.

Ispitivanja na Charpyjevom (arpijevom) klatnu

U mnogim sluajevima u mainstvu materijali su izloeni udarnim optereenjima tj, dinamikim optereenjima. Ispitivanjem udarom procijenjuje se krtost materijala izloenog udarnom optereenju, Ovim ispitivanjem odreuje se sposobnost materijala da apsorbuje izvjesnu koliinu energije prije nego to doe do loma.Ispitivanje udarom po Charpyju(arpiju) je jedno od najstarijih mehanikih ispitivanja materijala u eksploatacionim uvjetima a slui za utvrivanje njegove otpornosti prema krtom lomu. Na Charpyjevu k latnu(Slika 2.2.1) ispituju se jednim udarcem, sa brzinom obino 5 do 5.5 m/s,zarezane pruvete (s U -zarezom ili V-zarezom slika 2.2.2)[2]

Slika 2.2.1. Charpyjevo klatno[3]

Pri ispitivanju epruveta se postavlja centrino na oslonac s razmakom od 40 mm, a klatno slobodnim padom udara tano u njezinu sredinu sa suprotne strane od zareza i lomi je jednim udarcem. Kao rezultat mjerenja gleda se razlika izmeu poetne potencijalne energije koju posjeduje klatno i krajnje energije, poto se jedan dio energije gubi na sami lom. to se vei dio energije potroi na lom to znai da je materijal ilaviji.

a)u zarez b) v zarez Slika 2.2.2. Standarde epruvete za ispitivanje na Carphyjevom klatnu[1] Za utvrivanje vanog svojstva-ilavoti materijala ispituju se tri epruvete na propisanoj tempraturi, pri emu ne smije biti vee rasipanje vrijednosti od 30% u odnosu na minimalnu propisanu vrijednost.Na kraju da kaemo da ispitivanje udarne ilavosti predstavlja vrlo prosto,brzo i jeftino ali veoma pouzdano utvrivanje svojstava materijala injegovog stanja pri normalnim, povienim ili snienim temperaturama.Mi smo ispitivali dvije epruvete standardog oblika kao to je dato naslici 2.2.2. b i za date ulazne podatke dobili smo sljedee rezultate, date u tabeli 2.2.1.[1] Tabela: 2.2.1.Rezultati udarnih ispitivanja [3] Epruveta E1 E2 Materijal 30MgBr4 30MgBr4 Ulazna energija 21,2 kgm 21,2 kgm Izlazna energija 1,6 kgm 1,4 kgm
Utroena energija na lom

19,6 kgm 19,8 kgm

3 Ispitivanje tvrdoe
Ispitivanje tvrdoe je vjerovatno najrairenija i najsvestranija metoda ispitivanja materijala, koja omoguava brzo, lako i jednostavno odreivanje vanog mehanikog svojstva tvrdoe na malom uzorku praktino bez njegovog razaranja.[1] Tvrdoa je otpornost ispitivanog materijala prema prodiranju drugog,znatno tvreg tijela (opta najprihvtljivija tehnika definicija). Da bi se rezultati ispitivanja tvrdoe mogli meusobno upore ivati, moraju biti tano definisani, odnosno standardizovani uvjeti ispitivanja, kao to su utiskiva,sila i vrijeme njezinog djelovanja na tijelo.[1] Nain izvoenja ispitivanja i priprema uzorka su prosti, a rezultati se mogu koristiti za procijenu i drugih mehanikih svojtava. Ispitivanje tvrdoe se koristi za kontrolu. Razliita ispitivanja tvrdoe mogu se podijeliti u tri grupe: - elastini odskok (rijetko se koristi); - otpornost prema rezanju ili abraziji; - otpornost prema prodiranju Ovdje e se obraditi slijedei postupci ispitivanja tvrdoe: - ispitivanje po Brinelu; - ispitivanje po Vikersu; - ispitivanje po Rokvelu. Ovi postupci su i obraeni eksperimentalno u Konjicu o emu e se govoriti u daljnjem dijelu teksta.

