpitelj) ovi autori veze glagola sa povratnom zamjenicom pribrajaju ili centru ili periferiji sistema refleksivnih oblika. U centru polja refleksivnosti nalaze se refleksivni oblici u kojima subjekt ima karakter agensa. To su povratni glagoli sa sich kao obaveznim dijelom predikata, bez semantike refleksivnosti (Er schmt sich) i refleksivne konstrukcije sa sich kao objektom, koji je referencijalno identian sa subjektom, dakle sa semantikom refleksivnou kao specijalnim oblikom tranzitivnosti (Er wscht sich). Na periferiji polja refleksivnosti su refleksivne forme u kojima subjekt ima karakter pacijensa, kod kojih je refleksivna zamjenica samo formalno prisutna, a koje su po znaenju bliske pasivu te ih navedeni autori jo smatraju parafrazama pasiva. Zbog njihove pasivne semantike ove konstrukcije u literaturi nazivaju medijalne ili srednje konstrukcije (Medialoder Mittelkonstruktionen, usp. Welke 1997: Hundt 2002), a susree se i termin medijalni pasiv (MedioPassiv, usp. Helbig 2004). U periferiju sistema refleksivnih oblika ubraja se i tzv. refleksivni pasiv (Reflexiv-Passiv, usp. Vater 1995; Helbig 2004) koji sadri i povratno sich i morfologiju pasiva (Es wurde sich heftig geschlagen). Ove konstrukcije s periferije polja refleksivnih oblika u mnogim gramatikama se skoro i ne spominju. Ovaj rad je pokuaj da se na temelju novijih radova o ovim jezikim fenomenima da neto kompletnija slika ovih relativno rijetkih konstrukcija u njemakom jeziku. Kljune rijei: Refleksivni glagoli, medijalni pasiv, refleksivni pasiv.

1. Morfosintaktika klasifikacija refleksivnih oblika

Ve i povrna analiza forme i upotrebe glagola u njemakom jeziku pokazuje da se veliki broj njemakih glagola pojavljuje u vezi s refleksivnom zamjenicom. Ova veza glagola i refleksiva nije iste prirode kod svih glagola. Helbig i Buscha (2001) u svojoj klasifikaciji polaze od semantike uloge nominativa u slubi subjekta kao temeljne razlike izmeu razliitih tipova upotrebe povratne zamjenice s glagolom, te refleksivne oblike u kojima subjekt u nominativu ima semantiku ulogu agensa dogaaja pribrajaju centru polja refleksivnosti (Zentrum des deutschen Reflexivsystems, usp. Helbig 2004: 19), a oblike u kojima subjekt nema karakter agensa/vritelja ve pacijensa/trpitelja ili je samo formalne prirode ovi autori pribrajaju periferiji polja refleksivnosti. Za sveukupnost veze glagola i refleksivne zamjenice, autori Helbig i Buscha, upotrebljavaju termin reflexive Verben im weiteren Sinne (refleksivni glagoli u irem smislu). Sa sintaktikog aspekta, a uvaavajui i druge specifinosti veze glagola i refleksivne zamjenice, Helbig i Buscha (usp. Buscha 1982; Helbig/Kempter 1997; Helbig/Buscha 2001; Helbig 2004): razlikuju etiri tipa refleksivnih glagola u irem smislu: 1. Reflexive Konstruktionen (refleksivne konstrukcije), 2. Reflexive Verben im engeren Sinne (refleksivni glagoli u uem smislu), 3. Reflexive Konstruktionen und reflexive Verben mit reziproker Bedeutung (refleksivne konstrukcije i refleksivni glagoli s recipronim znaenjem) i 4. Reflexive Formen (refleksivne forme/ refleksivni oblici) 1.1. Refleksivne konstrukcije Kod refleksivnih konstrukcija radi se o istoj logikoj relaciji agens-pacijens (vritelj trpitelj) kakva postoji kod tranzitivnih glagola. Povratna zamjenica je kod
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

14

Lingvistika Refleksivna zamjenica kod refleksivnih glagola u uem smislu ima primarno leksiku funkciju, ona je sastavni dio glagola, tj. leksiki dio predikata, te je pokuaj supstitucije u ovom sluaju negativna (Helbig/Buscha 1998:209): 9. Die Frau schmt sich. * Die Frau schmt das Kind. Refleksivni glagoli u uem smislu nisu jedinstvena grupa glagola u pogledu postojanja nerefleksivne varijante. U okviru ove grupe glagola, razlikuju se glagoli koji postoje samo u refleksivnoj formi (Reflexiva tantum), refleksivne varijante nerefleksivnih glagola sa i bez promjene rekcije glagola i s promjenama znaenja razliitog stupnja, te refleksivni glagoli s fakultativnom upotrebom refleksivne zamjenice koja moe biti izostavljena bez promjene znaenja. Ova posljednja grupa refleksivnih glagola je relativno malobrojna. 1.3. Refleksivne konstrukcije i refleksivni glagoli s recipronim znaenjem U odreenim refleksivnim konstrukcijama, kao i kod razliitih refleksivnih glagola u uem smislu uz glagol i refleksivnu zamjenicu pojavljuju se najmanje dva subjekta, a refleksivna zamjenica ne izraava odnos povratnosti i identiteta u direktnom smislu, ve odnos uzajamnog djelovanja. Refleksivne konstrukcije u mnoini su homonimne, to znai da u ovisnosti o kontekstu mogu izraavati povratnost radnje na subjekt i referencijalni identitet subjekta i objekta (11) ili pak reciproni odnos izmeu vie subjekata. Homonimija se razrjeava pretvaranjem pluralnih u singularne oblike (12) te zamjenom povratne zamjenice s einander (13) (Helbig/Buscha 1998:217): 10. Hans und Peter waschen sich. 11. Hans wscht sich, und Peter wscht sich. (reflexiv) 12. Hans wscht Peter, und Peter wscht Hans. 13. Hans und Peter waschen einander. (reziprok) Ovaj test homonimije istovremeno pokazuje da li je veza glagola i imenice refleksivna konstrukcija. Kod veine refleksivnih glagola u uem smislu, (Reflexiva tantum i reflexive Verbvarianten) izraavanje odnosa recipronosti nije mogue, jer refleksivna zamjenica nije objekt (kao kod refleksivnih konstrukcija) koji je homoniman u mnoini. Dilema se i ovdje rjeava pretvaranjem pluralnih u singularne oblike. Proba pokazuje da je glagol sich erholen refleksivni glagol, a ne refleksivna konstrukcija i da izraavanje odnosa recipronosi, kod ovog glagola, nije mogue:

refleksivnih konstrukcija komponenta semantike strukture reenice. Ona je anafora imenice s karakterom objekta referencijalno identinog sa subjektom, te se ovdje radi o semantikoj refleksivnosti/povratnosti kao specijalnom obliku tranzitivnosti. Postupak supstitucije pokazuje da je kod ovih glagola povratnu zamjenicu mogue zamijeniti imenicom ili drugom zamjenicom (2), te s istom dovesti u odnos koordinacije (3): 1. Die Frau wscht sich. 2. Die Frau wscht das Kind. 3. Die Frau wscht sich und das Kind. U refleksivnim konstrukcijama, sich ima funkciju anafore koja zauzima mjesto jednog argumenta, tj. nositelja jedne semantike uloge i mora u istoj reenici imati svog antecedenta koji je subjekt glagola koji njime upravlja. 4. Er wscht sich. (objekt u akuzativu) 5. Er kann sich helfen. (objekt u (dativu) 6. Er denkt nur an sich. (prijedloni objekt) U primjerima (4), (5) i (6) sich ima razliite semantike uloge u odnosu na glagol koji njime upravlja. Antecedent1 anafore2 sich u svim primjerima je subjekt glagola koji upravlja semantikom ulogom koju signalizira sich. 1.2. Refleksivni glagoli Kod refleksivnih glagola u uem smislu (reflexive Verben im engeren Sinne), refleksivna zamjenica je, za razliku od refleksivnih konstrukcija i refleksivnih formi, dio glagolskog leksema koji se kao takav unosi u leksikon i predstavlja svojevrstan tvorbeni tip neprijelaznih glagola. Postojanje glagolskih konstrukcija koje su u odnosu sinonimije prema refleksivnim glagolima u uem smislu potvruje tezu da je kod ovih glagola refleksivna zamjenica sastavni dio glagola, npr. (Buscha 1982:171): 7. Ich wundere mich ber ihn. = Ich staune ber ihn. 8. Die Schler erheben sich. = Die Schler stehen auf.
1 Bumann (2008: 45): Antezedens [lat. antecedens)] (...) in der Linguistik sprachlicher Ausdruck, auf den eine Anapher, z. B. ein Pronomen, beim Referieren zurckweist. 2 Bumann (2008: 40): Als direkte Anapher bezeichnet der Terminus eine sprachliche Einheit, die zu einer sprachlichen Einheit im vorangehenden Kontext (Antezedens) in einer anaphorischen Beziehung steht, d. h. mit ihr koreferent ist.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Lingvistika 14. Hans und Peter erholen sich. 15. Hans erholt sich und Peter erholt sich. (reflexiv) 16. *Hans erholt Peter, und Peter erholt Hans. (reziprok) Postoji meutim i manja grupa glagola koji su u svom osnovnom znaenju reciproni. Kao i kod refleksivnih konstrukcija s recipronim znaenjem, ovi se glagoli obino pojavljuju u mnoini, ali mogu stojati i u jednini, pri emu se drugi subjekt obavezno povezuje prijedlogom mit: 17. Hans und Peter verbrdern sich. (miteinander) Hans verbrdert sich mit Peter. Kao i kod refleksivnih glagola u uem smislu tako i kod refleksivnih glagola s recipronim znaenjem, susreemo glagole koji se pojavljuju samo kao refleksivni glagoli (18) i glagole koji imaju i nerefleksivnu varijantu s drugom valencijom i s drugim znaenjem (19) i (20): 18. Er hat sich mit seinen Eltern berworfen (reziproka tantum) 19. Die Geschwister vertragen sich/einander. (reciprona varijanta) 20. Er vertrgt keinen Alkohol. (nerefleksivna varijanta s drugim znaenjem) U pojedinanim sluajevima je refleksivna zamjenica fakultativna, npr. (sich) streiten. Za razliku od drugih refleksivnih glagola, refleksivna zamjenica je kod reciprono-refleksivnih glagola uvijek u akuzativu. 1.4. Refleksivne forme etvrti tip u klasifikaciji refleksivnih glagola kako, autori Helbig/Buscha nazivaju sveukupnost upotrebe refleksivne zamjenice uz glagole, predstavljaju refleksivne forme. Osnovni neobiljeeni glagolski oblici, koji se unose u leksikon, su aktivni, nerefleksivni i prijelazni glagolski oblici. U tom smislu Welke (1997:225) smatra da na isti nain kako pojedini glagoli imaju aktiv i pasiv kao forme konjugacije i refleksivne forme predstavljaju posebne oblike konjugacije pojedinih inae nerefleksivnih glagola, kao npr. glagoli finden, schlen, arbeiten. Tipine primjere za najjednostavniju subklasifikaciju refleksivnih formi predstavljaju reenice (21) do (23) (Helbig/Buscha 1998: 219-220): 21. Der Schlssel wird sich finden. 22. Der Apfel schlt sich schlecht. 23. In der neuen Bibliothek arbeitet es sich gut. Pored navedenih formi za koje Helbig (2004) koristi termin Medio-Passiv (medijalni pasiv), u literaturi

15

se susree i termin Reflexiv-Passiv (refleksivni pasiv) (Vater 1995; gel 1997, Hundt 2002, Helbig 2004), koji gramatike, vjerovatno zbog jo prisutnih dilema oko prihvatljivosti ovog oblika, jo ne poznaju. Reflexivpassiv oznaava refleksivne forme tipa: 24. Hier wird sich tglich gewaschen. 25. Schau mal, da wird sich amsiert. 26. So wurde sich gegenseitig in der Gruppe geholfen. (Hundt 2002: 124)

2. Medijalni pasiv
Abraham (1987: 51) refleksivne forme pod (21), (22) i (23) zbog njihove blizine pasivu, naziva Medialoder Mittelkonstruktionen (medijalne ili srednje konstrukcije). Ovaj autor medijalne konstrukcije, za razliku od semantiki refleksivnih konstrukcija (sich waschen), naziva generikim predikatima, jer subjekt/agens u odgovarajuoj aktivnoj reenici ima ope znaenje i u njemakom mu odgovara neodreena zamjenica man. Navedeni primjeri se meutim u pogledu svoje blizine pasivu znatno razlikuju: 27. Der Schlssel wird sich finden. Der Schlssel wird gefunden werden. (Klju e se nai.) 28. Der Apfel schlt sich schlecht. Der Apfel kann schlecht geschlt werden. Der Apfel lsst sich schlecht schlen. (Jabuka se teko guli.) 29. In der Bibliothek arbeitet es sich gut. In der neuen Bibliothek kann gut gearbeitet werden. (U novoj biblioteci se dobro moe raditi.) Primjer (27) oznaava proces koji se vri na subjektu/ trpitelju. U funkciji nekonkretiziranog vritelja je ovjek, ali je postojanje vritelja komunikacijski nebitno i stoga potisnuto u drugi plan. Budui da je procesualnost osnovno obiljeje pasivne dijateze, ova reenica u pravom smislu rijei izraava pasivno znaenje i s pravom se moe smatrati parafrazom pasiva, to potvruje i mogunost izraavanja njenog sadraja pasivnom morfologijom: Der Schlssel wird gefunden werden (Klju e biti naen). Primjeri (28) i (29) ne oznaavaju proces koji se vri na subjektu, ve se u njima daje kvalifikacija tog procesa, odnosno mogunost njegove izvedbe. Ovdje se radi o kvalitativnosti sa svojstvom uobiajenosti koja je rezultat ponavljanja neke radnje koje je
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

16

Lingvistika nemaju refleksivno ve pasivnogeneriko znaenje, primjer naveden pod (27), ili kvalitativnogeneriko znaenje, primjeri navedeni pod (28) i (29). Tvore se i od prijelaznih i od neprijelaznih glagola, kod kojih je neodreeni ljudski agens semantiki impliciran, ali ne moe doi do njegove sintaktike realizacije.

rezultiralo odreenim iskustvom (usp. Belaj 2001: 31). U reenici (28) to znai da je neko morao obavljati radnju guljenja jabuke, da bi mogao izrei konstataciju: Der Apfel schlt sich schlecht (Jabuka se teko guli). Isto se moe rei i za primjer (29): Neko je morao raditi u biblioteci, da bi zakljuio da se u njoj dobro radi. Mogunost transformacije u sva tri navedena primjera u tzv. man-reenice upuuje na generiko znaenje ovih refleksivnih formi (Helbig 2004: 20): 30. Man hat den Schlssel gefunden. 31. Man kann den Apfel schlecht schlen. 32. Man kann in der Bibliothek gut arbeiten. Iz navedenih primjera, moe se zakljuiti da se u primjeru (28) radi o pasivno-generikom znaenju, a u primjerima (29) i (30) o kvalitativno-generikom znaenju. Generika interpretacija ini medijalne konstrukcije nekompatibilnim s temporalnopunktualnim adverbijalnim odredbama (temporalpunktuelle Adverbialbestimmung, usp. Helbig 2004: 20), jer ove konstrukcije ne oznaavaju aktualnu radnju koja se odvija u odreenom vremenskom trenutku, ve oznaavaju svojstvo te radnje, tj. mogunost njenog izvoenja, te su stoga kompatibilne samo s odredbama koje signaliziraju atributivnu funkciju (npr. leicht, schlecht): 33. Die Tr ffnet sich leicht. * Die Tr ffnete sich leicht, als er vom Buch aufblickte. Obiljeje ovih konstrukcija je konstrukcijom s glagolom lassen: i parafraza

3. Refleksivni pasiv
Refleksivni pasiv je poseban oblik bezlinog pasiva i ispunjava istu funkciju kao i bezlini pasiv nerefleksivnih glagola. Refleksivni pasiv karakterie istovremeno prisustvo sich kao refleksivnog markera i pasivnog oblika (= werden + Partizip II): 40. Es wurde sich heftig geschlagen. 41. Hier wird sich amsiert. 42. Hier wird sich geffnet. (sich ffnen als sich jmd. anvertrauen) Kao jedno od glavnih obiljeja refleksivnih glagola navodi se nemogunost tvorbe pasiva. Stoga je Reflexivpassiv (refleksivni pasiv) jednog broja refleksivnih glagola, koji se uje ee u govornom jeziku, te vrlo rijetko susretne u literarnim djelima, zapravo izuzetak od pravila. Jo je Brinker (1969) uoio paralelu u nainu tvorbe refleksivnog pasiva i pasiva nerefleksivnih neprijelaznih glagola (arbeiten, schlafen, tanzen es wird gearbeitet / geschlafen / getanzt). Vater (1995: 187) je nakon ispitivanja prihvatljivosti refleksivnog pasiva, na grupi od 30 ispitanika, zakljuio da se bezlini pasiv refleksivnih glagola ponaa na isti nain prema odgovarajuem aktivu kao to se bezlini pasiv nerefleksivnog glagola ponaa prema aktivu nerefleksivnog glagola od kojega je nastao. Analizirajui zakonitosti tvorbe refleksivnog pasiva i Hundt (2002:146) utvruje da postoje odreena semantika ogranienja u odnosu na glagole kod kojih je mogua tvorba refleksivnog pasiva, a koja se sastoje u sljedeem: Samo semantiki refleksivni glagoli i leksiki refleksivni glagoli dozvoljavaju tvorbu refleksivnog pasiva (Hundt 2002: 38): 43. Er amsiert sich. Es wird sich amsiert. (On se zabavlja. Ovdje se zabavlja.) 44. Er ergibt sich dem Schicksal. Es wird sich hier dem Schicksal ergeben. (On se preputa sudbini. Ovdje se preputa sudbini.)

34. Die Orange lsst sich schlecht schlen. 35. In der Bibliothek lsst es sich gut arbeiten. Ove konstrukcije ne dozvoljavaju ni upotrebu intenzivirajue estice selbst, to je takoer jedna od odlika anaforino-refleksivnih konstrukcija: 36. Er rasiert sich selbst. 37. *Der Schlssel hat sich selbst gefunden. Za razliku od anaforino-refleksivnih konstrukcija, generika interpretacija medijalnih konstrukcija ne dozvoljava prikljuenje agensa: 38. *Die Orange schlt sich von ihm schlecht. 39. *In der Bibliothek arbeitet sich von ihm gut. Medijalni pasiv/medijalne konstrukcije su relativno rijetke konstrukcije u njemakom jeziku. Ove konstrukcije formalno sadre refleksivno sich, ali
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Lingvistika Glagoli s medijalno upotrijebljenom povratnom zamjenicom nisu dostupni za tvorbu refleksivnog pasiva (Hundt 2002: 146), to vai kako za medijalne glagole tako i za medijalne konstrukcije: 45. Der Koffer trgt sich schwer. (medijalna konstrukcija) Der Koffer kann nur schwer getragen werden. / Es ist schwer, den Koffer zu tragen. 46. Der Draht biegt sich. (medijalni glagol) Der Draht wird von jmdm /etwas gebogen. Za tvorbu refleksivnog pasiva postoje, meutim, semantike restrikcije i kod semantiko-refleksivnih i leksiko-refleksivnih glagola. Samo glagoli sa anaforinom i leksikom povratnom zamjenicom i to samo oni kod kojih je impliciran ljudski agens u funkciji subjekta, dozvoljavaju tvorbu refleksivnog pasiva. Ta pretpostavka nije data u sljedeim primjerima: 47. *Es / Hier wird sich geziemt. 48. *Es / hier wird sich ereignet. (Hundt 2002: 147) Postoji i niz refleksivnih glagola koji doputaju kako agensa s obiljejem - ljudsko tako i agensa s obiljejem +ljudsko. Ovi glagoli dostupni su tvorbi refleksivnog pasiva samo ukoliko se podrazumijeva ljudski agens kao subjekt. To npr. vai za glagole sich ffnen, sich biegen i njima sline; npr.: 49. Hier wird sich geffnet. (Ovdje se otvara.= povjeriti se nekome) 50. Hier wird sich gebogen.(Ovdje se poputa. = popustiti pred nekim) injenica da man-reenica predstavlja znaenjski ekvivalent formi refleksivnog pasiva ukazuje na generiko znaenje refleksivnog pasiva u njemakom jeziku. 51. Hier wird sich tglich gewaschen! Man wscht sich hier tglich. (Ovdje se svakodnevno umiva!)

17

Medijalni pasiv/medijalne konstrukcije su relativno rijetke konstrukcije u njemakom jeziku. Ove konstrukcije formalno sadre refleksivno sich, ali nemaju refleksivno ve pasivnogeneriko znaenje, primjer naveden pod (27), ili kvalitativnogeneriko znaenje, primjeri navedeni pod (28) i (29). Tvore se i od prijelaznih i od neprijelaznih glagola, kod kojih je neodreeni ljudski agens semantiki impliciran, ali ne moe doi do njegove sintaktike realizacije. Refleksivni pasiv karakterie istovremeno prisustvo sich i pasivnog oblika (= werden + Partizip II), a tvori se od glagola sa anaforinom i leksikom povratnom zamjenicom i to samo onih kod kojih je impliciran ljudski agens u funkciji subjekta. Refleksivni pasiv je vrsta bezlinog pasiva sa generikim znaenjem i funkcijom perspektiviranja glagolske scene u smislu fokusiranja dogaaja samog po sebi. I dok je gramatinost medijalnog pasiva neupitna, o gramatinosti refleksivnog pasiva lingvisti jo nemaju jedinstven stav. Stoga refleksivni pasiv ne nalazimo jo u gramatikama. Poveavanjem broja radova koji se bave refleksivnim pasivom mijenjali su se i stavovi pojedinih autora prema ovoj refleksivnoj formi. Prema rezultatima istraivanja autori sve ee nailaze na primjere upotrebe refleksivnog pasiva, to znai da se moe oekivati i irenje upotrebe ove, za sada rijetke, refleksivne forme. Neophodnost fokusiranja radnje ili dogaaja je jezika univerzalija. Da li e u fokusu bit radnja ili dogaaj je kulturno uvjetovani specifikum prezentacije vanjezikih sadraja kod razliitih jezikih tipova. U okviru ovog shvatanja i procesi refleksiviranja, koji su u opoziciji prema aktivu sa jedne i prema pasivu sa druge strane predstavljaju alternativu aktivu i pasivu za izraavanje spomenute semantike opozicije.

Zusammenfassung
Die morphosyntaktische Klassifikation der Autoren Gerhard Helbig und Joachim Buscha erscheint als meistzitierte Klassifikation des Reflexivsystems im Deutschen. Ausgehend davon, ob das syntaktische Subjekt im Nominativ das Agens oder das Patiens ausdrckt, werden die Verwendungsweisen des Reflexivpronomens entweder zum Zentrum oder zur Peripherie des Reflsxivsystems im Deutschen zugezhlt. Im Zentrum des Reflexivsystems befinden sich die Verwendungsweisen des Reflexivpronomens, in denen das Subjekt im Nominativ das Agens ausdrckt. Das sind die reflexiven Verben mit sich als obligatorischem Teil des Prdikats, ohne semantische
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

4. Zakljuak
Subjekt obje vrste opisanih refleksivnih formi (i medijalnog pasiva i refleksivnog pasiva) nije agens nego pacijens/trpitelj ili isto formalno es. Refleksivne forme nemaju oblika infinitiva te stoga ne predstavljaju leksikonske natuknice, a refleksivna zamjenica u ovim formama nema vlastitu paradigmu i upotrebljava se samo u 3. licu. U pogledu morfologije i znaenja, medijalni pasiv i refleksivni pasiv se jasno razlikuju.

18

Lingvistika
Welke, Klaus: Eine funktionalgrammatische Betrachtung zum Reflexivum: das Reflexivum als Metapher, Deutsche Sprache 3/97, 25. Jahrgang, Erich Schmidt Verlag, S. Zifonun, Gisela (2001): Man lebt nur einmal. Morphosyntax und Semantik des Pronomens man. In: Deutsche Sprache 28. S. Zifonun, Gisela (2001b): Grammatik des Deutschen im europischen Vergleich. Das Pronomen. Teil I: Reflexiv und Reziprokpronomen. Mannheim: Institut fr Deutsche Sprache (amades 4/ 01).

Reflexivitt, und die reflexiven Konstruktionen, mit sich als Objekt, referenzidentisch mit dem Subjekt, also mit semantischer Reflexivitt als Spezialfall der Transitivitt. An seiner Peripherie sind die reflexiven Formen, in denen das Subjekt im Nominativ das Patiens ausdrckt, die zwar sich enthalten, aber passivische Bedeutung haben und durch Passivkonstruktionen paraphrasierbar sind. Aufgrund ihrer Nhe zum Passiv werden diese Konstruktionen in der Literatur als Medialkonstruktionen oder Medio-Passiv genannt. Zur Peripherie des Reflexivsystems gehrt auch das Reflexivpassiv, das gleichzeitig das Vorkommen von sich, als auch das Vorkommen von einer passivischen Form aufweist, z.B.: (Es wurde sich heftig geschlagen.). Diese reflexiven Formen im Deutschen bleiben in vielen Grammatiken kaum erwhnt. Diese Arbeit ist ein Versuch, diese relativ seltenen Konstruktionen im Deutschen auf Grund jngerer Arbeiten zu diesem Thema zu erlutern. Schlsselwrter: Reflexive Verben, Medio-Passiv, Reflexiv-Passiv.

Literatura gel, Vilmos (1997): Reflexiv-Passiv, das (im Deutschen) keines ist. berlegungen zu Reflexivitt, Medialitt, Passiv und Subjekt. In: Drscheid, Ch./Ramers, K. H./ Schwarz, M. (eds.) Sprache im Fokus. Festschrift fr Heinz Vater zum 65. Geburtstag. Tbingen: Niemeyer. Belaj, Branimir (2004): Pasivna reenica. Sveuilite Josipa Jurja Strosmayera, Filozofski fakultet Osijek. Buscha, Joachim (1982): Reflexive Formen, reflexive Konstruktionen und reflexive Verben. In: Deutsch als Fremdsprache. Bumann, Hadumod (2002): Lexikon der Sprachwissenschaft. Stuttgart: Alfred Krner Verlag. Helbig, Gerhard/Kempter, Fritz (1997): Das Passiv. Zur Theorie und Praxis des Deutschunterrichts fr Auslnder. Leipzig [etc.]: Langenscheidt. Helbig, Gerhard / Buscha. Joachim (1998): Deutsche Grammatik. Ein Handbuch fr den Auslnderunterricht. Berlin/ Mnchen/ Wien/ Zrich/ New York: Langenscheidt. Helbig, Gerhard / Buscha. Joachim (2001): Deutsche Grammatik. Ein Handbuch fr den Auslnderunterricht. Berlin/ Mnchen/ Wien/ Zrich/ New York: Langenscheidt. Helbig, Gerhard (2004): Zum Reflexivpassiv uns zum Medio-Passiv im Deutschen. In: Deutsch als Fremdsprache (2004/ Heft 1). Hundt, Markus (2002): Formen und Funktionen des Reflexivpasivs im Deutschen, Deutsche Sprache 2/02, 30. Jahrgang, Erich Schmidt Verlag, S. Vater, Heinz (1995): Zum Reflexiv-Passiv im Deutschen: In: H. Popp (Hrg.), Deutsch als Fremdsprache. An den Quellen eines Faches. Festschrift fr Gerhard Helbig zum 65. Geburtstag. Mnchen.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Lingvistika

19

Almira Dani

Jezik nekad, jezik sad

(I dio administrativno-pravni dokumenti)

Saetak
Jezik je zbivanje, a ne stanje. Upravo je ta teza glavni problem ovoga rada koji objedinjuje dva vremena koja po prirodi ne bismo mogli objediniti. Ovaj rad dijahronu perspektivu pretvara u sinhronu. Sve ove postavke, u radu, realiziramo preko jezike grae stare preko pedeset godina! Graa se sastoji od petnaestak pisama i pojedine arhivske dokumentacije! Svaki ovaj dokument, ukljuujui privatnu prepisku pisma, obraujemo sa fonetskoga, morfolokog, leksikog i sintaksikog nivoa. Sve ovo nas vodi do cilja, do uoavanja smjenjivanja pojava i stanja u jednome jeziku, pa makar se radilo i o jednome kratkom vremenskom razdoblju. Svaka ova teza je dokumentovana primjerima iz teksta. Sve ovo je medij pomou kojega smo doli do cilja, do konkretnih razlika izmeu jezika nekad i jezika sad. Kljune rijei: sinhronija, dijahronija, mijenjanje jezika, jezika batina

Kako smo ve rekli, sva graa je nastala u uskom pojasu sjeverozapadne Bosne tanije na podruju dananje Velike Kladue (Male Kladue), Cazina i Bihaa. Svi ovi gradovi su uvijek bili pod raznim utjecajima zbog svoga geografskog poloaja (tzv. krvava Krajina), pa im i sam jezik odaje takvo stanje. Meutim, sve geografske, drutvene i politike prilike emo izloiti kroz samu analizu grae. Prije samoga prelaska na glavni problem naega rada, valja napomenuti da su ove oblasti, za vrijeme nastanka grae, bile u sastavu Jugoslavije, pa bismo sve zakljuke koje smo dobili prilikom analize mogli vezati za etvrtu fazu razvoja bosanskoga knjievnog jezika. Bosanski jezik u vrijeme izmeu dva svjetska rata svoje pisane forme razvija u sklopu srpskohrvatskog jezika (Jahi 61). Poi emo od postavke da je jezik sama promjena i da je sav sazdan od promjena. Sve to ima oblik podlono je promjeni. Zato je razumljivo da se i jezik mijenja. Jezik se mijenja kad se bar jedna njegova jedinica, pod odreenim uvjetima, preoblikuje, a to preoblikovanje ne utjee na sadraj poruke. Tijek jezinih promjena nazivamo povijeu jezika () Stoga je povijest svakoga jezika, kao i povijest uope, neprekidan slijed neobrativih promjena (Mogu, 9)

1. Vrijeme i prostor
Graa, koju smo obradili, sastoji se od pet pisama i sedam administrativnih dokumenata. Valja napomenuti da je svu grau pisao javni pisar, koji je u to doba predstavljao najvei uzus jezika, a da je poiljalac pisama uvijek govornik koji ne zna pisati. Takoer je bitno napomenuti da je materijal sauvan u privatnoj zbirci. Vrijeme je ovih pisama ipak relevantno, jer pisma i ostala graa datiraju od 1927. godine, ili neto ranije, to pouzdano ne moemo tvrditi, pa sve do 1964. godine. To je kratak vremenski period da bi mogao odati sve jezike osobine toga vremena, ali ipak moramo imati na umu da su govornici, s obzirom na datum roenja koji, moemo rei, premauje jedno stoljee, objedinili sve ono to predstavalja bitna kretanja u jeziku, sve ono to je mjerljivo. Vrijeme emo istraiti kroz sama pisma i ostalu grau, ali emo se ovdje prvo pozabaviti prostorom u ijem su okrilju nastala pisma.

2. Administrativno-pravni dokumenti (opis i datiranje)

2. 1. Knjiga dunika Prvi dokument koji emo analizirati je knjiga dunika iz 1934. godine (v. sliku 1 i 2). Na ovome dokumentu nalazimo slijedee znaajke: godinu bez take na kraju: 1934, a na drugome mjestu sa takom 1934. skraenicu za godinu bez take: g, imenicu opaska, pridjev lanjski o ijoj emo etimologiji jo govoriti
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

20

Lingvistika 2. 2. Punomostvo I Ovaj administrativno-pravni tekst je tano datiran. Nastao je 31. maja 1937. godine (v. sliku 3). Iz ovoga dokumenta, vano je istaknuti slijedee osobine: prisvojni pridjev sreski, imenicu dne, imenicu pretsjednik, mearifsko, sresko, peat na dokumentu pisan irilicom.

Slika 1, Knjiga dunika

Slika 2, Knjiga dunika

Slika 3, Punomostvo 1

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Lingvistika 2. 3. Punomo Punomo je, takoer, administrativno-pravni dokument (v. sliku 4). Nastao je 29. augusta 1935. godine. Izdvajamo slijedee osobine ovoga dokumenta:

21

Slika 6, Vojna knjiica

2. 5. Oruni list Oruni list (v. sliku 7) je tano datiran na 28. decembra 1927. godine. Nastao je za vrijeme Kraljevine SHS i jeziko-stilski i historijski odslikava osobine toga vremena. Najznaajnije osobine su: imenica srez, imenica upanije, imenica delovodnika, imenica upan, veliki broj ekavizama, zanimljivo je sa stilskog stanovita spomenuti lini opis o kojem emo detaljnije kasnije govoriti.

2. 6. Objava
Slika 4, Punomo

imenicu naljednike, glagol nastupljuje, imenicu prisege, imenicu uzapenja, proti, imenicu utok, pridjev nitovnu, pridjev naljedtvena, pridjev zaprijeen, imenicu dne, latinino-irilini peat.

Ovaj dokument nije datiran, ali po broju registra moemo zakljuiti da je nastao 1946. godine. Navest emo samo neke osobine (v. sliku 8) : imenica otsjek, karotom... imenica dne, imenica

2. 4. Vojna knjiica pridjev opti, veliki broj ekavizama, cijela knjiica je pisana irilicom, nacionalnost neopredjeljno (v. sliku 5 i 6).

Slika 7, Oruni list Slika 5, Vojna knjiica

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

22

Lingvistika

Slika 8, Objava

3. Jeziko-stilska analiza
3. 1. Fonoloka i morfoloka analiza Kako smo ve spomenuli, veina analiziranih i opisanih dokumenata je starije od pedeset godina. Iz toga razloga i sam jezik na svim planovima odaje arhainost i starinu. U povijesti svakoga jezika dogodilo se mnogo glasovnih promjena, a za njihov je opis potrebno mnogo glasovnih zakona. ()Glasovne se promjene zbivaju u odreenome vremenskom razdoblju i nakon toga zamiru. To pred jezikoslovce postavlja problem odreenja kronologije pojedinih promjena (Mihaljevi, 20). Zbog toga emo krenuti od fonetskih osobina npr. kod Punomostva I (v. sliku 3), nisu ujednaena pravila vrenja glasovnih promjena pa kod imenice pretsjednik ne dolazi do odstupanja od jednaenja suglasnika po zvunosti, kakav je sluaj sa stanjem u savremenome jeziku. Isti sluaj imamo kod Punomoi (v. sliku 4), gdje imamo u mnoini imenicu naljednike u kojoj se vri jednaenje suglasnika po mjestu tvorbe, to nije sluaj u savremenome jeziku. U istome dokumentu, po ugledu na ovu imenicu imamo izveden i pridjev naljedtvena, koji nam govori da ovaj primjer nije tamparska ili pisarska greka.

2. 7. Osobna iskaznica Iskaznica (v. sliku 9) je nastala 1943. godine. Ovaj dokument je nastao za vrijeme NDH i jezik je u uskoj vezi sa NDH: pridjev vlastoruni, pridjev obinsko, imenica obina, imenica kotar, imenica vlastnika, pridjev toni, imenica pristojba.

Sa ovim smo zavrili sa administrativno-pravnim dokumentima. Na ovu grau emo se vratiti kasnije i detaljno je analizirati te uporediti sa stanjem u savremenome jeziku. Nakon ovoga, analizirat emo neto drugaiju grau pisma iz privatne dopiske.

Slika 9, Osobna iskaznica

Kod Objave (v. sliku 8) imamo ponovo razliito stanje od stanja u standardnome jeziku imenica

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Lingvistika otsjek u kojoj dolazi na granici izmeu prefiksa i korijena rijei do vrenja jednaenja suglasnika po zvunosti. Na istome dokumentu imamo zabiljeenu imenicu karotom, ali ne moemo utvrditi da li je to nastalo po utjecajem ruskoga jezika ili je tamparska greka, jer je ova imenica posvjedoena samo jednom. Vrlo zanimljiv primjer predstavljaju imenica obina i pridjev obinsko u kojima se imamo zvuno p, mjesto nezvunoga b kao u savremenome jeziku. Uzroci jezinih promjena, pa tako i glasovnih, mogu biti razliiti. Jasno je da poredbeno jezikoslovlje ne moe u potpunosti odgovoriti na pitanje zato se neka glasovna promjena pojavila ba u prostoru u kojemu se pojavila, a ne negdje drugdje, i zato ba u to vrijeme, a ne u drugo (Mihaljevi, 24). Sa ovim bismo i zavrili opisivanje svake fonetske promjene! 3. 2. Leksika i sintaksika analiza Struktura reenice, a i sama upotreba reeninih veznika odaju dvije stvari: neujednaenu normu na svima razinama gramatike strukture i arhainu sliku u jeziku. Jo arhainiju sliku odaje leksik, koji osim arhainosti odaje i historijsku pozadinu na kojoj su nastale pojedine rijei. Pojedine rijei odaju drutveno ureenje: upanija, srez, mearifsko, kotar, toni, pristojba, lanjskiValja rei da osim ovoga imamo i razne utjecaje stranih jezika na leksiku ovih dokumenata. Poput seobe ljudi, i rijei se kreu iz jednog jezika u drugi (kalji, 13). Sve ovo moemo potvrditi i na grafijskoj neujednaenosti, gdje imamo upotrebu irilice i latinice, ali i upotrebu obje grafije na jednome dokumentu.

23

norme, a sa druge strane je opet mogue da je onaj koji je pisao ove dokumente govornik koji dobro ne poznaje normu. U svakome sluaju svi dokumenti na odaju vanu osobinu jezika i navodi nas da zakljuimo da e i na jezik nekad, moda za pedeset ili sto godina, mlaim govornicima zvuati ili izgledati ovako. Svaki sakupljeni dokument nam slui kao ivi svjedok historije Bosne i Hercegovine i raznih utjecaja na nju. Ujedno nam ove jeziko-stilske osobine mogu koristiti za bolje shvatanje pete faze razvoja bosanskoga knjievnog jezika. Poto smo se u ovome dijelu rada bavili administrativno-pravnom graom, koja je donekle sklona klieiziranim izrazima, mogue je da rezultati do kojih smo doli, nisu dovoljno mjerljivi. Prave i potvrene zakljuke emo dobiti analizom grae iz privatne prepiske.
Literatura Brozovi D. (2008) Povijest hrvatskoga knjievnog i standardnoga jezika. Zagreb: kolska knjiga Jahi, Devad, H. S., P. I. (2004) Gramatika bosanskoga jezika. Zenica: Dom tampe. Mihaljevi, Milan. (2002) Slavenska poredbena gramatika. Zagreb: kolska knjiga. Mogu, Milan. (1993) Povijest hrvatskoga knjievnoga jezika. Zagreb: Globus. kalji, Abdulah. (1973) Turcizmi u srpskohrvatskomhrvatskosrpskom jeziku. Sarajvo: Svjetlost. Bosanski jezik, asopis Filozofskoga fakulteta u Tuzli, 2005. godina

Summary
"The language is a happening, not a state." This thesis is the main problem of this work which unites "former" and "present" language, which by nature we couldn' t unite. We accomplish all these "tenets" through fifty - years - old language material! The material is contanied from about fifteen letters and particular archives documentation. We analized every each document, including private letters, in phonetical, morfological, lexical and sintaxical level. All of this is supported with examples from the text. Based on this, we will be able to see the language changes in time.

4. Zakljuak
Doista smo potvrdili tezu koju smo postavili na poetku rada, tezu da je jezik zbivanje, a ne stanje, tj. da je jedino stalno u jeziku mijenjanje. Prilikom analize uzeli smo za jezik kao pojam kratak vremenski period od pedeset do sto godina, ali nam je sam jezik odao da i iz ovakve perspektive moemo pratiti sve njegove promjene. Svi analizirani dokumenti su odali neujednaenu normu, arhaine oblike, veliki broj ekavizama koji dana nisu svojstveni standardnome jeziku. Mogue je da su sve greke koje mi kao suvremeni govornici uoavamo odraz tadanje nestabilne

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

24

Lingvistika

Bernisa Puri

Ekspresivna sintaksa u knjievnoumjetnikom tekstu

(na primjeru Grozdanina kikota Hamze Hume)

Saetak
U radu se analizira stilematinost (strukturna/ formalna oneobiajenost), a zatim interpretira stilogenost (funkcionalna/upotrebna vrijednost) reeninih konstrukcija ostvarenih u knjievnoumjetnikom tekstu Grozdanina kikota Hamze Hume. Oba ova plana analize reenice (i stilematini i stilogeni) ovdje emo promatrati kao meusobno uvjetovane, odnosno kao integralne dijelove oneobiajene reenine strukture potencijalno predodreene za prenoenje pojaane izraajnosti, odnosno stilistikoga efekta. Kljune rijei: stilematinost, stilogenost, sintaksostilem, stilistiki efekat 1. Stilistike pojave u reenici vezane su za razne transformacije koje omoguuju njeno stilistiko strukturiranje. Prema tome kako se vri oneobiavanje nestilematine, normativne reenice, javljaju se i razni tipovi reenica kao stilematinih jedinica. Jo je antika retorika izdvojila etiri postupka strukturno-semantikog oneobiavanja nestilematinih jedinica. Ta etiri postupka na kojima se temelji tvorba svih stilematinih jedinica jesu: imutatio (supstitucija, zamjena), adiectio (dodavanje, umnoavanje), detractio (oduzimanje, izostavljanje) i transmutatio (premjetanje, permutacija). U ovome radu, analizirat emo eliptine i nominativne reenice, koje nastaju operacijom oduzimanja, zatim retoriko pitanje i retoriko obraanje, kao elemente ekspresivne sintakse to nastaju operacijom zamjenjivanja. Takoer, govorit emo o inverziji, ija se oneobiajenost u odnosu na primarni red rijei u reenici temelji na operaciji premjetanja. Nadalje, analizirat e se postupci ponavljanja (repeticije) i gomilanja, koji nastaju operacijom dodavanja. Samo strukturno oneobiavanje kao nain oblikovanja stilematinih jedinica, meutim, ne ini tekst poetskim. Tek njihova kontekstualna primjerenost, a to znai njihova upotrebna vrijednost ili funkcija
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

u odreenome kontekstu, omoguava im status stilogenih jedinica, tj. takvih jedinica koje nose izraajnost, koje, zapravo, prenose stilistiki viak obavijesti specifian za svako pojedinano knjievnoumjetniko ostvarenje. Razmotrit emo stilistike efekte u tekstu Grozdanina kikota koje ostvaruju pobrojane sintaksostileme.

1.1. Eliptine i nominativne reenice

1.1.1. Stilematinost eliptinih reenica temelji se na operaciji oduzimanja redundantnih reeninih lanova, najee predikata, pri emu se reenica svodi na misaono i afektivno teine rijei. U Grozdaninu kikotu este su elipse glagola ulne percepcije. To je elidiranje signalizirano dvotakom, koja ovdje nije samo znak interpunkcije nego se ostvaruje kao stilsko sredstvo koje doprinosi dinamizaciji naracije: Trgnem se: guter me poplaeno gleda ispod voravog kamena. Oslukujem: upalj vjetar duva kroz klisure. (5) /trgnem se i vidim/
Otvaram prozor: sve igra ludo vrzino kolo. (9) /otvaram prozor i vidim/ Okrenem se: Grlica zastala u redu, pa me posmatra. (101) /okrenem se i vidim/ Osluhnuh: Grozdan vodi u grob Grozdanu. (130) / osluhnuh i ouh/ Otvaram oi: Ivanka stoji vrh mene. (146) /otvaram oi i vidim/

Posebno su zanimljive i este elipse glagola kretanja u adverzativnim (suprotnim) klauzama:

Ja na kupanje u vir, a ia pred kolibu da zgotovi ribu. (51) Vruina se razmahuje, a ja u gaj. (79) Vinogradi zriju, a ja na rijeku. (86) On ode svojoj djevojci, a Matija ravno k meni. (87) Idem ulicom, a Ivanka preda me. (91) Ja u vinograd, a Andre istrese sepet u masnicu. (100)

(Uoljivo je da ove eliptine klauze stoje u distaktnom sintaksikom paralelizmu (tj. na razliitim mjestima u tekstu romana), to doprinosi posebno ritmikoj organizaciji teksta u cjelini.)

Lingvistika Upadljivo esto javljaju se eliptine reenice s djelomino reduciranim imenskim predikatom (sloenim po modelu: kopulativni glagol biti ili neka njegova semantika varijanta + leksiko neglagolsko jezgro). U sljedeim primjerima izostavljen je kopulativni dio predikata, a realizirano je leksiko neglagolsko jezgro. Takve elipse najee se nalaze u opisnim sekvencama Grozdanina kikota:
Teak mir u krmi. Zlatna vina pred nama. (145) Uz rijeku bate Raljevine; u njima mirie vlana hladovina. Tik rijeke koliba ia-Krnje. (42) U dvoritu dud, pod njim krovinjara, crna, zgrena. (8) U liu zreo ton. (96) Danju bezizlazna mlitavost. (86) Nebo modro, duboko. (21) Dani bistri, jasni. (29) Vazduh svje. (32) Nebo bistro, zvjezdano. (53) Vazduh zvonak kao boca. (75) Noi mlake i pijane. (86) No tamna (87) Koliba sva plava. (88)

25

se fokusira na sliku opaenu kao takvu, a ne na dogaanje. Takve reenice najavljuju atmosferu poput naslova. One su opis dekora, ambijenta, prizora i sl. Kako se to vidi iz primjera, u Grozdaninu kikotu najee se osamostaljuju lekseme koje ulaze u semantiko polje tiine i noi. Inae, reenice koje imaju obiljeje sceninosti svojstvene su stilu Grozdanina kikota.

1.2. Retoriko pitanje i retoriko obraanje

1.2.1. Svako pitanje koje zamjenjuje izjavnu reenicu, a koje ima osobitu silinu naziva se retorikim pitanjem. Rije je, zapravo, o afektivno nabijenoj kategorikoj tvrdnji (RKT 1986:651), koja se oblikuje kao pitanje na koje odgovor izostaje, jer se jasno pretpostavlja, ili ga uope nema ili ga ne moe ni biti. Kao takvo, retoriko je pitanje najpodesnija forma za izricanje sadraja vezanih za najintimnije predjele ljudske due, koje su upravo svojstvene lirskome svijetu Grozdanina kikota; osim toga, upravo je takvo pitanje najprimjereniji oblik za prenoenje nekih osnovnih idejno-tematskih sadraja Grozdanina kikota, u prvom redu onih koji se odnose na ovjekovu vjenu zapitanost pred nepoznatim. U sljedeem primjeru ostvareno je retoriko pitanje u uem smislu (interrogatio)1 koje, inae, najee nalazimo u Ozrenovom unutranjem monologu:
O gospode, strano je pogledati u raku, na ulazu u tvoje krajeve. Zato li nam dosudi bol mjesto radosti u ivotu i dade nam vrijeme kao jedini lijek! (151)

Svedene na informativno teine rijei, eliptine se reenice istiu svojim ekspresivno-impersivnim vrijednostima. One svojom jezgrovitou pojaavaju neke osnove misaono-emocionalne sadraje djela (ivot prirode u Grozdaninu kikotu), ali stvaraju i posebne ritmo-melodijske efekte u tekstu kao cjelini. 1.1.2. Reenice u kojima su izreene samo supstantivne rijei nazivaju se nominativnim reenicama. Obino se smatraju elipsama u irem smislu. To su strukture bez verbum finituma koje vre funkciju reeninog saopenja. Naime, u nekim sluajevima supstantivne rijei i/ili sintagme mogu vriti funkciju predikata. Primjeri takvih reenica u tekstu Grozdanina kikota su brojni. Evo nekih:
Pun mjesec smije se u Pojilima. Crne se opori goveda. Tiina. Veer. (5) Oblaci se razmiu, a sunce se zapali na mokrom liu. Bistra tiina. Fin i uzdrhtao trepet lia veze vazduhom krhke i zvonckaste umove. (16) Zrikavci zriu krto u lozi. Tiina. (67) Negdje lei irok uzdah. No. Duboka no. Mir. (74) Podne lei u kru. Negdje spava drevni bog. Mir. (30) Selo je u dubokom snu. Kasna no. (57) Vee. ta li radi ovo Ivanka? mislim ja i puim lulu. Duboka no. Negdje u klisuri ue uk usamljeno. (78) Podne. Sve utialo. Krma tamna vlana. (98) Smrkava se, a otac alje Martina po veeru. Mrak. Sjene se zavlae u kapine, a ja pratim Grlicu. (104) U selu mrak. Zirkaju svjetla. Zvonca zvonckaju nemirno u tami. Tiho. (52) Podne. Sretam Grlicu u ulici. (29) Ljeto. Dani izgaraju, a noi mlake i bijele kao ene. (38)

U citiranom primjeru, retoriko pitanje (kojem prethodi retoriko obraanje pojaano impulzivnim uzvikom) izraz je naglaene uvstvenosti koja prelazi u patos. S druge strane, ono otkriva pievu umjetniku intenciju ono sadri ideju djela o ovjekovoj vjenoj zapitanosti pred nepoznatim. Zato iza takvog pitanja i ne stoji upitnik, jer odgovora nema. Slian misaono-emocionalni sadraj naglaen je dijalogizmom u Svrzimantijinom govoru:
(...) Ko e ti znati ko ima pravo: mi, ili ovi zrikavci? Vrag e ga znati! Moe biti da mjesec i jest bog ili, recimo, boje oko. (68) 1 Retoriko pitanje ostvaruje se kao interrogatio, tj. retoriko pitanje u uem smislu, te kao dijalogizam. Pod retorikim pitanjem u uem smislu podrazumijeva se pitanje koje govornik postavlja sam sebi ili nekom drugom. Retoriko pitanje javlja se i onda kada govornik sam daje odgovor na postavljeno pitanje. U tom sluaju rije je o dijalogizmu kao podvrsti retorikog pitanja (v. npr. Zima 1988:144-145).

Neke nominativne reenice podsjeaju na nerazvijenu dramsku didaskaliju, jer poput autora dramskoga teksta Humo daje i dopunska objanjenja (slino didaskalijama), npr.:
On sjede utke i spusti bocu kraj sebe. - Rakija? - Rakija. utanje. (67)

Ovako kratkim reenicama, graenim od supstantivnih rijei, najee se nominalizira stanje u prirodi. Izostavljanjem glagolske rijei panja

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

26

Lingvistika

1.2.2. Pod retorikim obraanjem ili apostrofom ovdje se podrazumijeva obraanje upueno predmetima, pojavama, odsutnim ljudima, prirodi, Bogu, viim silama. Retoriko obraanje u Grozdaninu kikotu javlja se u zavrnim sekvencama teksta. Zauzimajui tako jaku poziciju, ono snano intonira temeljne misaonoemocionalne sadraje djela. Molitvom, obraanjem Bogu, zavrava se pretposljednje poglavlje (XLIV) Grozdanina kikota: Sjetih se molitve to je uh ljetos od ia-Krnje:
Veliki gospode, na nebu i u tiijem gnijezdu, u velikoj umi i u sitnom mravu, stvorio si nas od zemlje i svi emo biti zemlja. Opaemo kao to lie opada i biemo zemlja kao i ono. I po svakoga e smrt doi: po mrava i po medvjeda, po travku i po ovjeka. Ovaj svijet, bijel cvijet, u tvojoj je ruci, boe. Daj mu po smrti vjeni miris i neka sja kao tvoje sunce na zemlji! Amen! (151)

Stojim nad Svrzimantijinom kuom i mislim o sinonjem snu. Siromah Svrzimantija! Kada se do godine povratim u ove strane, moe biti da e moj prijatelj leati pod ovim dubom. On e leati, a dub e staraki umiti vrh njega i iriti nad njim svoje oronule ruke. Pjevae o prolaznosti svega i govorie zapraenim i pokislim putnicima: O, zapraeni i pokisli prolaznici! Sjetite se nepoznatog to svakog ovjeka u ivotu eka. Sjetite se zagonetnih puteva sudbine, jer pod mojim granama lei ovjek koji ih je preteko osjeao! (140)

U posljednjem poglavlju (XLIV) iznova se javlja apostrofa, ovaj put prirodi proljeu i koelama:
Otvaram prozore na ardaku i mislim: O proljee, to u srcu nosi toplu radost, a u oima smijeh, kad opet doe u nae strane, probudie Grozdana i Grozdanu iz dugoga sna; i kikot ivota, kikot Grozdanin, ponovo e da zazvoni naom kotlinom. (152) Koele, pjevajte Grlici vjenu pjesmu o ljubavi i o naem velikom ljetu! Pjevajte joj o prolaznosti svega, i neka joj se vjeno smijei dua u stranama naim! (153)

(Retoriko obraanje u vidu personifikcije ukazuje na sloenost i izukrtanost razliitih govornih planova u djelu.) Retoriko pitanje i retoriko obraanje u Grozdaninu kikotu djeluju kao snana ekspresivno-impresivna sredstva koja doprinose retorinosti diskursa Grozdanina kikota, naglaavaju afektivnost iskaza, dajui mu nerijetko nijansu patosa; zauzimajui jake pozicije teksta, ove figure ulaze u onaj niz stilistikih prosedea ostvarenih u Grozdaninu kikotu koji uestvuju u stvaranju naroito poviene intonacije i stepena napetosti cjelokupna djela; tavie, to su forme koje naglaavaju osnovne emocionalnomisaone sadraje djela.

