Professional Documents
Culture Documents
ETI
Milovan Dilas
SUSRETI
SA
STALJINOM
SADRZAJ
Predgovor
Zanosi
I i z d j e N 8 r i Sumnje
Razocaranja
Zakljucak
- Sta1jinova licnost
Bele8ka piscu
7
9
52
73
106
109
126
130
5
Uspomeni
Enjurina Bevana
Predgovor
prirodi sef:anja da sebe cisti od -
prezivljava sto za kamije od-
nose. Ali to i slaba strana - ne moze da
da prema sada
potrebama i nadama.
Svestan toga, sam se da ovoj
sto ako ona, tome,
mojih gledanja, to treba pripisati mojoj zloj
volji pristramosti borca, nego pre prirodi
samog i da svojih
osvetlim prosle i
ovoj toga sto Citaocu
ne iz vef: memoarske i
Ali da postaje shvatljivije i pla-
tek ako obasjano s vise i iz vise
smatrao sam da blti odmet li i rekao.
Pri tome sam drzao da i od
sam i obraf:ao. :Sto
ima i sto se moglo literarisanjem, to
takodje manje treba pripisati mom zelji
da predmet jamijim i
Radef:i svojoj sam 1955. ili 1956. go-
do:Sao misao da svoje sa izdvo-
jim koja se mogla stampati pre i za-
Ali sam dopao - njoj po-
da se bavim tom vrstom
makar se pro:Slost, moze da zadre
zive politicke
Tek iz zatvora, 1961. vratio
sam se zamisao. Dakako, ovoga obzirom
i mojih vlastitih gledanja,
toj temi sam morao priCi Naime,
sam obratio psiholoskim, stranama. Sem toga,
tome sto smo od daleko, se jos
pise toliko njegova jos tolikoj
7
meri ziva da sam smatrao nuznim da i osnovu vlastitih
#aznanja i iskustava, izvedem kraju zakljucke njegovoj do-
ista zagonetnoj liCnosti.
iznad svega goni unutamja potreba da ne ostane
nista nekazano sto mog[o imati znacaja za one koji pisu
istoriju, pogotovu za one koji se bore za slobodniju ljudsku
egzistenciju.
svakom slucaju, i i citalac trebalo da budemo za-
dovoljni ako istina ostala neunakazena, !
strasti i razmiSljanja. ler moramo se pommtz z s tzme da.
makar koliko potpuna, istina ljudima i ljudskim odnosima
ne moze da ne bude istinom konkretnih ljudi, ljudi datog
vremena.
8
ZANOSI
1.
Prva strana vojna pri Vrhovnom Narodno-
-oslobodilacke vojske i >partizanskih odreda
britanska - spustila se 1943. godine. Sovjetska vojna
dosla devet meseci kasnije - februara 1944. godine.
Uskoro dolasku sovjetske misije postavilo se da i ju-
goslovenska vojna misija Moskvu, pre
sto slicna misija VeC postojala pri odgovarajucoj britanskoj
komandi. U Vrhovnom stabu, odnosno medju Clanovima Cen-
tralnog komiteta partije koji su tada
stabu radili, javljala se Ziva zelja za slanjem u Moskvu.
Driim da nju Tito usmeno stavio do znanja sovjetske
misije generalu Komjejevu, no sasvim sigumo da ovo pi-
tanje reseno sovjetske vlade.
Slanje misije imalo za Jugoslovene visestruk
znacaj, sama misija imala drukciji karakter i mnogome
drukcije zadatke od one pri britanskoj komandi.
sto se zna, parNzanski i ustanicki pokret Jugosla-
viji protivu i njegovih domacih pomagaca organizo-
vala Komunisticka partija Jugoslav,ije. Resavajuci svoje na-
cionalne kroz najsurovije ratovanja, ona
jos smatrala sebe ne samo Clanom svetskog
kog pokreta, nego i neodvojivom od Sovjetskog Saveza - "do-
movine socijatizma".
telo ,partije - Politicki populamije poznat
skracenom nazivu uspeo da odrZava sve vreme
rata vezu s Moskvom. Formalno to blla veza s Ko-
internacionalom - Komintemom, ali istovre-
meno znaeila i vezu sa sovjetskom vladorn.
Osobeni borbe i opstanka ;pokreta
vee vise rnahova izazvali nesporazume s Moskvorn.
najznacajnije pomenuo ove:
1) Moskva nikako nije mogla sasvim da shvati
sku stvarnost, tj. da se Jugoslaviji borbl
protivu okupatora istovremeno odvija revolucija.
Osnovu tog neshvatanja cini1o sovjetske vlade
da se zapadni saveznici, u prvom redu Velika Britanija,
9
mogli zameriti da preko svojih komunistickih filijala iskorisca-
va ratne nedace okupiranih radi sirenja i
svojih Uticaja. Borba kao sto se to
mahom dogadja s novim iziSla iz pogle-
da i neosporavanih interesa sovjetske vlade drzave.
2) Moslkva nije shvata:la ni osobenosti ratovanja u
slaviji. Makar koliko se ne samo vojnici, boreCi se za
ruskog nacionalnog od nacisticke najezde, nego
i zvanicni sovjetski krugovi borbom
ovi drugi ipak potcenjivali, samim tim sto poistove-
civali sa svojim partizanima i njihovim ratovanja.
Partizani Sovjetskom Savezu bili pomocna, sasvim spo-
redna snaga Crvene armije i nikada prerasli regularnu
vojsku. Polazeci od vlastitog sovjetski vrhovi nisu mo-
gli da shvate da partizani mogu da u
i vlast, samim tim vremenom doblju lik i
interese razlicite od sovjetskih - svoj oblik egzistencije.
Za mene vezi s tim, kao veorna znacajan - mozda
i preloman, jedan
U tzv. Cetvrte ofanzive, u martu 1943. godine, doslo
do pregovora izmedju Vrhovnog staba i nemackih koman-
di. Povod pregovorima izmena sustina
njihova svodila se na to da Nemci partizanima pravo
strane, tj. da se obustavi medjusobno ranje-
nika i inace trenutak u kome se
Vrhovni stab, glavnina revolucionarne vojske i blljade ranje-
nika nalazili Zivotnoj opasnosti, narn nU.Zan svaki
predah ako do njega mogli doci. tome trebalo
obavestiti Ali smo svesni - Tito jer Moskvu
i poznavao, Rankovic i vise instinktom, da ne treba
reci sve. Saopsteno jedino da razgovaramo s Nemcima
izrneni ranjenika. Ali tamo, u Moskvi, ni da
se uzive nas polozaj, nego u nas posumnjali re-
k\lma vec otekle nase krvi i - odgovorili nam vrlo ostro.
se secam - to u kraj reke Rame na8eg
ptoboja preko Neret.ve, februara 1943. godine - kako na
sve to Tito reagovao: Mi smo prvom redu dU.Zni da se stara-
mo za svoju i svoj narod.
bilo prvi put da neko u Centralnom komitetu
otvoreno formulisao neistovetnost s Moskvom. to bilo
prvi da i svest, nezavisno od Titovih reci ali ne
i . bez veze s njima, sjaj te neistovetnosti - ako hocemo
da se odrZimo samrtnoj borbl medju svetovima.
29. novembra 1943. godine, Jajcu, na zasedanju
Antifa8istickog veca: donete odlUke koje fak:ticki znacile
ozakonjenje novog socijalnog i drZavnog poretka u Jugoslaviji.
10
Istovremeno komitet kao privremena
vlada Priprema]UCI te odluke na sednicarna Cen-
tralnog komiteta Komunisticke partije, zauzet stav da
se MC?skv!l ne obavestava dok .. ':l.e bude gotovo - iz do-
tadan]eg 1skustva s Moskvom 1 IZ liDIJe njene propagande znali
smo da ona to neee k!idra da shvati. I zaista, reagovanje
Moskve na te do mere negativno da od njih
obJa_vila "Slobodna Jugosla-
V!ta , ko]a radila za potrebe usta-
n.Ickog_ Sov]etska vlada, dakle, nije shva-
tila na]VazniJ1 c1n JUgoslovenske revolucije - onaj koji ovu
pretvarao nov poredak i izvodio na
kad ocevidno da Zapad na odluke Jajcu reagu-
Je s ra;;umevall]em, Moskva stav i prilagodila se
svoj tih ciji znacaj su mogli
tek s .. M<;Jskvom 1948. godine,
egzJstenCIJe, JUgoslovenski komunisti se
ne. samo vezanim za Moskvu nego i njenim
Mada su zivotne revolucionar-
ne i druge stv!irnosti. sve i nepomirljivije odvajale
su bas ove - naroc1to svoje u revolu-
CIJI, kao vezanosti za nju i za ideoloske she-
nje propisane. Moskva za njih znacila ne samo poli-
ticki 1 centar, nego i ostvarenje jednog ustvari ap-
Jde_ala -: drustva", neceg sto ne samo
lakirn 1 slatk1m DJ1hova Z!tvovanja i patnje nego i oprav-
davalo njihovu egzistenciju u vlastitim oCima. '
. vee partija ne samo ideoloski jedinstvena kao
1 .soyJetska, nego ver1:1ost sovjetskom jedan od
elemenata nJene 1zgradnje i njene aktivnosti. St.aljin nije
.neosporni i genijalni vodj, nego i inkarnacija same
1 novog idolatrija Staljinove licnosti,
kao 1 svega u Sovjetskom dobljala
1 Svaki postupak sovjetske vlade - na
napad na svaka negativnost u Sovjetskom Sa-
- na primer procesi i cistke, pravdani i oprav-
sti'J moze jos cudnije: komunisti su uspevali sa-
sebe da ubede DJ1hovu celishodnost i istinitost i jos Iakse
od toga :- da potisnu iz svesti i zaborave neprijatne cinjenice.
. nai_Da bilo 1judi s razvijenim estet-
1 znanjem i filozofije, ipak
smo se ne sarno pogledirna nego i
.. njegove fon:ne. I sam mnogo p'uta uka-
ZIVao u . n!l stila, pr?dornost logike i
izlagan]a, kao na najvise
.11
drosti, mada mi ni tada ne nimalo bllo tesko da ko.d
drugog autora istih svojstava uocim kako se tu ustvar1 rad1
bezbojnosti i skucenosti i neumesnoj mesavini vulgarne i.urna-
listike i Katkada to iv s!llesne
mano kao o:ZJbiljno da se rat 1942. Jer
da to Staljin rekao, ali kad se to nije dogodilo - proro-
canstvo zaboravljeno da prorok nije nista od svoje
nadljudske moci. Ustvari, s
dogadjalo sto sa svima onima, kroz dugu l]udsku kOJl
svoju i ljudsku sudbinu podrede iskljucivo jednoj ideji: oni su
i nesvesno izumevali Sovjetski Savez i Staljina kakvi su im
nuZn.i za vlastitu borbu i njeno opravdanje.
Jugoslovenska vojna misija prema tome, odlazila
Moskvu s idealnim predstavama sovjetskoj vladi i Sovjetskom
Savezu, s jedne, i s vlastitim prakticnim potrebama, s druge
strane. Naizgled, ona licila na misiju koja bila upucena
kod Britanaca, a:li sastavu i gledanjima istovremeno zna-
cila i neformalno povezivanje s politickim vodjstvom istovetnih
pogleda i ciljeva. Jednostavnije: misija morala imati i vojni
i partijski karakter.
2.
Zbog toga nije nimalo slucajno sto Tito, sem gene-
rala Velimira Terzica, u dodelio i mene kao visokog
partijskog funkcionera - vec nekoliko godina sam clan
najUZ.eg rpartijskog vodjstva. I drugi Clanovi misije bili iza-
brani na slican nacin - partijski vojni funkcioneri, medju
njima i jedan finansijski strucnjak. U misiji se nalazio i atomski
fizicar Pavle Savic, aii s ciljem da u Moskvi nastavi svoj naucni
rad. Svi smo, dakako, bili - i sam imao cin
generala. da mom izboru doprinelo i to sto sam
dobro znao ruski - naucio sam ga zatvoru, i to sto nisam
pre toga Sovjetskom Savezu, ni opterecen maka-
kvom frakciona8kom devijacionistickom prosloscu. Ni drugi
clanovi misije u Sovjetskom Savezu, niko od njih
nije dobro vladao ruskim.
Bio pocetak marta 1944. godine.
Proteklo neko1iko dana u clanova misije
i njihovom Na8e uniforme stare i nejedna-
cite, kako nije bilo dovoljno drugog stofa, nove napravlje-
ne od zaplenjenih odela italijanskih oficira. Trebalo imati
i pasose za prolaz kroz britanska i americka podrueja i na
brzinu su stampani - to su prvi pasosi nove
drZave i nosili su licne Titove potpise.
12
Skoro spontano nikao predlog da se Staljinu upute po-
kloni. Ali kakvi i otkuda? Neposredna okolina - Vrhovni stab
se tada nalazio u Drvaru, mahom popaljena sela i opljackane,
opustosene palancice. Ipak se naslo da se od-
nese jedna od pusaka izradjivanih partizanskoj fabrici u
Uzicu 1941. godine - na jedvite jade bila pronadjena. iz
sela su poceli da pristifu darovi - peskiri, seljacka o-
deca i obuca. Odabrali smo ponajbolje - su tu i opanci
od neucinjene koze, i sve drugo bilo sirotinjsko i rprimi-
tivno. No bas zbog toga sto takvo - narodska pro-
smo da ga treba poneti.
Misija imala zadatak da radi na organizovanju sovjet-
ske pomoci Narodno-oslobodilackoj vojsci Jugoslavije. Istovre-
meno nam Tito stavio u zadatak da preko sovjetske vlade
drugim kanalima radimo tome da se oslobodjenim teri-
torijama Jugoslavije pocne dodeljivati pomoc UNRRA-e. Od
sovjetske vlade trebalo traziti zajam od 200.ooq dolara
troskove nasih misija na Zapadu - Tito da 1ZJaV1
mo da cemo tu sumu i pomoc oruzju i rnedikamentima vra-
titi oslobodjenju zemlje.
Misija morala da ponese sobom arhivu Vrhovnog staba,
odnosno komiteta partije.
kao trebalo kod sovjetske vlade ispitati
za priznanje Nacionalnog korniteta kao privre-
mene vlade i preko nje dejstvovati u tom pravcu kod
saveznika.
s Vrhovnirn stabom trebalo da odciava
preko sovjetske misije, koristiti i staru vezu preko
Ali tih zadataka, Tito na rastar;_ku
nalozio da izvidim kod Dimitrova, odnosno kod
liko blh dospeo do njega, da li ima nekih zamerki na rad
partije.
