Enduro vikend Drivenik 2013

BMW moto klub Zagreb Pozdrav Dobri ljudi!!! Evo sam uzeo u partijski zadatak napisati par redaka o Enduro vikendu Drivenik 2013., u organizaciji cijenjenog Nam predsjednika Igora Klaria. Kao prvo, pomalo mi je ao to je nestabilno vrijeme rezultiralo istim takvim predbiljebama za ovaj dogaaj, to je u konanici izgledalo ovako; Igor Klari na elu, Darko Buba Jakopovi na zaelju i moja malenkost, moda i najnoviji lan kluba- izmeu dvije vatre, dva stara vozaa/lisca ali spreman za svladavanje novih izazova i prihvaanje novih znanja (to su ova dvojica zaista nesebino i napretek nudili). Nevjerojatna pria o Nebeskim labirintima iznad Novog Vinodolskog, dan prvi

Dakle, ovladavanje samom tehnikom vonje po makadamu bila je (meni) prioritetna stavka, i iako sam tokom godina imao prilike voziti raznim makadamima (trebam tek spomenuti da mi je prvi dan vonje motora bio na makadamu, prvi pad s motora takoer na makadamu a i prvi prijelom i avovi gdje - na makadamu:-)), sada mi je po prvi puta netko pristupio koncizno i s puno dobre volje i odlinih savjeta, da ipak ta

vonja nebude toliko stihijska koliko ciljana i kontrolirana. Meni osobno, to je vie nego sam se uope mogao i nadati od ovakvoga izleta. Stvari koje su mi pojasnili presudne su (da ih sada ne nabrajam) i pitanje je koliko bi vremena bilo potrebno da sam doem do istih zakljuaka, uz koliko muke i koju tetu. Plus to do nekih zakljuaka moda nebih nikada niti doao bez tue pomoi. Toliko o samom iskustvu vonje sa dva dobra vozaa/ uitelja; Neprocjenjivo!!! Kratki predah uz pogled koji oduzima dah

Dalje o hrvatskim bespuima: Meni je bilo nepojmljivo da itko ima tu koliinu sporednih puteva u svojoj glavi :-)!!! Gdje smo mi sve bili! Prvi dan, krenuvi iz Drivenika vinodolskom dolinom i Primorsko-goranskom upanijom pa put Vratnika i Sjevernog Velebita, gdje smo se zbog proloma oblaka morali oprostiti od uspona na Zavian te se alternativno spustili u Sv. Juraj na pauzu, a onda opet nekim alternativnim smjerovima krenuti put Crikvenice. Uglavnom, makadama kao u prii, krajolika kao iz bajke, koliko sam samo puta poeo mahati rukama u stilu:A gle ovo! vjerujem da je Darko ve pomislio da sam poludio :-) ali ja sam zaista bio fasciniran tim prizorima. Pa onda jo ta kombinacija oblaka, kie i sunca, pa svako malo duga, ume, stijene i provalije...Ma prizori kojih se niti Prstenova Druina nebi posramila.

Evo to smo morali napustiti u nedjeljno jutro!

Drugi dan jo lue; popeli smo se do Fuina gdje smo i ostavili viak stvari, a onda krenuli u cjelodnevno istraivanje preko Risnjaka put abra i Prezida, pa sve tako umskim cestama do najsjevernije gorskokotarske toke, sve do slovenske granice, a sve to uz poneku lokalnu zanimljivost i puno puno prilika za upoznavanje vlastite drave i njene povijesti, uz neizostavna savladavanja veih i manjih prepreka na putu. Za detaljnije objanjenje same rute putovanja mislim da je najpozvaniji Igor, ja sam imao problema i ovo koliko-toliko koncizno povezati, nadam se da ste razumjeli makar u grubo nae smjerove kretanja. Prekrasan trenutak uz prekrasnu gorsku vilu, dan drugi

Odmor uz srne negdje duboko u umi

Uglavnom, bio je to vikend vrijedan pamenja, no ono to me je jako zatopalo u pisanju ovog referata je tragedija na koju smo naili po povratku u Zagreb, vjerujem da Vas je veina ve saznala da smo u mjestu Rim naili na pogibiju kolege

motociklista iz Karlovca, gdje smo se probali aktivno ukljuiti u pruanje pomoi tome momku, iako nam npr. policija nije doputala niti da mu priemo, nego su ga pustili da sam lei na cesti, prekriven nekakvim stolnjakom iz oblinjeg restorana, sa doslovno otkinutom nogom. Na Igorovu i Darkovu inicijativu nekako smo se ipak probili do njega, pruili mu prvu pomo u okviru mogueg, a na kraju ne samo da smo ga reanimirali nego smo stekli dojam da do reanimacije nebi niti dolo da nije bilo nas. Ili svakako nebi toliko trajala. Kao da smo nas trojica jedini bili zainteresirani da taj ovjek preivi, ili makar da se u posljednjim trenucima ne osjeti ostavljenim. Eto, rekao sam Vam sve. Morao sam. I sad moete zamisliti na kakve dvojbe sam naiao u razmiljanju; izlet treba opisati poteno, onako kako i zasluuje, a cijelo vrijeme mi se vrti ta tragedija sa povratka, jebo te izlet kad nam je kolega izgubio ivot. Natpis na groblju uz crkvu Sv. Dujma, Drivenik

Na kraju, sve u pamtiti; krajolike, znanje steeno na makadamskim i umskim putevima, toplinu veernjih razgovora uz vatricu na Igorovoj djedovini, ali i hladnou stranaca i nezainteresiranost za (tui) ljudski ivot, te prije svega, OGROMNU ZAHVALNOST to sam okruen toplim i pametnim ljudskim biima, ljudima koje bih slijedio na kraj svijeta i nadam se da sam dostojan njihovog drutva, potivanja i energije. Veliki pozdrav, Ivan