Sljedei odlomak sadri retoriko obraanje, retoriko pitanje i eksklamaciju:

- Oj Maro, moja rano! Ko li e sad majci zapjevati, ko li e sad majku utjeiti! Lele meni samohranoj i staroj! Pohitao sam. Strano je bilo sluati ovo jaukanje ranjena tijela. Boe moj, kao vuica! Kolika je samo bol majke! (148)

1.3. Postupak inverzije

Inverzija je vrlo est stilistiki postupak kako u poeziji tako i u prozi. Meutim, budui svojstena i uobiajenoj, standardnoj reeninoj strukturi, ona gubi dio svojih stilistikih efekata. To, ipak, ne znai da ona ne moe imati ekspresivnu i impresivnu vrijednost. Te vrijednosti inverzija poprima onda kada jeziki izraz u inverziji postaje vidljiv zato to je na nov nain organizovan. (Muratagi-Tuna 1991:62).

Posebno je stilski efikasno retoriko obraanje koje se ostvaruje u personifikaciji (dub se obraa prolaznicima), to je ponovo u suglasju s tematskoidejnim sadrajem djela stalnoj interferenciji ovjeka i prirode, odnosno stalnom preslikavanju ovjekovih unutranjih stanja na prirodu. Takvo je personificirano retoriko obraanje u samome djelu i grafiki signalizirano (kurzivom):
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Lingvistika Detaljna analiza Grozdanina kikota pokazuje specifinosti u upotrebi inverzije. Inverzijom predikata u Grozdaninu kikotu naglaava se trenutak zbivanja u prirodi:
Razmae se oblak, a kotlina uzviknu, otvori se. (39) Pada mrak, a dolina se pretvori u crno, uplje dinovo oko. (72)

27

intenzitetom i tonom viim nego to ga imaju drugi lanovi reenice. U Grozdaninu kikotu upadljivo esto dolazi do inverzije jednoslone imenice u funkciji subjekta. Nerijetko se takav postupak ostvaruje u svakoj drugoj reenici, to za rezultat ima specifino ritamsko oivljavanje i tonsko reljefiranje cjelokupnog mikrodiskursa:
Mjesec zae za oblak. Potamni no. () Preplaene tice poletjee iz plotina u mrak. Odozgo iz sela dopire neprekidan um. Negdje uz draginu potoinu bijesno kree konj kopitama. () Negdje u sumraku zvoncka zvono. (6) Mirie uzavrio sok. Vruine egu, a opet se osjea da su na izmaku. U liu zreo ton. Vazduh podsjea na blisku jesen. (88)

U tekstu Grozdaninu kikotu posebno su zanimljive adverbijalne odredbe koje se javljaju na poetku reenice kao svojevrsne situacione kulise (Sili 1984:19). Taj se postupak vrlo esto ponavlja u uzastopnim reenicama pri emu se realizira djelomini sintaksiki paralelizam, koji figurira i kao stilistiki konektor:
Negdje uz draginu potoinu bijesno kree konj kopitama. () Negdje u sumraku zvoncka zvono. (6) Odozdo iz sela dopiru glasovi isti i jasni. (16) Poslije podne zaibae rijetke i krupne kapi kie po krovu, kljocavo se razbijajui o plou. Poslije se ou okruglo i sono puckaranje po lozovu liu i pljusak se pretvori u huku umova i utanja. U moju sobu ue intiman i nasmijan apat, a zatim zatutnja strahovito u Mrkulji i pljusak udari jo bjenje. (15)

Inverzija subjekta ponekad ima posebno eufonian uinak:

Ujutro me probudi silna jeka. Kao da neka dinovska i eljezna zveka tutnji u golim brdima. (11)

Ovako ostvaren inverzivni subjekt ostavlja utisak svojevrsnog muzikog takta.

Adverbijalna odredba u sljedeim primjerima javlja se u postpoziciji, pri emu je posebno istaknuta i naglaena znaenjska vrijednost inverzivnog dijela. Zanimljivo je da ovdje funkciju (inverzivne) adverbijalne odredbe najee vre lekseme koje pripadaju semantikom polju emocije. To su, zapravo, leksike metafore ili personifikacije. Inverzijom leksike metafore u funkciji adverbijalne odredbe stilistiki efekt biva udvostruen:
Duboka no. Negdje u klisuri ue uk usamljeno. (78) Zvonca zvonckaju nemirno u tami. (52) Kr stegao Huku u svoje tjesnace a ona, zagonetna i osamljena, umi kadifasto i podatno. (29) Svjea tijela smiju se golo i pohotljivo.

1.4. Postupak ponavljanja

Kontaktno ponavljanje rijei, u sistemu figura definirano kao epizeuksa, ne znai samo mehaniko ponavljanje pojma nego ono ee svjedoi o sloenijem smisaonom sadraju, odnosno o stilistikom pojaavanju znaenja. U tom sluaju jedino obiljeje po kojemu se znaenjski diferenciraju ponovljene jezike jedinice jeste intonacija drugi lan izgovara se povienim tonom pri emu se pojaava njegova semantiko-stilistika vrijednost. Na taj nain postie se, zapravo, gradacijsko pojaanje izraajnosti. U primjerima koji slijede, koordinirano udvojeni prilozi u funkciji adverbijalne odredbe poprimaju dinamiko znaenje pomou njih pojaava se osobina (intenzitet) radnje ili zbivanja u prirodi (npr. sputanja, nestajanja, zvonjenja), odnosno naglaava se njihova prostorna dimenzija:
Onaj crni oblak s planine sputao se sve blie i blie, () (15) Kroz gole litice promie plava rijeka i nestaje negdje daleko, daleko u poljima. (29) Oblaci se sputaju sve nie i nie. (27) Iz vinograda zaluta po koji glas do pod na prozor, a ja poloim glavu na Ivankine grudi, pa mi se ini da ti glasovi zvnone negdje daleko, daleko, a ne u naoj kotlini. (107)

Stilistika funkcija inverzivnih personifikacija u navedenim primjerima proizlazi iz ospoljavanja i naglaavanja unutranjih preivljavanja poetskog ovjeka Grozdanina kikota. Kada je rije o inverziji atributa, onda se specifinost takvog postupka u Grozdaninu kikotu ogleda u gomilanju pridjeva koji vre funkciju inverzivnog atributa:
U dvoritu dud, pod njim krovinjara, crna, zgrena. (6) Odozdo iz sela dopiru glasovi isti i jasni. (16) Podnevi vreli i osamljeni ive u plavom kru. (29) Na bijelom tijelu gore joj sunane zrake, tanke, srebrne. (31)

Postupkom inverzije nastaje pauza koja potcrtava znaenjsku stranu svakog atributa u nizu, usljed ega njihovi sadraji bivaju posebno opaeni detalji. Pritom se inverzivni atributi izriu s veim

Ponavljanje je ovdje ekspresivno sredstvo u funkciji oivljavanja vizualnih i auditivnih senzacija, vezanih za Ozrenov lik koji je svim svojim biem uronjen u prirodu i njene ritmove.
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

28

Lingvistika
zasta oblak i teak, vlaan dah sie u kotlinu. (22) Vlana i crna no pritisnula selo, a ja se unjam ulicama. (26) Dani izgaraju, a noi mlake i bijele kao ene. (38) No krhka, jasna. (67) Noi mlake i pijane. (86) Ustajem i otvaram kanate: sunce zlatno, mekano. (117) Neto krhko, providno njie se vrh nas u vazduhu. Sunce, mekano i isto, prede zlatne prie po opalom liu. (124) Cvjetovi gore na suncu kao smijehovi crveni i sva se bata smije vrelim, crvenim smijehom (...). (64) Mrk i crn oblak nad kotlinom. Pada mrak, a dolina se pretvara u crno, uplje dinovo oko. (74); Vinogradi poutjeli, opustjeli. (112) Vazduh se smirio, pritajio. (39) Razmae se oblak, a kotlina uzviknu, otvori se. (40) Stabla sa svojim crnim siluetama hukte, zvide i ibaju se granjem. (9) Gucnu i on, iskalja se, iskrivi iju, ispusti nekolika visoka i sumorna tona, pa otpoe: (91) A Koravac uzvitao i uzvritao. (105) Gledam kako cepti Grozdana, sva naga, vrela, povija se i vriti u Grozdanovu zagrljaju. (39) Kr stegao Huku u svoje tjesnace a ona, zagonetna i osamljena, umi kadifasto i podatno. (29) Svu no je prepadalo, tiho, krhko umei po napola sasuenom liu. (117) (oblaci) Vuku se tiho i lijeno kao promoene i uplje tiurine. (27) Lijeno i hrskavo preimlje blago i um se ulja u tami. (21); Iz tame dopire uanj, apat i rzanje konja. (55) Svuda zvoni smijeh, glasovi, svae i prepirke. (105) Otila si tamo gdje vjeno ive i cvijet, i ljudi, i tice. (149) ujem brujanje, vrisku, kikot i draganje. (38)

Ponovljeni predikati u sljedeim primjerima najee se javljaju kao ekspresivno sredstvo kojim se intenzivira emocionalni odnos meu likovima:
vrsto je grlim, grlim je svu. (28) - Grozdana, to ti drhti dah u grudima? pita apatom Grozdan, a ona sva drhti i samo se smijei, smijei. (31) - Ivanka, svie. Vrijeme je da se rastajemo kaem ja, a ona se samo smijei, smijei se udno i pripija uza me. (66) Pria mi o svojoj majci i o djedu u Vrdima. Majka joj zna mnogo, mnogo pjesama i pria, a djed u Vrdima ima veliku, veliku planinu, u koju nikad sunce ne dopire. (52)

Posljednji primjer se odnosi na slobodni neupravni govor u kojem se ponavljanjem evocira Grlicin govor, koji podsjea na djeiji na taj nain iskazuje se lirska toplina, Ozrenova bliskosti prema Grlici.

1.5. Postupak gomilanja

Gomilanje je postupak pod kojim se podrazumijeva koordiniranost sintaksiki homofunkcionalnih jedinica. Razliite su stilske figure koje nastaju postupkom gomilanja: sinatroizam, distribucija, amplifikacija, kumulacija.2 Homofunkcionalnost koordiniranih jedinica mogu tvoriti jedinice istog jezikog nivoa: leksikog, sintagmatskog i reeninog, ali i jedinice razliitih nivoa, tj. njihove kombinacije: leksema i sintagma, sintagma i reenica, leksema i sintagma i reenica i sl. (Kovaevi 1991:87). Gomilanje je jedan od najuoljivijih postupaka u tekstu Grozdanina kikota. Taj se postupak u djelu najee ispoljava kao sinatroizam i kumulacija. 1.5.1. Pod sinatroizmom se podrazumijeva gomilanje vie stvari (raznih) (Simeon 1969:372), odnosno gomilanje semantiki raznorodnih elemenata objedinjenih jedino sintaksikom funkcijom (Kovaevi 1991:83). Ovakvom vrstom gomilanja razliitih pojedinosti u tekstu Grozdanina kikota nijansiraju se zbivanja u prirodi odnosno slikaju detalji vezani za zbivanja u prirodi. Osim toga, stilistiki efekt sinatroizma u Grozdaninu kikotu esto biva udvostruen gomilanjem leksikih metafora i/ ili personifikacija. U opisu likova sinatroizam esto ima meliorativnu, ali i pejorativnu funkciju. Razmotrit emo svaki jeziki tip sinatroizma pojedinano: a) leksiki sinatroizam
Teak, rosan miris die se iz plotina. (5) Nad Mrkuljom 2 etiri razliita tipa gomilanja razradio je Milo Kovaevi u svojoj knjizi: Gramatika i stilistika stilskih figura. Sarajevo, 1991. U ovoj analizi slijedili smo Kovaevievu razradu spomenutih figura.

U Grozdaninu kikotu upadljivo esto dolazi do gomilanja u reenicama istoga paragrafa, pri emu on dobiva osobine disperzivnog narativnog paragrafa (Lasi 1977: 93):
Priroda se profinila. Bestrasna je i sva od jasnih i finih tonova. Sva je od neega staklena, krhka, a opet tako mekana, kao kasne, sunane vlasi. Da, jesen je, kaem ja. U prirodu je uao mir, umoran i bestrasan mir. Ogromne ute mrlje araju kotlinu. Tanki, bijeli oblaci plove nad njom, araju brda finim, plavim sjenama, a Grozdan i Grozdana sjede u utom vinogradu. (117-118)

Trenje obrane, opustjele. Lie im amori umorno i zaboravljeno. Smokve petrovae zore i vise o krhkim granama. Dudovi opadaju, lee i vitaju po dvoritima. Vreo sok kipi i resko ljepljivo vonja u vazduhu. Rijeka umi i odnosi mi dane. (33) b) reenini sinatroizam
Vjetar nanosi zalutale glasove, talasa zelena ita i mae lozovim mladicama. (23-24) () kae Leko, prihvati ga za iju, zamahnu njim u kovitlac, a on i ne zakrklja. (33) () povikae konjima, povezae ih pod vrbe i posjedae po klupama. (33) A Rui skau grudi, plamte obrazi i, sva u znoju, ne da se Mati. (58) Samo se okrenu, nasmija mi se i nestade je u vrbama. (87) Eto, i Grlica je ula kako se kikoe Grozdana. Ja sam joj jo ljetos priao kako ona hoda po vinogradima i kako se smije i svaa s Grozdanom. Priao sam joj i kako je mene mamila u svoju kolibu. (124)

Sinatroizam u citiranim primjerima ee je ostvaren asindetski nego sindetski. Asindetsko nabrajanje istie mnotvo i doprinosi dinaminosti naracije.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Lingvistika 1.5.2. Kumulacija je gomilanje, kad se upotrebi vie slinih izraza da se predstavi jedna misao (Simeon 1969: 727). Specifinost kumulacije je u tome to se svi homofunkcionalni lanovi reenice vezuju za isti referent, pri emu se ostvaruje referencijalna sinonimija. Stilogenost kumulacije poiva na semantikom dodavanju, jer svaki novi lan koordiniranog niza ponavlja arhisemsku i dodaje diferencijalnu semantiku komponentu, to omoguuje da se opetovani referent stalno ponavlja u novom ruhu (Kovaevi 1991: 86). U Grozdaninu kikotu kumulacija je uoljiv postupak poetskog strukturiranja reenice. Prikazat emo njene osnovne jezike tipove u kojima se ostvaruje. a) Kumulacija istog jezikog nivoa: - leksika kumulacija:
U Mrkulji zagrmi, zatutnji, a otac se uznemiri i majka zaplaka. (16) Grozdanine grudi drhte i trepere u rijeci. (30) O Ivanka, Ivanka! - apem ja, a ona se lomi, kri. (56); Samo uanj koji isputaju grane zahuknuo bi na mahove kroz smiren i nepomian vazduh. (25) Dani bistri, jasni. (29) Trenje obrane, opustjele. (33) Samotinja, govori on a neto te zazebe u srcu i postaje nesiguran i plaljiv. (69) Krivoija je probudio najdublja i najskrivenija osjeanja u njima. (92); Negdje zveknu bukara, a kikot zazvoni bezobrazno i raskalano. (102) - Hihii! Hihihii! zasmija se podrugljivo i drsko (...). (9); Naas sve utia, pa neki amor, agor, brundanje, pa opet udri iznova. (104) (58) (Melantije) Proleti kao strana sablazan, kao prikaza u suncu i surva se dolje na veliki drum, u oblaku praine. (62)

29

imenovanju i najmanjih distinkcija jednog te istog pojma, to zapravo doprinosi preciznosti, elementarnosti i materijalnosti imenovanja u jeziku i stilu ovoga romana. Drugim rijeima, postupak kumulacije u Grozdaninu kikotu ostavlja utisak velike raznovrsnosti. 2. Stilistika vrijednost (eficijentnost) ponavljanja, retorikog pitanja, retorikog obraanja i inverzije u knjievnoumjetnikom tekstu Grozdanina kikota najee za rezultat ima variranje intenziteta (pojaavanja), dok se gomilanjem i eliptinim reenicama ostvaruje efekt variranja kvantiteta (uveavanja ili umanjivanja). Upravo stilistiki efekt otkriva adresatov (piev) subjektivni odnos prema sadraju koji se, izmeu ostalog, markira i sintaksostilistikim postupcima. S druge strane, sintaksostilistiki postupci, u meusobnom dodiru i izmjeni, stvaraju specifine ritamske i znaenjske kvalitete to stoje u suglasju s temeljnim motivima i osjeanjima u potskoj strukturi Grozdanina kikota, ali ih i potcrtavaju i naglaavaju omoguujui tako recipijentu umjetnikoga teksta da intenzivnije doivi njegovu osebujnost i neponovljivost.
Literatura Kovaevi, M. (1991) Gramatika i stilistika stilskih figura. Sarajevo: Knjievna zajednica Drugari. Lasi, S. (1977) Problemi narativne strukture. Zagreb: Liber. Muratagi-Tuna, H. (1993) Jezik i stil amila Sijaria. Novi Pazar Pritina: Damad Filozofski fakultet. (RKT) Rjenik knjievnih termina (1985) Beograd: Institut za knjievnost i umetnost. Sili, J. (1984) Od reenice do teksta. Zagreb: SNL. Simeon, R. (1969) Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva. Zagreb: Matica hrvatska. Zima, L. (1988) Figure u naem narodnom pjesnitvu (Pretisak izd. JAZU iz 1880). Zagreb: Globus.

- sintagmatska kumulacija:
- Lijepa Grozdano, - svirao je on o, da si kerka i crnoga vraga i samog vukodlaka, uveo bih te u moju kuu i bila bi srenija nego u dvoru tvog oca bogatog. (81) I vraara Domulja ode po trave udotvorne i ljekovite i kuha ih za tri crne noi, za tri gluha doba (...). (84)

- reenina kumulacija:
(crni oblak) Gotov je da izriga bijes, da spusti ape na nas. (12) Negdje u klisurama, u suncu, zazvoni bijesan i razgolien kikot, zacereka se crven, strastven smijeh i vrisnu. (31)

Summary
This paper deals with analysis of stylemec aspect (structural/formal extraordinariness) and with the interpretation of stylogenic quality of sentential constructions created in the literary work of Grozdanin kikot by Hamza Humo. We investigated both aspects of the analysis of the sentence (stylemec and stylogenic) as dependent mutually and as integral parts of extraordinary sentential structure respectively that is potentially predetermined for passing of intensified expressiveness, especially stylistic effect.

b) Kumulacija jedinica razliitog nivoa: - leksema i sintagma

Poslije pritajeno, jedva ujno disanje i mlak dah zastadoe na otvoru peine. (30) Zapjevae u kolu jednoliko, u sloan glas, drei se za ruke i pomiui tri koraka na desno a dva na lijevo. (60) Zrak pade na brijeg, a zrikavci zazrikae slono, u jedan glas. (68) A Jure, visok kao bor, ide tromo i iroko, sa rairenim rukama kao da e se s nekim hrvati. (102)

Stilistika vrijednost kumulacije, gomilanja sinonima, u Grozdaninu kikotu ogleda se u posebnom

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

30

Knjievnost

Amira Dervievi

Poetike i stilske odlike novelistikih pripovijetki u zbirci Hamdije Mulia

Saetak
Formulativnost kao temelj prenoenja usmenoprozne tradicije otkriva se i u novelistikim pripovijetkama. Na primjerima formula u pojedinanim izvedbama, prepoznaje se darovitost pripovjedaa. Kao predloak za razmatranja koja slijede posluile su novelistike pripovijetke iz rukopisne zbirke usmenoknjievnih proznih vrsta uitelja, etnografa i pisca za djecu Hamdije Mulia nastaloj poetkom XX stoljea za vrijeme njegovog uiteljevanja u Hrasnici kod Sarajeva. Kljune rijei: usmena proza, poetike odlike, stilske odlike, novelistike pripovijetke realistiki shvaen i prikazan Maja Bokovi-Stulli naglaava da se i novelistike pripovijetke, kao i sve ostale vrste ire shvaenog pojma pripovijedaka doivljuju uvijek kao izmiljene, nadnaravne i pustolovne (Bokovi-Stulli, 1997:164). Uoljivo je da upravo nadnaravni sadraji predstavlju problem koji razliito posmatraju spomenuti znanstvenici. Raspon se kree od prihvatanja do odbijanja udesnih sadraja. Meutim, u brojnim primjerima i iz bonjake usmene tradicije vidimo da se neka kazivanja, bez obzira na postojanje udesnih motiva, svrstavaju u anr pustolovne pripovijetke. Ako usporedimo kazivanja sa nadnaravnim sadrajem, primjeujemo da je funkcija udesnih motiva i nain njihovog oblikovanja, ba kao i kod realnih motiva, razliita od jedne do druge usmenoprozne vrste. Dok je u bajci nadrealno dio bajkovitog svijeta i tako se doivljava, bez uasa ili straha, u svagdanjskim pripovijetkama je udesno upravo ono nadrealno koje svojim prodorom u svijet ne ostavlja likove ravnodunim i kod njih izaziva onakvo emocionalno stanje kakvo bi izazvala bilo koja neobjanjiva pojava iz nae svakodnevnice uz prisustvo svijesti da se radi o udu. Zajednika crta novelistikim i aljivim pripovijetkama, s jedne strane, i bajkama, s druge, jesu kompozicija i stil: Kao i kod bajke, kompozicijom novele tei se izazivanju i stalnom odravanju sluaoeve panje. Samo, za razliku od bajke, niz situacija u noveli stoji u tenjoj uzronoposledinoj vezi (...) (Latkovi 1967:113). Max Luthi je stalne formule, stajae brojeve, ritmike i rimovane poetke i zavretke oznaio kao obiljeje stila u novelistikim i aljivim pripovijetkama kao i u bajkama. Zato ih je sve obuhvatio pojmom Marchen u irem okviru. U rukopisnoj zbirci Hamdije Mulia nalazi se pet kazivanja koja po svojim osobinama odgovaraju anru novelistike pripovijetke. Ove prie, vjerno zapisane prije vie od jednog stoljea, predloak su za razmatranja koja slijede.

1. Novelistike pripovijetke
U literaturi o usmenoj knjievnosti sintagmom svagdanjske pripovijetke obuhvaene su novelistike i aljive pripovijetke ije se poreenje sa bajkama zasniva na razmatranju odnosa udesnog i svakodnevnog. Dok se svagdanjske pripovijetke zbivaju u realnom ivotu premda mogu imati i neke nadnaravne motive (Bokovi-Stulli 1997: 162), u bajkama su elementi stvarnosti osloboeni prvotnih konkretnih znaenja ( Luthi 1997 :68), a udesa temeljna (Bokovi-Stulli 1997:21). Vido Latkovi terminom novela (koji odgovara znaenju sintagme svagdanjske pripovijetke) obuhvata sve prie razvijenog siea sa predmetom iz stvarnog gradskog ili seoskog ivota, realistiki shvaenog i prikazanog (Latkovi 1967: 113). Maja Bokovi-Stulli novelistike pripovijetke posmatra kao dio ire skupine pripovijedaka u ijem se sastavu kao posebna vrsta nalaze aljive pripovijetke, ali i legendarne pripovijetke, bajke, aljive prie, rugalice, formulne te prie o ivotinjama. Za razliku od Latkovia, koji kao bitnu osobinu novela istie njihov sadraj uzet iz stvarnosti, ali
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Knjievnost Polazei od injenice da je formulativnost jedno od osnovnih obiljeja usmene knjievnosti i da formule, iroko shvaene, ine podlogu kreativnosti u pojedinanim izvedbama, uoava se kako je pripovjeda, u vrlo vrstim kompozicijskim i siejnim strukturama usmenoknjievnih proznih vrsta koje postavlja tradicija, birao odreeni jeziki izraz koji funkcionira saobrazno zadatim okvirima. Budui da je formula prema definiciji H. De Boora i W. Mohra fiksacija neke misli ili pojma, koja je postala tradicionalnom i moe se u razliitim povezanostima redovno ponavljati u jednakoj ili priblino jednakoj verziji (Bokovi-Stulli 1997: 37), stilemski primjeri ogranieni su na one u kojima se javljaju sinonomske varijante i gradacijski nizovi, reduplikacije i multiplikacije. Na razini kompozicije primjerima inkoativnih i finitivnih reenica, kao jakih pozicija formulnih epizoda koje se javljaju u novelistikim pripovijetkama, otkrivaju se odstupanja koja ine otklon od pravila koje postavlja tradicija, a takoer i postupak kojim to kaziva provodi. Da bi se protumaila konkretna vrijednost stilema u pripovijetkama, kazivanje se mora posmatrati kao cjelina jer tek tada dobijamo odgovor na pitanje kako sudionik lanca usmene tradicije bira iskaz koji je kvalitetniji. 1.1. Srea Omiljeni lik bonjake usmene tradicije, a to potvruje i sadraj Mulieve zbirke jeste obanin elo. Jedna od pria sa elom kao glavnim junakom, svojom realnom ivotnom dimenzijom, razvijenim sieom i vrstom kompozicijom, odgovara anru novelistike pripovijetke. U prozi naslovljenoj Srea otac s najmlaim sinom elom odlazi u svijet. Nailazi na tri obana, a oni mu, nakon to pomiluje njihovu janjad, poklanjaju svaki po jednu ivotinju. elo naui janjad da igra uz svirku njegove frule. To vidi sultanija i zatrai da jedno kupi. Momak ne proda janje, nego pokloni, a sultanija mu uzvrati zlatnim tapom ispunjenim sa stotinu dukata. Epizode darivanja janjaca eli ponavljaju se tri puta. Budui da je sadraj situacija istovjetan, epizode su formulativne. Razlika je samo u poetku epizoda. Prvi put: Ili su dugo vakta, dok su doli do jedne stoke e pase travu na jednoj ravni. Drugi put: Oni tako ili, ili pa dou do jedne stoke. Trei put: Tako dou i do tree stoke i tuj stekne elo jedno janje.

31

Koristei se umjetnikim mogunostima jezika, kaziva mijenja poetke epizoda. Sintagmu dugo vakta iz prve epizode pripovjeda zamijenjuje glagolom ili kojeg ponavlja dva puta. Time se potvruje Luthijeva postavka o tome da redupliciranjem glagola koji oznaavaju kretanje kaziva sugerira duinu kretanja, jer nigdje u prii nemamo podatak kolika je ta udaljenost. Kako se prve dvije epizode razlikuju samo u nijansama, pripovjeda da bi ispotovao zakone anra, a izbjegao monotoniju - treu epizodu posve saeto saopava jednim iskazom. Opis kretanja zamijenjen je nainskim prilogom tako, kojim se sugerira istovjetnost radnje kao u prethodne dvije epizode, a izricanjem samo nagrade koju je elo dobio to je i sutina epizoda, djelotvorno je izbjegnuto ponavljanje cijele situacije. Kraj pripovijetke je u obliku formulativnog zavretka, poslovinog iskaza: Ja ne zna se, e je ija srea.

Car i imamova i
Bonjaka usmenoprozna tradicija posjeduje razliite mizogine prie, ali novelistika pripovijetka Car i imamova i primjer je u kojem se iskazuje priznanje enskoj domiljatosti. Car i imam, prolazei pokraj imamove kue, ugledaju njegovu aijokastu ker. Ciljajui na djevojkin izgled, car e rei da je kua lijepa, ali joj je kriva bada. Ali, djevojka na to odgovori da to nije bitno dok god dim pravo ide, upuujui na istinske vrijednosti svake pojave koja je u njoj samoj, a ne u vanjskom izgledu. Nakon toga, car e jo dva puta pokuati duhovitim smicalicama zbuniti djevojku, ali svaki put bez uspjeha. Naposljetku svidi mu se njezina mudrost, pa je za se vjena. Sadraj ove pripovijetke poznat je i u nizu usmenoknjievnih tradicija, ali sa odreenim osobenostima, to je i razumljivo, budui da kultura svake sredine ostavlja vlastiti peat na umjetniko djelo. Varijante spomenute pripovijetke u hrvatskoj usmenoj knjievnosti imaju drugaiji, rekli bismo mizoginiji kraj. Svoju mudrost djevojka ne smije pokazati niti javno izigrati neku kraljevu odluku. Kad je ipak tako postupila, morala je napustiti kralja, ali je i opet svojim umom spasila branu zajednicu. Pripovijetka iz Mulieve zbirke zavrava upravo odavanjem priznanja djevojkinoj mudrosti, bez isticanja stava da je ena bolja od mukarca samo onda kad priznaje podreenost.
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

32

Knjievnost ovjek lijenu i neposlunu enu namami do jedne jame i gurne je u nju. Sutradan mu bude ao te baci ue u jamu ne bi li se ona izvukla, Meutim, umjesto ene izvue prestravljenog ejtana koji je od njenog era za jednu no ostario i obijelio. Predomisli se i nastavi dalje orati prepustivi enu njenoj sudbini u onoj jami. Ova novelistika pripovijetka ima razvijenu uvodnu motivaciju, situacije se niu jedna za drugom, ali nema formulativnih epizoda. Iako motiv ejtana predstavlja nadanaravan sadraj, on nije u pripovijeci temeljan. Utkivajui u prozu lik ejtana (vraga, avla, neastivog, sotone), koji je u narodnoj tradiciji sinonim za apsolutno zlo, kaziva je elio samo pokazati snagu enskog zla, koje u doivljaju pukog pripovjedaa, nadilazi ejtansko. U uvodu svoje prie kaziva niim ne nagovjetava zaudnost dogaaja koji slijedi. U posve ostvarive okolnosti uveden je nadrealni motiv. Da je ovo kazivanje pripovijetka, a ne bajka, jasno je iz naina oblikovanja motiva. U bajkama je udesno dio jednodimenzionalnog svijeta. U susretu ovjeka sa nadrealnim nema ni uenja, ni straha, ni divljenja. Meutim, u ovom kazivanju pripovjeda izvukavi ejtana iskazuje iznenaenje, ali bez straha ili jeze koji bi se pojavili u predajama. Njegova namjera nije bila da uvjeri sluaoce u istinitost isprianog, ve da obiljei lijenost i neposlunost kao zlo koje svojom jainom nadilazi i ejtansko. Redupliciranju kao stilskom postupku pripovjeda pribjegava u sljedeim iskazima: On eko, eko, a od njega ni habera. Danas, sutra tako (...) Uzastupnim ponavljanjem glagola ekati kaziva doarava vremensko trajanje koje drugaije nije ni obiljeeno u tekstu. Iskaz koji slijedi, sadravajui dva vremenska priloga, takoer pojaava prethodni iskaz, izraavajui nezavrenost radnje, ekanje. Izriui zahvalnost ovjeku to ga je izbavio od zle ene, ejtan to ini na sljedei nain: E, ba ti fala, junae, kad me izbavi od ove nesree. Ima moj brate, preko sto godina (...). Emocionalno obojenim izrazima u vokativu junae, moj brate, pripovjeda ukazuje na bliskost ejtana i ovjeka naspram nesree koja ih je obojicu zadesila. I upravo u tom trenutku izbija u prvi plan vienje ene kao istinski zle, ali kroz jednu duhovitu vizuru. Trenutak izvlaenja konopca iz jame pripovjeda je doarao stilsko obiljeenim iskazom: On povuci, potegni koliko je igda mogo, kad izvue ima ta i vidjeti: izvuko pravog pravcata ejtana.

Formulativnost usmene pripovijetke prisutan je trostrukom nadmudrivanju. Tokom prvog susreta djevojka svojom domiljatou ostavlja cara bez rijei: Car rekne onome imamu: Ova je kua plaha (lijepa, krasna), ali joj je kriva bada. To uje imamova i, pa e dobacit: Iako je kriva bada, dim pravo ide. I u drugoj epizodi djevojka mudrou opet pobjeuje cara: im doe kui, potui se svojoj keri: E, ne znam ta u, enska glavo, car mi evo naredi da se od ovog pramena otka ilim koliko bi mogao sve saraje zastrijet, i to za tri dana. De, lahko je to, babo, ree mu i, odnesider ti evo vi jedan moj dukat, nek on od njeg naini stan i hornu, da nita vie zlata ne primie. Ni trei put car nee uspjeti nadrmudriti imamovu mudru ker. Na njegovu naredbu da doe ni gola, ni bosa, ni obuena, ni pjee, ni na konju, ona. ... uzjae na magarca, pa s jedne strane obje noge prebaci, a prekrije se hasurom. U sve tri epizode, koje su formulaine u tom smislu to se odnose na ponavljanje situacije nadmudrivanja, ali razliito jeziki oblikovane, vrhuni djevojkina domiljatost. Epizode su poredane gradacijski. U pripovijeci je kao metatekst oblikovan pripovjedaev komentar na samom poetku kazivanja: A to ona cura bila aijokasta u oba oka, pa mu eto dobacila, biva ako sam o aijokasta, vidim pravo ko i ti. Budui da sluaoci u uvodnoj motivaciji nisu od kazivaa saznali nita o djevojkinoj mahani, careva aluzija bila bi besmislena bez metanarativnog iskaza. Primjeujemo da samo u metatekstovnom iskazu kaziva koristi leksmu cura, a u svim ostalim situacijama izraze imamova er, er ili enska glavo kada imenuje djevojku. Time on postie jasno obiljeavanje svog iskaza, komentara, koji se izdie iznad razine prie. Moemo uoiti da metanarativni iskaz ini jedinstvenu cjelinu sa priom.

enski er
Novelistika pripovijetka enski er pripada tematskoj skupini pria o zloj eni. Ovakva kazivanja crpe svoj sadaj iz internacionalnih stereotipa koji i danas vladaju i utiu na vienje ene u usmenoknjievnoj tradiciji. enski er sadrajno odgovara Machijavelijevoj noveli Belfegor, ali i brojnim varijantama u bonjakoj, hrvatskoj i srpskoj usmenoj tradiciji.
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Knjievnost Sva tri stilska postupka, ponavljanje glagolske radnje, opisnog pridjeva te umetnuta reenica upuena sluaocima Ima ta i vidjeti sugeriraju pripovjedaevo spontano uivljavanje u dogaaj koji opisuje, njegovo poistovjeivanje sa likom o kojem pria, a koje se javlja u trenutku izuzetne emocionalne uzbuenosti, to je motivirano sadrajem pripovijetke.

33

Kratkoa ove prie razlogom je nepostojanja formulativnih epizoda. Za razliku od uvodne motivacije, gdje je istoritena forma neupravnog govora, dramatinost glavne situacije, enino nadmudrivanje ejtana, kaziva je oblikovao dijalogom i time postigao neposrednost i ivost kazivanja.

Raskuenica
Donosei u dodatku zbirci sliku tradicionalnih oblika ivota bonjakog seoskog svijeta s poetka XX stoljea, Muli, u gotovo lirski obojenom tekstu o zadrugama i porodinim zajednicama predstavlja svijet u kojem se tradicionalne vrijednosti izuzetno potuju. Prednosti zajednice za Mulia su daleko ispred onoga to bi se moglo nazvati nedostacima. Zato i nije neoekivano da se usmena tradicija pozabavila svim onim pojavama koje ugroavaju postojanost zajednice. Jednu od mahana, rasipnitvo, pripovjeda na posve konkretan nain obiljeava kao loe i nepoeljno u kazivanju Raskuenica. Nakon to je shvatio da se raskuenica nee sama popraviti, jedan domain okupi svu mlaariju na guvno. Istresavi vreu ita, zatrai od njih da metlama zgru zrnevlje dok je on lopatom razbacivao. Sva eljad je uvidjela besmislenost posla i pravu svrhu zadatka. Nakon nekog vremena domain i rijeima, ali ne imenujui, upozorava tog pojedinca da ne razbacuje nau muku, to je, mi svi prikupljamo. I ovo kazivanje komentarom na samom kraju: Ja ta, poznali su svi na jadnoj nevjesti, da se nje to ticalo i naslovom prie Raskuenica, upueno je razotkrivanju i obiljeavanju enske lijenosti. Meutim, nema u ovoj prii surovog obraunavanja sa enom, tjelesnog kanjavanja. Na jednom jasnom primjeru, posredno upuena je poruka nevjesti da rasipnitvo teti svima. Ovo je fabularno nerazvijena pripovijetka sa izrazitom moralistiko-didaktikom porukom. Za razliku od uvodne motivacije, koja je u formi neupravnog govora, sredinji dio je upravni govor, u kojem je takoer prisutna implikacija pripovjedaevog stava. Odlike novelistikih pripovijetki u rukopisnoj zbirci Hamdije Mulia Razmatranje novelistikih pripovijetki iz Mulieve zbirke pokazalo je da kaziva djelujui u skladu sa zahtjevima anra dolazi do izraaja prvenstveno na razini jezika, uspijevajui ponekad iskazati samosvojna rjeenja te iz pukog prenosioca usmenoprozne tradicije prerasti u umjetnika rijei.
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

ena prevarila ejtana

Pored kazivanja koja svojim sadrajem otvoreno predstavljaju enu kao istinski zlu, postoje i brojne prie razliitih anrova koje se samo ine kao da su enama sklone. To su brojna uoblienja prie o enskoj lukavosti koja je nadmudrila ejtana. Navodei primjere iz hrvatske usmene tradicije Maja Bokovi-Stulli naglaava da bi bilo u tim priama sa simpatijom iskazano priznanje eninoj domiljatoj pameti, kao to se naoko ini, kad se ne bi kroz veinu tekstova provlaila manje-vie ista poenta: I tako jo danas ljudi veliju za saku zloestu babu, da je starja tri dane od samega vraga. Mudrija baka od avla. Eh, pravo se govori da je ensko gore nego vrag (Bokovi-Stulli, 1999: 40). Tvrdnja koju je iznijela Maja Bokovi-Stulli moe se potkrijepiti i primjerom iz bonjake usmene tradicije priom ena prevarila ejtana. Stekavi halal-novac, ovjek odlui otii na Had. Prije odlaska zaprijeti eni da nikako ne otvara jednu bocu. Tjerana znatieljom, ena je ipak otvori i oslobodi ejtana kojeg je ovjek devet godina hvatao. Meutim, ena ga vrlo brzo namami natrag u bocu te ejtan od muke crkne. Paljivim iitavanjem ove prie pronalazimo elemente koji otkrivaju jedno posve odbojno vienje ene. ena je toliko znatieljna da joj se treba zaprijetiti da ne dira u onu iu. I ne samo da je bila pretjerano radoznala nego i neposluna te odmah po ovjekovom odlasku ona otvori onu iu. A reenica: ejtan od muke crkne, to ga je ena prevarila, istie da je ena prevarila, a ne nadmudrila ejtana. I na kraju, poenta ove prie, njen saeti smisao Ja insanska je lukavos gora od ejtanske, pridjevom u komparativu gora odbojno obiljeava ensku domiljatost. Koristei pridjev insanska kaziva je naizgled ublaio svoju nesklonost prema enama, poistovjeujui njihovu lukavost sa lukavou cijelog ljudskog roda. Ipak, navedeni primjeri iz kazivanja, te sam naslov ena prevarila ejtana jasno upuuje na mizoginiju.

34

Knjievnost
Literatura: Maja Bokovi-Stulli, Prie i prianje, Zagreb 1997. Maja Bokovi-Stulli i Divna Zeevi, Usmena i puka knjievnost, Zagreb 1978. Vido Latkovi, Narodna knjievnost I, Beograd 1967. Max Luthi, Das europaische Volksmarchen: Form und Wesen, Basel 1997.

Formulativnost kao osnovno obiljeje usmene knjievnosti prisutno je u kazivanjima Srea, Car i imamova i te ena prevarila ejtana i iskazano je kroz tri tipa. Prva dva tipa odnose se na ponavljanje epizoda unutar istog kazivanja, a trei na preuzimanje formule iz drugog anra. U prvom tipu formulativnosti epizode su smisaono jednake, ali u toku verbalne realizacije dolazi do jedva primjetnih varijacija koje su rezultat kazivaeve kreativnosti. Prema tome, stilemi su prepoznatljivi na sintaksikoj razini. Ovakav tip formulativnosti, est kod bajki, ima novelistika pripovijetka pod naslovom Srea. Drugi tip odnosi se na pripovjetku Car i imamova i u kojoj ponavljanje epizoda ima slobodniju verbalnu realizaciju. Reenica pripovjedaa obiljeena je brojnim dijalektizmima, govornim izrazima doslovnog znaenja (zakletve) i statikim poreenjima. Epizode se dopunjavaju, izostavi li se jedna kazivanje gubi smisao jer je sve uzronoposljedino povezano, ba kao i sve u ivotu. Sadraji novelistikih pripovijedaka uzeti iz ivotnog, prostornog i vremenskog, konteksta nisu izgubili u potpunosti svoje prvobitno znaenje. Likovi su psiholoki osjeneni i pripovijetke su slojevite. Ponavljanjem koje zahtijeva tradicija, ali slobodnije verbalno oblikovanim, recipijent uprkos realistikom sadraju zna da se radi o fikciji i ne trai u njima istinu. Trei tip formulativnosti je preuzimanje formule iz drugog anra usmene knjievnosti i njega prepoznajemo u dva primjera Srea i enski er. U oba kazivanja radi se o poslovicama. Preostale dvije novelistike pripovijetke budui da nisu fabularno razvijene ne posjeduju formulativnost kakva je prethodno opisana. Razrade siejnih obrazaca u ovim pripovijetkama zabiljeene su i ranije u usmenoproznoj tradiciji Bonjaka. Rukopisna zbirka usmenoproznih vrsta Hamdije Mulia, nastala na poetku XX stoljea u blizini Sarajeva, sadri pet novelistikih pripovijedaka. Svi zabiljeeni primjeri nose temeljne poetike odlike ovog anra. Promiljanje o ovim primjerima okrilo je da pripovjeda u nastojanju da poui, ali i zabavi svoju publiku, iako ogranien tradicijom koja oblikuje model, ipak bira jeziki izraz kojim u odreenoj mjeri ispoljava vlastitu darovitost.

Summary
Formulaity as the basement for transfer of the oralprose tradition can be discovered in novelettes, as well. One can recognize the talent of a story-teller in examples of formula in individual performances. As a model, one can make use of novelettes from the manuscript collection of oral-literature kinds of a teacher, etnographer and writer for children, Hamdija Muli, which were developed during his teaching period in Hrasnica at the beginning of 20 th century.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Knjievnost

35

ejla Karabai

Mi u tuim oima
Putopisi o Bosni i Hercegovini u austrijskoj i njemakoj knjievnosti

Saetak
Zemlja koja je stotinama godina prvo bila pod vojnikom izmom Osmanskog carstva, a kasnije ponovo preputena na milost i nemilost austrougarskog okupatora, razvila se unato okupaciji u mnogom pogledu. Svi elementi kako okcidenta tako i orijenta stopili su se sa domaim obiajima i tradicijama u multikulturalno dobro, na koje mala dravica Bosna i Hercegovina itekako moe biti ponosna. Ova karakteristika Bosne i Hercegovine i bezbrojne, od strane ljudske ruke netaknute prirodne ljepote, ali i drugi nezamarivi razlozi meu njima i politiki uvijek nanovo su mamili radoznalost onih koji svoja zapaanja i utiske rado pretvaraju u pisanu rije. Ovaj rad nudi s jedne strane saeti pregled, u pisanu rije pretoenih zapaanja, nekolicine putopisaca, ali bavi se i pitanjem utiska koji ostavlja bosanskohercegovaki narod na te strane putopisce. Tokom priprema za pisanje ovog rada uvijek nanovo me iznenaivala injenica postojanja mnotva putopisa o Bosni i Hercegovini pisanih na njemakom jeziku. Kao Bosanka mnoge stvari u svojoj domovini uzimam zdravo za gotovo. Isto to doivjeti, odnosno vidjeti oima stranca bio je na jedan odreen nain udan doivljaj. Tokom zadnjih stoljea u kojima je Bosna i Hercegovina morala trpjeti razliite osvajake sile, okupatore, te nemire unutar same zemlje, ovu zemlju su posjetili i njome putovali mnogi ljubitelji putovanja kojima moda na poetku njihovog putovanja nije uvijek bio cilj zapisati neto konkretno o Bosni. Ti putopisci su ljudi razliitih zanimanja meu koje naravno kao prvo ubrajamo same pisce, zatim politiare, vojnike, naunike i dr. Time te putopise i doivljavamo na razliite naine (ratni izvjetaji, politike studije i analize, ideologijski tekstovi, jednostavni putopisi). S druge strane svi ti putopisi mogu se hronoloki posmatrati to e biti i sluaj u ovom radu. Kljune rijei: putopisi, Bosna i Hercegovina, austrijska knjievnost, njemaka knjievnost

Zemlja koja je stotinama godina prvo bila pod vojnikom izmom Osmanskog carstva, a kasnije ponovo preputena na milost i nemilost austrougarskog okupatora, razvijala se unato okupaciji. Mnoga strana obiljeja, kako Okcidenta tako i Orijenta, stopili su se sa domaim obiajima i tradicijama u multikulturalno dobro na koje Bosna i Hercegovina itekako moe biti ponosna. Ova karakteristika Bosne i Hercegovine te mnogobrojne prirodne ljepote, ali i drugi razlozi meu njima i politiki uvijek i nanovo su mamili radoznalost onih koji su svoja zapaanja i utiske rado pretvarali u pisanu rije. Bosna i Hercegovina je zemlja zanimljive historije. Predstavljajui granicu izmeu Istoka i Zapada, kako geografski tako i u pogledu kultura (ranije Okcident i Orijent, zatim Istoni i Zapadni blok, a danas otvorena rana u srcu Evrope), Bosna i Hercegovina je u veini sluajeva tranzitna zemlja, te time jako atraktivna za putopisce. Tokom posljednjih stoljea, u kojima je Bosna i Hercegovina morala trpjeti razliite osvajake sile, okupatore, te unutranje nemire, ovu zemlju su posjetili i njome putovali mnogi ljubitelji putovanja kojima moda na poetku putovanja nije uvijek bio cilj zapisati neto konkretno o Bosni. Putopisci su bili ljudi razliitih zanimanja, meu koje, naravno, kao prvo ubrajamo same pisce, zatim politiare, vojnike, naunike i dr. Time te putopise i doivljavamo na razliite naine (ratni izvjetaji, politike studije i analize, ideologijski tekstovi, jednostavni putopisi). Jedan od najpreglednijih naina predstavljanja putopisa bio bi hronoloki niz prema vremenu nastajanja istih. Posmatrajui hronoloki putopise o Bosni i Hercegovini, a koji se javljaju u njemakoj austrijskoj knjievnosti, isti se mogu podijeliti kako slijedi (Okuka/Rehder 1994)1: a. Putopisi nakon Drugoga svjetskog rata do danas b. Putopisi izmeu Prvoga i Drugoga svjetskog rata c. Putopisi nastali u periodu austro-ugarske okupacije d. Putopisi iz vremena turske okupacije
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

36

Knjievnost alje poruku: Zemlja je unitena i rastrgana, ali ljudi su jo uvijek puni nade i veoma gostoljubivi, tako da nije ni upola onako strano, kako nam to mediji prenose. Neto drugaije izgleda putopis autorice Christine von Kohl, zapravo urnalistice po zanimanju. Njen putopis, naziva Jugoslawien, nekoliko stranica posveuje Republici Bosni i Hercegovini kao sastavnom dijelu bive Jugoslavije, a stil se razlikuje od stila Juli Zeh i Petera Handke. Moe se rei da putopis vie lii na izvjetaj nekog novinara to zapravo autorica i jeste. U svom putopisu ona se u dijelu o Bosni i Hercegovini dotie ekonomskih

Poet u sa jednim od najmlaih putopisa o Bosni i Hercegovini, a radi se o djelu Die Stille ist ein Gerusch, autorice Juli Zeh koja je eljela neposredno i sopstvenim oima da vidi sliku ratom unitene zemlje. Sita izvjetaja terenskih reportera iz Sarajeva, Mostara i drugih gradova Bosne i Hercevine, odvano se u drutvu svog psa koji se zove Pas (Hund) uputa u nezaboravnu pustolovinu. Tragajui za poljanama lubenica jedno od pitanja na koje ona tokom ovog putovanja eli pronai odgovor susree svog prvog Bosanca. Njen komentar: Er sieht gut aus2 (Zeh 2002: 22). Nasuprot tom osjeaju, stupajui prvi put na tlo ove zemlje osjea se nekako udno. To udno ili kako ona skeptino zakljuuje: gut, es trgt3 (Zeh 2002: 26), shvatam negativno. Moda bez razloga, ali to ovisi o samom itaocu. Juli Zeh pobjeuje svoj strah od nepoznate zemlje i ne uputa se kao to to ine mnogi drugi u rjeavanje etnikih problema. Jedan od tih drugih je poznati vicarski autor Peter Handke, koji u svom putopisu Sommerlicher Nachtrag zu einer winterlichen Reise pokuava opravdati djela pojedinaca s isprikom, da se ne moe suditi nekome, a bez toga da se poznaju svi detalji iz njegove prolosti. Peter Handke tu vjerovatno aludira na jednog od ranijih okupatora - Osmansko carstvo. Njegovo putovanje je pored toga veoma kratko i ogranieno kako vremenski tako i prostorno, a da bi moglo biti podloga jednom opirnijem putopisu. Ipak, mogu se povui odreene paralele izmeu stila putopisa autorice Juli Zeh i stila Petera Handke. Autori nude itaocu mjeavinu analize linih osjeanja i opisa ljetom obavijene prirode kao doma bosanskog naroda. itaoci ne bivaju zamarani statistikim podacima to itanje ini iznimno zanimljivim. Juli Zeh uspjeva susrete s bosanskim narodom prezentirati kao bilo kakav drugi svakodnevni dogaaj, a bez toga da te ljude kategorie kao negativne i pozitivne likove u svom djelu. Divei se uvijek nanovo prelijepoj prirodi i spomenicima bosanske kulture, te gradovima kao to su Jajce, Sarajevo, Mostar, Fojnica, Meugorje, Trebinje, Tuzla, Srebrenica, Travnik ili Biha, autorica nudi itatelju cjelokupnu sliku bosanskog naroda, iju duu ona karakterie kao melanholinu. Posebno se ovdje moe naglasiti dar autorice da za predmet svojih zapaanja izabere upravo prave tipove linosti. Osloboena tereta predrasuda i bez nekih odreenih oekivanja, Juli Zeh uspjeva proputovati Bosnom suosjeajui sa bolom i ranama njenog naroda. Pored svih ostalih putopisa o Bosni i Hercegovini, djelo ove autorice je osvjeavajue i
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

i politikih posebnosti, te problematici vezanoj za tri konfesije prisutne u ovoj zemlji. Herz mit drei Religionen, odnosno srce sa tri religije je naziv koji ona upotrebljava kada govori o Bosni. S posebnim osvrtom na historiju Bosne i Hercegovine, naroito onu prije svjetskih ratova, pie Wolfgang Libal, beki urnalist, u svom putopisu Balkan o zemlji koju dijele, ali i ine posebnom tri religije. Tursko nasljee je ostavilo takoer veliki utisak na Dr. Ernsta Neumayra. U svojoj knjizi Zwischen Adria und Karawanken. Reisen durch Jugoslawien on pie s posebnim oduevljenjem o tragovima turskog nasljea, koje su u ovim krajevima ostavili turski osvajai. (Okuka/Rehder 1994: 121-126)4. Odgovor na pitanje da li i na koji nain funkcionie zajedniki ivot u Bosni i Hercegovini, kao dravi s vie narodnosti, nude putopisi Herberta Gottschalka s naslovom Jugoslawien Zwischen Nimarett und Hochhaus i Jugoslawien. Teppich Europas. Prije izbijanja Prvoga svjetskog rata objavljena je knjiga s nazivom Die goldene Triangel, koja je sadravala sjeanja autora Pietera Vervoorta. Djelo je dosta duhovito pisano, a zapravo je detaljan izvjetaj o doivljajima autora prilikom posjete

Knjievnost Bosni i Hercegovini. U ovom periodu i Hermann Wendel je putovao kroz zapadni dio Srbije, Bosnu, Hercegovinu, Crnu Goru i Dalmaciju. Njegovo, kako je on to nazivao, nefilozofsko putovanje omoguava pogled u nain ivota bosanskog naroda, kao i na zajedniki ivot tri religijske skupine. Posebno su mi se svidjele sljedee rijei iz ovog putopisa (Okuka/ Rehder 1994: 88-116):5
Nirgends schnelle Geberden und hastiges Atmen, nirgends Betriebsamkeit und Geschftigkeit, und berall blickt dich Tausend und eine Nacht aus Rtselaugenan. [...] Alle Moslems, an die sechsmalhunderttausend in Bosnien und Herzegovina, sind nach Stamm und Sprache leibliche Brder der christlichen Bevlkerung: der Serbe ein orthodoxer, der Kroate ein katholischer, der Moslem ein islamischer Sdslawe, alle drei ein Volk, eine untrennbare Gemeinschaft. Nur Glaube und historische Traditionerrichten Scheidewnde.

