Jezik, 56., B.

Martinovi, Izgovor i pisanje imeninih jednoslonica s jatom

IZGOVOR I PISANJE IMENINIH JEDNOSLONICA S JATOM Blaenka Martinovi

U u

radu se trae uzroci i mogua rjeenja otvorenim pitanjima i kolebanjima dugoga odraza jata u jednoslonica mukoga roda u mnoinskim padeima s -ov-/-ev-, posebice istaknutima i u teoriji i u praksi. Na koncu su ponuena dva naglasno-sklonidbena uzorka u koja smjetamo korpus jednoslonica mukoga roda.

1. Dugi odraz jata i njegov (pr)opisom naznaen jednosloan izgovor1 otvara niz pitanja u jezikoslovnoj literaturi, a jedno je od njih i ono (ne)kraenja jata u jednoslonica mukoga roda u mnoinskim padeima s -ov-/-ev-, kojemu emo i posvetiti ove retke. Smjene2 ije u je ili e dogaaju se, dakako, i u drugih imenica: vieslonica mukoga roda (krijn krjenovi), zatim u imenica srednjega roda s nejednakoslonom sklonidbom (vrijme vrmena) i u G mn. pojedinih imenica . r. ( prpovijtka prpovjedk), no manje je naglasnotipolokih dvojb nego u istaknutoj skupini jednoslonica, koje su i nagnale na dodatno promiljanje. Korpus ve od pedesetak imenica i usporedba otkrivaju kolebanja u odrazu jata mnoinske sklonidbe. Razlike su uoene u jezinim prirunicima (pravopisima, rjenicima, gramatikama i jezinim savjetnicima),3 a ondje ih ne bi trebalo biti (pa i stoga to naglasna tipologija uvelike rasplee dvojbenosti). Bistriti odgovore nalae

Dvoslone ostvaraje stilski obiljeavamo, izuzimljui dakako primjere kao to su dvje, prje, tprije i sl. Ije dakako u dugim slogovima, a ostale inaice ( je, e, i) vema u kratkim (osim u poznatih sluajeva gdje je ostaje i pored fonoloko, morfoloko ili tvorbeno uvjetovanih duljenja, kao to su pondjljka, mjr, djdo i sl.). Analizirani su sljedei prirunici: Hrvatski pravopis S. Babia, B. Finke i M. Mogua iz 1971. (pretisak 1990.), 1996. i 2000. (dalje u tekstu BFM), Pravopis hrvatskoga jezika V. Ania i J. Silia iz 2000. (AS), Hrvatski pravopis L. Badurine, I. Markovia i K. Mianovia objavljen 2007. (BMM), Naglasak u hrvatskome knjievnom jeziku S. Vukuia, I. Zoriia i M. Grasselli-Vukui iz 2007. (NHKJ), Rjenik hrvatskoga jezika V. Ania iz 1998. (VA-RHJ), Rjenik hrvatskoga jezika ur. J. onje iz 2000. (RHJ-LZ), Hrvatski enciklopedijski rjenik ur. Lj. Joji i R. Matasovia iz 2002. (HER), rjeniki dio Hrvatskoga jezinog savjetnika Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje objavljenoga 1999. (HJS), Hrvatska gramatika E. Bari i skupine autora iz 1995. i 2005. (HG), prvi svezak (Povijesni pregled, glasovi i oblici, 1991., i Glasovi i oblici hrvatskoga knjievnog jezika, 2007.) Akademijine gramatike (AG), Sili-Pranjkovieva gramatika iz 2005. (GHJ), a starije su stanje oslikali Pravopis Matice hrvatske i Matice srpske (tzv. novosadski) iz 1960. te BrabecHrasteivkovieva gramatika iz 1966. (BH).

