SVEUILITE U ZADRU ODJEL ZA ARHEOLOGIJU BIZANTSKO GRADITELJSTVO NA ISTONOM JADRANU

BIZANTSKO GRADITELJSTVO IREG IBENSKOG PODRUJA

(Seminarski rad)

MENTOR: mr. sc. Josipa Baraka STUDENT: Iskra ataj Maja Legin

ZADAR, 2011.

SADRAJ
1. UVOD ................................................................................................................................................. 2 2. POVIJESNO - GEOGRAFSKI OKVIR ............................................................................................. 5 3. BIZANTSKO GRADITELJSTVO - KATALOG LOKALITETA ..................................................... 6 3.1. KAI - DRAICA / PODARICA ............................................................................................. 6 3.2. AVI - CRKVINA .................................................................................................................. 7 3.3. SKRADIN (SCARDONA) ............................................................................................................ 9 3.4. IVINJ - SV. MARTIN ................................................................................................................ 10 3.5. SRIMA - PRIBA ...................................................................................................................... 13 3.6. IBENIK - TVRAVA SV. MIHOVILA ................................................................................. 17 3.7. BILICE - DEDIA PUNTA ...................................................................................................... 18 3.8. DONJE POLJE - GRUINE / SV. LOVRE ............................................................................... 20 3.9. TRBOUNJE / UPII - CRKVINA .......................................................................................... 21 3.10. BIOI (PROMONA) - AKLJINE / SV. PETAR I PAVAO................................................ 23 3.11. KIJEVO - GRADINA SV. MIHOVILA .................................................................................. 25 3.12. BISKUPIJA - KATIA BAJAMI ............................................................................................ 26 3.13. MOKRO POLJE - SUEVII ................................................................................................. 27 3.14. MOKRO POLJE - UKER ...................................................................................................... 28 3.15. IRJE - GRADINA .................................................................................................................. 29 4. ZAKLJUAK ................................................................................................................................... 35 5. LITERATURA .................................................................................................................................. 36 6. KARTA RASPROSTRANJENOSTI ................................................................................................ 38 7. SLIKOVNI MATERIJAL - TABELE .............................................................................................. 39

1. UVOD
Izgradnja utvda na Jadranu vezuju se uz ime bizantskog cara Justinijana (527. 565.) koji je u vrijeme rekonkviste, u nekoliko odlunih bitaka na kopnu i moru uspio od Istonih Gota povratiti okupirano Zapadno rimsko carstvo (Italija i Dalmacija) i podvrgnuti ga svojoj vlasti. Nakon toga na naoj obali, od krajnjeg juga pa sve do njegovog sjevernog dijela izgraeno je vie utvrda na vrlo istaknutim tokama i vrhuncima (priobalje i otoci). Na taj nain izgraen je svojevrsni pomorski limes koji je trebao osigurati plovidbu istonom obalom Jadrana, odnosno protonosti trgovine raznovrsnih roba izmeu Italije i Bizanta.1 Kasnoantike graevine fortifikacijskog karaktera na naoj obali karakterizira izgradnja na isturenim rtovima i istaknutim uzvisinama nekih naih otoka, te na slinim lokacijama du obale. S obzirom da su takvi objekti graeni na nenapuenim otocima ili na poloajima udaljenim od naseljenih mjesta, da se zakljuiti da oni nisu podignuti radi obrane takve lokacije.2 Ovdje se radi o objektima nastalim u sklopu jedinstveno sainjenog koncepta, to nam govori njihov uzajamni odnos i njihov odnos prema glavnim plovnim pravcima meu otocima i du obale. Nastanak obrambenog sistema treba promatrati i u kontekstu relevantnih povijesnih zbivanja kao i analognih pojava na drugim slinim prostorima koji su pripadali istom svijetu.3 Karakteristike kasnoantikih utvrda zakljuujemo uglavnom na temelju impresija steenih pri obilascima ili iz opisa tih objekata. 1. Perimetralni zidovi svih utvrda prate konfiguraciju terena. 2. Veina zidova prostranijih objekata ojaana je kulama razliite tlocrtne osnove koje su uglavnom asimetrino rasporeene, a najee se javljaju istaknute ne uglovima ili posred duih poteza zidova. Kod nekih utvrda uz unutranje su lice prizidane zgrade koje su mogle imati funkciju kula. 3. Kod nekih graevina iji su zidovi sauvani do vrha vidi se da su ovi zavravali i krunitem. 4. Perimetralni zidovi utvrda, bez obzira na njihove dimenzije, esto su ojaani kontraforima. 5. Zidovi svih utvrda, kao i svih objekata koji se nalaze u njima, gotovo u pravilu su bili zidani pomou osebujno montirane skele, to pokazuju formirani etvrtasti otvori i danas vidljivi na zidnim platnima pojedinih objekata.
1 2

I. Pedii, 2001., 123. Z. Gunjaa, 1984., 124. 3 Z. Gunjaa, 1984., 124.

6. Prije podizanja skele na novu niveletu zavrne partije zidova bile su izravnavane kamenim ploama odgovarajue debljine. 7. Velika pravilnost zidnih ploha visina oplate odgovarala je razmaku meu horizontalnim nizovima otvora skele. 8. U nastojanju da se postigne to pravilnije horizontalno uslovljavanje, pri gradnji pojedinih zidova su mjestimino, izmeu veih kamenja, interpolirani potezi koso poloenih kamenih ploa. Iako se najee radi o samo jednom redu koso poloenih kamenja taj se postupak moe dovesti u vezu sa zidanjem u tehnici opus spicatum. 9. Gljivasti lukovi formirani nad vratima i prozorima. 10. Udvostruavanje perimetalnih zidova. Ovaj neobian sluaj zabiljeen je samo na dva objekata i to na utvrdama Gradina i Gustjerna na irju. Vanjski zidovi su graeni od masivnih kamenih blokova i znatno su nii, dok su unutarnji graeni na identian nain kao i zidovi svih ostalih utvrda. 11. Pojava cisterni. 12. Dio veih utvrda ima u svom sastavu sakralne objekte. U drugim sluajevima, a kod manjih utvrda u pravilu, sakralne graevine bile su locirane na prikladnim poloajima blizu fortifikacija. 13. U vie sluajeva, utvde su graene u paru i to tako da su uvijek imale i zvrsnu vizualnu komunikaciju.4 to se tie dosadanjih istraivanja na ibenskom podruju, zapoela su prije vie od stotinu godina. Veinom ih je vrilo Hrvatsko starinarsko drutvo, no podaci o njima su dosta oskudni i uglavnom neobjelodanjeni. Prvo istraivanje ranokranske arhitekture je bilo iskopavanje ranokranske crkve kraj sv. Bartula u Piramatovcima kod Bribira 1889. godine i trajalo je do pred poetak I. svjetskog rata zbog nedostataka financijskih sredstava. 1896. godine objavljena su istraivanja ranokranske i predromanike crkve u selu aviu, takoer kod Bribira. Poetkom 20. stoljea pronaeni su i istraivani ostaci ranokranske trikonhalne crkve na Dedia punti u Bilicama na Prokljanskom jezeru. U razdoblju od 1899. do 1909. godine vrena su istraivanja na poloaju Katia bajami u Biskupiji kod Knina i ovdje je pronaena ranokranska crkva. Izmeu dva svjetska rata vrena su iskopavanja kod pravoslavne crkve sv. Petra i Pavla u Bioiu kod Drnia, tamo je uz ranokransku crkvu pronaen i memorijalni kompleks. Takoer su istraivana i dva objekta u Mokrom polju kod Knina, rije je o kasnoantikom refugiju s ranokranskom crkvom na poloaju uker i
4