Ovaj Titov - d!s-
na Moskvu, _ on s_v:aka_k?
niji da partlja JugoslaVIJ_e 1.
lozila ispit. Bilo reei i _Parti]SkO.J emigraCIJI
- Titov stav da se ne treba op-
tuzivanja, narocito ona koj!l se .. odnose .na fo-
i Istovremeno 1tto da
treba sekretarica, jer da ima svakojakih, sto
shvatio ne samo kao cuvanje vee tradicionalne partijske moral-
nosti nego i kao nepodavanje sto
ugled i posebnost 1
niste.
1:3
Sve moje treperilo radosnim slutnjama skorog, sto
skorijeg susreta sa Sovjetskirn koja prvi
put u istoriji bila - verovao sam verom tvrdjom od kamena;
neiznevereni san sanjara, pregnuca boraca i 'patnji mucenika
- i sam za nju camovao i mucen u tamnicama, mrzeo
i prolivao krv ljudsku, ne stedeci ni onu vlastite brace svoje.
Ali i tuge - ostaviti svoje drugove usred okrSaja
i svoju u samrtnom hrvanju, svu jos i zgariste.
Oprostio sam se od sovjetske misije srdacnije nego sto su
inace bili susreti s njom, izgrlio s drugovima takodje potrese-
nim i zaputio improvizovanom aerodrornu kraj Bosanskog Pe-
trovca. Tu smo proveli citav dan u razgledanju aerodroma i
u razgovorima s njegovim osobljem, koje vee imalo izgled
i navike i posebne i sa seljacima vec obiklim
na novu vlast - na neizbefuost njene pobede.
su u zadnje vreme redovno nocu sletali britanski avio-
ni, ali ne u vecem broju - najvise jedan do dva u toku jedne
noci, odnosili ranjenike i retke putnike, i donosili materijal,
najcesce sanitetski. Jedan avion nedavno doneo i <llip -
poklon britanske komande Titu. Na taj isti aerodrom me-
sec dana ranije, usred podne, avionom na skijama, spustena
sovjetska vojna misija: to - obzirom na terenske i druge
uslove, pravi podvig, a:li i neuoblcajena parada - obzirom na
znatnu pratnju britanskih lovaca.
1 sam spustanje i uzlet svog aviona doziveo kao podvig
- avion morao leteti tik iznad ostrih kamenjara da se
spustio na .usku i neravnu ledinu, odnosno uzleteo s nje.
Ali kako tuzna - utonula u mrak, moja
Planine od snega i iskidane crnim urvinama, doline
progutane tamom, bez kapi svetla sve do Mora i preko njega.
Dole rat, od svih i za tu naviklu
da koraca, da dise ratovima i bunama - se narod s osva-
i jos ogorcenije kolju rodjena braca medju sobom. Kad
planuti svetiljke selima i gradiCima zemlje
li ona iz i smrti naGi radosti i spokoja?
Prva na8a stanica bila Bari u Italiji, gde se nalazila zna-
cajna baza jugoslovenskih partizana - bolnice i magacini,
hrana i oprema. Odatle smo leteli ka Tunisu - moralo se za.
obllaziti zbog baza na Kritu i u Grckoj, da
se nakratko zaustavili na Malti, kao gosti britanskog koman-
danta, i prispeli na konak kod Tobruka u casu tmastog poza-
ra koji iz ridje kamene pustinje lizao preko citavog neba.
Sutradan smo stigli u Kairo - Britanci su nas nena-
!Detljivo smestili u hotel i stavi1i nam na uslugu kola. Trgovci
1 posluga su nas drzali za Ruse zbog zvezda na
14
kapama, ali bilo prijatno cuti da SU znali za UaSU borbu
cim :im rekli da smo Jugosloveni ili pomenuli
Titovo ime. Docekale su nas u jednoj radnji i psovke na na-
5em jeziku, koje prodavacica bezazleno naucila od emigrant-
skih oficira, ali i grupa tih istih oficira, koja se izjasnila za
Tita, sva poneta strascu za borbom i cefujom za ispacenom
da u Kairu sef UNRRA-e Leman, sam
poslanika da odvede kod njega, kako
b1h mu nase zahteve. me primio bez za-
tezanja, ali bladno, izjavivsi da na8i zahtevi uzeti u rnz.
matranje na iducoj skupstini UNRRA-e i da UNRRA inace
u principu posluje preko legalnih vlasti.
da moja primitivna i nabubana predstava
nom svakog pro-
gresa 1 mal1h 1 nasla kakvo bilo opravdanje vec
prvom susretu s njegovirn gospodin Leman
nas primio lezeci, jer imao nogu u gipsu i ocito se mucio
toga i zbog vrucine, sto sam shvatio i kao dosadjivooje
na8om posetom, dok njegov prevodilac na ruski - dlaka-
va ljudeskara grubih crta, za me kao porucena slika i pri-
lika razbojnika iz kaubojskih filrnova.
Ali ustvari nisam mogao nezadovoljan ljuba-
ZI!om Lernanu -. nas zahtev postavljen i obecano narn
Trodnevni boravak u Kairu smo dakako iskoristili da
istorijske znarnenitosti, kako u Kairu boravio
prvi sef britanske misije u Jugoslaviji, major Pikin, bili smo i
njegovi gosti na intirnnorn rucku.
Iz Kaira smo doleteli u britansku bazu Habaniju, kraj
Damaska. Britanska kornanda da nas odveze do Da-
maska, jer da tarno nije sasvirn bezbedno, sto smo mi shvatili
kao skrivanje kolonijalistickog terora koji rnora da se tamo
spro':?di ne manje drasticno od nemacke okupacije u nasoj
Umesto toga, Britanci su nas tpozvali na priredlbu
njihovih vojnika. Posli smo i mesta do komandanta. Bili
smo sme8ni svakako i uctivim i razuzurenim
- u opasace i zakopcani do guse.
Pridodat jedan major, veseo i dobrodusan ci-
cica, koji se izvinjavao sto slabo zna ruski - zaboravio i
ono sto naucio kao intervencionista Arhangelsku. On
odusevljen Rusima - njihove delegacije takodje su se zau-
u Habaniji, ali ne njihovim socijalnim nego
JCdnostavnoscu i nadasve odlucnoscu u ispijanju naiskap - "za
Staljina, za CerCila!" - ogromnih votke viskija.
15
Major ali ne bez ponosa pricao borbama pro-
tivu rnestana podstaknutih od agenata - hangari su
doista jzbu5eni mecima.
U svom doktrinarstvu tesko smo poimali mogucnost,
pogotovu zrtvovanja "za irnperijalizarn" - tako
smo gledali na borbu Zapada, ali u sebl smo se divili juna8tvu
i smelosti Britanaca koji su se u dalekim zarkim azijskim
malobrojni i bez izgleda na pomoc, oduprli i po-
bedili. Ako i nisam kadar da tada izvucem sire zakljucke,
svakako i to doprinelo mojim kasnijim saznanjima da ne
postoji samo jedan ideal i da na globusu ima mnogo
- bezbroj ljudskih
Bili nepoverljivi Britancima i tudjili se od njih.
Ali narocito velike su nase bojazni i primitivne nase pred-
stave njihovoj obavestajnoj - IntelidZens servisu. One
su mesavina doktrinarskih uproscavanja, upliv.a; senzac.'o-
nalisticke literature i nesna:Jazenja novajlija u velikom svetu.
Svakako, bile te bojazni manje da njje onih
dzakova s arhivom Vrhovnog staba - u njoj su bile i depese
izmedju nas Sumnjivo to sto britanske
vojne vlasti nisu nigde pokazale interesovanje vece nego da
se u tim vrecama nalaze cipele ili konzerve. sam ih na ci-
tavom putu dakako drzao kraj sebe, da ne bih sam,
sa mnorn spavao i Marko "Piper", predratnj komunista jz
Crne Gore, priprost ali utoliko hrabriji i odaniji.
Dogodilo se da u Habaniji, nocu, neko tiho otvorio
vrata moje sobe - sam to opazio, rnada vrata nistt skripnu-
la, primetio figuru u svetlu mesecine i, zapleo se
u mrezu protivu komaraca, dreknuo revolver ispod
glave. Marko skocio - lezao obucen, ali neznanac
isCileo.
Svakako urodjenik zalutao hteo nesto da ukrade. Ali
.nas njegova pojava dovoljna da u njoj
VIdimo prste britanske spijuna:le i da svoju i onako
napetu budnost. Bili smo srecni kad su nam Britanci vec su-
tradan stavili na raspolozenje avion za Teheran.
Teheran kroz koji se mi kretali - od sovjetske ko-
mande do sovjetske ambasade, vec 'Parce Sovjetskog Sa-
veza. Sovjetski oficiri su nas docekali s srdacno
ccu, u kojoj isto toliko tradicionalnog ruskog gosto-
koliko i solidarnosti boraca za isti ideal na stra-
nama U: sovjetskoj ambasadi su nam okrugli
zasedala Teheranska konferenciJa, takodje
1 sob1cu na spratu u kojoj stanovao Roosevelt - u njoj
sada niko nije boravio i sve bilo kako iza njega i ostalo.
Najzad nas sovjetski avion poneo ka Sovjetskom Save-
16
zu - ostvarenju na8ih snova nasoj nadi. I ukoliko
u njegov sivkasto-zelenkasti prostor, mene
i jedno novo, dotad jedva sluceno, osecanje - kao
da sam se vracao u neznanu, ali svoju postojblnu.
Bilo uvek tudje svako panslavisticko osecanje, ni
na tada8nje moskovske panslavisticke ideje nisarn gledao druk-
cije kao na radi i konzervativnih
snaga protivu germanske najezde. Ovo osecanje bilo nesto
drugo i mnogo prelazilo i okvire moje prj-
padnosti komunizmu. Mutno sam se prisecao kako vec skoro
tri stoleca jugoslovenski borci, drzavnici i gospoda-
ri - vladike Cme Gore, ho-
docaste u Rusiju i traze u razumevanja i spasa. Ne idem
li njihovim I nije 1i to predja,
koje neznana Iavina snela na vetrometinu. Rusija
nikad nije shvatila Juzne Slovene i njihove - sam
uveren da to zbog toga sto bila carska i spahijska.
Ali konacnija rnoja vera da su najzad uklonjeni
svi s njima i svi ostali uzroci ne samo tih, nego
i svih neslaganja Moskve s drugim narodima. sam to, tada,
dozivljavao kao ostvarivanje sveljudskog bratstva. Ali i kao
vlastito povezivanje s praistoriske za-
jednice.
Nije li to ne samo mojih prapredja, nego i
boraca koji umiru za konacno ljudsko bratstvo i
ljudsko gospodstvo nad
Stapao sam se s razlivima Volge i sivim ravni-
narna kao s - s nekim i meni samom
dotad nepoznatim unutarnjim Padalo mi na
da rusku, sovjetsku zemlju cirn koraknem na nju -
to bih i ucinio kad mi ne izgledalo religiozno, jos vise
teatralno.
U Bakuu nas docekao general ljudeskara
negovorljiva i ogrubela od kasarni, od ratovanja, od duznosti
- velikog rata i velike protivu pustosne na-
jezde. U svojoj prigruboj on se iScudjavao nasoj sko-
ro stidljivoj suzdrzanosti: Kakav ovo narod - piju, ne
jedu! mi Rusi dobro jedemo, jos bolje pijemo i se
Moskva bila sumorna zacudo s mnogo niskih
gradjevina.
Ali kakvog to znacaja doceku koji
priredjen: pocasti prerna rangu i srdacnost namerno suzdrza-
na zbog karaktera nase borbe? sta se moglo
uporediti s rata za koji verovali da poslednje
veliko isku5enje coveeanstva i koji nas Zivot i nasa sud-
2*
17
blna? Nije li sve i beznacajno tprema realnosti, koja
tu, u sovjetskoj zemlji, najzad i nasa i - iz
kosmarnog sna i javu?
3.
Nas smestili Centralnom Crvene armije
vrsti hotela u kome odsedali sovjetski oficiri.
na i sv'i drugi bili .. dobri. _Dali i kola
s soferom Panovim, covekom prtprostim 1 malo.
krivog ali samostalnog rnis:jenja. Istovremeno, preko oflc1ra
za kapetana Kozovskog - mladog i veoma lepog momka,
koji se ponosio svojim kozackim. porek;Jom vise. sto
Kozaci sada5njem ratu "oprali"
proslost, mogli smo u svako doba da osiguramo mesta po-
zoristima, gde bilo.
nikakvog ozblljnijeg kontakta s vodecim s?vjetskim
licnostima nismo mogli da mada sam odmah
da primljen kod V.M. Molotova, tada komesara
spoljnih poslova, moguestvu i kod J.V. Staljina, :predsed-
nika vlade i vrhovnog kornandanta oruzanih snaga.
blla sva moja okoliSna nastojanja da postavim na8e zahteve
i potrebe.
U torne mi najmanje mogla pomoci am-
basada, jos kraljevska, mada se i
dor Sirnic i ono malo izjasnili za marsala -
oni mada postovani, stvarno bili neznacajniji,
sarnim tim i od nas.
Ni preko partijske emigracije nije se dalo
nista Ona bi1a malobrojna - desetkovana cistkama,
u njoj licnost blo Veljko Vlahovic. Bili smo
istih godina, obojica Crnogorci i iz revolucionarnog student-
skog pokreta s Beogradskog diktature
kralja Aleksandra. On invalid iz .Spanskog gradjanskog
rata, sam dolazio iz jednog jos strasnijeg rata. Inace covek
velike licne moralnosti, visoko obrazovan i mudar, mada pre-
vec disciplinovan i nesamostalnog misljenja. On vodio ra-
diostanicu "Slobodna saradnja s njim dra-
gocena, ali ni njegove veze nisu iS!e dalje od Dimitrova
koji buduci Kominterna raspustena, zaJedno s !vfa-
upravlio odelenjem ISOVjetskog Centralnog komtteta
za strane komunisticke partije. Nas dobro hranili, ljubazno
susretali, ali pitanjima koja trebalo izneti i resavati
nismo mogli s mrtve tacke. Istini za volju, treba po-
novo istaci da smo mi izvan toga docekani s izuzetnom
i No tek kad mene i generala
18
Terzica, mesec dana nasem dolasku, primili Staljin i Mo-
lotov i to bllo objavljeno stampi - na magican nacin su
se otvorila sva vrata glomazne sovjetske administracije i uskih
vrhova sovjetskog
Sveslavenski kornitet, stvoren u rata, prvi nam
priredio bankete i prijeme. Ali nije trebalo komunista
da se ne samo izvestacenost, nego i beznacajnost ove usta-
nove. Njegova delatnost reprezentativna i propagandna,
i kao takva ocevidno skucena. toga, ni njegovi ciljevi
nisu bili sasvim jasni: kornitet sacinjavali rnahom kornunisti
iz slavenskih zema:ja - ernigranti Moskvi, kojima ideje
sveslavenske uzajamnosti i inace tudje. Svi precutno
shvatali da se radi oZivljavanju neceg vec odavno zasta-
relog - jednoj prelaznoj za okupljanje ako i ne oko
Rusije kao kornunisticke, ono za paralisanje antisovjetskih
panslavistickih struja.
i sarn vrh komiteta beznacajan. S njegovim pred-
generalom u svakom pogledu prerano
ostare:im i skucenih pogleda, nije se efikasno razgova-
rati cak ni slavenske solidarnosti.