133

Jezik, 56., B. Martinovi, Izgovor i pisanje imeninih jednoslonica s jatom

sveobuhvatniji pogled koji prije svega podrazumijeva isprepletanje i jezinih razina i jezinih planova.4 2. Dugi odraz glasa jata otvara niz kolebanja gotovo na svim razinama. Jezikoslovci nisu usuglaeni ve u slovopisu, naime ije je ustaljeno od Brozova pravopisa (izuzevi kratko razdoblje u vrijeme NDH), no pojavljuje se i drugaijih rjeenja: slijed je predlagao je i pisao I. kari (1996.),5 po uzoru na starije jezikoslovce,6 a dvoglasac ie danas ponovno susreemo u Praktinoj hrvatskoj gramatici D. Ragua, za koji se posebice u novije vrijeme zalagao D. Brozovi.7 Pravogovorna su pitanja vema zatvorena, naime posve je jasno da je neutralan samo jednosloan izgovor, a lokalno obojen dvosloan ostvaraj,8 no jo je uvijek otvoreno pitanje (funkcionalnostilski neutralnoga) nepalatalnoga izgovora, bez stapanja s l i n (to je, potvreno je, manje proireno).9 Fonoloki se status jata aktualizirao jo 1854. prilogom B. uleka u Nevenu, a tezu danas zastupaju D. Brozovi, S. Vukui, Z. Jelaska te S. Babi, S. Teak, E. Bari i dr. u gramatikama hrvatskoga jezika. No s druge strane o morfonu i alternacijama jata kao o alomorfonima morfonema10 govore primjerice J. Sili, I. Pranjkovi, M. Turk, M. Matei. Radova je o takvim otvorenim pitanjima podosta,11 no manjka onih koji bistre otvorena morfoloka i naglasnotipoloka pitanja povezana s jatom. Primjerice krati li se ili ne u mnoinskoj paradigmi imenica s morfemima -ov-/-ev- te je li u sklonidbi posrijedi uzorak promjenljivoga ili nepromjenljivoga naglasnog tipa. 3. Krenemo li od dogovornih pravila i pravopisa, norma pokazuje da uz alternante je i e iza pokrivenoga r postoji i kolebanje kraenja ije u mnoini pred morfemom -ov-.

6 7 8 9 10

11

Ortoepija i otrografija (pravogovor i pravopis) planovi su koji se rasprostiru po jezinim razinama. Usp. M. Matei, 2007. I. Pranjkovi takoer je u raspravama o slovopisanju bio skloniji izjednaivanju dugoga jata s pisanjem tzv. produenoga jata, premda naglaava da je bolje ne mijenjati pravopisne navike. (2008.: 11.) O Babukievu savjetu potanko su pisali Lj. Jonke (1965.) i M. Matei (2008.). Usp. i Z. Jelaska, 2005. Usp. S. Vukui, 1999. Usp. I. kari, 1996. M. Matei predlae alternantu [je] za ilustriranje apstraktne jedinice (morfonema), koju naziva kontinuantom jata (2008.: 500.). Primjerice o prozodijskoj, glasnikoj, asimilacijskoj, fonemskoj, pravopisnoj i stilistikoj neodreenosti odraza dugoga jata pisao je I. kari (1996., 2006.).

134

Jezik, 56., B. Martinovi, Izgovor i pisanje imeninih jednoslonica s jatom

Tablica 1: Kolebljivi nominativ mnoine jednoslonica u pravopisnim prirunicima12

KORPUS (15) bijes brijeg crijep krijes lijek lijer lijes lijev mijeh rijek smijeh BFM (1996./2000.) bijes bjesovi brijeg bregovi i brjegovi crijep crepovi i crjepovi krijes kresovi i krjesovi lijek lijekovi lijer ljerovi lijes ljesovi AS (2001.) bijes bjesovi brijeg bregovi crijep crepovi krijes 0 lijek lijekovi i ljekovi lijer lijerovi BMM (2007.) bijes bjesovi brijeg bregovi crijep crepovi krijes kresovi i krijesovi lijek lijekovi lijer ljerovi i lijerovi lijes ljesovi i lijesovi lijev ljevovi i lijevovi mijeh mjehovi rijek rjekovi i rijekovi smijeh smjehovi i smijehovi trijes tresovi i trijesovi vijek vjekovi i vijekovi vrijes vresovi i vrijesovi drijeb drebovi Pravopis 1960.13 bijes bjesovi i bijesovi brijeg bregovi crijep crepovi krijes kresovi lijek lijekovi lijer ljerovi i lijerovi lijes ljesovi i lijesovi lijev 0 mijeh mjehovi i mijehovi rijek rjekovi i rijekovi smijeh 0 (smijh smijha i smijh smijha) trijes tresovi i trijesovi vijek vjekovi i vijekovi vrijes vresovi drijeb drebovi

lijes lijesovi i ljesovi lijev ljevovi lijev lijevovi i ljevovi mijeh mjehovi mijeh mijehovi rijek rjekovi rijek rjekovi i rijekovi smijeh smjehovi smijeh smijehovi

trijes vijek vrijes drijeb

trijes tresovi i trijes trijesovi trjesovi i trijesovi vijk vjekovi vijek vijekovi i vjekovi vrijes vresovi i vrijes vresovi vrjesovi drijeb drebovi i drijeb drjebovi drebovi

12

13

Obinim su slovima oznaeni likovi koji se razlikuju alternantom iza pokrivenoga r, a masnim su slovima istaknuti likovi koji su dvojbeni u kraenju i duljenju pred mnoinskim morfemom (-ov-/ -ev-). Znak 0 kazuje da nedostaje podatak. U vrijeme izlaska pravopisa dviju matica naglasak nad dugim odrazom biljeio se prema ondanjoj normi, klasinoj tokavskoj akcentuaciji (i sljedeoj formuli: = a, = a), primjerice bijsovi su prema tadanjemu biljeenju (i moguem izgovoru) bijsovi.