Z. Gunjaa, 1984., 129-130.

ranokranskoj crkvi u Sueviima. Nakon II. svjetskog rata vrena su iskopavanja u Danilu kod ibenika, gdje su krajem pedesetih i ezdesetih godina, unutar termalnog kompleksa, pronaeni ostaci ranokranskog oratorija, kasnije pretvorenog u crkvu. U razdoblju od 1969. do 1972. godine istraen je kompleks dvojnih crkava, na poloaju Priba u Srimi kod Vodica. Vrijedni nalazi ranokranske arhitekture pronaeni su kod crkve sv. Martina u Ivinju kod Tisnog, istraivani od 1994. do 1999. godine. Meu posljednja istraivanja ranokrenske arhitekture na ovom prostoru spadaju arheoloka iskopavanja kompleksa graevina na poloaju Crkvina u Trbounju - upiima kod Drnia, provedena od 1999. do 2002. godine. Na kraju moemo zakljuiti da je na ibenskom podruju, za sada, istraeno samo devet ranokranskih sakralnih objekata, a zabiljeeno je jo petnaestak poloaja na kojima su mogui tragovi ranokranske arhitekture i koji e priekati budua istraivanja.5

A. Uglei, 2006., 5-7.

2. POVIJESNO - GEOGRAFSKI OKVIR

Prostor dananjeg ibenika naseljen je vjerojatno tek od 6. stoljea, kada je pod utvrdom sv. Mihovila izgraen bizantski kastrum, a postaje vano naselje nekoliko stoljea kasnije, u doba hrvatskih narodnih vladara. Kao vrijeme nastanka ibenika istraivai uzimaju 1066. godinu, kada je u tom gradu, povodom boravka kralja Petra Kreimira IV., izdana isprava kojom se dodjeljuje kraljevska sloboda enskom benediktinskom samostanu sv. Marije u Zadru.6 Pojava kranstva na irem podruju ibenika i ibenske biskupije promatra se u sklopu irenja vjere na ostalim prostorima rimske provincije Dalmacije, kao to su Jader, Skardona i Salona. U razdoblju rane bizantske vlasti, odnosno vladavine cara Justinijana, dolazi do ponovnog procvata kranstva na cijelom prostoru provincije Dalmacije, to znai i na prostoru dananje ibenske biskupije. To je ujedno i vrijeme kada nastaje najvei broj ranokranskih crkava. Kranstvo doivljava svoju najveu kulminaciju, dopire do svih prostora, a pokrtava se i svo puanstvo.7 ibenska biskupija osnovana je 1298. godine bulom pape Bonifacija VIII. U to vrijeme je obuhvaala prostor grada ibenika i njegovog distrikta. 1688. godine joj je pripojena kninska biskupija, 1828. godine bulom Locum beati Petri papa Leon XII. joj je pripojio podruje skradinske biskupije, kao i dio tzv. zagorske upe do tada trogirske biskupije. 1934. godine pripojeni su joj dijelovi Bosanskih Unita, odijeljeni od banjaluke biskupije. Prostorno ona danas obuhvaa na priobalnom dijelu podruje od povijesnih Modrava, odnosno Prosike kod Vranskog jezera na sjeverozapadu, do Marine kod Trogira na jugoistoku, na otonom dijelu pripadaju joj otoci od Murtera do Zlarina. Granice u unuutranjosti idu od Modrava prema sjeveroistoku, zahvaajui jugoistoni dio Vranskoga jezera prelaze prema Ravnim kotarima, uz Stankovce do Liana Ostrovikih. Odatle granica ide prema istoku i jugoistoku do iznad Rupa kod Skradina, zatim se penje prema sjeveroistoku do prostora uz desnu obalu rijeke Krke i nastavlja do rijeke Zrmanje, sve do granice s Bosnom i Hercegovinom. Tamo obuhvaa podruja oko sela Unita te se sputa prema jugoistoku i jugu do oko Kijeva kod Knina, a onda ide jugoistono do podruja sela drnikog zalea. Zatim na jugozapad, prema Marini kod Trogira, obuhvaajui samo zagorski dio prostora.8

6 7

A. Uglei, 2006., 9. A. Uglei, 2006., 9., 13. 8 A. Uglei, 2006., 5.

3. BIZANTSKO GRADITELJSTVO - KATALOG LOKALITETA 3.1. KAI - DRAICA / PODARICA

Sedamdesetih godina prologa stoljea, prilikom proirenja i asfaltiranja ceste, u selu Kaiu, na lokalitetu Draica/Podarica, unitena je jedna kamena gomila. Tada je prikupljeno vie ulomaka ranokranske kamene plastike i ukrasno-funkcionalnih dijelova arhitekture, kao to su komadi pluteja, kapitela, impost-kapitela, stupia i dr., a jo dva impost-kapitela pronaena su na samom lokalitetu. Meu spaenim nalazima s ceste bila su i dva ulomka dvostrane mitraike ikone, nakon ije dojave o pronalasku, lokalitet je obiao J. Medini. 1992. godine teren su rekognoscirali I. Pedii i . Krnevi, kojima je predan ulomak ranokranskog kamenog prozorskog stupia s natpisom A DEO DATUS, pronaen na istom lokalitetu. Pri obilasku toga poloaja pronali su jo nekoliko ulomaka kamenih stupova i dva profilirana kamena ulomka. Na temelju pronaenih nalaza A. Uglei zakljuuje da je na prostoru Kaia postojala ranokranska crkva, te da njezine ostatke treba traiti na lokalitetu Draica/Podarica.9 J. Medini je iznio miljenje da je za potrebe kranskog kulta vjerojatno adaptiran mitrej, o ijem postojanju svjedoi pronaeni reljef, i to moda ve prije kraja 4. stoljea. Ako je to tono, mitrej je bio adaptiran za oratorij. Pronaeni ulomci kamenog crkvenog namjetaja nemogu se nikako vezati za oratorij, nego za ranokransku crkvu koja je ovdje bila sagraena tijekom 5. ili 6. stoljea. U kakvom odnosu su bili mitrej i ranokranski kultni objekt potvrditi e tek arheoloka istraivanja.10

10

A. Uglei, 2006., 15. A. Uglei, 2006., 15-16.

3.2. AVI - CRKVINA

Istraivanja u selu aviu, koje se nalazi na istonom rubnom kraju Ravnih kotara, zapoela su u oujku 1896. godine, a zavrena su tijekom iste godine. Obavljalo ih je Kninsko starinarsko drutvo pod vodstvom fra Luje Maruna. Prilikom istraivanja je otkrivena bazilika s apsidom istaknutom u prostoru, narteksom i zvonikom, te ostaci jo jedne nedefinirane graevine koja je postavljena okomito prema bazilici. Ranokransko podrijetlo crkve su potvrdili i nalazi ulomaka ranokranskog kamenog crkvenog namjetaja, sveukupno je pronaeno pet ulomaka pluteja ukraenih rombovima i ribljim ljuskama, od kojih su se tri sauvala i nalaze se u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika, a druga dva su izgubljena.11 Na ranokransko podrijetlo crkve je upozorila 1983. godine J. Jelii, koja je iznijela miljenje da je bazilika prvotno bila jednobrodna graevina s narteksom koja je kasnije masivnim pilonima podijeljena na tri broda, dok je na narteks dograen zvonik. Takoer u prostoru je istaknuta potkovasta apsida. Za postojanje pobonih pastoforija za sada nema potvrda, no s obzirom na veliinu i izgled crkve, one su najvjerojatnije postojale. Mogue je i da ranokranskoj fazi pripada i jedan vapnom pravilno zidan grob od tesanog kamenja, pronaen u narteksu crkve.12 Prema izgledu i na temelju pronaenih ulomaka kamenog crkvenog namjetaja, A. Uglei smatra da se natanak crkve moe datirati u 6. stoljee.13 Ranokranska crkva na poloaju Crkvina u aviu doivjela je velik dio graevinskih preinaka najvjerojatnije u vrijeme predromanike, kada je dobila i novi kameni crkveni namjetaj, iji nastanak T. Buri datira od kraja 9. do sredine 10. stoljea. O tome do kada je crkva bila u upotrebi i kada je poruena, postoje samo pretpostavke. Najvjerojatnije se odrala sve do kasnog srednjeg vijeka, odnosno dolaska Turaka na ove prostore.14