37

izvjetaj Georga Freiherra vom Holtz, koji detaljno opisuje zauzimanje opkoljenog Sarajeva. Izvjetaj zastraujue lii izvjetajima novinara tokom posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini, ali autor nije mogao znati koji zastraujui znaaj njegove rijei imaju za dananji narod ove zemlje:
[...] Es war ein herrlicher Moment! Von der Bastion aus bersah man den ganzen Kampfplatz. Die Stadt brannte an sieben verschiedenen Stellen, man hrte noch den Lrm des Kampfes, sah unsere Truppen von allen Seiten vorrcken. In einigen Straen, in denen noch gekmpft wurde, sah man die weien Wlkchen des Pulverdampfes aufsteigen. Auf den Straen gegen Mokro und Pale konnte man bemerken, wie die Insurgenten in dichten Haufen die Stadt rumten. [...] (Holtz 1907: 67)7

Vjerovatno najpoznatiji autor je svakako Max Frisch. U njegovom pismu Brief aus Sarajevo iz godine 1933. nalazimo crte putopisa. U njemu posebnu panju autor poklanja enama koje su u skladu sa turskom tradicijom u to doba jo uvijek preteno pokrivene. itaocu se nudi pogled u drutveni ivot tadanjih ljudi u Bosni i Hercegovini. Pored opsenih opisa vanjskog i unutarnjeg izgleda tipine bosanske kue Max Frisch veoma iroko opisuje nain ivota bosanske ene od djetinjstva pa do zrele dobi. Ljupkima smatra zarove koji u mukarcima bude pjesnika. Pored ovoga poznatog pjesnika tvorcima putopisaca u ovom periodu pripada i Franz Tlg koji kao naunik iz oblasti prirodnih nauka nudi svojim putopisom jedan opirniji opis prirodne ljepote bosanskih uma, rijeka, livada, ali obogauje ga i zapisima o orientalistikom nainu ivota ovdanjeg naroda u tadanje doba (Okuka/Rehder 1994: 6770).6 Ipak najopirnije i najpoznatije djelo, odnosno putopis iz ovog vremenskog perioda je djelo Durch Bosnien und die Herzegowina kreuz und quer autora Heinricha Rennera, koji je pisao i pod pseudonimom Omar Efendi. Cijenei posebno ljepotu netaknute i djevianske prirode, on istie, odnosno, hvali pozitivan uticaj Austro-Ugarske monarhije na razvoj ove male zemlje. Miljenja je da je zahvaljujui Monarhiji Bosna i Hercegovina obula izme od sedam milja. Pored toga, u putopisu autor se dotie ekonomskog razvitka, historijske pozadine, tanih geografskih podataka, ali i kulinarskih specijaliteta i kulturnih karakteristika. Jo jedan putopis, pisan u ovom periodu, je putopis Moriza Hoernes, koji je zapravo na prvom mjestu imao za zadatak da ponudi Austro-Ugarskoj monarhiji opiran politiki izvjetaj o stanju u Bosni i Hercegovini. Njegov putopis nosi naziv Dinarische Wanderungen. Putopis pisan neto ranije od gore navedenog, ali takoer za vrijeme austro-ugarske okupacije, je

Bliei se kraju ovom promiljanju o sauvanim putopisima o Bosni u austrijskoj i njemakoj knjievnosti bilo bi iz vremena turske okupacije najvanije spomenuti putopis Benedikta Curipeschitza, koji je na svom putu u Konstantinopol proputovao kroz Bosnu i Hercegovinu. Njegov putopis datira iz godine 1731. i time predstavlja jedan od najstarijih putopisa o Bosni i Hercegovini. U svojim zapaanjima suosjea sa potlaenim narodom ove zemlje, koji previe dugo ivi pod izmom Turske, ali ipak je miljenja, da je narod isuvie primitivan, a da bi se mogao sam za sebe brinuti (Okuka/Rehder 1994: 16-17):8

[...] Darum sind die erwhnten Christen beider Stnde sehr unzufrieden und es ist zu Bedenken, da sie leicht von dannen an christliche Orte zu bewegen wren. Dies ist deshalb zu vermuten: Sooft wir zu den Wohnungen von Christen beider Stnde kamen, haben sie mit heimlichen Gebreden gezeigt, da sie lieber bei uns als dort wren, [...].

Ovaj kratki pregled nekoliko putopisa i izvjetaja o putovanjima po Bosni i Hercegovini iz razliitih perioda historije nae zemlje daje odgovor na pitanje:
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

38

Knjievnost

Kako nas to gledaju stranci? Moram priznati, da su se neki autori naroito autori putopisa iz mlaeg doba zaista potrudili da zavire u bosansku duu, da otkriju ta je to posebno kod nas. U svakom sluaju, svaki od njih je uspio da svojim itaocima predoi sliku i priblie narod Bosne i Hercegovine.
Biljeke Milos Okuka / Petra Rehder, Das zerrissene Herz. Reisen durch Bosnien-Herzegowina, Mnchen, Verlag C.H. Beck, 1994. 2 Juli Zeh, Die Stille ist ein Gerusch. Eine Fahrt durch Bosnien, Mnchen, btb Verlag, 2003. 3 Juli Zeh, Die Stille ist ein Gerusch. Eine Fahrt durch Bosnien, Mnchen, btb Verlag, 2003. 4 Milos Okuka / Petra Rehder, Das zerrissene Herz. Reisen durch Bosnien-Herzegowina, Mnchen, Verlag C.H. Beck, 1994. 5 Milos Okuka / Petra Rehder, Das zerrissene Herz. Reisen durch Bosnien-Herzegowina, Mnchen, Verlag C.H. Beck, 1994. 6 Milos Okuka / Petra Rehder, Das zerrissene Herz. Reisen durch Bosnien-Herzegowina, Mnchen, Verlag C.H. Beck, 1994. 7 Georg Freiherr vom Holtz, Von Brod bis Sarajevo. Unsere Truppen in Bosnien und der Hercegowina 1878. Einzeldarstellungen, Wien-Leipzig, Stern Verlag, 1907. 8 Milos Okuka / Petra Rehder, Das zerrissene Herz. Reisen durch Bosnien-Herzegowina, Mnchen, Verlag C.H. Beck, 1994. Literatura Christine von Kohl, Jugoslawien, Mnchen, Verlag C.H. Beck, 1990. Georg Freiherr vom Holtz, Von Brod bis Sarajevo. Unsere Truppen in Bosnien und der Hercegowina 1878. Einzeldarstellungen, Wien-Leipzig, Stern Verlag, 1907. Heinrich Renner, Durch Bosnien und die Hercegovina kreuz und quer, Berlin, Verlag Dietrich Reimer, 1896. Herbert Gottschalk, Jugoslawien Teppich Europas, Bern, Geographischer Verlag, 1960. Juli Zeh, Die Stille ist ein Gerusch. Eine Fahrt durch Bosnien, Mnchen, btb Verlag, 2003. Max Frisch, Gesammelte Werke in zeitlicher Folge, Mnchen, Suhrkampf Verlag, 1976. Milos Okuka / Petra Rehder, Das zerrissene Herz. Reisen durch Bosnien-Herzegowina, Mnchen, Verlag C.H. Beck, 1994. Moriz Hoernes, Dinarische Wanderungen. Cultur- und Landschaftsbilder aus Bosnien und der Hercegovina, Wien, Verlag Carl Graeser, 1888. Peter Handke, Sommerlicher Nachtrag einer winterlichen Reise, Frankfurt am Main, Suhrkamp Verlag, 1996. http://www.juli-zeh.de/stille-webseite.php 1

Zusammenfassung
Ziel dieser Arbeit war es herauszufinden, inwiefern Bosnien-Herzegowina in ihrer Geschichte das Objekt der Beschreibung eines deutschen bzw. sterreichischen Reiseberichterstatters war, welche kulturgeschichtlichen Elemente dieses Landes ganz besonders die Neugier der Reisenden erweckten und in welchem Umfang sich die unterschiedlichen Reisebeschreibungen aus verschiedenen Zeitperioden voneinander unterscheiden. Es wurden mehrere Reisebeschreibungen analysiert, wobei die Kriterien fr die Analyse sich auf den Autor (Dichter, Naturwissenschaftler, Politiker, Soldaten), die Entstehungszeit (vom 18. Jahrundert bis zur Gegenwart) und die Textart beziehen. Letztendlich wird Antwort auf die Frage gegeben, wie das Objekt der Beschreibung und die Einheimischen von den fremden Autoren wahrgenommen werden und welche kulturellen Unterschiede sich feststellen lassen.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Knjievnost

39

Azra Verlaevi

Poetike (ne)odreenosti bosanskohercegovakog enskog romana

Saetak
U (post)komunistikom drutvu roen, na enski romaneskni glas ne moe izbjei politizaciji i ideologizaciji svoga govora, te proizvodi ginotekst koji reflektira temeljne drutvene dihotomije svoga kulturnog konteksta i trai se u ontolokoj bliskosti dva anra, autobiografije i romana. Legi-timno je promiljati ga slijedom i istodobno usprkos naslijeenoj knjievnoj matrici, te pri-znati mu poetiki prinos koji oslobaa neku vrstu konstituirajueg vika koji nas sueljava s neprijepornim stavom da enski rukopis unosi u nau tradiciju romana - koncept razlike. Posrijedi je zapravo poetak enske tradicije koju ujedinjuje istrajavanje u napetosti sopstvenih ambivalencija i prijegora da se ustanovi enski common sense o eni, o njenoj kreativnosti, o jeziku koji je govori... Kljune rijei: lcriture fminine, identitet, drugi iscrtati poetiku kartu bosanskohercegovakog enskog romana, razumijevajui njegove specifinosti kao respektabilan i determinirajui faktor bosanskohercegovake knjievne stvarnosti. Sedamdesete godine XX stoljea vremensko je sjedite, nama ovdje, zanimljivo iz dva razloga: prvi vezujemo za bosanskohercegovaki knjievni i kulturni kontekst u kojem se tek uspostavlja budui kontinuitet enskog romana (Bisera Alikadi, Larva), a on nas vodi do drugog - do ireg konteksta knjievnih i uope kulturnih kretanja unutar zapadnoevropskog kulturnog kruga koja su to uspostavljanje omoguila. Moderna kultura koja je osmiljavala prve dvije treine XX stoljea, svoj simbolini univerzum gradila je na tenziji izmeu dominantnih i oporbenih oblika, tenziji koja je, reflektirana na umjetnost uspostavila avangardu za svoju poetiku vladaricu (Dubravka Orai Toli, 2005). Studentska revolucija i sovjetska okupacija ehoslovake sedamdesetih godina XX stoljea upeatljivi su znakovi promjene paradigme u zapadnoj kulturi. K tomu, ta slika o avangardi kao umjetnikoj vladarici 20. stoljea nastala je tek na prijelomu ezdesetih i sedamdesetih godina, kada se povijesno nedovrena avangarda iz tridesetih jo jednom vratila na kulturnu scenu da bi otpjevala svoj labui pjev i pripremila put u postmodernu (Orai Toli 2005: 44). Zasnivanje nae enske romaneskne amplitude vezuje se za ovaj krhki vremenski pregib i zahtijeva neto iru eksplikaciju knjievnih i kulturnih uvjeta koji su ga podrali. Modernu paradigmu je osmiljavao samouvjereni racionalistiki subjekt koji je dominirao nad svim to nije on sam - vladao nad Drugim, ko god taj Drugi bio (kultura, nacija, ena, priroda, tijelo...). Najubjedljivija (samo)kritika racionalistikog subjekta XX stoljea, odnosno protuprojekt per negationem racionalistikog uma je - Freudova psihoanalitika teorija i unutar nje otkrie do/svjesnih mehanizama kao pokretaa svekolike ljudske svijesti. Ona je refleksno zarazila cjelokupnu ljudsku misao, pa se tako prenijela i na misao o modernoj umjetnosti U Frojdovom otkriu podsvijesti i ovim otkriem otvorenim pitanjima subjekta, tvorbe identiteta i rodnih odnosa - participiraju mnogi modernistiki oblikotvorni umjetniki alati: proustovske introPOST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Poetike (ne)odreenosti bosanskohercegovakog enskog romana

U poetoloku mapu bosanskohercegovakog ro-mana, u drugoj polovici XX stoljea suoenu s intenzivnim modelotvornim razgranavanjem, 70-tih se godina ucrtava poetiki zasnov enske romaneskne amplitude. Pod lupom enskog spisateljskog senzibiliteta tada se zatie, u naem romanu odavno prisutni, ali po svojoj enskoj imaginaciji i produbljenom zasnivanju uveliko novi - enski iskustveni prostor, to ovu prozu atribuira sintagmom women centered narratives (proza usmjerena na ene). Trud da se saini gusti opis (Clifford Geertz) ove proze iziskuje da u mnotvu strukturnih pretpostavki koje joj daju znaenja rodna perspektiva uzme iznimno, ako ne i dominantno uee. Usvajajui pojmovni aparat koji je razradila feministika teorija, kulturna antropologija i socijalna historija pokuat emo

40

Knjievnost Posljednja treina XX stoljea u romanesknoj bosanskohercegovakoj produkciji reflektira reenu promjenu kulturne paradigme. Sedamdesetih godina je u njoj modernizam ve sintetizirao svoje granine vrijednosti i u svojoj pravolinijskoj dijalektici poeo oitovati svoje postmodernistike sklonosti. U njihovu pojmovnom razgraniavanju meu kritiarima ne postoji teorijski konsenzus, te bosanskohercegovaku postmodernu knjievnost u ovom kontekstu razumijevamo kao reakciju na cijeli spektar modernistikih knjievnih pojava koje nova osjeajnost poinje eklektiki prevazilaziti. Atmosferu drutvenih napetosti i suptilnog sukobljavanja naraslih protivurjenosti politikih, moralnih, filozofskih nazora sedamdesetih godina prati i sinergija brojnih poetikih prijepora u kojima e se roditi i prvi bosanskohercegovaki enski roman. U mnotvu poetikih neodreenosti i nedosljednosti paradigmatske smijene modernistikih i postmodernistikih poetika, bosanskohercegovaki enski roman se uvlai u oba ova poetika registra, oprezno preputajui postmodernistikom (iza)zovu svoje odve mlado i osjetljivo literarno tijelo. On se kao pupanicom vezuje za poetike vrijednosti knjievnog nasljea u koje se uzglobljuje i unutar njih pokua graditi fantazam osobenosti, odnosno prepoznati u ogledalu tradicije vlastiti poetiki prostor kao svoju ontologiju bijelog papira u kojoj e osloboditi vlastitu ikonografiju ne uzurpirajui niije mjesto, bdjeti nad svojom formom ne odolijevajui mitskom zovu enstvenosti. U (post)komunistikom drutvu roen, na enski romaneskni glas ne moe izbjei politizaciji i ideologizaciji svoga govora, te proizvodi ginotekst koji reflektira temeljne drutvene dihotomije svoga kulturnog konteksta i traga za oblikotvornim alatima koji dekonstruiraju ideologiziranu sliku svijeta. Taj mladi enski glas se trai u ontolokoj bliskosti dva anra, autobiografije i romana, i nakalemljuje ju na lirsko-arabeskne valere nasljeenih knjievnih glasova, te uspostavlja vlastite ispovijedne, enske, statine, lirine, snovidne i besteinske - pripovijedne petlje. U bosanskohercegovakoj romanesknoj proizvodnji od njenih najranijih poetaka prisutno je svojevrsno zanimanje za enski iskustveni prostor, koji se u
njegova ovjeka i njegova svijeta, autorice prvog vala novog feminizma same su sebe utemeljivale, kopale su po enskom rodnom polju traei neku svoju univerzalnu bit koja e zasnovati njihov identitet (ensko pismo kod Luce Irigaray, semiotika tijela i majinstva kod Julije Kristeve i sl.). (...) Po totalnoj dekonstrukciji mukoga rodnog polja i istodobnoj estokoj konstrukciji enskoga subjekta postmoderna sedamdesetih i osamdesetih godina bila je enska kultura., Pogl. Dubravka Orai Toli, ibidem, 118

spekcijske analize i psihogrami, poetika sna, retorika zauma, nadrealistika poetika... Upravo tu u prizemlju i podzemlju kulture ene su zapoele svoj projekt emancipacije. (...) Mislioci i teoretiari ezdesetih i sedamdesetih poput Barthesa, Foucaulta, Derridae, Lacana, Lyotarda, Baudrillarda, Gillesa Deleuzea, Paula de Mana, Julije Kristeve, Niklasa Luhmanna oslonili su se na onu liniju i ona mjesta u modernome miljenju gdje se dogodila unutarnja kriza i kritika njezina sredinjega subjekta, racionalistikoga pojedinca i njegova tipa znanja (Orai Toli 2005: 48). Razumijevanje kulturnog prijeloma sedamdesetih godina potakao je svojom teorijom dijaloga - Mihail Bahtin. Pratei ga u proznoj tradiciji od Sokratovih dijaloga do romana Dostojevskog, Bahtin dijalog smatra univerzalnim svojstvom govora koje e se na dva naina ugraditi u temelje smjene moderne i postmoderne paradigme. U uem smislu na dijalogu kao obliku diskurza zasnovala se teorija intertekstualnosti Julie Kristeve, prema kojoj je roman, za razliku od epa, semiotian, dijalogian, viediskurzivan (udomljuje i visoki i niski govor/ kulturu) i - intertekstualan. Dijalog u irem smislu shvaen kao ope mjesto promiljanja kulturne paradigme osmiljava i kulturni prijelom sedamdesetih godina XX stoljea, uvodei na iroka vrata u teorijske rasprave naelo Drugog (spola/roda, kulture,subjekta,teksta...).Izovogproizalifeministiki projekti okantno zastaju pred diskriminatornim, monologinim amblemima knjievnosti u kojima je razotkrivena duboka spolna asimetrija: dominacija mukih perspektiva i iskljuenje enskih subjekata iz kulture (Orai Toli 2005: 70), i postavljaju pitanje o spolnoj razlici i posebnosti enskog identiteta, te, zaboravljajui na trenutak ensku politiku i socijalnu ugroenost, nastoje osloboditi barem ensko tijelo. Tako se modernistiki rodni binarizam poinje ozbiljno remetiti stalnim povreivanjem maskulinog simbolikog zabrana, emu su, paradoksalno, najvie doprinosili muki teoretiari.1
1 U asu kada je Foucault proglasio smrt ovjeka, a Barthes se naao u carstvu znakova i proglasio smrt autora, kada je Derrida obznanio kraj logocentrizma i nezavrivo odgaanje znaenja, kada je Lyotard obrazloio paralogiju kao babilonski, iz rodne vizure bapski, tj. karikirano enski govor, a Vattimo objavio kraj moderne i uveo slabi subjekt, kada je nastupio razigrani endizam proglaivanje kraja svih parcela mukog simbolikog polja, od povijesti i znanosti do humanizma i eurocentrizma nali smo se u postmoderni. (...) Paradoks je postmodernog oprotaja od moderne bio u tome da je istodobno tekla posljednja velika dekonstrukcija modernog mukog subjekta i prva velika konstrukcija enskoga subjekta. Dok su muki autori u poststrukturalizmu, dekonstrukciji i apokaliptici raskopavali temelje zapadnog racionalizma,

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Knjievnost interpretacijskim procedurama mogao prepoznati kao afirmacija njegove kulturno poeljne slike. Stoga, u osmoj deceniji XX stoljea bosanskohercegovake autorke romana prve generacije (Bisera Alikadi, JasminaMusabegovi),zapoinjuisvojuimaginativnu avanturu u odsustvu vlastite/enske romaneskne prethodnice, u romaneskno stiliziranje enskog kulturnog iskustva kreu s intuitivnom svijeu ta enski roman zapravo treba da izdvaja s poetike mape bosanskohercegovakog romana. injenica je da on zadrava sutinska svojstva literature svog knjievnog konteksta - odraava dijalektiku smjene modernizma i postmodernizma druge polovice XX stoljea, ali i nastupa s osobenim poetikim registrom nerijetko provokativnim spram zateenih poetikih preferencija. U uspostavljanju nae enske romaneskne tradicije romanom Larva Bisere Alikadi nezanemariv je utjecaj socijalno-prevratnike atmosfere i drutvenih napetosti 70-ih godina XX stoljea, unutar kojih su koraci ka demokratizaciji politikog ivota istovremeno uveavali individualna htijenja u svim sferama ivota. Tako se i Bisera Alikadi, u nekameleonskom nastojanju spram muke prethodnice, u svom prvom romanu tematskom i oblikovnom impostacijom provokativno koncentrira na introspektivno istraivanje enske erotske elje konfliktno pozicionirane u opoj slici kulture. Spisateljica nema na umu puku transmisiju obrazaca ponaanja seksualiziranog tijela, nego prije eli razotkriti i prevrednovati etablirane kriterije rodnog razlikovanja. Kulturno nepredvidiva seksualnost u romanu Larva zapravo proizvodi otpore uniformnim, u marksistikoj kulturi strogo predvidivim ivotnim (hi)storijama. Ona u junakinjinoj svijesti artikulira sukob ispranjenog drutvenog bia koje stvarnost konceptualno zatomljuje, i nagonskog bia koje je potom iz sebe izvodi. Funkcionalna neistosmjernost ovih operacija uspostavlja drutveno i nagonsko bie kao dva izrazito nekohabitirajua, odvojeno uspostavljajua, anksiozna sredita enskog bia koja povrno razumijevaju i sliku svijeta i sliku sebe. Ova mentalna i emocionalna (objektivna i subjektivna) retardacija slike svijeta/sebe u svijesti junakinje oslobaa put za priliv intraerogenog koje poinje grubo ugroavati sliku svijeta i nekontrolirano oslobaati sliku sebe. Junakinja se tako neprestano gubi u sopstvenoj vreloj erotskoj fantaziji koja je toliko apstraktna da objelodanjuje svoje mentalno porijeklo. Alikadikin roman Krug takoer daje sliku enskog subjektiviteta koji gubi kontrolu nad vlastitom seksualnou i dramatino se nastoji spasiti iz entropije osobnog ivota. Erotizam kao poetiki prijestup u

41

sirovoj eksplikaciji skrivenog i samozatajnog enskog seksualnog iskustva, u romanu Krug se buntovno poigrava opasnou da, erotikom kao knjievnom monomanijom (Barthes), ugrozi vlastitu literarnost. Na calvinovsko pitanje: Ima li neto vanije to stoji iza sirove seksualnosti u prozi Bisere Alikadi?, odgovor je ovaj put u putanji erotskog pranjenja koja u ovom romanu pokuava triangulirati odnos ene i erotike, umeui izmeu njih pisanje kao asimilaciju erotskog u kreativnu misao i erotski artikulirati intimu enskog pisanja. Sada je pisanje kao mimikrija erotskog ina - kompenzacija enskoj autsajderskoj poloajnosti koja u kreativnom inu traga za svojom alternativnom figuracijom a da bi preispisala falo(go)centrinu sliku svijeta i iskoraila iz zaaranog androcentrinog kruga ivota. Knjievni opus Jasmine Musabegovi oituje izrazitu sklonost ka psihogramu kao knjievnom uvidu u fluktuaciju dojmova i asocijacija u tokovima enske svijesti u kojima se ureuju i umiruju realistike poetike enklave (literarni sadraji posveeni fizikoj stvarnosti). Ovaj tip naracije autorka e zadrati kao strukturno obiljeje svih svojih romana (Snopis, Skretnice, Most, i ene, glasovi) uz neznatno variranje omjera ovih supostavljenih poetika. U romanu Snopis Jasmina Musabegovi enski metaforiki i simboliki registar izvodi iz postnarkotike mentalne otupjelosti ene na izvanjske podraaje koju autorica postavlja kao (do) svjesnu podlogu junakinjinoj retrospektivnoj i introspektivnoj inicijaciji. Ontoloku disonancu izmeu oslabljenog stanja svijesti i iz njega proizalih misaonih figura razvrstavanja/predoavanja tragova sjeanja autorica prevladava sveznajuim naratorom ija se hermeneutika jasnije zagleda u telos ekstrahiranog znaka/dogaaja i recepcijski ide u susret itateljskoj svijesti. On fragmentarne predodbe osobnog iskustva, kadrirane u vizuelne slike koje prate neujednaene ritmove sjeanja, uvodi u metonimijski svijet jezika uspostavljajui spoznajni red protjeran iz bolesnog (enskog?!) tijela. Kroz disoluciju mukog i enskog strukturno sprovedenu razdvajanjem romana na muku i ensku priu (ispovijest) autorica ispisuje dramatinu ensko-muku kozmogoniju koja ne uspijeva rehabilitirati svoje jedinstvo. S druge strane, disolucija teksta na stvarno i himbeno unutar obje prie autorici omoguuje stvaranje istovjetnih planova argu-mentacije u katarktikom pranjenju navrle tjeskobe stvarnog ivota od koje se i junakinja i junak brane njegovom himbenom slikom. Unutar tog fantazma se zapravo produbljuje ontoloki jaz izmeu dvije nekohabitirajue slike svijeta jer taj fantazam, kao prilika da se nesvjesno vidi na djelu, svoj zamagljeni, kondenzirani, metaforizirani smisao
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

42

Knjievnost premotenje jaza koji je u njoj odvojio autentini doivljaj svijeta od njegove, fragmentne, umjetnike slike. Naslovna metafora mosta u romanu potiskuje svoju konvencionalnu metaforiku vrijednost, sagledava se odozdo, s ne-mjesta enskog kulturnog obitavanja i ne prepoznaje se kao vrsti i pouzdani prostor susretanja. On je prije enski virtuozni iskorak iz ive u umjetniku/estetiziranu sliku ivota u kojoj se kida oinska metaforika i uspostavlja niz enskih kulturnih znakova. Metaforika vrijednost mosta u mukom simbolinom poretku - ovdje je umrtvljena, i nita se u romanu/ivotu nee drati zajedno, pa ni zdrueno ensko sestrinstvo razbijeno tajnama koje prijete sramotom i tako bdiju nad kulturnim vrijednostima majinstva, sestrinstva, srodstva. ensko iskustvo u romanu zjapi nepremostivou, a naslovna metafora kvazi-metaforinou iz koje se njen sadraj izljeva u unutarnje kretanje junakinje oslikanim koridorima/mostovima koji su iskonske, a ne kulturne, majinske, sestrinske, srodstvene poveznice. U romanu Most konstruirana slika enskog ivota svu svoju energiju ulae u jedini pouzdani prostor enske apsolutne mjesnosti u prostor enske subjektivnosti/kreativnosti. U njemu e spisateljica enu odvojiti od zimomore kulture pancirom od slika koji e demistificirati sve u kulturi supstancijalizirane i esencijalizirane mukoenske razlike i providjeti odnos ene i umjetnosti ija se drama uvijek zbiva pred zakljuanim vratima mukog kulturnog/kreativnog svetita. Jasmina Musabegovi tako utemeljuje svoj lcriture fminine u inskripciji u tekst eruptivne snage enskog kreativnog tijela koje imaginira svoje bremenito iskustvo autentino se vezujui za metaforiki registar Prirode, a ne kulture, prirode kao generativne snage koja u jeziku podstie anatomsku slikovnost. Alma Lazarevska za tematsko sredite romana U znaku rue uzima case history koji se u svojoj pojedinanosti prepoznaje tek po tragovima koje je za sobom ostavio u telosu povijesnog ivota, i koji na neki nain u literarnom mediju naplauje ceh za svoju povijesnu izopenost. Lazarevska to ini suptilnim raspuhivanjem povijesne patine sa, za povijesnu priu izlinih ali ilavih, nadasve ivotno dragocjenih sadraja ivota, konfrontirajui historiografski provjerljive slavne biografije koje se upinju determinirti lik sa, u suparnikom dijalogu s njima, privatnim i povijesno skrajnutim. One se ispisuju odvojeno i prednost ostvaruju jedna na raun druge, prva je monumentalni gospodar povijesti, druga pronicljivi i cinini podanik ivota, prva transcendira kakofoniju smisla, druga je uzima za predmet opisa. Lazarevska se poigrava iluzijom iscrpnosti u predstavljanju slike ivota i njenom

razliito investira: u anatomsku slikovnost u enskoj, a u transcendentalno oznaeno u mukoj prii. Ovu razliku ironino zaodijeva placentna ikonografija (jufka...) u enskoj ispovijesti koja kao metafora ivota (hranjenja) postavlja pitanje samorazumljivosti falocentrine kulturne slike svijeta / muke kulturne samouvjerenosti. Roman Skretnice se tematski orijentira na ensko povijesno iskustvo i njegovu kulturnu pozicioniranost unutar povijesnog dogaaja. Jasmina Musabegovi sa mape kriznog drutvenog milieua izdvaja ensku priu i isti je od svega to zatomljuje enski doivljaj povijesnih mijena. Ispod ovako intimizirane tematske povrine, istinske konture povijesnog zbivanja se tek ovla uprisutnjuju kroz svijest ene koja, kao neka vrsta subjektivnog amalgama/zrcala, ita ensku sliku njegova nalija. Ispisujui povijesni dogaaj kroz arabesknu teksturu enskog doivljaja povijesti autorica sudbinu ene izdvaja sa mape opedrutvenih napetosti i smijeta je u zaklon ritualne svakodnevice u kojem se grubo paraju sve enske fantazije i galantno troe svi amblemi enskog kulturnog digniteta (ljepota, nakit...). Strukturno jedinstvo romana Skretnice je u slikama tog paranja, u ivim ili pohranjenim skicama ivota koje se opredmeuju u svijesti i podvrgavaju raspoznavanju i nadoknaivanju smisla, a potom nanovo odlau u prenapuene lavirintne prostore enskih slikovnih deponija. Objektivacija znaenja povijesnog dogaaja smjetena je, dakle, u ensku svijest kao tijesni prostor drugosti u kojem kulturna strogost eni nudi utnju kao jedino nevino susretanje sa stvarnou. Dva su dakle, u Skretnicama, naina postojanja u Drugosti: racionalna prisega odanosti oinskom tlu u kojoj se junakinja saobraava s kulturnom slikom sebe (mans land), ili pak sunovrat u utnju kao poniranje u majinsko, preueno mjesto postojanja u Jednosti / no mans land/. Autorica, dakle, dvoplanski konstruira enske identitete: s jedne strane je prednjeplanski front ulagivanja zahtjevima kulture u manifestnom prakticiranju ivota zarad stvaranje poeljne drutvene slike o sebi, a ispod te povrine je plan nesaivljavanja ene s ovom slikom. Tako idejni zasnov lcriture fminine Jasmine Musabegovi postaje razotkrivanje konstelacije enske subjektivnosti kao snage koja poput najfinijeg seizmografa mjeri represivne pokrete kulture, ali dok im naizgled povlauje ona postaje skrovito mjesto zasnivanja enskog kultu-rnog neposluha svake vrste. Roman Most gradi kontekst autentino enskog saveznikog iskustva koje istrajava u vrtlogu sopstvenih kulturnih i historijskih pretpostavki. Glavna junakinja romana, slikarka, evocira napetosti i strahove upisane u prostore djetinjstva udei
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Knjievnost vjerodostojnou promovirajui pripovijedanje u glavnog junaka pria nastalih na poleini ve ugaenih doivljaja/ispisanih papira. Pripovijedanje ravna recepcijom pria, krstari u svim pravcima slikom ivota ne tajei konstitutivnu naknadnost i uzrono-posljedinu patvorenost u svom zdruivanju s predmetom opisivanja. Razliku u fikcijskoj i fakcijskoj slici ivota podravaju i nie pripovjedne instance prie. Likovi su tako jukstaponirani da su everyman egzistencije (koje se jedva dre svoga imena/identiteta) sudbinski okrenute historiografski provjerljivim (Rosa Luxemburg, Jan Palah). U tom odnosu historiografija samo naizgled osnauje poziciju instance ovjerovljavanja prie (pripovjedaa) jer u probirljivoj retorici historiografskog diskursa, koliko god on pretendirao na istinostniju vezu sa stvarnou od pripovijedanja, prepoznaje se patvorenje iste. Razvlaivanjem kauzalnosti kao princeze narativne logike od uloge monog oruja napetosti u predstavljanju sadraja (brojne prolepse), pripovijedanje postaje bilo koje pulsira priom iskuavajui svoju premo u vrtoglavici manipulacije, i ako neke likove u prii upoljavaju zvijezde a neke druge historija, pripovjedaa upoljava ironija kao instrument za konvertiranje programirane ozbiljnosti povijesnih procedura u njihovu imitacijsku, gorkoironijsku sliku hepeninga. On se poinje paualno odnositi spram historijskog sredita i njegove periferije i proizvoljno buditi u njima latentno prisutne sadraje. Tako roman U znaku rue odraava brikolersko stanje svijeta koji izmie percepciji u jasnim historijskim znakovima, a za svrhu kreiranja parodijske, apsurdne, groteskne slike socijalistikog ideolokog mita od uspostavljanja njegovih etikih naela, odnosno njegova historijskog (epohalnog) ulaza (Rosa Luksemburg) - do njegova epohalnog historijskoga izlaza (Jan Palah). Jasna ami u romanu Mraz i pepeo igra na kartu prirodne slivenosti enskog autorstva i teksta, ali tu izravnu konvergenciju autobiografskog materijala i estetikog oblika uporno eli i potkopati. Autorica, naime, ontoloku bliskost ene i pisanja, odnosno ensku privilegiju izravnog doticaja sa ivotom zakriva mukim naratorom koji pie intimni dnevnik u kojem ispovijeda svoje predavanje slatkom uitku u plijenu itanju jo dva pronaena intimna dnevnika. Tako se ispisuje pria o dnevnicima, koji su intimni, ispovjedni, datirani i oznaeni mjestom ali samo mogue tani i vjerodostojni. Roman je dakle sloen u troslojnu naraciju, po sistemu ruskih lutaka, u kojoj jedna pria otkriva drugu, a trea i prvu i drugu, a sve skupa upotpunjuju mapu intimnog i povijesnog iskustva junaka razliitog historijskog, sociolokog i uope kulturnog zasnova njihova bia.

43

Povezuje ih metafora tri smrti: smrt majke prvog naratora, smrt oca drugog, te smru oca asocirana smrt socijalistike ideologije. U ovom paralelizmu u dnevnikoj stilizaciji tri razliite ispovjedne figure ipak je centralno pozicionirana enska ispovijest. Ona je medij koji se centripetalno odnosi prema druge dvije ispovijesti u odnosu na koje je i retoriki markirana dijalokom formom. U asimetrinim dijalokim situacijama koje nam se ovdje nude - izgubljeni su istomiljenici te se znakovi slau u kakofonine znaenjske cjeline koje proizilaze iz investiranja prie u mukarce, odnosno u razotkrivanje i pre-osmiljavanje mizoginih, paternalnih zapreka isprijeenih na ivotnom putu junakinji - univerzitetskoj poslenici i spisateljici. U enskoj ispovijesti naelno podrazumijevana feminina orijentacija nije podrana jezikom teksturom jer se ova prilagoava sloenosti mizoginog drutvenog i kulturnog svijeta koji eli opisati, njen jezik traga za retorikom koja mizoginu ideologiju misli i razvlauje. Tako roman povrjeuje rodno specifine stereotipne forme izraavanja: ena je dijalogina i otvorena, mukarac monologian i zatvoren. Oni su parovi koji o(p)staju u zajednikoj klopci muko-enskih nerecipronosti. Roman se tako uvruje u jezikom obliku koji nije osnova criture fminine, u jeziku koji je eho oevog jezika i koji, obogaujui ironinim i subverzivnim smijekom prirodu enskog glasa, izmie svojoj konstruiranosti po uzoru na muku elju. On crpi svoju snagu iz simptoma bolesti jedne istroene ideologije i mukih psiholokih struktura u njihovu temelju. Muki identiteti su uvijek prijetei, presvueni opozitnim socijalnim amalgamima (seljak/graanin) i unutar te razlike i razliito zatoeni ideologijom. Njihovim prednjeplanskim pozicioniranjem i muko-enskim zamjenama jezika amieva demistificira muku samosvijest i objelodanjuje Oinstvo kao podvalu u imenovanju i lukavstvo mukaraca (Cixous i Clment) koji se predstavljaju kao oevi kulture. Oni su junakinjin unutarnji svijet razbili u krhotine izgubljenog jastva koje ona pokuava sastaviti u osloboeni enski mit modernog vremena. Jasna ami, dakle, konstruira enski lik koji zrai intelektualnom stvaralakom energijom u kojoj je tijelo prosto zaboravljeno, kao da je tue. Ona remeti stabilan (muki) epistemologijski poredak svijeta i raskrinkava epistemike reime na kojima poivaju nacionalni, socijalni, rodni... identiteti, odnosno njihove institucionalne i vaninstitucionalne utemeljujue procedure. Junakinja ih ne moe razumjeti kao bitna identifikacijska uporita i stoga eli zainat zajamiti utoite svojim identifikacijskim sklonostima. Roman ispisuje praznine osporenih
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

44

Knjievnost Neki sasvim drugi jezik se razgranava u unutarnjoj fantaziji fingiranoj oazi subjektivnosti koja pokuava spasiti od razaranja barem unutarnje bie i tako izbjei sudbini krhkog fizikog tijela. Autorica k tomu, oduzima rtvi sposobnost racionaliziranja vlastitog iskustva i literarni put spoznaje mune stvarnosti povjerava sveznajuem pripovjedau koji ne puta niti rtvu niti krvnika da ispovijedaju unutarnje reflekse svoje binarne pozicioniranosti. Iza tog poetikog naela krije se sredinje, preutano pitanje upueno zazornoj antropolokoj slici: Zato?, pitanje u koje je ve uraunata nedostatnost odgovora te se predmet ustruava samoopisa kako bi kapitalizirao izvanjsku, objektivnu, minimalistiku autentinost svjedoenja. Njihov literarni opis stoga pravi poetiki korak nazad, vraa se modernistikom poetikom alatu i u literarnom savezu dokumentarnosti i mimeze povijesti/stvarnosti sklopljenom u jeziku, nastoji kapitalizirati istinu i emancipirati je od tutorstva povijesne hermeneutike. Pojednostavljena mimeza nepodnoljivog ivota estetski okira prirodnim jezikom koji stvarnost stavlja pod patronat rutine i jednostavnosti znaka koji je opisuje. Sav njen uas, koliinu kojega ne moe usvojiti refleksija o njoj tako ostaje netaknutim. Ontoloki efekti ove oiglednosti zahvaeni su samo sporadinim refleksivnim razmetanjem junaka, a poneki postmoderni refleks tek blago provocira stabilni horizont oekivanja s kojim roman rauna. Kompleksne intertekstualne sugestije, citatnost (Shakespeare, Kuran...), medijsko banaliziranje slike vremena (vremenska prognoza), estetike opservacije (o slikarstvu, knjievnosti)... poetiki senzibiliziraju roman na reinterpretiranje stvarnosti u njenu odnosu spram drugih tekstova kulture, ali svijet romana ne prestaje biti iscrpljivanje mogunosti jednostavnog opisa ekstremnih uvjeta ivota koji su se svoje materijalizacije u poetskom jeziku kao mogunosti umjetnikog opisa odrekli. Stoga se pripovjedaeva svijest bori s toposom nepredstavljivosti u istinjenju mune stvarnosti, a svijet romana s fantazminim efektima beskrajnog umnoavanja figura patnje i smrti. Tako Nermina Kurspahi svoju poetiku i estetiku pribliava adornovski postavljenom pitanju o svrhovitosti umjetnosti nakon suoavanja s krajnje dehumaniziranim uvjetima postojanja. Odbacivanje pozitivnog znanja o prolosti (u uzvienom tonu kuranskog teksta, u literaturi / Shakespeare/, u likovnoj estetici ) i neizvjesna budunost sastaju se u fantazmagorinoj slici kao odgovoru na svu poleminost racionalnog zahvatanja stvarnosti. Fantazam uspostavlja osjetilnu spoznaju svijeta i kao posrednik u istinjenju stvarnosti on

(socijalnih, nacionalnih, religijskih...) identitetskih gena u ijem odsustvu junakinja ne moe podijeliti s drutvom niti jednu svoju fantaziju. Kao slabi (enski) subjekt kulture i stranac (u Parizu) identitet ne samo da postavlja pitanja o sebi, nego je i upitan. enski subjektivitet se stoga oblikuje u munu polemiku s ocem/oinskom kulturom elei poraziti cijelo muko rodno polje (pisce - ideoloke poltrone, ekscesne politike sumnjivce, nadmene izdavae, trvijalne znanstvenike...). Junakinja orwellovske, bipolarne ideologijske svjetove u kojima je odrastala - prenosi na rodni plan, neprestano se sukobljavajui s mukim neprijateljima, i poigravajui se njihovom lanom gorljivom samosvijeu/snagom. Roman Iezavanje plavih jahaa Nermine Kurspahi za tematsko sredite uzima stradanje i patnju ene koja se na najsvirepiji nain nala na udaru dehumaniziranih logorskih i izbjeglikih sustava u posljednjim ratnim zbivanjima na ovim prostorima. Roman zapravo utjelovljuje glas drugog (rtve) na dvije razine: na razini konkretnog rodnog i apstraktnog kolektivnog identiteta. Kao dvostruki drugi ena je izloena sadejstvu mizoginije i ratne strategije koje proizvode najmatovitije obrasce razaranja enskog identiteta, oduzimanja dostojanstva, fizikog tlaenja, silovanja, ubijanja. Ova zazorna tema u romanu Iezavanje plavih jahaa pravi neku vrstu estetikog/poetikog otklona u enskoj i openito bosanskohercegovakoj romanesknoj proizvodnji, jer tematski korespondira s povijesnim zbivanjima koja su dovela do epistemolokog prijeloma u drugoj polovici XX stoljea (Holokaust) i modernizam upravila ka postmodernizmu kao dominantnom pokretu u umjetnosti, filozofiji i humanistikim znanostima uope. Kurspahieva estetiku zla suprotstavlja vrijednosti umjetnosti, i za tu svrhu gradi dva razliito kodificirana jezika. Prvi se orijentira na empirijsku stvarnost, i za tu potrebu reducira do providnosti znak kojim eli proizvesti stvarnost otuenu od razuma i ispisati ludilo i apokaliptinu ekstazu povijesne zbilje u koju se uruava sav junakinjin poznati svijet, a drugi jezik je nepristajui na ovo uruavanje i optuujue se orijentira na refleksije o umjetnosti u koju se junakinja nieanski zaklanja pred istinom svijeta. Na isti nain Kurspahieva podvaja i svijest glavne junakinje: na krhko ensko bie uasnuto prljanjem u empirijskoj stvarnosti, i snano, nevino i isto unutarnje bie umjetnice (slikarke) koje ne moe probaviti niti racionalizirati iskustvenu sliku ivota, te traga za smislom zbilje unutar njena umjetnikog oblika. Opis kolektivne kataklizme, dakle, posee za jezikom koji doslovnou eli proizvesti empatiju spram brutalnog ponienja i povreivanja ljudskog tijela/bia.
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Knjievnost reducira patnju, ali njen vrisak ostaje stalno prisutan u strukturi slike. U arhitekturi romana ova fantazija, voena (do)svjesnim mehanizmima (ludilom) bijega od stvarnosti, ima svoju tematsku zadau: spaavanje ivota iz kaosa koje je u odustajanju od bilo kakvog pokuaja njegova filozofskoepistemolokog razumijevanja. U romanu, zapravo, na neki nain koegzistiraju dvije fantazije. Jedna je stvarnost/povijest karnevalizirana zlom koje poprima fantazijske razmjere i postaje natprirodno, paranormalno drugo u odnosu na definiciju antopolokog, a druga je fantazija junakinje u kojoj se antropoloka etika pokuava nanovo uspostaviti. Fantazmagorino djejstvo povijesti se zapravo prenosi na subjektivnu razinu na kojoj se njegova apsurdnost i netransparentni urotniki kauzalitet reduciraju na fantastine svijetove sna. Oni pak korespondiraju s povijesnom fantazmagorijom prizivanjem (sopstvene) smrti (san/smrt) i ludilom (san/ludilo) koji poinju puniti tiinu ovog prostora. Doimaju se kao zatomljeni vrisak ugraen u mitsku sliku plavih jahaa (estetika apokalipse) iz ije se reflaksivne energije utnja junakinje razumijeva kao metafora nemoi jezika koji priznaje svoj poraz, jer nije kadar, poput Shakespearovoga poetskog, dodirnuti svemir.

45

anglo-indijska) moemo pratiti kroz tri temeljne razvojne faze (Showalter 1977: 13). Prva je faza kroz koju prolaze knjievne potkulture - faza imitacije dominantnih modela tradicije u koju se uklapaju tako to vremenom pounutruju njene umjetnike standarde i njeno razumijevanje drutvenih uloga. Nakon ove slijedi faza pobune protiv dominirajuih standarda i vrijednosti, te odbrana prava knjievne potkulture i njenih vrijednosti, ukljuujui i zahtjev za samostalnou. Kruna ovog puta je faza samootkria i samoupuenosti, te traganja za identitetom bezuvjetno rastereenim ovisnosti od dominantnih tokova. Showalterova razvija i pojmovni aparat za oznaavanje ovih faza u dijalektici razvoja enske potkulture), pa su to: enstvena, Feministika i enska faza u razvoju knjievnosti koju su pisale ene. Naglaavajui vremensku fluidnost u razgraniavanju ovih faza, Showalterova ih raspoznaje i u karijeri jedne iste spisateljke. Prema stupnju samosvijesti koju iskazuju bosanskohercegovake autorke enskog romana na samom poetku njegova razvoja, moe se ustvrditi da na enski roman, preskaui enstvenu fazu shvaenu kao fazu doslovnog imitiranja naslijeenih poetikih obrazaca, na svom polazitu ve ulazi u Feministiku fazu, kako ju razumijeva Showalterova. Kao women centered narrative (proza usmjerena na enu) na enski roman pokuava odbraniti pravo na osoben poetiki menny rastereen kameleonske ovisnosti o dominantnim knjievnim procedurama, i to: promoviranjem enskih stavova i vrijednosti sukobljenih s patrijarhalnim gleditem, odbacivanjem ogranienja stereotipije u graenju likova te stvaranjem androginih muko-enskih simbola, odbacivanjem mukocentriranog drutva i kulture uope, te povlaenjem u separatistike zaklone svoga unutarnjeg ivota uraunavajui u njih i nasilnu eskapadu od vlastite kulturne ugroenosti, metaforiziranjem posveenim mate-rninom klaustrofobinom ikonografijom u kojoj se stvara enska estetika ranjivim gestama unutar materijalnih znakova kulture - misteriozno polno razdijeljene. Znaajka tog pisanja je, kako je vidi Hanifa Kapidi-Osmanagi, individualno stanje pobune ene pisca, pri emu to buntovnitvo, taj stav ne-prihvatanja naslijeene enske sudbine proizvodi brojne individualne razlike (Kapidi-Osmanagi, 2003).. Stvarajui nepatvoreni glas u izraavanju enskog kulturnog iskustva i duboko svjesne njegova sestrinskog jedinstva, nae knjievnice su unutar kolektivnih umjetnikih sklonosti trasirale vlastiti put, ali nisu izgubile korak s mukom romanesknom proizvodnjom (tradicijom). Neizmjerno je znaajan kontinuitet nae enske imaginacije od
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

***
Inicijalna unutartradicijska pozicioniranost enskog romana, potencijalno neobvezujua, avanturistiki zavodljiva izvjesno se podatno mogla predati uplivu feministikog mainstreama koji je nadasve bio vjetar u lea prvoglasnom ispovijedanju nae enske civilizacijske i kreativne skrivenosti (hidden from history) i uprisutnjenju odsutnog. U interpelaciji s tom dvostrukom prazninom kulturne i tradicijske odsutnosti, ili njom nagovorene, nae autorke romana su se obrele u sestrinskom projektu za uspostavljanje matrilinearne bosanskohercegovake romaneskne tradicije. Zateeni poetiki kontekst one poinju destruirati iznutra, voene zahtjevom za otkrivanjem, prikazivanjem i revaloriziranjem onoga to je u enskom kulturnom iskustvu do tada bilo izloeno mukom knjievnom pogledu. Posrijedi je zapravo poetak enske tradicije koju ujedinjuje istrajavanje u napetosti sopstvenih ambivalencija i prijegora da se ustanovi enski common sense o eni, o njenoj kreativnosti, o jeziku koji je govori... Prisjetimo se Elaine Showalter (The Female Tradition, A Literature of Their Own: British Women Novelists from Bronte to Lessing) koja naglaava kako sve knjievne potkulture (crnaka, jevrejska, kanadska,

46

Knjievnost
Literatura Dojinovi-Nei, Biljana: Ginokritika: istraivanja enske knjievne tradicije, Centar za enske studije, Beograd, Novembar 1996 Kazaz, Enver: Bonjaki roman XX vijeka, Zoro, ZagrebSarajevo, 2004 Lei, Zdanko: Feminizam, feministika teorija i kritika (Historiografska skica), http://www.openbook.ba/ izraz/no12/12_zdenko_lesic.htm Macherey, Pierre: Teorija knjievne proizvodnje, prev. Rade Kalanj I Mihaela Vekari, kolska knjiga, Zagreb, 1979 Orai- Toli, Dubravka: Paradigme 20. stoljea: avangarda i postmoderna, Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 1996 Orai-Toli, Dubravka: Muka moderna i enska postmoderna: Roenje virtualne kulture, Naklada Ljevak, Zagreb, 2005 Showalter, Elaine: A Literature of Their Own: British women novelists from Bronte to Lessing, Princeton University Press, Princeton, 1977 Showalter, Elaine: The Feminist Critical Revolution, prevela Biljana Dojinovi, Znak, Beograd 1986 Showalter, Elaine: Feministiki kritcizam u divljini, u: Knjievnost, povijest, politika, priredio Zlatko Kramari, Osijek, 1998 Kapidi Osmanagi, Hanifa: enska knjievnost u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2003 Spahi, Vedad: Tekst, kontekst, interpretacija: Ogledi iz knjievnosti Bosne i Hercegovine, Tuzla, 1999 Curti, Lidia: ta je stvarno a ta nije: enska fabulacija u kulturalnoj analizi; U: Razlika/Difrrance, 3-4, Tuzla, 2003, 287

sedamdesetih godina naovamo, koji je u uestaloj knjievnoj proizvodnji i ponavljanju odreenih formotvornih alata, tema, slika..., jer on opravdava govorenje o uspostavljanju nae enske romaneskne amplitude. Legitimno je promiljati ju slijedom i istodobno usprkos naslijeenoj knjievnoj matrici, te kao poetiki prinos koji oslobaa neku vrstu konstituirajueg vika koji nas sueljava s neprijepornim stavom da njen rukopis unosi u nau tradiciju romana - koncept razlike. U njenu interpretiranju imali smo na umu da interpretacija i kada je najvjernija elji da se ne osvre ni lijevo ni desno od teksta slui se poznavanjem literarne tradicije u koju se djelo uklapa (Spahi, 1999: 122). U poetolokom smislu, na enski roman uspostavlja s batinjenom tipolokom paletom proznog oblikovanja neku vrstu polemikog dijaloga koji eli biti prepoznat kao trud oko vlastite tradicijske enklave, samo potencijalno subverzivne u (pre)oblikovanju literarnih kanona. Zabavljen zadaom koju je pred autentinu ensku literaturu stavio savremeni roman, zadaom istinjenja enskog pogleda na ensko kulturno iskustvo i ivot uope, na enski roman je ujedinio svoje autorke u nastojanju da kroz umjetniku akciju svesrdno porade na otkrivanju enske mitologije. One u svojim romanima snatre o androginim utoitima prepunim erotskog naboja, ali, sljedstveno njihovoj ontologiji (dvo/bes)polnim po sadraju, i u njih smijetaju junakinje (ne)svikle suoavanju sa sopstvenom androginou. Ovo je metaforizirana podloga na kojoj izrasta literarno investiranje naih autorki romana u kreativnu snagu i stvaralaku slobodu koja se ne ustruava enskog kulturnog, socijalnog, seksualnog, knjievnog i inog angamana, investiranje ija je samouvjerenost - edo post/modernog knjievnog i uope kulturnog stanja/ znanja. Unutar njihova profemininog stava niz je komponenata postmodernizma: suprotstavljanje prijetvornoj neutralnosti i objektivnosti znanja, razumu, autonomnom subjektu i ostalim prosvjetiteljskim idealima koji (p)odravaju muke vrijednosti. U vezi s ovim dalo bi se pomisliti da je postmodernizam kulturni saveznik feminizma (Nicholson 1990: 287)2 I iako su, kako veli Craig Owens, teorije postmodernizma do sada ili ignorirale ili potiskivale jedan od glavnih aspekata nae postmoderne kulture - prisutnost upornog feministikog glasa, ensko insistiranje na razlici ne samo da je kompatibilno, ve je i instanca postmoderne misli(Owens 1985: 287).