135

Jezik, 56., B. Martinovi, Izgovor i pisanje imeninih jednoslonica s jatom

U BFM pravopisu o dugome se odrazu jata govori kao fonemu pa je i definicija tomu prilagoena:
Kraenje sloga s dvoglasnikom: (...) b) u dugoj mnoini koje u jednini imaju postojan naglasak: bijg bijga bjgovi, bijs bijsa bjsovi, snijg snijga snjgovi, svijt svijta svjtovi, vijk vijka vjkovi, lijvak lijvka ljvkovi, krijn krijna krjenovi () Ako je naglasak u jednini nepostojan, u dugoj mnoini dvoglasnik ostaje: lijk lijka lijkovi, d o dijla dijlovi, tijk tijka tijkovi, brijst brijsta brijstovi. (1996.: 47.)

Pravilo je jasno naznaeno i u gramatici E. Bari i skupine autora, naime ondje se promjena kvantitete sloga vee uz dugu mnoinu imenica s postojanim naglaskom u jednini (1995.: 88.) pa nalazimo likove svjtovi, vjkovi, ljsovi, snjgovi, brgovi i brjgovi. I u Akademijinoj gramatici isto je naznaeno: trijm trijma trijmovi i vijk vijka vjkovi (327) . BH gramatika (str. 24. i 52.) donosila je isto, ali su ponuene sklonidbe i pripadajui korpus:14 bijs bijsa bjsovi (tako i bijeg, cijep, crijep, cvijet, lijes, mijeh, plijen, smijeh (koji je tad bez mn.), snijeg, stijenj, svijet, tijek (bez mn.), vijek, zijev (bez mn.), zvijer, lijeb) i brijst brijsta brijstovi (tako i: cije, dio, drijem, drijen, grijeh, lijek, srije, Srijem, vijek). Dakako, korpus je u kolebanju s dananjom normom, posebice jer ne nalazimo vie grijhovi ni meuslogovne preinake poput bregv ili bjesv. U AS pravopisu o odrazima se govori kao o altrenantama jer su oni alomorfoni morfonema:
Do kraenja dugog sloga i do odgovarajue zamjene alternante ije alternantom je odnosno e dolazi: 1. kada oblik rijei dobiva slog vie to se dogaa u sklonidbi imenica tipa cvijet (brijeg) i dijete (vrijeme) (s jednoslonim izgovorom odraza glasa jata): cvjetovi (bregovi), djeteta, vremena. Neke imenice mukog roda ne krate korijenski slog u mnoini. U tom sluaju zadravaju ije: lijekovi (prema lijek) i brijestovi (prema brijest). No kako prve (tipa cvijet) djeluju na druge (tipa lijek), i one (tipa lijek) ponekad krate korijenski slog. Tako uz lijekovi imamo i ljekovi. (2001.: 125.)

Vrlo je slino pojanjeno i u Sili-Pranjkovievoj gramatici u kojoj se takoer govori o tipu cvijet i o tipu lijek (str. 103. 104.). Zapravo je rije o naglasno-morfolokome tipu, no naglasne se smjene ne spominju. U gramatici, za razliku od AS pravopisa, samo su smjehovi, mjehovi i vrijesovi te udvostrueno lijerovi i ljerovi, a dvostrukosti su, kao i u pravopisu, lijekovi i ljekovi, vijekovi i vjekovi, lijesovi i ljesovi. Otvorena je time mogunost seljenja iz tipa u tip, s jasnom naznakom prevage kraenja koja je u skladu s tzv. kraenjem u zamjenu (tj. zamjenu za mnoinske morfeme -ov-/-ev-). Pravilo je kraenja sloga slino postavljeno i u pravopisu MH,

14

Izvorno je dakako bilo ovako: bjes bjesa bjsovi i brjest brijsta brijstovi, no u tekstu e se prilagoditi biljeenje jednoslonome izgovoru.