11 12

A. Uglei, 2006., 16. J. Jelii, 1983., 19.; A. Uglei, 2006., 17. 13 A. Uglei, 2006., 17. 14 A. Uglei, 2006., 17.

Prijedlog tlorisa ranokranske crkve (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

3.3. SKRADIN (SCARDONA)

Poznato je da je Skradin moda ve tijekom 5., a zasigurno u 6. stoljeu bio biskupija, no tragovi ranokranske arhitekture ovdje u potpunosti nedostaju, a nije pronaen niti jedan ulomak ranokranskog kamenog crkvenog namjetaja ili ukrasno-funkcionalnih dijelova arhitekture. U svakom sluaju ranokranski objekti nesumnjivo su ovdje postojali. Rimska Scardona se nalazila tono na mjestu dananjeg Skradina pa se stoga pretpostavlja da se i ranokranska katedrala nalazila na mjestu dananje upne crkve Poroenja Blaene Djevice Marije ili u njezinoj blizini.15 I. Pedii je pretpostavio postojanje cemeterijalne ranokranske arhitekture, nakon to je na predjelu Rokovaa pronaao dvanaest grobova koje je datirao u 4./5. stoljee, a meu njima su bila dva kasnoantika sarkofaga s dvosljevnim i akroterijima na kutovima.16 S istog mjesta najvjerojatnije potjee i jedan poklopac kasnoantikog sarkofaga, iji sanduk je bio sekundarno iskoriten za vrtna ulazna vrata. Pronaeno je jo nekoliko kasnoantikih sarkofaga sa istim opisom na podruju Skardone, no tono mjesto njihova nalaska nije poznato.

15 16

A. Uglei, 2006., 22. I. Pedii, 2001.a, 29-31.; A. Uglei, 2006., 22.

3.4. IVINJ - SV. MARTIN

Romanika crkva sv. Martina u Ivinju se nalazi u dnu uvale Pirovakog zaljeva, u neposrednoj blizini Tisnog. Sustavna arheoloka istraivanja oko prostora crkve su zapoela 1994. godine, a traju sve do danas. Obavlja ih Uprava za zatitu kulturne batine Konzervatorski odjel u ibeniku pod vodstvom M. Zori.17 Istraivanjem lokaliteta dolo se do saznanja da je na ovom prostoru u rimsko vrijeme, vjerojatno ve u 1. stoljeu, sagraena velika villa rustica. Ranokranski kultni objekt je nastao na zapadnoj strani kompleksa vile, adaptacijom dijela njezinih prostorija za potrebe oratorija - domus ecclesiae, mogue ve krajem 4. ili prve polovice 5. stoljea. Vlasnik vile, njegova obitelj, a vjerojatno i njihovi podanici, prihvativi kransku vjeru i osnovavi kransku zajednicu, na molitvu su se okupljali u velikoj prostoriji koja je zapravo bila jedna vrsta dvoranske bogomolje. Priblino na sredini te prostorije bio je veliki zidani oltar. Ovo je zasad jedini takav primjer na naim prostorima.18 Nakon to se kranska zajednica proirila, odnosno zauzela i susjedne prostore, oratorij je pretvoren u crkvu. Na zapadnoj strani je zagraivanjem dijela dvorane nastao narteks. Istoni, vei dio dvorane, pretvoren je u trobrodni prostor. Na istonom dijelu tog prostora sagraena je duboka upisana apsida sa supselijom u ijoj je sredini stolica za predsjedatelja misnog slavlja. Na poetku apside, odnosno supselije, sazidan je trijumfalni luk. Svetite s oltarom je izdignuto za jednu stubu. Prostor iza apside je podijeljen na dva dijela. Sjeverni dio je vjerojatno sluio kao pastoforija, a u isto vrijeme je bio komunikacija prema novim prostorijama s istone strane. Probijanjem istonog zida crkve dobivena je komunikacija sa susjednom prostorijom koja je dobila novu funkciju, vjerojatno kao katekumeneion. Sa sjeverne strane pretpostavljenoga katekumeneja dozidana je krstionica oblika nepravilnog kvadrata s krunim ksnim zdencem. S june strane katekumeneja bila je jo jedna prostorija u koju se moglo ui s vanjske strane, ija namjena nije posve jasna.19 Adaptacija oratorija u crkvu se najvjerojatnije dogodila oko sredine ili tijekom druge polovice 5. stoljea. U to vrijeme je vjerojatno nastala i presvoena grobnica, pronaena s

17 18

A. Uglei, 2006., 23. A. Uglei, 2006., 24. 19 A. Uglei, 2006., 24-25.

10

istone strane apside, pa je mogue i da je cijeli prostor s june strane apside sluio kao memorija.20 Obnova crkve je uslijedila tijekom 6. stoljea, za vrijeme cara Justinijana. Tada je u prezbiteriju odstranjena ranija podnica i napravljena je nova, koja je bila deblja u odnosu na prethodnu, pa je i cijeli prostor povien za nekoliko centimetara. Oltar u obliku stola je zamijenjen zidanim. Manje adaptacije su vrene i na pretpostavljenom katekumeneju, koji je pregradnim zidom podijeljen na dva dijela. Krstionica je na istoku dobila polukrunu apsidu, a kruni zdenac zamijenjen je esterostraninim.21 Tijekom istraivanja pronaeni su razliiti ulomci ukrasno-konstruktivnih

arhitektonskih dijelova i ranokranskoga kamenog namjetaja, impost-kapitela, pilastara ukraenih kriem, pluteja s motivom ribljih krljuti, oltarnih dijelova i dr. U narteksu crkve je pronaeno vie grobova, a meu njima i jedan djeji u amfori. Kasnoantiki, ranokranski, grobovi su pronaeni i ispred narteksa, te sa sjeverne strane crkve.22 Propadanjem i uruavanjem nekadanje rustine vile, propadala je i ranokranska crkva, pa je dvadesetak metara istono od nje, unutar ruevina vile, sagraena nova romanika crkva u 12./13. stoljeu. E. Hilje, na temelju podataka M. Zori o pronaenim ranosrednjovjekovnim grobovima, smatra kako postoji vjerojatnost da je ranokranska crkva ostala u funkciji i tijekom ranog srednjeg vijeka, odnosno sve do gradnje romanike graevine.23

Ranokranski oratorij (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

20 21

A. Uglei, 2006., 25. A. Uglei, 2006., 25. 22 A. Uglei, 2006., 25-26. 23 E. Hilje, 2005., 37.

11

Tloris ranokranskoga kompleksa (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