Summary
In the (post) communistic society was born, our female novelistic voice cannot avoid its politicization and ideological speech, so it produces womens text that reflects basic social dichotomies of their cultural context and asks the ontological similarity of two genres, autobiography and the novel. It is legitimate to consider it sequence and at the same time, despite to the inherited literary matrix, and to acknowledge its poetic contribution which relieves some kind of constitutive surplus that faces us with uncontested view that womens writing brings into our tradition of novel - the concept of difference. It is actually the beginning of womens tradition that unites the persistence of tensions in our own ambivalence and streaming to establish a womens common sense about women, about her creativity, the language that speaks about her...

2 Linda Nicholson (1990), cit. prema: Lidia Curti, ta je stvarno a ta nije: enska fabulacija u kulturalnoj analizi; U: Razlika/Difrrance, 3-4, Tuzla, 2003, 287

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Knjievnost

47

Vildana Peenkovi

Bonjaka usmena knjievnost za djecu izmeu hermetizma i kulturoloke formacije

Saetak
U dosadanjim istraivanjima bonjake usmene knjievnosti, usmena knjievnost za djecu nije tretirana kao zasebno podruje. Ona je obuhvaena fragmentarno, kao kulturoloka formacija, te je ostala u vlastitom hermetizmu, inferiorna u odnosu na knjievnost za odrasle. Zbog takvog viestoljetnog ignoriranja injenica o postojanju usmene knjievnosti za djecu, temeljna pitanja u okvirima ove oblasti ostala su nerasvijetljena. To i ne udi s obzirom na injenicu da je knjievnost za djecu u Bosni i Hercegovini, kao corpus separatum, dugo bila minimizirana i zanemarivana. Sistematinijem prouavanju knjievnosti za djecu u BiH se pristupilo tek sredinom prolog stoljea, te su do danas mnoga pitanja ostala otvorena. Usmena knjievnost za djecu, ukorporirana u cjelokupno usmeno stvaralatvo, podlijee opeprihvaenoj knjievnoteorijskoj klasifikaciji na rodove i vrste, te se nije razmatrala i prouavala kao zaseban segment. Stoga je neophodno izvriti revalorizaciju usmenoknjievnih tekstova kako bi se izdvojio korpus namijenjen djeci i terminoloki ga odrediti kao usmena knjievnost za djecu. Kljune rijei: tradicionalizam, djeija knjievnost, dekonstrukcija, formacija, determinizam, stereotip, diskurs

1. Bonjaka usmena knjievnost u kontekstu junoslavenske i evropske knjievne zajednice - univerzum vlastitog kanona
Za bosansko dijete mitovi i legende imaju mo majinog mlijeka, neto tajanstveno i stravino, to postojanje nosi sa sobom, ulazi u nas u obliku drevnih predaja. Ivo Andri, Na Drini uprija

Knjievnost je svjedoanstvo o postojanju ovjeanstva, a usmena knjievnost u hermetizmu vlastitog kanona, kao njena najstarija vrsta, datira jo iz vremena agrafijske etape duhovnosti. Iako se jo u XVI stoljeu kao kulturoloki diskurs pojavljuje termin narodna poezija (prvi ga je upotrijebio Michel de Montaigne, primjenjivao se na razliite vrste pjesama, a dva stoljea kasnije preuzeo ga je Johann Gottfried Herder u zbirci Volkslieder), sistematskom prikupljanju i zapisivanju narodnih umotvorina pristupilo se tek u romantizmu. Ovaj termin se od tada ustalio znanstveno, imaginativno i referencijalno u nauci o knjievnosti kao i kolektivistika koncepcija prema kojoj je presudna uloga kolektiva, odnosno naroda, u stvaranju, razvoju i ouvanju te knjievnosti. Istraivanja e pokazati da je bonjaka usmena knjievnost kao i bonjaka kultura uope, metafora otvorenosti i multikulturalnosti, da prua nesagledivu mogunost interliterarnog i interkulturnog dijaloga. Usmena knjievnost svakog naroda kompleksan je i vieslojan fenomen kojeg nije mogue jednoznano opisati. Ona je tokom posljednjih decenija priskrbila sebi status projekta vrijednog naune opservacije kako bi se uskladila sa opeprihvaenim vrijednostima evropskog knjievnoteorijskog korpusa. O usmenoj knjievnosti postoje razliite recepcije i valorizacije koje su nekad usmjeravali i omeavali ideoloki mehanizmi, a nekad dijalektika vremenskih formacija.
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

48

Knjievnost

Usmeno knjievno stvaralatvo se ukljuuje u nekoliko istraivakih diskursa i samim tim definira sa razliitih stajalita: nauka o knjievnosti, folkloristika, etnologija, povijest, antropologija... Pitanja postanka i uobliavanja usmene narodne knjievnosti, istraivanje njenog konteksta sa nacionalnim identitetom, njenih oblika i tematike i danas su predmet raznovrsnih projekcija i knjievnoteorijskih istraivanja. U fokusu su i dalje problemi klasifikacije, periodizacije, razlaza i pomirenja sa opeknjievnim strujama, usmenim i pisanim poetikim modelima i njene knjievnoteorijske kontekstualizacije na eurocentrinom konceptu. Razliite historijske okolnosti i nacionalni peat te nejednake socioloke, psiholoke i lingvistike determinante, uvjetovali su niz varijacija u pojedinim krajevima. Narodna knjievnost Bonjaka kao dio njihovog ukupnog duhovnog naslijea bilo je sakupljano i istraivano, naroito krajem XIX i poetkom XX vijeka, esto bez atribucije imena naroda kojem pripada. Stoga je potrebno izvriti kontekstualizaciju bonjake usmene knjievnosti u junoslavenski i evropski kulturni prostor.
U monom luku povlai se lirsko narodno pevanje Junih Slovena od Slovenakih Alpa, sa svojom sasvim srednjoevropsko alpskom muzikom i poezijom, preko bitno samosvojnije Hrvatske i udno primitivne Istre i Dalmacije, dobija u Vojvodini lako ugarske i graanske tonove, orijentalizuje se ve vie u Srbiji, jae jo u Bosni, a dospeva u junoj Srbiji i Makedoniji do svog pravog lirskog i muzikalnog snanog sredita (Gezeman 1966: 41).

djeci pa je bilo potrebno vrijeme da se ova literatura, koja je kao corpus separatum dugo bila minimizirana i zanemarivana, uspije probiti do mjesta koje joj pripada. Jednako je bilo i sa nazivima djeija knjievnost i knjievnost za djecu koji su dugo bili osporavani i razliito interpretirani. Upotreba sintagmi djeija knjievnost i knjievnost za djecu nije znak nedosljednosti, nego prihvaenog miljenja da oznaavaju priblino isto. Razliite gramatike konstrukcije (prva vie upuuje na autonomnost ovog stvaralatva, a druga sugerira namjenu) ukazuju na komunikaciju izmeu pisca i djeteta, pa stoga i nema bojazni da naziv djeja knjievnost moe znaiti kreativnu knjievnu aktivnost djeteta (Kadri, 2010: 12). Sada su te i takve nedoumice, osporavanja i negiranja knjievnosti za djecu iza nas. Prvi koji je sistematski priao istraivanju ovog pitanja u BiH je Muris Idrizovi, ija je knjiga Knjievnost za djecu u BiH, objavljena 1976. godine i koja je rijeila mnoge probleme od rasporeda grae, hronologije, sistematizacije do klasifikacije i vrednovanja pisaca i djela (Idrizovi 1976: 412). Prije njega sistematiziranjem razlikujuih koncepcija knjievnosti za djecu bavio se Husein Tahmii koji u svojoj Antologiji knjievnosti za djecu i omladinu naroda Bosne i Hercegovine Na stazama djetinjstva (1969) istie da je znaajan momenat u bosanskohercegovakoj literaturi za mlade bila pojava opieve knjige U carstvu leptirova i medvjeda iz 1939. godine. Ta ista godina smatra se graninom i u kritici knjievnosti za djecu, istie se kao poetak umjetnikog knjievnog stvaralatva. Ta prva kritika knjievnosti za djecu je bila povrna, ne ba blagonaklona, podravala je i generirala stereotipe. Zapravo i nije rije o pravoj kritici u dananjem smislu jer se tokom vremena i u okviru

Bonjaka usmena knjievnost kao monokonfesionalna kategorija je stoljeima pripovijedana i prenoena narodnim jezikom, i ima najvee zasluge u ouvanju bonjakoga nacionalnog identiteta. Ona je svjedoanstvo o viestoljetnoj ukorijenjenosti bonjake knjievnosti u europski kulturni, civilizacijski i komunikacijski prostor te njenim preplitanjima sa orijentalnom kulturom. Ta je knjievnost tradicija pisanoj knjievnosti, njena pretea i izvor njenih savremenih manifestacija i oznaavajueg joj prostora.

2. Knjievnost za djecu jezika i kulturna hegemonija

Knjievnost za djecu do danas je u Bosni i Hercegovini malo istraivana zato to bosanskohercegovaka knjievnost poetkom XX stoljea nema izdiferencirana djela za mlade, niti izrazitije stvaraoce i predstavnike. U tom periodu jedino listovi i asopisi donose priloge za djecu i o
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Knjievnost savremenih knjievnoteorijskih razmatranja i stav o namjeni i funkciji kritike promjenio u znatnoj mjeri. Knjievnost za djecu je sinkretiko proimanje literarnih, likovnih i prikazivakih elemenata. Sve teorijske kombinatorike u kojima ima i avangardnih i postmodernih teza, obuhvataju oblik stvaralatva koji je prilagoen odreenom uzrastu, fazi ivota i svijeta. (Dafi, 2006: 8)

49

3. Bonjaka usmena knjievnosti za djecu temeljne determinante

Kako knjievnost za djecu ima jednak stvaralaki in kao i ostala knjievna djela, tako je ista neodvojiva od jedinstvenog umjetnikog korpusa nastalog na prostoru Bosne i Hercegovine i prisutnog jo iz najstarijeg perioda. I danas, u savremenom svijetu, djeca se sa usmenom knjievnou upoznaju jo u preditalakom periodu. Od najranijeg djetinjstva susreu se sa uspavankama iji smisao nisu u mogunosti shvatiti, ali koje na njih djeluju drugim elementima. Neki su teoretiari poput Kujundia (2001: 15) uspavanke definirali kao podgrupu narodnih pjesama i to onih koje su namijenjene djeci. To je jedna od najstarijih cjelovitih pjesama koje se kreu od najjednostavnijeg oblika sa samo nekoliko rijei do duih, umjetniki dotjeranih tekstova. One iskazuju ljubav i radost roditelja nad djetetom kao i brigu i strahovanje nad njegovom budunou. Osnovni elementi lirskih narodnih pjesama pa tako i uspavanki su metar, ritam i melodija, a svaki je bitan za sveukupan umjetniki doivljaj pjesme. U veini sluajeva melodija uvjetuje ritam pjesme, a pomou ritma razvija se i metriki okvir teksta. U drugim sluajevima metar pjesme sa njenim ritmom uvjetuje melodiju (ubeli 1956: 28). Samo takvim, sinkretikim djelovanjem usmena knjievnost za djecu dopire do recipijenata kojima je namijenjena onim najmlaim. Ispoetka e djeca samo prepoznavati melodiju, dok e tek kasnije shvatiti smisao teksta.
ulbeharu, ne truni mi sina, Ne truni mi mog slatkoga sina. Spajav sine, sinulo ti zdravje, Sinulo ti zdravje i veseje.

godine. Vanost pomenute zbirke je u tome, to je rije o drugoj publiciranoj zbirci bonjakih pjesama. Prvu je poetkom XX stoljea, gotovo 70 godina ranije u Mostaru, pod naslovom Hrvatske narodne enske pjesme (muslimanske) objavio Mehmed Delaludin Kurt. Osim ovih individualnih nastojanja, institucionalni rad na prikupljanju i obradi materijala i istraivanju i publikovanju tema iz bonjake usmene tradicije zapoeo je osnivanjem Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1888.godine i u tim se okvirima nastavio do danas. Rast naune i strune literature na ovu temu, karakteristian za posljednje decenije XX vijeka, doprinio je njenoj afirmaciji i izvan uskog kruga strune javnosti i otvorio pitanje njenog veeg prisustva u savremenim medijima i univerzitetskoj nastavi (Kujundi 2001: 7). Pored uspavanki, pjesme sa kojima se djeca najranije susreu su pjesme koje se pjevaju kako bi zaustavile pla djeteta, koje bi poticale na igru ili sluile u kakvoj drugoj prigodi. Takva je i pjesma koja se pjeva djeci prilikom buenja:
Ustaj(te), lijeni, Bog sreu dijeli. Ko u zoru spava Nee imat para. (Nametak, 1970: 31)

Brojalice su posebno pogodne za najmlai uzrast zbog toga to potiu na igru. One su kratke, ritmine i melodine. S njima se djeca susreu u obitelji, a njihov se repertoar iri prilikom susreta sa ostalom djecom. Do polaska djeteta u vrti ili kolu, njihov susret sa usmenom knjievnosti ovisi iskljuivo o spremnosti i znanju odraslih da prenesu dio usmene tradicije. Djeca vrtikog i kolskog uzrasta preuzimaju usmene oblike od vrnjaka, postajui na taj nain prenosioci i svojevrsni modifikatori knjievnousmenih oblika. Pored brojalica, prisutne su i rugalice.
Reve ken(j)ac u brdu, Muha mu je u grlu. Nemojte ga rarkatGotov nam je zaplakat. (Nametak, 1970: 30)

Navedenu je uspavanku u Zborniku za narodni ivot i obiaje Junih Slavena ( 1932: 238) u skupini Mostarske muslimanske uspavanke, objavio Alija Nametak 1932.godine. Vei broj uspavanki, brojalica, pjesama za zabavljanje djece i drugih primjera bonjake usmene knjievnosti za djecu, Nametak je objavio u svojoj zbirci Od beike do motike 1970.

este su rugalice koje se zasnivaju na odnosu meu djeacima i djevojicama:

Momak i cura, to su para dva Grlili se ljubili, sve do pola dva. A u pola dva, doi u im ja I donijeti ebe, da pokriju bebe.1 POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

50

Knjievnost

Ve u drugom razredu devetogodinje kole, uenici se susreu sa usmenim proznim oblicima - bajkama. Bajke su prve meu narodnim pripo-vijetkama openito, pa i u bonjakoj usmeno-knjievnoj tradiciji, kojima je zajednika odrednica karakteristian odnos prema stvarnom svijetu, koji je izmjeten u svijet mate, nastanjen mnotvom nestvarnih likova i fantastinih dogaaja. U svakom viem razredu, uenici se susreu sa knjievnousmenim tekstovima koji su prilagoeni njihovom uzrastu. Rije je zapravo o korupusu specifinog sadraja, oblika i stila, gdje se kao implicitni itatelj podrazumijeva itatelj mladenake dobi. Takvom itatelju ovakav originalan diskurs nudi odgovarajuu dozu itateljske aktivnosti, poeljne u svakom knjievnom tekstu. Znaajnije ritualne, arheoloke i geoloke slojeve u prouavanju usmene knjievnosti za djecu u BiH ponudili su istraivai tek sredinom prolog stoljea. Stoga je potrebno izvriti njeno novo itanje i dekonstrukciju te nastaviti revalorizaciju usmenoknjievnih tekstova kako bi se izdvojio korpus namijenjen djeci i terminoloki ga odrediti kao usmena knjievnost za djecu. Usmena knjievnost do sada je podlijegala razliitim klasifikacijama, a najea je podjela na lirske narodne pjesme, epske narodne pjesme, prozne usmenonarodne oblike, govornike (retoriki) usmenonarodne oblike, scensko-dramske (teatroloke) usmeno-narodne oblike, prozne i stihovane krae (jednostavne) oblike (pitalice, poslovice, zagonetke) te granine i hibridne usmeno-narodne oblike (ubeli 1988: V). Svaka od navedenih struktura, dalje se ralanjuje na mikrostrukture, pa se tako lirske narodne pjesme dalje klasificiraju na prigodne pjesme, pjesme uz narodne obrede i obiaje, pjesme o radu, pjesme uz narodne svatovske obrede i obiaje, uspavanke, tubalice, mitoloke, ljubavne, aljivopodrugljive... Usmena knjievnost za djecu ukorporirana je u navedenu, dosadanju klasifikaciju te se nije razmatrala i prouavala kao zaseban segment. Lapidarnost i rasprenost grae u monografijama i zbirkama usmene knjievnosti vrijedi i za novija, savremena izdanja. Percepcije i miljenja novijih istraivanja usmjeravala su se na razliite teme u okviru usmenog bonjakog stvaralatva, ali je pitanje bonjake usmene knjievnosti za djecu zbog fokusiranja na gore navedeno, do danas ostalo neistraeno. Uostalom, ovo i ne udi kada se zna, da je i knjievnosti za djecu kao lokalnom segmentu kulture Bonjaka do danas posveena neznatna panja u odnosu na ostalo knjievno stvaranje.
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Summary
In former studies Bosniak oral literature, oral literature for children has not been treated as a separate area. She was covered in fragments, as a cultural formation, and remained in its own hermetism, inferior to literature for adults. Due to centuries of ignoring such a fact of the existence of oral literature for children, the fundamental issues within this area, remained unlighted. It is not surprising, given the fact that the literature for children in Bosnia and Herzegovina, as a corpus separatum, has long been ignored and minimized. Systematic study of literature for children in B&H was approached only in the middle of last century and many questions are still left open. Oral literature for children, incorporated in the entire oral art, subject to generally accepted literary theory classification of genders and types, and was not considered and studied as a separate segment. It is therefore necessary to conduct the revalorization of oral literary texts in order to isolate the corpus for children and determined it terminologically as oral literature for children.
Literatura ubeli, Tvrtko: Povijest i historija usmene narodne knjievnosti, Zagreb, 1988. ubeli, Tvrtko: Lirske narodne pjesme, Zagreb, 1956. Dafi, Rizo : Knjievnost za djecu, Sarajevo, 2006. Gezeman, Gerhard: Lirsko narodno pevanje Junih Slovena, u: Vladan Nedi, Narodna knjievnost, Beograd, 1966. Idrizovi, Muris: Knjievnost za djecu u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1976. Kadri, Raida: Djetinjstvo u bosanskohercegovakoj prii, Tuzla, 2010. Kekez, Josip: Usmena knjievnost, u: Uvod u knjievnost (ur. Zdenko kreb i Ante Stama), Zagreb, 1998. Kujundi, Enes: Narodna knjievnost Bonjaka, Zenica, 2001. Nametak, Alija: Od beike do motike, Sarajevo, 1970. Nametak, Alija: Mostarske muslimanske uspavanke, u: Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, knjiga 28, svezak 2, 1932.

Biljeke 1 Rugalica koju pamtim iz djetinjsta kojom bi se izrugivali djeacima i djevojicama koji bi pokazivali simpatije jedno prema drugom

Kulturalni studiji

51

eherzada Dafi

Popularna i visoka kultura kroz umjetnost

(na primjeru romana Stepski vuk Hermanna Hessea)

Saetak
Kulturalni studiji kao disciplina koja se danas u svojim razliito shvaenim granicama i metodolokim okvirima izuava na uglednim svjetskim univerzitetima predstavlja motor interdisciplinarnosti i kritikog duha akademije, nezaobilazan proces preobrazbe akademskog drutva. U svojim temeljima zasniva se na dvije drutveno-humanistike, odnosno filozofske tradicije. Prva je tradicija knjievne teorije i knjievne kritike, a druga je tradicija marksistike kritike drutva. Teorija kulturalnih studija izravno proizilazi iz studija prouavanja knjievnosti, posebno iz onog dijela koje je zasnovano na idejama teksta i tekstualnosti - idejama koje je primijenila na fenomene (popularne) kulture. U ovom radu taj odnos analizirat e se kroz roman Stepski vuk, njemakog pisca Heramanna Hessea, gdje emo vidjeti kako je pojedinac ostao razapet izmeu dva identiteta. Jedan identitet se nalazi u njemu samome, a drugi identitet (druge identitete) namee drutvo. Identiteti se ispoljavaju kroz razliite umjetnosti, u ovom sluaju kroz knjievnost, muziku i ples. Autor, kao i glavi akter, u svemu tome pokuat e pronai zlatnu sredinu. Kljune rijei: kulturalni studiji, visoka kultura, popularna kultura, identitet, umjetnik

Knjievnost zrcalo drutva

Da su stvarnost i svakodnevni ivot neiscrpni bunar iz kojeg umjetnici crpe materijal dokaz su mnoga umjetnika djela ija se tematika uglavnom oslanja na stvarnost. Tako se po umjetnosti moe prepoznati kakva je atmosfera u odreenom drutvu i na kom je stepenu razvoja to drutvo jer bie umjetnosti tematizira nau egzistencijalnu situaciju, nau ljudsku istinu (Labus 2001: 39). Umjetnost je dinamina pojava, ona je uvijek u interakciji, a samim tim i korelaciji sa drutvenim promjenama, tako umjetnost zrcali svoje drutvo i povezuje drutveni karakter sa njegovom iskustvenom stvarnou. No, umjetnost uz to, kroz nove oblike precepcije i nove odgovore, stvara sastavnice koje drutvo kao takvo ne moe uvidjeti (Williams 2006:56). U sistemu vremenskih i prostornih umjetnosti, knjievnost je najpogodnija za iskazivanje odnosa u drutvu, a samim tim i individue u njemu, ako se zapitamo koja umjetnika vrsta moe da umjetniki zadovolji potrebe suvremenog ovjeka, vidjeemo da je preostala samo knjievnost (Focht 1959: 83). Da potvrdimo ovu tezu, dovoljno je da obratimo panju na knjievna djela koja zrcale drutvenim stanjem, drutvenim kretanjima i pojavama, a poto je kultura sastavnica drutva samim tim i nje. Ne samo da je knjievnost ogledalo drutva, ve i drutvo kao da trai odgovore u knjievnim djelima, jer samo knjievnost moe umjetniki izraziti sloenije i apstraktnije moralne i drutvene odnose koji su danas, ipak, u centru interesa. Ona to moe umjetniki, jer je u stanju da ideju, ma kako apstraktna bila, povee s pojedinanim, s konkretnim zbivanjem i time joj prida ivot i tijelo. (Focht 1959: 83.) Unutar knjievnosti, zbog svojih osobina i mogunosti, najvjerodostojniju sliku drutva donosi nam roman, kao najreprezentativniji anr. Tako se i u romanu Stepski vuk Hermanna Hessea odrazila stvarnost, drutvo je prikazano iz ugla pojedinca, ali i pojedinac je prikazan unutar drutva. Roman struji oprekama visoke i popularne kulture, a vidjet emo da su te opreke najbolje prikazane kroz umjetnost.
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

52

Kulturalni studiji Hary Haller je potencijalni samoubica koji ipak smatra da je u sutini plemenitije i ljepe ostaviti da ovjeka pobijedi i obori sam ivot nego sopstvena ruka. Iznenada u njegov ivot ulazi Hermina, koja u njemu pobuuje ono najdublje u ljudskoj linosti. On doivljava preobraaj, poinje da otkriva u sebi nove mogunosti. Nova se iskustva izraavaju u Hallerovoj spremnosti da naui plesati, da posjeuje lokale u kojima on - ljubitelj Baha i Mozarta upoznaje saksofonistu Pabla. On e morati nauiti drugaije i mnogo zrelije da cijeni ivot, a to e biti mogue samo ako se potpuno preda tom ivotu i upozna svu njegovu ljepotu i strahotu.

Stepski vuk/ moderni umjetnik danas

Boe moj kako je to moguno? Kako sam mogao dospjeti dotle, ja krilati mladi, pjesnik, prijatelj muza, svjetski putnik, vatreni idealista?1

Kako e pojedinac opstati u modernom drutvu pitanje je koje postaje okupacija, kako kod Hessea tako i kod veine modernih pisaca, na razini drutvenog karaktera drutvo moda jest sigurno u vlastite pretpostavke i budunost, ali ti usamljeni, naputeni likovi, nadaju nam se, u najmanju ruku kao izraz osobne i drutvene stvarnosti sustava koji je socijalni karakter jednim dijelom bitno racionalizirao (Williams 2006: 56). Hesseov junak je naputen lik i on progovara u ime svih takvih i ne samo to, on e i sam rei da progovara u ime cijele epohe: Ove zabiljeke, bez obzira do koje mjere poivaju na stvarnim doivljajima, predstavljaju saznanje da se velike bolesti naeg vremena ne mogu savladati na taj nain to emo ih zaobii i uljepati, to je pokuaj da sama bolest bude predmet izlaganja (Hesse 1995: 21). Individua, stepski vuk, jedan osrednji, vrlo depresivan, osjetljiv ovjek koji je stavljen u haos prolaznog vremena, mui se da ubije onaj dio u sebi o kome je nauio da govori kao o ivotinji, drugi put on joj poputa. On se gnua od svakodnevnog ivota, eli pronai ostatke duhovnog, visokog drutva, ali ne uspijeva... oh, teko je naii na trag boji usred ivota kakav mi vodimo, usred ovog tako zadovoljnog, tako izrazito graanskog vremena, bez ikakvog duha, s pogledom na ovakvu arhitekturu i, ovakve poslove i ovakve ljude (Hesse 1987: 30). Takvo gledanje na drutvo u kom ivi tjera ga u vei ponor, depresiju i propast. A da bi se odrao, svaki ivi organizam mora se prilagoavati prirodnoj sredini. Kod ovjeka ta prilagodba odreena je kulturom odnosno kulturnom sredinom, koja je poput nekog organizma pa se ovjek zbog organskog opstanka mora prilagoavati kulturnoj sredini ona prilagoava prirodnu sredinu potrebama ljudi grupe, dakle i pojedinca (Kale, 2003 : 74). Tako Harry Haller u nadasve urednom, malograanskom stanu postaje stranac, neobian lik zbog svog posebnog naina ivota, iako ni u emu ne izaziva sukobe s tom sredinom on ivi povueno, izlazi neredovno, dane i noi provodi uz knjige i brojne boce vina. Mrzi drutvo, eli da se s njim obrauna, ali je jo uvijek lijepo vaspitan ovjek.
1 Hermann Hesse: Stepski vuk, Svjetlost, Sarajevo, 1987: 51

Popularno i visoko kroz umjetnost

Trebalo bi se ponositi bolom - svaki bol nas podsjea na visoki poloaj2

Harry Haller kao intelektualac, svoju individuu najbolje prikazuje kroz umjetnost. Kroz njegove stavove i zakljuke moemo donijeti sud o tome ko je on uistinu. Umjetnosti kroz koje ispoljava svoja stajalita su muzika, slikarstvo i ples. Od toga posebno mjesto zauzima muzika koja predstavlja njegova osnovna raspoloenja, ...tuan, pa ipak uzbuen do dna svog bia, pokuao sam da se sjetim posljednjeg svog doivljaja ove vrste. Bilo je to na jednom koncertu, svirala se prekrasna stara glazba, i tada su mi se opet, izmeu dva takta jednog piana, odsviranog na drvenim duvakim instrumentima, iznenada otvorila vrata u onaj svijet, preletio sam nebom i vidio boga na djelu (Hesse 1987:29). Vidimo da je muzika za Harrya neto uzvieno, nedokuivo, vjeno. Harry uiva u tim rijetkim trenucima. Umjetnost ovdje problematizira ovjekovu egzistenciju u korijenu, i zato nijedna druga forma ljudskog duha ne moe toliko duboko i potpuno potresti ovjeka kao umjetnost (Labus 2001:40). Harry u umjetnosti vidi bijeg od stvarnosti, vidi izlaz iz situacije u kojoj se naao, umjetnost je ustvari ono njegovo drugo ja, ono lijepo, ono istinsko.. ..uz to treba rei jo neto - postoji prilian broj ljudi slinih vrsti kojoj je pripadao Harry, naroito ih ima mnogo meu umjetnicima. Svi ti ljudi imaju u sebi dvije due, dva bia, u njima ima boanskog i satanskog, ima majine i oeve krvi, sposobnosti da budu sretni i da pate, a sve to ivi jedno u drugome, isto tako neprijateljski i zapleteno kao vuk i ovjek u Harriju (Hesse 1987: 6).
2 Hermann Hesse: Stepski vuk, Svjetlost, Sarajevo, 1987., str. 78

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Kulturalni studiji Harry u umjetnosti vidi izlaz i udi ga da je ostali svijet, malograantvina toliko slijepa da ne vidi da je smisao ivota i opstanka u umjetnosti.. umjetnost da bi opstala, mora kroz svoju ljepotu nositi (kao sadraj) istinu, i to ne samo svoju umjetniku istinu, nego egzistencijalnu istinu epohe. I upravo tu se nalazi najvia vrijednost moderne umjetnosti (Labus 2001: 52).

53

preobrazbe psihe sluaoca on mora osjeati da glazbeni doivljaji obogauju njegovu svijest. Sluanje glazbe ne znai, meutim samo percepciju zvukova i njihovih struktura; to je vie informacija o stvaralakom iskazu kompozitora, a time i stava cijele epohe (Lissa 1969: 192). Razliito stajalite prema muzici i promjenu svog vienja, Harry e donositi u drutvu sa Pablom, njihove rasprave ile su u pravcu duhovnog, ..iako nisam mogao da ujem kamerni orkestar niti da naem usamljenog prijatelja s violinom u meni je jo uvijek odzvanjala ona ljupka melodija, koju sam mogao ritmiki udiui vazduh i samo nagovjetavajui je, da odsviram samom sebi (Hesse 1987: 37). Pablo je smatrao da je muzika neto konkretno, neto to se proizvodi trenutno, dok Harry zastupa stajalite da muzika moe biti odraz duha i da je ovjek sam u sebi moe proizvoditi. ali ne postoji samo muzika ula, postoji i muzika duha. Ne postoji samo ona koja se svira za trenutak ve i besmrtna muzika koja ivi dalje i onda kad se ne svira. Moe neko, leei sam u svom krevetu, da izazove u svojim mislima neku melodiju iz arobne frule i onda je to muzika iako ne vue gudalom, niti duva u flautu (Isto, 40). Muzika je bila nalik na vrijeme koje se sledilo u prostoru, a nad njim se u beskonanost izvijala vedrina, vjeiti boanski smijeh.

Muzika najvii stepen ovjekove kulture

Mozart pomislih, prizivajui time najvoljenije i najuzvienije slike svog unutranjeg ivota.3

Ve je istaknuto da je muzika umjetnost koja u romanu zauzima posebno mjesto. Putem muzike Harry ispoljava nezadovoljstvo nad svim onim to je prolazno, to nema trajnu vrijednost. Sve to nije nastalo u duhu klasinog za njega je prolazno, trivijalno: Stajao sam nekoliko trenutaka oslukujui, omirisao krvavo kriavu glazbu, ljuto i pohotno njuei ozraje tih prostora. Jedna polovica te glazbe, ona lirska, bila je sladunjava, odve zaslaena i sva natopljena sentimentalnou, druga je pak polovica bila divlja, hirovita i puna snage, a svejedno su se obje naivno i miroljubivo spajale i tvorile u jednu cjelinu. Glazba propasti je to... (Hesse, 44). Harry iznosi svoj stav prema muzici, ali samim tim i dijeli ljude na ove i one, a uvjeti klasnog drutva stoljeima su djelovali kao plodno tlo za podjelu muzike kulture to, naravno, nije ostalo bez posljedica za razvitak muzike, razlike u ivotnim uvjetima i kulturnim doivljajima pojedinih drutvenih klasa bili su odluujui za fundamentalne razlike u sferi tradicija slualake recepcije (Lissa 1969: 268). Tako Harry, u susretu sa Pablom, mijenja svoje miljenje i poinje se pribliavati drugoj klasi, klasi koja u svakodnevnoj muzici pronalazi uitak. Iz jedne dvorane za ples pored koje sam proao zapljusnu me vrelo i grubo, kao ispiranje ivog mesa, estoka jazzglazba. Zastao sam za trenutak, oduvijek je ta vrsta glazbe, iako sam je se gnuao, za mene imala tajnu dra. Jazz mi je bio odvratan, ali sam ga volio deset puta vie nego dananju akademsku glazbu; jazz, sa svojim radosnim, sirovim divljatvom, odiui naivnom, estitom ulnou, duboko je dirnuo i mene u svijetu mojih nagona (Hesse 1987:38). Jazz kao divlja muzika u njemu izaziva buru osjeaja, ona je ustvari trenutno bila muzika njegove due, njegove unutranjosti; glazba je jedno od sredstava
3 Ibidem, str. 177.

Slikarstvo izoblienje stvarnosti

Ovaj sladunjavi, malograanski, salonski Goethe, naravno, nikada ne bi upotrijebio neki drastian, pravi i neposredni izraz.4

Da je i slikarstvo bitan segment u sagledavanju popularnog i visokog u ovom romanu vidi se putem Getheovog portreta kojeg je Harry vidio u salonu svog prijatelja Gustava: Evo me gdje sjedim ovdje kod ljudi koje smatram sebi slinim i za koje sam mislio da vole Goethea kao i ja i da o njemu imaju istu sliku kakvu sam ja u sebi stvorio, a eno gdje im tamo stoji ona neukusna, neistinita, sladunjava slika, koju smatraju divnom, ne primjeujui uope da je njen duh suta suprotnost Goetheovog duha... (Hesse 1987:94). Harry se osjea povrijeeno, on misli da se tim portretom omaloava neto to je visoko,
4 Hermann Hesse: Stepski vuk, Svjetlost Sarajevo, 1987, str. 92.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

54

Kulturalni studiji Hermina ga ui fokstrotu, plesu za kojeg i ona sama kae nije potrebno vie od sat vremena da se naui. Harry putem plesa dolazi do ljubavnice, njemu se ponovo vraa jedan od uitaka u ivotu, ali bez obzira za njega po njemu se valcer i fokstrot ne mogu nikako mjeriti i stavljati u istu ravan; ...ne mogu Mozart i najnoviji fokstrot stajati na istom stupnju i nije svejedno da li ljudima svirate boansku i vjenu muziku, ili jeftinu muziku koja ne traje vie od jednog dana (Hessse 1987: 65). On ples i glazbu dovodi u istu vezu jer postoji razlika u tome uz koju glazbu se plee, onu prolaznu ili onu vjenu: Mozarta e moda svirati i poslije sto godina, a Valenziu ni poslije dvije mislim da to mirne due moemo prepustiti dragom bogu, on je pravedan i u njegovim je rukama trajanje naeg ivota, pa i svakog valcera i fokstrota, on e sigurno uiniti kako je najbolje (Hesse 1987: 65). Harry e putem plesa osjetiti ovozemaljski uitak, bez obzira to ga se gnuao, jer smisao ivota je u plesu, u humoru.

nenadmano. On prema prijatelju i njegovoj eni izlijeva bijes i ljutnju: Nadajmo se rekoh da Goethe uistini nije ovako izgledao! Ova sujetna i plemenita poza, ovo dostojanstvo koje namiguje na potovane prisutne, a ispod povrine mukosti itav jedan svijet najljupkije sentimentalnosti! ovjek svakako moe mnogo da mu zamjera, ja se takoe esto ljutim na ovog starca koji se pravi tako vaan, ali prikazivati ga ovako, ne, to je suvie! (Hesse 1987: 58). Svoj bijes Harry e pokazati i Hermini koja e ga tad u potpunosti shvatiti: na slici nije bio onakav kakav je uistinu izgledao to se, naime, uope ne zna tano, jer je umro prije sto godina. Neki moderni slikar dotjerao je Goethea onako kakao ga je on zamiljao, i ta me je slika ljutila i bila mi je strahovito odvratna, ne znam da li moete to da razumijete? (Hesse 1987: 66) Slika koju je naslikao moderni umjetnik predstavlja sliku tadanjeg drutva i njenog vienja stvarnosti: Osnovna promjena koja se dogaa modernoj umjetnosti, najvidljivije u slikarstvu jest ovaj porast stvaralakog subjektiviteta i oslobaanje od predmetnosti i znaenja u umjetnikom djelu (Labus 2001: 63). Predmetnost i znaenje postaju konstituenti klasinog poimanja slikarske istine, u kojoj su oni, manje vie vezani za znaenje zbiljskog svijeta i njegovo prikazivanje, oni odreuju percepciju umjetnika i promatraa djela, ali odreuju i njihovo poimanje istine umjetnikog. (Isto, 63). Koliko je Harry bio vezan za slikarstvo vidimo i po njegovoj sobi: o zidove objeene slike, prikvaeni crtei, a ponekad i slike izrezane iz novina koje su se esto mijenjale. Visjela je tu slika nekog junog pisca, neko je vrijeme na zidu visio jedan sijamski Buda, a zamijenila ga je najprije reprodukcija Michelangelove Noi te potom jedan portret Mahatme Gandhija (Hesse 1987: 15).

Ka zakljuku
Glavni lik romana predstavnik je tipinog njemakog intelektualca, obrazovanog na klasini nain. Kroz cijeli roman protee se pitanje ko je ustvari Harry Haller i koja je njegova uloga u svijetu. Odgovor nam se donosi u treem dijelu romana, tj u Traktatu o Stepskom vuku gdje sam Hesse naglaava kako je pogled Stepskog vuka proniknuo svekoliko nae vrijeme, svekoliko marljivo prenemaganje, sav treberaj, svu ispraznost, cijelu povrnu igru jedne umiljene, plitke duhovnosti ah, iao je pogled naalost jo dublje, iao je dalje nego to je tek pogled na nedostatke i beznadnost naeg vremena, nae duhovnosti, nae kulture. Iao je sve do u srce svekolike dvojbe jednog mislioca, moda jednoga koji znade, sumnju u dostojanstvo i smisao ljudskog ivota uope (Hesse 2003: 12). I sam Hesse se pita da li smo mi, stari poznavaoci i potovaoci nekadanje Evrope, nekadanje prave muzike, nekadanjeg pravog pjesnitva, samo sitna, glupa manjina, sastavljena od komplikovanih neurotiara koji e sutra biti zaboravljeni i ismijani? Da li je ono to se nazivalo kulturom, duhom, duom, ono to se nazivalo lijepim i svetim bilo samo utvara, ve odavno mrtva, koju samo jo nekolicina smatra pravom i ivom? Vidjeli smo kako je roman samo jedan od dokaza kako stvarnost utjee na drutvo, i kako se to najbolje

Ples pokreti duha

Ples - to nisam ja, ali njoj jednostavno, ne mogu odoljeti.

Hermina do Harrya dopire putem plesa. On je i sam iznenaen, ni sam ne vjeruje da se u njegovoj sobi uje muzika za ples pa sam osjeao kako u meni starom poznavaocu glazbe, usprotivilo sve to sam osjeao protiv gramafona, protiv jazza i suvremene glazbe za ples. Da odsad u mojoj sobi, mojoj eliji za razmiljanje, mom utoitu, pored Novalisa i ana Paola odzvanjaju ameriki lageri za igru i da ja uz njih igram, bilo je ustvari i vie nego to je jedno stvorenje moglo da trai od mene (Hesse 1987:64).
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Kulturalni studiji
Visoko klasina glazba (Mozart) valcer stepenite (mjesto nadahnua) soba (mjesto stvaranja) duhovna slika Getea Umjetnik Popularno Jazz fokstrot ulica (mjesto lutanja) kafana (mjesto svakodnevnice) portret modernog umjetnika Graanin
LITERATURA Bahtin, Mihael: O romanu, Nolit, Beograd 1989.

55

ispoljava kroz umjetnost, posebno knjievnost. Roman je pun opreka izmeu popularne i visoke kulture: Hesse je graanin svijeta i vizionar budunosti. On je neophodan svakom pojedincu koji osjea potrebu za radikalnim mijenjanjem svojih nazora, svoje linosti, svog naina ivota.On donosi zakljuke ne samo o drutvu u kojem se nalazi sada, ve i onom prije i onom to nam dolazi: Neu samo ja, zavriti sutra ili prekosutra, zakopan u blatnjavu ilovau uz zbunjenost i pritvornost uesnika, ve se tako zavrava sve, sva naa stremljenja, celokupna naa kultura, sva naa vjera, sva naa ivotna radost i volja za ivotom koja je tako bolesna i koja e uskoro biti tamo zakopana. Na kulturni svet je groblje, na kome su Isus Krist i Sokrat, Mozart i Hajdn, Dante i Geothe samo izblijedela imena na zaralim limenim ploama(Hesse 1995: 54). U pravom smislu rijei Harry je slomljen, raspolovljen pri penjanju uza stepenice u svoju sobu, svoju prividnu domovinu, ostaje da sjedi na stepenitu, utonuo u posmatranje jedne azaleje, jedne araukarije, cvijea koje, kao pojava vie vrste iz tueg stana, na njega djeluje kao poziv: da se smiri, da se pribere, da se sredi, kratko da bude jednostavan kao ono. Djelo je opomena ovjeku da mora vjerovati u sebe kao u stabilan i autonomam entitet, u svom predoavanju on mora biti konstantan, lien kolebanja, i neposredno prepoznatljiv od drugog, drugim rijeima, on mora posjedovati identitet, mora se boriti da, bez obzira na pritiske svakodnevnice i drutva, ouva vrijednosti koje posjeduje i da ne odbacuje ono visoko u sebi radi nekih obinih, trivijalnih, i jo konkretnije, popularnih stvari.

Duda, Dean: Politika teorije, zbornik rasprava iz kulturalnih studija, Raymond Williams Analiza kulture, Disput Zagreb 2006. Focht, Ivan: Istina i bie umjetnosti, Svjetlost, Sarajevo, 1959. Hesse, Hermann: Stepski vuk, Zagrebaka naklada, 1996. god., Zagreb Kale, Eduard: Uvod u znanost o kulturi, Pan liber, Zagreb, 2003. Kaufman, Jean Claude: Iznalaenje sebe (jedna teorija identiteta), prijevod Marko Gregori, Anti babarus, Zagreb, 2006. Labus, Mladen: Umjetnost i drutvo, ontoloki i socioantropoloki temelji suvremene umjetnosti, Institut za drutvena istraivanja, Zgreb, 2001. Zofia, Lissa: Estetika Naprijed, Zagreb, 1977. glazbe/ogledi, Biblioteka

Summary
Ever since Romanticism, when the novel began to take over the role of the dominant genre in literature, an artist became one of the main themes and preoccupations: an artist, a poet, a painter, a composer all typical characters from that period until today. In the society an artist usually becomes social or psychological outsider and a loner. The problem arises when you need to merge two identities - a man and an artist. The artist is created in the man, but one part of the man in never changed - although our experiances are constantly changing, a core of our personality that is hard to describe, always remains the same despite all the changes we are exposed to.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

56

Kulturalni studiji

Belkisa Doli

Elementi popularne kulture u romanu Orhana Pamuka Zovem se Crvena

Saetak
Cilj lanka je da istrai neke znaajne smjernice kulturalizma te elemente visoke i niske kulture u romanu Zovem se Crvena, autora Orhana Pamuka. Pamuk kao najitaniji i najomiljeniji turski knjievnik dao je niz djela kojima je uspio ostvariti internacionalnu karijeru. Dokaz tome je i Nobelova nagrada za knjievnost i druge nagrade koje ovog knjievnika stavljaju u sami vrh. Roman o kojem e biti rije u tekstu to slijedi, osigurao je Pamuku sakralno mjesto u panteonu svjetske literature, a u ovom lanku e biti prikazan kao primamljiva ljubavna pria, originalan triler i fascinirajua pripovijetka o razlikama u istonjakim i zapadnjakim shvatanjima vjere, umjetnosti, a samim tim i ivota. Krajnji cilj je da se dokae kako kulturalni studiji, a u sklopu njih popularna kultura, postaju dominirajui elementi modernistikih i postmodernistikih romana i da je spoj knjievnosti i kulture postao neraskidiv. Kljune rijei: popularna kultura, sinkretizam, identitet

Rije je o originalnom i nadasve samom sebi protivrjenom1, a ujedno i savreno skladnom i jasnom Orhanu Pamuku. To je jedini turski knjievnik kojem je polo za rukom ostvariti internacionalnu karijeru nezapamenih razmjera, pobrati najprestinije domae i inozemne knjievne nagrade ukljuujui i Nobelovu nagradu za knjievnost koja mu je osigurala sakralno mjesto u panteonu svjetske literature. Islamistiki krugovi u Turskoj su se pitali zato su ga zapadnjaki knjievni kritiari i italaka publika
1 Da je Pamukova osobnost oduvijek bila istkana od niti kontradiktornosti, najbolje govori injenica da je u djetinjstvu i mladosti matao o tome da postane slikar, no ipak se odluuje za studij graevinarstva kako bi ispunio san roditelja i nastavio koraati ve utabanom stazom svojih predaka (otac i djed su bili ininjeri). Ipak, njegov duh ne dozvoljava sputavanje ni zbog najplemenitijih namjera ispunjavanja elje svojim najmilijima - pa se prebacuje na urnalistiku i time pribliava onom zanatu koji mu najbolje lei, a da toga nije bio svjestan do dvadest i druge godine ivota. Naravno rije je o jednom manuelnom zanatu koji se slui perom i inspiracijom kao alatom.

Sinkretizam jednog identiteta

ovjek koji oscilira izmeu najrazliitijih vrsta umjetnosti (slikarstva, arhitekture, i knjievnosti), istovremeno moderni zapadnjak i zakleti istonjaki tradicionalista, autor koji je od strane publike do zauujue mjere omiljen, ali s druge strane i omraen. Ne postoje dvije osobe na svijetu, posebno ne u knjievnosti za ije ime bi se vezalo toliko oksimorona.
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Kulturalni studiji tako srdano prihvatili, stavljajui ga rame uz rame s Borgesom i Calvinom. Kritike u daljnjem tekstu su samo neke od onih kojima je poaen. U Daily Telegraph, jednom od najitanijih dnevnih listova koji se distribuiraju u cijeloj Velikoj Britaniji i na meunarodnoj razini, britanski knjievnik i knjievni kritiar Tom Holland je povodom romana Zovem se Crvena rekao da Zapadnjaci mogu biti zahvalni to postoji romanopisac poput Pamuka koji je most izmeu njihove kulture i podjednako bogatoga naslijea Istoka. Slini komentari su bili i na amerikom tritu: Pamuk pokazuje strpljenje i kompetenciju devetnaestostoljetnih majstora proze i njihovih nasljednika Prousta i Manna. Knjiga Zovem se Crvena koristi umjetnost minijature kako bi istraila duu nacije. (Updike, 2001:92) ak je i na junoslavenskim prostorima ovaj roman zduno prihvaen i pohvaljen. Tako naprimjer dr. Mirjana Marinkovic, upravnik Katedre za orijentalistiku Filolokog fakulteta u Beogradu, za roman Zovem se Crveno kae da bogatstvom jezika, obiljem slika, asocijacija, poniranjem u bit islamske civilizacije i njenim dodirima s renesansnim duhom, jedinstvenom kompozicijom i strukturom djela Orhan Pamuk potvruje da je jedan od najveih pisaca dvadeset prvog stoljea. Da li je takav gostoljubiv prijem moda iz razloga to je kritiki pristupao islamistikoj tradiciji radi podilaenja postulatima Zapada, pitali su se turski ortodoksni islamistiki krugovi. On se naravno ne slae s tom konstatacijom to argumentiraju njegove sljedee izjave: Moj moto je uvijek bio: budi hrabar, budi zapadnjak to moes vie i isto toliko pokuaj biti istonjak, istovremeno tradicionalan. Ljudi esto misle da su te dvije stvari oprene, ali to vie ide u oba pravca, vie e se elektriciteta nai izmeu ta dva pola. Mnogo puta sam u Turskoj sreo ljude, pogotovu meu onima koji sebe zovu modernima, prozapadnim, da se plae prihvatiti tradiciju. Postmodernizam jeste takav da vas moe uiniti tolerantijim, pokazati vam put u kojem moete biti otvoreniji za tradicionalne utjecaje. to se tie utjecaja, stvari, po mom miljenju, ovako stoje: Cervantes je pisac koji je apsolutno bio pod utjecajem Istoka, on je, uostalom, bio i zatoenik u Aliru. On je, svakako, utjecao na Hoffmana i Edgara Allana Poea, a oni na Kiplinga. I onda dolazi Borges. Sve njih je nemogue predstaviti iskljuivo preko kodova zapadne civilizacije. Moje knjige je nemogue itati iskljuivo u istonjakom kljuu. (DANI, 2000, br.176)

57

Pamuk je neko vrijeme ivio u Sjedinjenim Amerikim Dravama (New York, gdje na Sveuilitu Kolumbija predaje kao gostujui nauni radnik) i ne porie da mu je tamo bilo lijepo, ali Istanbul2 smatra svojom zemljom i inspiracijom. To nas i ne treba uditi jer po Terry Eagletonu biti u dvostrukoj poziciji, znai biti istodobno unutar i izvan neke pozicije, zaposjesti teritorij i istodobno skeptino zastajkivati na granicama, to je mjesto odakle esto dolaze najintenzivnije i najkreativnije ideje. (Eagleton, 2005:43). Pamuk je porijeklom iz prozapadno-evropski orijentisane obitelji koja je potiskivala istonjaka naela i on sam esto ima obiaj rei da kad se neto potiskuje u prolosti uvijek ispliva u budunosti i da je on ba to to ispliva.

Stvaralatvo sa dva fronta

Pitanje identiteta, ljudska otuenost i izgubljenost kao posljedica konflikta islamskih i evropskih vrijednosti motiv je koji proima cjelokupno stvaralatvo Orhana Pamuka, ime potvruje tezu Edwarda Seida da je narativ u sreditu svega onog to su istraivai i pisci govorili o stranim i dalekim krajevima svijeta; on je postao i metod kojim kolonizirani narodi dokazuju svoj vlastiti identitet i postojanje svoje vlastite historije. (Said, 2000:4). Tako i Pamuk, erudita izuzetnoga knjievnog talenta donosi naslove u kojima je identitet osnova: Devdet-beg i njegovi sinovi, Bijeli zamak, Crna knjiga, Skriveno lice, Novi ivot, Snijeg, Istanbul.3 I taman kad pomislite da ne moe nadmaiti visoki horizont oekivanja koji je sam sebi kod publike nametnuo, izlazi novi roman i plijeni panju kao da je tek probio led: Zovem se Crvena, roman u kojem e autor imaginativnim rekonstruiranjem prolosti preispitati odnos izmeu fikcije i historijskih injenica narativiziranjem historijskog znanja o prolosti Osmanskog carstva, ali i demaskirati tekstualnu iluziju kao i duhovnu i kulturnu povijest Turske. (Deni-Grabi, 2010: 92).
2 Iako je zbog svojih romana bio izloen prijetnjama i javnom prozivanju u negativnom kontekstu, ipak u Istanbulu ima poseban tretman, tretman razmaenog kraljevia kojeg svi poznaju kao autora vrhunskih djela koja bivaju prodana u tiraima preko dvjesta hiljada primjeraka. Zato bi onda iao u neku drugu zemlju i tamo pod politikom ili nekom drugom vrstom azila ivio kao graanin drugog reda. 3 To su svojevrsni bestseleri, prozni spektakli koji su svojom kontraverznou, kompleksnom, uznemirujuom ,pitkom fabulom, te dubokom psiholokom razradom likova uzdrmali najprije tursku, a potom i iru javnost.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

58

Kulturalni studiji

Radnja njegovog najslavnijeg romana Zovem se Crvena smjetena je u esnaesti vijek, u Istanbul, grad koji se u to vrijeme nalazi na razmeu dviju potpuno razliitih kultura i civilizacija, grad koji tei prozapadnjakim vrijednostima, a odie nekom misterioznom orijentalnom ljepotom i melanholijom. Samim tim to je na granici, to je grad sa najmanje dva identiteta, a to odmah podrazumijeva da e se svako u njemu pronalaziti, jer identitet nije dan jednom za svagda, on se izgrauje i preobraava tijekom cijeloga ivota. (Maalouf, 2002:27). Izvan zidina raskonog dvora caruju bijeda, bolesti, tenzije i nezadovoljstvo. Osmansko carstvo je tako blizu pada u ponor iz kojeg nema povrata. To, dakako, ne znai da i neprijatelj treba znati kakav krah i autodestrukcija prijeti nekad najjaem kraljevstvu, pa Sultan naruuje knjigu u slavu svoje vladavine koja e prikazati svu veliinu i snagu Otomanskog carstva. Runo ispisane i oslikane knjige, sa motivima perzijskih ahova, velianstvenih harema i palaa, ejtana i dina, bile su izuzetno rijetke, skupocjene i namijenjene samo elitnijem sloju drutva. U tu svrhu slutan zatrai da se okupe najbolji iluminatori u zemlji ija je tajna zadaa da oslikaju knjigu u stilu tadanjih evropskih majstora, odnosno u stilu renesansnih slikara. Meutim, ta figurativna umjetnost se smatrala antiislamistikom, pa je kao takva predstavljala ivotnu opasnost za izvritelje naloga, zbog ega nijedan iluminator ne smije vidjeti knjigu u cijelosti. Pokreta radnje je nestanak jednog od minijaturista, a zatim niz ubojstava koja na zahtjev Sultana moraju biti rasvijetljena za tri dana. Jedini trag koji vodi razjanjenju misterija nalazi se u nedovrenim iluminacijama. Ovim nainom graenja teksta, dakle uvoenjem fikcije u povijesni kontekst, Pamuk reprezentira fikcionalni karakter i logiku na kojoj se razvija tekst, a to je jedna od osnovnih osobina metaproznih tekstova - opozicija izmeu graenja fikcionalnog sveta koji sledi logiku tradicionalnog realizma, i postupka ogoljavanja te iluzije, kojim se itaocu skree panja na status teksta kao artefakta. (Luki, 2001: 97). U tu naizgled kriminalistiku tematiku unosi se jedna mladalaka ljubav koja je nasilno prekinuta u samom zaetku i nastavlja se u zreloj fazi njenih aktera, te religijske i filozofske rasprave najprije o sutini umjetnosti, poimanju ljubavi, ivota, smrti a samim tim i svijeta openito.
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Elementi popularne kulture u romanu Orhana Pamuka Zovem se Crvena

U opseg pojma kulture ulaze najrazliitiji aspekti drutvenog ivota, nain ivljenja, rad, obrazovanje, nain na koji ljudi jedu, oblae se, kupuju, vole, zabavljaju se, dakle na razliite drutvene prakse koje ljudi stvaraju i pomou kojih organizuju i shvataju vlastiti svijet. Jednom rijeju, kultura je mogla da podrazumijeva sve to se tie ljudi i emu su ljudi, pripadnici razliitih klasa, davali odreeno znaenje. Poetkom dvadesetog vijeka u Velikoj Britaniji se poinje raati zanimanje za kulturu i naslijee industrijalistike radne klase.