136

Jezik, 56., B. Martinovi, Izgovor i pisanje imeninih jednoslonica s jatom

naime i ondje se govori o smjenjivanju ije/je/e/i/15 i o dubletama (kresovi i krijesovi, ljesovi i lijesovi, ljevovi i lijevovi, ljerovi i lijerovi, smjehovi i smijehovi, tresovi i trijesovi, vjekovi i vijekovi, vresovi i vrijesovi). Podatci iz novosadskoga pravopisa pokazuju da su dvostrukosti ve dugo u prirunicima, no tadanje su dvostrukosti bile popraene i naglasnim pojanjenjima (i u uvodnome i u rjenikome dijelu, izlazei izvan pravopisnoga podruja) koja su dijelom u skladu s preporukom pravopisa BFM (o kraenju stoji u dugoj mnoini [s nastavkom -ovi, -evi] dvoslonih imenica s kratkosilaznim akcentom16 u jednini i mnoini, str. 26.), ali su dijelom i u neskladu (ako je akcent u nom. mnoine kratkouzlazni17, tada -ije- ostaje i u dugoj mnoini, str. 26.), primjerice l jek, lijka lijkovi, ali vjek, vjeka vijkovi i vjkovi; tjek, tjeka tijkovi. Dakle, dugi je odraz mogu i ondje gdje je naglasak stalan u jedninskoj paradigmi. U svemu je jasno da suvremeni prirunici pokuavaju opisivati u skladu s prirunikom kojemu je namjena pisanje, a ne govor. Koliko se god inilo opravdanim u pravopisni prirunik ne umetati pravogovorne sastavnice (kao to je u AS i MH), nije na odmet napomenuti zato su smjene/stalnosti takve kakve jesu (kako je i uinjeno u BFM), posebice jer i nemamo ortoepskoga prirunika, tek je jedan naglasni (NHKJ), te se kraenjem sloga ionako zadire u govoreni jezik. Jezina uporaba dvoji i vie, primjerice u elektronikim medijima ujemo: bijsovi, bijgovi, brstovi/brjstovi, djlovi, crijpovi, slijdovi, slijvovi, stijgovi, trjmovi i sl. (dugouzlazni je ei u tzv. kontinentalnome tipu naglaivanja) pa je iz svega jasno da je nedvosmislen propis potreban. U govornika kojima je poetni govor jekavski nekraenje u mnoini nije rijetkom pojavom, a u gradskim je govorima ipak oekivana prevaga kraenja u mnoinskoj sklonidbi jer je u tih govornika smanjen izgovor uzlaznih naglasaka.18 Uporaba dvoji u izgovoru rijei s odrazom jata, naime vrlo je est takav fonetski ostvaraj [ekovi] i za lijekovi i za ljekovi, a preporuljivije bi bilo [lekovi]. Iz svega proizlazi da pravopisna pravila (ne)kraenja jata u mnoini

Dugi se slog krati u sklonidbi imenica, i to (...) b) u mnoinskim oblicima s -ov- i -ev- imenica mukoga roda: bijes bjesovi, brijeg bregovi, cvijet cvjetovi, mijeh mjehovi, snijeg snjegovi, svijet svjetovi, trijesak treskovi, vrijesak vreskovi. Pojedine imenice u mnoinskim oblicima ne krate slog, pa se piu s ije: brijest brijestovi, drijen drijenovi, lijek lijekovi, tijek tijekovi, trijem trijemovi, tijesak tijeskovi. Pojedine imenice mukoga roda u mnoini i krate i ne krate slog, pa se stoga i piu na dva naina: krijes kresovi i krijesovi, lijes ljesovi i lijesovi, lijev ljevovi i lijevovi, lijer ljerovi i lijerovi, smijeh smjehovi i smijehovi, trijes tresovi i trijesovi, vijek vjekovi i vijekovi, vrijes vresovi i vrijesovi. (BMM, 2007.: 18.19.) 16 U skladu je to s ondanjim biljeenjem i ondanjom izgovornom normom (novosadski, str. 26.): bjes, bjesa bjsovi (u nas: bijs, bijsa bjsovi). 17 Ponovno u skladu s tadanjom normom: lijkovi (= lijkovi). 18 O tomu se pisalo posebice u radovima I. karia, a potvruju to i fonetska mjerenja E. Pletikos (disertacija u rukopisu).
15

