472

Hrvatski jezik u bogosluju.

Broj 40.

lega pravoslavni episkop imaie 40.000 K i' najviu dnevnicu oko 200 K. Poenam jedinoga veoma odlinoga biskupa u Dalmaciji, koji se moe samo na taj nain izdravati, to dobiva hranu u sjemenita. Splitska nadbiskupija .nemai nikakoivih prihoda, Jer joj je po agrarnoj! reformi oduzeta sva zemlja, a drava ne e dadade sredistalva za izdravanje. Vjerska uprava katolika u Hrvatskoj i Slavoniji stoji dravu 411.155 K. Biskup senjski imade iplaui godinje 12.954 K, a (pravoslavni biskup 40.000 K i najviu dnevnicu. .Materijalna stanje naih katpedamai i upnika na siroma&iijim uipama poznato je svima i ne treba ga ovdje opisivati. Patrijarha u < Beogradu sa kancelarijom stoji dravu 549.600 K. Tu nisu uraunane dnevnice. Za sve ukaznoi osoblje vjerske uprave doprinosi dlrava 10,814.300 K kao lini i iporodini dodatak na skupou. Prema tomu gornja stvotu t'rete najmanje sal etiri mnoiti.. Rekapitulacija: Pravoslavna vjerska/ uprava u itavom kraljevstvu) 141,246.436* K. Kato^l i k a v j e r s k a u p r a v a 10,903.993 K. D i f e r e n c i j a : 130,342.443 K u korist pravom slavnih. Tu nijesam kad katolika i kod pralvoh slavnih u pomijeateitn krajevima uzeo obzir dodatke na skupou, jer su u' budetu zajedniki prikazani. Meutim ni ti doidaici ne mogu mnogo mijenjati ove velike razlike, koja je najoitijim dokazom, kakova vlada u nas ravnopravnost konfesija.

. Drim1 diai ne u iprevie rei, ako naglasim, da se u ovom predraunu zrcali. libeTalno-framafeuoska politika gledtomi na katoliku criavu.. Treba je ponajprije, materijalno unititi, da se: onda laganije moe tui sa idiejne strane. Kad imadetno prei oima idlohoike, koje. patrijarha iprima iz draivne kase, kad1 se osim toga uzme u obzir, da je on naslijedio ogrointna. injanjiai karlovakoga patrijarhe i da imade kredita i kod vlade odi dispoizicioiioga fonid'a, onda, nam je razumljivo, kako se moe tolikotroiti, na rotukataliku propagandu u ekoj } kako se mogu u Beogradu prireivati sai gospodinom Goirazdom 'proivokatorne sveanosti. i U ovoj dravi imade katolika preko potavice, pa svakako ne Iji 'bila zgadto, da se oni dadu tako lako pregaziti. Oni,trae da se ispune rijei lana 12. Ustava, kojfe glase: U k o l i k o su u d r a v n o m b u d e t u predvieni z a v e r o z a k o n s k e svrhe izdaci, i m a j u s e d i j e l i t i m e u p o j e d i n e i priznate v j e r o i s p o v i j e s t i srazm j e r n o broijui n j i h o v i h v j e r n i h i stvarno' d o k a z a n o j potrebi. Vlada se kod sastavljanja budeta nije ralai .ove oidredlbe Ustava i zato je njezin in protuzakonit i protuustavan. Toliko Valm za sada javljam, 1 gospodine urednie. Naskoro u Vam poslati nasta<vak. Beograd, dana 1. oktdbra 1921. god. Dr Janko imrsk.

Hrvatski jezik u bogosluju.