Naslovna strana engleskog izdanja

Riard Hogart, Rejmond Vilijams i Edvard P. Tompson dokazali su da obini ljudi takoer uestvuju u stvaranju kulture kao i elita, te da je nemogue diskvalifikovati ih, odsjei od onog to ini jedan sloen koncept kulture. Hogart i Rejmond Vilijams su bili pripadnici niih slojeva drutva, pa su imali direktan kontakt s ljudima koji su bili konzumenti masovne kulture, a uz to su bili i instruktori u novim veernjim kolama koje su se otvarale u to vrijeme u Engleskoj s ciljem obrazovanja irih slojeva. U romanu Zovem se Crvena nalazimo mnotvo elemenata kulture, kako one rafinirane, tako i one niih slojeva. Na cilj je da istraimo neke znaajne smjernice kulturalizma, te elemente visoke i niske kulture u romanu Zovem se Crvena. Krajnji cilj je da se dokae kako kulturalni studiji, a u sklopu njih

Kulturalni studiji popularna kultura, postaju dominirajui elementi modernistikih i postmodernistikih romana, i da je spoj knjievnosti i kulture postao neraskidiv: nain ureenja interijera:

59

trend iluminacije na svemu i svaemu i najee traeni motivi:

Skladno ukraeni zidovi sobe, ukrasi na prozorima i ramovima, uvijene i okrugle are na ilimu crvenom kao bezglasni krik iz vaeg stisnutog grla, fino izvezeni uti i plaviasti cjetovi na predivnom jorganu. (Pamuk, 2007 : 12) modni trendovi kad je odjea u pitanju:

Izraivao sam samo iluminacije i pozlate; ukraavao sam margine stranica, bojio okvire, ucrtavao areno lie, grane, rue, cvijee, ptice, razigrane oblake u kineskom stilu, prepletene listove, ume boja i gazele, galije, vladare, drvee, palate, konje, lovce skrivene u njima Prije sam ukraavao i poneki tanjir, poleinu ogledala, kaiku, ponekad tavanice vila i ljetnjikovaca na Bosforu, poneki koveg (Pamuk, 2007 : 9-10)

Evo torbarke! Stigla torbarka! Imam najfiniji muslin dostojan svakog padiaha, sjajne alove iz Kamira, kadifu iz Burse, najbolje egipatsko platno za koulje, prekrivae od vezenog muslin, posteljinu, arene maramice. Torbarka! (Pamuk, 2007 : 89) distinkcija izmeu ivota elitnog sloja i taloga drutva, prikazana kroz ceremonijalne obiaje prilikom vjenanja:

Meutim, ekura iznad sebe nije imala ni baldahin od krvavaocrvene svile, koji su postavljali iznad svake bogate djevojke da bi je na njenoj svadbi zatitili od urokljivih oiju(...) a ni slukinju koja bi ila pred njom, nosei velike svadbene svijee ukraene voem, zlatnim i srebrenim listovima () Skinuvi sa konja svoju prelijepu mladu onako kako to tradicionalno ine mladoenje i, uzevi je pod ruku, iz torbe koju sam ranije pripremio, laganim pokretima, kako bi me svako mogao pratiti i uivati u tome, posipao sam srebrne novie po njoj. (Pamuk, 2007 : 218) lokacije koje bogatai posjeuju radi razonode, oputanja:
Naslovna strana turskog izdanja

A sada su kafane mjesta gdje meraklije i bogatai uivaju sjedei i izvodei svakakve nepodoptine, zato kafane treba pozatvarati i prije nego tekije () Odu u kafanu i pijui kafu toliko se izgube da sluaju to im govori obina dukela, mislei da je istina. (Pamuk, 2007 : 18) nain darivanja najviih dravnih vrhova te povoenje za zapadnim manirom oblaenja kunih ljubimaca:

pomama za vlastitim ivopisnim slikama, odnosno portretima:

Kao da ih je zahvatila zaraza, svi su naruivali svoje portrete. () Oni bogati i moni naruivali su portrete da bi predstavljali svjedoke i uspomene na njihovo postojanje, i kao simbol njihovog bogatastva i moi. Da vjeno stoje ondje, pred naim oima, jedan drugome dokazuju svoje postojanje, istiui svoju posebnost i razliitost. (Pamuk, 2007 : 114 ) iluminiranje zaljubljenih vladara u likovima vjeitih mitskih ljubavnika:

Mletaki dud, osim silne kineske svile i kineske grnarije s plavim cvjetiima, Nurhajat, kerki naeg padiaha, poklonio je jo neto. Ne znate ta? Jedno evropsko kue krzna mekanijeg od svile i samurovine. Pas je bio toliko prefinjen da je imao i odijelce od prave crvene svile. Pria se da u toj evropskoj dravi svi psi nose odijela i da je jedna dama kada je ugledala golog psa, ili njegov organ, ne znam tano, vrisnula: Pa ta ivotinja je gola! i onesvijestila se. (Pamuk, 2007 : 20)

Crtajui Ferhada, kako pati zbog ljubavi prema irin, Mednuna i Lejlu kako se enjivo pogledavaju, Husreva i irin, crtao je Kana i njegovu tatarsku krasoticu. () Kasnije, kad se zaljubio u mene, izradio je jo jedan. No, umjesto Husreva i irin nacrtao je sebe i mene, Crnog i ekuru. (Pamuk, 2007 : 45)
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

60

Kulturalni studiji upliv usmenih predaja, pria i legendi u roman, odnosno u sofisticiranu umjetnost to je i razlog da se u veini eseja o Pamukovom stvaralatvu uglavnom spominju dva uticaja: borhesovsko pismo u ogledalu i tradicija naracije naslijee Hiljadu jedne noi: Na kraju ispriat u vam neto i o franakim slikarima ; ako ima onih kojima slue kao uzor, neka im to bude nauk. (...) etali jednom tako nekom franakom livadom veliki franaki slikar i neki drugi veliki umjetnik te razgovarali o umijeu i umjetnosti. Tokom etnje pred njima se pojavi uma. Onaj vjetiji u slikarstvu, ree onom drugom: Slikanje novim stilom zahtijeva veliki talenat. Kad nacrta neko drvo u ovoj umi svako ko pogleda sliku, ako poeli, moe doi ovamo i prepoznati ga meu ostalima na osnovu te slike. Allahu sam zahvalan ja, ubogo drvo pred vama, to me nisu nacrtali sa takvim naumom. Ne zbog toga to se plaim da bi me, nacrtanog na taj nain, istanbulski psi zapiavali mislei da sam pravo drvo, nego zato to ne elim da budem pravo drvo, nego ono to drvo predstavlja. (Pamuk, 2007 : 56) spoj popularnog kriminalistikog i ljubavnog romanesknog anra: Ko je moj ubica prema kojem osjeam toliki gnjev? Zato me je ubio tako iznenada? Zapitajte se sami. Kaete jedan ko nijedan, svijet je pun bezvrijednih i podlih ubojica. Upozorit u vas: iza moje smrti krije se gnusna zavjera upuena protiv nae vjere, tradicije i pogleda na svijet. (...) Kada sam stigao u grad mislio sam da tu postoji samo smrt, a onda sam sreo i ljubav. No, tada ,kad stigoh u Istanbul, ljubav je bila daleka i zaboravljena kao i moje uspomene na grad... (Pamuk, 2007 : 12)

Jednom davno u nekoj tvravi meu brdima sjeverno od Herata ivio jedan mladi kan koji je volio iluminacije i slikarstvo. Od svih ena u haremu volio je samo jednu. I prekrasna Tatarka voljela je samo njega. Cijele noi provodili su u voenju ljubavi i bili su toliko sretni da su poeljeli da vjeno traje. Shvatili su da je najbolji put do ostvarenja sree posmatranje prelijepih crtea starih majstora nacrtanih u knjigama. Posmatrajui savrene crtee, koji su se neprestano ponavljali, osjeali su da vrijeme stoji i da se njihova srea preplie sa zlatnim vremenima o kojima prie govore. (Pamuk, 2007 : 96)

Zakljuak
Roman Zovem se Crvena je reprezentativan primjerak postmodernistikog stvaralatva koji obiluje elementima svojstvenim ba tom knjievnom usmjerenju. Od tih karakteristika u dotinom romanu najzanimljiviji je svakako povratak na zavodljivu, dinaminu i nadasve pitku fabulu, intertekstualnost, inspiracija povijeu te postupci poigravanja sa takom gledita i participacije itatelja. Ovu fascinirajuu pripovijetku kazuju sami likovi pa svako novo poglavlje omoguuje uvid u dogaaje iz drukije perspective, a itatelj ima dojam da sva deavanja gleda odozgo, iz udobne loe pozorita. Promjenom taaka fokalizacije Pamuk pokuava naglasiti kako ne postoji jedinstvena istina, ve svaki lik ima svoju istinu u koju vjeruje i koju nesmiljenom estinom brani. U tu borbu uvlai i itatelja kojeg primorava da zauzme poziciju manje ili vie imaginarnog knjievnog lika ili pak sudije koji e donijeti okrivljujuu ili amnestirajuu presudu.

Naslovna strana ekog izdanja

prividno jednostavan, ljubavni i kriminalistiki zaplet proet je religijskim i filozofskim promiljanjima to je zapravo sastavni dio jedne kulture:

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Kulturalni studiji Pamuk inom uvoenja itatelja na statu ini da mu roman dobije predznak popularno, a vdijeli smo na konkretnim primjerima kako je roman pun popularne i visoke kulture. Ovaj roman je savrena ljubavna pria koja je prepuna intriga, ali ipak zavrava happy endom, to takoer roman svrstava u kategoriju popularno. On je ujedno i misterij, fascinirajui triler, ija radnja tee hronoloki i postupno do konanog raspleta kao i kod svih kriminalistikih romana. Mogue je uoiti izvjesne slinosti izmeu Pamukovog romana Zovem se Crvena i Ecovog romana Ime rue, jer razjanjenje ubojstva kod obojice slui samo zatvaranju narativnog dijela kriminalistike prie, ali ono to ini duhovni etimon djela ostaje u sjeni i ne dozvolja da se pronikne i interpretira. Proimajui ljubavno i kriminalistiko ili ako upotrijebimo popularne pojmove, proimajui ljubi i krimi, Pamuk je satkao djelo vrhunske vrijednosti, djelo koje je reprezntativno kao djelo postmodernizma, ali i djelo kulturalnih te novih, savremenih, jo neistraenih studija.
Literatura Deni-Grabi, A. (2010). Zovem se crveno minijature o prolosti, Bosanskohercegovaki roman na kraju XX stoljea. Brko: BZK Preporod. Eagleton, T. (2005). ta nakon teorije. Zagreb: Algoritam. Luki, J. (2001). Metaproza: itanje anra. Beograd: Stubovi kulture. Maalouf, A. (2002). U ime identiteta. Nasilje i potreba za pripadnou. Zagreb: Biblioteka Prometej. Pamuk, O. (2007). Zovem se Crvena. Sarajevo: Denis. Said, E. (2001). Kultura i imperijalizam, u Izraz, asopis za knjievnu i umjetniku kritiku, god. III, broj 10-11, Sarajevo. Solar, M. (2005). Retorika postmoderne. Zagreb: Matica hrvatska. The New Yorker Times, Updike, J. (2001). Books, Murder in Miniature,

61

Sumarry
The aim of this article is to seek some significant directions in culturalism and elements of high and low culture in the novel My name is Red by Orhan Pamuk. In these last years Pamuk, who is the most read Turkish author, sold many works and attracted not only domestic audience but also foreign audience, hence building himself an international career. Proof of that is a huge variety of rewards and acknowledgements, among which Nobel Prize for literature. The novel, that ensured a renowned place for Pamuk in world literature, will be here presented as attractive love story, an exciting thriller and a fascinating tale about differences in eastern and western understanding of religion, art, love and life as whole.The final goal is to show how cultural studies, and popular culture as a part of them, become dominant element in modern and postmodern novels and to prove that connection between literature and culture has become indivisible.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

62

Sociologija

Elvira Islamovi

Obrazovanje i rodne uloge

Saetak Cilj ovoga rada je da istraujui razvoj obrazovanja ena, ispita spolne/rodne nejednakosti u okviru razliitih obrazovnih sistema u drutvenoj prolosti Bosne i Hercegovine. Rod kao kompleksan sociokulturni fenomen, ovdje se razumije kao drutveno konstruiran u smislu da su razlike u ponaanju mukaraca i ena nauene, a nisu neizbjena posljedica biologije. Prema tome, pripisivanje roda i rodnih uloga drutveno je proizvedena posredstvom oblikovanja ponaanja tokom procesa socijalizacije. Budui da je obrazovanje kljuni element socijalne mobilnosti i sredstvo pomou kojeg se odreene drutvene uloge raspodjeljuju pojedincima, postoji visok stupanj korelacije izmeu stupnja obrazovanja i socijalnih poloaja. Obrazovanje je takoer povezano i sa socijalnom nejednakou. Patrijarhalni odnos prema kolovanju ena i rodno odreena diferencijacija u okviru pojedinih obrazovnih sistema tokom prolosti, oteavali su proces profesionalizacije i ulazak ena u pojedine profesije. Nastojanje da se otkrije, razumije i interpretira drutvena i obrazovna prolost ena, u osnovi predstavlja pitanje drutvene konstrukcije i specifinosti rodnih karakteristika i naina na koji se u drutvu konstruira razliitost i nejednakost. Pritom je vano naglasiti dakategorija roda mora biti shvaena u kontekstu drutva i da je o tom kontekstu ovisna. Kljune rijei: Obrazovanje, nejednakost, ene, rod, rodne uloge Proces obrazovanja ena tekao je razliitim intenzitetom u pojedinim zemljama. U Evropi ene su sve do samog kraja sedamnaestog stoljea obrazovanje mogle stei iskljuivo u plemikim i imunim gradskim porodicama koje bi zaposlile privatnog uitelja ili odlaskom u neki od samostana u kojima se pouka sastojala uglavnom od crkvenog nauka i usputnog uenja, itanja i pisanja. Tek nakon graanskih revolucija, a posebno u devetnaestom stoljeu doputa se enama pristup obrazovanju.
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

kolovanje enske djece u Bosni i Hercegovini razvijalo se znatno sporije u odnosu na kolovanje muke djece. Razlozi tome ne lee samo u konzervativnom shvaanju o (ne)potrebi kolovanja enske djece, ve i o injenici da se potreba za pismenou i prve kole u Bosni i Hercegovini javljaju za potrebe educiranja vjerskog kadra to samo po sebi iskljuuje ene. Prve kole kod katolikog i pravoslavnog stanovnitva u Bosni i Hercegovini su organizirane da bi se osposobio sveeniki stale za pomaganje pri crkvenim obredima. U prvim franjevakim pukim kolama u Bosni nalazilo se samo poneko ensko dijete, doku kolama hercegovakih franjevaca enske djece nije bilo uope.1 Razdoblje od kraja 19. i poetka 20. stoljea uzima se kao poetak masovnijeg procesa obrazovanja. Prema slubenim podacima 1876. godine u Bosni i Hercegovini je bilo 917 mekteba, koje je pohaalo ukupno 40.779 aka, od toga 28. 445 djeaka i 12. 334 djevojice.2 Godine 1854. spominje se novoosnovana enska kola u Sarajevu. O ovoj koli nalazi se jo nekoliko podataka do kraja osmanskog perioda u BiH. U godini 1872. imala je 12 uenica.3 Jedna od prvih otvorenih kola u kojima su se kolovala enska djeca, bila je enska kola pod imenom kola Stake Skenderove, otvorena u Sarajevu 1858. godine. Ova srpska privatna kola bila je ustvari osnovna kola koja je pored ostalih predmeta imala i enski runi rad. Engleskinja Adelina Paulina Irbi otvorila je 1869. godine ensku kolu u Sarajevu pod nazivom Mis Irbijin zavod. Programski gledano i ova je kola bila slina osnovnoj koli sa sadrajem enskog runog rada. Nastavni plan i program kasnije su proirivani. Ova kola radila je i za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. Postojanje ove kole, koja je optuivana za irenje protestantskog vjerskog uenja, bio je povod za otvaranje enskih pukih kola za hrvatsku djecu u Bosni i Hercegovini i dolazak asnih sestara. Tako je u posljednjih sedam godina turske vladavine u Bosni i Hercegovini otvoreno est kola Drube milosrdnih sestara sv. Vinka.4 Znaaj ovih kola lei u injenici da se kolovanje enske djece dovodi u ravnopravan odnos sa kolovanjem muke djece. Kod muslimanskog stanovnitva enska djeca pohaala

Sociologija su muslimanske poetne kole, mektebe, a kasnije i rudije. Katolika djeca kolovala su se u pukim kolama sa osnovnom obukom koja je obuhvatala tada: itanje, pisanje, matematiku i gramatiku. Sredinom devetnaestog stoljea u zemljama AustroUgarske monarhije uvedeno je ope i obavezno osnovno obrazovanje i za ene.5Upis enske djece u pojedine kole Austrougarske Monarhije omoguilo je enama da uu u neka zvanja, uglavnom uiteljska. U Austro-Ugarskoj je zakonom iz 1869. godine enama doputeno da predaju samo u prva etiri razreda osnovne kole. Istovremeno, za jednak, esto i obimniji posao u pojedinim kolama dobivale su i upola manju plau, a uz to su bile diskriminirane pravilima poput zabrane udaje za uiteljice.6 Situacija je bila slina i u drugimpodrujima, gdje sueneimale podreen drutveni status. Polovinom 19. stoljea u Bosni i Hercegovini se uvia potreba za obrazovanjem i enske djece, to je rezultiralo otvaranjem posebnih enskih osnovnih kola u Sarajevu i Mostaru. Po ugledu na sline kole u susjednim zemljama u ove kole se kao glavni predmet uvodi enski runi rad, to ove kole u oima roditelja i javnosti ini privlanijim za kolovanje enske djece. Sve do devetnaestog stoljea ene nisu imale mogunosti vieg obrazovanja, ve samo osnovnog. Prema zvaninim statistikama Zemaljske vlade, u Bosni i Hercegovini su nakon austrougarske uprave Bosnom i Hercegovinom, postojale ove muslimanske kole: rudije - 18, medrese - 18 i mektebi - 499. U ovim kolama radilo je 535 uitelja i 18 uiteljica. kole je pohaalo ukupno 23.308 uenika, od toga 15.948 uenika i 7.360 uenica.7 Austro-Ugarska je smatrala da je za kulturno zaostalu Bosnu i Hercegovinu primjerenije odvojeno kolovanje muke i enske djece. U novembru 1879. godine Zemaljska vlada je otvorila u Sarajevu Narodnu djevojaku kolu za kolovanje djevojica. Nastavu u toj koli vodila je Olga Hrmann. kola je u poetku imala 75 uenica, a kasnije se razvila u Viu djevojaku kolu sa osam razreda.8 U osmom razredu uenice ue stilistiku, raunstvo, crtanje, njemaki jezik, kuanstvo, ali najvie panje posveeno je runom radu, crtanju krojeva, krojenju i ivanju. Prema sadraju nastavnog gradiva, kao i u veini obrazovnih sistema u tom razdoblju, oita je uloga kole u pripremi i naglasku zadane enske uloge, prvenstveno kao domaice i kuanice, odnosno stereotipizaciji u funkciji socijalizacije djece u skladu sa tradicionalno nametnutim spolnim/rodnim ulogama. 9 Ovakva kolska ustanova otvorena je 1893. godine i u Mostaru sa 23 uenice, pod nazivom Via djevojaka kola. I u Sarajevu i u Mostaru fakultativan

63

predmet u Vioj djevojakoj koli bio je francuski jezik, a u Mostaru i sviranje klavira. U Izvjetaju o upravi Bosne i Hercegovine 1907. godine govori se o tri dravne vie djevojake kole u Sarajevu, Mostaru i Banja Luci krajem 1905/06. Dravne vie djevojake kole zamiljene su kao djevojake kole koje djevojkama graanskog stalea trebaju pruiti odgovarajue graansko i kuno obrazovanje. Prema podacima iz Izvjetaja o upravi BiH iz 1907. godine, predviena je reforma ovih kola u pravcu da ove kole zadovolje dvostruku zadau, odnosno da se izvri dioba na strune vie djevojake kole sa veom naobrazbom i izvoenje dvogodinjeg pripravnog teaja za struke enske privrede, gdje e se uenice spremati za praktine pozive.10Osimviih djevojakih kola, kojih je bilo svega tri, drava nije posveivala dovoljnu panju obrazovanju enske djece u drugim srednjim kolama. Od preko 5000 uenika u srednjim, strunim i drugim kolama svega je (u dravnim enskim kolama ) 621 uenica ili oko 12%. Od toga je broja skoro polovina djece roditelja doseljenih stalno ili privremeno u Bosnu i Hercegoviu.11 Tek 1911. godine dozvoljava se upisivanje u trgovake kole i enskoj djeci, ali samo u onim mjestima gdje nisu postojale vie djevojake kole. Na insistiranje Sabora otvorena je 1911. godine enska uiteljska kola u Sarajevu. Sabor je raspravljajui o pitanju Uiteljske kole, smatrao da je otvaranje enske uiteljske kole preduvjet za realizaciju obavezne nastave za svu djecu, te kolovanje enske djece kao budueg nastavnikog kadra.12 Prvi pokuaji u moderniziranju nastave za muslimanske djevojice javljaju se sa prilinim zakanjenjem, skoro petnaest godina nakon austrougarske okupacije. Prva enska kola za muslimanske djevojice osnovana je 1891. godine, a druga 1893. godine.13 Pojava ovih kola oznaava znaajnu prekretnicu u daljem reformiranju i moderniziranju kolske nastave.14 Godine 1894. otvorena je u Sarajevu privatni kurs za muslimanske djevojice od 7-14 godina gdje se uilo itanje, pisanje, raun i runi rad. Ovaj kurs je 1897. godine Zemaljska vlada pretvorila u Muslimansku djevojaku kolu.15 Prema organizaciji narodnih kola u Bosni i Hercegovini, narodnoj je koli zadaom religiozni i moralni odgoj djece, svestrano razvijanje djeje tjelesne i duevne snage i obuavanje djece u najnunijem znanju i umijenju za kuni i graanski ivot. 16 Vlada je smatrala da je poeljnije, gdje je to bilo mogue, da se po razredima odvajaju muka od enske djece. U napomeniza djevojake osnovne kole i za djevojaka odjeljenja u mjeovitim narodnim osnovnim kolama pie :
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

64

Sociologija polazak u kolu. lan 12. Zakona o obaveznoj nastavi diskriminirajui muslimansku ensku djecu propisuje: Ako u koli preostane jo mjesta, poto su se upisala sva djeca, koju su prijavili roditelji ili njihovi zamjenici, prei e se prema broju nepopunjenih mjesta na prisilno upisivanje djece u kolu -osim muslimanske enske djece. 21 I u pogledu vjerskog obrazovanja enske djece, stanje se sporo mijenjalo i zadravalo stoljeima uspostavljene predrasude i obrasce razmiljanja. Otpor kod muslimanskog stanovnitva prema novinama koje donosi austrougarska vlast i naruava ustaljenu praksu nametnutu tradicijom, te uloga konzervativne uleme, usporili su kolovanje enske djece u dravnim kolama. U skladu sa patrijarhalnim nazorima porodinog ivota u kojima autoritet ima mukarac, enama, odnosno djevojicama svih konfesija, bila je namijenjena uloga domaica, za koju su se odmalena pripremale ostajui kod kue kao radna snaga. U siromanim porodicama esto se sukobljavala potreba za obrazovanjem djece i mladih, i potreba porodice da djecu pretvori u dopunskog proizvoaa ili donosioca prihoda. U brojnim molbama roditelja, trai se od islamskih vjersko-kolskih institucija da im se od pohaanja nastave u mektebima izuzmu enska djeca, zbog siromatva, bolesti, potrebe da rade s roditeljima, pomau u domainstvu i uvanju manje djece. Pored ovih razloga za koje bismo mogli rei da su uvjetovani tekom socijalno-ekonomskom situacijom u drutvu, takoer je prisutan i konzervativizam kao bitna prepreka obrazovanju enske djece. Kulturna tradicija ima snaan utjecaj na ljudsko ponaanje. Stoga razmatranje i razumijevanje mnogih fenomena koji objanjavaju poloaj ene u drutvu, zahtijevaju razumijevanje historijske i tradicijske pozadine. U skladu sa politikom ravnotee postojeih drutvenih odnosa, austrougarska vlastu biti konzervativna, nije bila spremna naruavati tradicijom ustanovljene obrasce ponaanja, koji odreuju poloaj ene jer bi to ujedno znailo i zadiranje u neprikosnovenost patrijarhalne bosanskohercegovake porodice, u kojoj autoritet ima mukarac. Znaajnu ulogu ima i porodina struktura gdje se u skladu sa tradicionalno podjeljenim ulogama nejednako odluivalo o obrazovanju muke i enske djece. Uloga majke i kuanice smatrala se prirodnom eninom ulogom. Ideologija odjeljenih sfera, prema kojoj je enino mjesto u kui i ideja ouvanja dobrog ugleda u okviru tradicionalnih uloga, bila je sastavni dio sistema koji je odravao socijalnu izoliranost ena. Patrijarhalno naslijee i patrijarhalni moral ustanovili su supremaciju mukarca nad enom i njegovu vlast u porodici. Najvei udioena svih vjerskih i etnikih

1. Kod djevojica valja pri moralno-pounim lancima i pismenim radnjama uzimati u obzir prilike enskog svijeta u kui i porodici. 2. Raunstvo se uzima kao kod djeaka po minimalnoj osnovi s tom napomenom, da pri raunskim zadacima primjere valja uzimati iz kuanstva. 3. Mjesto gospodarstva uzimat e se kuanstvo, za koje se ne uzima zasebna nastavna osnova, nego se pri nastavi u prirodopisu i prirodoslovlju treba u djevojakim kolama osvrtati na potrebe kuanstva. U kolskim vrtovimatreba da se djevojice vjebaju u uzgajanju povra i cvijea. Naroito treba djevojice prigodno, a gdje se moe i praktino upuivati: u redu u sobi i kuhinji , u dvoritu i u staji, u ienju kue, pranju sua, u pranju rublja. Uzgoj peradi, mljekarenje , pripravljanje sira, uzgoj lana i konoplje, tkanje. 17 Za runi rad vrijedi maksimalnai minimalnanastavna osnova. Nastava runog rada obuhvata etiri godita. Cilj nastave u runom radu je da se uenice osposobe za najpotrebnije poslove u kui. One treba da naue plesti na kuku i iglom; plesti, potplitati, zaplitati i krpiti; biljeiti, iti i krpiti rublje, raditi vezivo. 18 Ovdje se osobito naglaava da je nastavna osnova za enski runi rad prilagoena praktinim potrebama stanovnitva, posebno seoskog. Iz Organizacije narodnih kola u Bosni i Hercegovini vidljive su nejednakosti u pogledu sadraja obrazovanja za djeake i djevojice. Na taj nain, ustroj narodnih osnovnih kola i nastavni sadraji stavljaju se u funkciju socijalizacije po obrascu tradicionalno podijeljenih spolnih/rodnih uloga.19 Govorei o radu u kolskim vrtovima imajui osobito u vidu praktinu svrhu obrazovanja u ovom pogledu, u strunom kolskom listu Zemaljske vlade 1894. godine, iznosi se stajalite da ne treba da se uzima u obzir za ovu naobrazbu jedino najproduktivnija narodna sila, naime muevi ve i ostali dio a to su starci, ene i djeca.20 Broj djece ukljue u osnovno i srednje obrazovanje u Bosni i Hercegovini, bio je tokom itave austrougarske upravemalen, a naroitoenskedjece. Zakon o obaveznoj nastavi donesen je tek 1911. godine, a svojim odredbama ostavio je dosta prostora da velik broj djece ne pohaa kole. Na zahtjev saborskog Muslimanskog kluba unesena je u Zakon odredba po kojoj se muslimanska kolska djeca iskljuuju iz obaveznog pohaanja osnovnih kola. lanom 4. osloboena su od pohaanja narodne osnovne kole djeca koja pohaaju konfesionalnu ili privatnu kolu. U najteem poloaju nala su se muslimanska enska djeca, kojoj je onemoguen i Zakonom
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Sociologija grupa u prolosti, u svojim osnovnim pravima, bio je deprivilegiran patrijarhalnim institucijama muevljeve i oinske vlasti. Institucija muevljeve vlasti jedna od temeljnih normi patrijarhalnog branog prava, muu je davala ulogu glave obitelji, upravitelja u kuanstvu i eninog zastupnika, budui da je enu smatrala biem slabijim, manje snalaljivim, maloljetnim, napola odgovornim, nesamostalnim, nepouzdanim u rukovanju imovinom, podlonim porocima, lakomislenijim od mukarca i bez karakterne stabilnosti. Francuski sociolog Pierre Bourdieu dri da spolna podjela rada igra glavnu ulogu u nastanku kolektivnih habitusa. Rodovi su spolno odreeni habitusi. Oni su drutvena konstrukcija nastala olektivnim radom socijalizacije.22 Drutvo predstavlja jednu vrstu totalne ustanove koja stalno socijalizira spolno odreene razlike.23 ene su u drutvenom prostoru, smatra Bourdie, odvojene od mukaraca negativnim simbolikim koeficijentom, koji utie na sve to jesu i to ine. Obrazovna i kulturna reprodukcija odnosi se na naine na koje kole, zajedno sa drugim drutvenim institucijama, pomau u neprekidnom odravanju drutvenih i ekonomskih nejednakosti iz generacije u generaciju.24 Talcott Parsons, predstavnik funkcionalizma, smatra da bi porodica mogla funkcionirati, samo ako u njoj postoji podjela rada prema spolu u kojoj odrasli mukarci i ene imaju razliite uloge.25 Meutim, ini se da su i same ene takvu poziciju u tom razdoblju prihvatale kao neto to se podrazumijeva.26 Uvidom u programske ciljeve nekoliko enskih udruenja, ne vidimo odstupanja od tradicionalno oekivanih obrazaca ponaanja ena. U Sarajevu je 1911. godine osnovano Sarajevsko drutvo domaica sa zadatkom uvanja svih ekononomskih interesa u kuanstvu, bez ikakvog dobitka na poslu. Ovaj cilj ostvarivat e se osnivanjem i voenjem kola za kuanstvo. lanom 2. Pravila zadruge domaica, ustanovit e se i zavod za kuhanje, besplatno nabavljanje enske sluinadi za lanove drutva, osnivanje fonda odakle e se po mogunosti osnivati beskamatni zajmovi kunim radnicama za nabavku materijala, pobuivanje na vjerno i dugotrajno sluenje u kuanstvu drutvenih lanova. lanom 3. Pravila, propisuje se da su lanice ovog udruenja, ene i djevojke koje vode kuanstvo.27 Svijest ena o njihovoj drutvenoj podreenosti, postat e izraenija tek s procesom masovnijeg obrazovanja i zapoljavanja ena, kada u uvjetima najgrublje kapitalistike eksploatacije ena i djece, pod utjecajem ideja radnikog pokreta, sazrije potreba da se zatite prava ena i djece. Statistiki podaci koji govore o pismenosti bosanskohercegovakog stanovnitva 1910. godine pokazuju

65

da su ene openito kategorija stanovnitva sa najveom nepismenou 93,35 %. Prema konfesionalnoj pripadnosti, bilo je nepismenih ena muslimanske (99,68 %), pravoslavne (95, 60%) i katolike vjeroispovijesti (83,86%).28 Najvei broj pismenih ena nalazio se u gradovima Sarajevu, Tuzli, Banjaluci i Mostaru, dok je najvei broj nepismenih zabiljeen na podruju okruga Biha. Iste godine bilo je u Bosni i Hercegovini 306 opih osnovnih kola, od toga 286 mjeovitih, 15 djeakih i samo 5 kola za djevojice. 29 Broj enske djece koja pohaaju osnovnu kolu, u odnosu na broj djeaka takoer je upadljivo malen. Tako je u kolskoj 1908/09. godini osnovnu kolu pohaalo 30.494 djeaka i 8.456 djevojica. Naredne 1909/10. godine broj je neznatno povean, djeaka 32.140 i djevojica 8.990. 30 Nepovoljne i nejednake obrazovne mogunosti za ene, posljedica su openito nepovoljnog poloaja ena u drutvu. Na pristup i vrstu obrazovanja, te duljinu institucionalnog kolovanja ena, znaajno utjeu stavovi i unaprijed odreena uloga ene u drutvu, kao i stavovi o njihovim sposobnostima. Posljedica je to historijski uvrijeenih stavova koji se rukovode predrasudama o prirodi enskog karaktera i ogranienim poloajem u njenom ivotu. Uvjetovanost sadraja obrazovanja rodnim stereotipima, vidljiva je u razlika u nastavnim programima. Obrazovni sistemi u kojima postoje razlike u nastavnim sadrajima koje ue djeaci i djevojice, kao i nejednakosti u pristupu, vrsti i duljini obrazovanja na temelju spola/roda, preduvjet su stvaranja odvojene muke i enske radne snage, te podreenog poloaja ena u drutvu. Poetkom 19. stoljea i u ostalim evropskim zemljama obrazovanje djevojicajedva prelazilo razinu osnovnekole. Tek sredinom i krajem 19.stoljea, ene prodirui u vie stupnjeve obrazovanja. Razlog tome je drutvena potreba za ukljuivanjem ena u pojedine profesije, koje su zahtijevale gimnazijsko ili univerzitetsko obrazovanje. Nepismenost i neprosvijeenost ena Bosne i Hercegovine bile su konica i prepreka na putu njihovog drutveno-politikog okupljanja i organiziranja. Drutveni razvoj, razvoj privrede i ekonomije zahtijevao je obrazovaniju radnu snagu i neminovnost ukljuivanja ena u obrazovni proces. Istovremeno, raspadom patrijarhalne porodice i gubitkom tradicionalnih funkcija porodice, ena prestaje biti samo nosilac reprodukcije. Ove drutvene okolnosti i ekononomska nunost, primorale su ene za izlazak na trite rada. Poloaj ene u socio - ekonomskom pogledu bio je izuzetno lo. Bri privredni razvoj od 90-tih godina 19. vijeka nosi sa sobom i potrebu ukljuivanja ena u pojedine
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

66

Sociologija voenje domainstva i kuanskih poslova i samo neka zanimanja u vezi sa brigom o djeci. To je i razlog zato su prole decenije od otvaranja prvih gimnazija u Bosni i Hercegovini, do omoguavanja i enskoj djeci da ih pohaaju. Vie nego zabrinjavajue je dranje domae politike i kulturne javnosti i indiferentnost prema ovako znaajnom problemu, kao to je pitanje zabrane kolovanja znaajnom dijelu stanovnitva.Tek posljednjih godina austrougarske vladavine poele su prve ene u Bosni i Hercegovini sticati znanja u gimanzijama. Zemaljska vlada je tek u augustu1918. godine dozvolila da se uenice koje su poloile privatno prvi i drugi razred redovno upiu u trei razred. Tek poslije Prvog svjetskog rata konano je ukinuto ovo ogranienje i uenice su se upisivale u gimnaziju, i to u poetku samo u posebna enska odjeljenja. I u razdoblju izmeu dva rata princip koedukacije samo je toleriran, a nikad nije dobio pravo graanstva.34 Ni u mjeovitim gimazijama, gdje god se moglo obrazovati posebno ensko odjeljenje, nisu se u ista odjeljenja upisivala muka i enska djeca. Posljednjih decenija 19. stoljea naglo je porastao broj drava koje su omoguile enama da studiraju na viimkolama i univerzitetima.35 Razlog tome lei i u poecima ukljuivanja ena u pojedine profesije, koje su zahtijevale gimnazijsko ili univerzitetsko obra-zovanje. enama su studiranje omoguile prvo Sjedinjene Drave, a zatim i Rusija. Karakteristika ove etape u razvoju obrazovanja, jeste da ene ne uestvujuu kreiranjuobrazovne politike, postojea razvijenost mree obrazovnih institucija nije im pristupana i postoje slabe materijalne pretpostavke da se ene obrazuju. Dinamine promjene u sferi obrazovanja, pokrenute za vrijeme austrougarske vladavine, usporene suu razdoblju do poetka Drugog svjetskog rata. U Bosni i Hercegovini 1921. godine preko 80% stanovnitva smatralo se nepismenim.36 Kod ena su te cifre jo drastinije to posebno govori o poloaju ove drutvene grupe. U Drinskoj banovini je bilo samo 19%, a u Vrbaskoj 14, 2% pismenih ena.37 Do 1945. Bosna i Hercegovina je bila bez fakulteta. Broj enske djece 38 ukljuene u obrazovni proces, kako u osnovnim tako i u srednjim kolama, znaajno je zaostajao za brojem muke djece to je i vidljivo iz sljedeih podataka iz 1919. godine:

grane privrede. Uvjeti pod kojima su radili radnici u svim granama privrede u Bosni i Hercegovini bili su teki, a posebno uvjeti pod kojima su radile ene. Plae radnica bile su toliko male da nisu bile u stanju podmiriti ni najnunije potrebe. Izrabljivanje enske i djeje radne snage bilo je do te mjere bezduno da je i Zemaljska vlada u Sarajevu, potvrujui 1900. godine Arbeiter Ordnurg izvjesnih poduzea, zahtijevala da se u njih unesu neka ogranienja u koritenjuenske radne snage na izvjesnim poslovima koji ne odgovaraju njihovimfizikim mogunostima, naroito tokom nonog rada, te da se oslobode rada porodilje etiri nedjelje poslije poroaja.31 ene suzaposlenje najee nalazile u tkaonicama ilima, a meu radnicama je ak bilo i djevojica od 7 do 10 godina. Kasnije, ene su zaposlenje nalazile u tzv. enskim zanimanjima: uiteljica, odgajateljica, njegovateljica. Proces profesionalizacije ena nije bio ni lagan ni jednostavan. Uloga drave i patrijarhalni odnos prema enskom obrazovanju u najveoj su mjeri odgovorni. Drava, koja je, u potpunosti kontrolirala obrazovni sistem i imala dominantnu mo i kontrolu nad obrazovanjem, bila je i najvie zainteresirana za socijalizirajue djelovanje edukacije kao faktora socijalne stabilnosti i kontinuiteta. Patrijarhalna i autoritarna struktura svijesti od ene prvenstveno oekuje da bude majka, ena odgaja djecu, radi u kui, na polju, oko stoke. Zato i prvi oblici obrazovanja ena idu upravo za tim da je jo bolje osposobe za tu ulogu. kola je dakako u tom kontekstu instrument da se diskriminacija spolnih uloga realizira kroz proces socijalizacije. Zanimljiva je zakonska odredba na tetu uiteljica, koje su gubile pravo na rad udajom za mukarca koji nije uitelj. 32 Naredbom Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu od 11. januara 1908. godine o udaji enskih nastavnikih lica, propisano je: Svaka udaja koga enskog nastavnikog lica, neposredno dravnoj kolskoj upravi podreenog, smatra se kao svojevoljno naputanje slube. Ova odredba ne vrijedi za one uiteljice narodnih osnovnih kola, koje u brak stupe s uiteljem narodne osnovne kole. Udajom za osobu iz druge profesije uiteljice su se morale odrei svoje uiteljske profesije.33 Angairanjem Alijanse enskih pokreta ukinuta je 1938. godine ova odredba o udaji, ali je ostala manja plaa za uiteljice. Iako su u razdoblju austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini pitanja kulturnog napretka i masovnog prosvjeivanja stanovnitva, pa i ena, bile este na dnevno redu, zvanina politika nije htjela znaajnije odstupatiodzateenetradicijebosanskohercegovakog stanovnita, prema kojoj je ena predodreena za
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Sociologija
Red. br 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. kola Gimnazija Realke Uiteljske kole Trgovake akademije Srednje tehnike kole Zanatske kole enske strune kole erijetska gimnazija Bogoslovija Graanske kole Osnovne kole Javna 3 4 3 1 1 2 4 1 2 13 440 Privatna 3 1 9 58 Br. nastavnika 74 81 32 12 19 27 16 10 17 151 1007 Broj aka mukih enskih 1120 84 1073 70 109 66 128 34 65 1661 48119 106 257 60 148 1066 15452

67

U odnosu na raniji period, postepeno je rastao i pokrenuto tek u toku Drugog svjetskog rata, a broj enske djece. Problem u kolstvu predstavljao definitivno rjeeno nakon provoenja socijalistike je nedostatak samih kola i neujednaenost kolske revolucije i zavretka Drugog svjetskog rata. Generated by Foxit PDF Creator Foxit Software mree u pojedinim krajevima Bosne i Hercegovine. http://www.foxitsoftware.com For evaluation only. Meutim, vani su i neki drugi faktori - prvenstveno U prvoj kolskoj godini 1918/19. ukinuta je odnos prema kolovanju enske djece. Ovo pitanje zabrana iz ranijeg perioda o redovnom upisivanju pokrenuli su ve ranije progresivni muslimanski enske djece u gimanzije. Do kraja prve decenije politiari u Bosanskom saboru. Meutim, ire vladavine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, stanje 39 i djelotvornije obrazovanje enske djece bit e u kolstvu u Bosni i Hercegovini bilo je sljedee :
Oblast Vrbaska Bihaka Mostarska Sarajevska Travnika Tuzlanska UKUPNO: Broj kola 152 64 125 104 78 131 654 Broj aka mukih enskih 11171 3099 5256 7648 9945 5346 9508 48874 893 1742 2780 1733 2371 12621 Broj nastvanika mukih enskih 126 155 66 190 235 150 124 891 62 106 189 97 130 739

Iz ovih podataka vidi se da se broj ena u nastavnikoj profesiji, polako pribliavao broju mukaraca. Meutim, najuoljiviji je podatak o malom broju enske djece obuhvaene kolom, koji jedva dostie 25% od ukupnog broja uenika.

Politika upisa uenika u uiteljske kole stalno se mijenjala. U kolskim godinama 1933/34. i 1934/35. zabranjen je upis enske djece u uiteljske kole. 40 Ova diskriminatorska zabrana pravdana je injenicom da je u uiteljskom pozivu puno vie ena nego mukaraca. Naime, u 1932. godini bilo je 3.212 uitelja, a 5.354 uiteljice. Promjene nisu smjele dublje zadirati u tradicionalno poimanje poloaja i uloge ene, nego to bi to doputao politiki i socijalni poredak.

Naredbom Zemaljske vlade od 21. 8. 1911. otvorena je enska uiteljska kola u Sarajevu.41 Uvedeni su novi nastavni predmeti (enski runi rad, kuanstvo i vrtlarstvo). enska uiteljska kola je imala vei broj uenica nego muka uiteljska kola. Za vrijeme austrougarske uprave enska djeca nisu mogla biti redovniuenici u starijimrazredimagimnazije. Osim toga, smatralo se da uiteljski poziv po prirodi posla vie odgovara eni, jer je blizak eninom prirodnom pozivu, a to je podizanje i odgoj djece. To su ujedno i bili razlozi da je ova kola uvijek imala dovoljan broj uenica, sve dok Ministarstvo prosvjete 1934. i 1935. godine nije poelo ograniavati upis uenica u ove kole. Ekonomska kriza i prevelik broj uitelja bila je navodno razlog da se u posljednjoj deceniji pred drugi svjetski rat ukine enska uiteljska kola,
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

68

Sociologija plan i program stoga predvia izuavanje: stoarstva, to ukljuuje ishranu i njegu stoke, parenje, bolesti i lijeenje ivotinja (krave, svinje, koze, ovce, zearstvo, ivinarstvo, i ak ribarstvo, pelarstvo i svilarstvo, to ukljuuje ishranu i njegu svilenih buba). Pored ovog, zadatak ena bio je mljekarenje, povrtlarstvo, uzgoj kultura penica, jeam, ra, kukuruz, itd. Zbog nedostaka tekstilnih proizvoda, enama je posebno teko padao mukotrpan proces uzgoja i prerade industrijskih biljaka lana i konoplje, od kojih su izraivale platno za porodicu i kuu. Nita manje zahtjevno nije bilo ni voarstvo, vinogradarstvo, cvjearstvo i uzgoj ljekovitog bilja, sve ono to se od ena oekivalo. Uenice rade sve poslove u vrtu (ubre, prekopavaju, riljaju, sade i siju, pljeve, okopavaju, zalivaju, njeguju i kree voke, obrezuju, tamane gusjenice i njihova legla, itd. U kolama i na teajevima uenice e se uiti pravilnoj mui, sudjelovati u ienju staje, svinjca i stoke. 47 Po okonanju svih poslova izvan kue, ena nije mogla zasluiti epitet dobre domaiceukoliko se nije bavila i enskim runim radom. Cilj je kola i teajeva za domaice da ene osposobi za krojenje, ivenje i krpljenje rublja, pletenje, kukianje, te izrada svih vrsta veza. U okviru porodinog i drutvenog vaspitanja, iji je cilj vaspitati uenice kako treba odgajati omladinu kao budue korisne lanove drutva i otadbine izuavan je znaaj ene kao majke i vaspitaice, te razvijanje dobrih osobina ene (iskrenost, marljivost, dobrota, poslunost, milosre, skromnost i sl.), a suzbijanje loih (luksuz, pomodarstvo).48 Dominirajui obrazovni ideal u potpunosti je kompatibilan sa drutveno institucionaliziranim sistemom, koji eni odreuje temeljni okvir i identitet: kroz ulogu majke i domaice. Nevjerovatan je meutim, obim i teret obaveza koje se eni stavljaju u zadatak. Zadovoljiti ulogu domaice, u povijesnoj tradiciji, ali i danas, nije nimalo lak zadatak. A ipak ostaje nepobitna injenica, da je upravo uloga domaice najmanje drutveno vrednovana. Krajem 19. i poetkom 20. stoljea postepeno se poveavao broj zaposlenih ena u razliitim profesijama, od radnica u tvornicama, do ena zaposlenih u prosvjeti, zdravstvu i dravnoj upravi. Karakteristino je ne samo za dravu Kraljevinu SHS, nego i za veinu europskih drava u to vrijeme je da je ena bila manje plaena za svoj rad od mukarca. Kada ena dakle, poinje izlaziti iz sfere reprodukcije i porodice, na trite rada, poslovi koje obavljaju preteno ene, manje se cijene i vrednuje, te ne donose osobit poloaj u drutvu. U pojedinim

odnosno smanji broj ena u ovoj profesiji. Odmah poslije Prvog svjetskog rata rata dozvoljen je i enskoj djeci upis u gimanzije. ene su se sporo i gotovo stidljivo ukljuivale u redovno kolovanje u gimnaziji. U 1924/25. kolskoj godini otvorena Prva dravna enska realna gimanzija u Sarajevu. Zbog narasle potrebe i za ovim vidom obrazovanja, broj uenica se bre se poveavao nego u drugim kolama. Ve u drugoj godini rada kola je imala preko 500 uenica i 40 nastavnika.42 Najvei dio nastavnikog kadra inile su ene. Neposredno pred rat, Gimnazija je imala preko 1500 uenica i 70 nastavnika. 43 Zahvaljujui radu ove kole, veem broju ena omoguen je nastavak obrazovanja na univerzitetima.44 Srednja tehnika kola u Sarajevu (kola za struno obrazovanje kadrova u proizvodnji) u kolskoj1939/40. godini,kola je imala 347 uenika, meu kojima je bilo svega 17 uenica. 45 46 enske strune kole bile su bolje organizirane i nalazile su se u veim centrima. Struna nastava u enskim zanatskim kolama bila je na niem stepenu i sa manjim brojem uenica. Za obrazovanje ena radile su jo domaike kole i domaiki teajevi. Mrea ovih pokretnih teajeva bila je ira i u pravilu su radile po dvije uiteljice domainstva, koje bi po zavretku jednog teaja selile u drugo selo. Ni kole ni teajeviza domainstvo nisu davalinikakvu formalnu kvalifikaciju. Polaznice ove edukacije vraale su se u svoje domove kako bi primjenjivale ono to su nauile. Onima u gradu ovo kolovanje je predstavljalo odreenu prednost kada su traile zaposlenje u ugostiteljstvu ili u imunijim privatnim kuama. Prema nastavnom planu i programu za kole i teajeve za domaice, koje je 1939. godine izdalo Ministarstvo prosvete, edukacija polaznica obuhvatala je: domae gazdi-nstvo, osnove poljoprivredei enski runi rad sa tkanjem. Cilj izuavanja domaeg gazdinstva je: osposobiti uenice za razumne, vrijedne i dobre domaice, te njegovanje smisla za lijepo i praktino ureenje kue, za istou, urednost, tednju i ljubav prema kunim poslovima, kao uslovima za dobar i sretan ivot porodice. U okviru ovog predmeta, ene su izuavale: ienje i odravanje kue i pranje rublja, pripremanje hrane, razne recepte. Da bi u potpunosti bile osposobljene za ulogu poeljnih domaica, izuavale su i sljedee aspekte zadane uloge: domaica i njene osobine, domaica kao drugarica mua, domaica kao mati i sl. Dosljedno potrebi drutva u kojem je poljoprivreda glavna grana privrede, ene su se upoznavale sa znaajem poljoprivrede za na narod i spremale se za racionalno iskoritavanje vanijih grana poljoprivrede u domaem gazdinstvu. Nastavni
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Sociologija

69

mukim profesijama ene su semorale pojedinano normativno-pravni sistem bila je dio socijalistike izboriti za svoj status. Zahvaljujui otvaranju enskih ideologije. Ustav iz 1946. godine enama priznata kola broj pismenih ena se stalno poveavao. Npr. ravnopravnost sa mukarcima na svim podrujima broj pismenih ena tokom posljednje decenije 19. dravnog, privrednog i drutveno-politikog stoljea poveao se za 26,21 %.49 Prema popisu ivota. Za jednaki rad ene imaju jednaku plau stanovnitva iz 1921. godine u Jugoslaviji je ivjelo kao i mukarci i uivaju posebnu zatitu u radnom 6.380.102 ena ili 41 posto ukupnog stanovnitva. U Generated by Foxit PDF Creator Foxit Software odnosu. Drava naroito titi interese majke i radnom odnosu bilo je 72.500 ena, to je u odnosu http://www.foxitsoftware.com For evaluation only. djeteta. na ukupan broj zaposlenih iznosilo 19 posto. 50 Provoenjem socijalistike revolucije, ukinuta je pravna i formalna nejednakost izmeu mukaraca i ena. Izjednaavanje mukaraca i ena kroz
Republika Slovenija Hrvatska Crna Gora Srbija Makedonija Bosna i Hercegovina SFRJ Ukupno 1,78 12,07 21,69 21,88 24,55 32,52 19,72

Prema popisu od 1971. godine na podruju SFRJ bilo je 2.549.571 nepismenih, od toga 1.929.710 ( ili 75,6%) ena.51
ene 1,88 17,75 33,16 32,77 34,62 47,76 28,83

Mukarci 1,66 6,37 9,06 10,37 14,56 16,00 9,89

Postotak nepismenog stanovnitva 1961. Izvor: Statistiki godinjak za Bosnu i Hercegovinu za 1961. godinu

Prema ovim podacima, broj nepismenih ena otprilike je tri puta vei od broja nepismenih mukaraca. Prema tome proizlazi da su praktiki pismene samo one ene koje su nakon rata pohaale osnovnu kolu. Bez obzira na zakonske obaveze, osnovno kolstvo nije uspjelo obuhvatiti svu omladinu, a u prvom redu ensku. Zbog toga se pismenost i ukljuenost u obrazovni proces kod enskog dijela stanovnitva razvijala znaajno sporije. Neobrazovanost ena pridonosi njihovoj socijalnoj iskljuenostidrutvenim resursima i sferama odluivanja. Takav odnos spolne/rodne supremacije mukaraca podrazumijeva da mukarci koriste brojne privilegije u porodici i u drutvu, dok je najvanije drutveno i statusno odreenje ena, bio njihov poloaj unutar porodice. Povijesna sociokulturna uvjetovanost ponaanja spolova izraava se, prije svega, na planu normiranja tog ponaanja, formiranja dominirajuih shvaanja i miljenja o prirodi spolne podjele i razlika, te postavljanja razliitih vrsta socijalnih ogranienja i nejednakosti. Nejednakost izmeu mukaraca i ena u raspodjeli drutvenih resursa i politikom i ekonomskom odluivanju na svim nivoima, ograniava izglede da se glasovi, miljenja i potrebe ena uvae. Njihov inferioran socioekonomski i kulturni poloaj, za posljedicu ima iskljuenost i podreenostena iz velikog dijela drutvenog razvoja, obrazovanja, profesija i mogunosti odluivanja.