137

Jezik, 56., B. Martinovi, Izgovor i pisanje imeninih jednoslonica s jatom

za sobom povlae i izgovornu normu. Prevaga kraenja jata u mnoinskim padeima u skladu je s uporabnom smjernicom stapanja u // i / /. U Hrvatskome nacionalnom korpusu (HrNK) i Hrvatskoj jezinoj riznici (HrJR)19 zabiljeli smo sljedee dvojbe: u HrNK i HrJR bregovi su prevladavajui lik u korpusu, crepovi (u knjievnim djelima) i crjepovi (primjerice u Vjesniku) jednako su zastupljeni u HrJR; ljekovi u HrJR tek dvjema pojavnicama (u Vjesniku), a u HrNK tek je jedna prema 665 za lijekovi; u oba korpusa jednako su zastupljeni i lijesovi i ljesovi; u HrJR krjesovi su tek jednom pojavnicom, a krijesovi i kresovi jednako su zastupljeni u korpusu, no u HrNK prevladalo je kresovi; rijedak je lik ljerovi u oba korpusa; preteu nadalje mjehovi nad mijehovima; smijehovi nisu zabiljeeni; vijekovi je rijedak i rezerviran tek za knjievna djela; tijekovi su potpuno prevladali u korpusu; u HrNK zabiljeeno je samo vrijesovi itd. U svemu se pokazalo da korpus odraava neujednaenu normu, ali i prevagu rjeenja koja su se nametnula u veini prirunika. 4. Navedene dvostrukosti N mn. u teoriji i praksi otvaraju pitanje jesu li nune i opravdane te kako je do njih dolo. Odgovore bistrimo u podruju naglasne norme i naglasne tipologije, naime ondje im je polazite. U naglasnome tipologiziranju batinimo spoznaje jezikoslovaca (primjerice S. Vukui i I. Zorii koji su kroili utabanim stazama J. Hamma, B. Finke, S. Babia, M. Mogua) koji su izuzimali nenaglasne znaajke u svrstavanju, a polazili su samo od prozodijskih poela (duine, tona i trajanja). Potpuno je oprimjerenje takva polazita u knjizi NHKJ koja je izvrstan temelj u daljnjim sistematizacijama. U svemu zamjeujemo promjenljivi i nepromjenljivi tip. Nepromjenljivim ovdje drimo predvidljive promjene uzrokovane fonoloki (duljenje pred suglasnikim skupom kojemu je prvi sonant), morfoloki (primjerice kraenje pred mnoinskim morfemima) ili tvorbeno. Za odraz glasa jata u jednoslonica vane su etiri sklonidbe (naglasno promjenljive ili naglasno nepromjenljive) koje se potvruju u prirunikim/natukninim podatcima, a redom su ove:
1. N G D A V L I JEDNINA cvijt cvijta cvijtu cvijt cvijte o cvijtu cvijtom MNOINA cvjtovi cvjtv cvjtovima cvjtove cvjtovi cvjtovima cvjtovima 2. N G D A V L I JEDNINA brijst brijsta brijstu brijst brijste brijstu brijstom MNOINA brijstovi brijstv brijstovima brijstove brijstovi brijstovima brijstovima

19

Korpusi su na sljedeim mrenim stranicama: www.hnk.ffzg.hr/pretraga.html i www.riznica.ihjj.hr

138

Jezik, 56., B. Martinovi, Izgovor i pisanje imeninih jednoslonica s jatom 3. N G D A V L I JEDNINA lijs lijsa lijsu lijs lijsu o lijsu lijsom MNOINA ljsovi ljsv ljsovima ljsove ljsovi ljsovima ljsovima 4. N G D A V L I JEDNINA tijk tijka tijku tijk tijku o tijku tijkom MNOINA tijkovi tijkv tijkovima tijkove tijkovi tijkovima tijkovima

U mnoinskoj sklonidbi bez mnoinskih morfema -ov-/-ev- nema dvojbi, naglasak (i odraz glasa jata) ostaje isti u N mn. (brijzi, snijzi), a u ostalih se padea oekivano mijenja ton u G mn., a time i u DLI mn. (kao primjerice u obrascu mrv mrvi mrv mrvima; osim imenice grijh koja ve u N mn. nosi uzlazni ton: grijsi). Naglasnu smjenu drimo predvidljivom u 1. sklonidbi jer se ostvarilo kraenje u zamjenu pred mnoinskim morfemom -ov- (kao i u grd grdovi), a predvidljiva je i promjena tona u L jd. imenica za neivo (u grdu). Takva je naglasna preinaka i najea u jednoslonica s dugim odrazom jata (cvijt cvijta cvjtovi). Promjena tona ve u jednini, kao to je prikazano 2. sklonidbom (brijst brijsta brijstovi), u jednoslonica s altrenantom ije ne ostavlja nikakva traga, naime dugi odraz jata ostaje. U imenica bez odraza jata (st p stpa stpovi) u N mn. ponuena je dvostrukost (stpovi i stpovi) zasad samo u NHKJ, naime prvi je ostvaraj specifian za ne(i)jekavske govore i, dakako, imenice bez odraza glasa jata. Ono to se namee dvojbenim pojava je u 3. sklonidbi (lijs lijsa ljsovi) i 4. sklonidbi (tijk tijka tijkovi) u jednoslonica s dugim odrazom jata jer se kose s pravilom o jedninskoj naglasnoj (ne)stalnosti i mnoinskome (ne)kraenju, jasno naznaenome u veini normativnih prirunika. U ostalih jednoslonica ta su dva obrasca gotovo ve uobiajena (k p kpa k povi;20 bl bla blovi21), i