Konzervirani i restaurirani ostaci ranokranske crkve (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

Ostaci krstionice ranokranske crkve (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

12

3.5. SRIMA - PRIBA

S pokusnim istraivanjima ovog lokaliteta zapoelo se 1969. godine i ta su iskopavanja bila povod za sustavna arheoloka istraivanja lokaliteta, koja su vrena od 1970. do 1974. godine, pod vodstvom Z. Gunjae. Pronaen je kompleks dvojnih crkava. Ranije je nastala sjeverna crkva, u koju se ulazilo kroz narteks. Na prednjem dijelu lae crkve se nalazio podest propovjedaonice. Svetite crkve je izdignuto za jednu stubu i od lae je bilo odvojeno ogradom od koje se gotovo u potpunosti sauvala baza. U svetitu iznad oltara se nalazio baldahin. S obzirom na to da nisu pronaeni ulomci krovnih ploa ciborija, nebeski svod je vjerojatno simboliziralo platno razapeto na stupove.24 Na istonom dijelu crkve je bila polukruna apsida. Vanjski plat apside ojaan je etirima masivnim kontraforama. S unutranje strane apside je bila prislonjena klupa za kler. S june strane svetita je bio diaconicon u kojem se nalazila zidana klupa. Sjeverno od svetita ulazilo se u pobonu prostoriju, prothesis. Iz protezisa se ulazilo u pravokutnu krstionicu s krinim krsnim zdencem iznad kojeg se dizao baldahin. Iz krstionice su vrata vodila u prostoriju, koju Z. Gunjaa tumai kao apoditerij, tj. mjesto u kojem su katekumeni odlagali odjeu prije ulaska u baptisterij. Taj prostor je komunicirao i s narteksom iz kojeg se ulazilo i u bonu prostoriju s june strane crkve, za koju Z. Gunjaa smatra da bi mogla biti katekumenej. A. Uglei smatra da bi katekumenej mogao biti i prostor s istone strane krstionice, odnosno prostorija s june strane narteksa mogla je biti atrij koji je imao viestruku funkciju, u njemu su se takoer vjerojatno zadravali katekumeni za vrijeme euharistijske liturgije, kojoj prije krtenja nisu mogli prisustvovati.25 Nakon nekog vremena ova crkva je doivjela znatn preinake. Dio prostorija sa sjeverne strane crkve je preureen, a kao potpuno nov prostor dozidana je juna crkva sa svojim pastoforijama. Prostor sjeverne crkve, katekumenej, je pretvoren u cisternu. Diakonikon sjeverne crkve je postao komunikacija izmeu dviju crkava, a na njezinoj zapadnoj strani sazidano je stubite za pristup cisterni. Krstionica je dobila polukrunu upisanu apsidu, a krini krsni zdenac preinaen je u kruni. Juna crkva je prislonjena uz sjevernu. Na prednjem dijelu je imala narteks, u kojem su otkrivena tri groba. Iz narteksa se ulazilo u lau. Svetite crkve je bilo izdignuto za jednu stubu u odnosu na lau i od nje odijeljeno ogradom od koje su se na izvornom mjestu sauvali dijelovi baze. I ovdje se iznad oltara nalazio baldahin. Apsida je na vanjskoj strani bila ralanjena lezenama. S june strane
24 25

A. Uglei, 2006., 27. A. Uglei, 2006., 28.

13

svetita bila je prostorija koja je najvjerojatnije imala funkciju protezisa. Iz te prostorij e ulazilo se u izduenu prostorija ija namjena je nepoznata. Uz nartekse obiju crkava bio je sazidan mali protiron.26 Prilikom istraivanja ovog lokaliteta pronaeno je dosta ulomaka kamenog crkvenog namjetaja i ukrasno-funkcionalnih dijelova arhitekture. Zastupljeni su ulomci ograda svetita, pluteja i stupia s kapitelima, baldahina, oltara, propovjedaonica, pilastara, impost-kapitela i dr. Pronaeni su i ostaci fresaka, koji su dokaz da su unutranjosti crkve bile oslikane, te da su imale svod, a ne otvoreno krovite. Izuzev pronaenih grobova u narteksu june crkve, pronaeno je i pet grobova s istone strane apside, dio njih su presvoene grobnice.27 to se tie datacije kompleksa dvojnih crkava u Srimi, Z. Gunjaa je iznio miljenje da su obje crkve nastale u 6. stoljeu.28 P. Chevalier je iznijela razmiljanja da je juna crkva nastala u 6. stoljeu, a sjeverna da je dograena tek poetkom 7. stoljea.29 Dok D. Mari smatra da je sjeverna crkva nastala tijekom 6. stoljea, u justinijansko doba, izgradnju june crkve stavlja neto kasnije, u drugu polovicu 6. stoljea, a treu fazu, na poetak 7. stoljea datira manje preinake dijelova liturgijskog namjetaja, izgradnju krunog krsnog zdenca u sjevernoj i zamjenu stupia oltara u junoj crkvi.30 Prema A. Ugleiu sjeverna crkva na Srimi nastala je tijekom druge polovice ili pri samom kraju 5. stoljea, a izgradnjajune crkve i preureenje sjeverne su uslijedili u ranobizantsko doba, sredinom 6. stoljea ili u njegovoj drugoj polovici, to potvruje i izgled apside june crkve. Nakon toga je bilo samo nekoliko manjih preinaka liturgijskog namjetaja, kao to je zamjena stupia oltara u junoj crkvi, to se moglo dogoditi na kraju 6. ili na poetku 7. stoljea.31 Ovakve objekte na Pribi mogla je podii samo imunija sredina. Zasigurno je ekonomija ovog prostora u antici poivala na plodnoj zemlji i blagodatima mora. Sakralni kompleks je ivio relativno kratko, iako nema nikakvih tragova kada je naputen, vjerojatno se to dogodilo tijekom ranog srednjeg vijeka, u vrijeme doseljenja Slavena.32

26 27

A. Uglei, 2006., 28-29. A. Uglei, 2006., 29. 28 Z. Gunjaa, 1985. 29 P. Chevalier, 1996., 150. 30 D. Mari, 2005., 121-122. 31 A. Uglei, 2006., 32-33. 32 A. Uglei, 2006., 33.

14

Tloris kompleksa dvojnih ranokranskih crkava (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

Zrani snimak ranokranskog kompleksa dvojnih crkava (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

15

Rekonstrukcija izgleda dvojnih crkava, pogled s zapada i pogled s istoka (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

Rekonstrukcija izgleda ograde svetita, svetita sjeverne crkve i june crkve (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

16

3.6. IBENIK - TVRAVA SV. MIHOVILA

Istraivanja tvrave sv. Mihovila utvrdila su da je taj prostor naseljen jo od prapovijesnih vremena, a njegovo znaajnije naseljavanje je uslijedilo najvjerojatnije u ranobizantsko doba, kada je u podnoju tvrave izgraen kastrum. Unutar kastruma ili u njegovoj blizini se najvjerojatnije nalazila crkva, o emu svjedoi ulomak ranokranskog pilastra ukraenog urezanim kriem, a uzidan je u sjeverozapadnom zidu tvrave. Crkva je najvjerojatnije bila posveena sv. Mihovilu, svecu ije tovanje na nae prostore dolazi irenjem bizantske vlasti.33