Sekretar korniteta Mocalov blo nesto autoritativniji
tim sto organima bezbednosti - svo-
joj razmetljivosti on to nevesto krio. I Gundorov i Mocalov
su oficiri Crvene ali takvi koji su se pokazali ne-
na frontu - na njima se osecala ;prigusena potiste-
nost degradiranih na posao koji ne smatraju Se-
kretarica Nazarova, krezuba i preterano
de imala neeeg Sto podseCa!lo na ljubav za Slovene i njihove
patnje, tome sto i njena aktivnost. kao sto
to kasnije otkriveno u Jugoslaviji, podredjena sovjetskim oba-
ve5tajnim organima.
U Sveslavenskom komitetu se mnogo jelo, jos vise pilo,
najvise pricalo. Drzane su duge i prazne zdravice,
ni ne mnogo drukcije, svakako manje od onih iz carskih
vrernena. Zaista me i tada zapanjivalo odsustvo ma kakvih
svezih sveslavenskih ideja. Takva i zgrada komiteta -
imitacija baroka ili neceg slicnog usred grada.
Kornitet delo jedne privremene, plitke i ne bas ne-
seblcne politike.
No da me citalac pravilno razumeo, moram dodati:
mada sve to rneni vec tada mnogome jasno, bio
sam daleko od toga da se nad tim zgratavam
cinjenica sto Sveslavenski komitet golo orudje sovjetske
vlade za uticanje na zaostale slovenske slojeve izvan Sovjetskog
Saveza i sto su njegovi funkcioneri nesamostalni i povezani
s tajnim i javnim izvorima vlasti - sve to samo sebl nije
meni nimalo smetalo. Mene jedino njegova nemoc
19
i povrsnost, cinjenica sto nije rnogao da mi otvori
ka sovjetskoj vladi i potreba.
er i sam, kao i svaki dobro i
ll'.reren da ne postojati
Saveza i nekog naroda, neke
i marksisticke partije, kao sto
I mada rni Sveslavenski komitet izgledao prevec staro,
samim tim i orudje ka sma-
trao sam i njega ,prihvatljivim, pogotovu jer na in-
sistiralo sovjetsko vodjstvo. sto se tice povezanosti njegovih
s organima bezbednosti, nisam 1i i
da njima gledam rnaltene bozanske i so..:i-
jalizrna - "mac rukama partije"?
Treba objasniti i karakter mojih insistiranja da ,prodrem
do vrhova sovjetske vlade. Mada hitna, nametlJi-
va, jos sam ma sta zamerao sovjetskoj vladi. er
sam vaspitan da njoj gledam neSto cak i vece od vodjst.va
vlastite partije i vlastite -
kao celine. Od Tita i drugih sam vec tome da
cekanja - dakako stranih neka vrsta stila
Moskve. Ono sto rnene i cinilo nestrpljivim bilo
potreba jedne i to bas rnoje -
venske
er mada niko, ni nije go-
vorio ve6 ocigledno da se bas
tome radi. Na tome ve6 pisali. U Moskvi
to hteli da - cak ni oni koji time
Svi govorili jedino borbl
nemackih osvajaca i jos upornije isticali pa-
triotski karakt.er te borbe, u svernu tome nametljivo
ulogu Sovjetskog Saveza. Od mene daleko
pornisao da osporavam sovjetske partije u
svetskorn odnosno Crvene armije u ratu protiv
Hitlera. Ali na moje zemlje i u njenim - ocevidno
komunisti vodili rat od
i Crvene armije i to takav koji istovrerneno
rnenjao politicku i socijalnu strukturu zemlje.
kako spolja tako i izmakla ispred
spoljnopolitickih potreba i sovjetske vlade -
sarn time i prepreke i na koja
sarn naisao.
pri torne da i oni koji su to moraii
razumeti - pokorno cutali i pravili se da ne
sam tek imao da da se u Moskvi s izlaganjem, po-
gotovu s odredjivanjem politickih stavova mora cekati dok ne
progovore Staljin bar Molotov. VaZilo cak i za tako
20
ugledne osobe kao sto sekretari Kominterne
i Dirnitrov.
Tito i Kardelj, i drugi jugoslovenski koji
Moskvi, kazivali da
naklonjen Ako to cistki 1936-
1937. godine, kojirna nastradala skoro sva
emigracija, moglo i za zlo, sada, posle
skog nacista, rnoglo kao da-
lekovidost. U svakom on u odusevljavanje
i vlastitog ponosa, rnada od
novih vodja nije nikog sem,
Tita, i njega veoma povrsno.
Sastanak s njim i i G.F.
Aleksandrov, tada poznati sovjetski filozof i - sto
- sef odelenja za i pri
Centralnom
Aleksandrov nije ostavio na mene nikakav odredjen
- neodredjenost, skoro bezlicnost njegovo o-
snovno svojstvo. Onizak, dezmekast celavko, ciie i
potvrdjivali da nije izbljao iz kancelarije. Sem par
konvencionalnih i osmeha - ni recce ka-
i madn
sam svom naizgled bns
te komitet nije, ocevidno, jos od-
redio svoj stav i za to i dalje ostajala
borba protivu bez ikakvih na u-
jugoslovenske i na odnose.
Ni nije zauzimao stav. Ali poka-
zivao zivo, emotivno interesovanje. sam veG cuo za nje-
gov dar - taj dar se mogao opaziti i njegovim
clancima, i on doista iz zaokrugljenosti i slikovitosti
njegovog izraZavanja. Bio to sitan i vec ,pozguren cicica,
crnpurast. i potkresanih Glas mu skoro
nezan i - meni tada bez ikakve energicnosti. Takav
i - uctiv do zovijalnosti i s
upadljivom naslagom svetske
razvoj ustanka sam da
se njoj nacin formira vlast u istovetna sa sovjet-
skorn, posebno sam isticao selja-
stva: u Jugoslaviji se za mene skoro svodio na spoj
seljackog buntarstva s avangardom" Ali, mada
rni se ni on ni Aleksandrov nicim
pokazali da moja gledanja.
Makar sto sam ddao prirodnim da Staljinova uloga
ipak sam ocekivao kod sa-
rnostalnost i inicijativnost i sam ga
sastanka s njim otisao impresioniran zivoscu njegove licnosti i
21
ganut njegovim zanosom prema borbl u Jugoslaviji, a1i i ube-
djen da Manuiljiskij nema nikakvog bitnog udela u odredjivanju
politike Moskve, ni prema Jugoslaviji.
Staljinu se on izra.Zavao nastojeci da krajnju laskavost
uvije u "naucne" i "marksisticke" formule. izra.Zavanje
Staljinu otprilike bilo ovakvo: prosto neshvatlji-
vo da jedna licnost mogla da odigra tako odlucujucu ulogu
u presudnim momentima rata. I da se u jednoj licnosti ujedini
toliko talenata - drzavnika, rnislioca i vojnika!
zapazanja u pogledu neznacaja Manuiljiskog su se
kasnije surovo potvrdila. Njega su ,postavili za rninistra spo-
ljnih poslova Ukrajine - ukrajinski Jevre-
jin, sto znacilo njegovo konacno udaljavanje od
svih stvarnih politickih poslova. On dodu5e i kao sekretar
Korninterne utoliko poslusnije Staljinovo orudje sto nje-
gova proslost nije pila sasvim boljsevicka - pripadao grupi
tzv. mesrajonaca, kojoj stajao na Trocki i koja se
pridruZila boljsevicima tek uoci revolucije 1917. godine. Video
sam ga 1949. godine i u Ujedinjenim nacijama - tamo
u irne Ukrajine istupao protivu i "Titove fa-
sisticke klike". Od njegovog govomistva ostala razbaruse-
nost od pronicljive misli fraza - to vec se-
nilan starcic korne se uskoro izgublo svaki trag u kotrljanju
niz vrletne lestvice sovjetske hijerarllije.
S Dimitrovom pak nije takav
sam se tada s njim tri - dva puta u
bolnici sovjetske vlade, treci njegovoj vili kraj Mo-
skve.
Svaki na mene ostavio bolesnog coveka.
Njegovo disanje bilo astmaticarsko, nezdravo
crvena i oko na mestima kao od liSajeva.
Kosa rnu do te mere proredjena da se kroz nju videla
lobanja. No njegove misli brze i sveze, sto
sasvim odudaralo od njegovih sporih i kretnji. Iz
ovog prerano ostarelog, skoro satrvenog coveka jos uvek
izbljala silovita svesna energija i zestina. su kazivale i nje-
gove crte, narocito izraz njegovih buljavih plavka-
stih ociju i grcevita isturenost nosa i brade. Mada nije iskazi-
vao svaku svoju misao, njegovo izrazavanje bilo otvoreno i
cvrsto. Ne se moglo reci da nije shvatao razvitak u Jugo-
slaviji, mada i on smatrao preuranjenim - obzirom na od-
nose izmedju SSSR i Zapada, isticanje njegovog stvarnog -
karaktera. I sam, dakako, smatrao da u prvi
propagandni plan treba staviti 1borbu protivu okupatora, i da
pre ne treba isticati komunisticki karakter te borbe.
Ali za mene i te ka:ko va:Zno da sovjetski vrhovi, i
Dimitrov, uvide - bar Sto se tice Jugoslavije - besmislenost
22
insistiranja na koalicijama izmedju komunista i gradjanskitt
stranaka buduCi su rat i gradjanslci rat vec izneli komunisticku
partiju kao jedinu paliticku silu. Takvo moje gledanje
znacilo kraljevske vlade u emi-
araciji, prakt1ck1 1 same monarhiJe.
", Na prvom sastanku sam Dimitrovu izlozio razvoj i si-
tuaciju u Jugoslaviji.
On da nije ocekivao da se bas ju-
goslovenska pa!tija pokazati kao i
- vece nade polagao u se 1 da
se Tito, odlazeei krajem 1939. iz Moskve, zaricao da
slovenski oprati su im naneli svakojaki
frakcionasi i pokazati se dostojnim irnena koje nosi, da
on, Dirnitrov, da se ne zarice nego da radi ;pa-
rnetno i odlucno. On dalje pricao: Znate, kad se postavilo
koga da postavimo za sekretara partije,
kolebanja, ali sam za Waltera
1
- radnik i ucinio mi
se cvrst i Drago mi sto se nisam prevario.
Dirnitrov kao se, pornenuo da sovjetska
vlada nije da najtezim casovirna pomogne
jugoslovenske partizane. On za to zainteresovao i licno
Staljina. tacno: sovjet.ski .piloti su vec 1941-1942. go-
dine poku5avali da se do parti-
zanskih baza, neki emigranti, koji leteli s
njirna, su premrzli.
Dirnitrov pomenuo i nase pregovore s Nemcirna oko
razrnene ranjenika: Bili smo se tada upla:Sili za vas - no sve
se srecom dobro zavrsilo.
na to nisam reagovao, ne ni kazao vise od onog
sto on konstatovao, cak da on i insistirao na detaljima.
Ali nije opasnost.i da on mogao re6i upitati nesto
sto ne treba - politici se brzo zaboravlja na sve sto se
dobro svrsi.
Ni na cemu Dimitrov, nije insistirao - Komin-
terna stvarno raspustena, citav njegov posao se svodio
na informacija u komunistickim partijama i
eventualnih saveta sovjetskoj vladi i partiji.
On mi ispricao i kad se prvi put javila raspu-
stanju Korninterne: u vreme prisajedinjenja balti-
ckill zemalja Sovjetskom Savezu - vec tada se videlo da
glavna sila sirenju komunizma Sov1etski Savez, da prema
tome treba sve snage naposredno oko njega. Ali samo
raspu5tanje odgodjeno zbog medjunarodnih prilika - da
1 Pseudonim Josipa Broza u Komintern!, inace sve dok
nije usvojio pseudonim
23
se ne pomislilo da to na podsticaj Nemaca, s
kojima odnosi tada losi. . .
Dimit.rov licnost s retko velikun kod Sta-
ljina, sto moZda manje va.Zno - neosporni vodj
pokreta.
Dva kasnija sastanka s Dimitrovim to potvrdila:. na
prvom sam izlozio clanovima Cent.ralnog
prilike na drugoxn bilo govora eventualnoJ
saradnji i .
s Centralnun kom.Itetom su sem
mitrova prisustvovali Kolarov, Cervenkov i drugi.
Cervenkov me docekao vec prilikom prve posete, mada
on njoj nije i sam dr.Zao da on licni
Dimitrova. i na ovom drugom ostao u senc1
- i nenametljiv, mada sam kasnije
drukciji utisak. Od Vlahovica i drugih sam vec doznao da
Cervenkov muz Dimitrovljeve sestre, da u vreme cistki
balo da - "raskrinkavanje" u politickoj skoli
gde nastavnik bilo ve6 obavljeno, ali da s"
skloni kod Dimitrova. Dimitrov intervenisao kod
i - sve
u cistkama narocito stradali cla-
novi i:egalnih partija za koje nije imao ko da se Bu-
garski emigranti sreeu sto Dimitrov sekretar
Kominterne i tako licnost - mnoge od njih
on spasio. Za nije imao ko da se zauzme, nego
jedan drugom kopali oko vlasti u partiji
i u dokazivanju odanosti i
Na se vec osecala starost - pre8ao se-
damdesetu, jos vise politicka neaktivnost. On
kao neka relikvija tesnjackih i dana
partije
2
vise turska nego slavenska glava
- crte, snaian nos, ali mislju u vec pro-
hujalim vremenima i, ne bez zlobe, na sporednim elementima.
izlaganje nije moglo samo analiza, nego i stra-
vicna slika zgarista i pokolja: od desetak hiljada predratnih
Clanova partije jedva ako zivotu dve hiljade, gu-
boraca i stanovnistva sam tada procenjivao na oko mi-
lion i dvesta hiljada. Posle mog kazivanja, Kolarov nasao
za shodno da mi postavi jedino pitanje: da li vasem
jezik kojim se govori u Makedoniji slicniji bugarskom
srpskom?
2 "Tesni" - leva struja bugarskoj Soaijalistickoj parti-
ji, iz koje se kasnije razvila KornunistiCka partija. Bugarski
kornunisti su se oruzjern oduprli vojnoj kliki generala Canko-
va, koja pre toga izvr.Sila udar i 1923. godine ublia seijackog
vodju Aleksandra Starnbolijskog.