Dr. Dragutin Kniewal. Na molbu naih biskupa dozvolila je Sv. Stolica, da se u svim biskupijama mogu sakramenti dijeliti hrvatskim (slovenskim) obrednikom i da se b pjevanoj sv. misi moe poslanica i evanelje pjevati u ivom narodnom, jeziku. Time je povlastica, koju su d /sad uivale samo- neke hrvatske biskupije, prote ^nuta na sve biskupije nae drave. Na svibanjskoj konferenciji jugoslavenskog katolikog episkopa u Zagrebu izabran je ve i interdiecezanski odbor, koji e sastaviti i episkopatu predloiti hrvatski, odnosno slovenski obrednik. Taj obrednik ima biti jedinstven i obvezatan za sve biskupije itave drave. Prema tomu drimo, da nije ni jedan od dosadanjih hrvatskih obrednika, koji su u pojedinim biskupijama u porabi, podesan, da se uvede kao slubeni jedinstveni obrednik, nego da treba iznova sastaviti i iznova prevesti itav obrednik, a stare onda povui. Koliko mi je .poznato, postoje danas tri hrvatska obrednika. akovaki, to ga ie izdao biskup Strossmayer, senjski, tiskan po naredbi biskupa Mirka Oegovia 1859. i zadarski tiskan 1893. u Rimu tiskom sv. zbora de propaganda fide. Moemo jo .dodati i vrhbosanski obrednik, koji imade neke dijelove prevedene na hrvatski. Ni jedan od ovih obrednika ne zadovoljuie svim zahtjevima, to se stavljaju na jedinstveni hrvatski obrednik, Neki od spomenutih obrednika nijesu potpuni, a n drugima je jezik tako prepun provincijalizama, da ga u drugom kraju nije mogue upotrebljavati. Stoga ie najzgodnije da se itav obrednik iznova prevede na ivi hrvatski jezik tokavskog knjievnog narjeja. Ovaj novi prijevod ne bi podnipoto smio biti poput Ivekovieva prijevoda rimskog obrednika, koji postoji u rukopisu, to ie bio predloen senjskom Ordinarijatu kad se pred nekoliko godina radilo o tom, da se izda novi hrvatski obrednik za senjsku i modruku biskupiju. Ivekovi kao da je traio nove i nepoznate rijei i izraze, samo da ne bude onako, kako mi u obinom ivota knjievnim narjejem govorimo. Tu je sve nategnuto, neobino i nerazumljivo. Na je narod osobito u onim krajevima, gdje su se i dosad sv. sakramenti dijelili u hrvatskom jeziku vrlo konzervativan i teko prima jezine novotarije. To naravski ne smije ii tako daleko, da bismo svi: i tokavci i kajkavci i Bunjevci i Slavonci i Bonjaci morali preuzeti neke dalmatinske i primor-

Broi 40.

Hrvatski jezik u bogosluju.

473

ske -provincijalizme samo zato, jer su dosad bili tamo uobiajeni.. I tu braa Dalmatinci ne smiju zahtijevati, da mi moramo prihvatiti stare oblike, kao na pr. t e n je (umjesto itanje) jer da inae oni ne prihvaaju novog prijevoda. Tu treba ii sredinom izmeu Ivekovievih puritanskih nastranosti i dosad u nekim krajevima uobiajenih oblika. Kompromis, ne diktatura! Iz iskustva, to sam ga stekao prireivajui rimski misal u hrvatskom prijevodu, koji je upravo u tisku, preporuam, da prevodioci i ispravljai jezika budu s v e e n i c i . Svjetovnjak e uvijek vie paziti na filoloku stranu prijevoda, pa e unijeti u prijevod neke svoje posebne nazore, a sveenik e pretpostavljajui naravski, da je filoloki izobraen i da dobro pozna i latinski i hrvatski jezik moi dati boljeg i savrenijeg izraaja teoloko-praktino-j svrsi obrednika. Sve dosad reeno vrijedi i za slubenu zbirku poslanica i evanelja, koja se smiju kod sv. mise pjevati u hrvatskom jeziku. I upravo- zato sumnjam, hoe li novi dalmatinski evangelistar, to ga s velikim marom i trokom -prireuje 0. Vlai, udovoljiti svim opravdanim zahtjevima, -koji se stavljaju na jedinstveni evangelistar za s v e hrvatske biskupije. Kod prijevoda valja vie paziti na s m i s a o , nego na ropsko nasljedovanje [poretka i'rjjei. To. vrijedi osobito za psalme i za himne i posljednice (sakvencije). Po."ljudsku govorei nije mogue prevesti p j e s m u tako, da bude jednak i ritam i broj slogova i kitica i -poredak rijei, i da sve to- zajedno ima isti -smisao i lijep oblik, skladan s duhom hrvatskog jezika. Tu drim da moramo prekinuti s tradicionalnim shvaanjem, da se crkveni himni i posljenice .prevaaju ropski i doslovno. Prijevod ne smije biti parafraza,, ali -mora biti p j e s m a ! Prijevod' naeg aveta jest jedna nagrda, koju ne smijemo- uvaati u svetite! A nije mnogo bolji salva reverenia ni dalmatinski prijevod, to je naalost uvrten u dalmatinski evangelistar. Prijevod Dies irae glasi na pr. Dan od gnjeva, vaj! nemilom Sviet e s p r i t ognja silom, .Veli David sa Sibilom. Kolik' trepet tad e biti Kada sudac bude s i t i Sve potanko rasuditi... Tu treba jasno rei: to- nije ukusno i to nije za nas! Drim, da je dosad -prijevod himana najbolje poao za rukom Milanu Paveliu. Svi himni imadu originalni ritam, prevaani su po smislu vanredno lijepim i glatkim hrvatskim jezikom i itaju se kao p i es m a. A to Pav-eli prevaa na pr. Genitori Genit-oque: Bogu Ocu, Bogu Sinu, a ne: Roditelju Roenomu, to nije bitno, jer smisao je - p o t p u n o isti, a i sv. Toma trebao ie Genitogue samo radi sroka? quoque. Drim stoga, da je najpo-desnije, da se povjeri Milanu Paveliu prijevod pjesnikih Odlomaka u obredniku. Toliko glede samog hrvatskog prijevoda poslanica, evanelja i obrednika. No nije -prijevod sve. Kod obrednika e trebati uzeti u obzir i neke posebne svete obiaje, koji su udomaeni u pojedinim biskupijama. Najzgodnije bi stoga bilo, da se uzme kao temelj r i m s k i o b r e d n i k i da se itav prevede i tako uvede u sve nae bi-