20

21

Na identinu paradigmu upozorava M. Kapovi u primjeru imenice sd (2007.: 169.). Danii je upozorio da je jedan tek primjer u Karadia: vr vra vrovi te napominje da bi G jd. mogao biti i vra (1925.: 22.). Vukui je u svojim radovima takoer upozoravao da takva preinaka u mnoini stoji kao dvostrukost onoj s kratkouzlaznim naglaskom u novotokavaca ikavaca. U ostalih suvremenih prirunika uoava se takoer navedeni naglasni uzorak; npr. RHJ-LZ: kp, lijr, lijs, d, vz, vrijs; HER lg, smijh; HJS lijs, pr t, vz, vrijs itd. B. Lszl dri neknjievnim dugouzlazni ton mnoine (zaosnovni ovisak u dugoj mnoini) koji nastaje prema uzlaznome tonu L jd., naime specifian je za istononovotokavske govore (1996.a.: 364.; 1996.b.: 435.). U Daniia (1925.: 20. 21.) takav je naglasak N mn. naznaen za 6 imenica (vl, grzd, do, lj, pr t, p), a nasluuje da bi mogao biti u jo petnaestak. U suvremenih prirunika niz je imenica koje imaju upravo takvu naglasnu smjenu u paradigmi, npr. RHJ-LZ: bl, br, bd, bl, clj, cl, n, n, dr, frz, grijh, hk, hr, hrm, hvt, mh, ml, ps, st, krp, d, vl; HER: bl, br, bd, cij, dr, frz, gz, glb, gnjs, grijh, hk, hn, hld, hr, hrm, hk, hvt, kn, kr, kp, kr, krn, krijs, lijs, lk, mh, ml, m, ps, plz, pk, sd, sg, sm,

139

Jezik, 56., B. Martinovi, Izgovor i pisanje imeninih jednoslonica s jatom

priruniki i uporabno, premda im se nije nalo mjesta u NHKJ, a i neki ih jezikoslovci dre nepreporuljivim.22 Rjenici ne daju uvijek sve potrebne natuknine podatke pa se ne zna to se dogaa u sklonidbi (primjerice u Anievu je rjeniku samo ovo: brijst brijstovi), a u takvu se sluaju povodimo za leksikografskom navadom da se donose samo podatci koji su razliiti (dakle, jedninska je sklonidba stalna, kao to je to u primjeru cvijt, mn cvjtovi). U svemu valja naglasiti 3. uzorak tek je inaica 2. u kojemu se N mn. tako trostruko ostvaruje, posebice u jednoslonica bez jata: kontinentalno (stpovi), uzmorsko (stpovi), gradski govor (st povi), s time da granice meu ostvarajima nisu stroge ni uvijek jasno naznaene. Stapanje u jedan uzorak prijee primjeri upravo s odrazom glasa jata i dosadanji propis o njegovu (ne)kraenju. Analiza sklonidaba u prirunicima pokazala je sljedee: Tablica 2: Naglasnomorfoloke sklonidbe u rjenikim prirunicima:23
KORPUS (43) bijg bijs brijg brijst cij cijp crijp cvijt dijl drijm drijn grijh hlijv krijs lijk NHKJ 1 1 1 2 2 1 1 1 2 1i2 2 1 1 1 2 VA-RHJ 1 1 1 4 0 1 1 1 0 4 1 (grijsi), 4 0 2 RHJ-LZ 1 1 1 4 0 1 1 1 4 1 (grijsi, grhovi) 1 krjs (!) 2 HER 1 1 1 4 2 1 1 1 0 4 4 4 4 HJS 1 1 1 4 2 1 1 1 0 1 2 1 (grijsi, grhovi) 1 4

22 23

spl, tt, tg, tijk, trijm, trk, tr d, tr p, d, m, vl, vz, vd, vr, vrijs; HJS: bl, bd, bl, clj, n, h, dr, hr, hrm, hvt, lk, mh, ml, plm, pk, sg, st, smijh, svrb, m k, tijk, trk, vl, vd, vijk, vr, vrijs, zbr, drl itd. Usp. D. Brozovi (2005.: 88. 91., 210.) i B. Lszl (1996.a. i 1996.b.). Brojke (od 1 do 4) oznauju naglasnomorfoloki uzorak po kojemu se sklanjaju imenice iz korpusa, a koji je ponuen ve u tekstu. Znak 0 oznaava da je u priruniku samo leksiki naglasak (naglasak N jd.), bez paradigmatskih napomena, a znak ukazuje na to da rjenik ne donosi tu rije.

140

Jezik, 56., B. Martinovi, Izgovor i pisanje imeninih jednoslonica s jatom lijr lijs lijv mijh mlij nijk plijn prijt rijk sijk sijr sijv slijd slijv smijh snijg srij srij/srij stijg svijt tijk trijm trijs vijk vrijs zijv drijb lijb 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 2 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 4i1 4i1 4 1 0 1 1 1 1 1 1 1 4 4 1 4 1 1 1 3, 2 3, 2 2 1 0 1 0 rijk (!) 1 1 2 1 1 1 1 2 1 3 1 1 1 2 4, 1 4 1 0 1 1 1 1 3 1 2 1 1 4 4 1 4 1 1 1 3i2 2i3 2 1 1 1 0 1 0 1 1 1 2 1 2 2 1 1 4 1 1 4, 1 3 1 1 1

