Francesca Campanile godinama je bila kraljica svoga doma.

Sada kada su joj djeca odrasla i napustila ga, osjea prazninu. Postoji li negdje moda neka druga obitelj kojoj je potrebna njezina pomo - i njezina vrhunska jela?

PRVO POGLAVLJE
NIJE IMALO smisla riskirati pa je Francesca Campanile, nakon to se ukr

cala u zrakoplov i smjestila do prolaza, najprije otvorila torbicu i izvadila krunicu. Okreui glatko tamno zrno palcem i kaiprstom, na brzinu je proaptala Zdravo Marijo i prekriila se dok je ispred nje, u prednjem dijelu ka bine, nasmijana stjuardesa poinjala razdragano izgovarati upute za sluaj da za vrijeme leta padne tlak u kabini, zrakoplov se surva u more ili se bude morao prisilno spustiti nakon polijetanja. Saznanje da postoje male maske za disanje koje ispadaju iz stropa, te da je pojas za spaavanje ispod sjedala, nije ba uvjerilo Francescu da je bila potpuno pri zdravoj pameti kada je sjela u zrakoplov. Zapravo, kao i svaki put kada je putovala zrako plovom, to nije bilo esto, inilo se kao da stjuardesa sve to govori samo da bi se putnici poput Francesce jo i vie prestraili - ako je to uope bilo mogue. Francesca je sjedila prevrui krunicu kada ju je prenulo brujanje moto ra koji su pokretali zrakoplov. Zrakoplov se zanjihao prema naprijed to ju je natjeralo da se pone moliti. Kada se zrakoplov odmaknuo od terminala, Francesca je ponovo posegnula u torbicu, izvadila fotografije i privila ih na grudi uznemireno pogledavajui ljude oko sebe. Zrakoplov je bio pun putnika.

Francesca je strepila od letenja. Let iz Tampe trajat e gotovo tri sata, a ona je namjeravala to vrijeme provesti u molitvenoj meditaciji sve dok zrakoplov sigurno ne prizemlji u Providence. Mladi, koji je na susjednom sjedalu listao asopis, letimice ju je pogledao te je zamijetio krunicu i fo tografije. - Malo smo nervozni zbog leta? - ree on ljubazno se nasmijeivi. Francesca je slegnula ramenima. - Ja sam ena u godinama, koga briga ako umrem? Ali, ako mene pitate, ovo je zaista jedna obina riblja konzer va s krilima, to je zaista sulud nain da se doe do nekog mjesta. - Pa, mislim da imate pravo - nasmije se on. - Ali to je jo uvijek najbri nain da to uinimo. - Ah, u ivotu ima i vanijih stvari od brzine - odgovori Francesca. - Ali ne kada se urite - naali se on. - Osim toga, kau da je letenje najsigurniji nain putovanja, znate, barem statistiki. Tako da se ne trebate brinuti. - Ja sam baka. Stalno se brinem. - Zvuite ba poput moje bake. - Sve smo mi iste. Mladi se jo jedanput nasmijao prije nego to se nagnuo da pogleda fotografije koje je Francesca drala u ruci. - Vaa obitelj? - zapita je. - Moji unuci - ree Francesca nasmijeivi se prvi put otkako je ula u zrakoplov. - Evo - rekla je dodajui mu jednu od fotografija - ovo su moja dvojica unuka Will i Charlie. Oni ive u Oregonu s mojom keri Alice i njezinim suprugom Billom. Preselili su se na zapad prije nekoliko godina kada je Bili prihvatio posao u tamonjoj velikoj tvrtki - zastala je na trenu tak i uzdahnula. - ini mi se besmisleno pokupiti enu i djecu pa se samo zbog posla odseliti tako daleko. Motori su nakratko zabrujali dok je pilot upravljao zrakoplovom po pisti dovozei ga u red iza ostalih zrakoplova koji su ekali na polijetanje. Taj je zvuk ponovo prenuo Francescu. - A tko je na ostalim fotografijama? - zapita mladi. - Troje djece moje keri Roseanne - odgovori ona dodajui mu drugu fotografiju. - Rosie ivi u Floridi sa svojim suprugom Frankom. Ovo su dvije djevojice Dana i Sara. Dana je tinejderka, a Sara je neto mlaa. A ovo je mali Frankie; on je najmlai. Svi su me danas doli ispratiti u zra noj luci. Bilo mi je teko otii. Ne podnosim oprotaje, srce mi se slama. - Siguran sam da vas ponekad dou posjetiti - utjeno e mladi. - To vas sigurno razveseli.

- O, da, svakako - ree Francesca i uzdahne jo jedan put. - Da bih ih vidjela, letim jednom ili dvaput na godinu, a oni me ponekad posjete u kui na Rhode Islandu, ali to nije isto kao da su vam stalno blizu. Nikada ne osjeate da ste dio njihova ivota, a tako biste trebali osjeati sa svojom obitelji. Francesca je zastala i pustila da joj se misli vrate na posljednja dva tjed na provedena u kerinoj i zetovoj kui. Roseanne je njezino najstarije dijete i Francesci je jako nedostajala kada su bile razdvojene. Ona i njezina starija ki vrlo su sline, tvrdoglave i neovisne. Zbog toga su se gotovo u svemu nadmudrivale. Kada se samo sjeti kako se Rosie davno odluila oiati - odjednom tako kratka kosa, umjesto predivne duge kose kakvu je nekad imala - emu to? Sjetila se kako je djevojicama dopustila da na plai nose izazovne bikinije koji su vie otkrivali, nego pokrivali. Televizijske emisije koje mali Frankie smije gledati i glupave video-igrice koje mu doputa igrati; nain na koji Rosie priprema umak od rajice ili prene patlidane, nema nikakve veze s onim to ju je majka nauila. inilo se da se Francesca svaki dan, od trenutka kada bi ustala pa dok ne bi pola spavati, prepirala s keri. Bilo im je predivno kada su bili zajedno. Francesca je, naravno, shvaala da su njezina ki i zet imali svoje naine na koje obavljaju poslove. Oni su obitelj i njihov zajedniki ivot doveo je do posebnog ritma koji je lijep i savren na svoj nain. Uz to, Francesca je znala kako im to nadoknaditi. Kada su im stvari postale vrlo naporne, ona bi se ponudila ostati kod kue s djecom kako bi Rosie i Frank imali veer za sebe. Uskakala bi pomaui Roseanni istiti kuu, a najvie vremena provodila je kuhajui. Francesca je voljela kuhati, a voljela je i gledati kako drugi uivaju u onome to je pripremila. To joj je bilo jedno od najveih zadovoljstava u ivotu. Imala je poseban osjeaj za kuhanje. Nije morala ii u kupnju kako bi pripremila jelo. Bilo joj je dovoljno pet minuta prkanja po kuhinjskim ormariima i hladnjaku da pronae dovoljno sastojaka za jelo koje e svi ma otvoriti apetit. I tako, kada je dolo vrijeme da se Francesca vrati kui, svi su se odvezli u zranu luku da je isprate uz mnogo zagrljaja, poljubaca i suza. Obeala je da e se javiti im stigne te da e ih uskoro ponovo posjetiti. Mali Frankie, objeen oko oeva vrata, mahao joj je i vikao: - Nona, bok, boook - a zvuk njegova slatkoga glasa iznova joj je natjerao suze na oi. Sada, dok je sjedila s fotografijama u ruci, znajui da dosauje i ovom

jadnom mladiu, preplavila ju je tuga. - Kako god - ree na kraju, - to je najbolje to sada mogu uiniti - posjetiti svoju obitelj kada god to mogu. Zato i uem u taj glupi zrakoplov i letim preko cijele zemlje iako se uasno bojim. Sa sobom nosim slike i krunicu, tako da, ako se dogodi najgore, barem ne budem sama. Time je zavrila razgovor i pustila mladia da nastavi itati. Bila je za hvalna na razgovoru jer se nakon njega osjeala malo bolje. Ali ipak, kada su motori zabrujali, a zrakoplov poeo ubrzavati po pisti, Francesca je zgrabila krunicu i slike unuka te poela moliti. Nije imalo smisla riskirati.
NITKO NIJE doekao Francescu kada je zrakoplov sletio u zrakoplovnu luku

u Warwicku, nekoliko kilometara izvan Providencea. Obino je mogla ra unati da e po nju doi Joey, tridesetdvogodinji samac i najmlae od troje Francescine djece, jedino koje je ostalo u blizini rodne kue. Ipak, sada je bio na odmoru. S prijateljima iz ragbijake momadi odluio je otputovati u Australiju, a njegove sestre i majka mogle su samo nagaati, je li zaista drugaiji osjeaj meusobno se udarati glavama u tom dijelu svijeta, nego to je to bilo u Novoj Engleskoj. Joeya nee biti vei dio mjeseca pa je Francesca bila sama. To joj nije smetalo. Kada je zrakoplov sletio, Francesca je izila zajedno s mnotvom. Pokupila je mali koveg i zaputila se prema izlazu. Nije je uznemirio snaan val hladnog zraka koji ju je pri izlasku na otvoreno do ekao fijuui po parkiralitu. Nije je se mnogo ticalo to je vedro i sunano nebo Floride zamijenilo bljedilo sumornog sijeanjskog neba ija se siva koprena nadvila nad gradom dok se ona vozila taksijem prema kui. I nije joj smetalo to se mora probijati kroz zaleen snijeg koji je prekrio stubite na ulazu u kuu; a i voza taksija bio je toliko ljubazan pa joj je ponio kov eg. Na sve se to Francesca bila pripremila. Kako bi i mogla drugaije? Bila je roena i odrasla u Novoj Engleskoj. Ipak, zajedno Francesca nikad nije bila sasvim spremna; za neto to je, kada doe kui, uvijek iznenadi. Bila je to tiina. Sama u predsoblju, odmotavajui al s vrata, Francesca je osjetila kako ju je obavio teak muk prazne kue. Svukla je kaput, objesila ga u ormar, a zatim se sagnula i pokupila nakupljene raune koje je potar ubacio kroz otvor na ulaznim vratima. Sva je pota jo bila naslovljena na gospodina i gospou Campanile. Leo je umro prije vie od osam godina, no Francesca nikada nije promijenila potansku adresu jer je odbijala injenicu da je

ostala udovica. Pogled na njihova dva imena zajedno, nekako je na ivotu odravao nadu da njezin suprug i dalje u dnevnoj sobi gleda televizor ili sjedi za kuhinjskim stolom i ita novine. Svaki put kada bi ulazila u kuu, dio nje oekivao je da e je on tamo ekati. I svaki put kada se to, naravno, nije dogodilo, taj isti dio nje bio je time potresen. Francesca je otila u kuhinju, ostavila potu na stolu pa se okrenula i pogledala kroz prozor iznad sudopera. Koliko joj se god njezin dom inio turobnim, pogled na otvoren prostor davao joj je snagu. Gola su se stabla svijala naprijed-natrag pod hladnim vjetrom u kasno popodne dok je sunce polako padalo prema horizontu. Dvorite iza kue bilo je prekriveno tan kim slojem tvrdog zamrznutog snijega. Francesca je uzdahnula, okrenula pogled od prozora i otila do hladnja ka. Nije bila gladna, a da i je bila, nije je bila briga za to. Zatvorila je vrata hladnjaka te izila iz kuhinje u predsoblje. Njezina ki u Floridi ekala je uz telefon u elji da uje kako joj je majka sigurno stigla kui. Francesca ju je htjela nazvati iz spavae sobe, a zatim lei kako bi se odmorila. Okrenula se prema stubama. - Leo - pozvala je krenuvi uza stube. - Doma sam. Tony, ti ovo zove rajicama? Trgovac Tony, koji je ba slagao krastavce na policu, pogledao je Francescu i slegnuo ramenima. - Tako pie na pakiranju, gospoo Campanile - odgovorio je s dobronamjernim osmjehom. - Te kartonske kutije u kojima su stigle vjerojatno imaju bolji okus - re kla je potiteno. - Trebam promijeniti mjesto na kojemu kupujem. - Joj, pa to vi oekujete? - kroz smijeh e Tony. - U ovo doba godine nitko nema dobre rajice. - Uvijek to kae. Vjerujem da samoposluga nie u ulici ima lijepe raji ce koje imaju i okus rajice. Ove ovdje ak i ne slie na rajice. Tony se smijuljio jer je to bio prizor koji se mnogo puta odigrao u njego voj maloj trgovini na uglu u blizini ulice u kojoj je ivjela Francesca. Oboje su vrlo dobro znali da, unato niim cijenama i boljem izboru u velikim samoposlugama, Francesca zbog udobnosti i praktinosti daje prednost tr govini iz susjedstva. Nitko nije imao bolji izbor mesa od Tonyeve trgovine, a voe i povre, unato njezinim povremenim prigovorima zimi, bilo je najbolje u okolici. No, osim mesa te voa i povra, jo ju je neto zadrava lo da i dalje odlazi u tu trgovinu. Tu su je svi poznavali. Kada bi ula, uvijek bi je pozdravljali s - Dobar

dan, gospoo Campanile! - ili s - Izvolite, gospoo Campanile! - Bilo je lijepo doi na mjesto na kojemu uvijek sreete ista lica i gdje vas svi po znaju. Ipak, Francescu je iskreno zaprepastila nestaica pristojnih rajica. Za to nije okrivljavala Tonyja. Shvaala je da, bez obzira na to gdje kupovala, jedino to usred zime moe nai su bljutave i bezukusne sorte uvezene iz daleka. Ali koliko je samo eznula za onim prekrasnim prirodnim prololjetnim rajicama! Leo je, naravno, godinama u vrtu uzgajao rajice, a receptima u koji ma bi ona iskoristila predivne rajice svojega supruga nije se nazirao kraj. Umaci od rajice, pizze, salate, sendvii. Ipak, najvie je voljela jednostav nu salatu od rajica. Francesca bi prvo narezala rajice pa bi ih u zdje li pomijeala sa za zdravlje korisnim maslinovim uljem. Zatim bi dodala eanj ili dva na kockice usitnjenog enjaka, malo nasjeckanog bosiljka i mravinca svjee ubranih u njezinu malom vrtu te sol i papar. Na kraju bi sve to kratko promijeala i bilo bi gotovo. Sjeanje na to izazvalo je sjetan osmjeh na njezinu licu. Francesca je duboko uzdahnula. - Veeras kuhate za obitelj? - Tonyjevo ju je pitanje prenulo iz sjeanja - Da bar, Tony - odgovorila je. - Ne, sama sam. Samo sam se zaeljela ukusnih rajica, to je sve. Neega to e mi pomoi da zaboravim na ovu hladnou. - Razumijem vas - priznao je Tony. - Da vam budem iskren, ni ja neu ovo jesti. Budite strpljivi. Ljeto e doi prije nego to se okrenete pa emo opet jesti ukusne rajice. Francesca je nastavila kupovati. Zapravo je sve vane namirnice imala kod kue. No, prola su dva dana otkako se vratila s Floride, a ovo joj je bio prvi izlazak iz kue. Dan prije provela je u raspakiravanju, prala je odjeu i spremala je u ormare. Zatim, tu su bili rauni koje je trebalo platiti, a trebala je dogovoriti posjet frizeru i lijeniku. Francesca je voljela red pa je svaki dan poinjala sastavljajui popis stvari koje treba obaviti. To ju je zaokupljalo pa su joj dani bre prolazili. Francesca se zadrala u kupnji. Nije morala nikud ii i nije imala nita za obaviti. Veina njezinih starih prijatelja otila je iz susjedstva, neki su otili u toplije krajeve, neki u domove za starije osobe, a neki izravno na onaj svijet. Dogurala je kolica do police gdje je za blagajnom ekala Tonyjeva supruga Donna. - Jeste li pronali sve to ste trebali, gospoo Campanile? - upitala je. Dobro da ste uzeli kruh i mlijeko. Kau da bi poslije mogao padati snijeg.

- O, da - odgovori Francesca dok je stavljala namirnice na policu. Imam sve to mi treba. Nisam od onih mimozica koje misle da se nebo otvorilo svaki put kada vide nekoliko pahulja snijega, no nikada nije nao dmet biti spreman. - Moda padne i 15 do 20 centimetara - rekla je Donna dok je naplai vala robu. - Izgleda da je prava veer za ostati kod kue. Francesca je kimala glavom. - A to bih drugo uope mogla raditi, po mislila je. Kada je Francesca krenula kui iz trgovine nekoliko je njenih pahulja ve lepralo zrakom. Bilo je kasno jutro, pribliavalo se vrijeme ruka. Auto mobili su jurili ulicom gore-dolje dok je ona hodala plonikom. Stiui ruke platnene torbe u kojoj je nosila namirnice, Francesca je hodala plonikom, gledajui paljivo pred noge iz straha da se ne poklizne na led. Uskoro je, zakrenuvi za ugao glavne ceste, hodala svojom ulicom uzbrdo prema kui. Ulica se penjala na strmo brdace, ali njezine su noge bile i vie nego dorasle tom zadatku. Kada je stigla do kue i prola kroz ulazna vrata, pourila se odloiti namirnice. Crvena lampica na automatskoj sekretarici treptala je kada je Francesca ula u kuhinju. Dok je spremala namirnice, stisnula je tipku i presluala poruke. Prva je bila od Alice: - Bok, mama. Ja sam. Juer sam razgovarala s Rosie. Kae da ste se lijepo proveli kod nje. Will i Charlie se pitaju kada e nas posjetiti. Nedostaju im tvoje lazanje. Nazovi me. Volim te. Zvuni signal pa sljedea poruka, od Roseanne: - Bok, mama, ja sam. Jesi li doma? Juer sam priala s Alice. Priala sam joj o tvom putovanju. ujem da bi vam danas mogla pasti hrpa snijega pa se nadam da e doi kui prije nego to pone. Nazovi me. Slijedilo je nekoliko zvunih signala bez poruka, a zatim: - Dobar dan. Ovdje javna knjinica West End. Stigle su neke od knjiga koje ste rezervi rali. uvat emo vam ih tjedan dana. Zahvaljujemo. Francesca je odloila namirnice i podigla slualicu kako bi nazvala Ali ce u Oregon. Malo poslije nazvala je i Rosie. Kada je zavrila razgovor s Rosie, Francesca je poklopila slualicu, obrisala poruke s automatske se kretarice i zastala gledajui kroz stranji prozor. Kuhinja joj je bilo omi ljeno mjesto u kui, ne toliko zbog njezine ljubavi prema kuhanju, koliko zbog prekrasnog pogleda koji se iz nje pruao na grad. Kada je drvee bilo ogoljeno, preko stranjeg vrta moglo se vidjeti sredite grada sve do ku pole zastupnikog doma i dalje. Presluavajui treu poruku s automatske

sekretarice, zurila je zamiljeno u sumornu koprenu sivih oblaka. Snjene pahulje poele su bre padati. U njoj se vodila borba: dio nje elio je samo ostati u svome domu, zavaliti se u krevet i utonuti u san. Ipak, drugi dio eznuo je za jo jednim izlaskom iz kue. S tom se dvojbom muila samo tren prije nego to je odluila ponovno odjenuti kaput i staviti eir. - Ovo je Nova Engleska - govorila je sama sebi dok je pretraivala torbi cu u potrazi za kljuevima automobila. - Zimi ovdje pada snijeg.
KNJINIARKA JE kroz prozor zurila u snijeg koji je padao sve gue kada je Francesca ula. - Zdravo, Rebecca - pozdravila je Francesca. - Zdravo, gospoo Campanile - odgovori ona, nervozno zamijetivi sni jeg koji je ostao na Francescinim ramenima. - Danas zatvaramo u dva - najavila joj je. Tada je zabrinuto rekla - Izgleda da e stvarno napadati. Jesu li ceste zametene? - Nisu, duo - Francesca odgovori uz osmijeh.Ako se starica poput mene moe voziti po ovakvom vremenu, moi e i ti. Premlada si da bi se brinula zbog nekoliko pahulja snijega. - Uh - uzdahne djevojka. - Mrzim voziti po snijegu. Francesca je na pult odloila vrstu platnenu torbu, jednu od mnogih koje je, spremne za svaku prigodu, drala u ormaru u blizini ulaznih vratiju. U toj je nosila knjige kada je ila u knjinicu. - Ima nove knjige za mene? - rekla je. Rebecca je pronala knjige koje je Francesca rezervirala i stavila ih na stol uz raunalo. Otvorila je prvu knjigu i prela skenerom preko koda s unutarnje strane korica. - Hmm, to prouavate ovoga puta? - rekla je gle dajui znatieljno u omot knjige. - Ogledi o vijetnamskoj kulturi - proitala je. - Zvui zanimljivo. I Fodorov vodi za putovanja Vijetnamom - primi jetila je dok je skenirala sljedeu knjigu nakon ega su na red dole kasete za uenje jezika. - Izgleda kao da se netko sprema na put u jugoistonu Aziju. - Samo u mati - smijuljila se Francesca. - Let do Floride mi je zaista bio dovoljan. Ponekad volim prouiti neto novo, osobito zimi. Francesca je pokupila svoje stvari i htjela otii kada ju je netko pozvao iz stranjeg dijela knjinice. - Frannie, jesi li to ti? - zaula je poznat glas. Francesca se osvrnula i vidjela Peg, jednu od svojih prijateljica iz knji nice, koja joj je mahala iz sobe s raunalima u stranjem dijelu. Knjinica je starijim osobama nudila besplatne teajeve programa Word i Excel, ali

Francesca je rijetko ondje zalazila. Iako su je raunala zanimala, jo nije ni dotaknula tipkovnicu. Kimnula je u zahvalu Rebecci i otila popriati s prijateljicom koja se brzo vratila natrag u sobu. Francesca je vidjela da Natalie i Connie, takoer njezine prijateljice, sje de za drugim raunalima. Obje su mahnule u znak pozdrava. Pogledi tih triju starijih ena, umotanih u debele dempere, bili su prikovani za zaslo ne raunala. - Trebala bi i ti probati - predloila joj je Natalie. - Stvarno je jedno stavno. - Ali emu? - odgovorila je Francesca. - Radije itam knjigu. - Ne zna to proputa - rekla je Connie. - Zabavno je, a elektronika je pota sjajna za odravanje veze s ljudima. - Za to su izmislili marke i kuverte - ree Francesca. - Nita nije ljepe nego primiti rukom pisano pismo. - Pismo? - Peg se pridruila smijehu prijateljica. - Vie nitko ne pie pisma. - Da, znam - zaguna Francesca. -i to mi danas nedostaje - uzdahnula je. - No, barem se znam posluiti telefonom ako elim nekoga uti. Peg je Francesci uputila zamiljen pogled. - Kakvo ti je to lice danas, Frannie? - pitala je. - Je li sve u redu? - Ma je - odgovori Francesca slegnuvi ramenima. - Samo sam malo loe volje, to je sve. - Zbog ega? Upravo si se vratila s Floride, zar ne? Je li ondje sve u redu s obitelji? - Je - odgovori Francesca. - Svi su dobro. Samo... - zastala je i skrenula pogled. - to? - upitala ju je Peg. Sada su ve i Natalie i Connie prestale gledati u zaslone i sluale to e Francesca rei. Francesca ih je ponovo pogledala, nemona da sakrije ne raspoloenje koje joj se oitavalo s lica. - Ne znam - odgovorila je. - Neprestano mislim na svoje keri i unuke. Tako su daleko. ovjek bi pomislio da u se nakon toliko godina ve navi knuti, ali izgleda mi da je svakim danom sve gore. U posljednje vrijeme se ba osjeam beskorisno. - Kao i svi mi - uzdahne Connie. - Ne brini, Frannie - ree Peg. - To ti je samo raspoloenje palo zbog zime, to je sve. Vani je hladno i mrano pa smo se svi zatvorili u kue. I meni se to ponekad dogodi, osobito u sijenju.

-i meni - dodala je Natalie. - Meni je natee noima - rekla je Connie. - Ponekad samo sjedim u kuhinji i razmiljam o svojoj djeci. - To je tako udno, zar ne? - ree Francesca. - Mogu se sjetiti vremena kada nisam mogla doekati da moja djeca napokon odrastu, odu od kue i prestanu me izluivati. A sada ne proe ni dan, a da ne poelim da nou ponovo svi spavaju na katu u svojim krevetima. Dala bih sve da su samo jo jedan dan ponovo mali, da ih ujutro vidim kako ustaju i sputaju se na doruak. - Tko to ne bi poelio? - odgovorila je Peg. - No, vrijeme ide. Ne moe tratiti svoj ivot u elji da vrati vrijeme unatrag. Osim toga, sin ti je jo blizu. - Ah, taj - podrugljivo e Francesca. - Isto je kao da ivi i na tamnoj strani mjeseca. Vidim ga jedino kada je gladan ili kada mu trebam oprati rublje. Taj deko treba enu. - Da, ali to bi onda tebi preostalo? - upitala ju je Natalie. - Zna, ba mi i ne pomae - skrueno odgovori Francesca. Na to su se sve etiri nasmijale. Malo bolje raspoloena, Francesca je pogledala preko knjinice prema prijamnom stolu i vidjela Rebeccu kako oblai kaput. - Mislim da je bolje da krenem. Izgleda da se paniarka sprema izbaciti nas van za koji trenu tak. - Francesca se okrenula prema izlazu. - Hej, Frannie - javila se Peg - Pokuaj se ne brinuti, u redu? Prije nego to to shvati, doi e proljee pa e sve izgledati mnogo veselije. Poslije te veeri, Francesca je stajala za kuhinjskom radnom ploom i tu kla jaja u zdjeli. Umijeala je malo mlijeka i sira prije nego to je sve prelila preko mljevene govedine i luka koji su se na tednjaku prili u tavi. Dok se to pirjalo, pripremila je zelenu salatu s krastavcima, malo ulja i octa, a zatim se posvetila jajima, mijeajui ih drvenom spatulom kako se ne bi zalijepila za tavu. Kad su jaja bila gotova, premjestila ih je na tanjur, po kropila umakom Tabascom i natoila u au malo crnog vina. Francesca je sve to stavila na pladanj i otila u dnevnu sobu. Odloila je pladanj na stoli ispred televizora i sjela na sofu oslukujui oluju koja je postajala sve jaa. Vjetar je poeo jaati i komeati pregrt ledenog snijega, koji se lijepio po prozorskim staklima poput zrnca pijeska. Od tog zvuka Francesca je zadrhtala i povukla pokriva po nogama. Njezi ne misli odlutale su na Floridu, u Oregon i Australiju. Podignula je pogled

i na brzinu pregledala fotografije djece i unuka koje su pokrivale gotovo svaki centimetar zidova dnevne sobe. Francesca je posegnula za prvom kasetom za uenje jezika i stavila je u kasetofon koji je bio na stolu uz sofu. Nakon to se kaseta poela okretati, podignula je au vina za svoju obitelj. - Salute - rekla im je. - Spavajte vrsto noas, dragi moji. Zatim je otpila gutljaj vina i poela veerati. Sljedeeg jutra oblaci su se razili i za sobom ostavili isto nebo koje se prostiralo do kud god je pogled sezao. Sijeanjsko sunce nije bilo dovoljno jako da otopi snijeg. Vani je jo bilo prilino hladno. Francesca je ustala i pogledala kroz prozor na proelju. Izvana je mogla uti struganje lopata za snijeg i buku snane razgrtalice snijega negdje u blizini. Okrenula se od prozora i poela hodati po kui traei to bi konstruktivno mogla raditi da joj proe vrijeme. Znala je da ne smije niti pomisliti ponovo izii. No, istodobno, Francesca je bila roena s onim to je njezina majka nazivala una testa dura: krajnje tvrdoglava glava. Budui da je roena takva, bilo joj je jako teko odoljeti iskuenju da se proee po etvrti, samo da bi vidjela kako je ostatak susjedstva proao oluju. Shvatila je da su rauni, uredno sloeni na kuhinjskom stolu, dovoljno dobar razlog za to; bilo je vrijeme da ih odnese na potu. to moe biti loe u brzom odlasku do najblieg potanskog sanduia samo jednu ulicu dalje? Francesca je dobila odgovor na to pitanje ubrzo nakon to je poela prtiti nanose snijega uz glavnu cestu. Hod nizbrdo dokazao joj je da je vani nesigurnije nego to je mislila. Ralica je oistila cestu, no snijeg je bio poguran na plonike, tako da je trebala hodati po rubu ceste. Kada je na dnu brda zala za ugao i dola na glavnu ulicu, vidjela je da automo bili i kamioni ve posvuda trube, esto na samo nekoliko centimetara od njezina lakta. Odluna u tome da stigne do potanskog sanduia koji je bio udaljen nekoliko stotina metara niz cestu, Francesca je gledala preko ramena kako bi izbjegla automobile, kada je odjedanput izgubila ravno teu i pala postrance u snijeg. Nakon nimalo draesnog prizemljenja u nanos snijega izgovorila je nekoliko talijanskih epiteta kojima ju je nauila majka. Ustala je i otresla se. Snijeg joj je bio po kapi i po cijelim leima tako da je motoristima, koji su vozili uz nju, izgledala poput mrzovoljnog hodajueg snjegovia. Duhovit prizor uoilo je i nekoliko tinejdera koji su se smucali po vanj skom stubitu velike stambene zgrade dok je Francesca prolazila putem

prema potanskom sanduiu. Bila je bijesna pa nije na njih niti obratila pozornost. Bacila je raune u potanski sandui i krenula natrag putem kojim je i dola.

DRUGO POGLAVLJE
Oprosti mi, Oe, grijeila sam. U nedjelju poslijepodne Francesca je otila na ispovijed kao to je prije veernje mise i obiavala. Nakon to bi priznala grijehe, raspoloenje bi joj se popravilo i tako bi uspijevala izdrati sljedei tjedan. Tada joj je zaista bilo potrebno neto da joj podigne raspoloenje jer je cijeli dan bila nesum njivo loe raspoloena. Zbog bliskog susreta sa snjenim nanosom poetkom toga tjedna osje ala je prilinu bol u bedru i ramenu. Nekoliko tableta protiv bolova moglo bi uiniti uda za nju. No Francesca je odbijala piti lijekove bilo koje vrste; vie je voljela stisnuti zube i podnositi bol. Nakon dviju noi loeg sna ipak se osjeala umorno i nervozno. Poslije je odustala od naela i uzela tabletu prije odlaska u krevet. Par aspirina i dobar noni odmor nakon ispovjedi i mise bili su jamstvo za prestanak boli i bolje jutarnje raspoloenje. Do tada je bila pitoma kao lavica s trnom u api. - Prolo je est tjedana od moje posljednje ispovijedi - nastavila je. - Ah, Francesca, gdje si bila? - otac Buontempo upitao ju je ugodnim glasom iza zastora u ispovjedaonici. - Prolo je mnogo vremena pa se po injem pitati to se s tobom dogaa. - Ej - Francesca je odbrusila, - vi biste se barem trebali pretvarati da ne znate tko sam kada vam se doem ispovijedati. Kakav ste vi to sve enik? - Oprostite - odgovorio je. Takvu raspravu meu svojim upljanima nije vodio prvi put. No jo nije mogao odoljeti pa je dodao - Kako bih mogao ne znati da ste to vi? Vi ste jedna od mojih najboljih muterija - uzdahnuo je. - Ponekad ste moja jedina muterija. Znate li kako je sjediti ovdje sam cijelo poslijepodne?