24
vodjstvo vec . ozbi-
ljnih trvenja s. Centralnirn . kOJl
rnim tirn sto Bugarska okup1rala
ju srnatrao da treba pripadne i .?!ganizaci)a ju-
goslovenske partiJe Spor ko-
nacno presekla Kominterna, ali tek napadu Nemacke na
SSSR, odobrivsi jugoslovensko glediste. No trv.enja. oko 1Ja-
kedonije, kao i pitanjima ustanka, ostala su 1 dal]e, utol1ko
Zivlja ukoliko se neodoljivije cas Nemacke .. a
s njom i I Mosky1 opazao
prerna Istm1
za treba dodati da se Dimitrov u tom pogledu unek.o-
liko razlikovao: za njega prvom planu bilo pitanje bu-
garsko-jugoslovenskog zblizavanja. Ali ne verujem ni da
on stajao na gledistu da su Makedonci posebna nacionalnost,
mada majka bila Makedonka i mada njegov odnos pre-
ma Makedoncima nije bez naglasene sentimentalnosti.
Mozda iz mene izbilo i prevec gorcine kad sam odgo-
vorio ne znam da li makedonski jezik
ili ali Makedonci niti Ma-
kedonija bugarska. . .
Dimitrovu sve to bilo neprijatno - pocrveneo 1
mahnuo rukom: Sve to nije - i presao na neko drugo
pitanje. ' . . . . il k . . t t '
Iz 1zvet.r sve 10 an recem
s Dimitrovom, ali svakako da cervenkov nije
Sastanak odrian uoci mog povratka, pocetkom
1944. godine. On namenjen saradnji jugoslovensko-
Ali tome jedva ako moglo valja-
nog razgovora - tada stvari nisu ni imali partizan-
skih
sam insistirao na oruzanih akcija i stvara-
partizanskih odreda Bugarskoj, karakterisuci kao iluzije
ocekivanja da u kraljevskoj vojsci moglo doci do
preokreta. U tome sarn polazio od jugoslovenskog
od stare kraljevske vojske partizani jedino pojedin:=
oficire i partija morala izgradjivati od
malih i kroz veorna borbe. Bilo ocevidno
da i Dimitrov deli mada se slozio da
trebalo aktivnije partizanskih odreda.
AJi bilo ocevidno da on zna i nesto sto ne znam:
kada sam istakao da cak kojoj
stari dr:lavni aparat, trebalo poduze vremena da se d.:>-
njegovi ostaci, on Kroz tri-cetiri meseca LI
i tako i tako doci do preokreta - arrnija
uskoro na
Mada nije bila u ratnom sa Sovjetskim
25
Savezom, meni jasno da se Dimitrov v na
Crvenu armiju kao !aktor. 9n doduse .
ricki izjavio da Crvena arm11a al! bil<?
ocevidno da on ve6 tada_ znao da Gf? to . dogodit1, 1
dao da to
- insistiranje na partizanskim akCJ]ama. 1
odredima znacaj i smisao. _se sveo na !Z
mis:jenja i na bratske pozdrave 1
I
Vredi zabeleZiti Dimitrovljev odnos prema Stal]mu. on
govorio s i ali bez
dljive ;Jaskavosti i 1 u __ pre-
ma osecao se se . po-
korava vodji, ali i koji On naroc1to 1st1cao
Staljinovu
Pricao Kad Nemci bili pod Moskvom, zavladala
opsta nesigurnost i Sovjetsk_a vlada se
Kuiblsev. Ali Staliin ostao u Moskv1. _sam _tada
njega, u - i iz Kremlja su arhive.
sam Staljinu da se Kominterna obrat1 proglasom
On se slozio, mada smatrao da od nece blti
nikakve vajde. Uskoro i morao !lapustJt1 Mos_kvu.
nije -:- resen I tom
maticnijem on na
je odrzao na Crvenom su _Ispred
odlazile na front. Ne rnoze _koliko
moralni znacaj imalo kad sov]etski
sedi u Moskvi i kad su iz nje culi njegove - to
tilo veru i diglo pouzdanje i vredelo ?obre armiJe.
Tom prilikom upoznao sam se 1 s S?pru-
Ona Nemica iz - t?
zbog sveopste kOJ<;JJ Rus
spontano podavao i shvatao lakse od antifasisticke propa-
gande. b'l
Vila Dimitrovljeva U UJOJ 1
svega - sem radosti. Dimitrovljev jedini sincic ?io mrtav
- portret decacica visio u ocevu
rac ! pobedama.' _al1,
starac i na snaaa D1m1trov v1se mogao b1t1 srecan
ni izici iz nemog koje ga okruZivalo i sretalo na
svakom
4.
Vec nekoliko rneseci pre naseg dolaska, Moskva obja-
vila da Sovjetskorn Savezu formirana briga-
. -:- nest<;> ranije su poljske, cehoslovacke
nikako mogli da se dovijemo
?tkud J?goslovenva Sovjetskom kada
1 ono polit.Jckih sto se tamo zateklo nestalo u Ci-
stkama.
. Sada, u . sve tpOStalo jasno: gro ljudstva
pripadnici koji
kv1s_l!ng u Z';1ak solidarnosti, na
VOJska ni tamo nije imala sre-
se.- r!iz:biJen 1 kod Staljingrada i posle
pretvoren, na s komandantom Mesicem
.. S raznih strana
nesto. polit1ckih ernigranata i
sluzbe, dok sovjetski oficiri - vojni
1 sluzbe bezbednosti, uzeli u svoje ruke obuku
1
pr_edstavnici su u pocetku insistirali da oznake
1ste kao i kod kraljevske vojske.
nazsav na kod_ Vlahovica, pristali da
IZ VOJSke. Preko depesa bilo te5ko do-
se tl:ffi - no Vlahovic ipak sto
1 zatek.l1 oznake koje rnesavina
1 Na nase insistiranje konacno
1 to
Df1.!gih brigadi nije sem na5eg ne-
ostao 1st1 kornandant. Ali
njegov S!O se .pokajao' i sto ima na
da Mesic; dernoralisan i da
1 rnnog1 da se spasio od
logor-!1. 9?- ! sarn __ nezadovoljan, njegova
?IJav - cisto formaJna.
. , srnestena Jednoj sumi gra-
Kolomne. Z1vela i vrsila vezbe ne obzi.
ruc1 se na
_zapanjila disciplina koja vla-
?ala - nepomirljivosti
CI_IJa kome jediOJCa trebaJo da SJuZi nacina kojj
taj cilj da u nasim
. vladalo drugarstvo i solidarnost,
b!lo strogo zbog pljacke i _
ovde ';:la pokornosti kojoj i Prusi Fridri-
ha !. N1 traga od onog sto u
1 st-? _smo druge svesnoj disciplini. Ali ni tu nisrno
m?gl1 - s krutirn sovjetskirn in-
1 koje se koliko juce tuklo na strani
Nernaca. srnotru, odrzali govore, povrsno pretresli
1 ostav1li sve kako i bilo, dakako uz neizbeznu
gozbu s oficirirna, koji su se mahom izopijali,
Titu i Staljinu i grleci se u ime slovenskog bratstva.
sporednu rni smo imali i prvih orde-
na nove I tome srno naisli na
st.o ordeni - narocito "Spornenica 1941 ", ispali losi, to
manje krivica sovjetske fabrike nego na5e skromnosti i siro-
ma5tva crteza koje smo doneli iz
Nadzor nad jedinicama inace vrsio general
NKVD Vitak i jos mlad i veoma sna-
laZljiv, nije bez i finog cinizma - neretkih
svojstava pripadnika tajnih Za rni
rekao: Ipak dobra obzirom na materijal kojim smo ra-
spolagali.
I to bilo tacno. sto se ona, kasnije u Jugoslaviji, u
borbama Nemaca, nije bogzna kako pokaza!a iako
desetkovana, to ne treba toliko pripisati borbenim svoj-
stvima koliko nepodobnosti njene organizacije i isku-
stava u sklopu vojske drukcije od sovjetske i u uslovima rato-
vanja od onih na Istocnom
General :Zukov inace priredio u cast prijem. Vojni
atase Meksika, u razgovoru sa pomoc -
ali ni ni on, nazalost, mogli da se dovijemo kako
ona doturena borcima
Pred moj odlazak iz Moskve, sam blo gost na rucku ikod
generala On ziveo sa zenom u dvosobnom stan-
Sve ali skromno, za po-
ratnim skoro od-
lican i, na vise silu nego
kao sredstvo ostvarenja Odnos
mene i njega doblo neceg intimnog i istovrerneno
nog, jer nista nije moglo razlike navikama i gle-
danjima - :politicka prijateljstva jedino vrede kad svak ostane
ono sto jeste.
nego sam napustio njegov stan, :Zukov mi pO'klonio
- dar skroman, ali adekvatan ra-
prilikama.
sam imao, jedan sasvim drukciji sastanak s
organima sovjetske obavestajne Preko kapetana Ko-
zovskog .posetio jedan skromno cove-
ne da dolazi ime bezbednosti. Ugo-
vorili smo sastanak za na nacin toliko konspirativan
da sam to bas zato sto ilegalni radnik.
sl1vatio kao izlisno komplikovanje: jedan me
cekao jednoj smo posle zapletene voznje
pre5li drugi, da se iskrcamo od ogromnog gra-
da i odatle otpesacimo u gde narn s nekog od
23
ogrorn!le dobacen da najzad
1 stan na trecern
- ako bila vlasnica, bila od onih
P!avusa koje cini
1 lepota njje, bar ovom imala
!-!-loge se da ona vaznija od
.rne doveo. - pitala, on belezio. Njih
ko 1 kakv1 forumirna
partijama. Imao nelagodno
P<:l1C1JSkog znao da mi kao .
st1 da dam Da me zvao
od clal!ova .koll!Jte!a sovjetske partije - ne bih se
sta podaci par-
ti]J 1 vodecrm kada njihov zadatak treba'o d
borba protivu neprijatelja Sovjetskog Saveza
. partijama? Ipak sam odao.
varao makakve precizne i
ke rna sto sto govorilo 0
sam to cinio koliko iz moralnog otpora
da. govorim ma sta sto oni ne znaJi
tolJko 1 lZ da svoj intimni
svet .- one koje za
to pozvanjm, nelagodnost se svakako pre-
nela. 1 na -:-. sastanka jedva ako trajao
sat I_Po, se uz 1 ko,actce pretvorio t: manje dru-
garsk1 razgovor.
, A}i .. veze sa sovjetskjm javnim raduicima
cesce
U to. vreme dodjr strancjma jz saveznickih ni
1
e
SSSR strogo
.. Jer rat, mj predstavnicj jedine partije i naroda
kop dJgli srno sva-
radi novih inspiracija,
. SJzea, novinari radi clanaka
1 - da im da
se kao dobrovol]CJ prebace
Iz Pravde, d!levnika, trazili od me-
ne clanak IZ Novoje vremja Titu.
d
. U ob!l sam na teskoce prilikom redakcijskoa
re tJh clanaka. "'
. Prl!vda . izbacila ?glavnom sve sto se odnosilo na ka.
rakt7.r 1 borbe. Doterivanja clanaka rema
P.ar.tiJSkO.J bilo 1 u nasoj partijskoj praksi. Ali !no
Jedt!lo .u g:?bim odst,!lpanjima ! osetljivim pitanjima.
Pravda sve sto se dotJcalo na8e borbe
- nove vlasti 1 Ona isla toliko da.
29
Ieko da doterivala i moj stil - izbacivala svaku neoblcniju
figuru, skraGivala recenice, ukidala obrte. Clanak postao siv
i bez zanosa. Posle natezanja s jednim od saradnika, sam
se sloZio sa sakacenjem - nije imalo smisla zbog toga zao-
stravati odnose, i to da se objavi nego nista.
S N ovoje vremja doslo do jos okapanja. Ono
u nesto manjoj meri uskopilo moj stil i moje zanose, ali
ili izbacilo bezmalo sve sto se odnosilo na istica-
nje originalnosti i izuzetnog znacaja Titove licnosti. Na prvom
s jednim od saradnika Novoje vremja, sam ;prihva-
tio neke nebltne izmene. Ali tek na - kad mi po-
stalo jasno da SSSR niko ne moze blti velican sem Staljina
i kad mi ovaj to otvoreno i priznao reeima: nezgodno
zbog druga Sta!jina, tako nas prihvaceno! - sam pri-
stao i ostale izmene, to pre sto clanak zadriao
boju i
Za rnene i za druge komuniste, bilo ne-
sporno Staljinovo vodjstvo. Ali mi nista manje nije ne-
shvatljivo zbog cega i neki drugi komunisticki vodje - ovorn
slucaju Tito, ne mogao blti velican, ako to s
taoke glediSta zasJufuje.
Vredi napomenuti da sam Tito veoma polaskan clan-
kom, i da sovjetskoj stampi, pod Staljinom, koliko ia
znam, nikada nije objavljena tako visoka ocena nekoj dru-
goj zivoj licnost.i.
5.
se da objasniti time sto sovjetska javnost - dakako
ona ;partijska, jer druga aktivno javno i ne Zivi, bila poneta
jugoslovenskom Ali i time sto tok rata izmenio
atmosferu sovjetskog
Kada se obazrem blh mogao reei da se spontano
sirilo da sada, posle rata koji potvrdio rprivrienost
sovjetskih Ijudi domovini i osnovnim tekovinama revolucije,
neee vise blti potrebna politicka ogranicenja i ideoloski i drugi
monopoli grupice vodja, pogotovu ne jednog vodje. Svet se
menjao na ocigled sovjetskih ljudi. Bilo ocevidno da SSSR
nece blti jedina socijalisticka zernlja i da se novi revo-
lucionarni vodji i
Takva atmosfera i takva misljenja smetala sovjetskom
vodjstvu tom nego mu, stavise, olaksavala ra-
tne n:apore. Ntje da i ono i samo ne neguje talkve
iluzije. Sem toga, Tito, odnosno borba menjali
su odnose na i Srednjoj Evropi ne samo ne
30
nego pozicije Sovjetskog Saveza - nije bilo
razloga da se oni ne popularisu i ne pomognu.
sam i kao komunista i kao ponet lju-
i postovanjem na koje sam nailazio svuda, narocito kod
Crvene armije. Mirne savesti zapisao sarn za-
plenjenog nemackog oruzja: Ponosim se sto tu nema oruzja
iz Jugoslavije! - jer ga bilo iz citave Evrope.
Ali tome postojao i jedan jos znacajniji cinilac. Mada
savezu sa sovjetski sistem, odno-
sno sovjetski oseGali su se usam!denim -
borili su se za svoj opstanak i za iskljucivo svoj Zivota.
zbog odsustvovanja Drugog fronta, odnosno krupnijih boje-
va u trenucima odsudnim za sudblnu ruskog - u-
sarnljenim se osecao i oblcan covek i prost rborac. Jugoslovenski
razbljao tu i vodja i naroda.
Nama su predlozili da posetimo front - Dru-
gi ukrajinski front, koji se nalazio pod komandom marsala
T.S. Konjeva.