Prevaga 1. uzorka (promjena tona u L jd. i trajanja u mnoini) u skladu je sa smjernicom po kojoj se prednost daje komunikaciji i potrebi da se prenese poruka po naelu najmanjega napora, tj. gospodarstvenosti.24 Jezina gospodarstvenost naime ne znai samo dokidanje preinaka, ponekad se naglasne smjene uvaju da bi se ujednaili likovi u istome obliku (a ne u cijeloj sklonidbi), posebice je to vidljivo u G mn. imenica (prevaga silaznoga tona), ali i u istraenih jednoslonica (u N mn.) jer su predvidljive naglasne smjene stalnije od sinkronijski nepredvidljivih (tj.
24

Na svakoj etapi razvoja uspostavlja se ravnotea izmeu potreba komunikacije koje zahtijevaju sve brojnije, sve specifinije jedinice, od kojih bi svaka dolazila manje esto u iskazima, i ovjekove inercije koja tjera na upotrebu ogranienog broja jedinica s openitijom vrijednou i eom upotrebom. (A. Martinet, 1983.: 116.)

141

Jezik, 56., B. Martinovi, Izgovor i pisanje imeninih jednoslonica s jatom

tipolokih). NHKJ najdosljednije je proveo pravilo o (ne)kraenju jata u mnoini, s obzirom na naglasne smjene, a u ostalih su vidljiva kolebanja. Uoene su ipak stalnosti: mjhovi, lijkovi i vjkovi, koje je samo AS doveo u pitanje. Dvostrukim se nametnulo trjmovi i trijmovi; tjkovi i tijkovi; trjsovi i trijsovi. Katkad uzlazni ton L jd. djeluje na ostale padee25 pa prevagne uzlaznost, primjerice uestala je sintagma u grijhu zaeta, u srednjemu vijku, na trijmu, biti u tijku to dovodi do izravnavanja jedninske sklonidbe u kosim padeima: grijh grijha, vijk vijka, trijm trijma, tijk tijka i sl., no s druge strane neke su naglasne stalnosti ukorijenjene unato estoj metatoniji u L jd. (na svijtu, ali jo uvijek svijt svijta). Promjena tona u L jd. u imeninih jednoslonica uvruje poloaj lokativa u padenome sustavu. 5. Na koncu u jednoslonica mukoga roda s odrazom glasa jata preporuuju se samo dva naglasnomorfoloka uzorka koji su u skladu s jezinom gospodarstvenou i sustavnou prema kojoj se smjene naglasaka ravnaju prema osnovi (G jd.). Uzorci i korpus redom su ovi:
1. N G D A V L I JEDNINA cvijt cvijta cvijtu cvijt cvijte o cvijtu cvijtom MNOINA cvjtovi cvjtv cvjtovima cvjtove cvjtovi cvjtovima cvjtovima

Ovamo idu: bijg, bijs, brijg, cij, cijp, crijp, cvijt, drijm, grijh, hlijv, krijs, lijr, lijs, lijv, mijh, mlij, nijk, plijn, prijt, rijk, sijk, sijr, sijv, slijd, slijv, smijh, snijg, srij, stijg, svijt, tijk, trijm, trijs, vijk, vrijs, zijv, drijb, lijb...
2. N G D A V L I JEDNINA brijst brijsta brijstu brijst brijste brijstu brijstom MNOINA brijstovi brijstv brijstovima brijstove brijstovi brijstovima brijstovima

25

Tako se pojanjava i prelazak iz nepromjenljivoga tipa u promjenljivi na primjeru uzorka jnk junka u toponima: sijk Osijka prema u Osijku, to je nestandardnim ostvarajem, kao i Bjelovra, Vukovra i sl. (Ham, 1995.)

