Zadnji Twin Peaks U mraku sobe, dvije su figurice stajale vrsto priljubljene jedna uz drugu. Na snazi je bilo zamraenje.

Sve rolete su bile sputene, a u stanu je smjelo gorjeti samo utiano svjetlo jer bi inae glasovi nekih nepoznatih strieka iz amfiteatra slobotinskih zgrada odmah vikali ''Gasi svjetlo!'' ili ''Gasi svjetlo, majku ti jebem!'', a ne ''Krompiraaaa!'', to je bila odlika mirnodopskih vremena. U parkiu iza zgrade i u cijeloj okolici bio je potpuni mrak. Sve one lampe s naranastim glavama prema kojima su za dugih ljetnih veeri nadlijetali rojevi svakojakih buba, oko kojih smo bezbroj puta pleli gumi-gumi (ako nam je falila trea osoba), na kojima smo rezbarili naa imena i razred i na ije su paljenje mnogi od nas morali ii doma, zanijemjele su u tim trenucima koji ba i nisu bili svjetlucavi poput Barbikine vjenanice. Sjedila sam tako u mraku na podu svoje sobe, leima naslonjenima na krevet i s nogama kao klijetima stisnula Tropical Barbie i Sweetheartfamily Kena u vrsti zagrljaj dok sam u rukama imala bateriju ispod koje sam na mali prst objesila disco kuglicu, veliine one za bor. Disco kuglica je s bezbroj arenih stakalaca obasjavala sobu i prelazila preko police s igrakama koje nisu bile Barbie, postera Michaela Jacksona s malim tigriem i Patricka Swayzeja u odori vojnika s amerikog juga iz Brava, prodirui u njihovu veernju intimu poput male arene racije. U iroka Kenova ramena i zamamno miiavo tijelo s bezbroj plastinih ploica zarinula je Tropikalka svoje krhko i uplaeno bie bez ikakve koketne zadrke dok je s radija piila Zadnja rua Hrvatska od Prljavaca. Ru u u u u o! Mo ja ru-i-ce e e, sve sam suze isplakO, nou zbog te-be-e e ilo je neto sporije od brzine okretaja arenih kvadratia u sekundi. Pored ovog poprilino otunog disco podija stajao je moj uvijek spreman koferi. Nakon one prve sirene, sutradan je bila jo jedna, pa jo jedna, a onda je kola bila odgoena do daljnjega, a sve to sam radila u ta protekla dva dana bilo je spremanje i raspremanje Barbika i igranje u samoi, bez namjetanja stana, i to prilino neoputeno jer se svako malo opet trebalo spustiti dolje. Cijeli Barbi svijet u stanju se predostronosti poetnih dana rata sveo na puko igranje golim tijelima koja su samo plesala senti, spavala, skakutala po sobi kao aneli amputiranih krila, kreui se od zamiljene kue do bara na plai i obratno dok sam ja, umjesto u trope, vie puta dnevno migrirala u podrum i obratno. I dok su se

njihove male, povremeno obasjane siluete ljuljale lijevo-desno u ritmu pjesme, iz bratove sobe dopirali su zvukovi kompjutorske igrice Osvetnik Zorro, plaviasti bljeskovi televizijskog ekrana na koji je bio prikopan na Commodore 64 te povremene psovke koje bi brat upuivao telkau s obzirom na to da se na njemu nerijetko znala pojaviti crta koja bi raspolovila ekran i onda bi bilo teko voditi Zorra i skupljati bodove po svim nivoima meksikog podzemlja. Taj nepoeljni horizont, tono na polovici ekrana, stvarno bi nas znao dovoditi do ludila. Pokuavali smo apsolutno sve ne bismo li uinili bilo to da jednostavno nestane. Najvie bi pomagalo amaranje televizora, ali i to se nije ba moglo provoditi beskonano. Jednom smo ak u obliku kria polili ekran svetom vodicom iz plastine boice s likom Sv. Marije Bistrike. Ali crta nasred ekrana i dalje bi se ukazivala, i to uvijek kad je Osvetniku Zorrou najbolje ilo u borbi protiv bande. Brat se tako oteano borio u Meksiku, a iz dnevne su, kao za malih udaljenih eksplozija, dopirali bljeskovi velikog televizora koji su gledali mama i tata. Niti jedne vijesti ili bilo koja emisija politiko-informativnog programa nisu se smjele propustiti tako da brat i ja nismo ni pokuavali eventualno protestirati za gledanje filmova na Skyu. Svaki se povukao u svoje odaje i ekao da vlastodrcima dosadi gledanje tisuu i jednog politikog priloga HTV-a. A onda nas je odjedanput, kao zaarane, sve skupa okupio zvuk sumorniji od Zadnje rue Hrvatske i bilo kojeg sentia na svijetu. Iz televizora u dnevnoj kao sirena sve nas je na kau okupila pica Twin Peaksa, i to posljednje epizode koju smo svi s nestrpljenjem ekali, iako se i u tom trenutku na nekom drugom programu sigurno mogao nai informativno-politiki program napetijeg sadraja. No, to sada nije dolazilo u obzir jer ba veeras, u toj zadnjoj epizodi, napokon e se otkriti tko je muki ubio prelijepu gimnazijalku Lauru Palmer u malom gradiu amerike drave Washington i ostavio njezin le pored ume, vakumiran u tanku plastiku kao pile iz supermarketa. Premda je u zemlji situacija bila iznimno teka i svaka nova informacija je mijenjala tijek i ishod dogaaja, ne doznati tko je poinio ovo ubojstvo pod u potpunosti nerazrijeenim okolnostima bilo je skoro ko pitanje ivota i smrti. Svi smo se ukrcali na kau i iz vlastite zemlje otplovili u daleku ameriku pripizdinu. Televizija je odailjala snopove svjetla, dok su dnevna soba, Slobotina i cijela zemlja bile u mraku, tamnom poput sjenovite