skupije. A posebni obredi, koji se kod nas. vre i kojih nema u rimskom obredniku -mogli bi se ili svi sakupiti i sabrati u jednom skupnom dodatku (Proprium Jugoslaviae), ili bi pak i svaka biskupija mogla imati svoj zasebni Proprium. Kako se iz svega ovoga vidi, priredba je novog i jedinstvenog hrvatskog obrednika vrlo teak i zamait posao, pa e jo dosta vremena protei, dok ga budemo imali u rukama. Za praksu je dakle vano pitanje, smiju li duobrinici ve sada, dok jo nemamo jedinstvenog obrednika za sve biskupije, dijeliti sakramente i vriti crkvene obrede u1 hrvatskom jeziku. Drim, -da smiju, ako se slue odobrenim- obrednikom bilo Ikoje hrvatske biskupije, u -kojoj se ve dosad legitimno [upotrebljavao hrvatski obrednik. Pretpostavlja se naravski, da se time ne uvaaju novi o b r e d i , nego samo u drugim biskupijama ve uzakonjeni p r i j e v o d . I tako doista opaamo, da se u pojedinim upama poinju sprovodi obavljati, sv. priest i bolesnika pomast dijeliti u hrvatskom jeziku prema dalmatinskom, odnosno senjskom obredniku. Ni u jednom sluaju dakako nije doputeno' upotrebljavati privatni prijevod, ko nije -potvren i legalizovan od Crkve. No sada se nadaje pitanje,. je li u -dananje doba -uputno forsirati s uvedenjem hrvatskih obreda umjesto latinskih. Drim da nije. Vara se svatko, ko bi mislio, da je uveenje hrvatskog obrednika jedna- koncesija, jedno poputanje t. zv. reformnom ili utom -pokretu.' I gospoda oko narodne i hrvatske katolike crkve previe sebi umiljaju, ako ozbiljno misle, da su nai -biskupi iz straha pred njima to traili od Sv. Stolice ,i da je Rim to dopustio kao manje zlo, nerado. Nasuprot stoji, da je bez obzira na revolucionarno raspoloenje kod nas i u nekim drugim zemljama stalna i jasna tendencija s c r k v e n e strane,-? da se obredi nekih sv. sakramenata, sakramentalija i pobonosti vre u ivom narodnom jeziku nfe samo kod nas, nego po itavom svijetu. Treba u tom pogledu, dobro razlikovati obred sv. mise, koja je r t v a , dakle se u prvom redu odnaa na slavu B o j u , od obreda sv. sakramenata, koji se u prvom redu onaajui na n a e spasenje. I zato je tridentinski koncil udario izopenjem svakoga, ko, bi tvrdio, da se sv. misa m o r a itati u ivom narodnom jeziku. Time bi se naime porekao objektivni, rtveni karakter sv. mise, kao to je faktino, i inio protestantizam. I zato je posve zgodno, da je Crkva ostala kod objektivne i univerzalne latintine u obredu sv. mise. Pa i onda, kada dozvoljuje izuzetak, prima Crkva u- misni obred samo bar u neku ruku univerzalne jezike, kao grki i staroslovenski, a nikada ne prihvaa ivih narodnih jezika. I kod ove e prakse Crkva i ostati iz naelnih1 razloga, koji tangiraju dogmu o rtvi novoga zavjeta. Budui pak, da se sakramenti u prvom redu odnaaju na nae subjektivno spasenje, to se u -povijesti liturgije jasno razabire polagana, ali stalna tendencija, da se obredi sakramenata, sakramentalija i pobonosti vre u ivom narodnom jeziku. To je i najdublji razlog, zato je Sv. Stolica- ovu.povlasticu dozvolila naem narodu, kao to je to ui-