- Nemojte se brinuti za to - promrmljala je Francesca. - Imam ja svojih problema. - U redu je - popustio je. - O emu se ovaj put radi? - Spomenula sam Boje ime uzalud - odgovorila je Francesca i odmah prela na stvar. - Nisam to eljela uiniti, no jednostavno mi je vie puta izletjelo nakon to sam pala u snijeg. - Jeste li se ozlijedili? - upitao je otac Buontempo iskreno zabrinut. - Najvie ponos - priznala je Francesca. - Mislim da je i viak ponosa neto to bih trebala ispovjediti. - Je li to sve? - Ne - rekla je Francesca nakon krae stanke. -i o neemu drugom sam razmiljala. - O emu to? Francesca je duboko uzdahnula. - Teko je to objasniti - odgovorila je, - no u posljednje vrijeme Bog mi ide na ivce. Je li to grijeh? - Hmm, to je neto novo. - odgovorio je sveenik. - Mislim da to ovisi. Zato mi ne kaete to mislite pod time kada kaete da vam Bog ide na ivce? Francesca je oklijevala na trenutak i pokuala pronai tone rijei za svoje osjeaje koji su joj se nakupljali ve dulje vrijeme i koje je silno e ljela izbaciti iz sebe. - Jednostavno ne znam to On eli od mene, to je sve - poela je lamentirati. - Ovih se dana osjeam beskorisno i ne mogu se rijeiti pomisli da je sve to Njegova krivnja. to bi trebao biti moj ivot sada, kada mi je uzeo mua i kada su mi djeca odrasla i odselila se? to sam ja bez svoje obitelji? Znam da sam stara, no znai li to da je za mene sve gotovo? - To su teka pitanja. - odgovorio je otac Buontempo. - Pitanja koja se svi pitamo u odreenim trenucima ivota. Boja volja nije uvijek jasna pa sigurno nema nita grjeno u tome to je pokuavate shvatiti. Znamo da je prihvatiti Njegovu volju ponekad vrlo teko. - stao je na trenutak kako bi se uvjerio pomau li joj njegove rijei. Zatim je nastavio - No morate znati da vas djeca, iako su daleko, vole i da misle na vas svaki dan, ba kao to i vi njih volite i mislite na njih. Uvijek ste zajedno u mislima i molitvama. - To nije dovoljno - rekla je Francesca. - Trebam vie od svoje obitelji. Oni trebaju vie od mene, ak i ako to ne znaju. - Moda. No moda e vam to pomoi da razmislite kako vam djeca i unuci nisu jedina obitelj. Vi ste i dio velike Boje obitelji. Svatko koga

sretnete sin vam je, ki, sestra ili brat, ma gdje bili. Na poseban vas nain treba svaki od njih, a i vi trebate njih. - Moda - promrmljala je Francesca, ne ba potpuno uvjerena u to. - Budite strpljivi - rekao joj je sveenik. - Kada Bog bude spreman, napravit e to god bude potrebno kako bi vam jasno pokazao to sljedee trebate uiniti. - Postoje li izgledi da mi barem u meuvremenu da neki mig? - Oprostite, mislim da On to ne radi na takav nain. Morat ete samo priekati. -i to da radim dok ekam? - Moete kao prvo izmoliti tri Oenaa - rekao joj je. Zatim je razrijeio Francescu grijeha, stvarnih i izmiljenih, i poslao je na njezin put. Nakon mise Francesca se zaustavila u trgovini kako bi kupila neto po vra i nekoliko komada mesa koje je mislila staviti u juhu koju je planirala skuhati. Voljela je juhe, posebice zimi. Dok je pregledavala izbor mesa, Francescin pogled pao je na ponudu tjedna: lijep svinjski kotlet koji bi bio savren izbor za nedjeljni ruak. U svojoj je mati mogla obrok ve vidjeti na stolu: prekrasno peenje u sreditu, a uz njega peene krumpire i pladanj pirjanih brokula i svjee ispeenu trucu kruha. Slika joj je izblijedjela im je shvatila da ni s kim nee taj obrok moi podijeliti. U tom je trenutku Francesca uzela svinjetinu i stavila je u koaricu. - Vrlo prihvatljiva cijena za ovakvu peenku, zar ne? - rekao je Tony smijeei se u trenutku kada je Francesca donijela namirnice na blagajnu. - Predobra da bi se propustila - sloila se Francesca. - Kuhate za obitelj sutra? - upitao je. - Ne - odgovorila je Francesca i odmahnula glavom. - Sama sam. - To je dosta mesa samo za jednu osobu - Tony se naalio. - Oh, nije - objanjavala je Francesca. - To u spremiti u zamrziva za nekoga jednoga dana; tko zna kada i koga? - A to e biti s vama u meuvremenu? - Sa mnom? - rekla je slegnuvi ramenima. - Pretpostavljam da u ve eras skuhati samo juhu... a onda u ekati. Krvni tlak vam je u redu. - rekao je doktor. Skinuo je tlakomjer s Francescine ruke. Zatim je uzeo stetoskop i posluao joj srce prije nego to je hladan metalni disk stavio na njezina lea. - Duboko diite, molim - za molio je doktor. Francesca je duboko uzdahnula.

- Sada izdahnite - rekao je doktor. Francesca je dola na godinji sistematski pregled. Nije obiavala ii doktoru, no ovako joj sin i keri nisu mogli zanovijetati da se ne brine o svojem zdravlju. Francesca je toga jutra bila tako turobno raspoloena da je posjet doktoru gotovo otkazala. Pogledala je doktora koji se naslonio na pult i okrenuo prema stolu za pregled. Bio je to mlad mukarac u kasnim tridesetim. Kada je trebala posjetiti doktora, Francesca bi obino odabrala doktora koji je bio priblino njezinih godina. Doktor Johnson, kod kojega je odlazila godinama, otiao je prolog proljea u mirovinu, a novi doktor, doktor Olsen, preuzeo je njegov posao. - Dajte da vidimo - nastavio je doktor dok je pregledavao biljeke Vae srce je u redu, teina vam je ba kakva bi trebala biti, a u redu je i nalaz krvi. - Pretpostavljam kako to znai da u nastaviti ivjeti? - upitala je ne ba posebno oduevljena njegovim nalazima. - Kada bih vam to morao rei medicinskim rjenikom, rekao bih vam da ste zdravi kao konj. - Pa kako se onda osjeam tako loe? - Pretpostavljam da je to od pada o kojemu ste mi priali. Iznenadili biste se koliko vam dugo treba da se nakon takvog pada oporavite. Doktor je poeo udarati kemijskom olovkom po stolu i zamiljeno ju je pogledao. - Znate, mislim da je s vama sve u redu, no u ovo vrijeme godine moete biti loe raspoloeni. Mi to nazivamo zimskom depresijom. - Mislim da bi to moglo biti to - rekla je Francesca i nasmijala se prvi put otkada je ula u ordinaciju. - to ga uzrokuje? - Manjak sunca u ovo doba godine - objasnio joj je. - to su dani krai, takvo je i nae raspoloenje, ako znate na to mislim. - to onda treba initi? - Pokuajte svaki dan nekoliko minuta izii na sunce. Pomoi e vam i ako se to vie odmarate. Zdrava ste osoba pa morate pokuati pronai neto to e vam zaokupiti misli kako bi vam prolo vrijeme. - Umorna sam od prolaenja vremena. - Francesca mu je rekla i uzdah nula. - elim ui u njega i ivjeti ga. Sjedila je tamo namrgoeno. - Moda bih trebala nai posao - predloila je. - Ne postoji razlog zato ne biste radili ako to elite. - Stvarno? - rekla je. To je bila predloila kao alu. - Mislim, makar na odreeno vrijeme - rekao je doktor. - To ne znai da morate raditi vie od nekoliko sati svakoga tjedna. Ne zato to to ne biste mogli, no, osim ako

vam treba novac, zato biste? Francesca je odbila pomisao ponovo traiti posao. Na trenutak joj se to uinilo kao poticajna mogunost, no ve druga pomisao ohladila ju je od te zamisli. - Prole su godine otkada sam radila izvan kue - rekla mu je. - Posljednji put bilo je to prije nego to sam rodila. Tko bi me sada zaposlio i to bih mogla raditi? - Ne znam - priznao je doktor. - No nikada nije kasno nauiti neto novo, neto u emu ete uivati. Morate samo irom otvoriti oi i pratiti to e se dalje dogaati. - ekati - promrmljala je. - ini mi se dacje to sve to ovih dana radim. Doktor joj je pomogao da odjene kaput i pridrao vrata. - Vidimo se sljedee godine, gospoo Campanile - rekao joj je ugodnim glasom. - Ako Bog bude tako htio - odgovorila je Francesca i kimnula. Zatim je uzela torbicu i otila do prijamnog stola kako bi dogovorila pregled za sljedeu godinu. NOVINE SU leale u plastinom omotu ispred kunog prilaza kada je rano sljedeeg jutra Francesca pogledala kroz prozor. Progunala je zabrinuto. Nekad davno momak koji je raznosio novine ostavljao ih je na ulaznim stu bama kako bi bio siguran da se nee smoiti, a Francesca nije trebala gaziti po snijegu ili kii kako bi dola do njih. Danas je jedna osoba u automobilu obavljala posao za deset raznosaa novina. Takva je organizacija, pomislila je, ono to neki ljudi tumae kao napredak. Francesca nije razmiljala na takav nain. Tko god da je dolazio svakoga jutra, nikada se ne bi zaustav ljao, nego je samo bacio novine kroz prozor i pustio ih da padnu bilo gdje. U vrijeme ruka novine su jo bile na istome mjestu. Poslije, kada su na dnevniku bile samo loe vijesti, Francesca je shvatila da je ve dovoljno ula i da nije bilo potrebe sluati dalje kako bi doznala nove loe vijesti. Usto, bio je jako hladan dan i toga jutra ona nije imala volje prkositi pri rodnim silama. Umjesto toga rani dio dana provela je na gornjemu katu pospremajui ormare u spavaoj sobi. Francesca je uvijek bila oduevljena kada bi otkrila koliko su stvari njezina djeca ostavila za sobom. Bez obzira na to koliko je puta istila tavan i ormare, nenadano bi nala neto to bi joj prije promaknulo. Toga jutra podignula je malu plavu vestu na kopanje koju je na Boi posljednji nosio Joey, tada etverogodinjak. Prisjetila se kako je izgledao neodoljivo pa su ga svi htjeli podizati i cijelo vrijeme grliti. Francesca je udahnula miris vune i malenu vestu pritisnula na srce. Poela je plakati i plakala je sve dok nije vestu ponovo stavila paljivo na vjeali-

cu. Osuila je obraze dlanom, zatvorila vrata ormara i vratila se dolje. Poslije, dok se juha od prolog vikenda grijala na tednjaku, Francesca je napokon izila po novine. Pregledala ih je dok je za kuhinjskim stolom jela juhu. Paljivo je pregledala naslovnicu prije nego to je krenula na osmrt nice. Bilo joj je lake kada je vidjela da se nitko od njezinih znanaca nije odluio otii na drugi svijet pa je na trenutak odloila novine i uzdahnula. Dok je odsutno gledala po sobi, pogled joj je pao na sat iznad tednjaka i odjedanput je postala svjesna prolaska vremena. Tada je Francesca shvatila to ju je muilo. Bilo joj je muka od sjedenja i ekanja na sporednim puto vima s kojih je gledala kako ivot prolazi. eljela se ponovo vratiti u igru - ma koliko dugo joj Bog dopustio da se igra. Francesca je opet poela itati novine. Nije bila sigurna to trai, no okrenula je na dio s oglasima za posao. Njezina potitenost pretvarala se u depresiju kada je pregledala oglase i shvatila da ne nude nijedan posao za koji bi barem donekle bila kvalificirana. Francesca je ponovo odloila novine. U trenutku kada je odluila da e zaboraviti na cijelu stvar, krajikom oka ugledala je mali oglas na dnu stranice. Nagnula se prema naprijed i paljivo ga proitala. Negdje u dubi ni njezina mozga svjetlo nove pomisli obasjalo joj je ivot. Sjedila je tako neko vrijeme i razmiljala to bi trebala uiniti. Pomoglo bi joj kada bi s nekime porazgovarala. Bilo joj je potrebno popriati s nekim, no s kim? Rosie i Alice pobjesnile bi kada bi saznale o emu razmilja, a Joey je bio na drugoj strani svijeta. Ostala je tako promiljajui o toj zamisli sve dok napokon nije donijela odluku i ustala. Nekoliko minuta poslije, zamotana u kaput i eir, Francesca je uzela torbu za knjige i otvorila ulazna vrata. - Dovoljno sam ekala - promrmljala je. Zatim je izila, zakljuala vrata za sobom i otila do automobila. - Ti eli napraviti to? - zinula je Peg razrogaenih oiju u nevjerici. Francesca ju je pronala u knjinici u sobi s raunalima. Natalie je takoer bila tamo i promatrala Francescu jednakim pogledom. Connie bi je, sum njala je, pogledala na isti nain samo to je trenutano bila u drugom dijelu knjinice. - Frannie - nastavila je Peg - razumijem da se neime eli baviti, no eli li stvarno biti dadilja tuim deritima? - U oglasu se nije traila ba tono dadilja - Francesca je pokuavala objasniti. - To je vie odgovorna osoba koja bi se brinula o djeci u njiho voj kui, jedan ili dva sata svaki dan nakon kole. Pa to je loe u tome?

- To tako poinje - upozorila ju je Natalie. - Vjeruj mi, ni sama ne zna kakvi su roditelji danas. Prvoga dana rei e ti da e doi kui do sedamna est sati, sljedeega dana pitat e te moe li ostati dulje jer imaju mnogo posla i, prije nego to e shvatiti, nee ih biti doma cijelo vrijeme i samo e se zabavljati dok e ti biti zaokupljena uvanjem njihove djece. Vjeruj mi, vidjela sam to ve. Peg je kimnula u znak odobravanja. - Ima pravo, Frannie. Ti e te ljudi samo iskoristiti. To se dogodilo mojoj keri. uvala je poslije kole jedno od djece njezinih susjeda. Sljedeeg dana majka ju je pitala moe li joj opet pomoi. Najednom ju je majka poela nazivati s posla gotovo svaki dan i molila je da joj priuva curicu. Tako se nastavilo sve dok jedne veeri roditelji nisu doli kui tek u 22 sata. Tada je moja ki odluila stati tome na kraj. - Kako je to tuno zbog male curice - rekla je Francesca. Njezine pri jateljice nisu joj rekle nita to i sama nije znala. U zemlji izobilja bilo je mnogo djece koja su ostajala bez najjednostavnijih, ali i najvrjednijih stvari u ivotu. - Zaboravi to - savjetovala ju je Natalie. - Zato bi to uope htjela ra diti? - Ne znam - priznala je Francesca. - To je jednako kao da me pita zato diem - ne razumijem kako se i zato to dogodilo, no znam da ako presta nem to raditi, sa mnom e biti gotovo. To je ono to ja osjeam o svemu ovome. Tako mogu jednostavno dalje disati. - Da sam ja na tvome mjestu, zastala bih, duboko udahnula i promislila prije nego krenem dalje s tim - rekla je Peg. Tada se Connie pojavila na vratima. Peg i Natalie rekle su joj o Francescinu planu. - Pa zar si ti poludjela? - uzviknula je Connie. -i one su me to ve pitale - odgovorila je Francesca. - Ali tko su ti ljudi? - upitala je Connie. - to ti zna o njima? - Nita - odgovorila je Francesca i slegnula ramenima. - U oglasu je samo stajalo: Zaposlena majka trai odgovornu osobu koja bi joj uvala djecu nakon kole. To je sve to znam. - Jo jedan razlog zato to ne bi trebala uiniti - rekla je Natalie. - Ni kada ne zna s kakvim se udacima na kraju moe nai. - Oh, ne brinite se, cure - rekla im je Francesca. - Znam se brinuti o sebi. Uostalom, kako mogu znati da u dobiti posao? I ne pie nita o tome da moram taj posao prihvatiti ak i ako mi ga ponude. Samo si elim dati ansu.

- Pa, to je tvoj ivot - rekla je Peg i okrenula se prema svom raunalu. - No ako mene pita, ini mi se da trai nevolje. - Moda, no to mi drugo preostaje u ivotu? - odgovorila joj je. Poslije je Francesca ostavila prijateljice pred raunalima i zaustavila se na prijamnom stolu kako bi posudila knjige o uvanju djece. Stavila ih je u torbu za knjige i krenula prema izlazu.

TREE POGLAVLJE
Mama? Taj je glas do Lorette Simmons dopirao odnekud daleko, poput jeke u kanjonu. - Mama. Ponovo se pojavio, ovaj put blie i upornije. - Hajde, mama. Zakasnit emo! Licem u jastuku i rukama na plahti, Loretta Simons je otvorila oi. Umorno je podignula glavu s jastuka, pomaknula kosu s oiju i pogledala lice svoga sina koji je stajao uz rub kreveta. Pogledala je na sat. Bilo je se dam i dvadeset pet. Sjajno, ponovo je zaboravila ukljuiti alarm. Sada djeca vie nisu mogla stii na autobus, morat e ih ponovo voziti u kolu. Spustiv i glavu ponovo na jastuk, tuno je zajecala i jo jedanput zatvorila oi. Do tog trenutka Loretta je bila izgubljena u jako ugodnom snu, iji su ostaci sada brzo odlazili iz njezina sjeanja. Bio je to tip sna kakvog se poslije do pojedinosti mogla sjetiti. Kada god bi usnula takav san, u njemu je uvijek bilo neega udno poznatog. Sjeala se da je stajala na balkonu i gledala blistav, mjeseinom obasjan zaljev. Topao vjetar milovao ju je po licu dok su se odozdo uli zvuci kalipsa, a u pozadini njeno razbijanja va lova o al. Nije bila sama, naravno. Uz nju je na prekrasnom balkonu stajao mukarac. Osjeala je veliku uzajamnu bliskost, iako nikako nije mogla tono vidjeti njegovo lice. - Reci mi da e ostati - sjeala se da mu je govorila u snu. - Naravno - rekao joj je i primio je za ruku.

- Reci mi da me voli. - Svim svojim srcem. Bilo je to poput ljubavnog romana, no istodobno inilo joj se iskreno i tako zaprepaujue stvarno. To ju je jako dirnulo - tajna strast, enja u srcu. No ba u trenutku kada ju je mukarac napokon primio u zagrljaj, zaula je glas koji je unitio cijelu arobnu scenu. - Ustani, mama - ustrajao je njezin sin gurkajui joj ruku. - Zakasnit emo u kolu. - Hajde, obuci se, Wille - promrmljala je Loretta. - Ustat u za minu tu. - Ve sam se obukao. - odgovorio joj je. - Kada e pripremiti doruak? Gladan sam. - Ima devet godina - alila se. - Zar ne zna sam pripremiti doruak? Natoi si au soka. Napravi si tost. - Nemamo soka, a toster se pokvario, sjea se? - nestano ju je podsje ao sin. Loretta je ponovo progunala. - Je li ti sestra ustala? - U kupaonici je, elja se. Gdje bi drugdje bila? - U redu. Njegova je majka zijevnula i ponovo se zavukla pod pokriva. - Idi, odmah u ustati. Loretta je ustala i otila u hodnik. Kada je prolazila pokraj kupaonice, ispred vrata se udarila u zglob. - Nemoj ostati cijeli dan unutra, miss Amerike - upozorila je svoju ker. - Pouri se. Zatim se spustila dolje kako bi si napravila alicu instant kave. Will je sjedio na kauu u dnevnoj sobi i igrao video-igrice na televizoru. Uz njega je na rubu stola stajao papirnati tanjur s nekoliko slanih krekera i otvorenom staklenkom maslaca od kikirikija. - Ugasi to - Loretta je uzviknula. - I spremi se za kolu. Nastavila je viui prema gore. - Penelope Simmons, odmah doi dolje. Sada! Penny se spustila niza stube nakon nekoliko minuta. Bila je to lijepa djevojica s plavim oima i tamnom ravnom kosom poput majine. Njezin izbor garderobe tog jutra - tanka bluza i prekratka suknja za uenicu estog razreda - potaknuo je otru majinu kritiku. Dnevni pregled njezine gar derobe prije odlaska u kolu postao je patnja otkako je navrila jedanaest godina. - Ovo stvarno ne moe. - uzviknula je Loretta. - Gdje si to uope nala?

- Posudila mi je prijateljica Jenna. Nosimo isti broj. - Nije me briga. Uostalom, sredina je zime. Moe barem obui dem per. Izgleda smijeno. - Priaj mi o tome. - zadirkivao je Will koji je uvijek volio nadoliti ulje na vatru. - Umukni, igrau video-igrica - podrugljivo mu je odgovorila sestra. - Gledaj svoja posla. - Kako god. Kao to je to bilo uobiajeno svako radno jutro, decibeli su se mnoili kako se pribliavalo vrijeme odlaska u kolu. Do kada se Loretta uspjela odjenuti, uzeti stvari koje su joj bile potrebne za posao i izii kroz vrata, vikala je ve punim glasom i predvodila prepirku. Pogledala je jo jedan put unutra i razoarano uzdahnula kada je vidjela kako su dnevna soba i kuhinja ostale neuredne. Sada nije mogla nita uiniti to se toga tie pa je zalupila vratima i pourila djecu prema automobilu. Jedva pogledavi u retrovizor, izvukla je automobil s parkirnog mjesta i krenula niz cestu. - Samo da vas podsjetim - rekla je djeci nakon to je automobil zausta vila ispred ulaznih vrata kole - danas e s vama kod kue biti nova dadilja dok se ja ne vratim s posla. Molim vas da budete dobri prema njoj. Budite pristojni. Posebice ti, Penny. Loretta ih je gledala sve dok nisu uli u kolu, a onda je nastavila voziti. Uz malo sree zakasnit e na posao samo 15 do 20 minuta. Da NIJE imala okoladicu u ladici svoga stola, Loretta ne bi nita pojela do ruka. U glavi joj je odzvanjalo, trbuh joj je krulio, no nije imala vremena pojesti neto suvislije. Kasnila je s poslom pa nije imala vremena za stanku i ruak, samo kako bi mogla sve to stii. Loretta je radila u centru Providencea kao pravna pomonica u odvjet nikom uredu Pace, Sotheby i Grant. Veinu je dana provodila u pretipka vanju i pregledavanju ugovora, lanaka o osnutku tvrtke i ostalih pravnih dokumenata. Bio je to uspjean ured koji je od zaposlenika zahtijevao brzi nu i posebnu pozornost na pojedinosti. Arnold Grant, za kojega je Loretta odraivala vei dio posla, ponekad joj je mogao oprostiti kanjenje, no ni kada ne bi mogao tolerirati smanjenje kvalitete njezina posla. Dexter Sot heby bio je vrlo slian tip. Loretta nije htjela razoarati nijednoga od njih. Bill Pace, osniva tvrtke, bio joj je najdrai. Simpatian oinski tip sta roga gospodina godinama je svoju ulogu sveo na jednostavno nadgledanje poslova, a ponekad bi i razgovarao s klijentima. Bio je udovac ve nekoliko

godina, nije imao ni djece ni unuka da bi se mogao neim baviti pa mu je ured bio neto poput drugog doma. Kada ne bi igrao golf, Pace je provo dio vei dio radnog tjedna u uredu prouavajui Wall Street Journal. Toga dana, kako se to najee dogaa, loptica za golf otkotrljala se od njegovih vrata po hodniku, ime je dao svima do znanja da je stariji partner u tvrtki jo jedanput pogreno ocijenio nagib svog uredskog tepiha. Loptica se odbila od noge stolca i otkotrljala sve do Lorettina stola. Loretta se nagnula iz uredskog odjeljka i pogledala kroz hodnik prema njegovu uredu. - Prejak udarac palicom! - rekla mu je naalivi se. S podignutim rukavima koulje i s naramenicom koja mu je pala s rame na, Pace se pojavio iz svog ureda prouavajui glavu nove palice za zavrni udarac. Starac se zaustavio uz Lorettin stol, protrljao bradu i na trenutak pogledao lopticu. - ini se da se ovakav udarac ne moe odigrati - promrmljao je prije nego to se diskretno sagnuo kako bi uzeo lopticu. Krenuo se vraati u ured i stavio je palicu na rame. Uskoro se ponovo vratio i sa sobom donio alicu kave koju je stavio na Lorettin stol. - To je zato to me niste prijavili odboru za ljudska prava - rekao joj je i namignuo. - Zato biste vi meni trebali zahvaljivati - rekla je Loretta oduevljena time to joj se popravilo raspoloenje, a moda e joj to pomoi i da je gla va prestane boljeti. - Ja sam ta koja bi vama trebala donijeti kavu. - Maaa - odgovorio je i odmahnuo rukom. - To je sve to mi daju da radim ovih dana. Kravata mu je stajala ukoso, to je inae bila njegova osobina pa mu je Loretta prstom pokazala da prie blie. Nagnuo se nad rub stola dok mu je ona namjetala kravatu. - Kako su vam djeca? - upitao je. - Pretpostavljam da brzo odrastaju. Loretta se nasmijala. - Ponekad mislim da ne odrastaju ba tako brzo, ako znate na to mislim. - Ono to vam je potrebno u ivotu jest dobar mukarac koji bi vam pomogao u svemu tome - rekao je Pace. Potapao se po prsima i nakratko zakaljao. - Ja bih vam predloio sebe, no bojim se da su ove stare kosti ve gotovo potpuno iscrpljene. - Oh, ja ne bih to rekla - odgovorila je. - No i vama bi dobro dola dobra ena koja bi brinula o vama. - Mislite li na nekoga posebno? - upitao je. - Ne ba - slegnula je ramenima. - Ponudila bih se, no, iako bi mi dobro doao pravi mukarac, zapravo bi mi koristila ena.

- Hmmm, ne mogu vam pomoi na tom podruju - nasmijao se ef. - No obavjetavat u vas o tome. Popravio je kravatu i kimnuo glavom prema njoj. - Hvala vam to me smatrate dobrom prilikom. Nakon toga ponovo je stavio palicu na rame i otiao u svoj ured. - Hvala na kavi - rekla je za njim. Loretta je uzdahnula i ponovo skrenula pozornost k raunalu. Poslije toga poslijepodneva napokon si je dopustila stanku i otila na toalet. Dok se vraala prema svojemu stolu, zaustavila se kako bi popriala sa Shirley, jo jednom pravnom pomonicom. Poput Lorette, Shirley je bila sama i bila je u ranim tridesetim. -i? Kako napreduje utrka takora? - upitala je Shirley nakon to je Lo retta sjela u stolicu uz njezin stol. - ini se da takori vode - rekla je Loretta umorno. Zatvorila je oi na trenutak i poela masirati elo. - Imam jaku glavobolju danas. Shirley ju je zabrinuto pogledala. - Je li ti loe? - Samo trebam pojesti neto. - I meni se ini - rekla je Shirley. - Toliko si mrava da mi je zlo od toga. Sve to ja radim je da jedem i da se debljam. Kako moe ostati tako mrava? Loretta je slegnula ramenima. - Pretpostavljam da ne traim hranu tako esto. Iako je to rekla u ali, bila je to istina. Loretta je rijetko imala vremena za vie od kave i tosta za doruak. Ruak joj se sastojao od sendvia i jo jed ne alice kave iz restorana u prizemlju. Rijetko je jela neto izmeu obroka. Do vremena kada se Loretta vraala kui s posla, najbolje to je mogla smi sliti za sebe i djecu bilo je da odu u restoran ili da odmrzne gotovu veeru iz hladnjaka. Loretta je sve to eljela bolje obaviti i barem skuhati veeru, no jednostavno nije imala snage za to. - Pa, kako su ti djeca? - upitala je Shirley. - Jesi li im pronala novu dadilju? - Danas poinje raditi - odgovorila je Loretta. - Ve sam poela misliti da je nikada neu pronai. - Tko je ona? - upitala je prijateljica. - Gdje si je nala? - Dala sam oglas u novine - objanjavala je Loretta. - Bio je u novinama tjedan dana. Vjeruje li da se samo dvoje ljudi javilo na njega? - Koga si onda odabrala? - Apsolventicu koja studira dizajn na Rhode Islandu. Zove se Brenda. Ona mi se inila dovoljno pouzdanom.

- Tko je bila druga osoba koja se javila? - ispitivala je Shirley. -i druga je bila dobra, pretpostavljam - odgovorila je Loretta. - Starija Talijanka pa nisam bila sigurna hoe li se snai s djecom. I ne znam, bilo je jo neto u vezi s njom zbog ega sam se osjeala... - Kako? - rekla je Shirley. - Osjeala sam se krivom - Loretta je napokon priznala. - Pa kako joj je to uspjelo? - nasmijala se Shirley prijateljici. - Kada sam je pitala ima li iskustva, poela mi je priati o svojoj djeci i unucima, te o ostatku obitelji. inilo mi se da je jako bliska s njima. - to je u tome loe? - Oh, nita - rekla je Loretta. - Samo me natjeralo na to da se preis pitam, to je sve. Kao to zna, moj obiteljski ivot nikada nije bio poput epizode Cosby showa. A zatim me udno pogledala nakon to me pitala o ocu Willa i Penny i nakon to sam joj rekla da nas je davno napustio i kako nikada nismo niti bili oenjeni. Na to nije nita odgovorila, no zakljuila sam da to ne odobrava. Mislim da je ona katolkinja ba poput moje majke. - Katolici znaju biti takvi - zakljuila je Shirley. - Pretpostavljam - rekla je Loretta. - No sada mi nije potrebno da se osjeam krivom. U svakom sluaju, odluila sam zaposliti djevojku. - Sigurna sam da e posao dobro obavljati - rekla joj je Shirley. -i ja - rekla je Loretta i nasmijala se. Ustala je i vratila se do svog stola. Kada je sjela u stolac, primijetila je crveno svjetlo na svojemu telefonu koje je oznaavalo da joj je netko osta vio poruku. Bilo je trenutaka kada je Loretta shvaala da je okvir njezina ivota na pravljen poput kule od karata. Ako ga dotakne i izvue samo jednu kartu, sve e se sruiti u samo jednom trenutku. Bilo je to stanje kojeg je bila svjesna godinama nakon to je David oti ao i ostavio je da sama odgaja dvoje djece. Loretta je ivjela u strahu od mnotva svakodnevnih obinih dogaaja koji su mogli izazvati katastrofu u njezinu ivotu. to ako se automobil pokvari? to ako grijanje prestane raditi? Koga e nazvati da joj to popravi i koliko e to stajati? Novac, to jest njegov manjak, uvijek joj je bio na pameti. to ako joj iskopaju te lefon, kabelsku televiziju ili struju? Ili to ako jedna od milijun moguih stvari poe krivo? Kao i ba toga dana kad je nazvala kui i otkrila da se dadilja koju je upravo unajmila nije pojavila nakon to su se djeca vratila iz kole.

- Kako to misli da nema nikoga osim Willa i tebe? - panino je proaptala Loretta kada je odgovorila na Pennyn poziv. - Brenda je trebala biti tamo prije pola sata. - Pa, Brende ovdje nema, mama - odgovorila je Penny. - Morala sam uzeti klju iza potanskog sanduia kako bih otvorila vrata. Loretta je stavila ruku na elo i zaklopila oi. Duboko je uzdahnula kako bi se smirila dok je pokuavala odluiti to e uiniti. Otvorila je oi i vi djela da su vrata ureda Arnolda Granta otvorena. eludac joj se stisnuo. Grant je iziao iz ureda i poeo hodati prema njoj. Iako se osjeala kao da e zaplakati, Loretta je stavila telefonsku slualicu preko ramena i natjerala osmjeh na lice, unato tome to je primijetila registar s nerijeenim pred metima u njegovim rukama. Znala je to je sljedee eka. - Loretta, moete li pregledati ovo umjesto mene i odmah napisati to treba? Treba mi to za sastanak koji e biti za sat vremena. - Naravno. Odmah u to poeti raditi, gospodine Grant. - rekla je shrva na Loretta u nadi da on nee uti priguen glas njezine keri iz telefonske slualice. Kada joj je ef otiao, stavila je slualicu natrag na uho. - Mama? Mama? Jesi li jo tu? - Da, Penny, ovdje sam. - Mama, ne brini se - ustrajala je kerka. - Brenda je upravo dola. eli li razgovarati s njom? - Naravno da elim - rekla je Loretta, - no ne mogu odmah. Napiite zadau, a ja u razgovarati s Brendom im doem kui. Brenda je imala uvjerljiv izgovor za kanjenje kada se Loretta napokon vratila kui i porazgovarala s njom - rekla je da je imala vaan sastanak s mentorom. Loretta je bila preumorna da bi posveivala pozornost poje dinostima. Brenda se iskreno ispriala i uvjerila je da vie nikada nee zakasniti. Loretta je dala Brendi jo jednu ansu. Sljedee poslijepodne nazvala je kako bi provjerila da je Brenda dola na vrijeme, no telefonska linija bila je cijelo vrijeme zauzeta. Bila je sigurna da su svi sigurno doli kui. No u isto vrijeme izjedalo ju je to ju je svaki put kada bi nazvala doekao zauzeti signal. Tako je bilo sve do veeri kada je dola kui i rekla Brendi da moe ii kui. Will joj je rekao da je Brenda provela cijelo poslijepodne telefonirajui. Lorettin se tlak jo malo povisio. Sljedeeg jutra Loretta je ostavila poruku uz telefon u kojoj je zamolila Brendu da oslobodi telefonsku liniju. Na njezino olakanje, telefon je zvo-

nio kada je toga poslijepodneva zvala kui. Brenda je odmah odgovorila i rekla joj da su Will i Penny kod kue. Sve je bilo u redu. Te veeri sin i ki nisu joj imali mnogo za rei kada su sjeli ispred televizora i jeli pizzu. Ignorirali su je kada ih je pitala kako im je proao dan. Sumnjala je da neto nije u redu, no od njih nije mogla izvui nita. Ta zabrinutost nastavila se i sljedeeg jutra sve dok napokon nije odlu ila neto poduzeti. Loretta je radila do ruka, a onda je zamolila da izie ranije s posla. Kada je dolo to vrijeme, odjenula je kaput, uzela torbicu i pourila prema automobilu. Loretta se uzrujala im je ispred kue ugledala jo jedan automobil uz Brendin kada se vraala s posla. Bilo je blizu etiri sata i sunce je brzo zapadalo. Svjetla na katu bila su upaljena. Will i Penny, pretpostavljala je, bili su u svojim sobama. Kada se uspela stubama ispred kue, pogledala je kroz prozor. Tada je shvatila. U dnevnoj sobi na kauu leala je Brenda s nekim mla diem. Na svu sreu, njih dvoje nisu se posve skinuli, no bilo je oito da su jedno drugome davali opirne instrukcije iz anatomije. Kada je otvorila ulazna vrata i ula unutra, uputila je mladiu leden zloban pogled sve dok on nije naglo pokupio svoje stvari i pobjegao kroz vrata. Tada se okrenula prema Brendi koja je pocrvenjela u licu. - Mogu vam to objasniti, gospoo Simmons - rekla je Brenda nervozno dok je pokuavala ustati. - Sigurna sam da moe - odgovorila je Loretta. - No nemoj se uzruja vati u vezi s tim. Nakon to je Brenda pokupila svoje stvari, Loretta je sjela na dno stuba i odsutno buljila u pod. Uzdahnula je, stavila laktove na koljena i podboila bradu rukama. Will i Penny spustili su se dolje i sjeli pokraj nje na stubu iznad. Skrivali su se gore sve dok Brenda nije otila. - Nismo ti to eljeli rei, mama - rekla je Penny. - Znamo koliko si se muila da pronae nekoga. - Znam - rekla je Loretta. - ao mi je zbog svega ovoga. - Nije nam nitko potreban - rekao je Will pokuavi je razvedriti. - Do voljno smo veliki da se brinemo sami za sebe. - Ima pravo, mama - sloila se sestra. - Mi to moemo. Loretta se okrenula prema njima, primila ih za ruke i privila ih k sebi. Poljubila ih je oboje u elo. - Hvala vam, klinci - rekla im je. - No nikada vas neu ostaviti same. Nikada. Uzdahnula je duboko i ustala.