Sleteli smo avionom kod Umana, gradica u Ukrajini -
u i rane koje su ostavili iza sebe rat i Ijudska
Mesni sovjet priredio veeeru i susret s javnirn rad-
nicima grada - vecera nije ni mogla vesela zapustenoj,
zgradi, umanski vladika i sekretar partije nisu umeli
da skriju uprkos tome sto su pred strancima
i sto se obojica - svaki na svoj nacin, borili protivu Ne-
maca.
sam vec od sovjetskih funkcionera znao da ruski
Patrijarh, cim rat, bez pitanja vlade da raza-
silje sapirografisane poslanice protivu nemackih osvajaca i da
su one na odziv rnnogo siri od podredjenog mu sve-
stenstva. Ti apeli bili privlacni i - monotoniji
su svezinom svog drevnog
1 Sov]etska vlada se brzo prilagodila
i pocela da se oslanja i na crkvu, uprkos tome sto ju i dalje
smatrala ostatkom starog drustva. U ratnim nedacama religio-
znost ozivela i maha, sef sovjetske misije
slaviji, general Kornjejev, kazivao kako mnogima - i to
veoma odgovornim - casovima sarnrtne opasnosti od Ne-
maca, padalo na da se obrate kao neprolazni-
jem Mi f;>ismyo i pravo-
spasavali ako to neiZJbezno! - Izlagao on.
danas zvuci neverovatno. Ali jedino onom ko ne poima
teZinu koji su pali na ruski narod - onom ko
ne razume da svaka ljudska zajednica neizbezno i razvi-
ja one ideje koje u datom najvecma pogoduju odria-
i prosirivanju njegove egzistencije. General Kornje-
31
jev, iako pijanica, nije i .privrz.en
sovjetskom i Meni, izraslom iz
narnog pokreta koji se idejnirn i morao boriti
za svoj opstanak, izgledale Komjejevljeve blpoteze smesne,
ali se nimalo nisarn - toliko ruski patriotizam, da
ne kaiem nacionalizam, rnaha - kad vla-
dika nazdravio kao ruskih zemelj"
ruskih zemalja). Staljin shvatio da se njeg?va
vlast. i njegov socijalni sistem ne odriati pod udarc1ma
nemackih armija, ako se ne oslone na iskonske i samo-
ruskog naroda.
sekretar bio priguseno ogorcen - vladicino
vesto i naizgled nenarnetljivo isticanje u\oge crkve, jos vise
na pasivno - partizanski odred kojim
komandovao blo toliko malobrojan, da nije kadar da
izidje kraj ni s pronemackom zandarmerijom.
Zaista se nije dalo sakriti pasjvno drzanje Ukrajjnaca pre-
ma sovjetskim pobedama. ostavljalo
tisak rnracne zatvorenosti, na nas nije obraealo nikakvu
I mada oficiri, s kojima smo jedino i dodi':ll,
ili polepsava\i Ukrajinaca, sofer .
psovao sto se bolje borili, nego sad Rus1 mora]U
da ih
smo se kroz prolecno
- pobednickim tragovirna Crvene arrnije. Razorena, unakaie-
na nemacka tehnika, smo cesto sretali, sli-
vestine i snage Crvene armije, aJi smo najzadivljeniji
upornoscu i skrornnoscu vojnika, kadrog da izdrzi da
nima, nedeljama, ukopan u do pojasa, bez bleba i sna,
pod uraganom ognja i celika i ocajnickjm naletima Nernaca.
Ako odbacim jednostrani dogmaticarski i romanticarski
zanos, i danas kao i onda visoko ocenio kvalit.ete Crvene
armije, napose glavnine.
Sovjetski kadar, jos veeoj meri vojnici i
nize staresine, vaspjtan politjcki jednostrano, ali u
svakorn drugom ,pogledu kod se razvjja inicijativa, 8\rina
kulture i gledanja. Disciplina ostra i bespogovorna, al1 ne
besmislena - podredjena glavnirn ciljevirna i
Sovjetski oficiri su ne sarno strucno veoma nego
cine najsmeliji deo sovjetske jnteli-
Mada dobro tplacenj, ne cjne kastu za
sebe, mada se od zahteva previse marksjstjcke doktrj-
ne, utoliko obavezniji da hrabri i da se ne iz
- komandni komandanta korpusa kod
na tri kilometra od nemackih linjja. Mada Stal]in IZvrsjo
oblmne cistke, u visem komandnom sastavu, to o-
stavilo manje posledica nego sto se misli, jer on se istovremeno
nije kolebao u mladjih i darovitih - svaki
oficir veran njemu i njegovim ciljevima znao da naiCi
svojih amblcija. Brzina i s kojom
usred rata izvrsio vodeeeg komandnog sastava, pot-
i njegovu snalaZljivost i otvaranje najdaroviti-
jima. On de:ovao dva srnera istovremeno: zavodeci u ar-
miji vladi i partiji i sebl licno, nista nije
stedeo ne samo za njenu spremnost i za visi standard
zivota nego i za brzo napredovanje najboljih.
sam prvi Crvenoj armiji - kod komandanta
naisao na, za mene, tada, ali smelu
misao: Kad pobedi u celom svetu -
on- ratovi dobiti konacno karakter. marksi-
stickim teorijama, koje su sovjetski komandanti znali dobro
kao i ratovi proizvod borbe klase, kako
komunizarn treba:o da klase - se i
potreba za Ali - mnogi ruski ratnici,
kao i sam kojoj sam kroz
se rata i neke dalje istine: borbe do-
Yid konacnog tek kad svi
istom drustvenom jer ovaj kao takav neodrziv
i razne sekte otpocele roda
radi njegovog rnisao kod sovjetskih oficira,
vaspitanih u sporedna - Ali
nisarn zaboravio, onda smatrao Ako njiho\u
svest i nije bilo prodrlo da ni drustvo koje oni brane
nije bez dubokih i antagonistickih razlika, svakako im se mutno
javljala misao da covek, mada ne rnoze da Zivi izvan odredje-
nog drustva i bez odredjenih ideja, opstoji i nekim drugim
ne manje znacajnirn i konacnim silama.
Mada vec oblkli na mnogosta u Sovjetskom mi
jos nismo kao deca partije i koja kroz
asketsko cistunstvo sticaJe poverenje u sebe i kod naroda, da
ne zapanjeni .pijankom su odlasku s
fronta, priredili u stabu marsala Konjeva - nekom selu
Besarablji.
Devojke, prevec i prevec upadljivo doterane za
donosile grdne kolicine najprobranije hrane - ka-
vijara, sjomgi i pastrva, svezih krastavaca i
mladih barenih ohladjenih
prasadi, vrelih piroski i pikantnih sireva, borsceva i fa.
siranih toplih snicli, najzad torti debelih pedalj i pladnjeva
juznog voca pod kojima se stolovi.
Kod sovjetskih oficira se vec odranije osecalo pritajeno
radovanje tako da na ovu dosli predisponirani da
se prejedu i izopijaju. Ali su isli kao veliko
iskusenje - morali su da piju, uprkos tome sto se to nije
3*
33
slagalo s njihovim "komunistickim moralom", odnosno s navi-
kama u njihovoj armiji i partiji. ipak su se driali sjajno,
pogotovu ako se irna u vidu da su bili nenavikli na alkohol
- strahoviti napor volje i svesti pornogao im da izvrdaju
rnnoge zdravice "do dnja" (do dna) i da se na kraju svega ne
sruse.
sarn kao uvek ;pio malo i opre:ono - izgovaraju6i se
na glavobolje, od kojih sam stvarno i tada patio. General
Terzic izgledao tragicno - rnorao da pije, iako mu se
nije pilo, jer nije znao kako da odoli ruskom sabratu kad ovaj
nazdravi za Staljina, buduci se tren pre toga nije stedeo za
Tita.
Jos tragicniji rni izgledao nas pratilac - pukovnik iz
sovjetskog generalstaba, na 'koga su se kao na "pozadinca"
okomili rnarsal i njegovi generali, koristeci se pri tome i svo-
jim visim Cinom. Marsal Konjev se nije obzirao na to sto
taj pukovnik s}abasan - posle ranjavanja na frontu i
povucen na rad u Genst.ab. On jednostavno zapovedio pu-
kovniku: Pukovnice, ispijte sto grama votke za uspehe Drugog
ukrajinskog fronta!
Nastao tajac. Svi su se okrenuli pukovniku, sam
zaZeleo da se zauzmem za njega. Ali on ustao, zauzeo stav
mirno i ispio - uskoro su graske znoja izbile njegovom
i visokom celu.
Ali nisu pili svi - oni koji su bili zaduzeni za veze s
frontom. Ni na frontu stabovi nisu pili, sem u trenucima ne-
sumnjivog zatisja. Kazivali su da Zdanov, za vreme finske
kampanje, zbog strahovite bladnoce, predJozio Staljinu da odo-
bri 100 grama votke dnevno na vojnika - otada taj
i ostao u Crvenoj arrniji, sem sto se <pred jurisima porcija du-
plirala: Osecaju se borci bezbriZnije! - objasnjavali su nam.
Nije pio ni rnarsal Konjev - nije starijeg da mu na-
redi, patio i od teskoca na jetri, su mu to lekari za-
branili.
Plav, visok pedesetogodisnjak, veoma energicnog kostunja-
vog lica, mada podsticao terevenku, jer se pridrzavao zva-
nicne "filozofije" da "ljudima treba da se povreme-
no provesele", istovremeno i iznad nje, siguran u sebe
i u svoje jedinice na frontovirna.
Knjizevnik Poljevoj, koji nas kao dopisnik Pravde ta-
kodje pratio na frontu, rnada se olako i jednostrano oduse-
vljavao herojstvom i prednostima svoje zernlje, ispricao nam
anegdote Konjevljevoj nadljudskoj prisebnosti i hrabrosti.
Nasav se na osrnatracnici pod <paljbom nernackih on se
pretvarao da gleda kroz dvogled, ustvari motreCi iskosa kako
se njegovi oficiri. Svaki od njih znao da na.
licu mesta raZalovan ukoliko pokaZe ikakvog kolebanja, niko
84
se nije usudjivao da ga upozori na opasnost njegov vlastiti
Zivot. I tako to trajalo - ljudi su padali mrtvi i
on ;polozaj tek kad osmatranje i sve drugo bilo
zavrseno Drugi put ga parce pogodilo u nogu: skinuli su
mu cizmu, previli ali - ostao na polozaju.
I Konjev jedan od Staljinovih ratnih koman-
danata. manje od Rokosovskog primer brzog uzdizanja
- njegova karijera nije ni tako nagla ni burna kao ovog dru-
gog. Stupio u Crvenu armiju odmah posle revolucije kao
mlad radnik i postepeno se uzdizao kroz u njoj i kroz
njene skole. Ali i on tekao karijeru kroz tipicno za
sovjetsku armiju pod Staljinovim vodjst.vom u Drugom svet-
skom ratu.
I inace negovorljiv, Konjev mi u malo reCi prikazao tok
operacije kod Korsun-sevcenkovskog, koja tek sto
dovrsena i koju su u Sovjetskom Savezu uporedjivali sa staljin-
gradskom. Ne bez likovanja, on ocrtao sliku konacne nje-
macke katastrofe: da se predaju, osarndeset ako ne i
sto lliljada Nemaca su na prostor, zatim su
irn tenkovi smrvili teska i rnitraljeska gnezda, da naj-
zad kozacka konjica. Pustili smo Kozake da se na-
seku do rnile volje - sekli su i ruke onima koji su ih dizali
da se predaju! - pricao osmehnuto marsal.
Ne mogu reci da i nisarn u tom trenutku osecao radost
zbog takve Nemaca - nacizam i mojoj zem!ji u
ime vise rase rat liSen svih dotadanjih ljudskih obzi-
ra. Ali sam pri tome imao i jedno drugo osecanje - uzasa-
sto tako jeste, sto drukcije ne rnoze da bude.
Sedeci s desne strane ove izuzetne licnosti, sam ra-
doznao da razjasnim neka od pitanja koja su me narocito za-
nimala.
Najpre: Zbog cega doslo do smenjivanja s komandaih
polozaja Vorosilova, Budjonija i ostalih visokih komandanata
s kojima Sovjetski Savez usao u rat?
odgovorio: Vorosilov covek hrabro-
sti, ali - moderni nacin ratovanja nije kadar da shvati.
Njegove zasluge su ogromne, ali - se mora Crve-
na armija u gradjanskom ratu, iz kog izrastao i Vorosi!ov,
prakticki nije irnala protivu sebe avijacije i tenkova, ovom
ratu bas oni igraju ulogu. Budjoni nije
nije nista ni ucio - pokazao se potpuno nesposobnim i do-
pustio strahovite greske. Saposnjikov i ostao strucan
stabni oficir.
Staljin? - upitao sam:
se da ne pokaze iznenadjenje pitanjem, Konjev
malko razrnislivsi, odgovorio: Staljin svestrano darovit -
35
SJa]no se sna5ao u ratu kao ce:ini i to
Nije rekao nista vise, niti ista sto podsecalo na kli-
setirano velicanje Staljina. cisto stranu
Staljinovog Konjev stari - cvrsto
odan vladi i partiji, ali rekao bih, i u svorn
na vojna pitanja.
Konjev nam predao i poklone: za Tita njegov lieni dvo-
gled, za nas pistolje - sam svoj sve dok rni ga
zaplenile vlasti prilikom mog hapsenja 1956. godine.
Front primerima licnog herojstva i neodoljive
upomosti i inicijative vojnickih rnasa. bila sva za kraj-
nji napor i liSavanje i konacnu za U te dane se
Moskva, i rni s njom, detinjasto predavala - va-
tromet:ma pozdravljane pobede, iza kojih su stajali
pozar i smrt, nada i ogorcenje. Jer to bila radost i
slovenskih boraca nesreci zernlje. da niceg dru-
gog i nije bilo u Sovjetskom do ovog dZinovskog, za-
nosnog napora zemlje i mnogomilionskog naroda.
sam video jedino jednostrano patrioti-
zam ruskog naroda sa sovjetskim sistemom, jer bas ovaj
moj i moja borba.
Moglo oko pet casova posle podne - tek sto sam
zavrsio Sveslovenskom komitetu i
da odgovaram na pitanja, kad mi da odmah mo-
ram zavrsiti, jer da irnam vafuog i neodloznog posla. Torn
rnom smo ne samo rni nego i sovjet-
ski ,pridavali vainost od - oda-
me predstavio pomocnik Molotova Lozovski,
ocevidno postajao sve akutniji kod
saeznika.