474

Juridiko-materijalni poloaj kooperatorov u nadbiskupiji zagrebakoj.

Broj 40.

nila i drugdje. A naa sloboda zidarija, neto liberalne gospode i nekolicina ljudi od narodne crkve podigli su toliku viku1 mislei, da Rim ni toga ne e dozvoliti. I kad je to ipak dozvolio, poeli su. govoriti, da time nije nita postignuto . . . Naravski, u smjeru nacionalizovanja crkve nita! Na se v j e r n i p u k u tome drao mirno i rezervirano. Oni, koji redovito polaze crkvu, nijesu traili i ne trae ni hrvatske mise ni hrvatskih obreda. Nasuprot! Njima je ovaj as miliji lat i n s k i jezik; jedno s toga, jer sit se na nj navikli, a drugo zato jer vide, da hrvatsko bogosluje .trae samo bezvjerska gospoda i u glavnom jedna politika grupa, koje se narod instinktivno plai i odbija sve, to ona trai, pa i hrvatsko bogosluje. Narod gleda esto u sadanjem momentu u hrvatskom bogosluju jedno sredstvo sadanjeg politikog reima i boji se, da ga se kani odnaroditi i prevesti na drugi zakon. Tu" ne koristi nikakovo forsiranje, nego samo mirni razvitak i dobro pouavanje naroda. Stoga drim, da nije podesno forsirati s uvaanjem dozvoljenog hrvatskog obrednika. Treba najprije puk dobro pripraviti i .pouiti. Treba da bude gotov novi obrednik u' hrvatskom jeziku i da ga uvede u isti mah sveukupni episkopat posebnom poslanicom na puk, koji e tada vidjeti, da je to u sporazumu sa Sv. Stolicom, da je to k a t o l i k o . Gdje bi pak vjerni puk sam to traio i gdje bi uope bilo posno i korisno da se duobrinik '.poslui ve sada povlasticom hrvatskog obrednika, slobodno mu je. S hrvatskim je bogoslujem u tijesnoj vezi

reforma crkvenoga pjevanja u nas. Prema liturgijskim bi se propisima kod svake pjevane- mise moralo pjevati: Pristup, Gospoe pomiluj, Slava. Pjesmu na stepenicama, Vjerujem, Prikazanje, Svet, Jaganje Boji, Priesna i to latinski kod latinske mise, staroslovenski kod staroslovenske mise. To kod nas nije provedeno ni u gradovima, a kamo li po selima. I ne e se moi provesti. Ne . bi li dakle bilo bolje i blie i duhu i slovu zakona da se umjesto esto puta loih njemakih prijevoda pjevaju crkvene pjesme, koje su propisane, ali ne latinski, nego hrvatski. Za tekst je lako, jer je hrvatski prijevod rimskog misala n obliku molitvenika dozvolom i .preporukom desetorice hrv. biskupa u tisku i bit e gotovo koncem ovog mjeseca. I glazbena .strana ne bi pravila prevelikih tekoa, ako bi se za to zainteresovao na tako zasluni cecilijanski pokret. Svi bi oni, koji bi htjeli razumjeti ono to se u misi ita i koji ele aktivno sudjelovati kod bogosluja, a bez daljnjih, zakulisnih ciljeva, bili zadovoljeni. A postiglo bi se tada, da bi sveenik na- oltaru itao misu latinski (staroslovenski), dok bi vjerni puk aktivno sudjelovao kod sv. mise pjevajui u ivom jeziku one odlomke u sv. misi, koje u poetku nije sveenik ni itao-, nego ih je samo puk, odnosno kor .pjevao. No to je tek jedna -misao za daljnje raspravljanje i jedan prijedlog, kako bismo umjeli vie ivota i vie duha u- na vjerni puk, kako bismo ga prema uzoru prvih krana i prema crkvenim odredbama to vie.pribliili sreditu i aritu katolikog ivota: sv. misi i sv. sakramentima.