ume s velikim zimzelenim drveem kakva je okruivala Twin Peaks. I to bez iti jedne disco kuglice na njihovim granama. Na samom ulasku svaki put nas je doekala tabla ''Welcome to Twin Peaks'' iz koje je cesta vodila prema unutranjosti gradia u kojem ama ba nitko nije nevin. Kretali smo se prema ni najmanje smirenim likovima oaloene obitelji Palmer, Laurinih srednjokolskih prijatelja i nadlenih vlasti zaduenih za istragu. No, vrlo brzo nakon ulaska u grad na je hrvatski kau udario o palubu ovog mranog svijeta i ispod titlova serije odjednom su se stvorili novi titlovi, oni o oglaenoj zranoj opasnosti u Osijeku, Daruvaru, Pakracu, Karlovcu i Sisku i prijetio je veliki rizik da se u nabrojane gradove pridrui i Zagreb, i to ba u ovom stranom asu kada se imaju razrijeiti pojedinosti oko umorstva. Brat je odmah otiao na balkon i nervozno oslukivao nisu li avioni ve blizu, dok se porunik Dave Cooper nakon srka vrele damn good coffe u svojoj istrazi, osim protiv nerazjanjenih okolnosti i mranih sila, teko borio i protiv naoruanja Jugoslavenske narodne armije i srpskih ekstremista, nemajui pojma za ovaj dio scenarija o kojem mu David Lynch i Mark Frost nikada nisu rekli ni rijei. Paralelno s novim dokazima, pojavljivali su se i novi titlovi s imenima gradova u kojima je bila oglaena zrana opasnost. Gradovi su se mrijestili, nastajui u donjem desnom uglu televizora i kreui se polako prema lijevom kraju iz kojeg bi nestajali i pojavljivali se nakon odreenog vremena. A Laurinoj majci odjednom je sinuo lik ubojice njezine keri i trebalo je hitno napraviti skicu zloinca, OGLAENA ZRANA OPASNOST U SLAVONSKOM BRODU, agenta Coopera iz sna je probudio anoniman poziv koji mu je obeao otkriti ubojicu u tajnom susretu u bolnici, OGLAENA OPA OPASNOST U DUBROVNIKU. Dok je policijski slubenik crtao portret ubojice po sjeanju Mrs. Palmer, Cooper je jurio u bolnicu gdje ga je doekao jednoruki i pomalo luckast ovjek s tetovaom Fire walk with me i rekao da se ubojica krije u podrumu OGLAENA ZRANA OPASNOST U NOVOJ GRADIKI. Cooper odlazi u podrum gdje se nalazi Bob the OGLAENA ZRANA OPASNOST U VIROVITICI ubojica, a u borbi protiv sila tame pridruuje mu se i gradski erif OGLAENA ZRANA OPASNOST U VELIKOJ GORICI koja se ak malo ula s naeg balkona. I sreom, u nizu okraja, zli Bob koji se nekako uvukao u Laurinog tatu napokon je svladan, iako je njegov zloduh ostao lebdjeti nad svim stanovnicima grada i onima koji

su se u njemu zatekli. Bio je tu i jo neki glupi dodatak o 25 godina poslije, u kojem je Cooperu u nekoj crvenoj sobi ko fol sama Laura Palmer u nekoj seksi obleki na uho apnula ime ubojice, ali to nas je na kraju sve samo zbunjivalo. Bitno je da se u bolnikom podrumu Twin Peaksa razrijeilo to se imalo razrijeiti i da Zagreb moe na kraju dana sasvim spokojno utonuti u svoju upravo oglaenu zranu opasnost, a njegovi stanovnici se uputiti u mrane i vlane slojeve ispod svojih ognjita.