33

A. Uglei, 2006., 34.

17

3.7. BILICE - DEDIA PUNTA

Na Dedia punti u Bilicama na Prokljanskom jezeru voena su arheoloka iskopavanja jo poetkom prolog stoljea, a provodilo ih je Hrvatsko starinarsko drutvo pod vodstvom don Petra Kaera. Pronaeni su dijelovi rimske vile rustike i stotinjak metara jugoistono od nje ostaci trikonhalne ranokranske crkve s pastoforijama, od koje danas na terenu nije vidljivo nita. Crkva se sastojala od prednjega dijela, koji ima pravokutni oblik i stranjega dijela, koji je trikonhalnog oblika. Unutranjost prednjega dijela crkve je plitkim pilastrima bila podijeljena na dva traveja. Trei travej su sainjavale tri polukrune apside. Ograda svetita je imala oblik uglatog slova U. Na vanjskom licu crkve bile su gusto rasporeene lezene. S june strane nalazila se etvrtasta prostorija, najvjerojatnije diaconicon. Vrlo slina prostorija je bila i sa sjeverne strane crkve, vjerojatno prothesis, koja je uz ulaz na junom zidu imala i vrata na sjevernoj strani. Crkva je na prednjem dijelu imala narteks iz kojega se sa sjeverne i june strane ulazilo u prostorije atrija.34 Cjelokupna arhitektura je nastala u vie faza koje nisu veeg vremenskog raspona. Najprije je sazidana crkva i njezini aneksi, pastoforije, sa sjeverne i june strane, a nedugo nakon toga su sagraeni narteks i juni atrij.35 to se tie grobova, pronaeni su osim unutar crkvenog prostora, i uokolo crkve, poznati su ukopi u amforama, grobovi od tegula sloenih u obliku dvosljevnog krova, kao i nekoliko presvoenih grobnica, dok su u blizini crkve pronaena i dva sarkofaga.36 Pri istraivanju ostataka arhitekture pronaeno je vie ulomaka ranokranskoga kamenog crkvenog namjetaja i ukrasno-dekorativnih arhitektonskih dijelova, meu kojima su bili zastupljeni pluteji, pilastri, tranzene, impost-kapiteli, stupovi i dr. Veliki dio ovih nalaza do danas nije sauvan. Nastanak ranokranske crkve u Bilicama je u izravnoj vezi s ruevinama rimske arhitekture pronaene u njezinoj neposrednoj blizini koji se tumae kao ostaci rustine vile. Po karakteristikama gradnja crkve pripada ranobizantskom razdoblju, pa se vrijeme njezina nastanak datira u sredinu ili drugu polovicu 6. stoljea. Mogue je da je dio kompleksa, narteks i juni atrij, nastao i neto kasnije, na poetku 7. stoljea. P. Kaer spominje nala z dvaju starohrvatskih grobova koji su izravna indicija da se kontinuitet ivota na ovom
34 35

A. Uglei, 2006., 34-36. A. Uglei, 2006., 37. 36 A. Uglei, 2006., 37.

18

prostoru nastavio tijekom ranog srednjem vijeka, a do kada je sama crkva bila u funkciji se ne zna.37 Nekoliko povjesniara, kao to su V. Klai, F. ii i M. Sui, u Bilice smjetaju naselje koje spominje bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet u knjizi O upravljanju Carstvom i navodi ga kao hrvatsko naselje.38

Prijedlog tlorisa ranokranskoga kompleksa (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

37 38

A. Uglei, 2006., 38. A. Uglei, 2006., 38.

19

3.8. DONJE POLJE - GRUINE / SV. LOVRE

U ibenskom Donjem polju se nalazi gotika crkvica sv. Lovre. Nalazi s tog podruja poznati su jo od kraja 19. stoljea, a sama istraivanja crkve i okolia vrena su u vie navrata tijekom 20. stoljea. U istraivanjima 1977. godine, s jugoistone strane crkve sv. Lovre pronaeni su dijelovi apside ranije, predromanike crkve. Takoer su pronaeni i ulomci predromanike kamene plastike, koji su nalaeni i ranije. Pronaeno je veliko srednjovjekovno groblje, ali su izostali nalazi ranokranskoga kamenog crkvenog namjetaja i ukrasno-funkcionalnih dijelova arhitekture. Jedini ulomak kamenog namjetaja je pronaen tridesetak metara sjeverozapadno od crkve sv. Lovre. Rije je o djelu pluteja vjerojatno s ukrasom ribljih ljuski, koji je indicija da je na ovom prostoru postojala ranokranska crkva, najvjerojatnije u neposrednoj blizini crkvice sv. Lovre, na lokalitetu Gruine, gdje su tridesetih godina prologa stoljea pronaeni i istraivani ostaci veega rimskog gospodarskoga kompleksa. Prema Z. Gunjai objekt je bio u upotrebi od 1. do 6. stoljea, a uokolo njega se tijekom vremena formirao zaselak. Na postojanje vie crkava na prostoru oko sv. Lovre u ranom srednjem vijeku upuuju i pronaeni ulomci predromanikih zabata i nadvratnika na kojima se spominju imena ak est razliitih svetaca: sv. Lovre, sv. Kuzma i Damjan, sv. Bartolomej, sv. Mihovil i sv. Florijan.39

39

A. Uglei, 2006., 38-39.

20

3.9. TRBOUNJE / UPII - CRKVINA

U zaselku Trbounju - upiima, kod Drnia, na poloaju Crkvina, otkriven je i sustavno istraen kompleks ranokranske arhitekture. Istraivanja su trajala od travnja 1999. do lipnja 2002. godine, a vrio ih je Gradski muzej u Drniu pod vodstvom Joka Zaninovia.40 Ranokranski kompleks je nastao na periferiji rimske graevine, najvjerojatnije rustine vile. Za izgradnju cijelog kompleksa djelomino su koriteni zidovi starije arhitekture. Najprije su adaptirane prostorije na junoj strani, gdje je dodana potkovasta apsida sa supselijom na unutranjoj strani, a u istom vremenu najvjerojatnije lateralni zidovi ojaani lezenama. Tako je nastao oratorij na ijim su bonim stranama postavljene zidane klupe od velikih kamenih ploa. U oratorij se ulazilo iz narteksa, a ulaz u narteks je bio s june strane. Vrijeme nastanka oratorija se smjeta u kraj 4., poetak ili prvu polovicu 5. stoljea.41 Nakon to je oratorij postao pretijesan zbog sve veeg broja vjernika, pokazala se potreba za gradnjom veega objekta, to se dogodilo najvjerojatnije tijekom 6. stoljea, neposredno nakon uspostavljanja bizantske vlasti nad prostorima Dalmacije. Tada je dozidana crkva s prostranim svetitem i laom za vjernike. Sjeverni zid oratorija crkve je postao na taj nain zajedniki zid crkve i nekadanjeg oratorija, a komunikacija izmeu njih se odvijala kroz dvoja vrata na tom zidu, jedna iz svetita, a druga iz lae. Prostor svetita je bio za jednu stubu izdignut u odnosu na lau, a ograda svetita je tekla u pravcu od junoga lateralnog zida prema sjevernom. Na sjeveroistonom dijelu svetita ulazilo se je u krstionicu koja je organski vezana sa crkvom, tako da je posve sigurno da su obje graevine dio iste graevinske faze. U sreditu krstionice je sazidan krini krsni zdenac, iji je sredinji dio formiran u obliku krunice, tako da zdenac ima oblik kria s patenom. Na istonom dijelu krstionica je imala polukrunu apsidu. Prostor unutar apside je bio izdignut za jednu stubu i u njemu se nalazio oltar od kojeg se u podu sauvala baza s etiri utora za nasad stupova. Iz krstionice se ulazilo u pravokutnu prostoriju, ispod ijeg poda je bila ukopana velika zidana grobnica s vie komora. Namjena te prostorije je mogla biti razliita, no A. Uglei smatra da je bila u funkciji konsignatorija. Prilaz prostoriji s vanjske strane je bio kroz mali kvadratni narteks. Na narteks crkve je dozidan kvadratni protiron, dok je s njegove june strane formirana prostorija ija namjena nije utvrena. Prostor nekadanjeg oratorija s june strane
40 41