- to e sada uiniti? - upitao je Will. - Ono to uvijek napravim. Prijei u na plan B. - Koji je plan B? - rekao je. - Rei u vam kada budem sa sigurnou znala. - odgovorila je Lo retta. Otila je u kuhinju i pregledala papire na radnoj ploi sve dok nije pronala onaj koji je traila. Podignula je telefonsku slualicu i okrenula broj koji je zapisala na papir. Telefon je zazvonio samo dva puta prije nego to se osoba javila. - Dobar dan, gospoo Campanile - rekla je. - Oprostite to vam sme tam. Pri telefonu je Loretta Simmons...

ETVRTO POGLAVLJE
NAKON TO je spustila telefonsku slualicu, Francesca je ostala sjediti za kuhinjskim stolom. Poziv Lorette Simmons prilino ju je iznenadio. Bio je etvrtak naveer i vie od sedam dana prolo je bez ijedne rijei od mlade ene s kojom je razgovarala o poslu. Kako su dani prolazili i kada je postalo oito da je ena odabrala nekog drugog da se brine o njezinoj djeci, Francesca je shvatila da je sve zavrilo najbolje to je moglo. Peg i ostale imale su pravo: ona najvjerojatnije nije bila spremna na sve to. Te veeri, kada je sjela za stol i jela tjesteninu iz zdjelice, Francesca je odluila zaboraviti sve to i prestati misliti o tome ba u trenutku kada je zazvonio telefon. Ne bi se ba moglo rei da je time bila posebice iznenaena. Iznenadila se tek kad joj je Simmonsica rekla da bi trebala poeti raditi odmah sljede i dan, u petak! Francesca je bila toliko osupnuta da je nije mogla odbiti. Naravno da je mogla doi sutra, rekla joj je Francesca. Kada je ponovo razmislila o svemu, ispunio ju je udan osjeaj straha i sree. Ustala je kako bi odnijela praznu zdjelicu u sudoper. - U to sam se to upustila, Leo? - rekla je naglas dok je ispirala zdjelicu i stavljala je u perilicu. - Jesam li poludjela ili to?

FRANCESCA JE pronala klju od kue iza potanskog sanduia ba gdje joj je Loretta rekla da e ga ostaviti. Oklijevala je na trenutak stajavi na hladnom stubitu ispred ulaznih vrata. Znala je da nikoga nema kod kue, no istodobno htjela je ostaviti dobar dojam u prvom dolasku. Fran cesca je oduvijek vjerovala da svaki dom ima vlastitu osobnost, vlastitu duu osobite energije. Kada je ugurala klju i okrenula ga, Francesca je osjetila ozraje srameljivosti i nesigurnosti u domu, neto to je odavalo dojam da to mjesto nije prualo sigurnost. Budui da je bilo tako, ula je polako i puna potovanja dajui si vremena da se privikne na takvo ozraje. Francesca je kroila unutra i zatvorila vrata. Stajala je tako neko vrijeme promatrajui unutranjost doma dok je skidala kaput i eir. Malo toga se promijenilo od njezina prvog posjeta kada je dola na razgovor za posao. Stan nije bio prljav, no u njemu je vladao organiziran nered, to se moglo i oekivati u kui u kojoj je zaposlena majka sama odgajala dvoje djece. Francesca je izula izme i obula papue prije nego to je ula u dnevnu sobu koju je pregledala svojim iskusnim okom. Iako je ve bio kraj sijenja, blagdanski ukrasi jo su visjeli na prozorima i umjetnom boinom drvcu koje je stajalo u kutu. Jastuci na kauu bili su nabacani jedan preko drugo ga, a na stoliu je bilo pobacano neto to je izgledalo kao nekoliko dana stare neproitane novine. Na rubu stola uz kau ugledala je hrpicu mrvica, koja je dokazivala da je nedavno netko jeo gledajui televizor. Kuhinja je bila katastrofalna. Kada je ula u nju, Francesca je vidjela da su radne ploe prekrivene kolskim papirima, potom i drugim stvarima. Sudoper je bio pretrpan prljavim posuem, alicama i jedaim priborom. Francesca je izila iz kuhinje i otila u hodnik te pogledala prema stuba ma. Na prvih nekoliko bio je samo uzak prolaz jer su na njima, razbacane posvuda, bile cipele, etke za kosu, knjige i drugi predmeti. Iako ju je zna tielja vukla da ode gore, Francesca je odluila ostati dolje. Ve je vidjela dovoljno da shvati s ime se ta majka morala boriti. Francesca se vratila natrag u dnevni boravak i sjela na kau priekati djecu. Malo poslije, kada je zaula djeje glasove ispred ulaznih vrata, posko ila je. Kada je dvoje djece ulo unutra, Francesca je ustala eljno ih ie kujui prekrienih ruku. Djeak i djevojica pogledali su je paljivo dok su stajali u predvorju i skidali kapute i kape. Francescino srce rastopilo se u trenutku kada je ugledala dvoje djece. Bila su neodoljiva! Djevojica je, koliko je Francesca mogla procijeniti,

bila na pragu puberteta. S dugom, tamnom kosom i vitkom figurom, bila je predodreena da jednoga dana bude prelijepa mlada dama, no sada je jo bila dijete. Djeak je bio manji od svoje starije sestre, njegova kosa bila je jednako tamna, no puna neodoljivih uvojaka koji su se kovrali i prekri vali mu elo. Njegove velike radosne oi gledale su kroz naoale metalnih okvira, a izgledao je poput profesora entomologije koji je upravo ugledao prilino zanimljiva kukca. - Zdravo, djeco - rekla je oklijevajui. - Moje ime je gospoa Campa nile, ja sam vaa nova dadilja. Djevojka ju je arogantno pogledala. - Moje ime je Penny - odgovorila joj je mladenakim prkosnim tonom. - Ja nisam dijete pa mi niti ne treba dadilja. - Penny - proaptao je djeak - sjeti se to nam je mama rekla. - Oh, to je potpuno u redu - Francesca je uvjeravala djeaka. - Moja pogreka. Vas dvoje ste mnogo odrasliji nego to sam pretpostavljala. Ta primjedba ublaila je sestrin nastup. - Pretpostavljam da tvoja sestra ima pravo - nastavila je Francesca. - Moramo smisliti neko novo ime za mene. To je rekla i pribliila se stoliu kako djeca ne bi vidjela prirunik o uva nju djece koji je virio iz njezine torbe, a koje je ponijela da prekrati vrijeme dok ih eka. Na njezino olakanje, prirunik nisu primijetili. - A kako se ti zove, mladiu? - Francesca je upitala djeaka iako je to ve znala. - Ja sam Will - rekao je. - Krasno - rekla mu je. - Imam unuka koji se zove Will i koji je ba tvojih godina. Zadovoljstvo mi je upoznati vas oboje. - Da, valjda - rekla je Penny i prola pokraj nje u kuhinju. Will ju je pratio i na brzinu preko ramena pogledao Francescu dok je prolazio pokraj nje. - Ako bilo to trebate... Francesca je viknula za njima, no ni jedno nije odgovorilo. Nije se eljela mijeati u njihove navike nakon kole i jedno stavno ih je ispratila pogledom. Ostala je u dnevnoj sobi i sluala ih kako apuu pretraujui po hladnjaku. Nasmijala se jer joj je ta scena bila dobro poznata. Mnogo se stvari promijenilo otkada je podigla svoju obitelj, no jedna stvar ostala je ista: djeca uvijek dolaze iz kole gladna. Nekoliko minuta poslije, Will i Penny izili su iz kuhinje. Na Francescino razoaranje Penny je nosila vreicu ipsa, a Will zdjelicu sladoleda. Nije bilo nita loe u tome da djeca poslijepodne neto pojedu, no od sveg srca eljela im je rei da trebaju uzeti neto zdravije. No znala je da to nije njezin posao. Dvoje djece ponovo je prolo pokraj nje bez rijei i krenulo

gore u svoje sobe. Francesca nije bila sigurna to e sljedee uiniti pa se vratila na kau i izvukla knjigu o uvanju djece. - Oprostite to malo kasnim - rekla je Loretta dok je banula na ulazna vrata nosei vreicu s namirnicama u jednoj, a torbu u kojoj su bile njezine radne cipele i torbicu u drugoj ruci. Spustila je torbu s cipelama na pod, utnula vrata za sobom i pourila prema kuhinji. Sat na kaminu pokazivao je pet i etrdeset pet. Loretta je kasnila 15 minuta, ali Francesca nije marila za to. Zapravo, bila je udubljena u knjige i vrijeme joj je brzo prolazilo. - U trgovini je bilo kao u zoolokom vrtu! - rekla je mlada ena dok je urno prolazila pokraj Francesce s vreicom namirnica. - Eh, petak naveer. to ste oekivali? - rekla je Francesca i krenula prema kuhinjskim vratima. Navirila se znatieljno unutra da vidi to je Loretta donijela kui. - Planirate li kuhati za obitelj veeras? - upitala je. - Oh, ne - rekla je Loretta nasmijavi se. - Tko ima vremena za to? Uo stalom, znam samo prokuhati vodu. - Kuhanje nije teko nauiti - rekla je Francesca. - Moda jednoga dana, kada u imati vremena. No zasad u trgovinama imaju sjajnu i vrlo praktinu gotovu hranu. - Donesete kui, ubacite u mikrovalnu i posluite veeru. Bez nereda. Bez urbe. Nema lonaca i tava koje treba istiti. Tako je najbolje. - Pretpostavljam - rekla je Francesca dok je gledala mladu majku kako iz vreice vadi plastine posude i stavlja ih na stol. - to ste kupili? - Mesnu trucu - rekla je Loretta i otvorila jednu posudu. -i pire krum pir i povre. To je stvarno ukusno. - To je u redu - rekla je Francesca. - Pa, sigurna sam da ete vi i djeca uivati u tome - dodala je prije nego to se vratila natrag u dnevnu sobu da pokupi svoje stvari. U trenutku kada je Loretta izila iz kuhinje, Francesca je ve obukla izme i kaput. - Nadam se da vas nisu gnjavili - rekla je Loretta dok je pretraivala torbicu, a starija ena navlaila kapu preko uiju. - O, ne - rekla je Francesca i nasmijala joj se. - Bili su savreni. Lijepo smo razgovarali kada su doli doma, a zatim su otili ravno gore... pretpo stavljam napisati zadau. Krenula je prema vratima. - Nemojte jo ii - rekla je Loretta dok je i dalje pretraivala torbicu. - Nisam vam platila - rekla je. - Gdje su mi ekovi?

- Molim vas, ne brinite za to - rekla joj je Francesca. - Danas je bila prigoda da se upoznamo. Danas ja astim. - A ne, to nije u redu - pobunila se Loretta. - Kraj je tjedna i zasluili ste da budete plaeni za svoje vrijeme. - Vjerujte mi, to stvarno nije potrebno. Nadoknadit ete mi to sljedeeg petka - rekla je Francesca i potapala je po ruci. - A sada veerajte s dje com. To je mnogo vanije. Nakon toga joj je Francesca poeljela laku no i krenula prema vratima. Nakon to je prela putem ispred kue i sjela u automobil, Francesca je u sebi zapjevala dok je vezala pojas i stavljala klju u bravu. Kada je upalila automobil, motor je zakaljao poput puaa rano ujutro prije poetka dana. Francesca je zijevnula jer joj je dan bio dug. Ubacila je u brzinu i udaljila se od kue ne primijetivi da je s prozora gledaju tri para znatieljnih oiju. Loretta je gledala kroz prozor sve dok se starija ena nije odvezla. Kada joj je automobil nestao s vidika, okrenula se od prozora i vratila se u ku hinju. Pogledala je pretrpan stol i sudoper prepun posua. Nadala se da e gospoa Campanile ostati u dnevnoj sobi kako bi je potedjela ponienja kada ugleda katastrofu dok je ona vadila namirnice za veeru. Umjesto toga, staro njukalo dolo je ba za njom. Kao da to ve nije bilo dovoljno, nego ju je suptilno i pouavala kuhanju! Ba joj je to sada bilo potrebno - da osjea krivnju koju joj je nametnula dadilja njezine djece. Loretta je provirila kroz kuhinjska vrata i pozvala djecu na veeru, no oni su se ve gurali i laktarili spustivi se niza stube. - Hej, uzviknula je Loretta. - Koliko vam puta moram rei da se ne naguravate po stubama? - Ona je poela - poalio se Will. - Otiite oprati ruke prije veere - rekla im je Loretta. - Mama, gdje si nala tu gospou? - uzviknula je Penny nakon to su se okupili za stolom kako bi veerali. - Sigurno ima, to ja znam, stotinu i pedeset godina. Mlada djevojka uzela je pire krumpir i odnijela tanjur u dnevnu sobu kako bi mogla gledati televizor dok jede. - Stvarno, mama - upao je Will prije nego to je stavio pun zalogaj mesne truce u usta. - Gdje si pronala tu gospou Compabompa ili kakose-ve-zove? U starakom domu? - Nakon toga uzeo je tanjur i otiao se pridruiti sestri. - Bilo je dosta od vas dvoje - viknula je majka za njima. - Meni se ini

kao vrlo draga ena. I ona se zove gospoa Campanile. Moete je zvati gospoa C ako vam je preteko za upamtiti. Budui da nije eljela nastaviti razgovor o tome, Loretta je promijenila temu. - Nadam se da nijedno od vas nema puno zadae za ponedjeljak - re kla im je. - Ako imate, ponite je sada pisati jer ne elim sluati o zadai u nedjelju naveer oko deset sati. - Ja radim na projektu s Jennom - objavila je Penny. - Tako da e mi veeras trebati raunalo. - Ali ja sam htio na internetu provjeriti stranice Yu-Gi-Oh! - negodo vao je Will. - Moja kolska zadaa vanija je od tvoje glupe kartake igre. - odgovorila mu je sestra. - To nije u redu, mama. - protestirao je Will. - Sve to e raditi, bit e da se spoji na chat i da pria s prijateljicama. - Dosta! - zamolila je Loretta. - Dopusti sestri da malo radi, a nakon toga ti radi to god eli. Vas dvoje ste ve dovoljno odrasli da to rijeite meu sobom. Ako to ne moete i ako se ova stalna svaa nastavi, jedno stavno u se rijeiti raunala i to e biti to. - Kako god - rekla je Penny. -i kakav je dogovor, mama - upitao je Will. - Hoe li se gospoa vratiti u ponedjeljak? - Gospoa Campanile? Nadam se da hoe. - Kako to? - Zato to trenutano nemam plan C - rekla mu je. U rano subotnje poslijepodne Francesca se zaustavila ispred knjinice kako bi vratila knjige o uvanju djece. Kada je ula, Peg i ostali bili su unu tra i pretraivali video-kasete koje bi mogli naveer gledati. Francesca im je podnijela iscrpno izvjee i slegnula ramenima. - Barem nisam trebala kuhati niti istiti, a i nije da sam bila u iskuenju. A juer ujutro bila sam toliko rastresena kada sam se pokuavala organizirati da nisam niti pomi slila neto pripremiti djeci za jelo nakon kole. Trebali biste vidjeti kakvo smee oni jedu! - Daj im da jedu to god hoe - rekla je Peg i odmahnula rukom. - Bolje ti je da to ne radi. Ako to napravi samo jedanput, oekivat e svaki dan. Usto, nikada ne zna ima li jedno od njih neku alergiju na hranu. - Alergiju na hranu? - Da - sloila se Natalie. - Nisu li nauila neto iz tih silnih knjiga o

uvanju djece? Mnogo je djece danas alergino na kikiriki i bogzna to jo. Mora biti oprezna. - Ispriaj nam i runiju stranu - rekla je Peg. - Je li kua bila neuredna? - Ne tako jako - rekla im je Francesca. - Vidi se da netko unutra ivi, ako znate na to mislim. Mislila sam to poistiti prije nego to se majka vrati kui. - Da se nisi usudila! - razljutila se Peg. - Ne brini se. Nisam ni prstom maknula - Francesca ih je uvjeravala. Connie se prislonila uz nju i gurnula je laktom. - A kakva su bila djeca? - pitala je, a oi su joj zasjale. - Kakvi su? - Oh, trebale ste ih vidjeti! - radosno je rekla Francesca i stavila ruke na srce. - Zbilja slatki? - uzdahnula je Natalie. - Mogle bi ih tipati za obraze sat vremena da ste ih samo vidjele. - Zna se kakva su ta slatka djeca - upozorila ju je Peg. - S tim najslai ma uvijek je najvie problema. - Pa moda i ima pravo - rekla je Francesca. - Nisam se ba najbolje nala s njima. Ne mislim da su loi, nisam stekla takav dojam, no mislim da im je neto silno potrebno. - to? - upitale su tri prijateljice u jedan glas. - Jo ne znam - rekla je Francesca. - No otkrit u. Poslije toga poslijepodneva Francesca je otila u crkvu. Stigla je tamo ranije i poela moliti krunicu. Francesca se voljela posvetiti samo sebi u tiini crkve prije mise. Te veeri krunica i misa nisu bili dovoljno rastereenje kao to su inae bile. Od uvodnih molitava do priesti Francesca se nije uspijevala usre dotoiti, cijelo je vrijeme mislila na prvi dan proveden kod Simmonsovih. Osjeala je krivnju zbog toga to nije rekla svojoj djeci to namjerava uiniti, iako je bila strogog uvjerenja da je to njezina, a ne njihova stvar. Osjeala je i grinju savjesti jer nije bila potpuno iskrena s prijateljicama u knjinici. Imale su pravo, naravno, da postoje ljudi koji iskoritavaju to to im se netko brine za djecu. Nekako joj se Loretta Simmons nije inila kao jedna od njih. No znala je da sve dok bolje ne upozna mladu majku i djecu, mora biti vrlo oprezna u procjeni. Budui da nije bila dobro raspoloena, Francesca je samo nakratko po zdravila oca Buontempa kada je nakon mise izila iz crkve. Zimska je no pala na grad poput tamnog plata, a Francesca je drhtala dok je ila prema automatu za naplatu parkiranja. Kada je sjela za upravlja i gurnula klju u

bravu, motor se nije odmah upalio, to je u njoj izazvalo dodatnu bojazan. Iz treeg pokuaja motor se upalio i Francesca je ubacila u brzinu prije nego to se motor ponovo uspio ugasiti. Kada se dovezla ispred kue bila je iznenaena kada je pred njom ugle dala jo jedan automobil. Parkirala se i pourila po putu prema ulaznim vratima. Kada je ula unutra, skinula je kaput i kapu pa otila ravno u kuhinju. U kuhinji je za stolom ugledala mladia koji je prelistavao novine. Mladi nije rekao nita, jedva ju je pogledao, nasmijao se i nastavio itati novine. Osjeajui nezadovoljstvo zbog takve samodopadne dobrodolice, Francesca se pokuala natjerati da se naljuti, no od toga nije bilo koristi. Srce joj je poelo bre kucati. Pa kako i ne bi? Joey se vratio kui. Francesca je napunila lonac vodom i stavila ga na tednjak. U njega je ubacila malo soli, upalila plin i stavila poklopac na lonac. Dok je ekala da voda prokuha, ogulila je i nasjeckala dva enja enjaka. Stavila je enjak na tavu s maslinovim uljem, zatim je dodala malo maslaca i crvene paprike prije nego to je smanjila plamenik da se enjak lagano pirja. Joey je jo bio za stolom i itao sportske vijesti. Otkada je doao, jedva je s majkom progovorio dvije rijei. Ta suzdrljivost koja je izgledala poput ignoriranja, nije bila njegov odabir. Joey je, Francesca je to dobro znala, jednostavno naslijedio oevo neuobiajeno stanje stalne spokojnosti. Fran cesca gotovo nikada nije ula da joj sin u bijesu podigne glas ili da izgubi strpljenje na nain na koji su ga gubile njegova majka i sestre. - Sve to imam za jesti su tjestenina, zelena salata i krastavci - rekla mu je. - Da sam znala da e doi, zaustavila bih se u trgovini. Joey je slegnuo ramenima i lagano isturio bradu kao da eli rei da to god ona skuhala, bit e dobro. Francesca je skinula poklopac s lonca. Voda je ba poela kipjeti tako da ju je doekao oblak vrue pare. Otvorila je paket tjestenine i spustila duge lomljive rezance u vruu vodu. - Voljela bih kada bi prestao igrati tu suludu igru - rekla mu je. - Prestar si za to, zna. Jednoga dana zbilja e se ozlijediti. A tada e ti biti ao. Joey je ustao i otiao do hladnjaka po sir. Zatim je ponovo sjeo i stavio sir na stol. Kada je tjestenina bila skuhana u vreloj vodi, Francesca ju je procijedila u sudoperu. Protresla je sito prije nego to je vrele rezance stavila u tavu s enjakom i maslinovim uljem.

Joey je i dalje znatieljno prouavao novine koje je odloio tek kada je vidio da majka nosi tavu na stol. Stavila ju je na podloak na sredini stola i pokazala mu glavom da se poslui dok ona zavri s pripremom salate. Joey je napunio zdjelicu za sebe i zdjelicu za majku prije nego to je poeo jesti. Francesca je bila sretna kada je primijetila, dok je sjedala za stol, da Joey uzima hranu drugi put. -Nedostajalo mi je ovo. Uzdahnuo je zadovoljno dok je prevrtao tjeste ninu po viljuci. Kada mu se pribliila, Francesca je odmaknula kovravu kosu s Joeyeva lica i otkrila runu oteklinu. - Pogledaj to si uinio s prelijepim licem koje smo ti otac i ja dali. Kako ti je to samo uspjelo? - Netko me pogodio nogom kada sam se sagnuo za vrijeme utakmice protiv... - Stani. Nemoj mi vie govoriti. ao mi je to sam pitala. Joey je slegnuo ramenima i ponovo se posvetio zdjelici tjestenine. Fran cesca ga je promatrala nekoliko trenutaka. - Pa - upitala ga je. - Jesi li pronaao? Joey ju je upitno pogledao. - Pronaao to? - Zna, ono to si traio - odgovorila mu je. - Jesi li to pronaao dolje na drugoj strani svijeta? - Zato misli da sam traio neto? - Svatko neto trai. U tome se i sastoji ivot. U potrazi za pravim vrijednostima od kojih se osjea ispunjenim, posebice nakon to neto izgu bi. No zna, moe trati po svijetu koliko god hoe, no ono to trai je ba ovdje - rekla mu je stavljajui ruku iznad srca. - Tu e doznati to si traio i tu e to i pronai - samo ako se malo usredotoi umjesto da tri uokolo. - Zastala je na trenutak. - Prole su gotovo etiri godine. Vrijeme je da ponovo pone oslukivati svoje srce. Joey je jo jedanput slegnuo ramenima i na taj nain joj dao do znanja da nema smisla nastavljati tu temu. Umjesto toga, pogledao je zdjelu na radnoj ploi. Francesca je kimnula, lagano ga pogladila po glavi i otila po salatu. - Drago mi je da si se vratio kui - rekla mu je. -i meni je lijepo to sam se vratio - rekao je. - Pa to si ti radila? Jesi li ti pronala ono to si traila? - Ba si znatieljan! - odgovorila mu je majka i nasmijala se dok je stav ljala salatu na stol. - Sada uti i jedi. Joey je ostao jo malo nakon veere i priao s Francescom o putovanju

po Australiji prije nego to ga je svladao umor od letenja i vjee mu se poele sklapati. Francesca je znala kako nema koristi od uvjeravanja da ostane i da prespava u svom starom krevetu, pa je, prije nego to je postalo prekasno, ispratila sina koji je zijevao na vratima. Nije eljela da zaspi za upravljaem dok se bude vraao u svoj stan. Prije nego to je Joey otiao, rekla mu je da sutradan doe na veeru - i da ponese prljavo rublje. Stajala je na vratima i gledala ga kako odlazi. Bila je tuna to je odlazio, no sada je barem imala ispriku ispei krasne kotlete koje je uvala u zamrzivau.

PETO POGLAVLJE
OH draga, to smo danas svjei i razbaruenog repa - rekla joj je Shirley u ponedjeljak ujutro u prolazu. - Kava e biti gotova svake sekunde - do dala je razdragano. Loretta se nikada preko vikenda nije uspijevala odmoriti iako joj je tijelo udjelo za tim. Ovaj koji je proao, bio je isti kao i svi do sada. Umjesto da odspava u subotu ujutro, Loretta se izvukla iz kreveta i poela pospre mati kuu prije nego to su se djeca probudila. Odluila je kuu dovesti u red prije nego to se gospoa Campanile vrati u ponedjeljak poslijepodne. Loretta nije mogla odrediti zato je se toliko ticalo miljenje starije ene o odravanju kue. to god bilo, sama pomisao na to tjerala ju je u akciju. Poela je u dnevnoj sobi gdje je napokon raspremila boine ukrase u ku tije, spremila boino drvce i sve zajedno odnijela u podrum. Loretta je tada iznijela i usisiva. Nije dugo usisavala, a zvuk aparata probudio je djecu iz drijemea. Will i Penny uskoro su sili niza stube i poeli svoj subotnji ju tarnji ritual u kojem su se izleavali, gledali animirane filmove i jeli ispred televizora te ignorirali mrvice koje su padale po podu koji je Loretta prije nekoliko minuta usisala. Njihove alice i tanjuri ponovo su napunili sudoper koji je ona nedavno ispraznila. itav krug ponovo se zavrtio kako je vikend napredovao i doao je ponedjeljak ujutro. Loretta je stajala na vratima i po kuavala pouriti Willa i Penny prema automobilu kada je s razoaranjem shvatila da je prizemlje u slinom stanju u kakvom je bilo i u petak naveer.

Kada je sjela za stol, Loretta je zijevnula dok je ekala da se upali ekran raunala. Shirley se uskoro pojavila s obeanom alicom kave. -i kako se apsolventica dizajna na Rhode Islandu pokazala kao dadilja? - upitala je Shirley i sjela na rub Lorettinog stola. Loretta je zakolutala oima. - Zar ti nisam rekla? Morala sam je se ri jeiti. - Zatim je ispriala sve neugodne okolnosti koje su je natjerale da apsolventici da otkaz. - Kakva mala drolja - uzrujavala se Shirley. - Pa tko e ti sada uvati djecu? - Pogodi. - Ne valjda ona starija Talijanka o kojoj si mi priala. - nasmijala se Shirley. - Rekla si da ti se nije svidjela jer si se zbog nje osjeala krivom. - Tako je i bilo - odgovorila je Loretta. - No nisam imala izbora. Kada sam je nazvala, odmah se javila. Shirley je htjela doznati to vie pojedinosti o dadilji, no gospodin Pace uao je kroz vrata. Bilo je prilino rano za dolazak starijeg partnera u ured; veinom se tamo nije pojavljivao prije deset sati. - Dobro jutro, gospodine Pace - rekle su uglas. - Dobro jutro, gospoe - rekao je stariji gospodin dok je stajao uz ormar i polako skidao kaput. - Molim vas, nemojte biti tako iznenaene. Znate, i ja moram ponekad raditi. - Izvadio je vjealicu, stavio kaput na nju i sve zajedno nemarno odloio u ormar. - Donijet u vam alicu - rekla je Shirley i otila. Pace je priao Loretti. - Planirate li raditi cijeli dan? - upitala je. - Danas nam dolazi novi klijent. Tvrtka se zove New England Trucking. To je obiteljski posao Hadleysa. Znam ih ve godinama pa su me partneri izvadili iz naftalina jer su mislili da bih ja taj posao mogao najbolje obaviti. Sjeo je pokraj stola dok mu je Shirley namjetala i stezala kravatu. - Zani mljivo - nastavio je - ali sjeam se kada su Hadleysi pokretali posao. Njih dvoje vodili su obiteljski posao tih dana. Sada ga je preuzeo njihov sin pa kupuju manje tvrtke po cijeloj zemlji. U svakom sluaju, mi im pomaemo da zakljue dva ugovora ovoga tjedna. Loretta je odmah shvatila njegovu posljednju reenicu. Viestruka za tvaranja ugovora znae i vie sati rada, najee dodatne sate, kako bi se pripremilo mnotvo pravnih dokumenata koji se pri tome trae. Odlazit e kui kasno najmanje jedan dan u tjednu. - Zvui kao da emo svi time

biti zauzeti - rekla je trudei se najbolje to je mogla prikriti klonulost i razoaranost u glasu. - Bojim se da e biti tako - uzdahnuo je Pace dok se vraao prema svo jemu uredu. Loretta je pogledala na kalendar. Tjedan pred njom inio joj se duljim nego prije nekoliko trenutaka. Najee je morala pristati raditi do kasno jer je to bio takav posao i Loretta se na to nije alila. Prihvatila je to kao dio posla. Jedina briga bila joj je da nova dadilja moda nee biti time oduevljena. Francesca je otila do prozora i pogledala na ulicu. Bilo je blizu eti ri sata u srijedu poslijepodne, a zimsko je sunce ve zapadalo iza vrhova ogoljenih stabala. Starija ena prekriila je ruke i tapkala nogom. Stajala je tamo i razmiljala o Willu i Penny sve dok ih nije ugledala. Nakon samo tri dana to joj je postala dnevna rutina. kolski autobus, barem je tako rekla njihova majka, ostavljao ih je na uglu ulice u tri i etrdeset i pet svakoga poslijepodneva. Nakon to bi nekoliko minuta hodali plonikom, djeca su stizala na ulazna vrata deset minuta do etiri. Okrenula se od prozora i pregledala unutranjost kue. Kuhinja je jo bila u katastrofalnom stanju, no nije mogla ne primijetiti kada je stigla u ponedjeljak poslijepodne da je Simmonsica uspjela barem skinuti boine ukrase. Bilo je to sve to je Francesca mogla uiniti kako ne bi poela po spremati. Kada god bi joj takvo to palo na pamet, u uima joj je odzvanjalo Pegino ozbiljno upozorenje da se u to ne mijea. Nakon to je ula glasove na stubitu, Francesca je krenula prema vra tima koja su se otvorila, a Will i Penny upali su u predsoblje u kojemu su nemarno ostavili naprtnjae. - Zdravo, djeco - doekala ih je Francesca dok su skidali kapute i kape. Obrazi su im bili prilino crveni od hladnoe, to je njihovim licima davalo neodoljiv sjaj. - Zdravo - promrmljali su nakon to su kape i kapute pobacali na obli nju stolicu. Bez ijedne rijei, kao to su to inili svakoga dana, dvoje djece otilo je ravno u kuhinju. To je uvijek bio teak trenutak za njihovu novu poslijepodnevnu dadilju koja ih je bespomono gledala dok su prolazili s obrokom u ruci. To da su Will i Penny bili eljni neega slatkog nakon ko le, Francesca je savreno razumjela. Bila je jako nesretna kada je shvatila da jedu samo nezdravu hranu. Penny je krenula gore. - Moram sjesti za raunalo pa te molim da me ne smeta - upozorila je brata. - Nije me briga to radi - odgovorio je Will. Pogledao je Francescu

upitnim pogledom. - Rado bih gledao televiziju. Je li to u redu? - Naravno - rekla je Francesca oduevljena time to joj je barem jedno od djece reklo neto vie od zdravo i dovienja. Will je doao do kaua i sruio se na njega. Francesca ga je gledala kako pali televizor i trai program koji e gledati sve dok nije pronaao program s ludim avanturistikim animiranim filmovima koje su Rosie i Alice doputale gledati njezinim unucima. Djeak je glasno uzdahnuo od olakanja i potrgao celofanski omot okoladice. Francesca je prepoznala taj uzdah, nepogreivi signal koji su djeca isputala nakon estosatnoga kolskog dana punog stresa, kada bi se konano mogla opustiti u sigurnom sklonitu svoga doma. - Je li ti danas bio teak dan u koli? - rekla je Francesca pokuavajui poeti razgovor. Njegove oi bile su prilijepljene uz televizor. Will je umjesto odgovora slegnuo ramenima. Francesca je oekivala da e neto rei, no umjesto toga zagrizao je okoladicu. Sjela je na stolicu blizu kaua i posegnula za torbom za knjige u kojoj je bio asopis. - Bio sam prilino lo na testu iz matematike - Will je napokon priznao skruena glasa mada nije podignuo pogled od televizora. - I Tubs Bennet me pogodio grudom u glavu na kolskom odmoru. - Od ega si se loije osjeao? - upitala je Francesca. Bila je zadovoljna kada je vidjela da je njezino pitanje izazvalo djeakov osmijeh. - Dobro pitanje - odgovorio joj je. - Tko je taj Tubs Bennet? - upitala je Francesca nastavljajui razgovor. - On je velik djeak koji ide u esti razred - poeo je priati Will. -Stal no nagurava manje djeake, posebice mene, jer kae da zbog naoala izgle dam kao Harry Potter. - U koji razred ide taj Harry? - upitala je Francesca pravei se da ne zna o emu se radi. - On ne ide u nau kolu! - uzviknuo je Will, a oi su mu zasvijetlile na to smijeno pitanje. - Znate, on je arobnjak iz prie! Zar nikada niste uli za Harryja Pottera? - Hmm, arobnjak - promrmljala je Francesca nadajui se da e tako pridobiti djeaka. - Moda ga moemo natjerati da pretvori Tubsa Benneta u abu krastau. - Ha, ha! - nasmijao se Will. - To bi bilo sjajno. Moda bismo ga mogli natjerati i da promijeni ocjenu koju sam dobio iz matematikog testa. - Mislim da e taj trik trebati izvesti sam - objasnila mu je Francesca.