.Ispitivanje tvrdoe po Brinelu

veanin J.A. Brinell objavio je 1900. godine postupak prema kojemse tvrdoa definie odnosom odreene sile, kojom se u ipitivani materijal utiskuje tvrda elina kuglica odreenog pre nika, i povrine nastalog oblika u materijalu.[1] Tvrdoa po Brinelu odreuje se na osnovu izraza:

HB= Gdje je: F - sila utiskivanja [N] D - prenik kuglice [mm] d - prenik otiska [mm] h - dubina otiska [mm]

[1]

Pri ispitivanju tvrdoe po metodi Brinel dobivaju se najtanije vrijednosti tvrdoe, s obzirom da se pri ispitivanju obrazuje relativo veliki otisak koji se savremenim optikim ureajima tano mjeri. Osnovni nedostatak ove metode je ogranienje pri mjerenju tvrdoe, do HB < 450 sa primjenom eline kaljene kuglice i HB < 650 primjenom kuglica od tvrdog metala, s obzirom da preko napomenutih vrijednosti tvrdoe dolazi do deformacije utiskivaa. Utiskivanje se vri na pripremljenu povrinu (bruenjem), a veliina otiska zavisi od primjenjene sile utiskivanja, tj. tei se da prenik otiska mora leati u granicama 0,25 D < d < 0,5 D. Tvrdoa po Brinel metodi oznaava se slovnim simbolom HBS (za primjenjenu elinu kuglicu),odnosno HBW (za primjenjenu kuglicu od tvrdog metala)[2]. Mi smo ispitivali jedan uzork (odsjeak trake), na ureaju prikazanom na slici 2.3.1, koji je posjedovao elinu kuglicu prenika 2,5 mm i silu utiskivanja od F = 613,1 N (62,5 kg). Ispitanje su vrili i sami studenti, jer je ispitivanje vrlo jednostavno, a daje pouzdane podatke, kao to je ve gore naglaeno.[3] Svi relevantni podaci dobiveni ispitivanjem dati su u tabeli 2.3.1.

Slika 2.3.1. Ureaj za ispitivanje tvrdoepo Brinelu[3]

Tabela 2.3.1 Rezultati ispitivanja po Brinelu.[3]

Broj ispit

Uzorak

Materijal

Sila utiskivanja [mm] 613,1 613,1 613,1

Prenik kuglice[mm]

Dobijeni prenik otiska[mm] 1,04 1,00 0,98

1 2 3

Uzorak1 Uzorak1 Uzorak1

Cu Zn ,30 Cu Zn ,30 Cu Zn ,30

2,5 5,2 2,5

Vrijednost tvrdoe po Brinelu [HB] 70,2 76,3 79,6

Ispitivanje tvrdoe po Vikersu

R.I.Smith (Smit) i G.E.Standerland (Sanderlan) predloili su da se umesto kuglica, kao utiskiva pri ispitivanju tvrdoe, koristi dijamantna piramida kako bi otisci bili geometrijski slini, bez obzira na veliinu primjenjenog optereenja. Utiskiva ima oblik prave piramide sa kvadratnom osnovom i uglom izmeu naspramnih stranica od 136.[1] Tvrdo a po Vikersu odreuje se na osnovu izraza: HV= Gdje su: F - sila utiskivanja [N] d - dijagonala otiska [mm][1] Osnovna odlika metode Vikers je da nema ogranienja pri ispitivanju,tako da se ovom metodom moe mjeriti tvrdoa i mekih i tvrdih matrijala.Takoer nema posebnih ogranienja u pogledu veliine sile utiskivanj a, koja se kree u vrlo irokim granicama od 0,01 do 1000 N. Prema sili utiskivanja razlikuju se tri postupka Vikers metode: - ispitivanje makro tvrdoe, sa silom utiskivanja od 50 do 1000 N; - ispitivanje tvrdoe sa malim optereenjem, sa silom utiskivanja od 2 do 50 N; - ispitivanje mikro tvrdoe, sa silom utiskivanja od 0,01 do 2 N . Tanost izmjerene tvdoe po ovoj metodi kree se u granicama od 2%.Brojne vrijednosti tvrdoe po metodi Vikers su priblino iste kao i po metodi Brinel do 300 HB. Tvrdoa po metodi Vikers oznaava se slovnim simbolom HV uz oznaavanje uvjeta ispitivanja. Tvrdoa po Vikersu dobije se na osnovu dijagonale otiska i nosi oznaku HV.[1]