Juridiko-materijalni poloaj kooperatorov u nadbiskupiji * zagrebakoj.

(Referat Dra. Jurja Cenkia, kalnikog upnika na glavnoj skuptini: Uzajamnosti dranoj dne 2. IX. 1921. god.). Vani dio sveenikog pitanja sainjava ure- mi kod sastavka ovog mog referata u velike poenje juridiko-materijalnog poloaja kooperatorS. magali: Juraj Kocijani, upnik u Novigradu kraj Naa Uzajamnostnije zvana, da rijeava samo- Karlovca;" Dr. Janko Oberki, -krievaki katiheta, stalno tu -problemu, ali je duna i vlasna, i a ju koji je' napisao u Uzajamnosti god. 1921. studiju: pomakne sa mrtve toke. Za to emo mi pretresti Smjernice za rijeenje kapelanskog pitanja u zaitav opseg kooperatorskog pitanja u to ime,. da grebakoj nadbiskupiji, te sadanji upravitelj upe dobijemo smjernice za dijecezanski tatut na kom u Vrhovcu- kraj Kraia gosp. Ivan Stankovi. sada radi pripravni odbor za obdranje dijecezan- Ja sam se osim Codexom mnogo sluio radnjom ske sinode u naoj nadbiskupiji. Kooperatorsko Perathonerovom: Das Verhaltniss es Kooperators -pitanje obuhvata vie toaka. Da imademo prije- nach neuem Codex izalom god. 1918. u Linzer gled, odmah u zai in medias res, pa u rasprav- Ouartalschriftu. ljati 1. o nazivu i znaaju pomonog sveenika, 2. o imenovanju i premjetenju kooperatorovom, 3. I. Naziv i znaaj pomonog sveenika. o slubi i sjeditu njegovom, 4. o odnosu koopeSveenik, koji upniku pomae, zove se u ratora naprama upniku i 5. o dohotku kooperatorovu u naoj nadbiskupiji. Molim gospodu- la- nas k a p e l a n . Kapelanu je od starine naziv canove, da -me -strpljivo sluaju, jer to trai vanost . p e l l a n u s , jer je imao obino sjedite kod kapredmeta i dostojanstvo naeg stalea. Otkad pele, koja je bila udaljena od upske crkve. Na opstoji naa- biskupija nije se o toj stvari u potpu- Rudolf trohal u svojoj Hrvatskoj glagolskoj nom opsegu raspravljalo; za to molim, da mi se knjizi izaloj u Zagrebu god. 1915. veli Pojedini moebitni manjci progledaju kroz prste, pa da sveenici upravljali su kapelama i tako su se zvali me se u generalnoj i specijalnoj debati korigira. kapelani. 'Ako kapelan nije imao sjedite -kod Istini i pravdi za volju- izjavljujem ovdje, da su kapele nastavlja trohal ve je bio u mjestu

K A T O L I K I tIST
Izlazi svakog etvrtka.
Cijena mu je K100 na godinu, K 50 na pol, a K 25 na etvrt godine.

Curate strenue, ne Ecclesiae castra defensoribus careant in regno Croatiae

Leon XIII. u Breveu na urednika Kat. Lista, dne 4. travnja 1900;

redakciji Kaptol 29.- Pretplate: oglase sav administrativni dio, Kaptol 27.

Rukopise'valja slati:

B r o j 40.

U Zagrebu, 6. listopada 1921.

T e a j 72.

Don Frane Buli.