Djeak je ponovo poeo gledati televiziju. Francesca je bila zadovoljna to je napokon poela razgovarati, iako ne dovoljno, s jednim od djece. Ba si je htjela estitati na tome kada je telefon zazvonio. - Ja u se javiti! - zavikala je Penny odozgo. Na njezino razoaranje, bila je to njezina majka koja je zvala da porazgovara s Francescom. - Dobar dan, gospoo Campanile - poela je Loretta kada je Francesca podigla slualicu. - Nadam se da se djeca danas lijepo ponaaju. - Naravno - rekla je Francesca. - To je lijepo - rekla je Loretta. - Pitam se moete li ostati malo dulje veeras. Morat u raditi jo nekoliko sati. - Da - Francesca ju je uvjeravala - nema problema, naravno da je to u redu. Nemojte se brinuti. Ostat u s njima sve dok ne doete kui. - Hvala vam - rekla je Loretta. - To mi je veliko olakanje. - No samo neto - to je s veerom za djecu? - Zapravo - rekla je Loretta ponizno - ne znam bi li vam to bio pro blem. .. Mislim, nadam se da vam ne bi bilo preteko pripremiti im veeru. Francesca je nastavila veselo. - Naravno - odgovorila je i ve poela razmiljati o tome to bi mogla skuhati. Bila je sigurna da u ormariima i hladnjaku ima neto to bi mogla skuhati za dvoje djece... - Bit u sretna da im to uinim. - Sjajno - rekla je Loretta. - Imamo mnogo smrznutih obroka. Francesca nije bila sigurna da ju je dobro ula. - Smrznutih obroka? - Da, vidjet ete ih im otvorite zamrziva. Francesca je otila do hladnjak i sa slualicom u ruci otvorila zamrziva. Izvadila je jedan smrznuti paket. - elite da im to skuham? - upitala je. - To morate samo staviti u mikrovalnu penicu - Loretta joj je objanja vala. - Znate li se koristiti mikrovalnom? - Da - odgovorila je Francesca pokuavajui ostati pribranom. - Sigurna sam da ete i vi biti gladni pa se posluite ime god hoete - dodala je Loretta. - Mislim da negdje treba biti i tjestenina Alfredo. Francesca je progutala knedlu. Mlada ena nije mogla niti zamisliti ko liko joj je boli taj prijedlog izazvao. Hvala - odgovorila je Francesca nakon kratke stanke - no veerat u kod kue. Nakon to je spustila slualicu, Francesca je bespomono zurila u vrata hladnjaka. Tuno je pogledala penicu koja se rijetko upotrebljavala, pre trpane radne ploe i sudoper prepun prljavog posua. Srce joj se stegnulo,

no pozvala je Willa i Penny da dou do zamrzivaa i odaberu to bi htjeli za veeru. Ako ve pripremanje smrznutih obroka nije bilo dovoljno bolno, gledati djecu kako ih jedu dok su sjedili na kauu u dnevnoj sobi umjesto za sto lom, bila je prava tortura. Francesci se inilo kao da se kanjava za neki zloin ili je to moda bila kazna koju je trebala odraditi kako bi izlijeila svoj ponos i tvrdoglavost. to god da je bilo, okrenula se od dvoje djece i gledala prema naprijed. - Oprosti im, Boe - uzdahnula je potiho, - jer ne znaju to ine. Francesca je sjedila u dnevnoj sobi i rjeavala krialjku kada je umorna Loretta ula kroz vrata. - Hvala vam to ste ostali - rekla je Loretta i za hvalno se osmjehnula. - Nadam se da vam veera nije stvarala problem. - Nije mi to uope bio problem - odgovorila je Francesca. - Mislite li da ete i sutra raditi dokasna? Loretta je uzdahnula. - Mislim da e tako biti. No shvatit u ako e vam biti problem ostati tako dugo i sutra. - Oh, ne - nasmijala se Francesca - to mi nee biti problem. No mogu li vam postaviti jedno pitanje? - Samo recite - rekla je Loretta. - Pitala sam se - poela je Francesca i pokuavala ignorirati glasove prijateljica iz knjinice koji su joj odzvanjali u uima - jesu li vam djeca moda alergina na kakvu hranu? Kada su Will i Penny sljedeeg dana doli iz kole, neoekivano ih je doekao predivan miris. Pogledali su u kuhinju ba kada je Francesca va dila lim svjee peenih okoladnih kolaia iz penice. Pripremila ih je napamet, pomijeala potrebne sastojke kod kue i ponijela lim za peenje i ostalo, tako da je sve to samo trebala staviti u penicu. - Zdravo, djeco - rekla je Francesca i stavila lim na tednjak. - Ovo krasno mirie, gospoo C - rekao je Will i uao u kuhinju. - Za koga ste to pripremili? - upitala je Penny, a njezino hladno dranje poelo se topiti. - Za svoga sina - rekla im je Francesca. - On jako voli okoladne kolaie. - Oh - rekla je Penny i pokuala prikriti razoaranje. - No znate to? - rekla je Francesca. - Mislim da oboje moete probati ako elite. - Jeste li sigurni? - upitala je Penny razvedrivi se. - No najprije - uskoila je Francesca - morate oistiti stol, a i radne

ploe moraju biti iste. Mislite li da to moete napraviti za svoju majku dok se kolaii ohlade? Iako se starija gospoa nasmijala, bilo je neega otrog u njezinu pogle du dok im je govorila to bi trebali uiniti, no inilo se da se djeak nije brinuo zbog toga. Njegova sestra bila je mnogo paljivija. - Ima li jo neto to bismo trebali uiniti? - upitala je Penny. - Da - rekla je Francesca potvrujui djevojine sumnje. - Nakon toga morate oprati ruke. Tek tada moete dobiti kolai. - Meni se to ini u redu - oduevljeno je rekao Will. - Hajde, krenimo! Nije im trebalo dugo da oiste stol. Radne ploe bilo je malo tee po spremiti, no djeca su to uinila najbolje to su mogla. Kada su zavrila, Francesca im je, kako je i rekla, dala da probaju po kolai, no ne prije nego to si natoe au mlijeka i sjednu za stol. - Sjednite i pojedite ih ovdje - rekla im je Francesca. - Ne elim da ostavljate mrvice po tepisima koje je vaa majka kupila. I molim vas da popijete punu au mlijeka. Sjela je za stol i oduevljeno gledala njihova zadovoljna lica dok su jeli. Prije nego to su je i stigli pitati, Francesca je predloila da mogu uzeti jo po jedan. Jedva da je to izgovorila, a jo su dva kolaia nestala s tanjura. - Pa, to mislite? - upitala ih je nakon to su progutali posljednji zalo gaj. - Je li bilo dovoljno okolade u njima? Moj sin voli kada ima mnogo okolade. Prije nego to su odgovorili na pitanje, zazvonio je telefon. Francesca je podignula slualicu. - Zdravo - rekla je, - da, sve je u redu. Oni su poput anela. Pojeli su neto na brzinu i sada se spremaju pisati zadau. Francesca ih je pogledala. Penny i Will nevoljko su otili u dnevnu sobu i pronali mjesto gdje jo mogu biti dovoljno blizu da mogu prislu kivati. - Mislite li da ete i veeras doi kasno? - rekla je Francesca, a osmijeh joj se pojavio na licu. - Ne brinite se, gospoo Simmons. Naravno da se mogu pobrinuti za veeru... - Gdje idete? - rekao je Will nakon to je nakon nekoliko minuta Fran cesca izila iz kuhinje i obukla kaput. - Idem samo do auta na minutu. Odmah se vraam. Francesca se ubrzo vratila s dvjema vreicama namirnica u rukama. - to to imate? - upitao ju je Will. - Smrznute obroke - Francesca je odgovorila na brzinu. - Otiite pisati zadau. Zvat u vas kada veera bude gotova. Kada je ula u kuhinju, Francesca je stavila vreice na radnu plou i

izvukla dvije plastine kutije od kilograma. U kutijama, koje su zapravo bile kutije od sladoleda koje je sauvala za ostatke obroka, bili su umak od rajice i mesne okruglice koje je donijela iz zamrzivaa kod kue. Pogledala je u drugu vreicu kako bi se uvjerila da su u njoj pageti i mala kutijica s parmezanom koje je ponijela sa sobom u sluaju da e djeci morati pripremiti veeru. To to je rekla o smrznutim obrocima bila je samo bezazlena la, razmiljala je dok je skidala poklopce s umaka od rajice i mesnih okruglica. Vei dio te veere bio je smrznut, no ne zadugo. Postojalo je jo tisuu jela koje je Francesca mogla skuhati za veeru, no koliko se sjeala, nijedno dijete nije nikada reklo da ne vole pagete i mesne okruglice. Zadrala je dah kada je pozvala djecu u kuhinju i kada je pred njih iznijela lonac tjestenine u umaku i mesne okruglice. Bilo kakve sumnje koje je Francesca mogla imati o obroku koji je pripre mila, nestale su im je vidjela gladan izraz na djejim licima dok su sjedala za stol. - Uzmite iste zdjelice - rekla je i pokazala glavom prema Penny. Willu je rekla - A ti uzmi vilice i lice. Uinili su kako im je rekla i eljno gledali kako im Francesca puni zdje lice. Na njezino razoaranje, uzeli su zdjelice u ruke i krenuli prema dnev noj sobi. - Aaaaj! - uzviknula je Francesca i zaustavila ih na putu prema sobi. - Gdje idete vas dvoje? - Gledati televiziju dok jedemo - rekao je Will. - U mojoj kui - rekla je hladnokrvno Francesca - kada skuham obrok, ljudi sjednu za stol i jedu zajedno. - Pa ovo nije vaa kua - rekla je Penny. Ona joj je prkosila koliko god je mogla, no bilo joj je to sada teko jer je eljela to prije probati pagete. Francesca je djevojicu oinula pogledom. - Ovo moda nije moja kua, no ovu hranu sam ja skuhala pa ete uiniti to vam kaem ako elite jesti. - Sino niste nita takvog rekli - poalio se Will. - Sino nisam skuhala obrok - odgovorila je Francesca. - Samo sam ga odmrznula. Ovo je moj obrok i zato se vratite za stol, vas dvoje. Dvoje djece pogledalo se na trenutak pa su se nevoljko vratili za stol. Francesca je i sebi napunila tanjur pa su njih troje zajedno sjeli i jeli. - Pa zar ovo nije lijepo? - rekla je Francesca. ekala je odgovor, no dvoje djece imalo je usta puna hrane. - Sjednite uspravno kada jedete - rekla je. - A sada mi oboje moete ispriati kako vam je proao dan u koli.

Jesam li ja loa majka? Bilo je vrijeme ruka i Loretta je sjedila za stolom u restoranu na prvome katu poslovne zgrade u kojoj je radila. - Loa? - rekla je Shirley koja je sjedila nasuprot nje. - Naravno da nisi. Pa zato uope postavlja takvo pitanje? - Moja dadilja ili kako god hoe da je zovem - promrmljala je Loretta. Stavila je sendvi s tunjevinom na tanjur, obrisala kutove usana salvetom, a zatim poela trgati salvetu na manje komade. - Oh, pa to se sada dogodilo? - rekla je Shirley. - Nemoj mi rei da si je uhvatila na kauu s nekim mukarcem. - Oh, prestani - rekla je nervozno Loretta. - Kako moe i pomisliti na takvo to? Loretta se pokuala ljutiti, no Shirleyina znatielja bila je jaa od svega. - Hajde - preklinjala ju je. - Reci teti Shirley sve o tome. to je tvoja dadi lja uinila da si ti tako tuna? Loretta je duboko i dugo uzdahnula. - U redu, eli znati to se dogodi lo? Prolu veer skuhala je pagete i mesne okruglice, a da me nije pitala. - Uh, uh. - zamislila se Shirley dok je negodovala glavom. -i kakvo je to bilo? -to? - pageti i mesne okruglice. - Vrlo ukusno - zaustila je Loretta. - Kao i kolaii. - Ispekla je kolae? - okoladne kolaie koje je sama napravila. - Shvaam - rekla je Shirley. - Je li to bilo sve? - Ne - odgovorila je Loretta. - Prije nego to sam dola kui, natjerala je djecu da poiste nakon veere tako da je kuhinja bila ia nego ikada prije. - Kakva vjetica - rekla je Shirley mrtva-hladna. - Shvaam zato si se toliko uzrujala. - To nije smijeno - pobunila se Loretta. - Znam da to zvui glupo, no bilo mi je neugodno, gotovo... ne znam... osjeala sam se ponieno. - Ma, hajde - rekla je Shirley i odmahnula rukom. - Zato bi se tako osjeala? Bio je to samo tanjur tjestenine. - Rekla sam ti, ona je stara katolkinja. Oni se tako ponaaju. Ne elei to, natjeraju te na to da se osjea krivom. Vjeruj mi, to znam. Sjea se, i moja majka je stara katolkinja. -i to bi imala rei o toj temi?

Loretta je zakolutala oima i protresla glavom. - Nije vano - uzdahnula je. - Ne elim o tome priati. To je druga pria. - Loretta - rekla je Shirley ljubazno joj se osmjehnuvi - Ne ini li ti se moda da ta starija gospoa eli samo pomoi? Ako mene pita, ona je ba ono to ti je sada potrebno. Loretta se namrgoena zavalila u stolicu. Duboko u srcu znala je da Shirley vjerojatno imao pravo. Kada je ponovo razmislila o proloj veeri, i dalje nije bila sigurna zbog ega se osjeala toliko krivom kada je dola kui i nala tanjur pun pageta koji su joj djeca postavila na stol. Gospoa Campanile pokrila ga je folijom kako bi jelo ostalo toplo, to je napravila i s kolaiima. Kada je ula kroz vrata, promrzla i umorna, Loretta nije mogla zanijekati da je bilo neega predivnog u prekrasnome mirisu hrane koji ju je doekao. Nakon to je gospoa Campanile otila kui, dok je sjedila i jela veeru, Loretta se skoro rasplakala kada joj je Will rekao: - Jel da da su pageti i okruglice jako ukusni, mama? elio bih da i ti kuha tako dobro. - Ne znam - turobno je priznala Loretta. - Moda ima pravo. Znam da mi je ivot u neredu, no to je moj nered. Mislim da u njemu mogu srediti sve sama. Samo mi je potreban odmor. Prigoda da uzmem dah. Onda mogu sve popraviti. Umjesto toga, samo skaem sjedne na drugu stvar i osjeam se kao da... - Kao da sve krivo radi? Loretta ju je pogledala hladnim pogledom. - Zna - promrmljala je. - Ne pomae mi ba. - Oprosti - rekla je Shirley. - Samo se alim. No eljela bih da se poslua. Upravo si zakljuila da ti je potreban odmor. Moda ti u tome moe po moi gospoa kako-god-da-se-zove. Zato joj ne dopusti da ti pomogne? Loretta joj je pokuala objasniti zato kada je uhvatila pogled mukarca koji je izlazio iz dizala. Nagnula se prema naprijed kako bi ga bolje vidjela. Njezino se raspoloenje odjedanput popravilo. Kada je vidjela da joj se raspoloenje promijenilo, Shirley se okrenula i ugledala Neda Hadleya, vlasnika tvrtke New England Trucking koji je uao u predvorje. Hadley se pourio prema okretnim vratima i pogledao je prema dvjema enama, kimnuo u znak pozdrava i namignuo im. - Boe, izgleda tako uobraeno - rekla je Shirley, a glas joj je podrhta vao od prezira. - Da, ini mi se da ima pravo - rekla je Loretta i kimnula u znak odo bravanja iako je sama imala neto bolje miljenje o njemu. Kada je ula Lorettin ton koji nije bio ba uvjerljiv, Shirley je poela

mrmljati. - Nemoj niti pomisliti na to - upozorila ju je prijateljica. Loretta joj se nasmijala i odmahnula rukom. - Tko, ja? - rekla je pravei se da niti ne zna na to joj prijateljica misli. Znala je jako dobro da je mladi gospodin Hadley bio zainteresiran za nju posljednjih nekoliko dana. Kad god bi Loretta ula u sobu ili prola pokraj njega u hodniku, nasmijao joj se i javio ljubaznom uobiajenom primjedbom. - Kako je moja djevojica danas? - rekao joj je armantnim glasom dok je prilazio njezinu stolu. Ili kada bi mu prilazila, rekao bi: - Evo sunca koje mi obasjava put! Loretta je bila previe iskusna da bi pala na njegova vjeta nabacivanja. Bila je privlana poslovna ena pa se s takvim tipovima sretala svakoga dana. No, kao samohrana majka, bila je jo premlada da joj ne bi godila njegova pozornost. Usto, pomisao na to da ima viteza u sjajnom oklopu koji bi se brinuo o njoj, bila je jako ugodna matarija. - Izbacite te glupe zamisli iz glave, mlada damo - rekla joj je Shirley i vratila je u stvarnost. - Taj mukarac ima rije podlac ispisanu na licu. On se nedavno rastao. Vjeruj mi, vidjela sam mukarce poput njega u akciji. On samo trai neku koja bi lako pala. - Hvala - rekla je Loretta. - Nisam znala da sam ja tako laka. - Zna na to mislim - ljutito joj je odgovorila Shirley. - Budi oprezna, samo to ti govorim, i budi sigurna da e ga odbiti kada ti prie. Loretta se namjestila u stolici i nasmijala. - Tako mi moje asti - rekla je i prekriila prste. - Dobra si ti djevojka. Reci, koji su ti planovi s groznom dadiljom sada kada te uvrijedila svojim kuhanjem? - Oh, ne znam - priznala je Loretta. - Petak je pa se barem veeras ja nekako moram pobrinuti za veeru. Shirley se nasmijala. - Kupit e peeno pile i to e biti to - rekla je. Poslije toga poslijepodneva nakon to su zavrili sa zatvaranjem ugo vora za tvrtku New England Trucking i kada se mnotvo papira napokon slegnulo, Loretta je bila slobodna da ode kui. Pourila je do ormara da uzme kaput i eir. Na putu prema van, prola je pokraj staklenih zidova konferencijske dvorane, u kojoj je Ned Hadley razgovarao na mobitel. Kada je ugledao Lorettu, zavodljivo joj se nasmijao i rukom joj pokazao da ue. Unato Shirleyinim savjetima za rukom, Loretta mu je uzvratila osmi jehom i ula u konferencijsku dvoranu. Bila je znatieljna, a koliko je znala, od znatielje jo nitko nije umro.

 Sutra naveer? - Samo na nekoliko sati - rekla je Loretta. - Moda od sedam do de set? Stajale su u hodniku uz vrata dok se Francesca spremala krenuti kui. Will i Penny bili su u kuhinji i otvarali kartonske kutije s kineskom hranom koje im je majka netom donijela. Francesca je bila sretna to odlazi kui. Joey ju je nazvao tog jutra i rekao da bi navratio naveer da pokupi rublje koje mu je majka oprala. - Znam da sam se sjetila u posljednju minutu - Loretta je nastavila. - Razumjet u ako imate druge planove. Uz misu u pet i trideset sati Francesca nije imala nikakve planove za subotnju veer i bila bi oduevljena to e moi ostati, no misli su joj bile usmjerene na sina. Ponekad bi subotom nenajavljeno doao na veeru prije izlaska van. Budui da jo nije rekla ni rije sinu i kerima o tome to je radila posljednjih dana, bila je sigurna da e alarmirati cijelo podruje od Providencea do Oregona ako doe do nje i ne nae je doma. - Ne bih vam htjela rei ne - rekla je Loretti. - No za sada nisam sigurna u to. Mogu li vam se javiti veeras ili najkasnije sutra ujutro? - Naravno - rekla je Loretta. - Zovite me veeras ili sutra ujutro u bilo koje vrijeme. Francesca je pomilovala Lorettu po ruci, a zatim otila svojim putem. Poslije, kada je Joey stigao, Francesca je bila u podrumu i vadila iz suilice posljednje komade odjee koju mu je oprala. Kada je ula da se ulazna vrata otvaraju, pozvala ga je da doe dolje i da joj pomogne. Joey se spustio niza stube i zaustavio na posljednjoj. - Ne znam, usluga ovdje vie nije tako dobra kao prije - naalio se na vrlo njean nain, koji je Francescu podsjetio na supruga. - Oh, stvarno - rekla je ironino. - Pa kako to? - Nikada nisam trebao nositi rublje - objasnio joj je sin. - To rublje je poput uda zavravalo u mojoj sobi. - Hej, ako eli ponovo takvu uslugu, morat e si nai suprugu - pri mijetila je majka. Joey se nakaljao i podignuo koaru s rubljem. Kada su se vratili gore, Francesca mu je rekla da stavi rublje na kuhinj ski stol i da koaru ostavi na podu. Sjela je i poela slagati odjeu dok je Joey stajao uz sudoper i gledao kroz stranji prozor. - Jesi li gladan? - upitala ga je. - Ostalo mi je salate i graha u hladnjaku. - Nisam, hvala - rekao je Joey. - Pojest u neto poslije.

- Hoe li dolaziti ovaj vikend? - Sutra naveer neu - rekao je. - Zato ne? - Idem van. - S nekom djevojkom? - rekla je Francesca sa zanimanjem. - Je li to netko koga ja poznajem? - Ne, nitko vaan - odgovorio je Joey. - To je djevojka koju sam nedavno upoznao. Francesca se razljutila. - To uvijek kae. Nitko vaan. Vrijeme je da prestane gubiti vrijeme s takvima i da pronae neku s kojom e se skra siti - ili je u najmanju ruku dovesti kui i upoznati s majkom. Joey se odmaknuo od prozora i nagnuo prema natrag rukama prekrie nim na prsima. - Zna da sam ve to probao, mama - rekao je. -i nije mi uspjelo. Ba tako. Vie mi se svia ovako. - to je bolje od toga da proe kroz ivot s nekim koga stvarno voli i tko se eli brinuti za tebe? - rekla je Francesca. - Ne treba ivjeti kao to ti ivi. - Pa, zasad je tako - rekao je Joey. Zatvorio je tu temu i okrenuo se pre ma prozoru i tada je primijetio da se upalilo svjetlo na telefonu to je znai lo da je majci netko ostavio poruku. - Ima poruke. eli li ih posluati? - Ne, ostavi to - rekla je Francesca. - Posluat u ih poslije - dodala je brzo. - Kako god hoe - odgovorio je. Pogledao ju je upitno. - Zna, zvao sam te i danas i juer poslijepodne. ini mi se da esto izlazi u posljednje vrijeme. Dogaa li se neto? - Pa zar ti pie knjigu? - odrezala ga je Francesca. - Ne - rekao je Joey vrlo mirno. - Samo pitam. - Nemoj me pitati o mojim stvarima, a ja tebe neu o tvojim - rekla mu je. - Ali ti mene ispituje cijelo vrijeme rekao je Joey. - To je zato to sam ti majka i to je moje pravo! - Ti si efica. Francesca je priekala da isprati Joeya s vrata prije nego to je provjerila poruke na automatskoj sekretarici. Kao to je i mislila, bile su to poruke od Alice i Rosie. Morala je zvati Floridu i Oregon. No sada kada je bila sigur na da Joey nee doi u subotu naveer, nestrpljivo je nazvala Simmonsicu da joj kae kako e joj moi priuvati djecu.

ESTO POGLAVLJE
KADA JE sljedee veeri Francesca stigla malo prije sedam sati, Will joj je otvorio vrata i pustio je unutra nakon ega se vratio u tiinu dnevne sobe, sjeo na kau i ponovo poeo igrati video-igrice. Situacija gore, gdje se Simmonsica urila da se spremi, nije bila tako mirna. Loretta je traila par naunica koje je netko stavio na drugo mjesto kada je prekopavao po maji noj kutiji s nakitom, iako je majka tisuu putu rekla da se to ne radi. Penny je poricala optube i uzviknula da je potpuno nevina u svemu tome. Bio je to, pomislila je Francesca nasmijavi se, tipian sukob majke i keri. Znala je sve o tome jer je godinama isto prolazila sa svojim kerima tako da je lako prepoznala znakove. - Ti se ne mijea u njihove svae? - rekla je Willu kada je krenula pre ma kuhinji s velikom papirnatom vreicom. Djeak je zakolutao oima - Tako je svaki put kada se majka odijeva prije izlaska - uzdahnuo je. - Izlazi li ti majka esto? - upitala je Francesca. - Gotovo nikad - odgovorio je Will. - No to je uvijek katastrofa. Zatim je pokazao na vreicu i pitao: - to imate unutra? - Nekoliko stvari za poslije. - odgovorila mu je. - Doi, pogledaj ih. Will je zaustavio video-igricu, skoio s kaua i krenuo prema kuhinji. Sta jao je uz Francescu koja je uzela vreicu. Starica se nasmijeila. - Mislila sam da e nam ovo biti zgodno u sluaju da netko poeli kartati - rekla je i izvadila snop karata iz vreice. - to jo? - upitao je. - A ovo sam donijela u sluaju da emo gledati film ili neto dobro na televiziji - nastavila je i izvukla vreicu kokica. Tople kokice peene na maslacu nisu postigle preveliko zanimanje. - Jo neto? - upitao je Will. - Samo ovo - rekla je Francesca, posegnula dublje u vreicu i izvadila veliki pokriveni pladanj za tortu. Stavila ga je na stol, podignula poklopac i otkrila okoladnu tortu koju je ispekla to poslijepodne. - Sada ve moemo razgovarati - radosno je rekao Will.

Penny se najednom pojavila na kuhinjskim vratima. - to je ovo? - rekla je znatieljno gledajui. - Samo nekoliko stvari za poslije - rekla joj je Francesca - ako oboje budete dobri. Moda napravimo i toplu okoladu. im su uli zvono na vratima, Will i Penny nervozno su pogledali. Dvo je djece stajalo je iza Francesce dok je ona ila prema ulaznim vratima. - Dobar dan. Ned Hadley - rekao je mladi mukarac im je Francesca otvorila vrata. Pogledala je iza njega na parkiralite i vidjela sjajnu crnu limuzinu. - Francesca Campanile - hladno mu je odgovorila. - Uite. Prije nego to je Hadley uao u hodnik, Francesca ga je pregledala od glave do pete. Primjeivala je sve: izgled njegove odjee, cipele i njegovo dranje. Bio je prilino naoit, smee kose boje pijeska i pravilnih crta lica, a odmah se vidjelo da ima i vie od nekoliko dolara u depu, no bilo je neto nejasno umjetno u njegovu osmijehu, te u nainu na koji je kimnuo i namignuo Willu i Penny, koji su drali sigurnu udaljenost od nekoliko koraka. - Zdravo, djeco - rekao je uz ulagivaki osmijeh. - Gdje vam je mama? - Spremna sam - viknula je Loretta s vrha stubita. Stajala je tamo i namjetala naunicu. Nakon nekoliko minuta Loretta je silazila niz stube. Nosila je enstvenu, ali konzervativnu crnu haljinu u kojoj je vrlo dobro izgledala. Na brzinu je odjenula kaput i poljubila djecu na odlasku. - Obeajte mi da ete biti dobri -rekla im je. - Drago mi je to si pronala naunice - proaptala joj je Penny. -i meni - proaptala joj je majka. - Hoe li doi kasno? - upitao ju je Will. - Ne jako kasno - uvjeravala ga je majka - no kada doem kui, vi biste trebali spavati. Je li to u redu? - nakon toga pustila ih je iz zagrljaja. - Vas dvoje krenite i dobro se provedite - rekla je Francesca. - Samo oprezno vozite. Vani je mrano i ledeno. - Nemojte se brinuti, nasmijao se Hadley. - Bit e u dobrim rukama. Pokazao je prema vratima. - Hoemo li, Loretta? U trenutku kada su majka i Hadley izili, Will i Penny pourili su prema prozoru. Francesca je stala iznad njih i gledala kroz prozor. - Dobar auto mobil - primijetio je Will kada je automobil nestao s vidika - no mislim da je tip udan. -i ja - odobravala mu je sestra.