Izvinio sam se, me i nedorecenih misli sam
izveden na gde me zajedno s generalom Terzicem
strpali u nepoznata i ne bas kola. Tek kad kola
krenula, nepoznati iz drzavne bezbednosti nam
saopstio da cemo primljeni kod Josifa Visarionovica Stalji-
na. U to vreme nasa vojna misija preseljena na
Srebmom Boru .-:- Moskve, i sam, setivsi se
za sa .pornislio da cerno okasni-
ti ako isli toliko daleko od njih. Ali nepogresiva drza-
vna i za to - pokloni lezali kraj
u kolrma. Sve dakle u cak i nase
forme -. desetak nosili smo nove, pokrojene sovjet-
sk1rn. ... samo rniran i
ga sto
. Na ovo s.a:n vec Ali svoje
mogao - ono 'Potrcalo iz
36
mog i svestan vlastitog i
istovremeno skoro panicne
Sta Vise za
koji dolazio iz rata i
Biti prirnljen od Staljina - to bilo najvise rpriznanje
i stradanjirna partizanskih boraca i na5eg naroda.
Kroz tamnice i ratna poklanja, i kroz ne manje zestoke clu-
i okrsaje protiv unutarnjih i spoljnih protivni-
ka komunizma, Staljin nesto vise od vodje borbi --
otelovljenje ideje, preobraien glavama ci-
ideju, samim tim u nesto nepogresivo i bezgresno. Staljin
pobedna danas i zbratimljeno covecanst\'0.
sam znao da slucajnost sto sarn prvi jugoslovenski
komunista kojega on prima. Ali osecao radost sto
tom rnoCi da pricam svojirn drugovima. 'Ponesto
saopstirn i jugoslovenskim borcima.
Bcezlo umah sve sto nije lepo SSSR, svi ne-
nas i sovjetskil1 vodja i
kao ni dogodili. Sve ruzno iscezavalo
r_lepotom sto se meni dogadjalo:
sta pred borbe koja se vodi i
naSI pred ocitom ostvarene ideje?
Citalac treba da zna da sam tada verovao da trocki-
i drugi partiji zaista spijuni
1 da su t1m bile opravdane i drasticne me-
re .:prema njima - kao i prema drugirn tzv. klasnim neprija-
tel]1ma. Ukoliko sam kod onih koji za
.sredinom godina i. primetio stosta nedore-
ceno, sam drZao da se to momente
preterivanja - na zasecanje i od zdravog samo da se trulo
to D!mitrov jednom razgovoru
s 1 kako nam to ovaJ preneo. Zbog toga sam i
surovosti koje Staljin poduzimao gledao kao na ono i
kao n_a oEtakve kakv!m ih propaganda prikazivala
-:- ne1zb_ezne .. mere, crme njegova licnost i
sarno Ne ni danas tacno
odredtt! s!a brh radro da znao procesima i cistka-
ma. reci krizu
savestr, al1 ll!Je da b1h 1 ostao komunista -
od postojeceg. Jer za komuni-
kao. 1 b1tn0 sta, nego radi cega se cini to
on bro i najopojnija, ideolo-
za 1 za one, rnojoj_ zemlji razjedinjenoj i ocajnoj,
koJI htel1 da zanemare stoleca ropstva i zaostajanja i pre-
samu realnost.
37
Nisam stigao da se sebl sredim, se na5ao n&
vratima Kremljao nas drug1 ?.flc1r 1
0
nula kroz bladna i umivena kOJirna b!lo
zivocr do tanusnih nepropupelih Oficir nam obra-
tio na car-toJ.?a i
0
- sif!!bole mocne
Rusije koji n1 Pl;lCali oostao mo-
Ivana Ve!Jkog, zat1m topova,
mi smo se nasli pred nevisokog
zdanja, kakva s1;1 se zidala veka za kan-
celarije ili I nas sacekao oflc1r 1
Na stepenica smo skinuli sinjele, pocesljali se pred ogle-
dalom, su nas uveli lift, koji nas izbacio na prvom
- crveno zastrven hodniko
Na svakom nas zvonkom lupom peta po-
zdravljao oficir - svi mladi, lepi i u plavim
sapkama driavne I i kasnije zapanji-
vala cistoca, toliko potpuna da se cinilo neverovatnim da
tu rade i zive - na tkaninama se nije mogla videti ni
dlacica, na mesinganim kvakama ni mrljicao
Najzad nas kojoj vee
cekao general Sitan, debeo i rosav stariji nas
da sednemo, lagano iza stola i posao
Sve se dogadjalo brzo: onaj cinovnik se
vratio i saopst.io nam da driao da
proci i dve i tri kancelarije dok do Staljina, ali
cim otvorio vrata i prekoracio prag, ugledao sam ovoga
kako dolazi iz omanje prostorije, kroz cija otvorena
vrata se video Molotov takodje tu -
i i savrsenom tarnnoplavom evropskom odelU:
stajao iza konferencijskog stolao
Staljin nas docekao nasred prostorije - sam pri-
sao prvi i predstavio seo isto i Terzic izgovorivsi
citavu vojnickim tonom i petu na
sta na5 dornacin - to bilo skoro -
Staljino
smo se i s Molotovim i seli za sto tako da
desno od Staljina, koji seo eelo, Molotov levo
Terzic i general ' '
. nevelika, odaja, bez ikakve raskosi
1 stola nalazila se Lenji-
na lZI_lad konferencijskog stola, isto-
sl!ke i veoma
slicne fotografijamao
Ali domacin. Staljin mar-
salskoj uniformi i mekim cizmama, bez ikakvih ordena sem
38
zlatne zvezde - ordena heroja Sovjetskog Saveza, na levoj
strani grudio U njegovom nije bilo niceg izve5tacenog
niti ikakve poze. nije onaj majesteticni Staljin s foto
grafija, niti iz filmova - prornislje-
nocr koraka i drzanja. On nijednog nije mirovao -
zabavljao se oko svoje koja irnala engleske
firme zaokruZivao plavom olovkom rec iz te-
rne razgovora, da polako precrtava kosim linijama kako
njoj ide okretao glavu tamo-amo i vrteo se
na
sam iznenadjen i necim drugirn: malog
rasta i ruznog tela. Njegov kratak i uzan, noge
i ruk.e - leva ruka i rame kao da bili malko
Imao povelik kosa proredje-
na, mada potpuno celav nije ni na Njegovo lice
belo, rumeno na jagodicama - kasnije sam doznao da
tu za one koji sede kancelarija-
ma, sovjetskirn vrhovima "krernljevskom"o su
bili crni i nepravilni - cak ni njegovi
brkovi i snaznio lpak to nije bila neprijatna gla-
va: imala sebl neceg narodskog, seljackog, domacinskog
- zivahne fute oci i mesavina strogosti i
Iznenadio me i njegov izgovor: osecalo se da nije
Ali zato njegov recnik bogat, njegov nacin izra-
zavanja, ruskih poslovica i ve-
oma zivopisan i plastican. sto sam se kasnije
Staljin dobro poznavao - ali samo nju,
dok njegovo poznavanje politicke istorije njegovo jedi-
no stvarno znanje izvan ruskih okvira.
U jednorn nisarn iznenadjen: Staljin irnao smisla
za humor - grub, ali ne bez rafinirano-
sti i Njegove reakcije blle brze i ostre - konacne,
sto ne znaCi da sagovomika saslusavao, iako ocevidno
blo prijatelj obrazlaganja. Upadljiv i njegov od-
nos prema Molotovu - ovome on ocevidno gledao veoma
saradnika: kao sto sarn se kasnije Molotov
jedini od clanova Politblroa koji se obracao sa
"ti", sto sarno sebl mnogo, pogotovu ako se ima
da kod obracanje sa "Vi" normalno i medju
bliskim
Razgovor time sto nas Staljin 11pitao
iz Sovjetskog Saveza. sam odgovorin: Mi smo
sevljeni! - na sta on dobacio: mi nismo ma-
da cinimo sve sto mozemo da bolje.
Urezalo mi se da Staljin naziv ne
Sovjetski Savez, sto znacilo da on ne samo inspirise ruski
patriotizarn, nego se i sam njime zanosi i s njim poistoveeuje.
39
Ali nisam imao vremena da tome razmisljam, jer
Staljin odmah zatirn presao odnose s kraljevskom
venskom vladom ernigraciji, obrativsi se
li nekako mogli podvaliti Englezima da Tita koji se
jedino i protivu Nemaca?
Molotov se - osmehom kome ironije
i samozadovoljstva: Ne, to - oni
svesni odnosa kakvi se stvo:-ili
sam ovim ogoljenim tre-
tiranjem na koje dotad naisao na sovjetskim
mestima, pogotovu u sovjetskoj propagandi. Osecao sam
se na pravom i vise od toga - kod coveka koji
se prema realnostima odnosi na slican, nacin. Nije po-
trebno da objasnirn da Staljin takav jedino svo-
jim tj. komunistima njegovog smera i njemu
odanih.
I mada Staljin nije da priznati Nacionalni ko-
mitet kao privremenu ocevidno ko-
liko on zainteresovan za njegovu i nje-
gov stav takvi da to pitanje neposredno ni
postavio - naime, ocevidno da sovjetska vlada to
odmah ucinila ako ocenila da prilike za to zrele i ako
sam razvitak ne iSao drugim smerom - iznalaienjern pri-
vremenog kompromisa Britanije i SSSR, odnosno iz-
Nacionalnog komiteta i kraljevske vlade.
Tako to pitanje ostalo - cekati i traZiti
resenja.
Ali utoliko konacniji Staljin u pruzanja
moci borcima.
Kad sam pomenuo zajam od dvesta hiljada dolara, on
rekao da to sitnica i da s tim necemo moci mnogo uciniti,
ali da nam odmah na da
cemo i to i isporuke u i drugoj opremi vratiti oslo-
on se iskreno naljuti: Vi me vredjate - vi da lijete
krv, da nisam trgovac, mi nismo
trgovci, vi se borite za stvar za koju i mi mi smo
da '1 vama delimo sto imamo.
Ali kako pomoci?
da se od Zapadnih saveznika trazi osnivanje
sovjetske baze Italiji, koja pomagala
goslovenske partizane. Probajmo - rekao Staljin - videee-
mo kakav stav Za!padnih savezm.ika i dokle su da
u
Treba da napomenem, da ta baza - ako se dobro se-
cam od deset transportnih aviona, uskoro i osnovana.
40
Ali avionima se ne moze pornoci - obrazlagao
dalje Staljin. Ne se vojska vi
ste vec vojska. BrodovJ za t? m1 brodova ne-
- nasa cmomorska flota
Urnesao se general Mi imamo brodova na Dale-
kom - rnogli ih prebaciti na5e crnomorske
luke i natovariti i treba. v v
Staljin ga prekinuo -:-: .. 1z
nog i skoro vragolastog Staljina 1zb10 Jedan drukciJI:
- sta vam :pada na um? li na, na
kom istoku se vodi rat - v se vec nac1 da ne
iJi da potopi te brod?ve. KoJesta! . treb.a_ Al1
koga? Sad oskud1ca u brodov1ma. 1urska? Iurska nema
mnogo neee ni prodati. Egipat? Da, o.d Egip!a
se moze Egipat da proda - on sve prodaJe,
prodati i brodove.
Da, to 1?:li b,espogo-
sam vec nav1kao u v!ast1t0J partlJ1, 1 sal?
svakako sklon Cim se radilo konacnom odredJIVan]u
stava i donosenju
General brzo i zapisivao Staljinove za-
kljucke. . . .
Ali do brodova 1
sovjetskim brodovima nije doslo. Tome svakako glavn1
log operacija na Istocnom - armiJa
izblla na tako da J?Og!a
Drz1m da
namere da nas pomogne to vreme
Na to se svela razgovora.
se Staljin interesovao za moje misljenje pojedi-
nim politicarima. Pitao ? Mila-
nu vodji srpskih 1 prvom JUgoslo-
ambasadoru Moskvi. Rekao sam Lukav covek.
Staljin prokomentarisao. kao za Da, ima
koji u politicl - na mene
Gavrilovic ostavio coveka.
sam dodao: Nije politicar siril1 rnada se ne
moze reci da glup. . . .
Staljin pripitao kojom se zenOfl!
kralj Petar kad sam da grcku.
on seretski kako bllo, V]aceslave
kad ti ozeni:Ji - mozda 1
od toga vajde?
Nasmejao se i Molotov, ali i bezglasno ..
Na kraju sam predao poklone - sve tek sad
i tu izgledalo prirnitivno i sirotinjsko. Ali on nicim nije
41
kazao potcenjivanje. Kad video opanke, rekao Lapti! :-
sto na ruskom i znaci opanci. pusku otvorio i
vagnuo i prokomentarisao: Nasa laksa.
Sastanak trajao oko jedan sat. . . . . .
Bio vec sumrak kad smo napusti11 KremlJ: Na oflctra
koji nas pratio ocevidno se prenosio nas zanos. :-. gledao
nas radosno i nastojao da nam svakom reccom lZldJe u su-
sret. Sevema svetlost to doba dopire do Moskve i sve
i treperavo - nestvarni svet lepsi od onog ko-
jim smo dotad Ziveli.
Nekako tako bilo i mojoj
Ali sam tada imao jos jedan znacajniji i zanimljivi
sret sa Staljinom.
Upamtio sam kada se on dogodio: noci saveznickog
iskrcavanja Normandiji. .
Ni ovoga niko me nije ni
Jednostavno saopstili da treba da idem oko
9 casova uvece su me str.pali u auto i odvezli tamo. Cak niko
iz nije znao kuda idem.
Odvezli u zgradu kojoj nas primio Staljin, ali
druge odaje. Tamo se Molotov spremao za izlazak -
cio lak kaput i sefu i saopstio mi da idemo na veceru kod
Staljina.
Molotov nije covek narocitog razgovora. 1 dok sa Stalji-
nom, ako dobroj volji i sa sumisljenicirna, kontakt
lak i neposredan, Molotov ostajao neprobojan cak i u pri-
vatnim razgovorima. lpak me u autu upitao kojirn jezikom
vladam ruskog - odgovorio sam da se sluzim
poveo se i razgovor snazi i organizovanosti Komunisticke
partije sam istakao da partija
docekala rat kao ilegalna, relativno rnalobrojna - desetak bl-
ljada clanova, ali odlicno organizovana. Dodao sam: i
boljsevicka partija pred Prvi svetski rat.
Varate se! - odbio Molotov. Nasa partija docekala
Prvi svetski rat veoma slaba, organizaciono nepovezana, ra-
sturena, s malobrojnim Clanstvom. se secam - nastavio
- kad sam pocetku rata dosao ilegalno iz Petrograda
Moskvu, radi partijskih poslova: nisam imao gde da prenoCim,
nego sarn rnorao rizikovati da nocirn kod Lenjinove sestre! -
Molotov kazao i ime te sestre i, ako se dobro secam, ona
se zvala Marija lljinicna.
Automobil jurio relativno velikom brzinom - oko 80
kilometara na sat, ne nailazeci ni na kakve saobracajne smetnje.