Tali nomini nullum par elogium. (O sedamesetpetoj Svijetlo ime! Vedlra.pojaivai.u.naem narodnom: i kulturnom, u naem crkvenom ivota! Znan u velikom naunom svijetu kao nijedan, od Jugoslavena. A i -u vlastitoj otabini : priznat i uvaen. Najvei sveenik, to danas meu nama ivi. Ime slavom ravno imenu Ratoga. Jednako astafo u svijetu i u Crkvi, kod laika i kod) klera); jedkiako. ipoStovan u Srba i Slovenaca, jednako' u Hrvata. A ovoj spoljanjoj slavi1 potpuno* odgovara unutranja vrijednost njegove vanredne linosti, njegovoga neumornoga ivota. Glas njegova imena nije plodi koje knjievne mode ili koje kulturne konjunkture, nego je izraz njegova rada odi pet decenija. -I, za to, Don Frane Bulia jedinom e nestati a njegova imena, njegova dijela- nestati; me e! Glavna) njegova domena je znanost. To 'je njegov poziv, njegov ivot. Nauka starina, istraivanje prolosti. U mrane vijekove bacati svijetlo. I nitkoi od njega ne pozna; bolje povijest Solina i Spljeta' u prvom mileniju, i vie u da kaem, povijest rimsku i. kransku na tlu; dananje Jugoslavije. O Mommsemu govorili ljudi, da poznaje rimsku povijest bolje nego jedan Rimljanin, a mi moemo rei; o- Buli'u, da pozna povijest rimskoga i kranskoga Ilirika bolje nego i jedan Ilir i jedan kranin. Svoju muku i trudi, svoja istraivanja -pohranio je gotovo u trideset i pet svezaka' svoga Bufiettina. Neizmjerno nauno blago. Bez njega ne bi H e b r a r d o v o- djel-oi o Dioklecijanovoj palai izalo savreno, a Z e i 11 e r nam u svoiim knjigama o Dalmaciji i Iliriku i ne daje nego s u s t a v n i r ' e s u m l e Bulievih studija I istraivanja. Tako su njegova djela temelj, na kojem ve danas znanost dalje gradi. Don Frane Buli neobian je tip uenjaka. Nije u sebe zatvoren, ni u svoj muzej ili svoju knjinicu. Uprava savreni je causeur, koji svojim espritom oparava. i kada zame tumaiti rezultate svojih istraivanja, ono mu iz rijei pro-sijeva unutranji ar njegove odanosti, ljubavi, oduevljenja k nauci. I nije samloi na rijei takav. Da. uzmogne utvrditi jedan rezultat o izvoru kolumna i kalpitela u- palai Dioklenjegovoj godinjici.) cijanovoj, pod-uzimljei teke routove a fruKkogiorske sunuke. Ima arobno snagu, da i druge oduevi. iZa rad, da povue -na duboki stadij. ivo se sjeamo, taakioi je ba njegovim nasto* janjem otra se zaredila raspra .izmeu blagopokojnoga -biskupa P a t a k a i kanonika dira Vimera, d'a li Malta ili Mlet?, koja- je na obim. stranama iznijela novih vidika. Pa je tragino, da si -ovaj veliki uitelj ne uzmoe nai i uzgojiti aka, kojemu bi predao u naslijee svoju muku i svoj trud, svoje iskustvo i svoju ljubav do nauke. Dekadansa nae mlae -generacije. Diom Frane Buli okrunio je svoj -naiuni rad organizacijom gotovo svih hrvatskih, srpskih i slovenskih historika u jedan komitej pod imenom IHyricum Sacrum. On mtal je ne samo inicijatorom, nego i predsjednikom. Drutvo imade dunost' obraditi povijest kranstva na -dananjem teritoriju Jugoslavije. Njegov rad; bit e Farlatijevom srodan jedino tpo1 sujetu, ali- kako je nauka za ovo 150 goidSna daleko pokroila, kako je danas i druga- metoda znanstvenoga posla BuLiev IIyricuxra Sacrum bit e posve novo i samostalno djelo. I jedino Bitlievom ugledu, njegovoj inicijativi i neumornosti, moglo je uspjeti sloiti nae ljude u jedno kolo rada1. Do vedrih sfera nauke ne smije prodrijeti ni partizanstvo, ni plemenska zalgrienost. ni vjerska nesnoljivost. A ovo djeto bit e sjajan okumenat za jednu i drugu crkvu, koje su. u najtee doba naemu narodu zamjenjivale dravnu organizaciju, a d o pred njekoliko decenija i znaile mu svu njegovu knjigu i kulturu. Svijetao primjer i naim politiarima i dravnicima, kako se moe jedino rijeiti problem narodnoga , i dravnoga- jedinstva. Ali jedno je, to Bulia odlikuje nad ine uenjake. Nad njegovimi naunim hramom krili se nebo vediroga krllanskoga idealizma. Don Frane Buli je k r a n s k i naunjak. On'istrauje povijest, ali ne povijest ovjeka, to je pusta igraka u ruk&ijia slijepoga udesa, nego povijest B o i j e g a ovjeka. Povijest koja nije nita drugo, nego jedan dijelak onoga po* retka, to ga Velikal Providnost u vamiru i svijetu provodi;. On trai istinu i promatra 1 ju, !