I ja, pomislila je Francesca, a zatim je izrekla glasno - Je li tko raspolo en za kokice? FRANCESCA je uzela kartu od Penny prije nego to je jednu svoju dodala Willu koji je zatim svoju dodao Penny. Ona je nezadovoljno uzdahnula. Mislila je da e dobiti kartu s psom, no nije tako ispalo. U sljedeem krugu pogled joj je zasjajio jer joj se dugo oekivana karta napokon pojavila u ruci. Ponadala se da e prva zavriti partiju. Bilo je to prekasno! Uz uzvike oduevljenja Will je izvukao kartu i spustio svoj posljednji par. Penny je pokazala da joj je ostala jo jedna karta, a Francesca je imala jo tri. Zaneseni pobjedom oboje su prasnuli u smijeh i mahali kartama prema Francesci. - Mi smo pobijedili - rekao je Will. - Sada nam morate platiti! - Hm, nisam sigurna u to - odgovorila im je Francesca. - Mislim da ste me varali na kartama. Trebala bih uzeti tortu i otii kui. - Taj prijedlog izazvao je vrlo glasnu pobunu. Zdjela s kokicama bila je prazna, a dvoje djece bilo je eljno sljedee gozbe. - U redu, u redu - nasmijala se Francesca i ustala od stola. Bila je vrlo zadovoljna jer se veer razvijala i bolje nego to je oekivala. Bojala se da e se djeca povui u svoja uobiajena sklonita i otii do raunala ili sjesti ispred televizora. Umjesto toga, pratili su je u kuhinju. Na njezino iznenaenje, Will je preloio da ponu kartati. Crni Petar bio je omiljena Francescina djeja kartaka igra. Kada je topla okolada bila gotova, Francesca je napunila tri alice. Narezala je tri komada torte, stavila ih na tanjure i postavila ih pred djecu. Will je uzeo veliki zalogaj i zalio ga gutljajem tople okolade. Penny je pogledala na tednjak. - Gospoo C, hoete li ponovo kuhati veeru za nas? - Vidjet emo - odgovorila je Francesca. - Ako e vam se mama jo jedanput vratiti kasno s posla, mogla bih. - U posljednje vrijeme mama dolazi prilino kasno - rekao je Will. Penny je pojela komad torte. - Takav joj je posao ponekad - rekla je. - Vaa majka naporno radi - rekla im je Francesca. - Ona sve to ini kako bi vam osigurala krov nad glavom i hranu na stolu. Ponekad doe kui jako umorna. Zato joj trebate uiniti sve kako biste joj pomogli, mora te pokupiti stvari za sobom i sve drati uredno. - Jeste li vi ikada radili dokasna kada ste imali djecu? - upitao je Will gledajui je kroz naoale metalnih okvira. Francesca se u sebi nasmijala

kada je shvatila da je Tubs Bennet imao pravo; ponekad je Will zaista izgle dao kao Harry Potter. - Ne, ja tada nisam radila - odgovorila je. - Moj suprug imao je samo stalan posao i popravljao je aute pa bih mu ponekad pomogla voditi knjige i plaati raune. No moj najvaniji posao bio je brinuti se o kui i obitelji. Stala je na trenutak i toplo im se nasmijala. - To je bilo drugo doba. ivot je onda bio drugaiji. - Kako to? - upitala je Penny. - Ponajprije, obitelji su tada bile povezanije - objanjavala je Francesca. - Kada sam ja bila mala, moji djed i baka ivjeli su iznad nas. Nai roaci ivjeli su takoer blizu. Nisam mogla izii u susjedstvo a da ne vidim ne koga tko je potekao iz iste paese kao i moji djed i baka. - Iz iste to? - upitala je Penny. - Paese. Istog grada ili sela u Italiji. Zar nikada nisi ula za rije paesan?. Ta rije i potjee od tamo. - Mislio sam da je to netko tko voli pizzu - rekao je Will. - Pa, pretpostavljam da djelomice ima pravo - nasmijala se Francesca. - Uglavnom, uvijek me netko mogao uvati. Mislim da je u tome danas problem. Ljudi se uvijek negdje sele, nikada nigdje ne puste korijene i ni kada ne uspiju upoznati susjede. - Zvuite ba kao baka Jane - primijetio je Will. - Nisam znala da imate baku - rekla je Francesca. - Ona ivi u New Yorku - rekao je. - Ne viamo je esto. - To je teta. Sigurna sam da joj jako nedostajete. Penny se uznemirila. - Ona i mama ne slau se ba najbolje - rekla je. - Razumijem - rekla je Francesca i kimnula glavom. - No znate, ne trebate se brinuti ako vam se majka i baka ba i ne slau. Majke i keri se oduvijek svaaju. Otkada uope postoje majke i keri. No to ne znai da se njih dvije ne vole. Francesca je uzela karte u ruku. - Kako bi bilo da zavrite s tortom pa da odigramo jo nekoliko partija prije spavanja. elim da oboje zaspite prije nego to vam se majka vrati kui. Unato tome to ju je iskustvo pouilo drugaije, Loretta se uvijek nadala najboljem. Kada god je srela mukarca koji joj je nudio i najmanju nadu da bi joj mogao pruiti ljubav i toplinu do kraja ivota, zaboravila je teka iskustva i dopustila nadi da se ponovo pojavi. Loretta je sama sebi rekla da Ned Hadley ima mnogo kvaliteta - prilino zgodno lice, svijetle zaigrane

oi, dovoljno ugodnu osobnost i prilian arm. Takoer je bio lan privat nog kluba u blizini grada u koji je te veeri odveo Lorettu. Dok je sjedala za stol, Loretta je prouavala unutranjost kluba. Morala je priznati da je to bilo lijepo mjesto za veeru na prvom sastanku. Dok je uzimala jelovnik u ruke, Loretta nije mogla izbjei osjeaj da sve Hadleyeve vrline moe unititi jedno naporno optereenje: njegov mobilni telefon. Od trenutka kada su otili od njezine kue, inilo joj se da su prole jedva dvije minute a da ih nije prekinula zvonjava njegova mobitela. On bi odmah podignuo slualicu i poeo priati kao da Loretta i nije s njim. Tako se ponaao i u klubu dok se konobar trudio ponuditi im specijalitete kue. Mladi se uskoro prestao truditi i obeao da e se ubrzo vratiti kako bi preuzeo narudbu. - Oprosti - rekao joj je Hadley nakon to je prestao razgovarati. - To je samo posao. Zna kako je to. To nikada ne prestaje. Vie je njegovih razgovora zavravalo umirujuom porukom - Nazvat u te poslije. Unato razoaranju, Loretta se jo nadala da e veer zavriti mnogo bolje nego to je poela. - Zna, Nede - predloila je obzirno - moda bi nam bilo jednostavnije da razgovaramo ako bi... ne znam... ugasio taj mobitel. Stavio je mobitel u dep jakne i nasmijao joj se udnim polusmijekom, kao da eli rei kako nije siguran na to tono misli. Uzeo je jelovnik i poeo prouavati ponudu. - Pa, Sunice - olako je rekao. - to izgleda dobro veeras, osim tebe, naravno? Loretta mu se umjesto odgovora samo srameljivo nasmijala iako se nije osjeala ni najmanje polaskanom. Zapravo, poela je osjeati da bi radije bila kod kue. Da nije bila toliko gladna, to bi mu i predloila. Umjesto toga, nastavila je itati jelovnik i zadrala ga u rukama sve dok nije vidjela da se konobar vraa kako bi preuzeo narudbu. - Jeste li odluili? - upitao je ugodnim glasom. Loretta je zatvorila jelovnik i potiho uzdahnula. - Ne znam za tebe - rekla je Hadleyu s manjim tonom razoaranja u glasu - no ja mislim da sam odabrala. Nakon veere, dok ju je Hadley vozio kui, Loretta je sjedila u tiini oslukujui zvuk guma po cesti. Njezina je pratnja i dalje razgovarala, no ne s njom. Iako su je ometali stalni prekidi, oni su na neki nain bili i bla goslov. Hadley nije znao razgovarati ni o emu osim o igranju golfa te o sudovima i nevoljama u obiteljskom prijevoznikom poslu.

Kada su stigli do kue, Hadley je naglo prekinuo razgovor i odloio mo bitel. - Oprosti - rekao je tekom mukom - Bojim se da nisam ba bio neko drutvo veeras. Bio sam s predivnom enom, a sve to sam radio bilo je da sam razgovarao s drugima na taj glupi mobitel. Ne razumijem zato se tako ponaam. Vjerojatno zbog svega... Mnogo toga mi se dogaa, kao to vidi. Posao. Moja rastava... Hadley je nastavio objanjavati da je, unato vanjskom dojmu, unutra bio najnesretniji mukarac na svijetu. Od kraja svoga braka, rekao joj je, znao je jedino za tugu i osamljenost. Nastavio je priati sve dok mu glas nije poeo drhtati, a lice mu poprimilo bespomoan izraz. Loretta nije znala to da kae. Prvi put te veeri, Hadley se ponaao drugaije od samosvjesnog klipana kakvim se prikazao. Bio je ranjiv i ne kako topao. Moda ga je prebrzo procijenila. Tu novu osobu moda bi se isplatilo upoznati. Dok su sjedili u neugodnoj tiini, a motor brujao, priekala je malo, okrenula se prema njemu i rekla - Hoe li ui unutra i moda porazgovarati jo malo? - Moe - rekao je, a smijeak mu se pojavio u kutovima usana dok je gasio motor. - Volio bih ui unutra. Francesca ih je ekala na vratima dok su njih dvoje hodali po vanjskome stbitu. Loretta se u sebi nasmijala jer je primijetila da starija ena stoji uz prozor dnevne sobe i gleda ih poput nervozne majke koja eka svoju ker tinejderku. - Nadam se da nije bilo teko s djecom, gospoo Campanile - rekla je Loretta kada su ona i Hadley uli. - Ne, uope - uvjeravala ju je. - Oboje su otili gore u krevet poput an ela. Poela je oblaiti kaput. - Jeste li se lijepo proveli veeras? - Jako lijepo - rekao je Hadley prije nego to je Loretta uspjela bilo to izustiti. - Oh, dobro - rekla je Francesca i pogledala ga sumnjiavo. - Pa, laku no, gospoo Simmons. Vidjet emo se u ponedjeljak. Loretta je stajala na vratima i promatrala Francescu sve dok nije ula u automobil. - Napokon sami - rekao je Hadley dok je ulazio u dnevnu sobu. Skinuo je kaput i bacio ga na naslon sofe. - Zato ne sjedne i ne opusti se - predloila je Loretta. - Donijet u nam neto za popiti. Vina ili kavu ako hoe. - Molim te, nemoj se muiti - rekao je Hadley i sjeo na sofu. Pogledao ju je i potapao jastuk pokraj sebe. Tom gestom pozvao ju je da mu se pri

drui. - Zato jednostavno ne doe i sjedne ovdje? im je sjela do njega na pristojnu udaljenost, Hadley joj se bez upozo renja primaknuo, zagrlio je i poeo pokazivati nekontroliranu strast prema njoj. Pribliio ju je sebi i stavio svoja usta na njezina. Osupnuta njegovim nespretnim ljubavnim napadom, Loretta je uinila najvie to je mogla kako bi se obranila. - to radi - procijedila je pokuavajui se izvui iz njegova zagrljaja. U tom trenutku joj je postalo jasno da je njegova ispovijed u automobilu bila samo isprika kojom je postigao da ga ona pozove u kuu. Loretta je bila bijesna na sebe jer to nije primijetila na vrijeme. - Hajde, Loretta - Hadley je navaljivao drei je jo vre. - Djeca spavaju gore. Oni nee nita znati. - Nee znati stol - upitala je Loretta. - Pa zna - rekao je Hadley. - Oboje smo odrasli. Zna koliko me - Mama? Njean glasi koji je dopirao sa stubita osupnuo je Hadleya. Kada je ugledao Willa kako proviruje na vrata dnevne sobe, Hadley se pomaknuo na drugi kraj sofe. - to je, Wille? - rekla je Loretta. Pourila je prema njemu uplaena time da joj sin nije uo to se dogaalo u dnevnoj sobi. - Penny nije dobro - objasnio je Will. - Bolesna je, mislim da e povratiti. Loretta je dola do Hadleya koji je inio sve da izbjegne pogled. - ao mi je, gospodine Hadley - rekla mu je tonom koji nije odavao nimalo topli ne - no mislim da ete sada morati otii. Hadley se nakaljao. - Da, naravno - rekao je i ustao. - Razumijem u potpunosti. Nakon toga uzeo je kaput u ruke i krenuo prema vratima. - Mogu li te opet nazvati? - pitao je zauujuom drskou. - Kako bi bilo da ja tebe nazovem? - prozborila je Loretta drei mu vrata otvorenim. Hadley je iziao, a zatim najednom pomolio glavu kroz vrata. - No zna li moj broj? - upitao je. - Zar ne znaju svi? - rekla je Loretta. Zatim mu je bez imalo utivosti gurnula glavu i zalupila vratima. Osjeala se kao da joj je svaka mrvica snage nestala, okrenula se prema Willu i naslonila na zid. - Je li otiao? - rekla je Penny koja se pojavila na vrhu stubita i zabri nuto pogledala majku. - ini mi se da ti ba i nije tako loe - primijetila je Loretta. - Bolje mi je - plaho joj je rekla kerka.

- Oprosti, mama - rekao je Will. - Nismo mogli smisliti nita pametnije kako bismo ga natjerali da ode. - Hvala vam, klinci - rekla je Loretta i zagrlila sina kako bi ga otpratila do kreveta. - Oprostite na cijeloj gnjavai. - On se nee vratiti, zar ne, mama? - upitala je Penny. - Ne - rekla je Loretta. - To je jedino to vam mogu obeati. Dobar vikend? - upitala je Shirley. Sa alicom kave u ruci, sjela je na rub Lorettina stola. - Recimo samo da ga nije teko zaboraviti - odgovorila je i uzdahnula tuno - i ostat u na tome. - Ma, hajde - dodala je Shirley. - Moe ti bolje od toga. Reci mi kako je prola subotnja veer sa zna-ve-kim? Loretta je iznenaeno pogledala prijateljicu. - Kako ti zna za to? - Oh, imam ja svoje kanale - rekla je samodopadno Shirley. - Hajde. Reci mi to se dogodilo! - Nita se nije dogodilo - rekla je Loretta odluno - apsolutno nita. Zakolutavi oima dodala je: - Bogu hvala. - Oooh - guknula je Shirley, - zvui zanimljivo. Upozorila sam te, na ravno, ali ti nisi htjela sluati. Hajde, ispriaj mi. - Neki drugi put - rekla joj je Loretta. - Moda jednoga dana kada po ne pisati za tabloide. - Oh, uope nisi zabavna. - promrmljala je Shirley. Nagnula se prema njoj i zabrinuto pogledala u Lorettino lice. - Hej, djevojice, izgleda po malo bolesno danas. Je li ti dobro? - Samo sam umorna - rekla je Loretta i slegnula ramenima. Shirley je stavila ruku na Lorettino elo. - Malo si vrua - rekla je. - Mislim da te neto poinje hvatati. - Hvala, mama - rekla joj je Loretta i nasmijala se. Poslije toga jutra gospodin Pace doao je do Lorettina stola. Na ramenu mu je bila nova palica koju se spremao isprobati. - Dobro jutro, Loretta - uljudno ju je pozdravio. - Dobro jutro, gospodine Pace - rekla je. Pace se zaustavio na trenutak. Izgledao je tajanstveno i nakaljao se po miui palicu. - Nauo sam da ste vi i Ned Hadley veerali u subotu - po eo je. - Imam nekoliko prijatelja u tome klubu, znate. Loretta se prestraila; htjela je nastati pod stolom. Je li postojao netko tko nije znao za njezin jadan pokuaj drutvenog ivota?

- Hmm, nadam se da je veera dobro prola - rekao je odmjereno. - To ovisi o tome kako definirate rije dobro - odgovorila mu je Loretta. Pogledala ga je i snudeno slegnula ramenima. Pace je zabrinuto uzdahnuo. - Znam Hadleye ve godinama - rekao je. - Divni, dobri ljudi, no sin im je nekako... mislim, ima neto od njihova ugleda. - Nemojte se brinuti - rekla mu je Loretta nasmijavi se - uspjela sam svoj ugled ouvati neokaljanim - no jedva. - Dobra ste vi djevojka - rekao je Pace kojemu je nekako laknulo. - Tre bao sam vam odmah neto rei kada sam prvi put vidio da je zainteresiran za vas, no mislio sam kako je najbolje da se ne mijeam u to. Nitko ne voli starca koji gura nos u tue poslove. - Odsad vas molim da budete slobodni i da gurate nos u moje poslove kada god to elite - uvjeravala ga je Loretta. Pokuala je ustati i namjestiti Paceovu kravatu, koja je ponovo bila loe svezana, no odjedanput joj se zavrtjelo, osjetila se slabom i ponovo je sjela na stolicu. - Pa zar vam nije dobro? - rekao je Pace. - Ne znam - rekla je nervozno Loretta. - Odjedanput mi je hladno, a ini mi se i da mi je glava teka 500 kilograma. - Jeste li se ove godine cijepili protiv gripe? - upitao ju je. - Djeca jesu, ali ja se nisam muila time - rekla je Loretta i poela se tresti. Osjeala se kao da sjedi usred velikog zamrzivaa. Pace je pucnuo jezikom i zatresao glavom. - Ali bilo bi bolje da jeste - rekao joj je. Njeno ju je primio za ruku i pomogao joj da ustane. - Hajde, mislim da je bolje da vas otpratim kui. Unato upornim nagovaranjima gospodina Pacea da je on ili netko drugi odveze kui, Loretta je ustrajala na tome da se odveze sama. Kada se do vezla do kue, nije imala snage ni za to osim da se odvue gore i legne u krevet. Stavila je prekrivae preko sebe kako bi se to prije ugrijala i kako bi joj napokon bilo toplo, no najednom je zastenjala jer je shvatila da naj prije mora neto obaviti. Okrenula se na drugu stranu, dosegnula telefon, stavila ga na krevet i poela okretati broj. - Dobar dan, gospoo Campanile, ovdje Loretta Simmons. - rekla je i suho zakaljala nakon to joj je odgovorila Francescina automatska sekre tarica. - Dola sam bolesna kui, imam gripu pa vi danas ne trebate dola ziti. Ustvari, to bi vam i bilo najpametnije. Ne elim iriti bolest. Nazvat u vas sutra - tada je spustila slualicu, ponovo stavila glavu na jastuk i odmah zaspala.

SEDMO POGLAVLJE
KADA JE nakon nekoliko sati otvorila oi, Loretta je shvatila da je izgubila osjeaj za vrijeme otkada je tog jutra legla u krevet. Pokuala je sjesti, ali joj je glava pucala. Penny je bila uz njezin krevet. Pogledala ju je zabrinuto i pogladila je po licu. - Bok, mama - rekla je milujui je po kosi. - ekala sam da se probudi. Jesi li bolje? Loretta je jedva drala oi otvorenim. - Bit e mi bolje - promrmljala je. - To je samo viroza. - Ogledala se po sobi. - Gdje ti je brat? - Dolje je, pie zadau. - Zadau? - zaudila se Loretta. - Pa zar je i on bolestan? - Ne izgleda mi tako. - slegnula je Penny ramenima. - Uini mi uslugu, draga. Dodaj mi andol i au vode. - Tu ti je na ormariu. - odgovorila je Penny. Loretta je podignula glavu i pogledala na noni ormari. Na stoliu je uz ajnik i alicu stajala kutija andola. - Pa kako je ovo zavrilo ovdje? - rekla je. - Vjerojatno je gospoa C to donijela - rekla joj je Penny. - Ne - rekla je Loretta. - Ostavila sam joj poruku da danas ne dolazi. - Mislim da je nije primila jer je dola. Dok joj je Penny nalijevala aj, Loretta je sjela, uzela boicu tableta i popila dvije. aj je bio hladan, no posluio joj je da proguta tablete. Loretta se prisjeala da joj se uinilo kako joj netko popravlja pokrivae prije toga poslijepodneva. Tada je shvatila da je to bila gospoa Campanile. - Jeste li vi gladni? - upitala je Loretta klonulo. - Ne - odgovorila je Penny. - Gospoa C skuhala nam je veeru. - to je pripremila? - Nekakav udan omlet koji sprema u tavi - rekla joj je ki. - Fritaja ili tako neto s krumpirom, jajima i lukom, mislim. - U redu, srce - rekla je Loretta i zijevnula - Sada se idem odmoriti.

Upali mi alarm da mogu ustati i pomoi vam da se spremite sutra za kolu. - Oh, nemoj se brinuti - uvjeravala ju je Penny. - Gospoa C ve nam je pripremila odjeu za sutra. Dobar dan, gospoo Simmons? - pozvala je Francesca. Nije bilo odgovora. Francesca je stajala na vratima s vreicom namirnica u ruci, lagano je gurnula vrata i zavirila unutra. Bilo je kasno jutro i kako joj se inilo, nikoga nije bilo kod kue, to joj je bilo prilino udno. Juer je jadna Simmonsica bila cijeli dan u krevetu pa se Francesca osupnula kada je pomislila da je moda otila na posao. Tada je odozgo zaula komeanje. Odmaknula se od vrata, ponovo ula isto, a zatim je naglo nastupila tiina. Francesca je vratila klju iza potanskog sanduia i ula u kuu. Dok je u hodniku skidala kaput i eir, primijetila je da nema djejih naprtnjaa to je bio siguran znak da su njih dvoje tog jutra otili u kolu. Zaustavivi se u blizini stubita, Francesca je na brzinu pogledala prema gore i pri sjetila se jueranjeg dana kada se penjala po stubama kako bi provjerila kako je Simmonsica. Djeje sobe, kao to je primijetila, bile su u prilinom neredu - pune igrica, igraaka, cipela i odjee. Pokuaj uvoenja reda u djeje sobe bio je projekt kojeg se eljela prihvatiti. No zasad je imala druge planove, a ni u kom sluaju nije eljela omesti odmor njihove majke. Tako je Francesca pola u kuhinju, stavila namirnice na radnu plou i krenula na posao. Ponekad kada je bila sama i obavljala kuanske poslove, Francesca je priala sama sa sobom. Zapravo, nije toliko priala sama sa sobom, koli ko je razgovarala sa svojim suprugom Leom, koji je, iako je umro, ostao za nju jednako dobar sluatelj. Podne je bilo blizu, a ona je tuno razgovarala sama sa sobom kada je ula korake na stubitu. Dotad, Francesca je ve poistila radne ploe i oprala sue koje su djeca koristila pri doruku. Jednostavna gusta juha pomijeana s rezancima i narezanom mrkom krkala se na tednjaku. Fran cesca je obrisala ruke o pregau i okrenula se u trenutku kada je Loretta ula u kuhinju i sjela za stol. Mlada ena izgledala je jako loe, njezino lice bilo je potpuno iscrpljeno i blijedo. - To ste vi, gospoo Campanile - rekla je klonulo. - Uinilo mi se da sam vam ula glas. Jeste li razgovarali na telefon? - Oh, jadna ja - rekla je Francesca. - Mislim da sam opet priala sama sa sobom. ao mi je to sam vas probudila. - U redu je - rekla je Loretta. -i trebala sam ustati.

- Kako se osjeate? - rekla je Francesca. - Mislite li da biste mogli neto pojesti? Skuhala sam juhu. - Trebala bih probati - rekla je Loretta. No gospoo Campanile - Francesca - prekinula ju je starica vadei gustu juhu i rezance iz lonca. - Oh, u redu, Francesca - nastavila je Loretta. - To je vrlo ljubazno od vas, to to ste danas doli tako rano i to ste dokasna ostali s djecom juer naveer, no ja stvarno mislim da si to neu moi priutiti - elite li sira s tim? - upitala je Francesca prije nego to je Loretta uspjela dovriti ono to je mislila rei. - Pa, ne, hvala. - rekla je Loretta. - Ne elim da se i dalje muite. - Kakvo muenje? - rekla je Francesca i okrenula se prema stolu s vru om zdjelom juhe. - Sada jedite dok ja ne zavrim to jo ovdje imam. - A to tono radite? - upitala je Loretta. Francesca je poela rezati enjak. - Pripremam umak od rajice - objasnila joj je. - Kako radite taj umak? - pitala je Loretta koja je zvuala iskreno zain teresirana. - Mislim, ako vas ne smeta to to pitam. - Oh, to je najjednostavnije jelo na svijetu - nasmijala se Francesca. - Gledajte me dok jedete juhu. Kada je zavrila s rezanjem enjaka, Francesca ga je stavila u lonac u kojemu je bilo maslinovo ulje pa je upalila plamenik. Za nekoliko trenuta ka jak ugodan miris enjaka preplavio je kuhinju koja je poela mirisati ugodno poput talijanskog restorana. -i to sada? - upitala je Loretta. - Sada trebate malo mesa - odgovorila je Francesca i otvorila malo pa kiranje mljevene junetine. Stavila je meso u ruku i pustila da komad po komad pada u lonac. - Sve to morate napraviti je priekati da ono malo posmei - rekla je Francesca. Promijeala ga je licom, zatim se vratila do daske za rezanje, narezala malo ljute paprike pa i to stavila u lonac. - Volim ovo dodati za bolji okus - objanjavala je. Francesca je nakon toga otvorila dvije limenke pasiranih rajica i ulila ih u lonac prije nego to je dodala malo bosiljka i mravinca. Sve je to dobro izmijeala, stavila poklopac na lonac i spustila plamenik u najnii poloaj. - i to je to - rekla je i obrisala ruke o pregau. - Sada se neko vrijeme sve to treba kuhati. Sve to jo moram uiniti jest zakuhati tjesteninu kada doe vrijeme za veeru. - Kada to radite, sve izgleda tako jednostavno - umorno je rekla Loretta.

- Svatko to moe - rekla joj je Francesca. - Samo vam je potrebno malo strpljenja. - Moda - rekla je Loretta koja ba nije zvuala kao da ju je Francesca uvjerila. - Pa, kako je proao va subotnji izlazak s mladim gospodinom? - upi tala je Francesca. - Hoete li se ponovo vidjeti? - Ne, nikako - promrmljala je Loretta. - Pokazao se blesanom. - Hmm, tako neto sam pomislila im sam ga ugledala, no nisam vam eljela to rei. Nitko ne voli kada se stara gospoa u sve mijea. - Znate, vi ste ve druga osoba koja mi govori tako neto. Uinite mi uslugu. U budunosti se mijeajte. - Pokuat u to zapamtiti - rekla joj je Francesca i ljubazno se nasmijeila. Loretta se ponovo namjestila u stolcu. Lice joj je poprimilo tuan i is crpljen izraz. - Je li za mene uope ostalo dobrih mukaraca? - poela je govoriti. - Sigurna sam da postoje... negdje - uvjeravala ju je Francesca. Vi ste mlada i privlana ena. Jednoga e se dana pravi mukarac poja viti na vaim vratima. - Da, ali kako u ga natjerati da ostane? - rekla je Loretta. - Ne znam - odgovorila je Francesca. - No u moje vrijeme najbolji na in da zadrite mukarca kojega elite bio je da mu neto ukusno skuhate. Znate, mnogo se toga promijenilo u svijetu otkada sam ja bila mlada, no stara poslovica o nainu na koji se dopire do mukareva srca bila je istinita i tada i danas. To zvui smijeno, no tako je. - Bilo bi divno kada bi mukarac kuhao za mene - proturjeila je Lo retta, a lice joj se razvedrilo. - Pa, to je krasna matarija - nasmijala se Francesca. - No ne bih se iscrpljivala i ekala na to. - Mislim da imate pravo - uzdahnula je Loretta. - Znai da sve ostaje na meni. Moda biste mi vi jednoga dana mogli pokazati recepte. - Bilo kada. No sada morate odmah natrag u krevet. - Da - rekla je Loretta. - Hvala vam na juhi. - Glas joj je lagano zadrh tao i jedva je ustajala. - Hajde, rekla je Francesca i primila je za ruku. - Morate se odmoriti. Razgovarat emo poslije. Zazvonilo je zvono. Francesca je pogledala na sat i namrtila se. Bilo je prolo jedan za nekoliko minuta. Tko bi mogao doi kui u to doba? Otila

je do ulaznih vrata, odkrinula ih i opazila na ulaznom stubitu dotjeranog starijeg mukarca. Imao je podignut ovratnik na dugom sivom kaputu jer je vani puhao hladan vjetar. Bio je sunan dan, no odjedanput je postalo iznimno hladno. Drao je kartonsku kutiju iz koje je virila bijela vreica u kojoj je bio kruh. Vidjele su se i prednje strane plastinih omota hrane. - Mogu li vam kako pomoi? - upitala ga je promatrajui ga sumnjia vim pogledom. - Dobar dan, gospoo - rekao joj je ugodnim glasom. - Doao sam ovo predati Loretti Simmons. Nadam se da sam pred dobrim vratima. - Tko ste vi? - upitala je Francesca. - Moje ime je Bill Pace. Loretta radi za mene u tvrtki. - A ja radim za Lorettu ovdje - rekla je Francesca i nastavila ga proma trati. - Govorite poput odvjetnika. - Pretpostavljam da je to zato to jesam odvjetnik. Stao je na trenutak i nasmijao joj se. - Pretpostavljam da sam doao na pravo mjesto. - Oh, da - kimnula je Francesca. - No ovdje vlada gripa, ako ne znate. Bilo bi vam bolje da ne ulazite -Dio mio, pripazite! Najednom je zapuhao jak vjetar koji je otpuhao snijeg s vrhova grmlja. Francesca je irom otvo rila vrata. - Uite prije nego to vas vjetar odnese. - Hvala vam - rekao je i brzo uao. Dok je ulazio, Francesca ga je jo pomnije pogledala. Bio je otprilike njezinih godina. Imao je ugodno lice s plavim sjajnim oima, ba poput njezinih. Vrijeme je ostavilo traga na njegovu licu, no bore na njegovu elu i sitne borice uz oi za Francescu su bili jasni znakovi ugodno provedenog ivota. - Pa, gospodine, kako ste ono rekli? - Pace - odgovorio je. -i oprostite, vae ime je? - Francesca Campanile. - Imate predivno ime - rekao joj je. - Hvala vam, i meni se oduvijek svialo - odgovorila je Francesca prili no poaena njegovim opaanjem. - Ja sam dadilja - rekla mu je. - Ba lijepo - rekao je. - Recite mi, kako se Loretta osjea? - Ne ba najbolje - rekla je Francesca. - Gore je i spava. elite li da je probudim i kaem joj da ste ovdje? - Ne - odgovorio je Pace. - Mogu ostati samo kratko. Onjuio je zrak. - Hmm, ovdje mirie kao da se neto dobro kuha. - Oh - rekla je, - samo umak od rajica za veeru. Pace je kimnuo u znak odobravanja. - Ah, prepoznao sam taj miris im sam uao kroz vrata

- rekao joj je sjetnim glasom. Francesca mu je prouila lice prije nego to se nasmijala. Pokazala je prema kutiji. - Zato to ne ponesete u kuhinju, a moda vam dopustim i da probate jelo. - To je ponuda koju ne mogu odbiti - rekao je Pace, a oi su mu zasjale. Pratio je Francescu do kuhinje. - Sjednite ovdje - rekla mu je i pokazala na stolicu. Uzela je kutije, stavila ih na stol i poela vaditi namirnice iz njih. - Predivna truca kruha - rekla je i pomirisala vreicu. - to jo? - Donio sam pileu juhu u plastinoj posudi - rekao je Pace dok je ski dao kaput i sjedao za stol. - A donio sam i telee kotlete i povre u drugi ma. Sve sam to kupio u restoranu na putu prema ovdje. - Ve godinama nisam bila u restoranu - rekla je Francesca. - Moj su prug i ja znali smo odlaziti u restoran s djecom. - Taj u kojem sam bio, jedan je od mojih omiljenih - rekao je Pace. Francesca je poela prenositi stvari u hladnjak. trucu kruha stavila je na radnu plou uz tednjak. - Vi ste sjajan ef ako ste joj donijeli svu tu hranu - rekla mu je. - Pa - rekao je Pace slegnuvi ramenima. - Mislio sam da e se Lo retta od juhe osjeati bolje, a meso i povre pomoi e joj u tome da ne mora kuhati veeru za djecu. Nisam znao da se netko ve tako dobro brine za nju. - Oh, ne morate brinuti - uvjeravala ga je Francesca. - Nijedna od tih stvari nee se baciti. Kad smo ve kod toga... Francesca je uzela no i odrezala vei komad kruha. Taj komad je prerezala, otvorila ga i stavila na tanjur. Zatim je skinula poklopac s lonca i uronila kuhau u vreli umak. Uzela je malo umaka, polila ga po kruhu i stavila vrui obrok ispred Pacea. Nakon toga dodala mu je papirnati ubrus. Ne gubei vrijeme, Pace je otkinuo komad kruha i prinio ga ustima. Izraz istog zadovoljstva preplavio mu je lice. - Oooh - radosno je uzdah nuo. - Ovo mi vraa uspomene. Francesca ga je promatrala sa zanimanjem primjeujui lagan i prakti an nain na koji je razdijelio kruh i koristio ga poput spuve kada ga je umakao u ostatke umaka na tanjuru. - Mmmm, volim feferone - rekao je. - Narezala sam samo nekoliko komadia - nasmijala se Francesca. Pogle dala ga je jo blie. - Znate, za Jenkija imate vrlo kolovan ukus za talijansku kuhinju.