A. Uglei, 2006., 44. A. Uglei, 2006., 45.

21

crkve dobio je novu funkciju, postao je diaconicon. Narteks oratorija je dobio memorijalnu funkciju i u njemu su ukopane dvije zidane grobnice.42 Pri istraivanju ranokranske crkve pronaeno je stotinjak ulomaka kamenoga namjetaja i ukrasno-funkcionalnih dijelova arhitekture, meu kojima ima prozorskih pilastara, stupia s kapitelima, menza iz crkve i krstionice, kropionice i dr. Brojni namjetaj je izraen od lokalnog kamena muljike, a meu pronaenim ulomcima ima i rijetkih primjeraka.43 Ranokranski kompleks je relativno kratko ivio, najvjerojatnije je naputen ve tijekom ranog srednjeg vijeka, u vrijeme doseljenja Slavena.44

Tloris ranokranskoga komplesa (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

Istraeni ostaci ranokranskoga kompleksa, pogled s istoka (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

42 43

A. Uglei, 2006., 46-47. A. Uglei, 2006., 47. 44 A. Uglei, 2006., 47.

22

3.10. BIOI (PROMONA) - AKLJINE / SV. PETAR I PAVAO

Na prostorima dananjih naselja Tepljuha i Bioia kod Drnia nalazi se rimsko naselje Promona. 1934. godine vrena su arheoloka iskopavanja kraj pravoslavnoga groblja i crkve sv. Petra i Pavla, na poloaju akljine. Pronaen je kompleks ranokranske arhitekture, crkva s pomonim prostorijama i memorija.45 Prema tlorisu M. Abramia crkva je bila trikonhalnog oblika, s tim da konhe nisu izlazile jedna iz druge poput trolista, ve se na istoku nalazila sredinja apsida, dok su bone izlazile iz sjevernog i junog perimetralnog zida. U svim apsidama su bile supselije. Ograda svetita je imala oblik uglatog slova U, a protezala se je do istonog ramena apsida. Sa sjeverne strane crkve su se nalazile dvije pastoforije, od kojih bi ona istona mogla biti prothesis. Na junoj strani crkve su bile tri prostorije, meutim, prema tlorisu jedino je ulaz bio u jednu, zapadnu, koja bi ujedno imala funkciju narteksa. U njoj je nacrtana jedna vea kamena ploa, vjerojatno je rije o grobnici. Zapadno od proelja crkve pronaeni su takoer ostaci arhitekture koja se izravno naslanja na crkvu, namjena je nepoznata. Prostor zapadno i juno od sredinje apside je bio ograen zidom koji je bio i ogradni zid crkvenoga kompleksa. Nekoliko metara istono od kompleksa crkve se nalazila memorija, trikonhalnog oblika kao i crkva. U nju se ulazilo na zapadnoj strani. Uz ulaz sa sjeverne i june strane se nalazila po jedna polukruna konha. U obje konhe su se nalazili grobovi, a jedan grob se nalazio i ispred samog ulaza u sjevernu konhu. Na istonoj strani memorije bila je jo jedna konha u kojoj su takoer vjerojatno bili grobovi. Radilo se veinom o pokopima u kasnoantikim sarkofazima.46 Kompleks ranokranske crkve se prema izgledu moe datirati oko sredine 6. stoljea ili u njegovu drugu polovicu. N. Cambi smatra da ima indicija da je crkva u prvoj fazi imala longitudinalni tloris s jednom u prostoru istaknutom apsidom, a da su bone apside naknadno dodane.47 Ukoliko bi se to pokazalo tonim, vjerojatno bi i nastanak prve faze crkve trebalo pomaknuti u 5. stoljee.

45 46

A. Uglei, 2006., 48. A. Uglei, 2006., 48-49. 47 N. Cambi, 2001., 18.

23

Tloris ranokranskoga kompleksa (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

24

3.11. KIJEVO - GRADINA SV. MIHOVILA

Oko upne crkve sv. Mihovila smjeteno je mjesno groblje sela Kijeva kod Knina. Pri iskopima za nove grobnice nailazilo se na ostatke razliitih zidova, obraene kamene ulomke, staklo, keramiku, metalne predmete i dr. 1974. godine je pronaen ranokranski kapitel s dijelom stupa, a neto kasnije i ulomak ranokranskog pluteja s ukrasom ribljih krljuti. Na prostor na kojem se danas nalazi crkva sv. Mihovila je u ranobizantsko vrijeme sagraena utvrda u okviru koje je bila i crkva od koje su pronaeni ostaci zidova i navedeni ulomci kamenog crkvenog namjetaja. Ta crkva je vjerojatno i tada bila posveena sv. Mihovilu, ije tovanje je kod nas poznato irenjem bizantske vlasti, a titular se u neprekinutom kontinuitetu zadrao do danas.48

48

A. Uglei, 2006., 53-54.

25

3.12. BISKUPIJA - KATIA BAJAMI

Arheoloka iskopavanja na ovom lokalitetu su vrena u vie navrata od 1889. do 1909. godine. Provodilo ih je Hrvatsko starinarsko drutvo pod vodstvom fra Luje Maruna. 1950. godine S. Gunjaa je proveo revizijska iskopavanja, ali samo na prostoru crkve.49 Crkva je nastala u okviru rimskog gospodarskog kompleksa. Ispred proelja na crkvu su okomito postavljena tri zida, ija funkcija je nepoznata. Na sjevernoj strani crkve je vidljiv mali ostatak jo jednog zida, koji bi mogao biti dio eventualnih pastoforija. Tokom istraivanja L. Maruna pronaeno je samo nekoliko ulomaka kamenog crkvenog namjetaja i ukrasno-konstruktivnih dijelova koji se mogu pripisati ranokrasnkoj crkvi. Meu njima su najizrazitiji ulomci impost-kapitela s uklesanim kriem. Na temelju dosadanje situacije i pronaenih nalaza nastanak crkve se okvirno moe datirati u razdoblje 5./6. stoljea.50

Tloris ranokranske crkve (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

49 50

A. Uglei, 2006., 54. A. Uglei, 2006., 54-55.

26

3.13. MOKRO POLJE - SUEVII

Arheoloka istraivanja su provedena 1930. godine, na inicijativu L. Maruna, a bio je angairan i E. Dyggve. Lokalitet je samo djelomino istraen. Pronaena je ranokranska crkva iji tloris je objavio E. Dyggve. Prema tome tlorisu crkva je bila jednobrodna graevina s poligonalnom apsidom i transeptom. Na prednjoj strani crkve je bio narteks, a desno od njega vea pravokutna prostorija, vjerojatno atrij. S june strane svetita se nalazila prostorija kvadratnog oblika koja bi trebala biti diaconicon, dok je s desne strane svetita bila jo jedna prostorija koja bi mogla biti prothesis. Pri istraivanju crkve je pronaeno sveukupno 17 ulomaka ranokranskog kamenog crkvenog namjetaja i ukrasno-funkcionalnih dijelova arhitekture, pluteja, stupia i impost-kapitela.51 Nastanak crkve se na temelju poligonalne apside datira u sredinu ili drugu polovicu 6. stoljea, odnosno ranobizantsko vrijeme.52