Ocevidno, saobracajci su ga neeem prepoznavali i davali mu
prednost. Izisav iz Moskve, smo asfaltnim putem, za
koji sam kasnije doznao da se zove Praviteljst.venoje sose (Vla-
42
dina cesta) i kojim jedino vladinim automobilima i
posle rata - da li i danas? - bio dozvoljen prolaz. Uskoro
smo naisli na Oficir sa sedista do sofera prevmuo
neku plocicu na sofersajbni i strazar nas pustio bez ikakvih
formalnosti. Desni prozor spusten, Molotov primetio
nelagodnost zbog prodora vazduha i da dize
staklo - tek tada sam primetio da ono veoma debelo i do-
setio sam se da se mi vozimo automobilom. Mi-
slim da to Packard, jer takav isti Tito 1945. godine
doblo od sovjetske vlade.
Desetak dana pre te veeeri Nemci su izvrsili desant na
Vrhovni stab u Drvaru. Tito i vojne misije morali su odstupiti
brda. Jugoslovensko vodjstvo prisiljeno na dugotrajne
naporne marseve, kojima se gubilo vreme dragoceno za po-
liticke i druge aktivnosti. u ostroj formi
ishrane. Sovjetska vojna misija detaljno obavestavla Moskvu
torne, na5a rnisija Moskvi u neprestanom
dodiru sa sovjetskim nadleZnim oficirima, kako im saveti-
ma pomogla organizovanju pomoci jugoslovenskim borcirna
i Vrhovnom stabu. Sovjetski avioni su cak i leteli nocu i bacali
municiju i namimice, doduse bez veceg uspeha, jer su paketi
rastureni na sirern sumskom podrucju, koje ubrzo moralo
evakuisano.
. Molotov u ,putu. situaciji
s<: u. s
ztvo, ali bez - vtse rad1 dob1Janja tacne slike.
Vozili smo se tako cetrdesetak kilometara, ulevo
na sporednu. i ':l.skoro mlad jelar. Opet rampa,
kratka vozUJa 1 kap1Ja - nasli srno se pred nevelikom vilom
takodje jelaru. '
Cim smo iz ';ISli u mali hol, pojavio se Staljin
- ovoga puta u c1pelama 1 odeven jednostavnu do
guse poznatu sa slika iz 'predratnih vrem'ena
Takav se ciD;io jos ali i jednostavniji i sasvim na
nas mal! 1 zacu?o prazni kablnet - bez
knJ1ga, bez sl1ka, golih z1dova. Posedali smo oko ma-
log pisaceg stola i on odmah da se interesuje dogadja-
jima oko jugoslovenskog Vrhovnog staba.
Iz nacina njegovog interesovanja, sama od sebe narnetala se
i razlika izmedju Staljina i Molotova.
Kod Molotova ne samo sto nedokuciva misao ne-
go i. proces njenog nastajanja. Isto tako i njegov
zatvoren i neodredjen. Staljin pak, zivog, skoro
ne.m1mog temperam7nta. <?n pitao - sebe i druge, i pole-
- sa sobom 1 ostalima. Necu reci da Molotov nije Iako
padao ili da Staljjn nije znao da se uzdr:lava pretva-
ra - kasnjje sam jednog vjdeo tjm
Nego Molotov skoro bez nijansi, jsti tbez obzjra
kome se radi, dok Sta!jjn sasvjm drukCiji
svojoj - sredini. cercil okarakterisao Molo-
tova kao savrsenog modernog robota. Alj to
spoljna i jedna njegova strana. Staljin nije manje od njega
Ali bas zbog toga sto strasnija pri-
roda s mnogo lica - i to svakom podjednako i do te
mere da se cinilo da se niikada ne pretY'a!ra, nego
uvek jskreno dozivljava od svojih - pro-
dorniji i s vecim Sticao se utisak da Molotov
na sve, i na i njegove konacne ciljeve, gleda kao
na relativnosti, kao nesto vise rnora, treba podredi-
ti Za njega kao da nije niceg neprolaznog
- toj prolaznoj i neidealnoj realnosti, koja se svakodnevno
narnece drukcija, i treba dati sebe i sav svoj Zivot. I za
Staljina sve prolazno. Ali to njegovo filozofsko
gledanje. er iza te prolaznosti i njoj sarnoj - iza date real-
nosti njoj sarnoj, se neki konacni, veliki njegovi
jdeali, kojima on svakako rnoze da se dakako do-
terujucj, rneseei realnost Zive .u njoj.
GledajuCi meni jzgleda da se Molotov sa svo-
jirn relativizrnom i sa svojirn srnislorn za pra-
Staljin sa svojirn fanaticnirn dogrnatizrnorn i istovremeno
sa sjrirn horizontorn - nagonorn za dalje, za sutrasnje
sti, da se oni, ne sarno idealno dopunjavali, nego da Mo-
lotov, rnada malomocan bez Staljinovog vodjstva, ovome
rnnogo Mada obojica bezobzirni
sredstvima, se cini da Staljin ova paZljivo i srni-
sljao s okolnostirna, dok su za Molotova ona
pred sporedna i neva:Zna. drZirn da on mnogo
ne Staljina podsticao, nego i i
njegova dvournljenja. I rnada na njegovu
svestranost i prodomost, pripada prva pretvaranju
zaostale bilo
netacno ako se potcenila Molotova, narocito kao
prakticnog realjzatora.
Molotov kao da i telesno takvoj
terneljit, sabran i izdrZljiv. On pio vise nego Sta-
ali njegove zdravice su krace i srnisljene na neposre-
dni politicki efekat. Njegov licni Zivot takodje neprime-
tan, i kad sarn dana kasnije zenu,
i ljupku, irnao sam utisak da to mogla i svaka
druga koja mogla zadovoljavati odredjene, njemu
funkcije.
Razg.ovor kod njegovirn in-
za Vrhovnog staba i jedinica oko
Ali sarn dokazivao da se to ue moze dogoditi.
_ Kako ne? - nastavljao on. Koliko puta se dogodilo da
borce satrla <;Jlad strasn! neprijatelj svake arrnije.
__ ;arn takav da se rnoze
nac1 - bl11 srno 1 u rnnogo tczirn okolnostima
nas glad satrla.
Uspeo sam da ga umirim i ubedirn
. .za.ti!_11 on 1pre8ao f!l-Ogucnost pornoci. Sovjetski front
JOs da __ pratiti lovci. U jednom
planuo, grdec1 pJlote: Oni su _
se. da lete Kukavice, bogami kukavice!
. :(11 koji _bio citavog problerna,
P!,ote u. Ne, kukavJce, daleko od toga. Nego,
':leJ?aJU avioui. oboreni pre nego
b.I . ci}J. 1 teret beznacajan - moraju no-
sttr da se natrag. Zbog toga jedino i mogu da
Jete 1 mal1 teret.
. sarn po.drzao jer sam znao da se sovjetski
pllotr dobr_ovoljno r:udllr da i tj. bez zastite lovaca
samo br '
v Al1. sarr: sasv!m sa Staljinovim isticanjern
nuzno_stJ da . i slozenirn prilikarna
rno.ra Jmat! sediste i osloboditi se od sva-
da Staljin to gledanje
1 na navaljivanje bas tih dana
da se odatle na jugosloven-
sko V1s, ostao s-.e do Crvene arrnije u
StalJin nije toj ali
se vec, glavi.
bill odobri!r sovjetske
.baze za pornoc jugoslovenskim 1borcirna Sta-
IJ!n Istakao h1tnost prebaciYanja transportnih aviona i akt'.
\'IsanJa same baze.
v Oce.'tidno mojim ko-
Ishvoda tekuce nernacke ofanzive protivu Tita, on pre-
nasev sa saveznkima, u prvom s Velikorn
]
Br sto kao sto rni se i tada u"-'iniLo. glavni raz.
og tog sa mnom.
Sl!stina sugestija se sastojala s jedne strane
da Engleze, pod on
' da treba sve sto moglo alarmirati
da se JugoslaviJI radt i yJasti kornunista sta
\'am pet?,;lcrake .zvezde na kapama? Nije
nego sta se <postize, VI - crvene zvezde! Bogami, zvezde nisJ
45
potrebne! - pitao i se Staljin, ali nije krio da
njje bila - to prekor, i sam o-
bjasnio: Crvene zvezde jer one vec
djcija doblle odredjen . v
svome, ali bez veceg on pr1sa_o
odnosjma sa Zapadnjm saveznicima, s druge strane, nastav1-
vsj: moida mjslite da smo mi, zato sto smo saveznici s
Englezima, zaboravili ko onj ko cercil. Njjma nije njsta
sladje nego da saveznjcima podvale - oni Prvom svet-
skom podvaljjvalj CercjJ?
Cercil takav da t.i, ako se ne iz dZepa iz-
Da, iz dZepa! Bogamj, iz dZepa!
Ruzvelt nije takav- on zavlacj samo za krupni-
je komade. Cercjl? cercjl za
On nekoliko da treba da se
Intelidzens servisa neverstva, engleskog narocito, Ti-
tovog zivota: oni generala Sikorskog, ne li
Tita! .Sta njima zrtvovati dvatri coveka za Tita - oni svoje
ne zale' to za Sikorskog - to ne kazem to meni
Bene8 pricao: Stavili Sikorskog u avion i avion lepo oborili -
ni dokaz<t., nj svedoka.
Staljin se i sedeljke vracao ovim ko-
ja sam Titu, i koja svakako, odjgrala
u njegovog konspirativnog
leta s Visa na u 21.
septembra 1944. godine.
Zatim presao na nase odnose s kralje-
vskom vladom. Novi kraljevski mandator dr Ivan suba-
sic koji obecavao sredjivanje odnosa s Titom i priznanje Na-
rodno-oslobodilacke vojske kao glavne snage borbl protivu
Staljin nastojao: Nemojte odbjti sa
- nikako ih odblti. Nemojte ga odmah
napasti da vidimo sta hoce. Razgovarajte s njirn. Vj ne
mozete odmah prjznatj - treba naCi prelaz ka tome. Sa
subasicem treba razgovarati, ne li se nekako nagodili.
Njegovo nastojanje njje kategoricno, mada
sarn ga preneo clanovima komjteta,
da ono jgralo poznatom Tjto-Subasi6.
StaJjjn nas zatjm pozvao da podjemo na veeeru, alj
holu smo se pred maporn sveta, na kojoj Sovjetski
Savez obojen i zbog toga upadljjv i veci nego inace.
rukom preko Sovjetskog Saveza
nadovezujucj na ono sto malocas govorjo protjvu Brjtanaca
Amerikanaca: Njkad se oni nece pomiritj s tjm da ovoJjki
prostor crven - njkada, nikada!
Menj na toj mapi oci prostor kod
zaokruzen od zapada plavom olovkom - ocevidno to
(('$
Staljjn uocj u bitke za Staljingrad. On prjmetjo moj
pogled - jmao sam da to prjja, mada nicjm njje
odao svoje ose6anje.
Ne secam se bas zbog cega, tek primetih: Bez
zacjje ne Sovjetski Savez mogao da se odrzi i vodi takav
rat.
dodade: oko toga smo se i posvadjalj s Trockim
i
I t.o jedjno - tu pred mapom, sto sam jkad
od njega tjm njegovjm protjvnjcima: ,posvadjali se!
U tr,pezariji ve6 cekale, stoje6j, dve tri osobe iz sovjet-
skog vrha, ali njko jz sern Molotova. sam
njih zaboravjo - onj jnace bili citave
noci.
U svojjm memoarjma CerCil jmpro-
veceru kod StaJjjna. Ali kod Staljina se
uopste tako veceravalo.
U prostranoj i ali ukusnoj trpezarjjj, na
prednjoj polovjnj stola poredjana svakovrsna
jela zagrejanim i poklopljenim teskim srebrnjm Cinijama,
takodje i pica i tanjjri i drugo 1posudje. Svak se sluzio sam i
sedao gde hteo oko slobodne polovine stola. Staljjn nikada
njje sedeo celu, ali sedao na istu stolicu - 1prvu levo
od cela.
Zblrka jela i pi6a ogromna - prevladjivala me-
sa i rakije. Ali sve drugo i nenarnetljj-
vo. Njko od ako StaJjjn ne zazvonjo.
Jedjno se prj!ika kad sarn zazeleo piva. Mogao
samo Svak sto hteo i koliko
bilo prevjse nagonjenja jzazjvanja na
zdrav1ce.
Takva vecera trajala sest, vise satj -
od deset do eetjrj ... do pet jzjutra. Jelo se pilo polako,
uz nevezan razgovor kOJI se od dosetaka
na najozblljnjje politicke, cak i filozofske teme.
Na vecerama se i stvamo zna-
!an deo !politike, i najcesca i najpogodni-
Ja zabava 1 raskos Staljjnovorn, inace jednoljcnom i
z1votu.
1 Staljinovj saradnjci ocevjdno priviklj na takav na-
rada i zivota - pr_<;>vode6j no6j na vecerama kod Staljina
il1 nekog <;>d,_nJih, .. oni dolazjJj pre
podne, ob1cno ostaJUci do kasne kornpJj.
administracije, ali se ova prila-
rgodi!a, 1 sam d1plomatski kor, imao dodjra s nekim
od clanova Politblroa.
47
Nije postojao nikakav red kome clanovi
ili visoki funkcioneri prisustvova!i vecera!lla.
prisustvovali oni koji imali neke veze s
gosta ili s aktuelnim pjtanjima.
Na tim vecerama sovjetski vodjj bili najbblZi, najin-
tjmniji medju sobom. Svak pricao novosti sa svog sektora,
koje 1prekodan imao, namere koje snovao. Bogata
trpeza znatne, mada ne koliCine alkohola oZivlja-
vale pojacavale atmosferu srdacnosti i nenameste-
nosti. posetilac jedva opaiao
Staljina ostalih. Ali ona postojala: njegovo mjsljenje
paZljivo praceno, niko se nije tvrdoglavo - s.ve
licilo i s tvrdokomlffi
domaCinom, cije se celjad
Sta!jin kolicine hrane ogromne za rnnogo
krupnijeg coveka. najcesce mesa, se ispoljava-
to njegovo gorstacko poreklo. Voleo svakojake specija!jte-
te, kojjma ova zemlja razliCitih klima i civilizacjja, ali
nisam primetio da rnu se neko jelo stalno svjdjalo.
renjje, najcesce 11 malim casicama crveno vino i votku.
Nikad nisam na primetio znake pijanstva, dok to ne bih
mogao reci za Molotova, pogotovu za Beriju, koji skoro da
pijanjca. Mahom se prezdiruci na tim vecerama, sovjet-
ski vodji prekodan jeli malo i neuredno, mnogi od njih
jedan dan preko nedelje - radj "razgrU.Zenija"
cenja), ,provodili sokovjrna.