Pace ju je pogledao i nasmijao se. - Nisam ba toliki Jenki kao to misli te - rekao joj je. - Moja majka bila je prilino dobra kuharica u svoje doba, znate. I moja supruga isto... Francesca je osjetila tugu u njegovu glasu. Na brzinu je pogledala vjen ani prsten na njegovoj ruci. - Kuha li vaa supruga? - upitala je. - Prije jest - odgovorio je. - Umrla je prije nekoliko godina. - Oh, ao mi je to to ujem. - rekla je Francesca. - Djeca? - Ne, nismo ih imali. Imali smo mnotvo neaka i neakinja za razmazi ti, no sada su ve svi odrasli. Imam brata, no on se odselio u Phoenix prije nekoliko godina, a sestra i njezin suprug su na Floridi. Stao je na trenutak i kimnuo. - Ljudi se danas toliko sele. - Eh, takva je i moja obitelj - rekla je Francesca i podignula ruke. - Svi ive prebrzo. to tu moete uiniti? - Ne mnogo - rekao je Pace poevi nesvjesno okretati vjenani prsten. Tuno se osmjehnuo. - udno - rekao je. - No nakon svih tih godina, jo ga nosim. Ne znam zato. - Ajjj, vjerojatno iz istog razloga zbog ega ja nosim svoj otkad mi je suprug umro - rekla je Francesca. - Jednostavno ne moe ispasti. - Znam na to mislite - rekao je Pace uz uzdah suosjeanja. - To kao da je dio vas, zar ne? - Ne, niste me razumjeli - rekla je Francesca i poela se igrati vlastitim prstenom. - Ne, ja ga stvarno ne mogu skinuti. Ne mogu ga vie prevui preko srednjeg dijela prsta. Pace je prasnuo u smijeh, a Francesca nije mogla odoljeti pa mu se pri druila. Trenutak poslije Pace je brisao usta ubrusom i dizao se od stola. - No, moram rei da je vjerojatno vrijeme da se vratim na posao. - rekao je dok je ustajao i oblaio dug siv kaput. Kada su njih dvoje uli u hodnik, od vjetra su poeli podrhtavati prozori u dnevnoj sobi. - Pa, hvala vam, gospoo - Francesca - rekla je prije nego to je dovrio. - Pa, hvala vam, Francesca - ispravio se. - Bila mi je ovo najljepa stan ka za ruak nakon dugo vremena. - Nemojte to niti spominjati - odgovorila mu je Francesca nasmijavi se. - Moda emo se jo negdje vidjeti. - Razgovarat u sa svojom eficom - rekla je Francesca. Kimnula je

glavom u znak pozdrava i gledala ga kako izlazi i sputa se po ulaznom stubitu. Kada se Pace odvezao, Francesca je neko vrijeme gledala u dalji nu prije nego to je ponovo pogledala prsten na ruci. Lagano se osmjehnula i pogledala prema nebu. - Ne mora se brinuti, Leo. Prsten se jo dobro i vrsto dri. U tri i etrdeset i pet toga poslijepodneva Francesca je kao i obino pre gledavala potu uz prozor u dnevnoj sobi. Dotad je vjetar poeo bjesnjeti. Napokon je ugledala Penny i Willa. Povijajui se na divljem vjetru, ne ustraivo su koraali po ulici. Kada su stigli na prilaz kui, Francesca je otkljuala vrata i pourila natrag u kuhinju. - Oh, Boe - uzviknula je Penny kada su ona i njezin brat buno uli kroz vrata. - Vani tako pue! Kao i obino, njih su dvoje spustili naprtnjae na pod im su uli i poeli skidati kapute i kape. - - izgovorila je Francesca. - Budite tiho. Majka vam spava. Skinite izme i doite u kuhinju. Oboje su se pourili. Francesca nije mogla odoljeti da se ne nasmije kada je vidjela njihove crvene obraze i iroke oi koje su neto oekivale. - Uz mite juhu - rekla je. - Oboje ste hladni poput ledenih kockica. Francesca je napunila dvije alice, stavila ih na stol i pruila ih im. - Dobra je - rekla je Penny nakon to je probala juhu. - Jeste li vi to skuhali? - Ne - Francesca je negirala glavom. - To je stiglo iz restorana, no i ja u vam jedan dan skuhati juhu. Sjela je s njima za stol. - Ispriajte mi kako je bilo u koli. - Smotani je izgubio knjigu iz matematike - rekla je Penny. - Nisam je izgubio - bunio se djeak. - Samo je ne mogu nai. - Koja je razlika u tome? - upala mu je sestra u rije. - To je ozbiljna stvar - upozorila ga je Francesca. - Posljednje ega se sjeam bilo je da ti matematika ba i nije ila u posljednje vrijeme, Wille. Imam li pravo? - Da - uzdahnuo je. - Pretraio si posvuda? Will je obeshrabreno klimnuo glavom. - U redu - rekla je Francesca. - Prvo mora otii u svoju sobu i pospre miti je kako bi znao da je nisi izgubio negdje u tom neredu. Ako nije tamo ili negdje drugdje u kui, onda se morate pomoliti svetome Anti. - Kome? - pitali su uglas.

- Svetome Anti - rekla je Francesca iznenaena upitnim pogledima na njihovim licima. - Zar ne znate tko je bio sveti Ante? - Nikada nismo uli za njega - Penny je slegnula ramenima. - Sveti Ante je dobar svetac - poela je objanjavati Francesca. - Onaj kome se moli kada se neto izgubi. Meni je to svaki put uspjelo. Ono to morate zapamtiti jest da ako vam pomogne da pronaete neto, kao tvoju knjigu, morat ete mu platiti za to tako da sljedei put kada odete na misu date novac za sirotinju. - Misu? - rekao je Will. - Mislite kada idemo u crkvu? - Da, naravno - odgovorila je. - Ali mi ne idemo u crkvu - rekla je Penny. Francesca se nije iznenadila njezinim priznanjem. Znala je da im se ro ditelji nisu vjenali tako da je pretpostavljala da nisu religiozni. - Shvaam - rekla je Francesca zamiljeno nakon trenutka razmiljanja. Zatim je rekla uz usiljeni osmijeh: - Pa, jo mislim da je dobra zamisao da mu se molite. Od toga vam ne moe biti nita, zar ne? Sljedeeg je dana Francesca sjedila za Lorettinim kuhinjskim stolom i vadila arape iz koare s rubljem, koje je nedavno oprala i posuila, kada je Loretta sila dolje. Bilo je kasno poslijepodne, vrijeme ruka ve je odavno prolo. - Nemojte mi nita govoriti - rekla joj je Francesca prije nego to je Loretta uspjela otvoriti usta. - Vidjela sam da se rublje nakupilo pa sam ga odluila oprati da mi bre proe vrijeme dok se djeca ne vrate iz kole. - Ali gospoo, mislim, Francesca - poela je Loretta. - To je stvarno previe da traim od... - Niste me niti traili - presjekla ju je Francesca. - To sam sama napra vila zato to je to trebalo napraviti. Loretta je sjela za stol. - Izgledate malo bolje - primijetila je Francesca. Loretta je kimnula. - Jo mi se malo vrti, ali nemam vie temperaturu. Trebala bih se vratiti na posao. - Vjerujte mi, neete nikome uiniti uslugu ako se vratite u ured prije nego to ozdravite. Uzmite jo jedan dan. Mislim da bi vam i va ef, gos podin Pace rekao to isto. Loretta ju je znatieljno pogledala. - Kako znate da se on zove gospodin Pace?-upitala je.

- Doao je juer kada ste spavali - objasnila joj je Francesca na Lorettino oito iznenaenje. - Donio je ukusnu juhu i kruh, te meso i povre. Dala sam to djeci za veeru. - udno je koliko zapravo nisi svjestan kada spava - rekla je Loretta. - Tome san i slui - odgovorila je Francesca. - On je jako vaan, a svi ga zanemaruju. Tako i moje keri, stalno se ale da su umorne i iscrplje ne. Pokuajte ii spavati sat vremena ranije nego obino, esto im kaem. Osjeale bi se deset godina mlae kroz radni tjedan. No mladi ljudi ne ele sluati. Loretta se nasmijala - Sjeam se kako ste mi rekli da imate dvije keri. ive li i one na Rhode Islandu? - Florida i Oregon. - brzo je odgovorila Francesca. - Shvaam - rekla je Loretta. - Nedostaju li vam, budui da su tako daleko? - Samo svaku minutu u danu - rekla je Francesca. - Takve smo mi sta rije majke, znate. - Nisam ba sigurna da ste sve takve - rekla je Loretta. - Barem u mo jemu sluaju. - Ne? Recite mi gdje ivi vaa majka? - U New Yorku - odgovorila je Loretta. Francesca je na trenutak pogledala Lorettu. Bila je previe iskusna, a da ne primijeti kada netko eli ispriati priu koju ve dugo uva. - A da stavim vodu u ajnik? - ponudila se. - Pa moda moemo popiti po alicu aja. A moete probati i pizzele koje sam jutros pripremila. - Dobro bi mi doao aj. - priznala je Loretta. - No recite mi, to su to pizzele? - Vidjet ete - nasmijala se Francesca. - Vidjet ete. Obje su krenule u dnevnu sobu. Loretta je zahtijevala da nosi pladanj s ajnikom. Stavila je pladanj na stoli dok je Francesca nosila tanjur s pizzelama. Sjele su na kau, a Loretta im je natoila aj u alice. - Ovo je pizzela - rekla je Francesca i dodala Loretti jedan od tih okru glih vaflastih keksa. - Vidite, izgleda poput male pizze. Radite ih kao vafle, osim to su ovi jo tanji. Loretta je primijetila njihovu zlatno-smeu boju, a bile su i krasno obli kovane, poput pahulja. - Predivno miriu. Dok su grickale pizzele i pile aj, poele su razgovarati. - Priali ste mi o svojim kerima - rekla je Loretta. - Kako to da su se odselile tako daleko?

- Zbog posla. - poela je priati Francesca. - Znate kako je to. Svi misle da moraju ii tamo gdje mogu zaraditi vie novca kako bi imali bolji ivot. Nitko niti ne staje kako bi promislio je li dio boljeg ivota i biti blizak sa svojom obitelji. - Iz onoga to ste mi rekli, ini mi se da su vam djeca sretno vjenana -rekla je Loretta. - Aj, ne sva. Moje keri su to sredile. No moj se sin jo nije skrasio. On jo pokuava srediti svoj ivot. Nemojte me krivo shvatiti, on je dobar mla di. Pametan. Radian. - U emu je onda problem? - upitala je Loretta. Francesca je oklijevala na trenutak. - Pa rei u vam - rekla je napokon. - Prije nekoliko godina spremao se oeniti. Tri tjedna prije vjenanja, sve je trebalo otkazati. - to se dogodilo? - Moj sin nikada nije o tome priao. No dva mjeseca poslije proitala sam da se njegova zarunica udala za drugog mukarca. est mjeseci na kon toga, vidjela sam u novinama da je rodila. A znate matematiku... - Oh - rekla je Loretta s bolnim izrazom lica. - Oh je u redu - nastavila je Francesca. - No ivot se nastavlja. Pronai e on svoj put. Pa priajte o sebi. Kakva je vaa pria? - Mislite, kako je dobra djevojka poput mene ostala sama s dvoje djece? Francesca je kimnula i slegnula ramenima. - Gdje bih uope trebala poeti? - pitala se Loretta naglas. - Zato mi ne ispriate o svojoj majci? - Ah, moja majka - poela je Loretta. - Mislim da su se stvari poele raspadati nakon to mi je umro otac. Bila sam tinejderka i jako vezana za njega. I majka ga je voljela. Znala sam to. No dvije godine poslije, ona se ponovo udala, a ja nisam mogla podnijeti njezina supruga. - to nije bilo u redu s njim? - Nita. On jednostavno nije bio moj otac - priznala je Loretta. - U sva kom sluaju, prola sam kroz buntovniku fazu i zagorala ivot svima u kui. Prestala sam ii u crkvu, a to je izluivalo majku koja je tradicionalna katolkinja -pretpostavljam da sam zato to i uinila. Vjerojatno je svima laknulo kada sam otila studirati. A tada sam upoznala Davida. - Pennyna i Willova oca? - Da - rekla je Loretta. - David je bio dvije godine ispred mene na studiju. Dobro je izgledao, poznavao je filozofiju i sve napredne teorije drutva i odnosa, te sve o beskorisnosti organizirane religije. Mislila sam

da je sjajan. Brak je, naravno, za Davida bio potpuno neprihvatljiv. Kada je diplomirao, ja sam prestala studirati jer sam mislila da u fakultet uvijek moi nastaviti. Loretta je stala na trenutak. Pogledala je Francescu i zakolutala oima. - Da, bila sam potpuna gubitnica. - To se dogaa - suosjeajno je rekla Francesca. - Ne moram vam niti rei, no majka je pobjenjela - nastavila je Loretta. - Ali meni to nije smetalo. I tako smo zavrili u Providenceu jer je David tu poinjao predavati. Pronali smo lijep mali stan, a godinu dana poslije ro dila se Penny. Nakon malo vie od godinu dana, ponovo sam ostala trudna. Bila sam sretna kada sam to saznala, no David nije. Nisam si eljela prizna ti, no on se ve dulje vrijeme udaljavao od mene. Loretta je spustila glavu. - Nije elio da zadrim dijete - rekla je, a oi su joj se napunile suzama. - Bila sam ljuta i rekla sam mu da ode i da radi to god treba raditi, a da u se ja sama brinuti za djecu. Nedugo nakon toga otiao je... da se pronae. -i je li uspio u tome? - upitala je Francesca. - Da - rekla je Loretta. - Pronaao se s drugom enom. - Je li barem ostao u dobrim odnosima s djecom? - Zato? - Loretta je slegnula ramenima. - Penny je bila beba kada je otiao, a Will se jo nije bio niti rodio. Francesca je kimala dok je Loretta priala o borbi koju je prolazila po diui dvoje djece. Dok ju je sluala, bila je osupnuta jakom odlunou u glasu mlade majke. Ono to ju je najvie zadivilo bio je njezin osjeaj za odgovornost, njezino odbijanje da ikoga okrivi za situaciju u kojoj se nala. Kada je Loretta zavrila priu, Francesca joj je uputila osmijeh pun div ljenja - Nisam to znala - rekla joj je - no vi ste jedna jaka enska. Loretta se natjerala na osmijeh. - Oh, ne znam, veinu dana mislim da jedva sve drim na okupu. Brinem se za djecu. Penny treba oca koji e biti uz nju. A jadan Will, treba nekoga tko e mu dodati loptu. I jednom i dru gom zbog mene mnogo nedostaje otac. - Draga - rekla joj je Francesca. - Prije nego to se kaznite bez razloga, morate znati da ste obavili sjajan posao. - Pa zato se onda osjeam toliko krivom za sve? - Zato, pitate se? - nasmijala se Francesca. - Zato to ste duboko u sebi i vi stara katolkinja. Ako se elite osjeati bolje, pokuajte otii na ispovijed. Meni to svaki put pomogne. Loretta je promrmljala - Nisam bila u crkvi stotinu godina. Zidovi e se sruiti na mene istog trena kada uem unutra. Nisam niti krstila djecu.

- Pa, u najmanju ruku nee vam manjkati teksta za ispovijed - primije tila je Francesca. - Ne, pretpostavljam da nee - uzdahnula je Loretta. - Pa vidjet ete, stvari e se promijeniti same od sebe. Tako se uvijek dogodi, ali nikada na nain na koji oekujete, gotovo poput arolije. Francesca je pomilovala Lorettu po ruci i poela skupljati alice i tanju rie. - Za danas je dovoljno. Sada se morate vratiti gore i odmoriti dok ja spremim veeru. Djeca e doi kui svake minute. Loretta je ustajala s kaua kada su se naglo otvorila ulazna vrata i Penny i Will buno uli unutra. - Upalilo je, gospoo C! Upalilo je! - vikao je Will i skakao od uzbu enja. - Nisam mislio da hoe kada sam sino legao u krevet, no ipak sam pokuao! - O emu vi uope priate? - rekla je Loretta. - Pokai im, Smueni - rekla je Penny i podbola brata laktom pod rebra. Naoale su mu pale nisko na nos dok je i dalje pretraivao naprtnjau. - Voza autobusa rekao je da ju je pronaao pod sjedalom - jedva je izgo varao dok je i dalje premetao stvari iz naprtnjae. - Pronaao to? - upitala je njegova jo zbunjena majka. - Pogledaj! - uzviknuo je djeak pobjedonosno i pokazao knjigu iz ma tematike. Francesca ga je pogledala i nasmijala mu se jako zadovoljna razvojem situacije. Oito, sveti je Ante jo jedanput pomogao.

OSMO POGLAVLJE
U PETAK ujutro Loretta se probudila odmorna. Nakon to je zijevnula i rastegnula se, ustala je i otila po djecu da ih pripremi za kolu. - Hajde, djeco, ustajte na noge lagane! - vikala je grozniavo Loretta koja je ponovo bila u funkciji. Kada je toga jutra stigla na posao, zaustavila se ispred ureda gospodina Pacea. Vrata su bila odkrinuta, no, kao to je i pretpostavljala, stariji par-

tner jo nije stigao. Na stolu mu je ostavila poruku u kojoj mu je zahvalila, a zatim je pourila poeti raditi. Poslije toga jutra loptica za golf dokotrljala se do Lorettina stola. Pogle dala je iz uredskog odjeljka i u hodniku ugledala gospodina Pacea koji je krenuo prema njoj. Nasmijao joj se. - Zaustavio sam se samo kako bih vam zahvalio na lijepoj poruci. - Hvala vama na svoj toj ukusnoj hrani - odgovorila mu je Loretta. - To je bilo jako ljubazno od vas. Niste se time trebali optereivati. - Oh, nije mi to uope bilo teko - rekao je. - Usto, uivao sam u upo znavanju s gospoom Campanile. ini mi se da je jako dobra - a znate, radi i sjajan umak za pagete. - Da, znam - rekla je Loretta i upitno ga pogledala. - No kako vi to znate? - Dok sam bio tamo, pozvala me u kuhinju i dala mi da isprobam umak uz talijanski kruh - objasnio joj je. - Stvarno? - rekla je Loretta i kimala zamiljeno. - To mi je jako zani mljivo. - Naravno, bila je vrlo zaposlena - dodao je brzo Pace, - a i ja sam se morao vratiti u ured, tako da nisam ostao dugo. No uivao sam u razgovoru s njom. Stariji je partner pocrvenjeo u licu. Nagnuo se i podignuo odlutalu lopticu za golf. Kada se na odlasku okrenuo, rekao je: - Drago mi je da ste ozdravili. elim vam ugodan vikend, Loretta. -i ja vama, gospodine Pace - viknula je za njim. Loretta se u sebi nasmijala dok se pokuavala ponovo usredotoiti na posao. - Da, to je stvarno jako zanimljivo. Te veeri kada se Loretta vratila kui, Francesca i djeca bili su u kuhinji i sjedili za stolom. Penny je pogledala majku. - to je za veeru? - Pizza - rekla je Loretta. - to kaete na to? - Moe pizza. - Moe - dodao je Will. - Igrat u video-igrice dok ne doe. - A ja u biti gore - rekla je Penny i odgurnula brata kada je prola kraj njega. Njih dvoje su otili. - Znate, veselilo bi me da vam veeras skuham veeru - rekla je Fran cesca. - Jo izgledate umorno. - Ne, hvala, mislim da ste ovaj tjedan odradili ve dovoljno posla - rekla je Loretta i sjela za stol. - Uostalom, petak je naveer i tko bi uope htio kuhati? - zastala je na trenutak i nije se mogla oduprijeti nestanom porivu. - Danas sam srela gospodina Pacea.

- Oh, jako lijepo - rekla je Francesca i pri tome nije pokazala nikakav osjeaj. - Rekao je da je uivao u razgovoru s vama - nastavila je Loretta - i da je probao i umak koji ste radili toga dana. Francesca ju je iznenaeno pogledala. -i? - Oh, nita-nevino je rekla Loretta. - Bilo mi je samo smijeno da je prvo to ste uinili kada ste se upoznali, bilo da mu date neto za jesti. To je sve. Francescino lice lagano je pocrvenjelo. - To samo pokazuje da morate paziti koga ete nahraniti - rekla je. Nakon toga Francesca je ustala i vrati la stolicu na mjesto. - Pa, vrijeme je da krenem kui. Prilino zadovoljna to je izvukla neto iz svoje dadilje koju je potova la, Loretta je otpratila Francescu do vrata. - Doi rei laku no gospoi Campanile, Wille - rekla je. - Laku no, gospoo C - odvratio je Will dok su prolazile pa odmah vratio pogled na televizor. - Laku no, Wille. Budi dobar deko - rekla mu je Francesca. - Penny! - pozvala ju je Loretta kroz stubite. - Reci dovienja gospoi C. - Nakon to se Penny nije javila, rekla je: - to ona gore radi? - A to misli? - rekao je Will. - Sjedi za raunalom. Loretta je nego dovala. - Ponekad ne znam to da radim - rekla je Francesci. - Cijelo se vrijeme brinem o tome to radi na raunalu i koje stranice pregledava na internetu. - Zato ne prebacite raunalo dolje gdje je moete bolje kontrolirati? -jednostavno je upitala Francesca. Loretta se namrgodila jer se uzrujala na taj jednostavan i neizbjean prijedlog, nedavno samodopadno zadovoljstvo nestalo je u sekundi. - Pa, laku no svima - rekla je Francesca i nestrpljivo ih pogledala. - Vi dimo se u ponedjeljak. Nakon toga se okrenula i krenula prema vratima. Loretta je ostala stajati i gledala je kako starica silazi stubitem sve dok se vie nije mogla suzdrati. - Oh, pa vi mislite da ste jako pametni! - napokon je rekla naglas. Iz mraka je mogla uti kako je Francesca prasnula u smijeh. Unato sa moj sebi, i Loretta se nasmijala. Mahnula joj je na pozdrav, zatvorila vrata i otila do prozora. Will je odloio konzolu za igranje i stao uz nju. - Zna, gospoa C je dobra - rekao je dok je gledao van. - No ponekad misli da sve zna, zar ne? - Da, tako je - sloila se Loretta. Nasmijala se jer je odjedanput shvatila da se izmeu nje i starije katolkinje zbog koje se prije osjeala krivom, dogodilo neto neoekivano: one su postajale prijateljice.

 Pa, dobar dan, gospoo Campanile - rekao je Tony zijevnuvi. - Prolo je ve dosta otkada sam vas posljednji put u ovo doba vidio u trgovini. Ra dite li ruak za obitelj? Bilo je nedjeljno jutro. - Ne ba, Tony - odgovorila mu je dok je stavljala pilee filete i ostale namirnice na pult. - Moj sin je u posljednji tren odluio pozvati prijatelje u svoj stan na gledanje vane ragbijake utakmice pa me sino nazvao i pitao mogu li im skuhati neto za veeru. - Hej, ja ga ne krivim - rekao je Tony i nasmijao joj se. - Ne moete gledati utakmicu bez hrane. - Pa, pretpostavljam - promrmljala je Francesca i pokuala zvuati kao da je to ne zanima, iako je bila oduevljena time. - Bilo bi jo bolje da mi je to javio dva ili tri dana prije. - Ah, pa znate kakva su djeca - nasmijao se Tony. - Sva su ista ak i kada odrastu. - Nisam sigurna jesu li sva moja djeca odrasla - uzdahnula je Francesca. - Znam, no, biste li eljeli da su drugaija? - rekao je Tony. - Vjerojatno ne bih - priznala je Francesca. - Nagnula mu se blie i dodala - No nemojte im to rei. Kada se vratila kui, Francesca je donijela namirnice u kuhinju i upalila radio na kasetofonu u dnevnoj sobi. Voljela je glazbu. Za nju je ona bila sastavan dio nedjelje ba kao to je to bio i ruak s obitelji. Poslije, kako se podne pribliavalo, sluala je Beethovenovu Devetu simfoniju dok je prila piletinu na tednjaku. Kada je malo poslije stigao Joey, Francesca je bila ba dobro raspoloena. Alice i Rosie zvale su je prije; obje su priale o moguem posjetu za vrijeme ljeta. A i Loretta ju je iznenadila poslavi joj lijep cvjet ni aranman kojim je eljela zahvaliti Francesci na panji kroz cijeli tjedan. - Hej, stigao si - rekla je srdano Francesca dok je odvajala file od kosti i stavljala ga na praznu aluminijsku tavu. - Doao si ba na vrijeme. Sluaj, svira Oda Joeyu! Bilo je oito prerano doba dana da bi njezin sin bio jednako oduevljen alom, tako da ju je samo prazno pogledao i slegnuo ramenima. Nagnuo se kako bi mogao vidjeti to mu je majka spremila. Francesca je cvoknula jezikom. - To je najbolja ala koju e danas uti - rekla mu je preispitujui ga. - Uh, uh - promrmljao je sin. - Posluaj tu glazbu - zamislila se Francesca. - Zamisli kako se dobro osjeao kada je skladao ovakvo djelo. Mislim, prvi put Beethoven ga je uo u glavi. Zamisli kako mu je bilo?

- Pretpostavljam da je bio radostan - rekao je Joey mrtav-hladan. - Oh, nakon svega ti mozak ipak radi - zadirkivala ga je dok je brisala ruke o pregau. Francesca se nagnula i otvorila vrata penice. U ruci je imala rukavicu za peenje, izvadila je dvije aluminijske tave i stavila ih na radnu plou. - Ovdje su - rekla je. - Pogledaj, ispekla sam kobasice i paprike. U drugoj je zapeena tjestenina. - Madonna mia - oduevio se Joey. - Toliko si skuhala. Ve bi i piletina bila dovoljna. -to, zar te nije sram da e ispasti scumbari i da nee imati dovoljno hrane za sve? - negodovala je. - Uuti i ponesi to. - Ti si efica - rekao joj je Joey. Posegnuo je za tavom kako bi probao kobasice, no majka mu je odmaknula ruku. - Sjedni za stol ako eli neto probati. Nakon toga pokazala mu je pre ma stolu prije nego to je iznijela i emlje koje je toga jutra kupila u pekar nici. Otvorila je jednu od emlji i stavila u nju kobasicu i papriku. Stavila je sendvi na tanjur i postavila ga na stol ispred sina. - Pa, hoe li netko poseban gledati veeras s tobom utakmicu? Joey je znao na to njegova majka misli kada je rekla poseban. - Ne, mama - rekao je. - Samo nekoliko prijatelja. Molim te, ne poinji. - Tko uope poinje? - prozborila je Francesca u svoju obranu. - Samo sam pitala jednostavno pitanje. - Da, ali to je samo drugaija verzija jednostavnog pitanja koje mi uvijek postavlja. - to - namrgodila se Francesca. - Zar ne smijem eljeti vidjeti da mi se sin skrasio i da je sretan? Samo naprijed. Ubij me zato to se brinem. Joey se nasmijao. - Pa - rekao je njeno, - do toga jo nije dolo, barem zasad. Tada je pogledao kroz prozor, prodrmao glavom, a osmijeh mu je nestao s lica. - Zna, nije da ne traim nekoga - priznao je. - Skrasit u se im pronaem onu pravu. Francesca je pruila ruku i njeno ga pomilovala po glavi. - Moda previe trai - rekla mu je. - Moda bi trebao malo manje paziti na kvan titetu, a malo vie na kvalitetu, ako zna na to mislim. Joey nije vie nita htio rei, samo je slegnuo ramenima i uzeo zalogaj sendvia. Ta je tema bila ponovno zatvorena. Hej, Frannie - rekla je Peg. - to radi ovdje u srijedu popodne? Zar ne bi trebala raditi?

Prola su dva tjedna. Posljednjih nekoliko dana Francesca se vrtjela po kui i nije se mogla odmarati. Bilo joj je dosadno pa je otila u knjinicu samo da razbije monotoniju. - Zimski praznici - rekla je tuno im je stupila u knjininu sobu s raunalima kako bi popriala s prijateljicama. - Djeca nemaju kolu pa je majka uzela tjedan godinjeg odmora. - Stvarno? - dodala je Natalie i okrenula se od zaslona. - Stvarno si sretna to ima tjedan samo za sebe. - Eh, pretpostavljam da ima pravo - sloila se Francesca i slegnula ramenima. - Misli da bi se tako trebala osjeati, no... - No sada ne zna to bi sama sa sobom, zar ne? - zavrila je Peg umje sto nje. - Mannagia, mislim da u poludjeti! - uzviknula je Francesca. - Ne znam to mi je. - Ispriaj nam neto o djeci - rekla je Natalie. - Kako ti to sve ide? Francesca je poela priati o danima u kojima je uvala Penny i Willa. Priala im je o usponima i padovima koje je proivljavala dok se upozna vala s djecom i kako se predivno osjeala kada je uvidjela da su je poeli prihvaati. Peg je bila nezadovoljna kada je ula da Francesca pee kolae i da ponekad kuha veeru za djecu - a to ak posebno ne naplauje! Dok je Francesca nastavila priati, u oima svojih prijateljica uhvatila je pogled pun zavisti. Vidjela je to svima na licu. - U svakom sluaju - uzdahnula je Francesca, - sve je potpuno u redu. Samo ne mogu shvatiti zato se danas ovako osjeam. Njezine su se tri prijateljice pogledale i izmijenile znakovite osmijehe. - Frannie, jasno je poput dana to te mui - rekla joj je Peg. - Oni ti nedo staju. Loretta je uspjela zabavljati djecu prvih nekoliko dana praznika. Doao je etvrtak, a njih dvoje nisu se umarali. Nije vie znala kako bi zabavila Willa i Penny pa su dan proveli kod kue gledajui televiziju. - Dosadno mi je - rekla je Penny poslije to poslijepodne. -i meni - zijevnuo je Will. - Moda biste vas dvoje mogli probati neto drugo, itati knjigu na pri mjer - rekla je majka koja je bila i vie nego zadovoljna dok je sjedila na kauu i itala novine. - Molim te, mama - uzdahnuo je sin. - Pa na praznicima smo, zar ne? - A da odemo na klizanje? - rekla je Penny. - Nismo jo bili ove godine.

- Danas je ve kasno - odgovorila je majka. - No to kaete na to da odemo sutra ujutro? - Moe - rekla je ki i uzdahnula. - to je s veerom? - rekao je Will. - to emo danas jesti? - Jo nisam odluila - rekla mu je Loretta. - Pitam se to gospoa C kuha za veeru - rekla je Penny. - udno je to, i ja sam mislio na nju - rekao je Will. - Ve mi je i pomalo udno kada nije s nama svaki dan, zar ne? - Znam - sloila se Penny. - Mislim, ponekad mi gospoa C ide na iv ce, ali inae, ne znam... Lijepo mi je kada je ovdje. Loretta se nasmijala jer je razumjela kako joj se djeca osjeaju. - Hej, znam to moemo uiniti - uzviknuo je Will. - Zato je ne bismo nazvali i rekli joj da doe i da nam skuha veeru? Loretta se nasmijala i odloila novine. - Mislim da to ne bi bilo poteno prema gospoi C. Nakon svega, to je i njezin tjedan odmora. - Pa, pretpostavljam da ima pravo - namrgodio se Will - bila je to samo zamisao. Loretta je ponovo zamiljeno pogledala prema kuhinji. U tom trenutku pao joj je na pamet dobar plan. to je vie bila uvjerena u to, sve joj je to plije bilo oko srca. Kada ju je u etvrtak naveer Loretta nazvala, Francescino oduevljenje nije imalo granica. Will i Penny eljeli su ii na klizanje u petak ujutro. Loretta ju je pitala hoe li provesti taj dan s njima ako, naravno, nema drugih planova. Nisu je trebali dva puta pitati i brzo su se dogovorili za sutra. Will i Penny sjedili su pod trijemom s klizaljkama na ramenima kada je sljedeeg jutra Francesca stigla tono u deset i trideset sati, ba kako su i planirali. Nekoliko trenutaka poslije i majka se pojavila na vratima nosei svoje klizaljke. Svi su uli u Lorettin automobil i krenuli prema klizalitu. Loretta i djeca stupili su na led dok je hladan vjetri puhao po Kennedyjevu trgu na kojemu je bilo postavljeno klizalite smjeteno ispod obrisa novog nebodera u Providenceu. Francesca je stajala uz ogradu klizalita i mahala Willu i Penny dok su oni vikali - Bok, gospoo C! - svaki put kada bi proli uz nju. Loretta je, kako je otkrila, na njezino iznenaenje bila sjajna klizaica. S druge strane, Will je bio nespretan na klizaljkama. Tru dio se ostati uspravno, no veinu vremena djeak je proveo diui se s leda.

- Jeste li nas vidjeli? - jedva je izgovarao Will crvenih obraza kada je obitelj napokon sila s leda. - Da, jesam - uvjeravala ga je Francesca. - Ostavio si jako dobar dojam. - Jeste li vidjeli i mene? - rekla je Penny nestrpljivo. - Naravno - rekla joj je Francesca. - Izgledala si poput balerine. Sigurna sam da e jednoga dana biti prekrasna profesionalna klizaica. A jednoga dana ti e, Wille, biti sjajan hokeja. Djeca su sjajila od ponosa. - Pa - rekla je Francesca. - Gdje emo sad? Otili su prema trgovakom centru Providence samo nekoliko koraka dalje kako bi pojeli neto u dijelu s mnogo restorana. Nakon ruka proetali su po trgovakom centru i zastajkivali kako bi pogledali to se prodaje u trgovinama. Francesca im je obeala da e svakome kupiti manji dar ako vide neto to im se svia tako da su djeca bila nestrpljiva u potrazi. Will se odluio kada su naili na ovjeka oko kojega su letjeli helikopteri na navijanje. Penny nije imala sree. Kada su ugledale praznu klupu, Loretta i Francesca su se zaustavile kako bi se odmorile. Dok su sjedile i razgovarale, Penny je nastavila potra gu s Willom za petama. Nakon to se nekoliko minuta njih dvoje nisu po javljivali, obje su se ene zabrinule. Poele su se dogovarati da krenu traiti djecu kada se Penny odjednom pojavila iz guve, a Will je bio odmah iza nje. Mlada djevojka gorjela je od uzbuenja. - Vidjela sam neto. Znam da to ne mogu danas dobiti, no svejedno u vam pokazati. - to je to? - upitala je Francesca. Tada je mlada djevojka uinila neto neoekivano. Uzela je Francescu za ruku. Bila je to jednostavna gesta i netko tko bi povrno gledao na to, ne bi mogao zamijetiti nita posebno. Kad ju je dodirnula djeja ruka, starija ena osjetila je da joj se srce topi. - Hajde - rekla je nestrpljivo Penny. - Pokazat u vam. Penny ih je odvela u trgovinu sa enskom odjeom, do odjela za mlade. Tamo je na lutki bila izvjeena neodoljiva plava haljina s ipkastim ruka vima i ukusnim cvjetnim broem koji je bio privren za ovratnik. Mla da djevojka eljno je i zaneseno promatrala haljinu. - Zar nije prekrasna? -uzdahnula je. - Izgledala bi poput princeze u toj haljini - jedva je izgovarala Francesca. - Znam da je ne mogu sada dobiti - poela je govoriti gledajui ih nada jui se da nema pravo. - Pa, ne danas - promrmljala je majka kada je vidjela papiri s cijenom.