Tloris ranokranske crkve (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

51 52

A. Uglei, 2006., 55. A. Uglei, 2006., 56.

27

3.14. MOKRO POLJE - UKER

Ovdje je tridesetih godina prologa stoljea E. Dyggve proveo arheoloka iskopavanja, no o njima se ne zna gotovo nita. Poznat je samo Dyggveov tloris pronaenih i istraenih ostataka arhitekture. Nepoznato je koje je sve prostore nacrtane na tlorisu Dyggve zaista istraio, a koje je rekonstruirao. Rije je o kasnoantinom utvrenju. Na tlorisu se vide bedemi, obrambena kula, gospodarski i stambeni trakt, a na sjeveroistonoj strani utvrde je prikazana crkva s polukrunom apsidom, narteksom i dvjema pastoforijama, jednom na junoj i drugom na sjevernoj strani. Moe se zakljuiti da je rije o crkvi kakve se javljaju sredinom i u drugoj polovici 6. stoljea posebno na prostoru sjeverne Dalmacije. Gradnja utvrde i crkve unutar je karakteristina pojava za ranobizantsko vrijeme.53

Tloris utvrenja, prema E. Dyggveu (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

53

A. Uglei, 2006., 57-58.H

28

3.15. IRJE - GRADINA

U uvali Velika Stupica na otoku irju, obavljala su se zatitna arheoloka istraivanja unutar prostora kasnoantike utvrde u listopadu 1994. godine. Te godine istraen je unutranji prostor zapadne kule, a potom su obavljeni konzervatorski radovi. Tijekom radova iskopan je prostor s vanjske strane zapadne kule (jug, zapad, sjever) i s obje strane zapadnog bedema, sve do temeljne stope.54 Otkopan je itav unutranji prostor, sve do temeljne stope u dubini 2 m, a od nalaza je pronaeno vie ulomaka keramikih izraevina; krovnog crijepa, kupe kanalice, tubula, amfora i amforica te drugog keramikog posua. Pronaena je velika koliina keramikih ulomaka koji su pocrnili djelovanjem vatre, te je osim tih ulomaka na nekoliko mjesta utvren pepeo i gar. Na osnovi tih pronalazaka moemo s velikom sigurnou pretpostaviti da je taj objekt stradao u poaru.55 Ispod uruenog krovita pronaene su dvije keramike ploe kvadratnog oblika (20x20x8) za koje se smatra da su sluile za poploavanje poda u prostoru zapadne kule. Od preostalih nalaza posebnu vanost imaju ulomci krovnog crijepa na kojima su ostali sauvani peati radionica. U arheolokoj akciji koja je uslijedila 1998. godine na otoku irju na poloaju Gradina, obavljala su se istraivanja unutarnjeg prostora.56 Utvreno je da se radi o prostoriji za pohranu hrane, odnosno maslinova ulja. Ova prostorija je takoer stradala u poaru to se moglo ustvrditi na temelju ae, pepela i nagorenog kamenja te keramikih ulomaka. U prostoru izmeu spomenute prostorije i stana zapovjednika tvrave pronaeno je, izmeu dva paralelna zida, odlagalite razbijenih komada tegula, imbreksa, tubula, podne opeke, tuljaca, ulomaka amfora i amforica, posuda i lonaca ukraenih horizontalnim crtama i standardnim motivom valovite crte na obodu, te poneto ulomaka prozorskog stakla. Ovdje se radi o glavnom odlagalitu utvrde. Meu odbaenom graom pronaena su dva komada krovne tegule s urezanom igrom, koja je inae poznata pod nazivom trilja.
57

Od osobite je vanosti pronalazak dvaju ulomaka keramikog tanjura

crvenog premaza na kojima je s unutarnje strane dobro ouvan peat s urezanim svetakim likom za koji se smatra da je sv. Mihovil, koji je inae poznat kao zatitnik bizantske vojske.

54 55

I. Pedii, 1994., 40 I. Pedii, 1994., 40 56 I.Pedii, 1998., 99 57 I.Pedii, 1998., 100

29

U nastavku istraivanja bizantske utvrde 2000. godine, dovreno je iskopavanje unutranjeg prostora istone kule.58 Najvei broj pronaenih nalaza bili su ulomci keramikih posuda, kupa kanalica, tegula te amfora. Tijekom ove kampanje istraen je i unutranji prostor june kule, gdje je pronaen isti graevni materijal uz gar, to je potvrda prijanje pretpostavke da je itava utvrda bila u plamenu.59 Meu mnotvom keramikih ulomaka valja istaknuti ulomke keramike zdjele na kojima su se sauvali tragovi urezanih valovitih crta karakteristini za posue iz razdoblja kasne antike te tri ulomka tegule s ostacima iga radionice PANSIANA.60 Posebno vrijedan nalaz jest dio eljeznog maa s dugom drkom.61 Vanost pronalaska ovog nalaza je u tome to je to prvi nalaz maa koji je uope dosad pronaen na istonoj obali Jadrana, unutar neke od bizantskih utvrda, a u vrijeme vladavine jednog od najpoznatijih careva i velikih osvajaa i graditelja Justinijana (527. 565.) Utvrda Gradina nalazi se na jugoistonom dijelu otoka irja iznad uvale Velika Stupica. Sami otok ujedno je i najudaljeniji otok ibenskog arhipelaga na puini Jadranskog mora i zbog toga teko pristupaan. Ova utvrda je prostrana graevina kod koje su perimentralni zidovi udvostrueni. Ulaz je oblikovan u smislu propugnakuluma, tj. s unutranjim i vanjskim vratima, meu kojima se nalazilo uobiajeno proirenje.62 Tri su ulaza u utvrdu. Jedan od njih smjeten je uz sjeveroistonu, drugi uz junu, a trei uz sjeverozapadnu kulu.63 Vanjski zidovi su graeni od masivnih kamenih blokova i znatno su nii, dok su unutarnji vii i graeni na isti nain kao i zidovi svih ostalih srodnih graevina.64 Prema rezultatima dosadanjih istraivanja ini se da je meu tim dvjema konstrukcijama postojala neka vrsta jarka koji je sluio za pojaanje obrambene moi utvrenja.65 Vii zid, koji se die i do deset metara, na jednom je dijelu sauvan do vrha pa se vidi da je zavravao krunitem. U unutranjosti se nalazilo vie zgrada meu kojima se raspoznaju ostaci cisterni, te se u okviru Gradine nalazi i vertikalna spilja u kojoj uvijek ima vode. Cisterna nema pravilan oblik jer su joj zidovi kosi i ira je na istonoj strani nego na zapadnoj strani pa joj unutranje dimenzije iznose priblino 6 X 2, 60 m.66

58 59

I. Pedii, 2000., 107. I. Pedii, 2000., 107. 60 I. Pedii, 2000., 108. 61 I. Pedii, 2000., 108. 62 Z. Gunjaa, 1989,.144. 63 Z. Gunjaa, 1994., 39. 64 Z. Gunjaa, 1984., 126. 65 Z. Gunjaa, 1989.,144. 66 Z. Gunjaa, 1989., 145.