Slika 2.3.2. Obilk utiskivaa i otiska kod ispitivanja tvrdoe po vikersu[1] Ispitivali smo dva uzoraka po metodi Vikersa, utiskiva je bio dijamantn apiramida. Ispitivanje je takoer jako jednostavno i u njemu su uestvovali istudenti. Tabela 2.3.2.Rezultati ispitivanja tvrdoe po Vikersu[3] Uzorak Uzorak1 Uzorak2 Materijal ... ... ... Cu Zn 30 Sila utiskivanja [N] 98,1 98,1 Veliona dijagonale [mm] 0,154 0,387 Vrijednost tvrdoe [HV] 78,2 63,9

Ispitivanjem uzorka 2. dokazali smo da ispitivanje po metodi Vikersdaje skoro iste brojane vrijednos ti kao po metodi Brinel, a podaci za uzorak jedan nisu relevantni zbog nedostatka podataka o materijalu.

Ispitivanje tvrdoe po Rokvelu

Za razliku od tvrdoe po Brinelu i po Vikersu, koje se izraavaju odnosom sile utiskivanja i povrine nastalog otiska, tvrdoa po Rockwellu(Rokvelu) odreuje se na osnovu trajanja dubine otiska koji naini utiskiva u obiliku konusa ili kuglice u ispitivanom materijalu. Kako je postupak ispitivanja veoma uproten, to je ova metoda najrasprostranjenija. Zavisno od utiskivaa mogu se mjeriti i tvrdi i meki materijali. [1] Ispitivanje po ovoj metodi se satoji iz tri faze kao to je prikazano na slijedeoj slici.

Slika 2.3.3. Faze ispitivanja po Rockwellu[1] Ispitivanje se izvodi tako to se utiskiva najprije optereti poetnom silom Fo, pri kojoj e dubina otiska iznositi h1. Tada se komparater, kojim semjeri dubina prodiranja, dovede u poetni poloaj, pa se nanese glavna sila F1 pri kojoj e utiskiva prodrijeti u materijal za dubinu h2 .Poslije zavretka teenja materijala, tj. kada se kazaljka komparatera zaustavi, ukloni seglavna sila (rastereti), usljed ega se kazaljka komparatera automatski vrati za iznos elastine deformacije ispitivanog materijala i postolja maine.Nastala trajna dubina otiska h2 , izraena u jedinicama po 0,002 mm, uzima se kao mjera tvrdoe. Da bi vrijednost tvrdoe po Rockwellu tekla u istom smislu kao i veliine brojeva, tj. da bi se za vee tvrdoe dobile vee broj ane vrijednosti, trajna dubina otiska oduzima se od jednog konstantnog broja, za sluaj ispitivanja konusom, konstantna ima vrijednost 100, a za ispitivanje kuglicom 130.[1] Kao to smo ve rekli, tvrdoa se mjeri na osnovu izraza:

= Kona ne vrijednosti tvrdoe po ovoj metodi dobivaju se na osnovu sljedeih izraza: Za kuglicu: HRB =130Za konus: HRC =100-

[1]

[1]

Ispitivali smo jedan uzorak, ispitivanje se vrilo sa ureajem za ispitivanje po Rockwellu koji je kao utiskiva koristio dijamantni konus.

Tabela:2.3.3. Rezultati ispitivanja tvrdoe po Rockwellu [3] Uzorak Materijal Predoptereenje [N] 100 Dodatno optareenje[N] 1373,4 Ukupno optereenje[N] 1471,5 Vrijednost tvrdoe u [HRC] 58

Uzorak1

Cu Zn 30