- Oh, dobro - rekla je Penny. - Nisam niti mislila. Moda jednoga dana. - Jednoga dana - sloila se Francesca. Na kraju su Francesca i Loretta pomogle Penny da odabere malu vezenu vunenu kapu i pripadajui al. Oduevljenje izgledom nakon to ih je ispro bala te pogled u zrcalo bili su dovoljni da mlada djevojka zaboravi na haljinu. Ne urei se kui, Loretta ih je povela na vonju po Providenceu, a Fran cesca je glumila da je turistiki vodi. Vozila je po predivnim susjednim etvrtima sve dok nisu doli do parka Prospect. Tamo su izili kako bi se fotografirali ispred kipa Rogera Williamsa, osnivaa Providencea. Kada su se konano vratili kui, djeca su gorjela od iekivanja dok su se urila izii iz automobila, te dok su hodali prema trijemu. Francesca ih je promatrala sa zanimanjem i pitala se to li su smislili. - Zato ne sjednete u dnevnu sobu i odmorite se nakratko? - predloila joj je Loretta prije nego to je Francesca uspjela krenuti u kuhinju. Francesca se posluno smjestila na kau, a Penny i Will trudili su se privui joj pozornost. Pogledavi uokolo, primijetila je da je dnevna soba uredna. Razmiljala je o tome to se zapravo dogaa, sve dok nije osjetila poznat miris. - U redu - rekla je Loretta u tom trenutku. - Uvedite je unutra! Francesca je dopustila da je djeca odvedu u kuhinju. Jedva je mogla vjerovati oima kada je ugledala ono to je bilo pred njom. Kuhinja je bila besprijekorno ista, niti jedan komad prljavog posua nije bio u su doperu, a nigdje se nisu mogli vidjeti ni papiri ni kolske zadae. Stol je bio ukusno postavljen, s etiri velika podloka. Par svijea stajao je na sredini stola. - Oh, Boe - uzviknula je toliko iznenaena da nije mogla rei nita vie. - Vidim da ste vas troje bili jako zauzeti. - Svatko je neto pomogao - rekla je Loretta koja je stajala s prekrie nim rukama ispred penice i smijala se od uha do uha. - A to je za veeru, ako smijem pitati? - rekla je Francesca i pokuala nakriviti vrat tako da moe vidjeti to se nalazi iza mlade ene. - Ta-da! - objavila je Loretta, maknula poklopac s jednog od lonaca na tednjaku i pokazala vreo umak od rajice. - Ovo sam jutros pripremila. Sve sam radila tono prema vaem receptu. Francesca je sjajila od ponosa. Kada su sjeli jesti, pohvalila je kako sve prekrasno izgleda. Loretta im je napunila zdjelice pagetima i dodala ih jednu po jednu. - Bravo, mama! - uzviknuo je Will. - Ovo je jako ukusno!

- Stvarno, mama - sloila se Penny. - Ovo je sjajno! Francesca joj je nazdravila punim srcem. - Za kuharicu Lorettu! - rekla je i podignula au. - Ili da kaem, mamu Lorettu? - Za mamu Lorettu - nasmijala su se djeca i svi su se pridruili zdravici. Kada je dolo vrijeme da Francesca otie kui, Loretta i djeca okupili su se na vratima kako bi joj poeljeli laku no. - Hvala vam puno. Imala sam prekrasan dan - rekla im je Francesca. - I recite hvala gospoi Campanile za krasne darove koje vam je kupi la u trgovakom centru - odgovorila je Loretta i pokazala glavom prema Francesci. - Hvala vam, gospoo C - rekli su oboje. - Oh, nema na emu, djeco - rekla im je. - Jako sam se dobro zabavila. Vidjet emo se u ponedjeljak! Francesca je dohodala do automobila, otvorila vrata i ula unutra. Stavi la je klju u bravu i okrenula ga. Nita se nije dogodilo. Pokuala je ponovo. Motor je poeo kljocati, a zatim je ponovo utihnuo. Bez obzira na to koliko bi puta pokuala okrenuti klju i dodati gas, Francesca nije mogla upaliti motor. Sjedila je tako jo nekoliko minuta i razmiljala to da uini. Zatim je uzdahnula i dosjetila se neega za to tada nije znala da e biti sudbinska odluka. Otvorila je vrata automobila i ponovo krenula prema kui. - Je li sve u redu? - upitala ju je zabrinuto Loretta kada joj je otvorila ulazna vrata. - Da - rekla joj je Francesca. - Sve je u redu. No mogu li se posluiti telefonom? Moram nazvati sina.

DEVETO POGLAVLJE
Postoji neto toliko romantino i neobjanjivo to se dogodi izmeu dvo je ljudi koje su predodreeni da se sretnu jednoga dana. Nakon to su esto bespomono lutali kroz ivot, nebesa su se konano dobro posloila i oni

su se neoekivano dogodili jedno drugome. To ba i nije, iako je neki tako zovu, ljubav na prvi pogled koju dotadanji stranci ponekad osjete, u kojoj dvoje jedno u drugom pronau neto nevjerojatno pouzdano i ugodno. To je vie osjeaj dubokog prepoznavanja, osjeaj koji donosi olakanje, kao da njihova srca jednostavno govore jedno drugom - Oh, tu si. Pa gdje si dosad? Posvuda te traim ve jako dugo vremena. Takav je sluaj bio i te veeri kada je zazvonilo zvono i kada se Loretta pourila prema hodniku i otvorila ulazna vrata. Ugledala je mladog mu karca kako eka ispod trijema. Stajao je s rukama duboko zataknutim u depove izlizanog sivog gornjeg dijela trenirke i gledao oko sebe kao da nije siguran je li doao na pravo mjesto. Kada je skrenuo pogled na Lorettu i kada su im se pogledi sreli prvi put, ona se osjeala kao paralizirana, kao da se odjedanput nije mogla micati niti priati. inilo se da mladi osjea isto jer je pred njom stajao jednako nepokretan i utljiv. - Bok, ja sam Joey Campanile - napokon je rekao. - Traim svoju majku - Francescu? Jesam li na pravim vratima? - Naravno - jedva je izgovarala Loretta. - Molim te, ui. Loretta se pomaknula kako bi Joey mogao ui. Vidjela je da je prilino visok. Bio je dojmljiv s tom tamnom kosom, a njegove prodorne plave oi nisu se mogle ne primijetiti. Kako nije mogla odmaknuti pogled s njega, zbunjeno je maknula uvojak kose s lica. - Ja sam Loretta - rekla je i pruila mu ruku. - Drago mi je da sam vas upoznao, Loretta - odgovorio joj je Joey koji joj je njeno primio ruku. - Hajde - okrenula se od njega. - Majka te eka u kuhinji s mojom keri. - Oprostite - rekao joj je Joey dotakavi joj rame - ali, mogu li vam postaviti jedno pitanje? Loretta se okrenula i primijetila da je Joey zbunjeno gleda. - A koje to? -rekla je. - Pa, samo sam se pitao, to moja majka radi ovdje? - Ona je naa dadilja - rekla je Loretta i nasmijala se. Kada je vidjela da je on i dalje upitno promatra, stala je na trenutak i dodala - Zar nisi to znao? Joey nije nita odgovorio, nego je samo podignuo obrvu. - Oh, pa molim vas slijedite me - rekla je Loretta i povela ga. Dok su prolazili pokraj dnevne sobe, Will je odvojio pogled od videoigrice kako bi vidio pridolicu. - Ovo je moj sin Will - rekla je Loretta. - Wille, ovo je Joey. Gospoa Campanile je njegova majka.

- Bok - rekao je Joey. Pokazao je prema televizoru. - Igra Ace Combat? Will je razrogaio oi. - Ace Combat Zero - nestrpljivo je rekao. - Oh, da - rekao je Joey. - uo sam da je ta jako dobra. - Aj, finalmente! - uzviknula je Francesca i izila iz kuhinje s kaputom i torbicom u ruci. - Zato ti je trebalo tako dugo? I pogledajte kako se obu kao da pokupi svoju majku. Nisam li ti rekla da baci taj stari gornji dio trenirke? - Oprosti, nisam mogao prije stii - Joey je strpljivo rekao majci - i oprosti to nisam obukao odijelo, no bio sam u teretani kada si me nazvala na mobitel. Joey je zakolutao oima prema Loretti koja je stavila ruku na usta kako bi prikrila osmijeh. - Hmm, vidim da ste se vas dvoje ve upoznali - rekla je Francesca. - Da, ba sam ga predstavila i Willu - objanjavala je Loretta. - A, Joey, ovo je moja kerka Penny. Penny je pratila Francescu iz kuhinje. - Bok, Penny - rekao joj je. Mlada djevojka stajala je i gledala u njega. Loretta ju je pogledala i negodovala glavom. - Hej, zar nee rei ni dobar dan? - prekorila ju je. - Oh, bok - rekla je napokon Penny skrivajui se iza majke. - Pa, to je lijepo. Sada ste se svi upoznali - osorno je rekla Francesca. - Idemo, Joey. Vrijeme je da me odveze kui. Laku no svima. Nakon toga je silovito primila sina za ruku i okrenula ga prema vratima. - Oprosti, samo minutu - rekao je Joey. - to je? - nervozno je rekla majka. Joey se okrenuo prema Loretti i rekao: - Je li u redu da noas auto ostane ovdje? Doi u sutra ujutro i vidjeti mogu li ga upaliti. - Naravno da je u redu. Mi emo biti ovdje. - Sjajno - rekao je Joey i nasmijao se. Oklijevao je kao da joj eli jo neto rei, ali se nije usudio. - Pa, vidjet emo se sutra. - Drago mi je to sam te upoznala - rekla je Loretta i uzvratila mu osmijeh. - Hajde, idemo - rekla je Francesca i povukla sina. Hodala je uz njega do vrata i kroz kuni prilaz prema automobilu. Loretta je zatvorila vrata za njima, otila do prozora i gledala ih kako odlaze. Uskoro su joj se pridruili Penny i Will. Penny je stavila ruku u Lorettinu i naslonila glavu na majinu ruku. - On mi se svia - rekla je. - Da, i meni se prilino svia - sloila se majka.

VOZILI SU se neko vrijeme i Joey jo nije nita komentirao. Francesca je

oekivala da e je zasuti pitanjima u trenutku kada su ostali sami. Umjesto toga je zamiljen gledao ispred sebe, oiju prikovanih uz cestu. - U redu je, hajde, reci mi - nije mogla izdrati Francesca. - to da ti kaem? - odgovorio je Joey. - Oh, kako bi bilo da mi kae da nisi ljut ili uzrujan sada kada zna da uvam dvoje djece svakoga dana, a da nisam rekla tebi i drugima. - Aha, to - rekao je Joey i nesvjesno slegnuo ramenima. - Zar mi nisi govorila da te ne pitam to ti se dogaa u ivotu? Francesca je sjedila i pogledala ga. - Zar ne bi tako trebao pokazati da si zabrinut za majku? - napokon je uzviknula. - Pa kakav si ti uope sin? Oekivala bih da si se barem malo zabrinuo kada sam te nazvala. - Zapravo me to uznemirilo jer sam morao skratiti trening - zadirkivao ju je pogledavi je preko ramena. - Lijepo - uzrujano je rekla Francesca i prekriila ruke. - No kako to da si me nazvala? Oito si pokuavala zadrati tajnu. Zar te nije njezin suprug mogao odvesti? - Jesi li vidio vjenani prsten na njezinoj ruci? Joey nije odmah odgovorio, nego je nastavio gledati ravno ispred sebe. Nakon nekog vremena izraz lica mu su promijenio. - Ne - rekao je napo kon jo uvijek zamiljen. - Sad kad si me podsjetila, nisam ga primijetio. - To je zato to nije udana - rekla mu je Francesca. - Pa to sam ja tre bala uiniti? Natjerati je da izvue dvoje djece van i da me preko cijeloga grada vozi kui? - Ne - rekao je Joey. - Uinila si razumnu stvar. Na semaforu se poja vilo crveno svjetlo i Joey se zaustavio. Kada je zasvijetlilo zeleno, odvezao se dalje. - Pa zato si to napravila? - napokon je rekao prekinuvi tiinu. - Kako to da si poela uvati djecu? Je li ti trebao novac? - Ne, naravno da nije - uzdahnula je Francesca koja se primirila. - To mi je jednostavno bilo potrebno. Duga je to pria. Ispriat u ti sve o tome neki drugi put, ali ne veeras. Je li to u redu? - Da, naravno - kimnuo je Joey. - to god ti kae. Otii u tamo sutra i vidjeti to se moe uiniti s autom. - Dobro - rekla je Francesca. A zatim je dodala: -i molim te da se pri stojno obue kada krene tamo. Sljedeeg jutra Loretta je bila gore i gledala s prozora spavae sobe kako se Joey pribliava kui. Iako je bila subota, i to u tjednu odmora,

izvukla se ranije iz kreveta i obukla kako sluajno ne bi spavala u vrijeme Joeyeva dolaska. Kristalno plavo nebo kakvo je bilo prologa dana zamijenili su teki, prilino sivi oblaci, a rosulja je poela padati. Joey nije gubio vrijeme nego je odmah otiao do majina automobila, nakratko stao kako bi pogledao kuu prije nego to je uao u automobil i pokuao upaliti motor. Nije imao sree; iziao je iz automobila, otvorio poklopac motora i poeo pregleda vati motor. Nakon nekog vremena, Joey se vratio do svog automobila, otvorio prt ljanik i izvukao kutiju s alatom. Vratio se do majina automobila i s ala tom u ruci poeo popravljati motor. Tada se rosulja najednom pretvorila u jaku kiu prije nego to je ubrzo poeo padati pravi, dugotrajan pljusak. Loretta je pourila u hodnik i otvorila mu vrata. - Hej - pozvala ga je. - Ui prije nego to pokisne! Kada ju je vidio na vratima, Joeyovo se lice razvedrilo, a uputio joj je i topao osmijeh. Pogledao je nezainteresirano u nebo i rezignirano slegnuo ramenima prije nego to je zatvorio poklopac motora i potrao prema tri jemu. - Ui - insistirala je Loretta i dotaknula rukav njegova gornjeg dijela trenirke, iste iznoene sive odjee koju je nosio i veer prije. - Jooj, vani je nevjerojatno - rekao je Joey kada je ulazio u hodnik. Prodrmao je glavom kako bi maknuo kapljice kie s nje. - Mislim da danas vie neu moi popravljati majin auto. Loretta ga je pogledala u oi i nastojala ostati mirna iako joj je srce htje lo iskoiti iz grudiju. Oajniki je pokuavala smisliti nain na koji e ga nagovoriti da ostane jo malo. - Misli li da to moe popraviti? - upitala je. - Ne znam, moda - odgovorio je. - Mislim da bih ga barem mogao moi upaliti. - ini se da zna popravljati aute - rekla je. - Znam neto malo - rekao je skromno. - Moj otac je dugo imao automehaniarsku radionicu pa sam mnogo nauio od njega. Nijedno od njih nije znalo to bi sljedee rekli, unato injenici da nisu odvojili pogled jedno od drugog. - Sluaj - rekao je napokon Joey. - Pitam se - Da - rekla je Loretta oekujui to. - Hm, hoe li ti smetati ako jo jedan dan ostavim auto ovdje? - Auto?

- Da - kimnuo je. - Vratit u se sutra i pokuati ga popraviti. - Nema problema - pomalo razoarano rekla je Loretta. - U redu. U tom sluaju, pretpostavljam da bih trebao poi - rekao je Joey. Osjetila je oklijevanje u njegovu glasu, no Loretta ga je samo glupavo gledala kako silazi s trijema. Kada se odvezao, Loretta je stajala bijesna na vratima. Zatim ih je jako zalupila i utrala u dnevnu sobu u kojoj se oajna bacila na kau. - Ja sam zbilja luda! Pa to sam ja mislila? Trebala sam mu ponuditi alicu kave, aja ili au vode. Bilo to! Sjedila je tako neko vrijeme prije nego to je odjedanput sjela uspravno kada joj je na pamet pala zanimljiva zamisao. Kada je malo promislila o tome, poela je smiljati plan kako da to ostvari. Kiilo je do kraja dana i cijelu no tako da je kia isprala preostali snijeg. Do nedjeljnog podneva oblaci su se poeli razilaziti i sunce se pojavilo ba u trenutku kada je Joey parkirao ispred kue. Vrijeme njegova dolaska nije moglo bolje odgovarati Loretti. Otila je do vrata i mahnula mu dok je on nastavljao raditi na Francescinu automobilu. Penny ga je gledala naslonivi laktove na prozorsku klupicu, a njezin je brat oblaio kaput i urio se van kako bi mogao gledati. - to se dogaa vani? - Loretta je viknula iz kuhinje nekoliko minuta poslije. - Ne znam - odgovorila je Penny. - Mislim da neto govori Willu. Loretta je otila do prozora i vidjela Joeya koji se naginjao nad motor. S vremena na vrijeme okrenuo bi se prema Willu i govorio mu neto to je djeak sluao s velikom pozornou. inilo se da se njih dvojica dobro slau. Prolo je gotovo sat vremena prije nego to je Joey poeo pospremati alat. - Evo ih! - uzviknula je Penny majci. Loretta se pojavila na vratima kuhinje sa zategnutom bijelom pregaom kada je Will uao na ulazna vrata. Odmah iza njega, Joey je doao na prag i provirio unutra. - Ima li koga doma? - pitao je nasmijeivi se. - Da, naravno - Loretta ga je ljubazno doekala. - Molim te, ui. Joey je uao u hodnik kao to se i nadala da hoe. - Jeste li popravili auto? - upitala ga je Penny. - Ne, crkao je - rekao je Will prije nego to je Joey uspio otvoriti usta. - Stvarno? - rekla je Loretta.

- Tehniki misli? Da, crkao je - rekao je Joey i nasmijao se. - Morat u ga odvui na popravak. Mislim da je problem u prijenosu. - Oh, to nije dobro - rekla je Loretta. Joey je htio neto rei kada je osjetio ugodan miris. - Boe, neto ovdje jako dobro mirie - primijetio je. - A, to - rekla je Loretta pravei se ravnoduna. - Ba sam htjela iznijeti ruak na stol. Nita posebno - ravioli, svinjski nicli i rebrica kao prilog. Tada je rekla, kao da joj je ba tog trenutka palo na pamet: - Jesi li gladan? Zato ne bi neto pojeo prije nego to ode? - Oh, ne - rekao je Joey. - Ne bih se htio nametati. - Glupost - rekla je Loretta. - Imam dovoljno toga. - Jesi li sigurna? - rekao je Joey popustivi pomalo. - Da, sigurna sam - rekla je Loretta. - Hajde. Joey je popustio i uao u kuhinju. Oprao je ruke i sjeo za stol s djecom. - Pa, ovo je ugodno iznenaenje - rekao je i namignuo im. - Nadam se da je vaa mama dovoljno skuhala. - Vjeruj mi, ima i vie nego dovoljno - rekla je Loretta. Joey uope nije primijetio da je stol ve bio postavljen za etiri osobe. - Kako to misli da ga nisi mogao upaliti? - nezadovoljno je rekla Fran cesca poslije to poslijepodne. - Zbog ega smo te uope otac i ja slali na fakultet? - Studirao sam kemijsko inenjerstvo - podsjetio ju je Joey. Sjedio je za stolom, ovaj put u majinoj kuhinji, i prelistavao nedjeljne novine. Francesca je uzdahnula i sjela preko puta njega. - Pa to sad trebam uiniti? - upitala ga je. - Nemoj se brinuti - rekao je Joey. - Sredit emo to. - Nisam na to mislila - rekla je Francesca. - Kako u sada ii uokolo bez auta? - Oh, shvaam - rekao je Joey. - Zabrinuta si jer ne zna kako e sva koga dana odlaziti uvati djecu. - Izmeu ostalog - nezadovoljno je rekla Francesca. - Hoe li me sad poeti ispitivati o tome? Joey je negodovao glavom. - Ne - odgovorio je. - Htio sam samo rei da ako eli, mogu ponijeti ruak na posao i odvesti te tamo, a kad se vraam s posla, povesti te kui. Francesca se odmah sloila s tim prijedlogom. - Jesi li siguran da e to moi uiniti? - rekla je.

- Nema problema - uvjeravao ju je sin. - Sjajno - rekla je Francesca kojoj je laknulo. - Ti si stvarno dobar de ko, Giuseppe. Nije me briga to drugi govore. - Eh, trudim se - rekao je i slegnuo ramenima. Zadovoljna osiguranim prijevozom za sljedeih nekoliko dana, Frances ca je njeno spustila ruku na stol i ustala. - to eli jesti, figlio mio? - upi tala ga je. - Imam nekoliko odrezaka u hladnjaku. Moda rioto i salata uz to? - Ne hvala, mama - rekao joj je. - Nisam ba gladan. - Nisi gladan? - zabrinuto je rekla. - Skoro je pet sati u nedjelju popod ne, a ti ne eli jesti? to nije u redu? Jesi li bolestan ili tako neto? - Ne, dobro sam - rekao je Joey. - Maloprije sam neto pojeo. - Gdje si jeo? - rekla je Francesca. - Kod Lorette - priznao joj je sin. Francesca je stajala i gledala ga. - Razumijem - potiho je rekla. - Zato si i bio tako dugo tamo. - Da, pretpostavljam - promrmljao je Joey. - Usto, njezin sin mi je elio pokazati svoje video-igrice. - Ali ne razumijem - rekla je Francesca i podignula obrvu. - to ju je natjeralo da skuha ruak za tebe? - Nije kuhala za mene - Joey joj je pokuavao objasniti. - Imala je ruak na stolu kada sam uao u kuu. - Uh, uh - Francesca je zamiljeno kimala. - Pa, reci mi - upitala ga je. - to ti je tono skuhala? - Oh, nita posebno - rekao je Joey. - Zna, uobiajeno. Raviole, svinj ske nicle i ostalo. - Reci mi jesam li dobro shvatila - rekla je. - Prvo to je napravila kada si uao u kuu, bilo je da ti da neto za pojesti? Joeyov jedini odgovor bio je okretanje novinskih stranica. U sljedeih nekoliko dana Francescina je zabrinutost rasla. Svakoga poslijepodneva Joey je ustrajao da doe pred vrata kada bi doao po majku do Simmonsiine kue. Redovito bi se naslonio na trijem, izmijenio nekoliko ugodnih rijei s Lorettom, koja je pod svaku cijenu eljela odgoditi njegov odlazak. Znakovi su se mogli vrlo jasno proitati. Tako je bilo sve do srijede naveer kada je Joey doao po majku i kada je Francescin strah poeo nestajati. - Dobre vijesti - objavio je Joey. - Nazvao me mehaniar. Rekao je da sutra moe preuzeti auto.

- Hej, to su stvarno dobre vijesti - rekla je Francesca. - Sada te vie ne moram gnjaviti time da me pokupi ovdje. - Oh, kako je to dobro - njeno je rekla Loretta sputena pogleda. Ne gubei vrijeme, Francesca je povukla Joeya za ruku. - Hajde, idemo, Joey - rekla mu je. - Htjela bih ii na misu. Danas je pepelnica, zna... - Tako je - rekla je Loretta napravivi se vana. - Ja sam zaboravila da je pepelnica. Zatim se okrenula prema Joeyu i rekla: - Moj ef, gospodin Pace, on je odvjetnik u sreditu grada, otiao je danas na misu nakon ruka i vratio se s pepelom. Loretta je posebno naglasila rije ruak, ali zato, Francesca to nije mo gla odrediti. Joey joj je kimnuo u znak razumijevanja i poveo Francescu prema automobilu. Sljedeeg jutra odmah nakon deset sati stiglo je cvijee. Loretta je sje dila za radnim stolom i bila zauzeta, kao i uvijek u jutarnjem dijelu dana. Otvorila je malu kovertu koja je dola uz cvijee i izvukla karticu na kojoj je jednostavno pisalo: - A to kae na ruak? J. Nakon nekoliko trenutaka zazvonio je telefon. - Imate poziv na treoj liniji. Gospodin Campanile vas zove - obavije stila ju je recepcionarka. - elite li ga preuzeti? - Oh, da - rekla je Loretta. - Definitivno u to uiniti. Otili su u krcat restoran samo nekoliko metara dalje niz ulicu na uglu tik uz njezin ured. Unato guvi, konano su prvi put bili sami. - Pa, Loretta Simmons - rekao je Joey. - Hajde mi konano ispriaj neto o sebi. to bi elio znati? - rekla je Loretta. - Sve - rekao je nasmijavi joj se. - Pa, stvarno volim dobivati cvijee - rekla mu je njeno. - Aj, kladim se da ga dobiva svaki dan - rekao je Joey. - Uh, uh - rekla je Loretta i negodovala glavom. - Ve ga jako dugo nisam dobila. Joey ju je pogledao u oi. - Teko mi je vjerovati u to. - Oh, nije to tako teko - njeno je rekla Loretta. Slegnula je ramenima. - Takav je ivot samohrane majke.

- To je ponekad jako teko - rekao joj je njeno. - Ne alim se - rekla je Loretta. - Stvari uvijek ispadnu onako kako su trebale. Volim vjerovati da se sve dogaa iz nekog posebnog razloga, iako je ponekad teko vjerovati u to. Vjeruj mi. - Znam na to misli - nasmijao se Joey. - No kada bi mogla poeti sve iz poetka, gdje bi sada najradije htjela biti? - Pa, sada sam prilino sretna tamo gdje jesam - rekla je i uzvratila mu toplim pogledom. Skupila je usta i dodala - Ovako se jako dugo nisam osjeala. - Ni ja - rekao je Joey. - Duboko je uzdahnuo i namjestio se u stolcu. - Skoro sam se oenio prije nekoliko godina - rekao joj je i slegnuo rame nima. - No shvatio sam da to ipak ne smijem uiniti i rijeio sam se toga dok sam jo mogao. - to se dogodilo? - rekla je Loretta iako je to ve znala. - Duga je to pria. Rei u samo da su se u posljednjem trenu, ba prije vjenanja, stvari poele raspadati. - ao mi je - rekla je. - To ti je sigurno bilo jako bolno. - Bilo je - priznao je Joey. - Boljelo me to dugo vrijeme i nije htje lo proi. Uvijek sam to osjeao, to me vuklo prema dolje poput olova, zna? Loretta je kimnula zato to joj je sve to bilo i vie nego jasno. - U svakom sluaju - nastavio je. - Onda se dogodila udna stvar. - to? - upitala je Loretta. - Auto moje majke se pokvario - rekao joj je. - Od te noi ono otprije me vie ne optereuje. Zapravo, gotovo me nita ne optereuje. - Ta no je stvarno bila udna - rekla je Loretta, pogledala ga s razumije vanjem i njeno stavila ruku na njegovu - no od tada se i ja osjeam slino. Kako SU tjedni prolazili, Joey je gotovo svakoga dana dolazio Loretti na kon to mu je majka otila kui. Tamo bi veerao s Lorettom i djecom te proveo neko vrijeme s njima prije nego to bi se vratio svojoj kui. Viken dima je pomagao Loretti po kui i zabavljao se s Willom i Penny. Will je u Joeyu ve gledao oca, a Penny ga je oboavala. Joey i Loretta odluili su barem zasad ne govoriti nita Francesci. Oboje su sumnjali da ona nee biti ba oduevljena njihovom tek procvjetalom vezom. - To emo zadrati samo za sebe - Loretta se povjerila djeci - a onda emo je iznenaditi i uskoro joj sve rei.

Loretta je patila od povremenih napada krivnje jer joj je bilo jako stalo do Francesce i nije eljela uiniti nita to bi je povrijedilo. Uostalom, ovo je bilo jedno od najsretnijih razdoblja u Lorettinu ivotu. Bez obzira na teak dan na poslu, im bi Joey doao na vrata, ponovo se osjetila ispunje nom kao da je napokon pronala dio sebe koji joj je nedostajao ve dulje vrijeme. Iako su njihovi privatni trenuci uvijek bili ukradeni i kratki, osje ala je kako im se ljubav produbljuje svakim novim zagrljajem. Kada proe dovoljno vremena, sve zavjere na utnju, bez obzira na to koliko dobronamjerne one bile, predodreene su na propast. Francesca nije bila slijepa. Bila je predobra poznavateljica ljudske prirode da ne bi prepo znala da se u kui Simmonsovih neto dogaa. Svi su je nekako izbjegavali i nisu eljeli s njom mnogo razgovarati. Kada je pokuala poeti razgovor s djecom, pourili bi gore i koristili se isprikom da moraju pospremati sobe ili pisati zadau. Da nije poznavala djecu onoliko dobro koliko jest, moda bi njihova objanjenja prihvatila bez pitanja. A mlada je majka Loretta odjedanput pronala dovoljno energije da odr i kuu u savrenom redu i pokuala je proiriti svoj kulinarski repertoar kuhanjem veera gotovo svakoga dana. Ponekad bi Francesca ostala dulje, no Loretta joj se uvijek inila nervoznom kao da jedva eka da Francesca ode. Sve je to bilo prilino muno i Francesca je esto na to mislila sve dok joj jednoga poslijepodneva nije sve postalo jasno. Toga poslijepodneva Francesca je odgovorno uvala djecu, a Loretta je dola kui kako je i obiavala. Ula je kroz vrata s vreicom namirnica pod rukom. - Veeras opet kuhate? - upitala je Francesca. - Da, neto na brzinu - rekla je Loretta i pourila u kuhinju. - Nita posebno. Samo hamburgere i tako to. Spremila je namirnice, a zatim pozvala djecu. - Vas dvoje moete poeti slagati stol - rekla im je. Francesca je otila u dnevnu sobu i uzela svoje stvari. Kada se vratila u kuhinju da im svima poeli laku no, primijetila je da su Will i Penny postavili stol za etiri osobe. - Hej, stavite taj prekobrojni tanjur i pribor za jelo sa strane prije nego to se uprlja i prije nego to vam ga majka bude morala oprati - rekla je. - Koji prekobrojni tanjur? - rekla je Penny. - Zato ste postavili etiri tanjura kada vas je samo troje? - upitala je prilino razumno Francesca.

- Uh, gospoa C ne veera danas s nama - rekla je Loretta i pokuala na brzinu spasiti situaciju. - Stavite taj tanjur u ormari. Moete je otpratiti do vrata dok ja ponem raditi veeru. Bila je to prilino udna reakcija, no Francesca je nije shvatila i nastavila je svojim putem. Namjeravala se zaustaviti uz knjinicu prije nego to se vrati kui. Vozila se samo minutu ili dvije prije nego to je shvatila da je, prilino glupavo, zaboravila torbu s knjigama u kuhinji u Lorettinoj kui. Okrenula je automobil i odvezla se natrag po ulici do Lorette. Ispred njezi ne je kue ugledala poznati automobil, a jo se poznatija osoba pojavila na prilazu kui. Najednom joj je postalo jasno zato su djeca postavila i etvrti tanjur. Bio je to Joey. Francesca je bila okirana. Parkirala je automobil nekoliko kua dalje samo da vidi to e se sljedee dogoditi, a da je oni ne primijete. Dok se Joey pribliavao trijemu, otvorila su se ulazna vrata, a Will i Penny pouri li su se da ga doekaju. Nasmijeena Loretta uskoro se pojavila na vratima. Uhvatila je Joeya za ruku i poljubila ga, a zatim su njih etvero zajedno uli unutra. Francesca je zateeno sjedila u tiini. U njoj se prelamalo tisue razli itih osjeaja. Nije mogla tono izraziti ono to je osjeala, no kada su Joey i Loretta uli u kuu i zatvorili vrata, osjetila je duboko u sebi bol, neto slino onome to osjea majka prvoga jutra kada joj dijete odlazi u kolu.