Literatura Knjige, studije, lanci

Baji, Nevenka, Pregled uea ena u radnikom pokretu BiH do obznane 1921, Glasnik arhiva i drutva arhivista BiH, God. II Knjiga II, Sarajevo, 1962. Bebel, August, ena i socijalizam, Beograd, 1956. Bourdieu, Pierre, Vladavina mukaraca, biblioteka Femina, Podgorica, 2001. Boinovi, Neda, ensko pitanje u Srbiji u 19. i 20. vijeku, Beograd, 1996. Islamovi, Elvira, (2004.) Neki aspekti razvoja obrazovanja enau BiH za vrijeme Austrougarske uprave, Ljudska prava asopis za pravno-politike teme, god.5, broj 2-4 Sarajevo IslamoviElvira, (2008), kolstvo i obrazovanje na podruju okruga Biha za vrijeme austrougarske uprave, Bonjaka zajednica kulture Preporod Bih Islamovi, Elvira, (2009.) ene Bosne i Hercegovine u modernizacijskim procesima 19. i 20. vijeka, neobjavljena doktorska disertacija, Filozofski fakultet Sarajevo Islamovi Elvira, (2009.) ene Bosne i Hercegovine izmeu patrijarhalne i etnonacionalistike opresije, Zbornik radova sa naunog skupa Marija Juri Zagorka ivot, dijelo, naslijee ; Feminizam, povijest, politika Zagreb. Islamovi Elvira, (2010), Ka vidljivosti ena u historiji Prilog istraivanju pravnoga poloaja ena u Bosni i Hercegovini krajem 19. i poetkom 20. vijeka, Zbornik radova sa naunog skupa Mustafa Imamovi 45 godina naunog i publicistikog rada, Sarajevo/ Gradaac, 2010. Kemura, Ibrahim, Poeci modernog kolovanja Muslimanki Prve enske muslimanske kole u Sarajevu, Klai, Vjekoslav, Povijest Bosne, Zagreb, 1878. Koul, Franjo, Samoupravni i radni status ene u Bosni i Hercegovini, rezultatiistraivanja, Sarajevo, 1973.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

70 Papi, Mitar, kolstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije, Sarajevo, 1984. Mitar Papi, Hrvatsko kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Parsons, Talcott, Drutva, Biblioteka August Cesarec, 1991. Sklevicky, Lydia, Karakteristika organiziranog djelovanja ena,Polja, Novi Sad, br.109, 1985. Sklevicky, Lydia, Konji, ene, ratovi, priredila Dunja Rihtman, Augutin, Zagreb, 1996. Socioloki renik, priredili Aljoa Mimica i Marija Bogdanovi, Zavod za udbenike, Beograd, 2007. Stuart, Mill, John, Podreenost ena, Hrvatsko socioloko drutvo, Zagreb, 2000. varc, Natan, Istoriki pregled javne nastave u austrougarskoj monarhiji od 1740-1894, kolski vjesnik, 1894. enski vremeplov, one svjedoci vremena, Grupa autorica, Organizacija ena Lara, Bijeljina, 2002.

Sociologija towards womens education and gender-specific differentiation within specific education systems in the past hindered the process of professionalization and the entry of women into certain professions. Attempt to discover, understand and interpret the social and educational history of women, represents the issue of society construction and specificiality of gender characteristics together with the way society imposes difference and inequality. It is important to emphasize that the category of gender must be understood in the context of society and that iti depends on it.

asopisi, godinjaci, publikacije Pravila Zadruge domaica u Sarajevu, 121769 /1911. (Arhiv BiH) Organizacija narodnih kola u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1909. (Arhiv BiH) Rezultati popisa iteljstva Bosne i Hercegovine 1910.godine, LXII, tablica 45. (Arhiv BiH) Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, 1883, 538-542.(Arhiv BiH) Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine 1907, 1911. (Arhiv BiH) Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, 31.1. 1908. (Arhiv BiH) Nastavni plan i program za kole i teajeve za domaice, Ministarstvo prosvete, Beograd, 1939. (Arhiv RS) Pregled, Sarajevo, 1912. Prosvjetni glasnik, god. 1934. (Arhiv RS) Sarajevski list, br. 45. 1911. kolski vjesnik, Sarajevo 1894. Statistiki godinjak SFRJ 1973, SZS, Beograd, 1973. Statistiki godinjak SR Bosne i Hercegovine, 1989, godina XXIII, Republiki zavod za statistiku

Summary
The aim of this paper is to explore the development of womens education, to examine sex / gender inequality within the different educational systems in the social history of Bosnia and Herzegovina. Gender as a complex socio-cultural phenomenon is defined as socially constructed phenomenon meaning that the behavioral differences between men and women are learned and therefore are not an inevitable consequence of biology. Accordingly, the attribution of gender and gender roles is produced by society through the formation of behavior during the socialization process. Since education is a key element of social mobility and certain social roles allocated to individuals through it , there is a high degree of correlation between education level and social status. Education is also linked with social inequality. Patriarchal attitude
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Didaktika

71

Muhmaded krgi

Savremeno poimanje motivacije

Saetak
Interes za ovjekovo ponaanje i za motive tog ponaanja pojavljuje se nastankom prvih oblika ivota u zajednici. Razvoj znanosti u cjelini, a posebno razvoj znanosti kojima je glavni predmet zanimanja ovjek (filozofija, pedagogija, sociologija, psihologija, pravo i sl.), je posljedino proizveo nove znanstvene discipline unutar pojedinih znanosti. Upravo te, po svom nastanku mlae discipline, usmjeravaju veu panju na motivaciju, na osnovu ega ona postaje jedno od primarnih pitanja tih znanosti. S obzirom na globalni cilj svake organizirane drutvene zajednice da podstie pozitivne motivacije i njima upravlja, tekst je koristan profesorima i studentima pedagokih i filozofskih fakulteta u njihovom zajednikom nastojanju da budui profesori budu motivirani kako bi lake doprinijeli, putem odgojno - obrazovnog procesa, formiranju motivirane i stvaralaki usmjerene individue. Kljune rijei: ljudsko ponaanje, motivi, motivacija, pedagogija, sociologija, filozofija

Najea pitanja su: Zato se ljudi u pojedinim situacijama ponaaju na odreeni nain ili se bar veina njih ponaa na takav nain, te kako je mogue uvjetovati ponaanje? Koji su faktori i pokretai njihova ponaanja i njihovih aktivnosti, te kako ih je mogue simulirati na korisne, odnosno, destimulirati za nekorisne i destruktivne aktivnosti? Zato su ljudi u odgovarajuim okolnostima spremni da u svojim aktivnostima (i radu) daju sve od sebe, a u drugim okolnostima nisu, te kako pravnim, psiholokim, pedagokim organizacijskim i sl. sredstvima stvarati pretpostavke za kvalitetan rad u svakoj situaciji?

Ovim i slinim pitanjima se od rane ljudske povijesti bavi znanost, ali i dnevna praksa. Problemom motivacije bavila se, prije svega, filozofija, a zatim pedagogoija, psihologija i sl. u svojim najranijim zaecima.

Motivacija u filozofiji Uvod

Uvaavajui savremene tendencije u znanstvenom pokuaju definiranja motivacije, za nju u opem smislu moemo rei da je proces podsticanja ovjekove aktivnosti, njene usmjerenosti na konkretno odreene aktivnosti podeene u smjeru postizanja odreenih ciljeva. Pokretake snage koje ojaavaju aktivnost i usmjeravaju je ka postavljenim ciljevima nazivamo motivi(Pozarnik 1976: 35). Temelj motiva su potrebe, pa bile one bioloke ili psihosocijalne. Analiza problema situacije treba odgovoriti na brojna pitanja o osnovama ljudskog ponaanja i razlozima zbog kojih ovjek u datom trenutku i okolnostima djeluje na odreeni nain. Na pitanje kako se ovjek treba ponaati u makro i mikro okruenju u opem smislu, kako u religiji, u odnosima prema drugim ljudima, te koje su temeljne vrijednosti koje trebaju motivirati ovjeka da se ponaa u skladu sa proklamiranim vrlinama, etikim, religijskim i obiajnim postulatima, odgovara filozofija od Sokrata, Platona, Aristotela, Seneke, preko kranstva kao religije i skolastike filozofije, sve do racionalizma (Zore 1997: 265) Rene Descartes (Dekart) kao predstavnik racionalizma definira teoriju motivacije kao ovjekovo ponaanje temeljeno na razumu i instiktima. Po ovoj teoriji motivacije, ponaanje ovjeka je rezultat stilova temeljenih na razumu i volje usklaene sa htijenjem. Za spoznaju istine nije dovoljna precepcija,
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

72

Didaktika dominaciju nauenog. Posebno izraen utjecaj na psihologiju linosti imala je dinamika kola, smjer koji je stvorio Freud (Fulgosi 1997: 4). Freudova dinamika koncepcija linosti bila je jedan od pokuaja da se izae iz mraka neznanja i nerazumijevanja. Svijest kao pokretaka snaga autonomnog ovjeka treba da bude zamijenjena motivima, nagonima, instiktima, emocijama i konfliktima(Fulgosi 1997: 27). ovjek je prema njemu nesvjestan svojih motiva koji odreuju njegove aktivnosti. No, on moe spoznati samog sebe, ali uz pomo drugih ljudi. Uz nesvjesno i svjesno, Freud unosi i podsvjesno. Po njemu, okolina moe djelovati na pojedinca zastraujue i prijetee, a pojedinac nagonski ili potaknuto eli izbjei opasnost, neugode, prijetnje ili prepreke koje na njega djeluju u njegovom okruenju. Uz primarnu anksioznost (kao posljedicu roenja), Freud obiljeava jo tri vrste: realistinu, neurotinu i moralnu tjeskobu.

jer preferiranje volje koja je nasuprot razumu neograniena rezultira zabludama i pogrekama, zato moramo ukljuiti razum, kako bismo donosili ispravne sudove. Pored injenice da neogranienost volje moe proizvesti pogreke, zablude, zavaravanja i sl., Descarates u toj volji vidi ovjeka kao apsolutno slobodnog, po emu postaje savren i tek po toj slobodi volje ovjeka, njegovi se postupci mogu hvaliti ili kuditi (Kangrga 1979: 36). Konano, prema ovoj teoriji, izvor svih motivacija je volja, a njen nadzor je ljudski razum. Elemente kojima se definiraju motivi i motivacija nalazimo i u engleskoj empiristikoj filozofiji. Analizirajui etiri definirane fobije (idola), Bacon smatra da sama borba protiv fobija predstavlja motivaciju za stjecanje i unapreenje miljenja i znanja. Ljudski um nije isto svjetlo, nego je pod utjecajem volje i afekata, to raa proizvoljna znanja, to ovjek, naime, voli da bude istinito, on to radije vjeruje(Bacon 1966: 90).

Motivacija u psihologiji
Temeljno pitanje ovjekove prirode se ogleda u dilemi to je ovjeku uroeno, a to je rezultat uenja. Instikti su aktivnosti usmjerene ka cilju samoouvanja i ouvanja vrste. Darwin je na slian nain definirao insekte. On je u svojoj teoriji evolucije poao od postavke da su instinkti podjednako znaajni za razumijevanje ponaanja ivotinja i ljudi. Dougall smatra da instikti definiraju ponaanje pojedinca i ponaanje socijalnih skupina, jer ljudski um ima naslijeene tendencije kao bitne izvore ili motivacijske snage koje predstavljaju osnov svakoj akciji individualnoj i kolektivnoj (McDougall 1908: 62). Ovakav pristup razjanjavanju motivacije, iako iskljuuje utjecaje socijalnog okruenja, ostavio je znaajan trag (instinktivistika teorija motivacije) na dalji razvoj teorija o motivaciji. Svaka teorija motivacije, bez obzira kojoj psiholokoj koli ili smjeru pripadala, tretira ovjeka kao razumnog, slobodnog ili detreminiranog subjekta koji utjee na svoje ponaanje ili ije je ponaanje objektivno uvjetovano, te ga kao takvog promatra kao cjelinu ili ga promatra kao skup pojedinanih aspekata ponaanja, pridajui mu pritom u ovoj ili onoj mjeri dominaciju naslijeenog, odnosno
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Savremeno poimanje motivacije

Ovakvo poimanje motivacije je rezultat velikog broja pokuaja znanstvenika da rasvijetle ovjekovo ponaanje bilo da su to inili u sklopu filozofije, sociologije, religije, pedagogije ili koje druge drutvene znanosti koja se bavi ovjekom. Pitanjima ovjekovog ponaanja bavi se, prije svega, psihologija, koja se u svom razvoju artikulira kroz brojne discipline, od ope psihologije, socijalne psihologije, psihologije linosti i djeije psihologije, do psihologije stvaralatva i sl. Svjesni da savremena psihologija motivacije ne utvruje, niti to za sada moe, univerzalne zakonitosti, ali i da, usprkos tome, ona moe uspjeno ukazati na brojne aspekte ponaanja ovjeka, putem kojih se poboljava motivacija ljudi tokom njihovog rada i stvaralakih aktivnosti, navest emo nekoliko postojeih definicija motivacije. Motivacija je socijalno ponaanje, najvanija psiholoka funkcija to daje svakom ovjeku znaajan peat posebnosti i gotovo neponovljivosti. Apsolutno isti motivi ni kod kojeg pojedinca nisu ponovljivi. Motivacija je proces koji osigurava ovjekovu aktivnost, usmjerava je na odreene objekte, odreuje ponaanje koje poistovjeuje, povezuje cjelinu, u nastojanju da dosegne ciljeve koje je sebi subjekt postavio(Rot 1973: 213). Motivacija je proces podsticanja ovjekove aktivnosti, njenog usmjeravanja na odreene

Didaktika aktivnosti i podeavanja da bi se postigli odreeni ciljevi. Pokretake snage koje osnauju (okrepljuju) aktivnosti, usmjeravaju ka ciljevima i uope izazivaju, nazivamo motivima (od lat. movare kretati, primicati). Osnova motiva su potrebe koje su kod ovjeka ili tjelesne ili psiholoko - socijalne. U prvom sluaju radi se od bilokim motivima (npr. glad, e, seksualnost/spolnost) koje veinom alarmira neko pomankanje u organizmu. U drugom sluaju radi se o socijalnim motivima ije zadovoljavanje, po pravilu, zavisi od drugih ljudi (npr. motiv za sigurnou, priznavanju, uvaavanju, motiv za drutvom drugih gregarni, motiv borbenosti - agresivnosti). Motivacija se pojavljuje u obliku potreba, poriva, sklonosti, afiniteta, elja, tenji, interesa, htijenja, to obino sve skupa nazivamo motivima. Djelovanje raznih poriva ili motiva prouzrokuje u ovjeku odreeno stanje motivaciju, na osnovi koje se usmjerava ili odvraa od odreenih predmeta, koji predstavljaju sadraj motiva. Pored ponaanja, motivi mijenjaju i spoznaje u okolini. Nove informacije i obavjetenja mijenjaju spoznaje u okolini kada se mijenjaju ovjekove potrebe.

73

Sa teorijskog stanovita, poseban doprinos razvoju znanstvene psihologije dala je filozofija. Brojne kole, teorije, smjerovi u psihologiji nastaju kao rezultat definiranja ovjeka i njegove psihofizike strukture, odnosno preferiranja dominantnog krivcau strukturi svekolikih ovjekovih atributa.
Literatura Fulgosi, Ante: Psihologija linosti : teorije i istraivanja, kolska knjiga, Zagreb, 1987. Kangrga, Milan: Racionalistika filozofija, Filozofska hrestomatija, i odabrani tekstovi filozofa, IV NZMH 1979 Marenti-Poarnik, B.: Motivacija i vaspitni ciljevi. Psihologija, 1976 McDougall, William: An Introduction to Social Psychology, London: Methuen & Co, pp.12 (n1314 in electronic fields), 1908. Muhamed krgi: MOTIVACIJA djelatnika, menadera, vlasnika ini rad podnoljivijim, a proizvodnju uspjenijom, Biha 2006.

Summary
Interest in human behaviour and inner force of such conditions can be traced back to the ancients. General development in science, especially development of fields interested in human psyche (philosophy, pedagogy, sociology, psychology, law, etc.) led to new scientific disciplines. Scientific disciplines developed in this way are oriented towards motivation and give motivation central position in science. Motivation is a social behaviour and psychological function that makes every individual special. Identical motives are not alike if applied to humans and cannot be repeated over and over again. Motivation initiates human activity, leads it to certain objects, determines behaviour which is then connected into a coherent whole. Motivation is also a process of initiating human psyche to certain activity in order to reach a goal. Inner forces within this process are called motives (Latin: movare move). Basic principles of motives are needs which can be physical, psychological or social. Primarily we are dealing with biological motives (e.g. hunger, thirst, etc.). Absence of such elements causes disfunction of human organism. On the other hand, social motives are usually in close connection to other people (e.g. security, achievement, social needs, etc.)

Zakljuak
Interes za ovjekovo ponaanje star je koliko i sam ovjek. Sa ovjekom se raaju i njegove brojne potrebe i brojnije su sa aspekta njegove hronoloke dobi, kao to su se ovjekovom evolucijom profilirale ovjekove nove potrebe, ali i instrumenti i ciljevi koji su uz njih vezani. ivot ljudi u zajednici potie interesovanje ovjeka za sebe i za druge oko sebe, ali i za motive njihovog ponaanja. Pojava organiziranih drutava trai usmjeravanje ponaanja, u poetku su to instrumenti primitivne religijske naravi, koji e vremenom ustupiti sve vie mjesta i obiajnim normama. Snaga ovih (socijaliziranih) utjecaja pratit e ovjeka kroz dugu povijest: od starog, preko srednjeg, pa sve do pojave znanstvenih spoznaja 19. i 20. stoljea, koje su se mukotrpno razraunavale sa duhovnim naslijeem, koje, zapravo, ni danas u potpunosti nije iezlo. Pojava znanosti uope, a posebno drutvenih, koje su se u ovoj ili onoj mjeri bavile ovjekom, donosi vie istine o ovjeku i njegovom ponaanju, ali parcijalno na nain da svaka znanstvena disciplina nastoji dati cjelovitu spoznaju o ovjeku i njegovom ponaanju.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

74

Didaktika

Jasmin Hoi

Muzika pedagogija u Bihau u predkolskim ustanovama analiza i preporuka odgajateljima

Saetak
Muzika je oduvijek bila sastavni dio odgoja i obrazovanja. Ona utie na opi i duhovni rast ovjeka kao linosti, kao pokretaa i nosioca svih zbivanja u jednom drutvu. Pravi rasadnik muzike umjetnosti, odnosno, muzike kulture su prvenstveno muziki pedagozi koji trasiraju brojne puteve onima koji su uz njih proveli izvjesno vrijeme uei i stjeui znanje da krenu dalje: kao ljubitelji muzike, reproduktivni umjetnici, muziki pedagozi ili muziki stvaraoci. U ivotu e biti daleko vie onih koji e se opredijeliti za neku drugu profesiju, ali e im muzika ostati svakodnevna potreba, relaksacija, odnosno, stalni izvor novih doivljaja. Muziki pedagozi su predodreeni za njegovanje, razvijanje i obogaivanje duhovnog rasta svojih uenika i sredine u kojoj djeluju. Na razvoj muzike pedagogije u odreenoj sredini utie niz faktora: stepen ekonomske razvijenosti, kole, tradicija, drutveni sistem, nauka i umjetnost. Iz mnotva nabrojenih faktora odluio sam da prouim razvoj muzikog odgoja u obrazovnim ustanovama u Bihau. Prouavanje ove teme proizilazi iz kompleksa pedagokih pojava i procesa koji se odvijaju na planu odgojno-obrazovnog rada. Ovim djelom imam za cilj da ispitam stanje, mogunosti, potrebe i djelovanje muzikih pedagoga u historiji grada Bihaa, zatim da pratim razvoj muzike pismenosti, predmet, te pojave i procese koji su prethodili dananjem stupnju razvijenosti muzike pedagogije i muzikog ivota ovih prostora uope. Kljune rijei: odgoj, obrazovanje, brojalice, pjevanje, muzike dramatizacije

I Razvoj muzike pedagogije u Bihau u predkolskim ustanovama

II.1 Historijat bihakih predkolskih ustanova Od poetka vladavine Austro-Ugarske pa do zavretka Drugog svjetskog rata, u BiH je bilo 11 zabavita i 6 sirotita koja su okupljala predkolsku djecu. Broj predkolske djece u ovakvim ustanovama bio je veoma mali. One su se nalazile u Sarajevu, Banjoj Luci i Tuzli. Biha u ovom periodu nije imao ovakve institucije. Izmeu dva svjetska rata poveao se broj siroadi i drava se nala pred velikim problemom, te je po uzoru na zapadne zemlje poela rjeavati ovaj problem, smjetajui takvu djecu u ustanove za zbrinjavanje djece. Kasnije su se u takve ustanove ukljuivala i druga djeca i to se regulisalo na zakonit nain, posebno kad je bilo u pitanju uee roditelja u finansiranju trokova za smjetaj djece. Prvi programi rada sa djecom predkolskog uzrasta, propisani od strane nadlenih dravnih organa, pojavili su se odmah poslije zavretka rata. Ve u tim programima raspored aktivnosti bio je slian dananjim rasporedima aktivnosti i odmora djece. Pred Drugi svjetski rat sve su se vie usavravali programi rada sa predkolskom djecom, a posebna panja se poela posveivati odgojno-obrazovnom kadru. Ipak, usljed rata teko je bilo organizovati djeije domove, prvenstveno zbog stanja zemlje koja se nalazila na pragu rata, te smo organizovanije djeije vrtie morali ekati i dalje. U toku Drugog svjetskog rata poveala se potreba za smjetanjem siroadi i djece poginulih boraca. Iako su vremena bila teka, organizovano je nekoliko djeijih domova koji su predstavljali osnovu za razvoj djeije zatite u novoj dravi. U ratnom periodu i nekoliko godina poslije rata nije bilo organizovanih ustanova za djecu, to je bilo uvjetovano sveukupnim stanjem zemlje kojoj je u ratu, ali i poslije njega, trebalo mnogo vremena da se drutvo oporavi od ratnih razaranja i zbivanja.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Didaktika Razvoj svih segmenata drutva u poslijeratnom periodu pratio je i razvoj predkolskog odgoja i obrazovanja sve do 1949. godine, kada se biljei stagnacija njegovog razvoja zbog prelaska na samostalno finansiranje. Pored problema nastalih ratnim dogaajima, jedan od osnovnih problema za rad predkolskih ustanova bio je nedostatak nastavnog kadra. Ovaj problem djelimino je rijeen osnivanjem kole za vaspitae 1949. u Sarajevu koja je odkolovala samo dvije generacije ovih kadrova. Period od 1952. do 1965. godine biljei stagnaciju predkolskog odgoja i obrazovanja koja je nastala kao posljedica nerijeenog naina finansiranja ove djelatnosti jer je razvoj iste oblasti zaustavljen u korist razvoja socijalne zatite. Period od 1965. do 1982. godine biljei intenzivan razvoj predkolskog odgoja i obrazovanja kada procenat djece u predkolskom odgoju raste sa 0,8% na 4,5% u 1982. godini, odnosno sa 3.590 na 24.500 djece, to je posljedica pozitivnih promjena u naem drutvu. Period od 1982. do 1990. biljei jo vei porast djece u predkolskom odgoju. Broj djece je porastao na 35.928 ili 10,41%1. U Bihau, kao centru ovog dijela Bosne i Hercegovine, biljeimo prve zaetke predkolskog odgoja i obrazovanja na osnovu arhivskih podataka upnog ureda i Ljetopisa asnih sestara u Bihau. Godine 1893. u Bihau je sagraena graevina Kloster u vlasnitvu Katolike crkve gdje su asne sestre, pored ostalih oblika rada, sve do graanskih kola, organizovale i prva Zabavita za predkolsku djecu gdje je muzika naobrazba bila redovita. Prva poglavarica, samim tim i organizatorica, prvih zabavita je bila asna sestra Ida Keller koja je svirala klavir. Gospoica Keller je upravljala zabavitem punih 10 godina, a 1903. godine zamijenila je i njen rad nastavila asna sestra Gracija Futterer2. Katolika crkva je sve do sredine pedesetih godina jedina imala zabavita za predkolsku djecu u njima je muzika kultura bila jedan od vanijih predmeta. Na osnovu podataka iz Opinskog arhiva3 saznali smo da je 23.12.1958. godine Narodni odbor Opine Biha donio Rjeenje o osnivanju Djeijeg zabavita Radost u Bihau broj: 62/1/58, kao
1 Republiki zavod za unaprijeivanje vaspitnoobrazovnog rada: Predkolsko vaspitanje i obrazovanje u BiH (stanje, problemi i elementi za projekciju razvoja), Sarajevo, 1988. 2 Prema Ljetopisu Katolike crkve u Bihau.. 3 Podaci o rjeenjima osnivanja vrtia dobiveni iz resorne slube Urbanizam u opini Biha.

75

budetske ustanove NOO-e Biha. Ustanova je bila smjetena u nenamjenskim prostorijama u ulici Gajevo etalite sve do 1961. godine. Iste 1961. godine u bihakom parku napravljen je namjenski objekat za djecu predkolskog uzrasta. Dana 29.02.1972. godine Skuptina opine Biha donosi Rjeenje, broj 02-02-7/72, o osnivanju djeijeg obdanita u Bihau u ulici I Krajike brigade broj 7. Inicijator i investitor ovog i ostalih objekata bio je fond za djeiju zatitu na ijem elu je bio gospodin Selim ehi, ovjek koji je imao visoku svijest o vanosti odgoja i obrazovanja predkolske djece. Do 1970. godine opina Biha je po broju obuhvaenosti djece u predkolskim ustanovama bila na 78. mjestu u SR BiH (0,70% djece je boravilo u predkolskim ustanovama), a izmeu 1970. i 1980. godine se popela na 12. mjesto. Objekat je vrste grae, namjenski uraen, smjeten u Gradskom parku, u blizini rijeke Une, kapaciteta negdje izmeu 150-180 djece. Sredstva za odgojnu djelatnost Obdanita su obezbjeivali: 1. Osnovna zajednica obrazovanja - Biha 2. Fond za neposrednu djeiju zatitu 3. Radne organizacije i drutveno-politika zajednica 4. Korisnici usluga - roditelji Dana 28.12.1972. godine, Opinsko vijee i vijee radnih zajednica opine Biha donosi Rjeenje, broj 02-02-76/72, o davanju saglasnosti za izdvajanje Djeijeg zabavita Radost iz sastava O Ivo Lola Ribar i pripadanje istog Djeijem obdanitu Biha. Nekoliko je godina kasnije 1977. godine, pri Tekstilnom kombinatu Kombiteks otvoren djeiji vrti za potrebe djece zaposlenih radnika, kapaciteta 60 vrtike i 20 djece jaslikog uzrasta. Iste godine Opinski zavod za prostorno ureenje izdaje Urbanistiku saglasnost za izgradnju Deijeg vrtia i jaslica u naselju Ozimice I, kapaciteta 250 djece. Sredinom 1985. Tvornica Gorenje je u prostoru stambene zgrade adaptirala prostor i otvorila djeiji vrti i jaslice za potrebe svojih radnika, kapaciteta 80 djece. Sve do 1992. godine, svi su ovi objekti bili u sastavu RO Djeije obdanite Vjekoslav ubeli Biha, gdje je bilo smjeteno oko 650 djece vrtikog i 60 djece jaslikog uzrasta o kojima su brinula 73 zaposlena radnika.4 Danas rade samo dva: vrti
4 Prema Jasmina Smaji, Pozicija i funkcija predkolskog odgoja, JU Djeiji vrti, Biha, 1999., str 13 14.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

76

Didaktika ivotu. Poeljno je didaktiki uraditi nekoliko muzikih dramatizacija ili priredbi to podrazumijevaju aktivno uee djece koja e u tim muzikim dramatizacijama pjevati, svirati na djeijem instrumentariju, plesati ili glumiti, te smo na taj nain aktivno ukljuili djecu u muziki stvaralaki rad u kojem im je omogueno da se drue i igraju, ali kroz stvaralaki rad, nakon kojeg djeca osjeaju posebno zadovoljstvo. Posebno je vano pored muzikih igara obraivati i brojalice5. Imajui u vidu da je u bihakim vrtiima program rada iz muzike kulture baziran iskljuivo na sluanju muzike6 i pjevanju djeijih pjesmica, smatram da bi nain i program trebao biti neto izmijenjen. Sluanje muzike treba da se obavlja bez unaprijed najavljenog sadraja kako bi djeca to vie doivjela odreenu kompoziciju, kako bi razmiljali o tome ta ta kompozicija predstavlja i kakvu ona poruku nosi. Djeca moraju imati svoj doivljaj odreene kompozicije, a ne kako se u veini sluajeva kompozicija unaprijed prepria. Kod pjevanja djeijih pjesmica odgajatelji uglavnom putaju muziku na matrici to predstavlja osnovni problem djeci da naue pjesmicu. Svaki nastavnik u predkolskom odgoju trebao bi savladati osnove sviranja na jednom instrumentu (preporuuje se klavir ili harmonika) kako bi djeci olakali put uenja odreene kompozicije. II 3. Muzike igre i brojalice Jedna od najbitnijih oblasti muzikog odgoja predkolske djece su svakako muzike igre i brojalice. Vidjevi da se odgajatelji oslanjaju, kada je rje o muzikom odgoju, na skripte i udbenike Manestterioti Vinje (Muziki odgoj na poetnom stupnju i Prvi susret djece sa muzikom), Ivane Domojin, i Vinje Proti (Prve kole muzike igre) predlaem i predstavljam neke od muzikih aktivnosti koje bi pored sluanja i pjevanja muzikih kompoziocija pridonjele I, svakako, razvile djeiju muzikalnost, matu i ope znanje. Stvaralatvo, naroito muziko, u tijesnoj je vezi sa emocijama. Odrasli kompozitori u stvaranju muzike imaju irok dijapazon emocionalnih pobuda, od radosti do boli. Nasuprot njima, djeca se muziki
5 Jasmin, Hoi, Muziki odgoj u obrazovnim ustanovama Bihaa, str 3-8, Pedagoki fakultet, Biha, 2010. 6 Obilazei studente na satima muzikog odgoja u vrtiu, spoznao sam odreene nedostatke kod sluanja muzike. Nastavnici u veini sluajeva ispriaju cijeli sadraj kompozicije, to predstavlja problem kod djeijeg doivljavanja - ne dozvoljavaju da djeca doive kompoziciju na svoj nain.

u naselju Ozimice I i vrti u Gradskom parku o kojima smo ve govorili, pod zajednikim imenom JU Djeiji vrti Biha. II.2 Program rada muzikog vaspitanja u bihakim vrtiima, analiza i vizija Za razvoj muzike pedagogije u odreenoj sredini, svakako, vanu ulogu ima odgoj najmlaih, stoga razvoj muzike pedagogije prvenstveno poinje u vrtiima i jaslicama gdje se pojedinoj djeci po prvi put prua mogunost za razvoj muzikih sposobnosti. Program rada u bihakim vrtiima je stigao relativno kasno tek 1987/88. godine iz Sarajeva to je bio i prvi nastavni program rada za predkolske ustanove. Prije ovih programa bihaki vrtii nisu imali program za izvoenje nastave, nego su odgajatelji radili po Preporuenim udbenicima, kako druge predmete tako i muziki odgoj. Prvi program koji su bihaki vrtii dobili stigao je tek 1988. godine pod nazivom Osnove programa odgojno-obrazovnog rada sa djecom predkolskog uzrasta. Godine 1995. je uraeno dopunjeno izdanje ovih programa. Program obuhvata plan i program za rad sa djecom po grupama, ovisno o uzrastu djeteta. Grupe su podijeljene po uzrastu na mlau, srednju i stariju grupu. Detaljnom analizom planova i programa po kojima radi JU Djeiji vrti u Bihau doao sam do sljedeih zakljuaka: planovi i programi su nedovoljno prezentovali oblast muzikog odgoja, to smatram velikim propustom; nisu objanjeni naini izvoenja nastave iz pojedinih muzikih oblasti; nije preporuena literatura za odgajatelje; nije se vodilo rauna o individualnim spospobnostima djece. S obzirom da je igra jedan od osnovnih naina razvoja djece predkolskog uzrasta, pedagoki strunjaci u predkolskim ustanovama trebalo bi da uvide da je muzika, ako ne najvanija, onda zasigurno jedan od najvanijih faktora razvoja u predkolskoj dobi djeteta. Djeca uz muziku doivljavaju najljepe trenutke. Nastavnik moe, pored redovnih sati muzike, da povee muzike igre sa drugim oblastima kao to su: tjelesni odgoj (kroz razne igre za razvoj navika, hodanja, tranja, poskakivanja, skakanja, provlaenje i slino), likovni odgoj (likovno izraavanje muzikih dojmova), osnovne matematike pojmove (igre lopte, utvrivanja skupova, redalice kod brojanja I tako dalje). Muzike igre trebaju biti narodnog ili plesnog karaktera kako bi ih pribliili djeci i svakodnevnom
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Didaktika izraavaju jedino onda kad su puni ivotnog veselja. Dijete u igri ne pjeva da bi stvorilo melodiju, ono najee nije svjesno da je to muzika. Ono svoju radost najpotpunije ispoljava pjevanjem. Pjesma izvire iz djeteta kao kod ptica pjevica. Prve muzike dojmove dijete stjee veoma rano, ve u prvoj godini. Uz majine pjesme i dozivanje doivljava razne umove, tonove, muziku s radija, TV-a, a sve to utjee da se i samo poinje aktivno odnositi prema izvorima zvuka. Razvojem muzikih sposobnosti djeteta sve se vie ispoljavaju i poveavaju njegove mogunosti muzikog stvaralatva. Posmatrajui djecu u igri esto emo zapaziti ispoljavanje muzike kreativnosti, bilo na podruju ritma ili pokreta, bilo u obliku kratkih melodija, doziva, rugalica ili brojalica kao osnovnih muzikih igara kod djece predkolske dobi. Muzikim igrama, jo od rane dobi djeteta, moemo uspjeno razvijati njihove muzikalne sposobnosti od ritma, melodije intonacije i sl. S obzirom da se muzike igre izvode uz raznovrsnu muziku (razliit izvoaki sastav, karakter i sl.) istu e izraavati razliitim pokretima to proizilazi iz njihovog linog emocionalnog doivljavanja. injenica je da se u cijelom svijetu djeca igraju i da kroz tu igru nesvjesno postaju stvaraoci. Kroz nju nesvjesno izraavaju svoje kreativne aktivnosti i sposobnosti. Igra djeci omoguava, prije svega, fizioloki, ali i emocionalni razvoj. Kada govorimo o muzikim igrama treba razlikovati: slobodne djeije igre u kojima ona sama kreiraju pokrete i pjesmu, zatim igre koje se izvode po odreenim pravilima i igre u kojima djeca spontano imitiraju (npr. neke instrumente, zvukove iz prirode, ivotinje). Radi bolje preglednosti didaktikih muzikih igara koje bih predloio nastavnicima djeijih vrtia u Bihau, nabrojat u one neophodne: brojalice kao govorne igre, muzike igre sa pjevanjem, muzike igre uz instrumentalnu pratnju, muzike igre uz razne plesove i narodna kola, didaktike muzike igre u korelaciji sa drugim predmetima i muzika dramatizacija;

77

razbrojavanjem brojalice uz pokrete ruku, a zatim I njihovim oponaanjem. Ustvari, moemo slobodno rei da su djeije brojalice, razbrajalice, pitalice, rugalice najprirodniji izraz njihovog osjeaja za ritam. Za djecu brojalica je sredstvo ili uvod u igru. Brojalicom se donosi vana odluka ko e miriti, traiti, ganjati ili vriti neku slinu dunost. Prvo moramo upoznati djecu sa jedinicom za brojanje koja je osnova za ritmike podjele koje treba da upoznaju. U predkolskom djeijem periodu najbolje vrijeme za uenje brojalica je izmeu 4. i 5. godine ivota. Na poetku uimo brojalice sa etvrtinkama, a kasnije ukljuujemo i druge notne vrijednosti. Za primjer brojalice sa etvrtinama uzet emo brojalicu Pliva patka preko Save. Ovakve brojalice moemo obraditi sa uenicima i na nain da umjesto nota upisujemo vodoravnu crtu (za teku dobu) ili polukrunu crticu (za lahku dobu) dok uenici ne naue note. Brojalice su, takoer, najbolje sredstvo za oslobaanje govora i razvijanje memorije. Uenje brojalica treba provoditi kroz igru. Najbolje je da se djeca sa odgajateljima uhvate u kolo i da se igra izvodi uobiajno. Odgajatelj e u poetku razbrojavati tekst brojalice sve dok djeca ne naue. Za djecu koja ispadaju iz igre unaprijed pripremimo neke zadatke (npr. moraju neto odsvirati na udaraljkama, neto donijeti). Grupa s kojom izvodimo ovu igru ne smije biti prevelika zbog bolje panje djece. Kada su djeca savladala tekst brojalice, prelazimo na izmiljanje igre kako bi jo bolje uvjebala njen ritam. Prvi zadatak moe biti pljeskanje u ritmu kako bi djeca vjebala pokret u ritmu brojalice. Zatim se moe izgovarati brojalica uz tapanje po koljenima. Na kraju se ista brojalica moe izvesti samo na udaraljkama (tapii, zvonii, zveke i sl.) sa, ali i bez teksta. Izvoenje brojalice Jedna vrana gakala moe se izvesti na sljedei nain: izvesti brojalicu do kraja, zatim izvesti samo prvu frazu iste brojalice, a ostale fraze djeca izmiljaju. Navesti djecu da smisle novi tekst koji e da se rimuje na postojei ritam kao naprimjer:
Jed-na vra-na ga-kala i po pu-tu ho-dala Da u-lo-vi se-bi plijen jer je pti-i gla-dan njen.

II 3.1. Brojalice Djeca se u najranijoj ivotnoj dobi susreu sa brojalicama prije svega od svoje majke, a kasnije i u prvim igrama. Djeiji prvi znakovi muzikalnosti mogu biti izazvani ili izraeni majinim

Dijete treba, po mogunosti, da uoi jednake pokrete po trajanju.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

78

Didaktika Sa naprednijom djecom mogu se formirati i male folklorne grupe koje bi mogle nastupati u nekim pogodnim prilikama (npr. dravni praznici). Plesove moemo podijeliti u tri grupe: narodne, drutvene i umjetnike. Pored navedenih narodnih igara djeca e se u okviru programskih sadraja upoznati i sa nekim drutvenim igrama, npr. valcerom, polkom, igom i sl. Ovo e uraditi usvajanjem novih pjesama, kompozicija i sluanjem muzike. U tom sluaju djeci se mogu predoiti i osnovni pokreti nekih plesnih igara. Bitno je da djeca shvate da se tu stalno ponavljaju iste ritmike figure. Pod umjetnikim plesovima podrazumijevamo uglavnom plesne i baletske koreografije koje trae uvjebavanje. U predkolskoj dobi mogu se primijetiti talentovana djeca i tad ih treba uputiti u plesnu ili baletsku kolu. II 3.4. Muzike igre uz instrumentalnu pratnju Muzike igre uz instrumentalnu pratnju odnose se na djeije igre ili pokrete sa odreenim pravilima ili bez njih. Muzika podloga moe biti jedan instrument ili vie njih. Najbolje bi bilo kada bi se obezbijedilo ivo izvoenje muzike jer ono daje poseban kvalitet nastavi. Poeljno bi bilo da instrumenti za pratnju budu klavir ili harmonika. Treba izbjegavati klavijaturu zbog sintetikog, neprirodnog zvuka. Prije samog usvajanja pokreta djeca trebaju vie puta uti muziku formu kako bi otkrila odreene kontraste, melodijske i ritmike karakteristike. Sadraji igara mogu biti jednostavni, spontani ili malo sloeniji. Kakvi e biti ovisi, prije svega, o uzrastu djece. Nastavnik treba izabrati muziku koje e djecu veoma brzo transformisati u konjie, leptirie, cvijee i sl. U zbirkama djeijih igara uz instrumentalnu pratnju naznaena su pravila pokreta i igre. U nekim igrama imamo ispisane partiture muzike forme uz taan opis igre. U ovakvim sluajevima nastavnik e kao demonstrator objasniti i pokazati djeci odreene pokrete. Kroz ove igre djeca e pokretom reagirati i postepeno se upoznavati sa izraajnim elementima muzike, kao npr. karakterom (veselo, tuno), dinamikom (tiho, srednje tiho, jako), tempom (brzo, sporo) i sl. Kada govorimo o djeijim igrama, treba posebno istai djeiju stvaralaku inicijativu. Damo li im mogunost da izvode samostalne pokrete uz muziku oni e biti zanimljivi, okretni u djeijem stilu i njima zabavni. Ti pokreti nee nas posebno odueviti. Ovo pokazuje da stvaralaka aktivnost djeteta ne nastaje sama od sebe, ve da joj treba poticaj.

Izvoenje brojalice Golub s krova gue izvesti u cijelosti jedanput, zatim djeca izmiljaju novi tekst: Navesti djecu da smisle novi tekst koji e da se rimuje na postojei ritam kao naprimjer:
Go-lub s kro-va gu-e i gran-icu vu-e, Da li u-je se-ko ka-ko pu-ca li-je-po.

II 3.2. Muzike igre s pjevanjem Djeije igre uz pjesmu su jedan od vrlo vanih elemenata u razvoju osjeaja za ritam i sluh, ali i u razvoju djeteta uope. Ovdje emo istai ono najvanije, a to nam moe posluiti kao podsjetnik: Da bi se izvela igra s pjevanjem, djeca trebaju po ve nauenom metodskom postupku (uenje pjesme po sluhu), memorisati melodiju i tekst pjesme; Nakon uene pjesme objasniti igru uz vlastitu demonstraciju; Zatim se u igru uvode djeca, u poetku naprednija, a zatim sva djeca; Kroz igru se ne smije zanemariti pjevanje, a posebno intonacija. ak bi bilo poeljno, da jedna grupa izvodi pokrete uz igru, a druga pjeva.

Primjeri djeijih igara uz pjesmu Primjer igre: Ja kupih jednu koku malu Opis igre: Ja kupih jednu koku malu(uiteljica i djeca kreu se u kolu, pjevaju i pokreu glave naprijednazad).
Koka je mala pilie vodila (djeca se uhvate za ruke i nastave kretanje). Ja kupih jednu patku malu (djeca se gegaju u kolu). Ali patka vodu apka (lupaju nogama o pod). pilie vodila (kolo se dalje okree).

Ova igra moe da bude didaktika npr. za doivljaj osnovnog tona ljestvice i njegove oktave. II 2.3. Muzike igre uz razne plesove i narodna kola U sveukupnom odgoju djeteta jedan je od zadataka i njegovo upoznavanje s kulturnom batinom, u ovom sluaju muzikim naslijeem ili narodnom muzikom tradicijom. Dobro bi bilo uraditi sa djecom najjednostavnije pokrete, korake neke narodne igre iz domovine ili mjesta iz kojeg potjeu.
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Didaktika U radu na asu vana je priprema, a ona se ogleda u sljedeem: Djeca trebaju da usvajaju odreene pokrete prema uzrastu; Ue se posebno pokreti nogu, postavljanje noge na petu, noge na prste, korak u stranu, zatim ritmiko pokretanje ruku, dizanje ruku, njihanje ruku, razne vrste pljeskanja, istezanje tjela i sl; Ovladavanjem navedenih pokreta djeci omoguiti da se stvaralaki izraze.

79

zatim ih podijeliti pojedinano najuspjenijim; Muziku je dramatizaciju najbolje usvajati po epizodama koje se vie puta ponavljaju, a zatim povezuju u vee cjeline; Ako imamo pripovjedaa u poetku e to biti nastavnik, a kasnije djeca.

II 3.5. Muzike dramatizacije Muzike dramatizacije su, svakako, zanimljiv, ali i zahtjevan oblik rada - oblik u kojem se glumi, pjeva i svira, djeca se drue, igraju, spremaju i sviraju te stvaraju odreenu priredbu. Nastavnikova uloga ovdje je presudna s obzirom da mora biti u isto vrijeme i reiser (osmisliti, pripremiti i uvjebati zamiljenu dramatizaciju / predstavu). Muzika dramatizacija se moe izvesti s djecom u vie varijanti, od onih najjednostavnijih do sloenijih u kojima uestvuju sva djeca sa razliitim ulogama. U svakoj dramatizaciji postoje vani elementi koji upotpunjavaju dramsku radnju, a utjeu da sve bude zanimljivije i bogatije. Osnovni i najvaniji elementi su: pjevanje, igra, gluma, scenografija i kostimografija. Ovi elementi treba da to blie doaraju ono o emu tekst dramatizacije govori. Jednostavnije dramatizacije podrazumijevaju samo pripovijedanje pria uz pripremljenu muziku (kao podloga). Ovdje mogu i djeca svirati neke udaraljke na mjestima gdje im odredi nastavnik. Za djecu je daleko zanimljivija muzika dramatizacija u kojoj oni izraavaju svoju stvaralaku aktivnost, imaju neku ulogu i u njoj aktivno uestvuju. Nastavnik e u ovom sluaju odabrati prikladnu priu, opet prilagoenu uzrastu djece. U toj prii e se pojavljivati vie lica koja e vriti odreene radnje ( bilo govorom, pokretom ili ritmikim udaraljkama: doaravanje kie, oluje, razliitih zvukova iz prirode). Postupak za ovakvu dramatizaciju je slijedei: Djecu najprije upoznati sa priom; Kod prepriavanja postupno uvodimo dijaloge; Dajemo mogunost djeci da sama izmiljaju melodije za krae dijaloge; Najuspjenije melodije zajedniki ponavljamo da ih ne zaboravimo; Uloge je najbolje uvjebati sa svom djecom, a

Kao to je ve pomenuto u muzikoj dramatizaciji trebaju uestvovati sva djeca, svakako prema svojim mogunostima. U njoj se mogu kombinovati razliite radnje. Neka e djeca izgovarati tekst, vriti odreene pokrete, druga pjevati melodiju, mogu skandirati ili pjevati horski dok jedan dio djece moe imati ulogu orkestra s djeijim instrumentarijem. Sve to na kraju moe liiti na neku malu operetu ili mali mjuzikl. Na kraju treba pomenuti da se djeije igre trebaju provoditi to ee i u razliitim okolnostima. Neke e se zbog specifinosti izvoditi u sobi (razredu), a neke je idealno izvoditi vani, u prirodi, to moe jo vie motivisati djecu. Igre se mogu izvoditi i u korelaciji sa drugim odgojno-obrazovnim podrujima ime se moe poboljati djeija panja. Muzike dramatizacije predstavljaju svojevrsnu igru u kojoj se dramska radnja pjesme prikazuje uz pjevanje koje moe da bude praeno Orfovim djeijim instrumentarijem i pokrete kostimiranih lica u odgovarajuem dekoru. Dramski prikaz odgovarajue pjesme moe biti i vid samostalnog stvaralatva u kojem uenici odreuju likove, improviziraju neke pokrete, sviraju na djeijim instrumentima ili daju sugestije za kostime. Jedan od primjera na koji nain se moe uraditi dramatizacija u predkolskom razredu je Nestani zvoni. Uenici sa snimke sluaju zvukove proljea, prepoznaju ih i oponaaju (kapanje otopljenog snijega s drveta, puhanje vjetra, pjev ptica, zujanje pela). Uenici posmatraju slike i stvaraju priu s naslovom Nestani zvoni. Zamiljaju i oponaaju zvukove sa slika. Trebaju prepoznati priu Nestani zvoni u pjesmi Zvoni u proljee. II 4. Muzike igre u korelaciji sa drugim predmetima

Kako sam ve ranije rekao, didaktike su igre sa muzikim elementima poseban oblik igara koje organizuje vaspita u djeijem vrtiu kako bi se u njima na zanimljiv nain ostvarili odreeni zadaci. Cilj je da se pomou muzike igre utie na razvoj umnih sposobnosti djece. Svaka igra zahtjeva od djeteta da rijei odreeni zadatak, a izvrenje zadatka podrazumjeva umni napor, koncentraciju i sposobnost shvaanja. Didaktike igre moraju biti zanimljive jer emo samo tako podstai djecu na
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

80

Didaktika svoje impresije sluanja muzike na slijedee naine: crtanje: olovkom, bojicama, kredama; slikanje: kistom; grafika: otiskivanje i utiskivanje; oblikovanjem: plasrelinom, glinom, glinamolom, tjestom; graenje: u pjesku, kamenjem, drvenim oblicima, ambalanim materijalom .

aktivnost. Didaktike muzike igre, kako sam ve rekao, imaju znaajno mjestu u svim odgojno-obrazovnim oblastima i aktivnostima i to: tjelesnom razvoju, razvoju govora, upoznavanju okoline, likovnom odgoju.