142

Jezik, 56., B. Martinovi, Izgovor i pisanje imeninih jednoslonica s jatom

Ovamo idu: brijst, cij, dijl, drijm, drijn, lijk, srij/srij, tijk, trijm trijs... Ostaje tek primijeniti ono to i kodeks (pravilom) namee, ali sustavno primjerom ne provodi. Stabilnost se norme upravo sustavnou i dosljednou uvruje i nema razloga da tomu tako i ne bude.
Literatura26 Babi, Stjepan, 1981., Daniievi naglasni tipovi (jedan pogled s dananjeg gledita). Zbornik o uri Daniiu, Zagreb Beograd, str. 341. 345. Brozovi, Dalibor, 1957., Jezina i pravopisna pitanja o jatu (Prilog diskusiji o prijedlogu Pravopisne komisije), Jezik, V./5., str. 147. 153. Brozovi, Dalibor, 1973. i 1974., O ortoepskoj vrijednosti dugoga i produenog ijekavskog jata, Jezik, 20./3., str. 65. 74., 20./4., str. 106. 118., 20./5., str. 142. 149. Brozovi, Dalibor, 1997., O Pravopisu i dvoglasniku pisanome ije. Jezik, 45./1, str. 37. 40. Brozovi, Dalibor, 1998., Odraz starohrvatskoga dugog jata u hrvatskome slovopisu. Jezik, 46./1., str. 1. 4. Brozovi, Dalibor, 1998., Uz kariev prilog o standardnome hrvatskom odrazu dugog jata. Jezik, 46./2., str. 62. 67. Brozovi, Dalibor, 2005., Prvo lice jednine, Vijenac Matica hrvatska, Zagreb Danii, uro, 1925., Srpski akcenti (priredio: M. Reetar), Srpska kraljevska akademija, Beograd Zemun Finka, Boidar, 1968., Prilog akcenatskoj tipologiji u imenica, Jezik, XV./5., str. 143. 150. Ham, Sanda, 1995., sijka ili Osijka, Jezik, 42./4., str. 103. 106. Hamm, Josip, 1967., Kratka gramatika hrvatskosrpskog knjievnog jezika za strance, kolska knjiga, Zagreb Jelaska, Zrinka, 2004., Fonoloki opisi hrvatskoga jezika Glasovi, slogovi, naglasci. HSN, Zagreb Jelaska, Zrinka, 2005., Dvoglasnik ili dva glasa, Od fonetike do etike Zbrnik radova, Disput, Zagreb, str. 83. 99. Jonke, Ljudevit, 1965., Knjievni jezik u teoriji i praksi, Znanje, Zagreb Kapovi, Mate, 2007., Naglasne paradigme o-osnov imenica mukoga roda u hrvatskom, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 32./1., str. 159. 172. Lszl, Bulsc, 1996.a., Biljeka o knjievnme naglasku hrvtskme, Suvremena lingvistika, HFD, 22./1. 2. (41. 42.), str. 333. 393. Lszl, Bulsc, 1996.b., Opitbena biljeitost pri odredbi srbtine i hrvatine, Jezik i komunikacija Zbornik radova, HDPL, Zagreb, str. 430. 451.
Popis normativnih prirunika nalazi se u biljeci 3.

26

143

Jezik, 56., B. Martinovi, Izgovor i pisanje imeninih jednoslonica s jatom Lonari, Mijo; Vukui, Stjepan, 1998., Fonologija, Hrvatski jezik, Uniwersytet Opolski Instytut Filologii Polskiej, Opole, str. 75. 90. Martinet, Andr, 1983., Jezik i funkcija, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo Matei, Mihaela, 2007., Fonologija i ortoepija odreenje i razgranienje, Zadarski filoloki dani Zbornik radova, Zadar, str. 187. 199. Matei, Mihaela, 2008., Jat prilog za leksikografsku natuknicu, Rijeki filoloki dani Zbornik radova 7., Filzofski fakultet, Rijeka, str. 491. 505. Mogu, Milan, 1967., Za novu akcenatsku klasifikaciju u dijalektologiji, Zbornik za filologiju i lingvistiku, 10., Novi Sad, str. 125. 132. Pranjkovi, Ivo, 2008., Sueljavanja, Disput, Zagreb Ragu, Dragutin, 1997., Praktina hrvatska gramatika, Medicinska naklada, Zagreb kari, Ivo, 1996., to s hrvatskim standardnim odrazom dugoga staroga jata?, Govor, XIII./1. 2., str. 1. 23. kari, Ivo, 2006., Hrvatski govorili!, kolska knjiga, Zagreb Turk, Marija, 1992., Fonologija hrvatskoga jezika raspodjela fonema, IC Rijeka, Rijeka Varadin. Sili, Josip, 2006., Morfologija hrvatskoga jezika u 20. stoljeu, Hrvatski jezik u XX. stoljeu Zbornik radova, Matica hrvatska, Zagreb, str. 89. 109. Vukui, Stjepan, 1991., Podrijetlo jednoslonog izgovora dugoga ijekavskog jata u hrvatskom knjievnom jeziku, Jezik, 38./4., str. 113. 116. Vukui, Stjepan, 1999., Koliko je prozodijskih likova stilemnoga odraza dugoga jata u hrvatskome knjievnom jeziku, Jezik, 46./5., str. 195. 198.

Saetak Blaenka Martinovi, Sveuilite Jurja Dobrile u Puli UDK 801.612, izvorni znanstveni rad primljen 18. veljae 2009., prihvaen za tisak 15. rujna 2009. Pronunciation and Spelling of Monosyllabic Nouns with yat The paper is searching for the causes and possible solutions for open questions and oscillations of the long reflection of yat in monosyllabic masculine nouns in plural cases with -ov- /-ev-, which have been especially emphasized in both theory and practice. Finally, two accentual and declensional patterns are proposed into which the corpus of monosyllabic masculine nouns is fitted.

144