DESETO POGLAVLJE
- Oprosti mi, Oe, grijeila sam. Prola su dva dana, doao je etvrtak i Francesca je odluila poi na tjedno korizmeno kajanje u crkvu. Mnogo joj se toga dogaalo u posljed njih etrdeset i osam sati. Morala se praviti da ne zna ono to je otkrila i morala je svima pokazivati da je sretna. Nakon kratkog vremena osjeala se loe i oajno kao nikada u ivotu. - Prolo je mjesec dana od moje posljednje ispovijedi - poela je.

- Ah, Francesca - rekao je radosno otac Buontempo. - Ba sam se pitao koliko e jo proi da te vidim u crkvi u korizmi. Pa, to te mui? - Lagala sam svojoj djeci - odmah je priznala. - I zbog mene, moj sin spetljao se sa enom, samohranom majkom s dvoje djece. - Pretpostavljam da ne odobravate vezu s tom enom? - rekao je sve enik. - Ne odobravam?! Ne, volim je kao svoju ker. - Oh, razumijem - rekao je sveenik. - Pretpostavljam da su vam onda djeca problem. - Oni su aneli! - pobunila se Francesca. - U redu, pretpostavljam da mi onda elite rei da ne mislite da su vam sin i ta ena stvoreni jedno za drugo, zar ne? - Tko bi tako mogao misliti? - ljutito je rekla Francesca. - Morate ih samo vidjeti i odmah biste znali koliko su sretni zajedno. Nastupila je duga stanka. - Oprostite mi, Francesca - napokon je rekao otac Buontempo - no teko mi je razumjeti to vas zaista mui. - Tako je i meni - priznala je Francesca i uzdahnula. - Pretpostavljam to me mui, oe. Upoznala sam tu enu i njezinu djecu zato to mi je bilo potrebno da postanem dio njihova ivota, eljela sam im uiniti neto to bi im zaista mnogo znailo, a mislila sam da i oni mene toliko trebaju. Sve je bilo savreno i bila sam jako sretna. No tada se sve to dogodilo i u poetku sam bila toliko ljuta i povrijeena da nisam mogla ispravno raz miljati. Tada sam shvatila da nakon svog tog vremena, oni nisu trebali mene. Trebali su moga sina. I sada se osjeam... - Ponovo naputenom? - rekao je sveenik. - Malo prevarenom, moda? - Da, pretpostavljam - rekla je Francesca. - Francesca - rekao joj je njeno. - Dosad ste trebali shvatiti da se u vaem ivotu nikada nije radilo samo o vama. Radilo se i o svakome i svaemu to ste dodirnuli. Bog ima svoj plan i oni to vi mislite da vam je potrebno da budete sretni, ne mora biti ono to Bog zna da je ispravno. - Pa to mislite da bih trebala uiniti? - rekla je Francesca. - Ono to vam elim rei - odgovorio je otac Buontempo - jest da ako su va sin i ta ena zaista zaljubljeni jedno u drugo, tada pustite Boga da obavi svoj posao. Vjerujte mu i dopustite da se dogodi to god se treba dogoditi. Na kraju, moete razmisliti i o tome da mu pomognete. - Pa to bih to trebala uiniti? - Razmislite o tome - rekao je. - Neto e vam pasti na pamet.

- Znate - pobunila se Francesca. - Vi i Bog mogli biste s vremena na vrijeme biti malo odreeniji. - Pa, ako mislite da e to pomoi - dobronamjerno je rekao sveenik - izmolite tri Oenaa. I vidite moete li prestati lagati svojoj djeci. Sljedeeg jutra Francesca se probudila i osjeala se mnogo bolje. Nebo je bilo kristalno plavo, a topao njean povjetarac povijao je drvee ije su grane ba poele otkrivati pupoljke. Kako je dan prolazio, Francesca je sve vie mislila na Joeya i Lorettu. Poslije, kada se vozila prema Lorettinoj kui, jo nije znala to bi trebala uiniti ili rei. Budui da je tome bilo tako, odluila je slijediti savjet oca Buontempa da ostane sa strane i dati si dovoljno vremena. Zapravo, Francesca i nije mogla mnogo vie. im su toga poslijepodne va Penny i Will stigli iz kole, bacili su naprtnjae na pod i izili van igrati se. Francesca je sjedila na kauu, no kako je bivalo sve kasnije, poela je ee pogledavati na sat. Penny i Will vratili su se u kuu i gladni potrali prema kuhinji. - Gdje je mama? - upitala je pomalo nervozno Penny. - Da, umiremo od gladi - rekao je Will. - Budite strpljivi - rekla im je Francesca i bilo joj je ao to nije ispekla neto za njih. - Vaa majka ubrzo e doi kui. im je to izrekla, njih troje uli su kako se automobil zaustavlja na par kiralitu. Will i Penny odmah su potrali prema ulaznim vratima i naprijed prema majinu automobilu. Dok je Loretta pokuavala hodati prema kui, njih dvoje obasipali su je pitanjima. - Hej, vas dvoje, dajte majci da die - Francesca je uzviknula na njih. Drala je otvorena vrata i pustila je unutra preoptereenu majku koju su i dalje u stopu pratila djeca ne prestajui priati. - Otiite vani na nekoliko minuta - naredila im je Loretta. - Pozvat u vas kada veera bude gotova. Will i Penny nezadovoljno su se jo jedanput vratili u stranje dvorite dok se Loretta sruila na kau. - ao mi je, Fran cesca - rekla je umorno. - Morala sam raditi do kasna. Pokuala sam vas nazvati iz auta, no mobitel mi se ugasio. - Nemojte se brinuti za to - rekla joj je Francesca. - Samo se opustite na trenutak. Izgledate premoreno. Loretta je nervozno pogledala na sat i promrmljala - Osjeam se premo reno-priznala je. Francesca je promatrala mladu enu i prepoznala taj snuden i premoren

izraz lica koji ponekad imaju roditelji. Malo vremena za sebe, znala je, bilo je ono to su najee trebali da bi se osjetili preporoenima. Tada je Francesci neoekivano pala na pamet zamisao, ba kao to joj je o tome govorio sveenik. - Znate, mislim da bi vam koristilo vrijeme za sebe. Samo jedan dan da se odmorite i da se ponovo vratite u formu. - to mislite, bez djece? - nasmijala se Loretta. - To je neostvariv san. to da radim s njima? Francesca joj se nasmijala i prila joj blie. - Pa, zapravo, mislila sam vas pitati - moda moete dopustiti Willu i Penny da jednom dou kod mene, a moda da ih pustite i da tamo prespa vaju. Francesca je stala na trenutak kako bi pojaala dojam. - Mislim, samo ako mislite da bi oni to eljeli. Loretta se uspravila, a oi su joj se rairile. - Oni bi to voljeli - rekla je. - No ne, ne mogu vam staviti i taj teret. - Kako to mislite teret? - naljutila se Francesca. - Ja u uivati u tome. Pa, to kaete na to? Sutra je subota. Ne znam za vas, ali ja nemam nita u planu. - Nemamo ni mi - rekla je Loretta. - Recite mi iskreno, elite li zaista to napraviti? - Svim svojim srcem - rekla je iskreno Francesca. Loretta je duboko uzdahnula. - Francesca - rekla je - neto sam vam htjela rei. Radi se o... - Drugi put - rekla je njeno Francesca i primila je za ruku. - Sada se moram vratiti kui i spremiti se za sutra. Nazvat u vas veeras i dogovorit emo se o svemu. Francesca ju je pozdravila nervozna zbog onoga to je trebalo doi kao druga faza njezina plana. Kada je ula u automobil, sjela je na trenutak i bila svjesna da je Loretta gleda s prozora. Stavila je klju u bravu i okre tala rukom naprijed - natrag kao da pokuava upaliti motor. To je uinila nekoliko puta prije nego to je otvorila vrata i izila iz automobila. Pravei se zabrinutom, vraala se po stazi prema trijemu na kojemu joj je Loretta otvorila vrata. - Neto nije u redu? - upitala ju je mlada ena. - Neete vjerovati - odgovorila je Francesca - no auto mi nee upaliti nakon to sam potroila mnogo novca za njegov popravak. Mogu li se po sluiti telefonom? Moram ponovo zvati svoga sina. Francesca je ekala sjedei na trijemu s Lorettom kada se Joey malo po slije dovezao do kue. Pourio je prema trijemu i kimnuo dvjema enama

na pozdrav. - Ima ponovo problema s autom, mama? - rekao je i pokuao se truditi da ne gleda Lorettu. - Vidi sam - rekla mu je Francesca i dodala mu kljueve. Joey ih je uzeo i krenuo prema automobilu. Ba kao to je Francesca znala, upalio je motor bez problema. S izrazom uenja, ostavio je motor da radi i iziao iz automobila. - Meni se ini da je sve u redu - rekao je. - Upalio sam ga odmah. - Ma, zamisli to - uzviknula je Francesca. Tada se Will pojavio na uglu kue, a Penny je bila odmah iza njega. - Hej, pogledaj, to je Joey! - uzviknuo je uzbueno. Joey se okrenuo prema Loretti i pogledao je iznenaeno. Oboje su na brzinu pogledali Penny koja je, kada je ugledala Francescu, bila dovoljno pribrana da stavi ruku na bratova usta. - Oh, tu ste - rekla je leerno Francesca. Bila je jako zadovoljna sobom. Dogodilo se upravo ono to je eljela. - Doite ovdje. Moram vam neto rei. - to? - upitala je krotko Penny i nervozno pogledala majku. Francesca je toplo pogledala djecu prije nego to je lagano kimnula pre ma Loretti. - Vaa majka je rekla da vas dvoje moete sutra doi i ostati u mojoj kui. elite li to? Penny i Will su se pogledali i oduevljeno kimnuli. - Predivno - rekla je Francesca. - A najbolji dio vikenda bit e nedjelja kada emo nas etvero - stala je i pogledala Joeya u oi - ili trebam li rei, nas petero, ruati zajedno. Zar to ne bi bilo dobro? - Da - uzviknuli su njih dvoje. Joey je na brzinu pogledao Lorettu. - Nisam siguran - rekao je ispod glasa - no mislim da ona neto zna. Loretta je mogla jedino kimnuti da mu da do znanja kako se slae s tim jer joj je vilica bila irom otvorena. Francesca je prila blie sinu i njeno ga pomilovala po obrazu. - Ja sam ti majka - rekla mu je. - Znam sve. Tada se okrenula prema Loretti koja je jo bila previe iznenaena da bi mogla priati. - To je znai to - rekla je zadovoljno. - Zato sada vas etvero ne uete unutra i ne ve erate? Francesca je ponovo otila do automobila. Dok se udaljavala, ula je kako Loretta vie za njom: - Oh, vi mislite da ste jako pametni! Francesca joj je mahnula u retrovizoru i obje su ene prasnule u smijeh.

Will i Penny su ekali pod trijemom kada je sljedeeg jutra Francesca sti gla pred kuu. Oboje su na brzinu ustali i potrali da je doekaju s mnogo glasnih uzvika - Bok, gospoo C. Francesca je nala Lorettu kako stoji u hodniku i gleda zabrinuto Willovu i Pennynu naprtnjau koje su koristili kao kolske torbe. Kada je iz njih izvadila knjige i papire, Loretta ih je koristila kao putne torbe, a te dvije naprtnjae bile su zauujue dobro ouvane. - Jednostavno ne elim neto zaboraviti - uzrujavala se. Kada ju je Francesca uvjerila da djecu vodi samo svojoj kui, a ne na tamnu stranu mjeseca, Loretta se smirila. Do tada su Will i Penny bili eljni otii. Na brzinu su zagrlili majku, dali joj par poljubaca te su ubrzo njih troje otili. - Koliko dugo e nam trebati da doemo do vas? - pitao je Will dok su on i njegova sestra sjedali na stranje sjedalo Francescina automobila. - A to emo tamo raditi? - upala mu je u rije Penny. - Raditi? - zadirkivala ih je Francesca. - Morat emo i raditi. No ne brinite, i zabavljat emo se. Mahnite majci. Dok su se vozili po gradu, Will i Penny su kroz prozor promatrali nepo znate etvrti kraj kojih su prolazili. Nedugo zatim vozili su se po glavnoj ulici prema Francescinoj etvrti; zatim su skrenuli s glavne ceste i penjali se po brijegu prema njezinoj kui. - Ovdje smo - objavila je Francesca kada se poela parkirati. - U redu, vas dvoje uzmite torbe, mislim, ako ih moete podii, i unesite ih unutra. Kada je otvorila ulazna vrata, doekao ih je ugodan miris svjee kuhanog umaka od rajica. - Mmmm, u vaoj kui mirie na hranu- primijetio je Will. - Tako bi i trebalo mirisati u kuama - odgovorila je Francesca. - Hajde sada. Ostavite torbe i pogledajte malo po kui dok ja ponem spremati ruak. Will i Penny su je u tiini pratili do kuhinje promatrajui visoke stropove i prekrasnu starinsku izrezbarenu stolariju. Nije im trebalo dugo da prona u put do dnevne sobe gdje su prilino zainteresirano promatrali obiteljske fotografije. Najvie su bili oarani fotografijama na kojima je Joey bio jo djeak. - Hej, pogledaj, ovo smo mi! - oduevljeno je uzviknula Penny. Ugle dala je fotografiju koju je Loretta snimila prigodom njihova zajednikog poslijepodneva u Providenceu. - Nadala sam se da ete je primijetiti - viknula im je Francesca dok je stavljala tjesteninu u lonac kipue vode. Promijeala ju je licom i minutu

poslije pridruila im se u dnevnoj sobi. - Tko su ova druga djeca? - upitao je Will. - Vai unuci? - Da, to su moje unuke Dana i Sara, a ovo je njihov brat Frankie. Oni ive na Floridi. A ovo su moja druga dvojica unuka Charlie i Will. Oni ive u Oregonu. - Tako je - nasmijao se Will. - Sjeam se da kada ste prvi put doli u nau kuu da ste rekli da se on i ja isto zovemo. -i ja se sjeam toga dana - rekla je Francesca. - Kako vas zovu unuci? - upitala je Penny. - Baka? - Ne - odgovorila je Francesca. - Zovu me nona. Nasmijala im se i vratila se u kuhinju. Djeca su je slijedila. Dok je Fran cesca otila provjeriti je li tjestenina skuhana, maliani su sjedili na sredini poda i izmjenjivali upitne poglede. - to je? - upitala ih je Francesca preko ramena i promijeala lonac s tjesteninom. - Hajde, pitaj je - Francesca je ula kako Will ape. - to je? - upitala je Francesca. - Sve je u redu, stvarno - rekla je Penny. - Samo... pitali smo se neto. Uzdahnula je duboko kako bi skupila hrabrost i pogledala je najslaim po gledom kakav je Francesca ikada vidjela. - Pitali smo se bi li bilo u redu da vas i mi zovemo nona. Rijei nisu mogle opisati potpuno i najsnanije oduevljenje starice kada je ula tu molbu. Srce joj je poelo poigravati od radosti, a oi su joj se na punile suzama. Francesca ih je zagrlila i pribliila ih jo blie sebi. - Da, dragi moji - plakala je dok ih je ljubila u glavu. - Naravno da me moete zvati nona, kada god poelite. - Nona? - zacvilio je Will koji, kao i veina djeaka, nije mogao podni jeti da ga se dugo grli. Pogledao je Francescu, a naoale su mu stajale krivo. - Hoemo li sada ruati? Francesca se nasmijala i pustila ih iz zagrljaja. - Da - rekla je i obrisala suze - ruak e biti gotov za nekoliko minuta. A nakon toga, morat emo neto i raditi. Raditi je podrazumijevalo pripremu lazanja za nedjeljni ruak. Kada su pojeli i nakon to je zakuhalo tijesto za lazanje, Francesca je pokazala Willu i Penny kako se radi umak i dopustila im da mijeaju jaja, rikulu, perin i druge zaine. Pod Francescinim budnim okom uzimali su duge bijele listove tijesta i stavljali ih na dno pladnja, a zatim su licom grabili umak od rikule, prije nego to su dodali nov list tijesta sve dok pladanj nije bio ispunjen do vrha. Na kraju su stavili komade mocarele i po tome prelili umak od raj

ica. Tada je Francesca prekrila lazanje folijom i stavila pladanj u hladnjak. - to bismo jo mogli napraviti? - nestrpljivo je upitala Penny. - Mislila sam da bi mogli napraviti i pitu od rikule - odgovorila je Fran cesca. - A najbolje od svega je to emo nju danas moi i jesti. Dan je prolazio, pite su se hladile na radnoj ploi pa im je Francesca rekla da operu ruke i lice. Kada su se njih dvoje upristojili, rekla im je da obuku jakne pa su sve troje krenuli prema automobilu. Nakon nekoliko minuta stigli su u crkvu ba na vrijeme za misu u pet i trideset. - Idemo unutra? - rekla je Penny i pogledala Willa. - Da, mislim da bismo mogli - odgovorila je Francesca. Oekivala je da e se buniti pa je bila spremna okrenuti se i vratiti kui, no njih dvoje inili su se zainteresiranima pa ih je pozvala da uu. Prije nego to su uli unutra, Will je otiao do krabice u kojoj se ostav ljao novac za siromane. Posegnuo je u dep, izvukao 25 centi i bacio ih u otvor. - To je za svetoga Antu - proaptao je. Zatim se pourio prema Francesci. Nakon mise ih je Francesca povela prema automobilu i objanjavala im znaenje razliitih molitvi i obreda. Najvie ih je zanimala hostija koju je dobila od sveenika u vrijeme priesti. - Za to e mi trebati malo vie vremena da vam objasnim - rekla im je Francesca dok su ulazili u automobil. - Kada ve spominjemo kruh, pada mi na pamet zamisao za sutra. No moramo se pouriti. Francesca ih je odvezla prema trgovini. Tony je bio za blagajnom i radio obraun dok je Francesca ula u trgovinu. Uz Willa i Penny brzo je odabra la kvasac i dva kilograma brana. - Dobra veer, gospoo Campanile - rekao je Tony srdano. - Doli ste ba na vrijeme. - Znam - rekla je. - U posljednju minutu odluila sam ispei kruh sutra ujutro. Dok je zbrajao, Tony se nasmijao. - Kuhate li za obitelj sutra, gospoo Campanile? Francesca je pogledala djecu i iroko se osmjehnula. - Zna, Tony - rekla je - ovoga puta mislim da da. Kada je pala veer, Loretta i Joey etali su drei se za ruke po ploniku u sreditu grada. Njih dvoje zavrili su s veerom u restoranu, krenuli prema automobilu i smiljali kuda bi otili. Bila je ugodna veer, a s juga je poeo puhati topao povjetarac.

Kako je dan prolazio, Loretta je odmarala glavu na Joeyovu ramenu. Bila je sretnija nego to se ikada mogla sjetiti. Bio je to predivan miran osjeaj i eljela ga je zadrati to dulje bude mogla. Kada su doli do automobila, sjeli su na trenutak i utjeli. - Gdje jo hoe da odemo?- rekao je napokon Joey primivi je za ruku. - Zna, ima mnogo mjesta na koja bih eljela da odemo jednoga dana - rekla mu je i poljubila mu ruku. - No veeras jedino elim ii kui. - Mislim da se to moemo dogovoriti - rekao joj je Joey i znakovito joj se nasmijao dok je palio motor. Poslije te veeri dok je stajala u tami uz prozor spavae sobe, Loretta je promatrala puni mjesec koji se probijao kroz oblano nono nebo. Joey joj je priao straga, zagrlio je i poeo je ljubiti po stranjoj strani vrata. Loretta je u tom trenutku uvidjela koliko ju je to podsjealo na njezine romantine snove. Istina, nije se nalazila na nekom egzotinom mjestu i s balkona promatrala zaljev obasjan mjeseinom, no njezino srce poelo je od radosnog iekivanja sve bre kucati, ba kao to je bilo u njezinim najivljim snovima. Razlog tomu bio je, shvaala je, taj to je za razliku od njezinih snova, mukarac za kojim je izgarala bio iv i njegova ljubav prema njoj bila je stvarna, a njegov dodir uzbuivao joj je duu. Loretta se okrenula prema Joeyu i stavila ruke oko njegova vrata. Stajala je tamo u njegovu zagrljaju, dok su oboje bili okupani mjeseinom. Nada je konano pobijedila kao to je oduvijek sanjala da e se dogoditi. Jo je samo jedna stvar ostala da sve bude potpuno i da nakon dugo vremena napokon postane njegova. Dopustila mu je da je jo vie priblii sebi, nagnula se i stavila usne na njegovo uho: - Reci mi da e ostati - proaptala je. Rano sljedeeg jutra Francesca je stajala za tednjakom kada su se djeca u pidamama spustila dolje. Protezala su se i zijevala putem do kuhinje, gdje su neprirodno sjeli za stol kao da su kod svoje kue. Oi su im jo bile pospane, a kosa im je bila u neodoljivu neredu pa se Francesca sjetila svoje djece onih nedjeljnih jutara prije mnogo vremena. - Pa, to biste htjeli? - upitala ih je i stavila pancetu u tavu. - Jaje? Po hani kruh? Ili palainke s borovnicama? - Kako bi bilo da dorukujemo sve zajedno? - zijevnuo je gladan Will. - Dogovoreno! - uzviknula je Francesca na njihovo iznenaenje. Nakon doruka, djeca su otila gore kako bi se odjenula dok je Francesca istila kuhinju. Kada su se vratili, vidjeli su da je na stol izvadila brano,

kvasac, eer i sol, a na njemu je bila i manja zdjelica s toplom vodom. Nedugo zatim Francesca je umijesila sve sastojke, a zatim napravila veliko okruglo tijesto. Joey i Loretta doli su odmah nakon podneva, a kua je bila ispunjena mirisom svjee peenog kruha i lazanja koje su se pekle u penici. Kada su uli kroz ulazna vrata, djeca su potrala prema majci i zagrlili je. - Priekajte da vidite to smo pripremili - hvalio se Will. - Jedva ekam - rekla im je majka dok ih je i dalje grlila. Nekoliko trenutaka poslije Loretta je bila u kuhinji i govorila Francesci kako joj je kua prekrasna prije nego to je potjerala Joeya van kako bi pomogla njegovoj majci iznijeti ruak na stol. Kada je napokon hrana bila spremna i stol postavljen, svi su se okupili u dnevnoj sobi. Francesca je sjela na elo stola i smijala se zbog razvoja situacije jer je bila presretna to joj je kua opet bila ispunjena tako sretnim zvukovima. Ba je poela dijeliti predjelo kada je Joey najednom ustao i napustio sobu. Vratio se s bocom ampanjca. - Oh, Boe - rekla je Francesca dok je gledala sina kako skida ep s boce. - Pa koja je prigoda? - Rei u vam za minutu - rekao je Joey i napunio odraslima ae prije nego to se okrenuo prema Loretti i pitao je: - Mogu li malo dati djeci? - Uh, uh - upozorila ga je uz smijeak i preokrenula oima. - Donijet u im bezalkoholno pivo od umbira - predloila je Francesca. Kada su svima ae bile pune, Joey je ustao i podignuo svoju. - Djeco, mamma mia - poeo je - ima neto to vam Loretta i ja elimo rei. Raz govarali smo prolu veer o tome i - to? - upitali su nestrpljivo Will i Penny. Prije nego to joj je sin uspio rei jo jednu rije, Francesca je pogledala Lorettu i primijetila da nasmijana mlada ena nosi dijamantan prsten na ruci. - Oh, moj Boe! - uzviknula je radosno Francesca. Skoila je, poljubila i zagrlila Lorettu, a zatim Joeya, pa ponovo Lorettu, a zatim i oboje djece. - Pa, to je to? Pa, to je to? - uzviknula je Penny usred svih tih zagrljaja. - Dio mio! - uzdahnula je Francesca radosno. - To znai, mlada damo, da emo uskoro morati ii u trgovinu u kojem si vidjela onu lijepu plavu haljinu! Prva stvar koju je Francesca uinila toga predivnog poslijepodneva u kolovozu, nakon to su Loretta i Joey izmijenili zavjete u crkvi i otac Bu-

ontempo ih proglasio muem i enom, otvorila je torbicu i izvadila kru nicu. Okreui glatko tamno zrno palcem i kaiprstom proaptala je na brzinu molitvu za dvoje novovjenanih. Uz nju je sjedila Lorettina majka Jane. Njih dvije upoznale su se veer prije na probi vjenanja, no odmah su se nale. Ona je bila ivahna produhovljena osoba koja je u tom trenutku brisala suzne oi maramicom dok je ushieno govorila suprugu kako joj ki prekrasno izgleda. Penny je bila djeverua u prekrasnoj novoj haljini, a Will je nosio prstenje. Lorettin je pooim odmah pristao na njezinu molbu da je otprati do oltara. Zbog vjenanja su svi doputovali kui pa je poslije na proslavi Francesca bila sva ponosna kada ih je fotograf okupio sve zajedno. Nakon veere, kada su oprali tanjure i kada su svi poeli plesati, Francesca je na trenutak sjedila sama za stolom i uivala u predivnom prizoru. Sve dok nije ugledala gospodina Pace koji je hodao prema njoj. - Je li ovo mjesto zauzeto, gospoo? - upitao je. - Samo ako vi tu sjednete - odgovorila je Francesca i kimnula glavom. - U tom sluaju, uinit u tako - rekao je Pace i nasmijao se. - Pa, kakva vam je bila veera? - upitala ga je. - Nije bila loa - odgovorio je. - A kakva je vama bila? - Eh, bila je u redu - slegnula je Francesca ramenima. - No umak preko tjestenine izazvao mi je agita. - To se ponekad i meni dogodi - kimnuo je Pace. Francesca ga je promatrala na trenutak. - Pa kako Jenki poput vas zna to je agita? - upitala je. - Kao to sam ve jednom rekao - rekao joj je nasmijavi se - nisam ba Jenki kakvim me ljudi smatraju. - Pa kako to? - Odat u vam obiteljsku tajnu - rekao je Pace. - Kada je moj djed, po kojemu sam nazvan, doao u ovu zemlju, shvatio je da e mu biti mnogo lake ako se ljudima bude predstavljao kao William D. Pace umjesto svo jim pravim imenom. - Koje je bilo...? - upitala je Francesca. - Guglielmo Di Pace, naravno! - nasmijao se stariji mukarac. - Doao je iz malenog mjesta u Abruzzu, ba otkuda je i moja baka. Njih dvoje e ljeli su da djeci bude dobro u Americi, no isto tako nisu eljeli da zaborave otkuda su doli pa kada su poeli koristiti prezime Pace, svoj svojoj djeci dali su i slovo D kao srednji inicijal u imenu. Tada ih je prekinulo klicanje pa su pogledali prema plesnom podiju na

kojemu su se Loretta, Joey, Will i Penny drali za ruke pleui zajedno. Francesca im je poslala poljubac. Dok ih je gledala kako sretno pleu s rukom u ruci, Francesca je s div ljenjem priala o Loretti i Joeyu i o tome kako su napokon postali obitelj. - Pa - rekla je i sjetno uzdahnula. - Pretpostavljam da me sada vie nee trebati. - Oh, uope ne mislim da e tome biti tako - uvjeravao ju je Pace. - Mi slim da vas svi trebaju vie nego ikada. Stariji gospodin je ustao i ponudio joj ruku. - to kaete na to da im se pridruimo na plesnom podiju? - Oh, nisam plesala godinama - rekla je Francesca. - Mislim da se i ne sjeam kako to ide. - Moda je sada pravo vrijeme da to ponovo nauite - primijetio je. Francesca je pogledala njegovo iskreno lice i tople oi. eljela je poi s njim, ali je oklijevala. Neto to nije mogla shvatiti, dralo ju je na mjestu. To ju je podsjetilo na trenutak kada se bojala u zrakoplovu ba prije nego to je trebala poletjeti. Dio nje elio je tamo ostati i sigurno biti sam u sjedalu, no drugi dio bojao se besposlenog sjedenja i toga da ivot proleti bez nje. - Da, Guglielmo Di Pace, vjerojatno imate pravo - napokon mu je re kla i pruila mu ruku. - Moda bi sada bilo pravo vrijeme da zapleem ponovo. I krenula je dalje ostavivi strahove za sobom. Ipak, ponekad se u ivotu isplati riskirati.

Peter Pezzelli roen je i odrastao na Rhode Islandu. Nakon to je diplomirao na Wesleyan Universityju, u poetku je radio kao upravitelj doma za starije osobe nastavljajui obiteljski posao. Nakon to se iz hira prijavio na natjeaj u pisanju, njegova djevojka (budua supruga) poduprla ga je u literarnim ambicijama i za roendan mu kupila pisai stroj. U slobodno vrijeme Pezzelli je poeo pohaati radionice pisanja i uskoro poeo pisati lanke u tamonjim novinama. Nakon to je primio nagradu za kratku priu, odluio je poeti pisati iskljuivo fikciju. U intervjuu donosimo njegova razmiljanja o temama koje su mu bliske srcu - posebice o hrani. U Francescinoj kuhinji, kao i u vaim prijanjim romanima Povratak u Italiju (2004.) i Svake nedjelje (2005.) ivoti likova isprepliu se oko kuhanja, hrane i kuhinje. Moete li nam rei nekoliko rijei o toj opinjenosti kuhanjem? - Posebno mjesto u svim trima priama je dom, a kuhinja je srce svakog doma. Sve zaista dobre stvari u obitelji dogaaju se ba tamo. Ima neega toplog i tajanstvenog u kuhinji da je ljudima toliko neodoljiva. Jeste li primijetili kako sve zabave zavravaju u kuhinji? Openito, to je mjesto na kojemu se uvijek neto dogaa. Ona je kao sklonite od vanjskog svijeta. - to se tie uloge hrane u mojim priama, uvijek sam na hranu gledao kao na neto to okuplja ljude. Spremanje i dijeljenje obroka s drugima moe biti dubok izraz Ijubavi i prijateljstva. Takoer, mislim da je sjedenje za stolom i dijeljenje obroka vaan temelj obiteljskog ivota. Nije vano koliko je jelo jednostavno, vano je da ste tamo svi zajedno i da dijelite taj obrok. Uz sve to, jednostavno volim jesti!
-

- Koja vam je uspomena iz djetinjstva vezana za hranu ostala u najboljem sjeanju? - Pomaganje majci u pripremi lazanja za blagdane kada sam bio dijete. Uspomena na mijeanje rikule, jaja i zaina jo mi je u vrlo ivom sjeanju.

- Tko je najbolji kuhar u vaoj obitelji? - Moja supruga Corinne. Ona je sjajna, to je i glavni razlog zato sam toliko vremena na biciklu. Inae bih imao stotinu i pedeset kilograma! - Bavi li vam se supruga jo ime uz to to je odlina kuharica? - Kada se Corinne ne mora brinuti za obitelji, ona je i moja urednica. Proita sve to sam napisao prije nego to predam tekst i jako se pouzdam u njezine povratne informacije. - Otkud potjee vaa obitelj? - Moja baka dolazi iz malog mjesta Introdacqua u Abruzzu. Moj djed roen je u Bostonu. Njegov otac, moj pradjed, doao je u Ameriku iz Avellina u blizini Napulja. Bio sam u Introdacqui, no nikada u Avellinu. - Bavite li se jo kojim sportom ili hobijem uz vonju bicikla? - Nakon fakulteta igrao sam ragbi sve dok mi to nije postalo prenaporno pa sam se prebacio na biciklizam. Volim voziti bicikl, no ponekad mi ragbi jako nedostaje. Volim i boraviti u prirodi. Sin mi je u izviaima, kao to sam i ja bio. Oboavam kampirati i planinariti s njim i njegovim vodom. Kod kue uivam u sviranju klavira. I volim itati. - Moete li se sjetiti trenutka kada ste odluili svoj ivot posvetiti pisanju? - Ne mogu rei da se to dogodilo u nekom posebnom trenutku, bilo je to neto to je pomalo sazrijevalo u meni i preraslo u opsesiju kako mi se pisanje poboljavalo i kako su odbijenice poele zvuati sve ljepe. Ipak, sjeam se jednog dana kada mi je ena poela plakati itajui dio mog prvog nacrta za Povratak u Italiju. To me iznenadilo. Kada piete i stalno iznova ispravljate ono to ste napisali, moete izgubiti osjeaj za snagu vaih rijei. Pogodilo me kada sam shvatio da neto to sam ja napisao moe nekoga natjerati na takvu reakciju. Sjeam se da sam tada pomislio: - Boe, moda ja nakon svega ipak to mogu. - U svakom sluaju, iako sam svoju karijeru posvetio pisanju knjiga, moj ivot posveen je obitelji.