II 3.1. Muzike igre u tjelesnom i likovnom odgoju U oblasti tjelesnog i zdravstvenog odgoja pokretne igre imaju veliki znaaj. Interesantnost odabranih sadraja moe djelovati na ispunjenje i zadovoljavanje djeijih potreba i elja za: kretanjem, tranjem, skakanjem, puzanjem, bacanjem, hvatanjem, kao primarnoj potrebi za zdrav razvoj djeteta. Muzike igre razliito angauju djete i utiu na usavravanje pokreta, razvoj ula, ispunjavanje emocionalnih potreba, socijalne komunikacije, umne sposobnosti i slino. Kako muzika moe utiecati na raspoloenje, tako se muzikim igrama postie i oputanje napetosti djeijeg organizma te zadovoljstvo jer dijete postaje zaneseno, sretno, glasno, smije se i oslobaa se negativnih tenzija, strahova, melanholije, bijesa, stida, tuge kao i nezainteresiranosti. V Manesteriotti je naroito govorila i isticala znaaj muzike igre u razvoju miinog sistema djeijeg organizma. Dijete treba da je kreativno u doivljavanju odreenog takta i pjesme. Njegov se osjeaj za ritam razvija vjebajui pokrete. Jedna od muzikih igara u korelaciji sa tjelesnim odgojem je Dugovrata strina Roda. U ovoj je igri najvanije uvjebati odreene pokrete igre koja je u isto vrijeme didaktika jer e uenici doivjeti osjeaj tonalnog zavretka. Pored ve nabrojanih muzikih igara imamo i igre u korelacijama i sa drugim predmetima kao npr. Likovni odgoj. U okviru zadovoljavanja likovnih odgojno-obrazovnih ciljeva i zadataka, uz koritenje muzike kroz razliite sadraje i oblike, obogauje se djeije likovno spoznavanje, doivljavanje i naroito izraavanje s estetskim vrijednostima. Djeca mogu sluati muziku dok se likovno izraavaju ili mogu ilustrovati odreenu muziku, instrumentalnu, vokalnu ili instrumentalno-vokalnu, plesove uz muziku ili neke muzike igre. Postoji i oblast likovnog stvaralatva koju izaziva sluana muzika. Neka djeca mogu bolje da izraze
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Didaktike igre, ve u samom nazivu svake igre, imaju naveden cilj koji dijete umnim angamanom nastoji postii. Elementi muzike implementirani u didaktike igre, kroz sve odgojno obrazovne oblasti, omoguavaju realizaciju postavljenih ciljeva. Prisustvo muzike u govornim igrama daje posebnu dra svakoj igri. Djeca spontano ue govor. Brojalica bogata ritmom, rimom, zatim igre s vodom, magnetima, kamenjem, drvetom, svjetlou i sl. ili mozaik zvukova koji prua djetetu bezbroj mogunosti za razvoj glasa, govora i sluha. Djeca vjebaju inteligenciju, pamenje, percepciju, emocije i socijalne kontakte. Oblast tjelesnog odgoja, obogaena muzikom, dijete potie na pravilnije kretanje. Dijete uvjebava skladnost pokreta te se na taj nain pravilnije razvija muskulatura, skelet, vitalni organi i sl.
Literatura
avlovi, Ivan, Uvod u muzikologiju i metodologija naunoistraivakog rada, Muzika akademija, Sarajevo, 2004. Dobri, Nedeljka, Razvijanje poetnih matematskih pojmova u predkolskim ustanovama, Pedagoka akademija, Beograd, 1979. Dobud, Anka, Doen, Malo dijete-veliki istraiva, Alinea, Zagreb, 1995. Ferovi, Selma, Muzika kao komunikacija, Zbornik radova, br.3, UNICEF, Sarajevo, 1994. Ferovi Selma, Teorija i praksa muzikog vaspitanja i obrazovanja u BiH, Sarajevo, 1991. Hodi, Refik, Metodika muzike, Grafiar, Biha, 2005. Hodi, Refik, Osnovi muzike za Pedagoke akademije, Pedagoka akademija, Biha, 1994. Hoi, Jasmin, Muziki odgoj u obrazovnim ustanovama Bihaa, Pedagoki fakultet, Biha, 2010. Ivankovi, Aurelija, Fiziki odgoj djece predkolske dobi, kolska knjiga, Zagreb, 1971. Kamenov, Emil, Intelektualno vaspitanje kroz igru, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1997. Lazarevi, Dimitrije, Muziko vaspitanje u razrednoj nastavi, Svjetlost, Sarajevo, 1972. Mati, Radomir, Metodika razvoja govora djece, Nova prosveta, Beograd, 1986. Mati, Radomir, Metodika razvoja govora djece, Nova prosveta, Beograd, 1987. Manasteriotti Vinja, Zbornik pjesama i igara za djecu, kolska knjiga, Zagreb, 1990. Manasteriotti, Vinja, Muziki odgoj na poetnom stupnju, kolska knjiga, Zagreb, 1980.

Didaktika
Manasteriotti, Vinja, Prvi susreti djeteta sa muzikom, kolska knjiga, Zagreb, 1981. Papi, Mitar, kolstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme Austrougarske okupacije, Veselin Maslea, Sarajevo, 1972. Rakija, Branko, Muziki odgoj djeteta, prirunik za nastavnike, kolska knjiga, Zagreb, 1971. Rakija, Branko, Pjesma i igra, kolska knjiga, Zagreb, 1965. Smaji, Jasmina, Pozicija i funkcija predkolskog odgoja, Grafiar, Biha, 2002. ami, Midhat, Kako nastaje nauno djelo, Svjetlost, Sarajevo, 1977. Vasiljijevi, Zorislava, Muziko vaspitanje za prvi razred uiteljske kole, Beograd, 1970. Voglar, Mira, Kako muziku pribliiti djeci, Ljubljana, 1980.

81

Summary Music has always been an integral part of education. It affects the general and spiritual growth of a man as personality and as initiator of all changes in the society. The music educators direct the efforts of those who spend some time learning and acquiring knowledge: as lovers of music, reproductive artists, music educators and music makers. Music educators are likely to foster, develop and enrich the spiritual growth of their students and the community in which they operate.

In Bihac, as the center of this part of Bosnia and Herzegovina, we record the earliest beginnings of preschool education on the basis of archival data of the parish office and the chronicles of the nuns in Bihac. In 1893, the Kolster building owned by Catholic church was built in Bihac, where the nuns, in addition to other kinds of work, organized the first kindergarten for preschool children who began to receive a regular music training. The organizer of the first kindergarten was a nun Ida Keller, who played the piano. The kindergarten was led by Ms. Kaller for ten years and in 1903 she was replaced by a nun Grace Futterer. Until the mid-fifties the Catholic Church was the only kindergarten for preschool children where the music was one of the most important subjects. The education of the youngest plays an important role in the development of music pedagogy, therefore, the development of music pedagogy primarily begins in the kindergarten and nursery school, where the children are, for the first time, given an opportunity to develop musical abilities.

Pjevaka sekcija KUD-a Gajret Biha /iz foto albuma Nikole Radia/

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

82

Didaktika

Emina Kapi

Komunikacija sa delikventnom djecom

Saetak
Uzimajui u obzir da je delinkvencija, prvenstveno maloljetnika, ozbiljan problem modernog drutva, tema ovog lanka jest komunikacija sa delinkventnom djecom. U skladu sa temom detaljnije su obraeni pojmovi komunikacije i delinkventnog ponaanja, a potom ukazano na sve faktore koji dovode do delinkventnog ponaanja. Zatim je spomenuto kakav uticaj osobine linosti imaju na razvoj delinkventnog ponaanja, te sugerisano ta sve obitelj, kola i struna lica trebaju uiniti u svrhu prevencije, ali i suzbijanja postojeeg delinkventnog ponaanja medju djecom. Pedagozi, psiholozi i ostala struna lica trebaju uticati na sve faktore, osobito obitelj i kolu, koji su kljuni u nastajanju, ali i rjeavanju problema delinkventnog ponaanja meu djecom. Samo zajednikom suradnjom strunih lica, obitelji i kole mogu se postii pozitivni rezultati prevencije i suzbijanja delinkventnog ponaanja medju djecom. Kljune rijei: komunikacija, delinkventno ponaanje, komunikacija sa delinkventnom djecom Komunikacija
Pojam komunikacije potie od latinske rijei communikare to znai uiniti opim. (Osmi i Tomi 2006:186)

komunicirati lahko se snalaze u kontaktu sa drugim ljudima. (Tomi,2005.). Svaka komunikacija podrazumijeva interakciju.
Interakcija je meu dvije ili vie jedinki pri kome jedna jedinka utie na ponaanje druge. (Osmi i Tomi,2006:187.)

Komunikacija sa djecom, ukljuujui i djecu delinkventnog ponaanja ukljuuje sve oblike interakcije, dakle ne samo verbalne poruke nego i neverbalne znakove (izraz lica, govor tijela). Pomou ovih poruka moemo poslati poruke potovanja, suosjeanja i sl. Ali isto tako i poruke odaju suprotne namjere. Aktivnim sluanjem, podsticanjem djece da govore o svojim osjeanjima i koritenjem pozitivnog, opisnog jezika, mi dajemo djeci do znanja da nam se mogu povjeriti. Za komuniciranje su veoma vani sadrajni aspekti i aspekt odnosa. Uspjena komunikacija sa sadrajnog aspekta znai da znakovima kojima meusobno komuniciramo dajemo isto znaenje. Sa aspekta odnosa, komunikacija je uspjena ako je izmedju uesnika u komunikaciji uspostavljeno medjusobno povjerenje i ispunjen kooperativni duh. (Tomi 2005). Karakteristike komunikacije Kada govorimo o komunikaciji obino podrazumijevamo da je rije o interpersonalnoj komunikaciji. Tomi (2005) navodi da ovakva komunikacija ima i nekoliko kljunih karakteristika: 1. Interpersonalna komunikacija ukljuuje verbalnu i neverbalnu komunikaciju. Verbalnim dijelom se realizuje sadrajni aspekt, a neverbalnim aspekt odnosa 2. Komunikacija se razlikuje s obzirom na stepen svjesnosti racionalnog uea u komunikaciji 3. Interpersonalna komunikacija je dinamina. Njena dinamika uveliko zavisi i od prirode odnosa medju uesnicima u komunikaciji. Ukoliko se osobe bolje poznaju, bolje se predvidja ponaanje druge osobe, te je i mogunost uspjenog postizanja cilja i komunikacije vea

ovjek izraava potrebu za uspjenim komuniciranjem sa drugim ljudima, najee motivisan potrebom za rjeavanjem konflikata. Sam pojam komuniciranja oznaava u svojem najopijem vidu razmjenu poruka izmeu dviju ili vie osoba. Komunikacija izmeu davaoca i primaoca poruke uspjena je ako su obojica jednako interpretirala njeno znaenje tj. ako su jednako razumjela. (Potkonjak i imlea,1989.). Ljudsku komunikaciju karakterie meuljudski odnos i interakcija. Ljudi koji su sposobni uspjeno
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Didaktika 4. Interpersonalna komunikacija podrazumijeva uee najmanje dvije osobe, te tako ukljuuje osobu koja alje poruku i onu koja odgovara 5. Interpersonalna komunikacija je vodjena unutarnjim i vanjskim pravilima. Unutarnja pravila proizilaze iz osoba koje su uesnici u komunikaciji, a vanjska pravila podrazumijevaju socijalne norme 6. Osobe komuniciraju jedna s drugom, a ne jedna prema drugoj. 7. Dakle, komuniciranje jedne osobe utie na komuniciranje druge osobe i svaka od njih moe uticati podjednako na ishod komunikacije 8. Interpersonalna komunikacija moe ukljuiti uvjeravanje, a to znai da komunikacijom moemo navesti drugu osobu na promjenu stavova Sve ove navedene karekteristike su znaajne u smislu odgoja, a naroito odgoja djece koja ispoljavaju delinkventna ponaanja. (Tomi,2005.). Vidovi komunikacije Osmi i Tomi (2006) navode da se komunikacija prema razliitim kriterijima moe klasificirati na slijedei nain: 1. U odnosu na broj ljudi koji uestvuju u komunikaciji, komunikacija se dijeli na interpersonalnu komunikaciju, intrapersonalnu i masovnu komunikaciju 2. U odnosu na prirodu komunikacijskog medija na personalnu i apersonalnu 3. U zavisnosti od postojanja povratne informacije moe biti jednosmjerna i dvosmjerna 4. Uzevi u obzir da li su pojedinci ili grupe na istom mjestu ili na udaljenim mjestima, komunikacija moe biti neposredna i komunikacija na daljinu 5. S obzirom na prirodu komunikacijskih odnosa, komunikacija moe biti autoritarna i demokratska komunikacija Osmi, Tomi (2006) u svojoj knjizi dalje navode da intrapersonalna komunikacija predstavlja razgovor sa samim sobom. Akcija poinje od pojedinca, u njemu samom se odvija i zavrava. Interpersonalna komunikacija, kao to je ve spomenuto, podrazumijeva komunikaciju izmeu najmanje dvije osobe. Personalna komunikacija je komuniciranje izmedju osoba bez posredstva tehnikih medija, dok je apersonalna komunikacija komuniciranje posredstvom tehnikih medija.

83

Verbalna komunikacija se odvija putem rijei, a neverbalna komunikacija predstavlja komuniciranje drugim sredstvima (slikom, gestovima, facijalnom ekspresijom). Jednosmjerna komunikacija postoji ako u komunikativnom procesu komunikacija tee samo od jednog subjekta ka drugim subjektima, a ne i obratno. Za razliku od toka, dvosmjerna komunikacija je ona u kojoj postoji povratna informacija. Direktna komunikacija podrazumijeva komunikaciju izmedju dvije ili vie osoba koje mogu neposredno komunicirati licem u lice. Telekomunikacija se odvija posredstvom tehnikih medija. Autoritarna komunikacija je openje sa hijerarhijske pozicije, dok je u demokratskoj komunikaciji zastupljen vie saradniki odnos, a uesnici su ravnopravni. Pravila komunikacije Tomi (2005; prema Bratani,1993.) govori o tome da postoji nekoliko karakteristika koje se mogu nazvati pravilima komunikacije: 1. kao prvo, nije mogue ne komunicirati kada se dvije osobe susretnu. 2. svako ponaanje u jednoj interpersonalnoj situaciji moe se shvatiti kao komunikacija. 3. priroda odnosa uslovljena je slijedom komunikacijskih tokova. 4. ljudska komunikacija moe biti digitalna i analogna. 5. tok meuljudskih odnosa je simetrian (tei se za slinou) ili komplementaran (tei se za razliitou). Delinkventno ponaanje Delinkvencija je pojava teeg prestupnitva kod djece i omladine koje su u uskoj vezi sa negativnim uticajem u ivotu. Organizirane grupe maloljetnika katkada i sa 14 godina predstavljaju vrlo ozbiljan problem za drutvo. Postoje razliiti oblici poremeaja u ponaanju, a najtei je oblik delinkventno ponaanje. (Frankovi, Pregrad i imlea,1963.)
O delinkventnom ponaanju se govori onda kada ponaanje linosti u odreenoj okolini dobije obiljeje prekraja (Tomi,2005;str.35).

Tomi (2005; prema imlea,1983) navodi da je delinkventno dijete po klasifikaciji podgrupa socijalne neprilagoenosti.
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

84

Didaktika u sluaju nedostatka adekvatno osposobljenih nastavnika, zatim ne postojanja strunog pedagokog i psiholokog kadra koji bi uestvovao u odgojnoobrazovnom procesu i vrio nadzor nad njim u cilju njegovog to kvalitetnijeg izvoenja. Zna se desiti da nastavnici strogo slijede neke ve zastarjele metode i oblike odgojno-obrazovnog rada, da su suvie subjektivni, te da ako simpatiu djecu iz viih klasa i slojeva drutva istovremeno zanemaruju djecu nieg socioekonomskog statusa. Sve ovo dovodi do raznih devijacija u ponaanju djece koja su podvrgnuta ovakvom tretmanu. (Tomi, 2005). Uticaj socioekonomskog delinkventnog ponaanja statusa na razvoj

Delinkvencija je zakonski pojam i odnosi se na onu djecu koja su zbog svog ponaanja dola u sukob sa zakonom. Postoje mnogobrojna shvatanja i tumaenja delinkventnog ponaanja. Jedno ire shvatanje maloljetnike delinkvencije podrazumijeva sve oblike devijacija koje se javljaju u ponaanju, dakle, socijalnu neusklaenost u najirem smislu rijei. Drugo preciznije shvatanje delinkventnog ponaanja podrazumijeva prestupniko ponaanje, odnosno, ono ponaanje koje kri pravne ili moralne standarde i pravila jednog drutva. O maloljetnikoj delinkvenciji govori se odvojeno od ostalih delinkventnih osoba prvenstveno zato to se i inae o ponaanju djece govori izolovano od ponaanja odraslih, te zato to se delinkventno ponaanje djece u mnogim svojim karakteristikama i aspektima razlikuje samo po sebi od delinkventnog ponaanja odraslih. Iz svih ovih razloga postoji i niz specifinosti u tretiranju i eventualnom kanjavanju delinkventne djece koje se, razlikuju od onog kod odraslih ljudi. Faktori koji utiu na razvoj delinkventnog ponaanja Postoje mnogobrojni faktori koji utiu na pojavu delinkventnog ponaanja kod djece. Tu svakako spada uticaj obitelji, zatim kole i obrazovanja, uticaj socioekonomskog faktora, uticaj alkoholizma i opojnih droga, negativni uticaj ulice, uticaj medija, te mnogi drugi sociogeni faktori, kao to su politiki stavovi i motivi, stambena kriza, kao i slaba organizacija slobodnog vremena. (Tomi,2005.) Uticaj obitelji u razvoju delinkventnog ponaanja Ukoliko djeca ive u obiteljima sa nesredjenim obiteljskim odnosima, sa loim materijalnim uslovima ivota, zatim u obiteljima u kojima postoji alkoholizam, narkomanija i sl. veoma je mogue da e dijete pribjei delinkventnom ponaanju. Takodjer, obitelji rasturenih brakova, obitelji gdje dijete ima samo jednog roditelja, obitelji gdje su djeca zapostavljena ili preputena sama sebi, iz takvih (ne sredjenih obitelji) djeca pokazuju veliku predispoziciju da e pribjei delinkventnom ponaanju. U takvim obiteljima ne postoji ili je smanjena kontrola nad djetetom, te samim tim postoji vei rizik od pojave delinkventnog ponaanja (Tomi, 2005). Uticaj kole i obrazovanja na razvoj delinkventnog ponaanja kola, isto tako, moe biti jedan od uzroka pojave delinkventnog ponaanja. kola negativno djeluje na linost djeteta u raznim situacijama kao npr.
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Skoro da je pravilo da djeca koja se radjaju i ive u loim materijalnim uslovima ispoljavaju delinkventno ponaanje. Razlog za to je injenica da roditelji u ovakvim materijalnim uslovima ili nisu sposobni ili nemaju materijalne mogunosti da djetetu prue adekvatnu brigu, usljed ega djeca esto bivaju zapostavljena i na kraju poinju ispoljavati delinkventno ponaanje usljed djelovanja drugih uticaja na njih. (Tomi, 2005). Uticaj alkoholizma i narkomanije na razvoj delinkventnog ponaanja Alkoholizam se povezuje sa kriminalitetom i on spada u red neospornih kriminogenih inilaca. Moemo rei da postoji skoro stopostotna povezanost izmedju upotrebe alkohola i ispoljavanja delinkventnog ponaanja, a isti sluaj je i sa upotrebom opojnih droga (Tomi, 2005). Negativni uticaj ulice Manifestuje se tako to dijete dolazi u kontakt sa mnogim ljudima i grupama ljudi koji vre iznimno negativan uticaj na djetetovo ponaanje. To su razni prestupnici, ljudi koji se bave kriminalnim radnjama, organizirane grupe delinkvenata (Tomi,2005). Uticaj medija na razvoj delinkventnog ponaanja Ne moemo rei da sredstva masovne komunikacije u svim sluajevima utiu na razvoj delinkventnog ponaanja. Medjutim, dokazano je da postoje sluajevi delinkventnog ponaanja za koje djeca dobijaju ideju ili poriv nakon konzumacije produkata masovnih medija (TV, tampa, filmske predstave) (Tomi, 2005).

Didaktika Uticaj osobina linosti na razvoj delinkventnog ponaanja Pored mnogobrojnih uticaja koji dolaze iz spoljanje sredine, a koji utiu na razvoj delinkventnog ponaanja postoje i odredjene osobine linosti zahvaljujui kojima je dijete sklonije delinkventnom ponaanju. Takve osobine ukljuuju emocionalnu labilnost, frustracionu toleranciju i sl. Kada su u pitanju osobine linosti ono to je zajedniko svim mladim ljudima u pubertetu i adolescenciji je tenja za razvojem vlastitog identiteta i tenja da identificiraju sebe kao dio neke grupe. To samo po sebi predstavlja opasnost jer je vrlo mogue da se u ovakvim uslovima djeca pridrue nekoj delinkventnoj grupi. Postoji niz faktora koji se odnose na emocionalnu sferu linosti, a koji djecu ine podlonijom delinkventnom ponaanju, poput: emocionalne labilnosti, potitenosti, ljubomore, osjeaja inferiornosti i odbaenosti. (Tomi,2005.). Komunikacija sa delinkventnom djecom Sva djeca, pa tako i ona koja ispoljavaju delinkventno ponaanje dio su neke obitelji ili neke druge socijalne grupe i zajednice u cjelini. Stoga, potrebno je znati i obratiti panju na nain komunikacije sa djecom u svakoj od tih grupa. Komunikacija unutar obitelji Obitelj je prva grupa u kojoj dijete zapoinje svoj proces socijalizacije. Zbog toga, kao to je ve spomenuto, upravo ona moe negativno uticati na razvoj delinkventnog ponaanja. Ovdje emo se fokusirati na to kakvo znaenje ispoljavanja delinkventnog ponaanja samog djeteta moe imati za obitelj i kakvu komunikaciju unutar obitelji treba realizirati kako bi se poboljalo djetetovo ponaanje. U obiteljima sa uredjenim obiteljskim odnosima i povoljnom obiteljskom klimom delinkventno ponaanje predstavlja ok, ako ga dijete iz takve obitelji ispoljava. Ovakve obitelji uglavnom trae pomo strunjaka. U obiteljima sa poremeenim odnosima delinkventno ponaanje djeteta moe dovesti do jo veih sukoba i konflikata. Nije rijedak sluaj da se delinkventno ponaanje djeteta ispoljava u obiteljima iji su ostali lanovi i sami skloni delinkventnom ponaanju, te e u tom sluaju ovakvo ponaanje biti shvaeno kao uobiajeno. Kako bi se pospjeila komunikacija sa delinkventnom djecom unutar obitelji treba teiti ka sredjivanju odnosa svih lanova obitelji i postizanja harmonije, jer ako se njihovi stavovi i postupci prema djetetu mimoilaze, dijete postaje nesigurno, zatim agresivno, prkosno i nekritino u odnosu na svoje ponaanje (Tomi,2005). Komunikacija u koli

85

Postoji mnogo toga to nastavnici u koli mogu uraditi u cilju poboljanja komunikacije, a samim time i prevencije i suzbijanja delinkventnog ponaanja. Vano je da postoji topao i srdaan odnos nastavnika prema svakom ueniku. Treba izbjegavati subjektivnost i pristrasnost. Potrebno je da nastavnik bude adekvatno struno osposobljen za komunikaciju i rad s uenicima. Takodjer je neophodno postii dobru organizaciju kolskog ivota u cjelini, kao i nastavnih planova i programa. (Tomi, 2005). Komunikacija sa strunim licima Tomi (2005) govori o tome ukoliko poznajemo u kakvim uslovima dijete raste i razvija se, bolje se mogu planirati adekvatni postupci pedagokog rada sa djecom. Sa djecom koja su ispoljila delinkventno ponaanje treba realizirati na poseban nain nastavne sadraje primjenom aktivnog uenja i ukljuiti ih ee u raznovrsne slobodne aktivnosti, te podsticati stvaranje hobija. (Tomi, 2005 :70). Vano je obratiti panju da sadraji budu primjereni djetetovim psihofizikim sposobnostima. Neophodno je i konstantno pronalaziti sredstva za motivaciju za pedagoki rad djece koja pokazuju delinkventno ponaanje (Tomi, 2005).

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

86

Didaktika

Zakljuak
Na osnovu svega navedenog moemo uvidjeti da je delinkvencija meu djecom prisutna pojava i ozbiljan problem modernog drutva. Zajednikom suradnjom pedagoga, psihologa i obitelji, treba utjecati na sve faktore koji su kljuni u nastajanju, ali i rjeavanju problema delinkventnog ponaanja meu djecom. Veoma je bitno s djecom postii uspjenu komunikaciju, zadobiti njihovo povjerenje prilikom kojeg djeca priaju o problemu kojeg imaju. Za uspjenu komunikaciju neophodno je aktivno sluanje kojim pokazujemo svome sagovorniku, djetetu, da smo razumjeli njegov problem, da znamo kako se osjea, da uvaavamo njegove osjeaje, da mu elimo pomoi u traenju rjeenja za njegov problem i da mu pokaemo da vjerujemo da on moe rijeiti problem na adekvatan nain. U komunikaciji je takoer veoma bitno izbjegavati TI- poruke, kojima direktno vrednujemo i ocjenjujemo dijete s kojim komuniciramo. JA- porukama djetetu dajemo do znanja kako smo doivjeli njegov problem, to bi bio na izbor u traenju najboljeg rjeenja i elimo uti njegovo miljenje. Tako npr. umjesto da kaemo djetetu: Ti si odabrao loe rjeenje, nije dobro to si tako postupio, moemo djetetu uputiti ovakvu poruku: Mislim da postoje druga rjeenja. Sasluaj me. ta misli o tome? JA porukama se potie dijete na samoprocjenjivanje i samovrednovanje vlastitog ponaanja, na njegovo kritiko preispitivanje i traganje za najboljim rjeenjima, dok TI poruke skoro uvijek kod djeteta kojem su upuene izazivaju etiketiranje i odbrambene mehanizme. Uspjena komunikacija je klju sprjeavanja delinkventnog ponaanja djece.
Literatura Frankovi, D., Pregrad, Z., imlea, P. (1963). Enciklopedijski rijenik pedagogije. Zagreb: Matica Hrvatska Osmi, I., Tomi, R. (2006). Didaktika. Tuzla: Denfas Potkonjak, N., imlea P. (1989). Pedagoka enciklopedija. Beograd: Zavod za udzbenike i nastavna sredstva Tomi, R. (2005). Komunikacija sa delinkventnog ponaanja. Tuzla: Denfas djecom

Summary
Taking into account that delinquency, especially juvenile, is a serious problem of modern society, the theme of this article is communication with delinquent children. In accordance with the subject, terms of communication and delinquent behavior were analyzed in more details and then pointed to all the factors that lead to delinquent behavior. Furthermore it is talked about the impact that personality traits have on the development of delinquent behavior, as well as suggestions what all families, schools and professionals should to do prevent and control the existing delinquent behavior among children. Educators, psychologists and other professionals should have a positive influence on all factors particularly families and schools that are crucial in solving problems of delinquent behavior among children. Only together by professionals, families and schools can achieve positive results in order to prevent and control delinquent behavior among children.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Sport

87

Nijaz Skender1, Naim ele1, Borut Pistotnik2, Maja Pori2, Dejan umar1
Pedagoki fakultet Biha1, Fakultet za sport i tjelesni odgoj Ljubljana2

Analiza razlika morfolokih karakteristika i motorikih sposobnosti polaznika kole koarke i uenika osnovne kole
Kljune rijei: Morfoloke karakteristike, motorike sposobnosti, tjelesni odgoj, koarka

Saetak
Istraivanje je provedeno na uzorku od 60 ispitanika (30 polaznika kole koarke i 30 uenika osnovne kole), roenih 1995. i 1996. godine. Utvrene su razlike u morfolokim karakteristikama i motorikim sposobnostima u skoro svim varijablama u korist ispitanika polaznika kole koarke. Statistika znaajnost razlika nije potvrena za tri morfoloke i jednu motoriku varijablu. Ovim rezultatima potvrena je dobra selektiranost uenika za bavljenje ovom sportskom aktivnou.

Summary
The research has been carried out on 60 examinees (30 basketball school students and 30 primary school students), born in 1995. and 1996. The differences in morphological characteristics and motorical abilities were set out in almost all variables in favour of the basketball school students. Statistical significance was not confirmed for three morphological and one motorical variable. A good selection of students for practising this sports activity was confirmed by these results.

ostalih energetskih i funkcionalnih kapaciteta. Uticaj koarke na harmonian razvoj uenika prepoznali su (Grani, I., Krsti, T. 2006.) koji kau: ,, Za oekivati je da e koarka djelovati na harmonian razvoj cijelog tijela djeteta, odnosno da e kvalitetno djelovati na itav spektar sposobnosti i osobina. Vaspitni momenti u ovoj igri imaju primarnu ulogu. Potovanje protivnika kada je u posjedu lopte ili se nalazi u odbrani i pravilima igre je jasno definisano. Kroz sprovoenje sloenih elemenata tehnike kao i zadataka koje namee sama igra razvijamo kod igraa niz moralno-voljnih osobina koje postaju njegove trajne odlike. Za uspjeh u igri potrebno je isto toliko upornosti, volje kao i discipline i sistema u radu. Nekada je i odvanost bitna komponenta ove igre. Tek na ovim elementima, sa jasnim elementima vaspitanja, moe se oekivati da koarka u sistemu tjelesnog odgoja odgovori svojoj namjeni. Koarka ima znatnog uticaja i na intelektualni razvoj uesnika u igri. Posmatramo li raznolike elemente ove igre uvjeriemo se da pri rjeavanju bilo kojeg zadatka intenzivno uestvuje centralni nervni sistem. Ako sagledamo igru u cjelini vidjeemo da je sva isprepletena neoekivanim akcijama i obrtima situacija i da se ne moe nikada rjeavati automatizovanim pokretima (Noinovi, F. 2001). Osnovni cilj ovog istraivanja je utvrditi mogue razlike u morfolokim karakteristikama i motorikim sposobnostima izmeu uenika koji pored redovne nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja pohaaju izvankolske aktivnosti (kola koarke) i onih uenika koji pohaaju samo nastavu tjelesnog i zdravstvenog odgoja. Predmet ovog istraivanja su mladi koarkai, polaznici kole koarke roeni 1995. i 1996. godine i uenici osnovne kole istog uzrasta koji se ne bave sportom. Problem ovog istraivanja je utvrivanje razlika motorikih sposobnosti i morfolokih karakteristika izmeu mladih koarkaa, polaznika kole koarke te uenika osnovne kole istog uzrasta koji nisu obuhvaeni programom kole koarke.
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

1. Uvod
Pozitivni efekti koarke na antropoloki status pojedinca su veoma brzo prepoznati, pa je ona kao takva veoma brzo nala svoje mjesto i u nastavi tjelesnog i zdravstvenog odgoja za uenike osnovne kole. U njenoj energetskoj strukturi dominiraju anaerobni izvori energije, ali se ne smiju zaboraviti i aerobni energetski izvori, koji su baza za razvoj

88

Sport odstupaju znaajno od normalne raspodjele i stekli uslove za ukljuivanje varijabli u univarijantnu analizu i testiranje razlika T-testom.

2. Metode rada
2.1. Uzorak ispitanika Uzorak ispitanika sainjavali su 30 polaznika kole koarke Ko i kole koarke Bosna XXL iz Bihaa roenih 1995. i 1996. godine i 30 uenika osnovne kole Prekounje Biha istog uzrasta koji nisu ukljueni u sportske kole i klubove, ne bave se sportom i obuhvaeni su samo programom tjelesnog i zdravstvenog odgoja u osnovnoj koli. U toku testiranja psihofiziko stanje svih ispitanika bilo je na zadovoljavajuem nivou. 2.2. Uzorak varijabli Za testiranje morfolokih karakteristika ispitanika koritene su sljedee varijable: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Masa ili teina tijela (ATEZT) Visina tijela (AVIST) Sjedea visina (ASVIS) Dijametar runog zgloba (ADIRZ) Dijametar koljena (ADIKO) Koni nabor nadlaktice (AKNNL) Koni nabor trbuha (AKNTR) Obim grudnog koa (AOGK) Obim nadlaktice (AONADL)

3. Rezultati sa diskusijom
U ovom dijelu rada analizirani su rezultati mjerenja za obje grupe ispitanika pri emu prva grupa predstavlja uenike osnovne kole koji se ne bave sportom a druga grupa polaznike kole koarke. Posmatrajui vrijednosti aritmetikih sredina kod svih varijabli, kod obje grupe ispitanika, primjeuje se razlika izmeu polaznika kole koarke u odnosu na uenike koji su obuhvaeni samo programom tjelesnog i zdravstvenog odgoja u osnovnoj koli. Tabela 1
T-test - Group statistics

Varijable ATEZT AVIST ASVIS ADIRZ ADIKO AKNNL AKNTR AOGK AONADL MKOPZD MKOSDN MKOKS MESSDM MFESVM MBRTAR MBRTAN MBRTNZ

Za testiranje motorikih sposobnosti ispitanika koritene su sljedee varijable: 1. Pretklon, zasuk, dodir (MKOPZD) 2. Skok u dalj natrake (MKOSDN) 3. Koraci u stranu (MKOKS) 4. Skok u dalj iz mjesta (MESSDM) 5. Skok u vis iz mjesta (MFESVM) 6. Taping rukom (MBRTAR) 7. Taping nogom (MBRTAN) 8. Taping nogom od zid (MBRTNZ) 2.3. Metode obrade podataka Obrada podataka u ovom istraivanju i primjena statistiko-matematikih postupaka je uraena u programu SPSS 10. Rezultati testiranih ispitanika obraeni su standardnim deskriptivnim postupcima ime smo utvrdili da centralni disperzivni parametri ne
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

GRUPA 1 2 1 2 1 2 1 2 1 2 1 2 1 2 1 2 1 2 1 2 1 2 1 2 1 2 1 2 1 2 1 2 1 2

N 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30 30

Mean 48,04 59,57 160,45 171,23 124,27 129,93 5,29 5,51 9,49 9,53 12,08 10,9 13,7 13,51 73,64 80,92 22,98 25,63 8,63 10,1 64,78 78,38 12,11 10,16 150,57 167,88 28,57 36,03 26,8 34,27 17,6 18,63 19,03 24,5

Std. Deviation 9,11 15,57 7,79 10,02 3,15 5,56 0,38 0,44 0,61 0,7 4,78 5,89 7,87 8,32 9,19 11,41 3,04 3,82 1,22 1,4 9,76 14,38 1,29 1,26 21,09 30,82 5,81 7,9 3,19 4,98 2,03 2,27 2,99 4,72

Std. Error Mean 1,66 2,84 1,42 1,83 0,57 1,01

0,11 0,13 0,87 1,08 1,44 1,52 1,68 2,08 0,56 0,7 0,22 0,26 1,78 2,63 0,24 0,23 3,85 5,63 1,06 1,44 0,58 0,91 0,37 0,41 0,55 0,86

Sport U sljedeoj tabeli rezultate emo uporediti s rezultatima prethodnih istraivanja. Tabela 2

Generated by Foxit PDF Creator Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only. 89

Bili (2002.)

Uenici nesportai 13 god.

Uenici VII razred

Uenici VII razred

Uenici VII razred

Uenici nesportai 14 god.

Uenici VI razred

Uenici VI razred

Uenici VI razred

Uenici koarkai 14 god.

Varijable

Rezultati prethodnih istraivanja Vraan, Serti Serti, Segedi ele N. & & Bai (2008.) (2003.) Segedi (2006.)

Prahovi & Proti (2007.)

ele & umar (2009.)

Uenici O 160,45 48,04 12,08 26,80

uenici 160,45 48,04 12,08 13,7 uenici 150,57 uenici 160,45 48,04 12,08 13,7 uenici 150,57

Rezultate ovog istraivanja uporedili smo sa kod pomenutih istraivaa koji su istraivali iste rezultatima istraivanja koje su proveli Vraan karakteristike iste hronoloke dobi ali razliitih sredina. by NaFoxit osnovu ovih pokazatelja moemo i saradnici (2006.), ele N. (2003.), Prahovi i Generated PDF Creator Foxit Software http://www.foxitsoftware.com For evaluation only. dobar Proti (2007.) i Serti i saradnici (2008.). Varijable zakljuiti da je na uzorak ispitanika sasvim za procjenu visine i mase tijela u naem istraivanju reprezentant populacije uenika. su u granicama oekivanih vrijednosti kao i Tabela 3
VI razred - uenici AVIST ATEZT AKNNL AKNTR VI razred - uenici MESSDM VII razred - uenici AVIST ATEZT AKNNL AKNTR VII razred - uenici MESSDM 1 do 150,19 do 37,00 16,325 i vie 17,811 i vie Loe do 140 1 do 156,56 do 40,00 12,689 i vie 18,945 i vie Loe do 145 2 150,20-153 37,001-39,90 12,821-16,324 12,001-17,81 Ispod prosjeno 141-149 2 156,57-160,00 40,001-45,00 12,361-12,688 13,201-18,944 Ispod prosjeno 146-150 3 153,10-162,10 39,901-51,10 7,7401-12,820 5,7801-12,00 Prosjeno 150-170 3 160,01-170,00 45,001-55,20 7,0001-12,36 6,4001-13,20 Prosjeno 151-171 4 162,20-168,00 51,101-55,81 5,4001-7,74 4,4191-5,78 Iznad prosjeno 171-179 4 170,01-175,00 55,201-61,72 6,0001-7,00 5,2841-6,40 Iznad prosjeno 172-187 5 168,00 i vie 55,811 i vie 5,40 i manje 4,419 i manje Izvrsno 180 i vie 5 175,01 i vie 61,721 i vie 6,00 i manje 5,284 i manje Izvrsno 188 i vie koarkai 171,23 59,57 10,9 13,51 koarkai 167,88 koarkai 171,23 59,57 10,9 13,51 koarkai 167,88

AVIST ATEZT AKNNL MBRTAR

156,38 45,26

163,87 50,84

168,35 56,23 13,51

160,03 47,34 14,18 28,59

169,16 56,41 16,02 30,04

154,65 44,61 11,04

164,11 53,95 11,25

176,30 66,40 31,50

167,50 63,40 32,20

171,23 59,57 34,27

U tabeli br. 3 predstavljena je komparacija naih rezultata sa rezultatima koje je dobio Hadikaduni, M. (2004.). Iz tabele je vidljiva razlika prosjenih rezultata izmeu ove dvije grupe ispitanika.

Statistiku znaajnost razlika izmeu dvije grupe ispitanika testirali smo primjenom T-testa za nezavisne uzorke.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Koarkai

http://www.foxitsoftware.com For evaluation only.

90

Sport

Tabela 4
Independent Samples Test Levene`s Test for Equality of Variances F ATEZT AVIST ASVIS ADIRZ ADIKO AKNNL AKNTR AOGK AONADL MKOPZD MKOSDN MKOKS MESSDM MFESVM MBRTAR MBRTAN MBRTNZ 7,293 4,865 10,87 1,538 0,924 0,741 0,633 2,913 0,706 0,138 5,518 0,057 5,202 1,976 8,873 0,334 6,985 Sig. 0,009 0,031 0,002 0,22 0,34 0,393 0,429 0,093 0,404 0,712 0,022 0,812 0,026 0,165 0,004 0,566 0,011 t-test for Equality of Means t -3,5 -3,5 -4,65 -4,65 -4,86 -4,86 -2,01 -2,01 -0,28 -0,28 0,85 0,85 0,09 0,09 -2,72 -2,72 -2,97 -2,97 -4,33 -4,33 -4,27 -4,27 5,94 5,94 -2,54 -2,54 -4,17 -4,17 -6,91 -6,91 -1,86 -1,86 -5,36 -5,36 df 58 46,77 58 54,7 58 45,88 58 56,75 58 56,8 58 55,63 58 57,83 58 55,47 58 55,24 58 56,92 58 51,04 58 57,96 58 51,28 58 53,24 58 49,34 58 57,29 58 49,04 Sig. (2tailed) 0,001 0,001 0,000 0,000 0,000 0,000 0,049 0,049 0,783 0,783 0,399 0,399 0,928 0,928 0,009 0,009 0,004 0,004 0,000 0,000 0,000 0,000 0,000 0,000 0,014 0,014 0,000 0,000 0,000 0,000 0,068 0,068 0,000 0,000 Mean Difference -11,53 -11,53 -10,78 -10,78 -5,66 -5,66 -0,21 -0,21 Std. Error Difference 3,29 3,29 2,32 2,32 1,17 1,17 0,11 0,11 0,17 0,17 1,38 1,38 2,09 2,09 2,67 2,67 0,89 0,89 0,34 0,34 3,17 3,17 0,33 0,33 6,82 6,82 1,79 1,79 1,08 1,08 0,56 0,56 1,02 1,02 95% Confidence Interval of the Difference Lower Upper -18,1216 -18,1555 -15,4211 -15,427 -7,9971 -8,0103 -0,426 -0,4261 -0,3849 -0,3851 -1,5955 -1,598 -3,9948 -3,9951 -12,627 -12,6322 -4,431 -4,4329 -2,1442 -2,1445 -19,956 -19,9745 1,2936 1,2936 -30,9621 -30,0003 -11,0502 -11,0571 -9,6284 -9,6365 -2,1447 -2,145 -7,5076 -7,5156 -4,9384 -4,9045 -6,1456 -6,1396 -3,3296 -3,3164

1,18 1,18 0,19 0,19 -7,27 -7,27 -2,65 -2,65 -1,47 -1,47 -13,6 -13,6 1,95 1,95 -17,31 -17,31 -7,47 -7,47 -7,47 -7,47 -1,03 -1,03 -5,47 -5,47

0,2916 0,2917 3,9488 3,9513 4,3748 4,3751 -1,9197 -1,9145 -0,8624 -0,8605 -0,7892 -0,7889 -7,2507 -7,2322 2,6084 2,6084 -3,6645 -3,6263 -3,8831 -3,8763 -5,3049 -5,2968

-3,4257 -3,4177

Iz tabele broj 4 vidimo da kod veine mjerenih varijabli postoji statistiki znaajna razlika izmeu dvije grupe ispitanika. Statistiki znaajna razlika nije zabiljeena samo u etiri varijable: ADIKO (P=0,783), AKNNL (P=0,399), AKNTR (P=0,928) i MBRTAN (P=0,068). Kod varijable (MBRTAN) taping nogom nije zabiljeena statistiki znaajna razlika izmeu koarkaa i uenika, a djelimini razlog tome moe biti injenica da koarkai posjeduju due ekstremitete ime se smanjuje frekvencija pokreta. Najvee razlike primjeujemo kod sljedeih varijabli: ATEZT (P=0,001), AVIST (P=0,000), ASVIS (P=0,000), AOGK (P=0,009), AONADL (P=0,004), MKOPZD (P=0,000), MKOSDN (P=0,000), MKOKS (P=0,000), MESSDM (P=0,014), MFESVM (P=0,000), MBRTAR (P=0,000) i MBRTNZ (P=0,000).
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Primjeujemo da su najvee razlike izraene upravo u onim varijablama u kojima se odraavaju specifinosti same koarkake igre. S obzirom da je visina tijela genetski uslovljena i da na nju ne moemo utjecati treningom, razlike u varijablama AVIST i ASVIS moemo pripisati injenici da je koarka jo uvijek sport visokih pa iz tog razloga postoji tendencija da se u nju ukljuuju djeca koja su via rastom. Razliku u tjelesnoj teini (ATEZT) moemo pripisati injenici da su testirani polaznici kole koarke vii rastom od svojih vrnjaka koji se ne bave sportom, a samim time raspolau sa veom koliinom miinog i drugih tkiva pa je ovakav rezultat sasvim logian. Koarka je sportska igra u kojoj su zastupljene aktivnosti tranja i skakanja, bonih kretanja, s pokretima gornjeg dijela tijela i manipulacijom lopte rukama. Koarka zahtijeva visok stepen

Sport koordinacije, eksplozivne snage i brzih pokreta pa je uzevi sve ovo u obzir razlika i kod ostalih motorikih varijabli takoer opravdana. Ovakve rezultate u motorikim sposobnostima tumaimo pozitivnim efektima trenanog procesa polaznika kole koarke i veoma dobrom selekcijom uenika za bavljenje koarkom.

91

aktivnosti kineziolokog karaktera a jedan od programa koji nudi velike mogunosti za razvoj sposobnosti je i sportska igra koarka, i ukljupivanje u kolu koarke , te na taj nain utjecati na poboljanje motorikih sposobnosti i morfolokih karakteristika.
Literatura

4. Zakljuak
U prostoru motorikih sposobnosti primjenjeno je 8 testova namjenjenih za mjerenje brzine, eksplozivne snage, fleksibilnosti i koordinacije. U prostoru morfolokih karakteristika primjenjeno je 9 varijabli koje pokrivaju longitudinalnu dimenzionalnost skeleta, transferzalnu dimenzionalnost skeleta, volumen i masu tijela te potkono masno tkivo. Obradom podataka koje smo dobili testiranjem i mjerenjem trideset uenika osnovne kole roenih 1995. i 1996. godine koji se pored nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja ne bave organizirano sportom te polaznika kole koarke istog uzrasta doli smo do zakljuka da postoje razlike u veini karakteristika i sposobnosti izmeu te dvije grupe ispitanika. Podaci su obraeni osnovnim deskriptivnim parametrima ime smo utvrdili da su dobijeni rezultati normalno distribuirani. Nakon toga primjenom T-testa pristupili smo utvrivanju statistike znaajnosti razlika izmeu dvije grupe ispitanika. Kod veine varijabli zabiljeena je statistiki znaajna razlika izmeu dvije grupe ispitanika a najvea razlika je uoena kod onih varijabli u kojima se odraavaju specifinosti koarke kao sportske igre. Nastava tjelesnog i zdravstvenog odgoja od 2 sata sedmino je znaajna, ali ne moe u potpunosti zadovoljiti ovjekovu bioloku potrebu za kretanjem te mu obezbjediti usvajanje sposobnosti i znanja koja bi mu omoguila da lake prihvati izazove koje pred njega stavlja ivot. Kao takva, nastava tjelesnog i zdravstvenog odgoja nije u stanju uiniti kvalitetne promjene kad su u pitanju kvalitetan razvoj motorikih sposobnosti i morfolokih karakteristika koje su bitni faktori ovjekovog zdravlja, razvoja i radne moi. Potrebno je osigurati kvalitetniju nastavu tjelesnog i zdravstvenog odgoja u kolama, kao i vei broj nastavnih sati sedmino. Na taj nain bi nastava tjelesnog i zdravstvenog odgoja znaajno utjecala na poboljanje motorikih sposobnosti i kvalitetnije morfoloke karakteristike. Jedan od naina intenziviranja tjelesnog vjebanja kod djece je njihovo ukljuivanje u izvankolske

Bili, . (2002.) Nivo razlika motorikih sposobnosti i morfolokih mjera kod uenica i uenika uzrasta 11-14 godina. Homo sporticus, 1/02, 97-102. ele, N. (2003.) Razlike morfolokih karakteristika i motorikih sposobnosti uenika V, VI, VII i VIII razreda urbanih i ruralnih osnovnih kola Sanskog Mosta. Magistarski rad. Sarajevo: Fakultet za fiziku kulturu Univerziteta u Sarajevu. Grani, I. & Krsti, T. (2006.) Razlike u nekim antropometrijskim, motorikim i funkcionalnim varijablama izmeu mladih koarkaa i uenika osmih razreda. 15. ljetna kola kineziologa Republike Hrvatske. (str. 107-114). Zagreb: Hrvatski kinezioloki zavod. Hadikaduni, M. (2004.) Praenje, vrednovanje, ocjenjivanje u nastavi tjelesnog i zdravstvenog odgoja. Homo sporticus, 1/2004, 6-14. Noinovi, F. (2001.) Koarka teorija igre. Tuzla. Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli. Prahovi, M. & Proti, J. (2007.) Razlike u antropolokim obiljejima izmeu etrnaestogodinjih nogometaa, koarkaa, rukometaa i onih koji se ne bave sportom. Ljetna kola kineziologa Republike Hrvatske. (str. 470476). Zagreb: Hrvatski kinezioloki zavod. Serti, H., Segedi, I. & Bai, M. (2008.) Praenje promjena motorikih i funkcionalnih sposobnosti te antropometrijskih karakteristika uenika tijekom dvogodinje nastave tjelesne i zdravstvene kulture. 17. ljetna kola kineziologa Republike Hrvatske. (str. 192198). Zagreb: Hrvatski kinezioloki zavod. Vraan, D., Serti, H. & Segedi, I. (2006.) Razlike u nekim antropolokim obiljejima izmeu trinaestogodinjih djeaka judaa, nesportaa i djeaka koji se bave nekim drugim sportom. 15. ljetna kola kineziologa Republike Hrvatske. (str. 260-263). Zagreb: Hrvatski kinezioloki zavod.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

92

Sport

Muhidin Halilovi

Uticaj nekih motorikih sposobnosti, morfolokih osobina i konativnih regulativnih mehanizama na uspjenost izvoenja tehnikog elementa rukometa (hvatanje i dodavanje lopte), kod uenika srednje kole
Saetak
Cilj istraivanja je bio utvrivanje znaajnosti i relativne veliine uticaja morfolokih karakteristika tijela, patolokih konativnih regulativnih mehanizama i bazinih motorikih sposobnosti na efikasnost izvoenja tehnikog elementa rukometne igre, bacanje lopte o zid, kod uenika srednje kole, starosti od 18-19 godina. Regresionom analizom je utvren stepen povezanosti izmeu eksplanatornih varijabli i rezultatske uspjenosti izvoenja situaciono motorikog zadatka kriterija. Dobijeni rezultati ukazuju na prisustvo znaajnih projekcija mjera koje oslikavaju segmente preciznosti, ravnotee, brzine frekvencije nogu i koordinacije. Kljune rijei: rukomet, uenici, regresija ovisi efikasnost izvoenja elementa situacione motorike Rukometa. U ovom istraivanju koriteni su testovi iz morfolokog, motorikog prostora i prostora konativnih regulativnih mehanizama suprosta-vljenih bacanju lopte o zid, testu situacione motorike Rukometa. Empirijski se odavno uoila veza izmeu grae tijela i rezultata kretanja.Poznato je da u izvoenju pojedinih elemenata odreene grane sporta imaju vie uspjeha osobe odreene grae od onih koji takvu grau nemaju. Na tome se zasniva sportska biotipologija. Slobodno se moe rei da ono to ovjek ispoljava kao svoju motoriku sposobnost u veoj mjeri odreuje efekat kretanja, a ono to umije odreuje strukturu kretanja. Dosadanjim istraivanjima utvren je nesumnjiv uticaj konativnih faktora na efikasnost izvoenja elemenata situacione - motorike sportskih igara. Utvreno je da indikatori eksplozivne snage a posebno repetitivnostatike snage ostvaruju znaajnu povezanost sa konativnim faktorima. Neki oblici snage su u pozitivnoj korelaciji sa neinhibiranim oblicima ponaanja, a koordnacija i ravnotea je bolja ukoliko je neuroticizam manji. Osobine, u ijoj je osnovi opa ekscitiranost centralnog nervnog sistema (impulzivnost, agresivnost), imaju pozitivnu povezanost sa psihomotorikim sposobnostima, dok osobine koje zavise od poremeenih toninih procesa negativno utiu na motoriku aktivnost. Cilj istraivanja je bio utvrivanje znaajnosti i relativne veliine uticaja morfolokih karakteristika tijela, patolokih konativnih regulativnih mehanizama i bazinih motorikih sposobnosti na efikasnost izvoenja tehnikog elementa rukometne igre kod uenika srednje kole, starosti od 18-19 godina.

Uvod
Uspjeh u izvoenju ma kojeg tehnikog elementa sportske aktivnosti najveim dijelom zavisi od nivoa razvoja psihomotornih sposobnosti, morfolokih odlika kao i od kognitivne i konativne strukture individue. Rukomet je karakteristian po tzv.maksimalizmu koji se ogleda u tome to je na svakom dijelu terena i u svakom momentu potrebno da se odgovarajua kretna struktura realizira sa maksimalnim angamanom i punim intenzitetom. Shodno toj karakteristici rukometne igre, razumljiv je i veliki broj odigranih hvatanja i dodavanja tokom jedne utakmice. Ideja za ovim istraivanjem proistekla je iz praktine potrebe ( nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja) za otkrivanjem sposobnosti i osobina linosti od kojih
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Sport

93

Metode rada
Ispitanici Kompleksnim ispitivanjima obuhvaen je 271 uenik. Uzorak ispitanika bili su uenici treeg i etvrtog razreda JU Mjeovite srednje kole u Graanici u kolskoj 2004 / 2005 godini, starosti od 18 do 19 godina, mukog pola. Uzorak predikotorskih variabli Za procjenu primarnih patolokih konativnih faktora primjenjena je baterija testova 18 PF, koja je konstruisana na temelju faktorske analize verbalnih stimulusa iz Cornel indexa, N4, MMPI i MPI (Momirovi, 1979; preuzeto od Horga, Ignjatovi, Momirovi, Gredelj, 1982). Uzorak testova patolokih konativnih regulativnih mehanizama: anksioznost (A-1), inhibitorna konverzija (I-7), agresivnost (T-15), shizoidnost (L-17). Uzorak morfolokih varijabli tijela odabran je u skladu sa modelom strukture morfolokog statusa, odreenom u nizu ranijih istraivanja (Momirovi i Sur., 1969. ). Longitudinalna dimenzionalnost skeleta: visina tijela (AVISTJ), raspon ruku (ARASR), duina ruke (ADUR). Transverzalna dimenzionalnost skeleta: bikristalni raspon (ABIKR), biakromialni raspon (ABARAS), dijametar runog zgloba (ADIRZ). Volumen i masa tijela: masa tijela (AMASTJ), opseg nadlaktice (AOBNDL), opseg natkoljenice (AOBNTK). Potkono masno tkivo: koni nabor nadlaktice (AOBNDL), koni nabor stomaka (AKNSTOM), koni nabor potkoljenice (AKNPTL). Baterija za procjenu osnovnih motorikih sposobnosti odabrana je od mjernih instrumenata, koji su se u prethodnim istraivanjima (Gredelj, Metiko, Hoek, Momirovi, 1975) pokazali pouzdanim nositeljima obavijesti. Varijable za procjenu koordinacije: koordinacija sa palicom (MKTKK3), slalom sa tri medicinke (MKOS3M), osmica sa saginjanjem (MAGOSS). Varijable za procjenu eksplozivne snage: bacanje medicinke iz leanja na leima (MESBML), skok u dalj iz mjesta (MESSD), tranje 20m (MEST20M1). Varijable za procjenu brzine frekvencije pokreta: taping nogom (MBFTAN), taping nogama o zid (MBFTAZ), taping rukom (MBFTAR). Varijable za procjenu repetitivne snage: sklekovi na razboju (MRASKR), podizanje trupa iz leanja (MRSPTL), duboki unjevi s optereenjem (MRLDCT). Varijable za procjenu ravnotee: stajanje na jednoj nozi uzduno na klupici s otvorenim oima (MBAU1O), stajanje na jednoj nozi popreno na

klupici sa zatvorenim oima (MBAU1Z), stajanje na jednoj nozi uzduno na klupici za ravnoteu sa zatvorenim oima (MBAP1Z). Varijable za procjenu preciznosti: ciljanje dugim tapom (MPCD), ciljanje vertikalnog cilja nogom (MPGVCN), ciljanje horizontalnog cilja rukom (MPGHCR). Varijable za procjenu fleksibilnosti: iskret palicom (MFLISK), zanoenje iz leanja na grudima (MFLZLG), duboki pretklon na klupici (MFLDPK). Varijable za procjenu brzine: tranje 20m. (MBR20M), tranje na 20m iz leteeg starta (MBR20MLS), tranje 50m iz visokog starta (MBR50MVS). Uzorak kriterijske varijable Bacanje lopte o zid (ORBLZ ). Uzorak testa rukometne motorike preuzet od Rogulj (1995) Opis testa: na zidu je nacrtan kvadrat veliine 50x50 cm, gornja linija kvadrata udaljena je od poda 2 metra. Na 3 metra od zida povue se ravna crta sa koje se baca lopta u kvadrat.