30

Na temelju opisanih rezultata sondanog zahvata provedenog u jugoistonom dijelu kasnoantike (ranobizantske) utvrde Gradina iz 6. stoljea, moe se zakljuiti, da je tu otkriven dio objekta koji je sluio za smjetaj posade utvrenja. Taj graevinski sklop bio je prislonjen uz juni, unutarnji zid utvrde.67 Unutarnje zidine utvrde ralanjene su sa pet izbaenih kula od kojih etiri imaju etverokutnu, a jedna peterokutnu osnovu. Perimetralni zidovi na vie se mjesta izvijaju i lome, jer su bili usklaivani s konfiguracijom terena.68 Hodnik, zaklonice i krunite bile su prekrite sa jednim krovom, koji je spajao dva kraja. Izgleda da se na sjevernoj strani trea vrata sauvali temeljni ostaci zidne rampe, koja je sluila za uspinjanje na etnicu oko zidina. etnica je zasigurno bila drvene konstrukcije i bila je postavljena neto ispod nivoa krunita.69 Stubite za taj hodnik bilo je smjeteno u kuli na sjevernom uglu utvrde, od koje su ostali jaki tragovi i koja je istodobno titila mali ulaz, koji se nalazio kraj te kule. Na ulaz dolazilo se zajedno i sa luke i iz polja, a bio je zatien debelim i jakim zidovima. Naprave za obranu podignute su na na onoj strani koje su bile izloene napadajima iz luke i polja, te se smatra da su podignute za obranu puanstva od gusara.

Tlocrt utvrde (preuzeto iz Z. Gunjaa, 1994.)

67 68

Z. Gunjaa, 1989., 147. Z. Gunjaa, 1984., 126. 69 Z. Gunjaa, 1989., 145.

31

irje - Gradina (preuzeto iz Z. Gunjaa, 1986.)

Glavni ulaz u utvrdu (preuzeto iz I. Pedii, 2001.)

32

Sjeverna kula (preuzeto iz I. Pedii, 2001.)

Juna kula (preuzeto iz I. Pedii, 2001.)

33

Pogled na ostatke propugnakula (preuzeto iz Z. Gunjaa, 1994.)

Cisterna, pogled sa istoka (preuzeto iz Z. Gunjaa, 1994.)

34

4. ZAKLJUAK
Podalje od urbanih aglomeracija kasne antike, na prostoru istonojadranskog priobalja i otoja, oblikuje se, preteito tijekom vladavine istonorimskog cara Justinijana I. (527. 565.) prepoznatljiv horizont profanih i sakralnih sklopova. Tu pojavu oznaava niz utvrda otkrivenih du cijele obale Jadrana na prirodno zatienim poloajima, istaknutim visovima, koji osiguravaju odlian pregled nad svekolikim akvatorijem kao i nad pomorskim prometnim pravcima i pogodnim sidritima. U ovome radu oraeni su objekti Justinijanovog vremena u ibenskom arhipelagu. Uz 6. stoljee moemo ipak vezati nastanak veine sa sigurnou utvrenih ili pretpostavljenih ranokranskih graevina na podruju dananje ibenske biskupije. Graditeljske aktivnosti tijekom 6. stoljea najveim dijelom treba vezivati za vrijeme nakon protjerivanja Istonih Gota s prostora Dalmacije (537.), odnosno razdoblju ranobizantske vlasti nad tim prostorima. Najvei broj crkava 6. stoljea nastajao je na stambeno - gospodarskim imanjima (villae rusticae), ali se jedan dio crkava moe vezati i uz vikuse, meutim, razliku izmeu rustine vile ili naselja na terenu je (zbog nedostatka arheolokih istraivanja) najee teko utvrditi. U ovome radu obraeno je petnaest lokaliteta na ibenskom podruju koje datiramo u 6. stoljee, tj. za vrijeme Justinijanove vladavine.

35

5. LITERATURA
Cambi, N., 2001., Podruje ibenske biskupije u starokransko doba, Sedam stoljea ibenske biskupije, Zbornik radova sa znanstvenog skupa ibenska biskupija od 1298. do 1998., ibenik, 22.-26. 9. 1998., ibenik, 9-20. Chevalier, P., 1996., Ecclesiae Dalmatiae II, Tome I, Roma Gunjaa, Z., 1984., Kasnoantika fortifikacijska arhitektura na istinojadranskom priobalju i otocima, Obrambeni sistemi u praistoriji i antici na tlu Jugoslavije, referati XII. Kongresa arheologa Jugoslavije, Novi Sad, 124-132. Gunjaa, Z., 1985., Srima, kompleks kasnoantike sakralne arhitekture, ibenik Gunjaa, Z., 1989., Otok irje/Gradina, Arheoloki pregled 28, Ljubljana, 144-147. Gunjaa, Z., 1994., Otok irje, Gradina kasnoantika utvrda (I), irajski libar, ibenik, 3945. Hilje, E., 2005., Kontinuitet murterskih ranokranskih crkava, Murterski godinjak, 2. Radovi sa znanstvenog skupa Murter i njegova upa u prolosti, Murter, 18.-20. 9. 1998., Murter, 35-47. Jelii, J., 1983., Narteks u ranokranskoj arhitekturi na podruju istonog Jadrana, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 23, Split, 5-37. Mari, D., 2005., Skulptura, Srima - Priba, Starokranske dvojne crkve, ibenik, 71-183. Pedii, I., 1994., irje Velika Stupica, zatitna arheoloka istraivanja i konzervacija, Obavijesti, br.3, God. 26/94, Zagreb, 40-42. Pedii, I., 1998., irje Gradina sustavna arheoloka istraivanja, Obavijesti, br.3, God.30/90, Zagreb, 99-101. Pedii, I., 2000., irje Gradina, nastavak sustavnih istraivanja, Obavijesti, br.3, God.32/20, Zagreb, 107-110. Pedii, I., 2001., Ostaci stambene arhitekture u bizantskoj utvrdi na otoku irju, Histria Antiqua, 7, Pula, 123-130. Pedii, I., 2001.a, Rimska Skardona, Skradin
36

Uglei, A., 2006., Ranokranska arhitektura na podruju dananje ibenske biskupije, Zadar - Drni

37

6. KARTA RASPROSTRANJENOSTI

38

7. SLIKOVNI MATERIJAL - TABELE

TABELA 1

Kai - Draica-Podarica, ulomak obostrano ukraenog ranokranskog pluteja (a), impostkapitela (b) i prozorskog stupia (c) (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

Skradin, ranokranski sarkofag (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

39

TABELA 2

Srima - Priba, plutej ograde svetita june crkve (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

Ranokranski pilastar ukraen urezanim kriem, uzidan u tvravi sv. Mihovila u ibeniku (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

40

TABELA 3

Bilice - Dedia punta, plutej ograde svetita ranokranske crkve (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

Donje polje - Gruine / Sv. Lovre, ulomak ranokranskoga pluteja (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

41

TABELA 4

Trbounje / upii - Crkvina, ulomak kropionice s urezanim kristogramom (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

Trbounje / upii - Crkvina, prozorski pilastar ukraen urezanim kriem (a) i stupii s kapitelom ograde svetita ranokranske crkve (b-c) (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)
42

TABELA 5

Bioi - akljine / Sv. Petar i Pavao, poklopac ranokranskog sarkofaga (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

Kijevo - Gradina sv. Mihovila, ulomak ranokranskoga pluteja ograde svetita (a) i kapitela s dijelom stupa (b) (preuzeto iz A. Uglei, 2006.)

43

TABELA 6

irje - Gradina, tegula sa ifom (preuzeto iz Z. Gunjaa, 1994.)

irje - Gradina, keramiki cilindar (preuzeto iz Z. Gunjaa, 1994.)

44