Na tim vecerama se krojila ogromne ruske zemlje,
novoosvujenih zemalja, i roda. ako
na njima i znacajnija dela duhovnih tvoraca
- "inzenjera da su mnoga zanavek po-
kopana
Ipak nisam nikada cuo razgovor opo-
ziciji i obracunavanju s njom. ocevidno ponajvecma spa-
dalo nadleznost Staljina tajne policije, kako i sovjetski
vodji ljtrdi - na savest su rado zaboravljali, utoliko radije sto
vracanje na opasno za
samo sto izgleda znacajnije, iz la-
kog, prelaienja s teme :emu, na toj sedeljci.
Podsecajuci ranije veze JU.Znih Slovena s
sam rekao: Ali ruski carevi razumeli Slovena
- se radilo imperijalistickom
oslobodjenju.
Staljin se slozio, ali drukciji Da, ruski carevi
ima!i
se Jugoslaviji na drukciji ne-
go ostali sovjetski vodji. Njega zanjma!e zrtve i razaranja,
48
kakvi se odnosi stvorili i kakva stvama
<pokreta. No i ta on nije pi-
tanjima, nego samog razgovora.
U jednom se i Sta se
tarno stvamo desava? Kakav
U se dogadja sto i
Jugoslavjji. Albanci su najstarjje -
starije od Slavena, cak i od Grka.
kod njih jmena naselja? - pita Sta!jin.
li ipak neke veze sa
sam i t.o: su ranije nastanjivali doline -
otud slavenska imena mesta, su ih vreme Turaka
iz njih potjsli.
Staljjn seretski sam se nadao da
ci bar Slaveni.
Pricajuci ratovanja i zestini rata
sam jstakao da mi Nemce jer i onj
svakog naseg Sta]jjn se:
nas sprovodio Nemaca, ih usput sve sern
ga, kad dosao rnesto gde
ti ostali? Izvrsavarn, kaze,
sve do - sam varn i doveo.
Prirnetio toku razgovora, Nemcima: su
narod, kao ovce. Secam se iz ovan, za
njim sve ostale. Seearn se kad sam pre revolucije Ne-
mackoj: grupa socijal-demokrata zakasnila na
:gres, jer morala da ceka da vozne karte
ili tako nesto. Gde to Rusi? Neko dobro rekao: U Ne-
mackoj ne moze da se jer pogazeni
Traiio od da kazujem srpske reei za pojedine
stvari. Otkriva se, dakako, velika slicnost ruskog i srp-
skog. Bogami - - sta da se prica:
jedan narod.
Bilo i anegdota, i se narocjto svidela jedna
sam ispricao: Razgovaraju se TurCin i Cmogorac jednom
od retkih casova se Turcin zbog cega Cmo-
gorcj ratove. Zbog pljacke, odgovara
gorac, sjrotinja smo, ne blsmo sto zbog cega
Zbog castj i slave, odgovara Turcin. Na to Cmo-
gorac: Svak ratuje za ono cega nema.
Staljin grohotom prokornentarisao: Bogami,
svak ratuje za cega
Srneje se i Molotov, ali opet skrto i - zajsta nije
imao srnisla ni da pravi ni da prima humor.
4*
49
se s kim se vodja
kad sam 1 I?.!-
mitrov pametniji covek od mnogo
Tim
Oni, zapadnjac1, tol1ko podli - narn torne
pomenuli. mi SJ!lO tako nam -
mi ne dosad
postajala sve 1 M1hail<;>y1c tu
bljamo glave, Kominterna. g_ura -. sve
S Dimitrovom se lako saradJUJe, ali s drug1ma teze. sto
najva.Znije, samo postojanje sveopsteg
kad komunisticke partije treba da
jezik i da se bore svoje zemlje - nenorrnalnost,
ne5to neprirodno.
U veceri 1prispele i dve depese - Staljin mi
pruZio na citanje i i
U iznoseno sta govorio u State Depart-
mentu. stav blo: Mi ne mozemo blti
Sovjetskog Saveza niti voditi jer
kod nas slavenske i proruske tradicije vrlo jake. Staljin na
primetio: on, plasi Amerikance! Ali zbog cega 1h
pla5i? Da, plasi Ali zasto, zasto?
zatim dodao, valjda primetivsi zapanjenost na mom
Oni depese, ali i mi njihove.
Druga depe5a od cercila: javljao da po-
ceti iskrcavanje Staljin da se izruguje
s depe5orn: Da, desant, ako ne magle. Uvek dosad
bllo neeeg da omete - da i nece blti. Mogu
naici na Nemce! sta, ako na Nemce! Desanta mozda
nece ni blti, nego kao i dosad obecanja.
Molotov kao i obicno da
Ne, ovog zaista blti.
nisam imao da Staljin ozblljno savezni-
cko iskrcavanje, nego da cilj da ovo ismeje, naroeito
razloge odgadjanja.
Kada danas to vece, cini mi se da mogao
Staljin namemo zastrasivao vodje
da smanjio njihove dodire sa Zapadom, istovremeno
nastojao da podredi svojim interesima i svo-
jim odnosima sa zapadnim drZavama, prvom s Velikom
Britanijom.
I idejama i metodima, vlastitom i isto-
rijskom on dr:Zao da jedino sigumo ono sto dr:Zi
saci i da svak ko izvan njegove policijske kontrole nje-
gov potencijalni protivnik. se zbog
ratnih prilika istrgla svakoj njegovoj kontroli, vlast koja se
50
iz nje radjala postala suvise svesna svojih da
on jednostavno mogao da On toga s,e-
stan, tpa jednostavno cinio sto rnogao - iskoriscavajuci
antikapitalisticke vodja prema za-
padnim dr:Zavama, on nastojao da te vodje veze za sebe i
njihovu podredi svojoj.
Svet kome Ziveli sovjetski vodji - to i moj
svet, dobljao za mene polako jedan vid: nepre-
stana borba na svim stranama. Sve se ogoljavalo i svodilo na
koji se menjali i kojirna pre-
jedino jaci i snala.Zljiviji. I dotad
prema vodjama, mene vrtoglavi zanos
prema neiscnpnoj volji i svesti koje ni za tren napustale.
svet korne bllo izbora izvan 1pobede i
smrt1.
Staljin - graditelj jednog novog socijalnog siste
ma.
se, sam jos jednorn upitao Staljina ima Ii
on pr1medaba na rad partije. On odgovara: Ne
nemam. vi sami znate sto treba ciniti. '
sam, na Vis, i to preneo Titu i ostalima iz
Cen_tralnog sumirao sam i svoje moskovsko
stvarno vise ne postoji, mi
morarno sami da se snalazimo - se u
prvorn vlastite snage.
Staljin mi na predao za Tita - poklon
sovJeta. prekrasnom i visokom daru sam,
se dodao i svoj skrornni: sah od slonove
N_e torne simbolike. Ali rni se danas
da 1 tada, postojao i jedan drukciji svet
od StalJinovog.
Jz )elara oko Staljinove vile se izvlace i zora.
1 Molotov se sa mnorn na izlazu, od jos
neprospavane odnosi jutro i Moskvu
JOS plaveti i rosorn. Vraca mi
se oseca':!Je koJe sa.m 1mao na ipak svet nije
velik 1z mozda neosvojiv _ sa
sv ide]_ama . ko]e treba da konacno otkrile coveku
1 samom.
Bio to. san rata. Nije mi ni padalo
da Od ll]Ih stvarnije, kao sto danas ne
rnogao ko]e se oblstinilo svojim
ma.
zive u snovima i realnosblma.
SUMNJE
1.
Do mog drugog putovanja u MoSkvu, time i do novog
susreta sa Staljinom, verovatno ne doslo ni da nisam
zrtva vlastite
Naime, posle Crvene 3.1"111fuje u Jugoslaviju i oslo-
Beograda u jesen 1944. doslo do toliko
mnogobrojnih i tako ispa:da pO(jeddnaca i gropa c:rveno-
amlejaca prema i jugoslovenske voj-
Ske, da to za novu vlast i Komunisticku partiju preraslo u
politdCiki
Jugoslovenski komunisti, koji su Crvenu zamisljai1i.
idealnom i u vlastitim redovima se nemilosrdno obracunavali
protivu pljacke i nasilja, svakalko su za-
panjeni vise nego obicni ljudi. koji nasledjenom
od svake vojSke pljaoke i nasilja. A1i to ne znaCi da
nije i stvarno utoliko ostriji sto su pr<;>tivnici
ikomunista crvenoa:rmejaca. za prot1vu ne-
stabilizovane vlasti, i protivu komunizma uopste. Citav pro
blem de komplilkovalo 1 to sto su se vise ikomande ..
oglu.Sivale i interverlJCije, tako da se Uti-
sak tkao da one same 'nasi]lja i nasi!nike.
cim se watio iz Rrumunije u - tada lie on
boravio i u Moskvi i prvi :put se susreo sa ovo
pitanje moralo pretreseno. . . .,
Na sastanku kod Tita, sam uz 1
kako
neprijateljskom svetu . . . .
u blo ali ne samo onom ko.m
to svaki darovit covek,
komotno se kretao oblast1ma 1 klas1cne
i, dakako, P.Ji nije. se da on
skrivao svoja 1li da lh. se st!deo. Ako se
oprezno slusao, nestrpljiVO ocekuJUCI
teme.
Krut.a, jednolicna dogmaticnost takodje, prividna, javna
strana Staljinova. Ideologija, odnosno marks1zam kao zatv.:>re-
ni, cak propisani sjstem pogleda. za njeg!l blla dl;lhovna osn?-
va totalitame vlastj, odnosno te vlast1 kao orud]a
besklasnog Neodstupno, nepomjrljivo se
tog takvog ucenja, Staljin nije robovao: ono treba!.o da
sluZi dr:Zavi i partijskoj blrokratiji, ne ove njemu:
nije sustezao da javno poblja Klausewitza, premda ovaJ
Lenjjnov vojnj cak ni da zatvorenom krugu - da-
kako tek posle pobede nad hitierovskom Nemackom -
i Engelsu zavisnost od "idealisticke" nemacke klas1cne
filozofije ... Svakako svoje
ni njih njjma nije javno istjcao: tako se od miJglt
izrazi "namagarcili nas" ovi !li onj, na pob.ede
cak gre8ke ratu, pocetkom 1948.
da kineski ne on, bili pravu svo-
jih
Pocetni kao i nij.e
nego se razgovora s ll]Im.
sak pojacavala njegova o.n
blo nerava najefeno svim ..
nemogucno napravitj ca!k m
izraz da on to ne primeti. .
Sada, krugovima na v1de u
i cak krjminalna svojstva. to iz svojih su-
sreta ne rnogu potvrditi - sem svakj rusilac, odnosno
tvorac novog carstva nosj preterane zanose i besumucne
Besomucni gnev i neobuzdana, cak lakrdjjaska radovanja
spopadali su Staljjna: bllo nenormalnim istrebltj nekoljko ge-
neracjja saboraca ostatj pri tome -
spokojan ... Menj se cjni da objasnjenje Sta
ljinovog "manjja8tva" i "krirninalnosti" trebalo trafiti u ideji
i sarna ideja izgradjivanja makakvog, bes-
110
konfliktnog srZi rnitomanska neracjonaljsticka
poredak na nezakonitostj sam sebl zlocjnacki. '
StalJID; 1premalen, predugih udova prekratkog trupa
da toga trpe? jedjno njegova glava
bila priJat?fl . narodskorn je-
prornenljivog sjaja. Mjljone
s njegovim imenom na on
1 jedno 1. drugo kao i ni jedno ni drugo
se na rnada sebe prisilio da prve
bezrt?.emo se drugima ...
oseeala svog eak kad
'tlac1 N1 s njim, nisam
on za radost i
to b1la stanja izvan . njegovog sveta, bez kojih on
mogao zbog toga sto ?,Oistovetio s idejorn i poredkom ...
. Drzao sam da. razgovorj sa Staljjnom" okoncani.
Ali se kao ..1 drugome - kao i
n<:danjima da posle "Nesavr"Senog drustva"
m_orati bav1m. "ideoloskim pitanjima".
Al1. vamp1r koji jos kruzj i kruziti sve-
tom. su se odrekli, ali iz njega mnogi
se na. nehotice Hruscov
ga a1i se Danasnji sovjetski vodji se
ne d1ve, al1 se na njegovome. I kod Tita _
posle raskola sa Staljinom - ozjvelo posto-
va?Je i samog se-
?e .. l1 samo sebl znak njeaovog tra-
Jall]a "'
sta Stalj!n -:-. genije", zrtva
dogrt?e Ili 1 kOJI se vlasti? sta
za D;Jega sluZile ideje?
svom vlastitom sta svom
v neka pitanja koja. njegova Iicnost.
Ist1cem Ih _!<;ol1ko sto savremenog
naroclto toliko zbog njihovog _ rekao
blh: Sireg, vanvremenskog znacaja.
1.
. Iz sa sada rni se narocito dva
stava:. prv1 - ako se dobro seeam - izrecen 1945.
drug1 - u torn sam pouzdan - pocetkom 1948 go-
.
.Prvi stav da glasi: Ako nase idejne postavke
pravllne, onda sve drugo mora da dodje samo sobom. _ Dru-
111
. . En elsa. U razgovoru neko
gj stav odnosi se na 'sta:k!o zivu valjanost Marksovog
- dnim da sam to - t 1 na sta Staljin :primetio,
i Engelsoyog pOgledd na s:rclsljao i dosao - mozda. i
neko ko tome ug<? r . kl'ucaka Da besumnJe su
svoje volje -:-. do. ne da su
osnivaci. All 1 ne v uticajem nemac!s.e
Marks i blli l??d sKuviste s. Hegela. Lenjin
sicne filozofiJe, . I
sloboda!:! od ne jzgledaju osoblto
Na prvl pog ' . Cko pogleda 1 po-
ni: podudaranja s
stupaka u na " ravilne" i
pravovernoscu 1 ostvarrvoscu v LeJiina kao jedinog
a takodje i mitomansko Ali u pomenutim Staljino-
ca cine ne samo osobenim,
vih . . izuzetno znacajnim. .
nego za \.. voj inter:pretaciji znacila
sta sta u ta i uslov Zar
. kojoj su idejne postavke onim osnovnim
fakvo gledanje nije ";, :ruktura drustva"l cini
marksizma kome ekonoms s. makar 1 ne-
vu sviju ideja? Zar n: ;u um ideje
svesno, svojoj izjavi
i presudm? Jer ocito. u l, "teorija postaje materijalna }Jla
ciljao na Marksovu .. 'deje pre nego one za-
cim zahvati mase'',2 nego nad sa zapaZanjem koje
hvate mase". Kako. sve to 1 u izneo Buharin u razgovoru
v:c .. u JUlU on izmeniti svo-
s U om nekoga".s I otkud, .naJposletku,
teorije da bl .se otar 1 " . kriticizam prema Marksu
kod zakasneli, nenas
i .
1
. itanja u navedenim
Ali uprkos