Rezultati
Rezultati regresione analize prikazani su u tabeli 1. Kako koeficijenti determinacije i multiple korelacije (R= .507, R Sguare .257 %) jesu znaajni na unaprijed odreenom nivou P = .001, moe se konstatovati, da morfoloki, motoriki i konativni prostori imaju uticaj na bacanje lopte o zid. Prema ovim pokazateljima, moe se slobodno ui u detaljnu analizu uticaja svake pojedinane varijable iz prostora prediktora na tretiranu kriterijsku varijablu.

Prema eksternom kriteriju, tj. prema uspjehu u motorikoj aktivnosti kriterija postojee manifestne varijable imaju slijedee hijerarhijske znaajnosti (tabela br.2): najvei i statistiki znaajan uticaj na kriterijsku varijablu imaju varijable MPGHCR gaanje horizontalnog cilja rukom (Beta .17, Sig. .01), MBAU1O ravnotea uzdu otvorenh oiju (Beta 16, Sig. .02.), MBFTAZ taping nogama o zid ( Beta .15, Sig. .04 ), MKOS3M slalom 3 Generated medicinke by Foxit PDF ( Beta -.14, Sig. .03 )

http://www.foxitsoftware

Tabela1. Regresiona analiza varijable ORBLZ

Adjusted R Square ,128 Std. Error of the Estimate 6,00517

Model 1

R ,507(a)

R Square ,257

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

94

Sport
Sum of Squares Regression 1 Residual Total 2871,907 8294,285 11166,192 Df 40 230 270 Mean Square F Sig.

Model

71,798 1,991 ,001(a) For evaluation only. http://www.foxitsoftware.com 36,062

Generated by Foxit PDF Creator Foxit Software

Tabela 2. Regresioni koeficijenti prediktora i kriterija ORBLZ
Model 1 (Constant) AVISTJ ARASR ADUN ABIKR ABARAS ADIRS AMASTJ AOBNDL AOBNTK AKNDL AKNSTOM AKNPL MKOS3M MKOKOP MAGOSS MESBML MESSD MBR20M MBFTAN MBFTAZ MBFTAR MRASKR MRSPTL MRLDCT MBAU1Z MBAP1Z MBAU1O MPCD MPGVCN MPGHCR MFLISK MFLZLG MFLDPK MBR20M2 MBR20MS MBR50S A1 I7 T15 L17 Unstandardized Coefficients B 58,342 -,003 -,002 -,007 ,000 ,039 -,052 ,108 -,025 ,021 -,122 -,052 ,006 -,341 -,237 ,061 ,023 -,035 1,380 -,055 ,317 -,061 ,067 ,038 ,011 -,043 ,026 ,027 -,011 -,001 ,052 -,028 -,047 -,008 -4,660 1,808 -1,255 ,057 ,030 -,005 ,026 Std. Error 22,685 ,012 ,009 ,013 ,029 ,024 ,147 ,068 ,025 ,013 ,100 ,066 ,108 ,156 ,383 ,340 ,025 ,025 2,314 ,216 ,154 ,103 ,074 ,058 ,057 ,276 ,672 ,011 ,015 ,023 ,020 ,032 ,046 ,059 2,545 3,370 1,272 ,046 ,079 ,038 ,045 -,027 -,023 -,053 ,000 ,137 -,026 ,178 -,105 ,169 -,124 -,088 ,007 -,141 -,044 ,013 ,063 -,120 ,048 -,019 ,146 -,041 ,069 ,045 ,015 -,010 ,003 ,161 -,047 -,003 ,169 -,058 -,068 -,010 -,154 ,051 -,099 ,081 ,024 -,008 ,037 Standardized Coefficients Beta 2,572 -,231 -,214 -,507 ,004 1,651 -,350 1,602 -1,001 1,659 -1,223 -,791 ,060 -2,181 -,618 ,179 ,912 -1,408 ,596 -,254 2,062 -,594 ,907 ,650 ,191 -,156 ,039 2,436 -,751 -,045 2,611 -,863 -1,018 -,137 -1,831 ,536 -,986 1,238 ,386 -,122 ,565 ,011 ,817 ,831 ,613 ,996 ,100 ,726 ,110 ,318 ,098 ,223 ,430 ,952 ,030 ,537 ,858 ,363 ,161 ,552 ,800 ,040 ,553 ,365 ,517 ,848 ,876 ,969 ,016 ,454 ,964 ,010 ,389 ,310 ,891 ,068 ,592 ,325 ,217 ,700 ,903 ,573 t Sig.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Sport

95

Diskusija
Najvei uticaj na bacanje lopte o zid ima varijabla iz prostora bazine motorike, preciznost gaanja horizontalnog cilja rukom. Razumljiva je relacija izmeu ova dva testa jer su oba iz prostora iste latene motorike dimenzije preciznosti. Slina je manifestna struktura motorikih zadataka, a slini su i zahtjevi na angamanu odreenih psiholokih sposobnosti za procjenu daljine mete i analizu leta svakog bacanja, u cilju korekcije ciljanja. Iz ovoga proizilazi, da oba ova zadatka zahtijevaju uee odreenih intelektualnih sposobnosti koji uslovljavaju efikasnu realizaciju zadatih kretanja. Razumljiv je pozitivni koeficijent deteminacije prediktivne varijable za procjenu sposobnosti odravanja ravnotee, uzdu klupice otvorenih oiju, na sposobnost bacanja rukometne lopte u cilj na zidu. I u situaciono - motorikom zadatku, osnovni stav za ciljanje je takav da se ravnotea naruava lijevo i desno. Isti faktori (kod oba testa) uestvuju u sposobnosti odravanja ravnotee otvorenim oima. Na kriterijsku varijablu sa znaajnim pozitivnim koeficijentom projektovala se varijabla ija je intencija, mjerenje brzine frekvencije tapinga nogama o zid. Jedina manifestna slinost kretanja izmeu ova dva testa je ta, to se kod neovisne varijable, vrhom stopala gaa cilj na zidu, a u ovisnoj varijabli, izbaenom loptom se cilja u kvadrat na zidu. I repetitivno ponavljanje pokreta rukom u jednom testu a u drugom nogama, nije dovoljno da se smisleno povee zajednika varijabilnost ova dva mjerna instrumenta. Nesumnjiva je vrijednost testa za procjenu sposobnosti slalom voenja tri medicinke, jer se ee javlja kao znaajan u regresionim analizama ovog eksperimenta. Razumljiva je znaajnost sposobnosti koordinacije nogu i ruku, jer se vei dio elemenata tehnike sportskih igara, odvija kroz sinhronizaciju rada ekstremiteta. I ovaj tretirani situaciono motoriki zadatak ovisi o ovoj sposobnosti, jer pokret bacanja lopte poinje opruanjem nogama, a zavrava rukama. Kod hvatanja lopte, proces fleksije (amortizacija lopte) ruku i nogu skoro je istovremen i nesumnjiv je pozitivan uticaj sposobnosti kinestetikog osjeaja za loptu i sposobnost koordiniranja rada ruku i nogu.

nizama i bazinih motorikih sposobnosti na efikasnost izvoenja tehnikog elementa rukometne igre kod uenika srednje kole, starosti od 18-19 godina. Regresiona analiza kriterijske varijable ORBLZ, pruila je dovoljno informacija o uticaju primijenjenih morfolokih, motorikih i konativnih varijabli na uspjeh izvoenja tretirane kriterijske varijable. Prema eksternom kriteriju, tj. prema uspjehu u motorikoj aktivnosti kriterija, postojee manifestne varijable imale su slijedee hijerarhijske znaajnosti: gaanje horizontalnog cilja rukom, ravnotea uzdu otvorenih oiju, taping nogama o zid, slalom 3 medicinke. Najvei koeficijent pozitivnog uticaja testa za procjenu preciznosti, ukazuje na vanost ove psihomotorne sposobnosti za efikasno bacanje lopte o zid.
Literatura Horga S., I. Ignjatovi, K. Momirovi, M. Gredelj (1982). Prilog poznavanja strukture konativnih karakteristika. Psihologija, 15, 3. Gredelj, M., D. Metiko, A. Hoek, K. Momirovi (1975). Model hijerarhijske strukture motorikih sposobnosti. Kineziologija, ( 5 )1 2:7 82. Rogulj, N. (1995). Utjecaj situacijsko-motorikih pokazatelja na uspjenost uenika u rukometu. Zbornik radova IV. Ljetne kole pedagoga fizike kulture Republike Hrvatske, Rovinj, 128-129.

Summary
The aim of the research was to determine the significance and the relative size of the influence of morphological characteristics of the body, conative pathological regulatory mechanisms, and basic motor abilities on the efficiency of performing the technical element of handball, and throwing the ball against the wall, of high school students, aged 18-19 years. Regression analysis determined the correlation between explanatory variables and the performance of situational - motor task of the criteria. The results indicate the presence of significant projections of measures that reflect segments of accuracy, balance, speed of frequency of legs and coordination.

Zakljuak
Cilj istraivanja je bio utvrivanje znaajnosti i relativne veliine uticaja morfolokih karakteristika tijela, patolokih konativnih regulativnih meha-

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

96

Sport

Muhidin Halilovi, Amela Memagi

Efekti programa vjebi atletike na eksplozivnu snagu studenata druge godine

Saetak
Cilj istraivanja je bio da se utvrde kvantitativne razlike u eksplozivnoj snazi donjih i gornjih ekstremiteta pod uticajem sadraja skakakih i bacakih disciplina atletike. Izabrani uzorak ispitanika definisan je kao populacija studenata druge godine tjelesnog odgoja i sporta mukog spola, uzrasta od 19 do 20 godina. U eksperimentu je uestvovalo 22 ispitanika i obuhvaeni su trenanim radom realizacije plana i programa iz Atletike ( bacanje kugle tehnikama o Braien i baranjikov, bacanje diska, skok u vis tehnikama fosberi Flop i straddle, skok u dalj tehnikama uvinuem i korana. Mjerni instrumenti za procjenu eksplozivne snage sastojali su se od po 2 testa za donje i gornje ekstremitete. Istraivanje je bilo longitudinalnog karaktera i trajalo je 15 sedmica sa 30 trenanih sati rasporeenih u 15 blok asova. Za analizu eventualnih promjena izmeu inicijalnog i finalnog mjerenja eksplozivne snage donjih i gornjih ekstremiteta koriten je T test za male zavisne uzorke. Zakljueno je da je na kraju eksperimenta, od etiri ovisne varijable, statistiki znaajna razlika, transformacionih procesa, samo kod jednog testa za procjenu eksplozivne snage ramenog pojasa. Kljune rijei: eksplozivna snaga, plan i program atletike. studenti years. 22 examinees participated in the experiment and they fell within the scope of the training work plan and implementation of programs in athletics (shot put techniques O Braien and Baranjikov, disk throwing, high jumping using Fosberi Flop and the Straddle techniques, long jump using Twist and Stepping techniques. Measuring instruments for the assessment of explosive strength consisted of 2 tests for upper and lower extremities. The study was longitudinal and lasted 15 weeks, 30 hours of training divided into 15 class blocks. For the analysis of possible changes between initial and final measurements of explosive strength of lower and upper extremities T test was used for small dependent samples. It was concluded that at the end of the experiment, from four dependent variables, statistically significant difference of transformation processes is in only one test for assessing explosive strength of the shoulder belt.

Uvod
Studenti tjelesnog odgoja i sporta, u toku izvoenja nastave vjebi iz Atletike stjeu nova saznanja o tehnici atletskih disciplina i u procesu rada poveavaju racionalnost kretanja i usavravaju motorika znanja. Upranjavajui ope i specijalne vjebe, prvobitne mogunosti se mijenjaju, to dovodi do razvijanja i usavravanja snage, brzine, izdrljivosti i drugih motorikih bazinih sposobnosti. Eksplozivna snaga najee je definirana kao sposobnost koja omoguava pojedincu maksimalno ubrzanje vlastita tijela, nekog predmeta ili partnera u aktivnostima tipa bacanja i suvanja, skokova, udaraca i sprinta (Milanovi, 2005 ). Ova motorika aktivnost ogleda se u svim pokretima u kojima cijelo tijelo, ili njegovi dijelovi ili optereenje ( sprava ), produavaju svoje kretanje uslijed dobijenog impulsa, odnosno poetnog ubrzanja. Eksplozivna snaga, kao takva, predstavlja jednu od

Summary
The aim of the research was to identify quantitative differences in explosive strength of lower and upper extremities under the influence of jumping and throwing disciplines of athletics. The selected sample of examinees was defined as the second year student population in the of physical education and sport, which were male in an age range 19-20
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Sport determinanta uspjenosti u svim aktivnostima koje zahtijevaju oitovanje maksimalne miine sile u to kraoj jedinici mjerenja (Newton i Kreamer, 1994). Dakle, eksplozivna snaga predstavlja vaan faktor u onim aktivnostima u kojima je potrebno dati veliko ubrzanje masi tijela, masi pojedinih dijelova tijela ili vanjskom objektu. Veliina eksplozivne snage je odreena mogunostima sumarnog naprezanja velikog broja miinih skupina koje sudjeluju u pokretu, uslovima potpune meumiine i unutarmiine koordinacije i najpovoljnijeg odnosa komponenata brzine i snage. volumen optereenja kojim se najefikasnije transformira faktor eksplozivne snage mora se bazirati na komponentama sile i brzine, pri emu se vjebe izvode u serijama maksimalnom brzinom ili frekvencijama pokreta. Intenzitet optereenja je maksimalan i submaksimalan, odnosno na onom nivou koji omoguava znaajne transformacione efekte, jer jedino akcentiranom komponentom intenziteta (sile i brzine ) u okviru izvedbe odreenog trenanog zadatka moemo razviti eksplozivnu snagu. Eksplozivna snaga je samo dio spektra svih motorikih sposobnosti potrebnih da se pobolja izvedba tehnike sportskih elemenata i djeluje na sveukupni antropoloki status studenata. Program Atletike 2 je realizovan u okviru 30 asova vjebi u zimskom semestru sa dva kolska sata vjebanja sedmino, spojenim u jedan blok as. U poetku zimskog semestra nakon inicijalne dijagnoze nivoa eksplozivne snage gornjih i donjih ekstremiteta primjenjen je program atletskih disciplina u cilju uvjebavanja i usavravanja osnovne tehnike motorikih zadataka. Iz bacakih disciplina izvrena je edukacija dvije tehnike bacanja kugle i bacanja diska a iz skakaki skok u dalj uvinuem i korana. Na kraju sprovedenog plana i programa Atletike 2 uraeno je i zavrno mjerenje neovisnih varijabli.

97

Osnovni problem ovog istraivanja bio je da se ispita da li program bacakih i skakakih disciplina Atletike ( kao eksperimentalni faktor ) moe doprinijeti da se utvreni nivo eksplozivne snage statistiki znaajno razlikuje na finalnom u odnosu na inicijalno mjerenje. Osnovni cilj je bio da se utvrde efekti modela plana i programa atletskih disciplina na razvoj eksplozivne snage ispitanika obuhvaenih trenanim radom na vjebama iz predmeta Atletika 2.

Metode rada
Ispitanici Istraivanje je sprovedeno na uzorku od 22 studenta mukog spola, druge godine Pedagokog fakulteta, Odsjeka za tjelesni odgoj i sport u Bihau, starosti od 19 do 20 godina. Ispitivanjem su obuhvaeni samo oni ispitanici koji su u vrijeme eksperimenta bili zdravi i koji su redovno pohaali vjebe iz Atletike.

Uzorak varijabli Za procjenu eksplozivne snage primjenjena su po dva testa za gornje i donje ekstremitete koja su se u prethodnim ispitivanjima pokazala pouzdanim pokazateljima obavijesti ( Kureli i sar. 1975 ). Za procjenu eksplozivne snage nogu koriteni su testovi
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

98

Sport

skok u dalj iz mjesta (MESSDAM) i skok u vis iz mjesta (MESSVM) a za procjenu eksplozivne snage ruku koriteni su testovi bacanje medicinke iz leanja (MESBML) i bacanje koarkake lopte (MESBMKL)

na osnovu jedne latentne ili manifestne varijable. postupak za testiranje znaajnosti parcijalnih razlika dva mjerenja , u jednoj varijabli, naziva se T test. Na osnovu T testa, utvruje se, koliko puta je razlika dviju aritmetikih sredina , u jednoj varijabli Na univarijantnom nivou, T testom, utvrene su vea od svoje pogreke. Smatra se, da je ta razlika parcijalne kvantitavne razlike za svaku primjenjenu statistiki znaajna, ako je najmanje dva puta vea od varijablu, koje su nastale kroz dvije vremenske take svoje pogreke (sig. < .05). Na osnovu prezentiranih (inicijalno i finalno mjerenje). rezultata aritmetikih sredina (Mean) na poetku i na kraju realizacije programa atletike, te na osnovu znaajnosti promjena (p) testiranim (T testom), Rezultati moe se uoiti da primjenjeni program nije proizveo statistiki znaajne promjene varijabiliteta u tri od U ovom istraivanju izvrena je analiza parcijalnih etiri primjenjena testa za procjenu eksplozivne snage. kvantitativnih razlika kretnih sposobnosti stude- Jedino se varijabla (MESBML), bacanje medicinke iz by Foxit Creator Foxit nata u inicijalnom i zavrnom mjerenju na univa- Generated leanja, nalazi na PDF granici znaajnosti (tSoftware = 2,091, sig. For evaluation only. rijantnom nivou. Najjednostavniji nain razlikovanja http://www.foxitsoftware.com = .049), te se moe smatrati da je ostvarena jedna ispitanika u dva mjerenja je, kada se razlike izmeu parcijalna promjena. aritmetikih sredina dva mjerenja , analiziraju Tabela 1. Vrijednosti T testa inicijalnog i finalnog mjerenja eksplozivne snage
Paired Differences Varijable Pair 1 Pair 2 Pair 3 Pair 4 MESDMI - MESDMF MESVMI - MESVMF MEBMLI - MEBMLF MEBKLI - MEBKLF Mean -3.182 -1.682 -46.818 -49.091 Std. Deviation 8.878 3.772 109.692 121.102 Std. Error Mean 1.893 .804 23.386 25.819 t -1.681 -2.091 -2.002 -1.901 df 21 21 21 21 Sig.(2tailed) .108 .049 .058 .071

Diskusija
Dobijeni rezultati nisu iznenaujui s obzirom da eksplozivna snaga ima visok koeficijent uroenosti od 80 (prema Malacko, Rao, 2004), te se na nju vrlo malo moe uticati trenanim operatorima. Na temelju rezultata iz Tabele 1., u kojoj su prikazani podaci T testa inicijalnog i zavrnog mjerenja eksplozivne snage studenata, vidljivo je da je samo u jednoj varijabli (MESBML bacanje medicinke iz leanja) dolo do pozitivne statistike promjene na samoj granici znaajnosti na razini od 05. Razlog pozitivnog uticaja ne moramo traiti samo u primjenjenom kineziolokom tretmanu bacakih atletskih disciplina. Pored uticaja vjebanja bacanja u slobodnom vremenu ( uslovi za dodatno vjebanje postojali su samo za tu disciplinu) razloge moemo potraiti i u predmetima Gimnastika i Antropomotorika koji je u programu nastave treeg semestra. Kroz uvjebavanje
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

gimnastikih elemenata dolo je do poveanja snage gornjih ekstremiteta. Naime, skoro u svakom elementu vjebanja na spravama i parteru aktivna je muskulatura ruku. Svakako da su i vjebe iz Antropomotorike uticale na razvoj snage gornjih ekstremiteta. Test bacanje koarkake lopte (MESBKL) nije pokazao znaajne statistike promjene jer bi fragmentarna brzina bila jedan od najbitnijih faktora za postizanje boljeg rezultata. Uticaj vjebanja na ovu motoriku sposobnost u ovoj dobi znatno je manji u odnosu na ranu mladost. Razloge za statistiki neznaajne promjene kod varijabli za procjenu eksplozivne snage donjih ekstremiteta moemo potraiti u nainu primjene kineziolokog programa Atletike 2. Pri obuavanju atletskih disciplina koriteni su olakavajui uslovi elemenata radi breg usvajanja. Za obuku bacakih disciplina obuka je tekla bez bacanja kugle, a kada je ona koritena onda je mali broj studenata imao rekvizit, a ograniavajui faktor

Sport je bio i prostor za bacanje te su studenti morali ekati na red. U skokovima u dalj skraivan je zalet, a u skokovima u vis letvica je dizana na manju visinu. Drugi nain olakavajuih uslova je izvoenje vjebe u sporijem tempu i ritmu koji se uglavnom koristio kod bacanja. Kod svih spomenutih olakanih uslova, rad je morao biti diktiran stvarnom potrebom jer je bio diktiran stvarnom potrebom zbog slabog predznanja studenata a zadatak vjebi je i upoznavanje studenata sa metodikom obuke. I specijalne vjebe upotrebljavale su se vie u edukativne svrhe zbog nedostatka prostora, vremena i rekvizita. Nisu koritene vjebe na rezultat koje mogu proizvoditi vee efekte na podizanju motorikih sposobnosti. Koritene su vjebe na tehniku da bi se omoguilo studentima da skoncentriu panju na pravilno izvoenje vjebe. Vjebanje na rezultat malo je primjenjivano jer se za konanu ocjenu iz atletike rauna samo kvalitet izvoenja atletskih disciplina.

99

to se pozitivno reflektira i na funkcionalno stanje organizma studenta. Jasno je da e se takvi studenti za vrijeme vjebi bolje adaptirati na optereenja, pa e i ukupni efekti rjeavanja kretnih problema biti bolji. Jo jedan od razloga za nedostatak pozitivnih promjena eksplozivne snage donjih ekstremiteta jeste nedostatak uslova za dodatno vjebanje skakakih atletskih disciplina, dok bacake discipline za dodatno vjebanje ne trae nikakve posebne uslove. Iz svih prethodnih navedenih konstatacija i zakljuaka , a u cilju intenzifikacije i optimalizacije efekata rada u procesu izvoenja nastave vjebi iz Atletike, potrebno je da se program ocjenjivanja promjeni, to jest, uvede polaganje normi i da se obezbjedi prostori i vrijeme za dodatno vjebanje.
Literatura Kureli N., Momirovi K., Stojanovi M., Radojevi ., i Viski talec, N. ( 1975 ). Struktura i razvoj morfolokih i motorikih dimenzija omladine, Beograd: institut za nauna istraivanja. Fakultet za fiziku kulturu. Malacko, J., & Rao, I. (2004). Tehnologija sporta i sportskog treninga. Sarajevo: FASTO Sarajevo. Milanovi, L., Bai, M. i Milanovi, M. ( 2005 ). Razvoj brzinsko eksplozivnih svojstava u tenisu. 14. ljetna kola kineziologa, Rovinj. Newton, R.U., Kraemer, W.J.( 1994 ). Developing exsplosive muscular power; implications for a mixed methods training strategy. Strength & Conditioning, 16( 5 ), 20 31.

Zakljuak
Osnovni cilj ovog istraivanja bio je utvrivanje kvantitativnih, parcijalnih promjena eksplozivne snage donjih i gornjih ekstremiteta pod uticajem sadraja vjebi skakakih i bacakih disciplina atletike, koje su realizovane u vremenskom periodu od 15 sedmica, kod studenata druge godine tjelesnog odgoja i sporta. To je jedno od vanih pitanja u izvoenju vjebi Atletike: Kolike i kakve su promjene nastale u prostoru kretnih sposobnosti nakon izvjesnog perioda pod uticajem odreenih tretmana? Na osnovu rezultata parcijalnih kvantitativnih postupaka (Ttesta), utvreno je na kraju eksperimenta, da od etiri ovisne varijable statistiki je znaajna razlika samo kod jednog testa za procjenu eksplozivne snage ramenog pojasa. Pretpostavlja se da je do promjena dolo uslijed djelovanja programa vjebi bacakih disciplina atletike, slobodnog dodatnog vjebanja i vjebi iz predmeta antropomotorika. Kod tri testa eksplozivne snage nije dolo do statistiki znaajnih promjena. Za pretpostaviti je da programi vjebanja nisu u sebi sadravali adekvatne kretne operatore u primjerenom vremenu i prostoru to je podrazumijevalo provoenje odreenog doziranja, distribuciju i kontrolu optereanja to bi trebalo dovesti do pozitivnih promjena u organizmu. Naime, u tijelu dolazi, uz ostalo, do adaptacijskih promjena

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

100

Muzika

Jasmin Hoi

Uloga tehnologije u razvoju pop muzike

Saetak
S ekspanzijom "techna" porastao je interes za generalnim prouavanjem odnosa pop-muzike i tehnologije, to je rezultiralo pojavom brojnih knjiga i studija koje su historijsku meuzavisnost pop muzike i tehnologije uinili oiglednom pokazujui da se historija pop muzike (posebno od pojave "rocknrolla") mora posmatrati u skladu s tehnolokim inovacijama u pravcu komponovanja, snimanja, produkcije, izvoenja, reprodukovanja, emitovanja i distribucije. Ova istraivanja su ukazala na to da je znaaj tehnolokih inovacija za razvoj pop muzike mnogo vei nego to se to donedavno smatralo, da su sve forme umjetnosti i pop muzike zasnovane na odgovarajuoj tehnolokoj infrastrukturi. Muziari su oduvijek eksperimentisali s proirivanjem produktivnih kapaciteta instrumenata (promjena tima, koritenje gitare kao perkusivnog instrumenta) i tehnikih naprava, pri emu je posebno zanimljivo kreativno prisvajanje neeljenih, tehnolokih kontraefekata, odnosno onoga to bismo mogli nazvati bukom, umom, zvunim vikom i sl. Tako su mikrofonija i "feedback" od tehnolokog kontraefekta prerasli u vane elemente rock muzike. Kljune rijei: tehnologija, snimanje, produkcija, maine, metamediji

inovacija1. Ona je predstavljala prvi vidljivi korak tehnoloki orijentiranih kulturnih rekonfiguracija i predstavlja popularnu mainizaciju kultura. Tim povodom je Juan Atkins, jedan od detroitskih techno pionira dao slijedeu izjavu: "Znam da moja muzika zvui kao da kompjuteri meusobno razgovaraju. Ne elim da zvui kao pava grupa. elim da zvui kao da ju je stvorio tehniar.2" Atkins je bio jedan od prvih pop-muziara digitalne ere, koji je javno progovorio o novoj sprezi ovjekove maine u kreativnom procesu. Maina nije vie samo instrument ili alatka u slubi tehnike imaginacije, ona vie nije pasivni uesnik u proizvodnji znaenja, ve ravnopravan partner programiran za punopravnu interakciju s ljudskom inteligencijom. Uloga ovjeka i maine u stvaralakom procesu, koju su jo poetkom 70-tih inicirali pioniri elektronske pop muzike "Kraftwek3" postala je stvarnost digitalnog doba, ili kako je formulisao Ralf Hutter (jedan od lanova "Kraftwerka") u pitanju je ostvarenje autorske kolaboracije "Mi sviramo na naim muzikim mainama, a ponekad one sviraju nas." Techno muziku su kako zbog njene tehnoloke orijentacije tako i zbog konstrukcije formativnih obrazaca pop muzike osporavali muziki ktritiari, ali injenino ona jo uvijek predstavlja posljednji revolucionarni dogaaj u pop muzici, bez obzira na muziki ukus, ipak se ne moe osporiti. Ekspanzija techno kulture pokrenula je pitanja o ideolokom karakteru tehnologije. Ovdje se pojavljuje zanimljiv paradoks: techno u sferi komponovanja oslanja se na digitalnu tehnologiju upotrebom kompjutera, lera i ritam maina, dok se u sferi izvoenja oslanja na stare analogne tehnologije, amofon i na nosa zvuka kakav je vinilska ploa, pretvorivi je zajedno s alofonom u tehnoloki otpad, industrija vinila dobila je novi zadatak da zadovolji pojavu DJ kulture. Sada
1 Frith, Simon, The Industrialization of Music, 34. str, Cambridge: Polity Press, 1988. 2 Ibid 3 Poschardt , Ulf, Dj-Culture, str. 13, London: Quartet Books, 1998.

Uvod
Nakon pojave techna 1988. godine (do tada se smatrao podanrom ikakog housea) kojim je detroitski zvuk doivio svoju globalnu promociju, techno postaje generalme kulturnih formi i umjetnikih pravaca koji su zasnovani na digitalnoj tehnologiji. Pojava techno muzike imala je dalekoseniji kulturni znaaj, nego itava muzika
POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Muzika se gramofoni i vinilske ploe proizvode iskljuivo za potrebe DJ trita, dok su sluaoci prisiljeni da tu istu muziku kupuju u skupljem CD formatu. Techno je na ovaj nain afirmisao novu, digitalnu tehnologiju i ekspanziju, te je reafirmisao i staru,

101

analognu tehnologiju koju je preformulisao u digitalnom okruenju. Techno je transformisao funkcionalni status ploa i gramofona tako to ih je u potpunosti emanicipovao kao izvoake muzike objekte (DJ ne puta, ve svira plou). Na isti nain se moe govoriti o DJ-u kao metamuziaru, koji pravi muziku od druge muzike. Ako su novi mediji, kako tvrdi ameriki teoretiar novih medija Lev Manovich, metamediji4, jer koriste stare medije kao svoj osnovni materijal. Techno je prvi u potpunosti tehnoloki koncipiran i formalno publikovan globalni fenomen u pop-muzici, koji je konstruirao specifian klupsko-raverski folklor tako to je bio u potpunosti uronjen u tehnoloko okruenje. Naravno, ovdje se treba prisjetiti da su "Kraftwerk" od samog poetka karijere temeljito radili na ideologizaciji mainske estetike i robotizacije, kreirajui audio-vizualni koncept, koji se moe definisati u terminima totalnog tehnolokog determinizma. "Kraftwerk" je uz elektro pop Georga Clintona i housa predstavljao kljunu muziku referencu detroitskih techno pionira, primjer muzike koja je u potpunosti odbacila klasian pop instrumentarijum i koja i danas zvui kao da maine meusobno razgovaraju. S ekspanzijom techna porastao je interes za generalnim prouavanjem odnosa pop- muzike i tehnologije, to je rezultiralo pojavom brojnih knjiga
4 Manovi, Lev, Avangarda kao softver, str. 52, Beograd: Centar za savremenu umetnost, 2001.

i studija koje su historijsku meuzavisnost pop muzike i tehnologije uinili oiglednom pokazujui da se historija pop muzike (posebno od pojave rocknrolla) mora posmatrati u skladu s tehnolokim inovacijama u pravcu komponovanja, snimanja, produkcije, izvonja, reprodukovanja, emitovanja i distribucije. Ova istraivanja su ukazala na to da je znaaj tehnolokih inovacija za razvoj pop muzike mnogo vei nego to se to donedavno smatralo, da su sve forme umjetnosti i pop muzike zasnovane na odgovarajuoj tehnolokoj infrastrukturi (npr. klavir i metronom su mehaniki i tehnoloki objekti). Poruka tehnologije jeste promjena koju ona uvodi, zapisao je Marshal McLuhan, a kada je pop muzika u pitanju, onda ta poruka glasi: Pop muzika shvaena kao masovni kulturni fenomen jeste produkt razvoja modernih tehnologija, koje su u potpunosti izmjenile strukturu odnosa unutar i oko muzike, koja postaje industrijska grana po sebi - muzika industrija5. Sam pojam muzika industrija nedvosmisleno ukazuje na to da je pop muzika produkt industrijskog procesa, ili preciznije, muzika je samo sirov materijal koji se prolazei kroz filtere aparata muzike industrije kristalizira u robu koja, kao finalni produkt, nije samo muziki sadraj, nego je i umjetnika, tehnoloka i komercijalna investicija6. Svaki anr pop muzike naroito je fetiizirao pojedine instrumente (gitara u rocku, bas i bubanj u dubu, klavijature u elektro popu, sempler u hip-hopu), to znai da se historija pop muzike moe posmatrati i kroz pomjeranje fokusa fetiizacije, u skladu s dominantnom ulogom pojedinog instrumenta u oblikovanju estetike odreenih anrova. Takoer se moe konstatirati i to da je pomjeranje fokusa povezano s razvojem tehnologije, odnosno s uvoenjem tehnoloki prilagoenih instrumenata koji amplificiraju i modificiraju zvuk svojih predaka (od bubnja do ritam maine, od akustine do
5 Francastel, Pierre, Umjetnost i tehnika, asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja, Beograd: Nolit, 1964. 6 Frith, Simon, The Industrialization of Music, 39. str, Cambridge: Polity Press, 1988.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

102

Muzika kojoj je mjeri cjelokupan univerzum pop muzike zasien tehnologijom, odnosno koliko je uloga tehnologije vana ne samo u oblikovanju muzike ve i u njenoj masovnoj konzumaciji i socijalizaciji. Studijski inenjering zvuka nesumnjivo je jedan od kljunih stupova u oblikovanju i razvoju pop muzike od 50-tih godina na ovamo, mada studio za veinu konzumenata predstavlja proizvodni pogon, na iju se funkciju dugo vremena nije obraala prevelika panja. Pozicija studija u odnosu na koncertnu dvoranu i nosae zvuka tako je liila odnosu izmeu kuhinje i sale u restoranu: nije vano kakoi kojim sredstvima se hrana pripremi, ve kako se servira i kakav joj je okus9. Studio se vrlo postepeno poeo vrednovati kao izuzetno vaan elemenat kreativnog procesa i do pasivnog sredstva za registraciju zvuka postao nekom vrstom vrste dimenzije muzike. Znaajan razvoj studijske tehnologije zapoinje nakon Drugoga svjetskog rata, prije svega sa usavravanjem mikrofona i prelaskom s votane ploe na magnetofonsku traku koja otvara mogunost viestruke manipulacije snimljenim materijalom. Kasnije poveanje broja kanala za snimanje doprinijelo je razvoju studijskog miljenja muzike, mogunou komponovanja i dokomponovanja u studiju, poveanju broja instrumenata, i to je najvanije, muziar je konano rastereen imperativa preciznog studijskog izvoenja. etrdesetih godina insistiralo se na to vjernijem prenoenju zvuka ivog izvoenja (jedina kontrola zvuka bila je udaljenost mikrofona od instrumenata), to znai da je naglasak bio na izvoenju, a ne na registrovanju. Drugim rijeima insistiralo se na vjerodostojnosti reprodukcije, pa tako i dananji slualac tih snimaka moe jasno da oui da se radi o ivom izvoenju. Ipak, 50-tih godina kada dolazi do masovne produkcije i prodora elektronskih tehnologija, a reklamni slogani su saopavali da stereo ploe donese koncertni zvuk u vau sobu. Tim povodom britanski muziar, producent i pisac David Toop pie kako je bio razoaran kada je prvi put uo "Ronettse" uivo s obzirom na to da se u koncertnom izvoenju izgubila magija studijskog zvuka koji je kreirao legendarni studijski arobnjak Phil Spector. Toop je, dakle, izvrio poreenje studijskog i koncertnog zvuka shvativi da je studijski zvuk bio neponovljiv u ivom izvoenju i da zasluge za uspjeh "Roonetsa" u mnogo veoj mjeri pripadaju tehnolokim operacijama u studiju nego muzikim kvalitetama grupe. Iako su u poetku producentni inenjeri
9 Rose, Tricia, Sampling and repetition in rap production, str. 55, Seattle: Bay Press 1994.

elektrine gitare, od kontrabasa do bas gitare, od klavira preko elektrinog klavira do sintisajzera). Po Simonu Firthu7 elektrina amplifikacija integralna je kulturnom i socijalnom razvoju pop muzike: ona nije samo izmijenila zvuk instrumenta, ve i skalu ivog izvoenja i recepcije, publika je podjednako involvirana kao i izvoai poto se elektronska buka razmjenjuje izmeu izvoaa i publike. Uvoenje elektrinih instrumenata i elektonskih naprava esto je bilo praeno negodovanjm i otporima zaljubljenih u prirodan zvuk o emu svjedoi i legendarna epizoda s New Port folk festivala iz1965., kada je Bob Dylan, pojavivi se na sceni s elektrinom postavom, izazvao bijes u publici i bio prinuen da se povue sa scene nakon izvoenja prve numere, zato to je iznevjerio osnovni postulat folk ideologije akustinu svirku. U pitanju je jedan od onih tenutaka kada je tehnologija postala agresivno upadljiva. Tada mnogi nisu shvatili da je promjena paradigme historijska nunost, a ne ideoloka destrukcija prethodne paradigme. Kako navodi Pierre Francastel, preobraaj umjetnosti kroz razvoj tehnologije postavlja problem raskida koji izaziva poremeaje u drutvenim navikama, to se u domenu estetskog postavlja kao pitanje odranja starih vrijednosti8. Primjeri korespondencije izmeu razvoja muzike i razvoja tehnologije moemo pronai i u klasinoj muzici. Claude Debussy bio je u toj mjeri fasciniran uvoenjem treeg klavirskog pedala to ga je navelo da komponuje komade specijalno nemijenjene za taj pedal, koji slui za proizvodnju efekata u boji tona. Ako su "Kraftwerk" prvi poeli koristiti ritam mainu, za njenu socijalizaciju zasluna je plesna muzika u rasponu od Eurodisca do hiphopa, kao to je i usavravanje ritma maine (prva programirana ritam maina pojavila sa 1975) reciprino doprinijela razvoju plesne muzike. Ovakvi bi se primjeri mogli pronai i u pogledu drugih instrumenata i tehnologije. S obzirom na to da se muzika tehnologija moe definisati kao sloen kompleks osmiljenih aktivnosti koje se kristalizuju oko tehnika odnosno oko onog to se obino naziva radnim ambijentom muziara - to znai da instrument predstavlja samo jedan od brojnih tehnikih objekata iz radnog ambijenta. Ovaj ambijent sainjavaju: tehnologija snimanja, reprodukovanje, emitovanje, nosai zvuka, muziki ureaji i izvoaka opreme. Kada se ovome pridodaju i tehnologija masovne komunikacije (radio, TV, internet), postaje jasno u
7 Ibid 8 Adorno, Theodor W, Curves of the needle, str. 121, Oxford: University Press, 1990.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Muzika zvuka predstavljali ljude iz sjenke, anonimna imena s omota ploa, vremenom je funkcija studijske obrade zvuka prevrednovana, pa se njihov rad poeo smatrati naroitom umjetnikom profesijom. Phil Spector, Brian Wilson, George Martin, Lee Strach Perry, Joe Meek, Quincy Jones, George Clinton i drugi dobili su status studijskih i muzikih revolcionara koji su originalnim balansiranjem odnosa izmeu instrumenata, ukljuivanjem akustike studijskog prostora i dodavanjem studijskih efekata, proizveli ono to se danas naziva umjetnost snimanja10. Za promociju studija kao muzike maine najzaslueniji su prvi jamajanski dub producenti11 kao to su: King Tuby, Lee Strach Perry, Bunni Le i drugi. Dub producenti su prvi u svojoj profesiji stekli status istinskih pop zvijezda i autentinih muzikih autora, i to je jo vanije, oni su bili prvi autori u historiji pop muzike koji su svoju muziku stvarali od materijala postojee muzike (remiks) i to uz pomo maina. Za razliku od "Kraftwerka" koji su smatrali da je studio vjetaka inteligencija, on postaje neto vie ili kako je to formulisao Bob Marley sredinom 70-tih godina: "Kulturni spiritualni centar modernog Kingstona". Dub produkcija zasniva se na dokomponovanju i preuramljivanju, usporavanju, ubrzavanju i premotavanju trake i slino.. Pri tome treba imati u vidu i to da su jamjaanski dubmasteri, za razliku od evropskih i amerikih producenata, radili na zastarjeloj low-fi studijskoj opremi ije je nesofisticiran esto prljav zvuk dao osnovnu aromu ranoj dub-muzici. Dinamina tehnoloka imaginacija specifina je za razvoj pop muzike u siromanoj zemlji treeg svijeta kakva je Jamajka. Od ranih zvunih sistema, do njihovog prerastanja u studije i producentske kue, muziari i producenti bili su prinueni da su u skladu sa potrebama tehniki modificiraju i usavravaju dotad arhainu opremu. Kako navodi teoretiarka afroamerike kulture Tricia Rose, koritenje maina izvan okvira njihove namjene karakteristino je za mnoge forme crne muzike12. Bez obzira na to da li se radi o modifikaciji opreme, koritenju tehnolokih fenomena u kreativnom procesu ili o prekoraenju standarda
10 Toop, David, Ocean of sound, London: str. 46-49 Thames and Hudson, 1995. 11 Dub Producenti su producenti koji su komponovali nova muzika djela, a koja su se zasnivala na ve postojeim, dokomponiranuje, prekomponovanje, ubrzavanje ili usporavanje muzikih kompozicija i sl. 12 Rose, Tricia, Sampling and repetition in rap production, str. 12-13, Seattle: Bay Press 1994.

103

produkcije, zasluga crne elektronike je u tome to je proirujui tradicionalni koncept pop-muzike, pravila i proirivala funkcionalne limitetehnolokih maina. Naravno, muziari su oduvijek eksperimentisali s proirivanjem produktivnih kapaciteta instrumenata (npr. promjena tima, koritenje gitare kao perkusivnog instrumenta i sl.) i tehnikih naprava, pri emu je posebno zanimljivo kreativno prisvajanje neeljenih, tehnolokih kontraefekata, odnosno onoga to bismo mogli nazvati bukom, umom, zvunim vikom i sl. Tako su mikrofonija i feedback od tehnolokog kontraefekta prerasli u vane elemente rock muzike. U vremenskom rasponu od doba Hendrixa do Sonic Youtha proizvodnja distorzije i buke u poprok muzici varira. Tehnoloki kontraefekti esto su znali da prerastu u spektakle ritualizovanog nasilja nad tehnologijom ("Who", Hendrix13) ili savremenu kreovanje u DJ tehnikama. Jamajanski zvuni sistem znaajan je i po tome to je praktino pokrenuo proces transformacije DJ-a od anonimnog slubenika diskoteke, koji je obino izolovan u posebnoj kabini do izvoaa odnosno do popzvijezde. Pored jamajanskih DJ-a meu pionire transformacije klupskog DJ-a u pop-zvijezdu spada i legendarni DJ Francis Grasso koji je u potpunosti promijenio poziciju DJ-a na njujorkoj klupskoj sceni. Prije svega nije se prilagoavao muzikom ukusu publike, a prvi je poeo da svira ploe umjesto da ih puta, miksao je razliite muzike anrove i paralelno putao dvije ploe na dva gramofona. Muzika industrija dala je takoer svoj doprinos rastuoj popularizaciji disco kulture: pojavljuju se autorski DJ albumi, snimaju se produene verzije re-editovanih pjesama iskljuivo namijenjenih klupskom tritu, i po prvi put u historiji gramofonije pojavljuje se ploa s muzikom pravljenom iskljuivo za klupsko gramofonsko izvoenje, a sama ploa je od pasivnog nosaa zvuka u skre tehnici hip-hopa postala prerkusivni instrument. Prvi eksperiment sa gramofonskim zasnovanom muzikom izveli su Paul Hindemith i Ernest Toch u Berlinu 1930. kombinujui gramofonsku produkciju i ivo izvoenje u elji da proire repertoar muzikog
13 Who- popularna Amerika rock grupa koju je osnovao Pete Towshand, meu prvima je pravila spektakularne scenske nastupe na otvorenom, briljirali su na festivalima rock muzike "Motown ili Woodstock" prvi su uveli glumu na rock sceni, snimili prvu rock operu "Tommy" nakon njih jednako je i zapaen i slavni gitarist Jimi Handrix.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

104

Muzika
Cambridge: Polity Press, 1988. Manovi, Lev, Avangarda kao softver, Beograd: Centar za savremenu umetnost, 2001. Poschardt , Ulf, Dj-Culture, London: Quartet Books, 1998. Rose, Tricia, Sampling and repetition in rap production, Seattle: Bay Press 1994. Toop, David, Ocean of sound, London: Thames and Hudson, 1995. Woodward, Kathleen, Virtual keyboards and cultures on the brink, Seattle: Bay Press, 1994.

materijala dok je DJ gramofonisanje samonikli i spontani izum i predstavlja razliku izmeu ivog izvoenja i reprodukcije. Svoju definiciju o muzikoj tehnologiji dao je i Theodor Adoron u svojim napisima o muzikoj tehnologiji i gramofonskoj ploi. On kae da je: "Muziki zapis postao virtuelni dogaaj koji se vie ne odigrava pred mikrofonom, ve iskljuivo na magnetofonskoj traci, odnosno u brazdama ploe14". Ova nam slika ilustruje obrat u recepciji muzike koji je proizvela reproduktiva tehnologija. S tim u vezi treba spomenuti i to da su avangardni kompozitori, Luiggi Russolo i Karlheinz Stockhausen konstantno pokazivali interes za istraivanje zvuka u vanmuzikoj sferi. Russolo je svoj koncept umjetnost buke demonstrirao pomou mehanikih i elektrinih naprava za proizvodnju buke koje je sam konstruisao dok je Stockhausen eksperimentisao sa miks pultom tokom izvoenja djela tako to je dirigovao kanaliui instrumente kroz miks pult, pojaavajui i utiavajui zvuk i podvrgavajui ih elektronskom tretmanu putem modulatora. Sa usavravanjem digitalne tehnologije postupak snimanja je pojednostavljen: danas je mogue muziku snimiti na PC-u s odgovarajuom softverskom i hardverskom opremom. Kompjuter je istovremeno generator zvunog materijala, maina za komponovanje i snimanje, miks pult, nosa zvuka i muziki ureaj. Popularni softver MIDI (Musical Instruments Digital Interface) poznat kao softverski orkestar omoguava efektnu komunikaciju izmeu elektronskih klavijatura, semplera i sekvencera, kroz njihovo meusobno usaglaavanje. Dalji razvoj pop-muzike teko je predvidjeti. Od "Kraftwerka", dubmastera, hip-hop umjetnika, DJ-a i mnogih drugih stvaralaca koji nisu spomenuti u ovom tekstu, do kompjutera i drugih tehnolokih maina, budunosti pop-muzike je neizvjesna.
Literatura Barrow, Steve i Peter Dalton, Raggae, London: the Rough Guide, 1998. avlovi, Ivan, Izrada seminarskog rada (teorijski dio), Muzika, V/2 br.18, Sarajevo: Muzikoloko drutvo F BIH, 2001. str.10-21 Eno, Brijan, Studio kao sredstvo za komponovanje, Beograd: SIC, 1966. Francastel, Pierre, Umjetnost i tehnika, asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja, Beograd: Nolit, 1964. Frith, Simon, The Industrialization of Music,

Summary
The interest in studying the relationship between pop music and technology increased with the expansion of techno. It resulted in the emergence of numerous books and studies that have made historical interdependence between pop music and technology obvious, showing that the history of pop music (especially the appearance of rocknroll) must be seen in line with technological innovations in the way of composing, recording, production, performance, reproduction, transmission and distribution. The research has indicated that the importance of technological innovation for the development of pop music is much higher than it is generally believed. All forms of art and pop music are based on the appropriate technological infrastructure. Musicians have always experimented with expanding the productive capacity of the instruments (the usage of a guitar as a percussive instrument) and technical devices where technological counter-effects are particularly interesting.

14 Adorno, Theodor W, Curves of the needle, str. 176-177. Oxford: University Press, 1990.

POST SCRIPTUM Broj 1 Zima 2010/2011

Meho auevi, autoportret

Meho auevi, roen je 11.6.1972. godine u Beogradu. Osnovnu i srednju kolu zavrio je u Velikoj Kladui, a Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu. Na istoj je magistrirao slikarstvo i stekao umjetniki stupanj magistar slikarstva. Trenutno je na poslijediplomskom doktorskom studiju slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pod mentorstvom redovitog profesora Igora Ronevia. Uposlen je na Pedagokom fakultetu Univerziteta u Bihau, gdje radi kao docent za oblast Teorija i metodika likovne kulture. Uesnik je na dvanaest internacionalnih likovnih kolonija te vie dobrotvornih aukcija. Dosad je imao sedam samostalnih izlobi slika u Bihau,Velikoj Kladui, Zagrebu, Sarajevu, Tuzli i Karlovcu. Izlagao je na pedeset i jednoj kolektivnih izlobi u Velikoj Kladui, Bihau, Cazinu, Buimu, Bosanskom Petrovcu, Bosanskoj Krupi, Sanskom Mostu, Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Karlovcu, Zagrebu, Pagu, Zadru i Novalji. Jedan je od osnivaa Udruenja likovnih umjetnika Velika Kladua, kao i inicijator odravanja Internacionalne kolonije slikara Stari grad u Velikoj Kladui. Objavio je dva rada u asopisu za obrazovanje, nauku i kulturu Most iz Mostara. lan je Udruenja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, Udruenja likovnih umjetnika Unsko-sanskog kantona, Udruenja likovnih umjetnika Velika Kladua i Udruge likovnih umjetnika ZADART iz Zadra.

UPUTE SARADNICIMA U asopisu Post Scriptum bit e objavljeni tekstovi koji se uklapaju u koncepciju asopisa i koji zadovoljavaju tehnike zahtjeve i koji se dostave u zadanom roku. Nauni radovi ne smiju biti dui od 12 kucanih stranica i moraju sadravati slijedee elemente: ime i prezime autora i instituciju u okviru koje radi, naslov (naslov treba biti kratak, jasan, koncizan), saetak, glavni dio rada, literaturu, saetak na stranom jeziku (engleski ili njemaki), kao i odjeljak kljune rijei (do 5 rijei). Autori se mole da se rukovode Uputama, budui da to znatno pojednostavljuje procese lekture, korekture i pripreme za tampu. Na ovaj nain smanjuje se potreba za naknadnim izmjenama i ubrzava objavljivanje asopisa. Kategorizacija radova Znanstveni radovi: 1. Pregledni rad je rad koji sadri originalan, detaljan i kritiki prikaz istraivakog problema ili podruja u kome je autor ostvario odreeni doprinos; 2. Originalni znanstveni rad je rad u kome se iznose rezultati vlastitih istraivanja primjenom znanstvenih metoda; 3. Ostali oblici: znanstvena kritika, studije sluaja i slino, ukoliko takav rad, prema miljenju recezenta, doprinosi unapreenju znanstvene misli. Struni radovi: 1. Struni rad nudi iskustva za unapreenje profesionalne prakse, ali ne moraju biti nuno zasnovana na znanstvenim metodama; 2. Prikaz knjige, programa, sluaja, znanstvenog dogaaja i sl. Ocjena rada se donosi analitiki na osnovu slijedeih elemenata: 1. razumljivost svih aspekata rukopisa, 2. pogodnost za objavljivanje u asopisu, 3. jasnoa istaknutog cilja rada, 4. adekvatnost primijenjenog metoda istraivanja, 5. jasnoa prezentiranih rezultata, 6. koritenje adekvatne literature, 7. adekvatnost citiranja 8. podudarnost zakljuaka rezultata i diskusije, 9. jasnoa i jednoznanost zakljuaka, 10. jasnoa i nedvosmislenost stila pisanja, Prijedlog odluka recenzenta: 1. Rukopis se prihvata u postojeoj verziji i preporuuje za objavljivanje 3. Rukopis se prihvata i objavit e se nakon predloenih izmjena 5. Rukopis se ne prihvata i ne preporuuje za objavljivanje; P.S. Upute kao i rok za dostavljanje tekstova pronai ete na web stranici: www.pfb.ba

ISSN 2232-8556

9 772232 855000