Podjele knjievnosti

Knjievnost je umjetnost rijei. Termin knjievnost nastao je od rijei knjiga, to je prevod latinske rijei literatura (littera-slovo). Pojam literatura je sinoniman pojmu knjievnost. Postoje razliite podjele knjievnosti i one se zasnivaju na razliitim kriterijumima. A) Prema tome da li je autor poznat ili ne, knjievnost se dijeli na: 1)Narodnu (usmenu) knjievnost i 2)Umjetniku (pisanu) knjievnost Napomena: Narodna knjievnost je nastala prije pojave pismenosti. Razvijala se i nakon pojave pisma jer je process opismenjavanja ljudi tekao sporo. Djela narodne knjievnosti stvarali su talentovani pojedinci ija imena nisu poznata. Ta djela prenosila su se usmeno sa generacije na generaciju, pa se zbog toga moe rei das u ova djela nastajala godinama, i kako su prenoena esto su manje ili vie nehotice mijenjana jer je svaki ovjek koji ih je kazivao poneto dodavao ili zaboravljao. U vrijeme kada je usmena knjievnost nastajala, pjevana je uz gusle ili bez muzike pratnje, zato se u vezi sa njom esto pominju narodni pjevai od kojih su najpoznatiji: Filip Vinji, Starac Milija, Tean Podrugovi, Slijepa ivana i drugi. Vei dio nae usmene knjievnosti od narodnih pjevaa zapisao je u 19. Vijeku Vuk Stefanovi Karadi. B) Prema obliku (formi) koje djelo ima: 1) Poezija (osnovna jedinica - stih) 2) Proza (osnovna jedinica - reenica) Napomena: Stih je jedan red u pjesmi; to je zgusnut pjesniki govor posebne ritmike i zvune organizacije. Postoje razliite vrste stihova s obzirom na broj slogova, poev od etverca (mada se ponekad mogu sresti stihovi od dva, tri ili ak i samo jednog sloga), preko peterca. Uobiajeni su stihovi od: 6 slogova u stihu esterac 7 slogova u stihu sedmerac 8 slogova u stihu osmerac 9 slogova u stihu deveterac 10 slogova u stihu deseterac 14 slogova u stihu- etrnaesterac 15 slogova u stihu petnaesterac U epskim narodnim pjesmama najei je tzv. Epski deseterac: Mi-li bo-e u-da ve-li-ko-ga 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

Stihovi se grupiu u strofe. Prema broju stihova, strofa moe biti: Distih strofa od dva stiha : ,,Obino su tajne glavne izmiljene i ljubavne. Tercet (tercina) strofa od tri stiha: ,,Samo gordi jablan lisjem suhijem ape o ivotu mrakom gluhijem Kao da je stranac usred svemira. Katren strofa od etiri stiha: ,,Olovne i teke snove snivaju Oblaci nad tamnim gorskim stranama Monotone sjene rijekom plivaju, utom rijekom meu golim granama. Kvinta strofa od pet stihova Sekstina strofa od est stihova Septima strofa od sedam stihova Oktava- strofa od osam stihova Nona strofa od devet stihova Decima strofa od deset stihova C) Prema zajednikim sutinskim obiljejima knjievnost se dijeli na tri knjievna roda: 1) Liriku , 2)Epiku i 3) Dramu

LIRIKA
Djela koja pripadaju lirici (kao to su lirske pjesme) proeta su unutranjim doivljajima i osjeanjima. U njima nema opirnog prianja niti detaljnog opisivanja. Prema osnovnom (glavnom) osjeanju odreujemo vrstu lirske pjesme. Najvei broj dijela lirskog roda napisan je u stihu,pa se lirika jo zove i lirska poezija, ali postoje i pjesme u prozi.

EPIKA
Epska djela (kao to su npr. pripovjetke) uglavnom pripovjedaju o nekom dogaaju, i najee su napisana u proznom obliku. Epska djela mogu biti u stihu (ep, epska pjesma) i u prozi (pripovjetka, roman)

DRAMA
Dramska djela napisana 2po ulogama i namjenjena za izvoenje na pozornici. Radnja drame je ispletena oko dramskog sukoba, koji tei razrjeenju. Dramska djela mogu biti u prozi i u stihu (rjee), pa ak i u kombinovanoj formi ( i stih i proza). dijalog razgovor dva ili vie lica, monolog govor samo jednog lica na sceni in vea dramska cjelina. Poetak ina oznaava dizanje zavjese na pozornici, a kraj sputanje zavjese. slika manja cjelina; kada se u toku jednog ina mijenja pozornica; prizor manja cjelina u slici; kada novo lice ue na pozornicu, didaskalije (remarke) pieve napomene u tekstu (najee u zagradama ili koso tampane) u kojima pisac objanjava izgled pozornice ili postupke junaka. afia (pozorina lista)obavjetenje itaocima o likovima koji igraju u drami, o njihovim porodinim i drugim odnosima, mjestu i vremenu odvijanja dramske radnje itd.

Svaki od ova tri knjievna roda dijeli se na knjievne vrste. Pregled knjievnih vrsta unutar lirike, epike i drame dat je u tabeli ispod:

PODJELA UMJETNIKE (AUTORSKE) KNJIEVNOSTI

LIRIKA prema dominantnim motivima i osjeanjima OPISNA PJESMA (deskriptivna) RODOLJUBIVA PJESMA MISAONA PJESMA (refleksivna) LJUBAVNA PJESMA SOCIJALNA PJESMA SATIRINA PJESMA ELEGIJA PJESMA U PROZI EPIKA prema opsegu i osobinama epskih vrsta ROMAN PRIPOVJETKA NOVELA CRTICA BAJKA (umjetnika!) EPSKA PJESMA (umjetnika!)
Npr. Branko Radievi: ,,Hajdukov grob

DRAMA prema sadraju dramske radnje i karakteru junaka TRAGEDIJA KOMEDIJA DRAMA U UEM SMISLU

EP

Takoe, postoje djela koja se ne mogu svrstati samo u jedan knjievni rod zato to imaju osobine dva roda. Zato govorimo o prelaznim epsko-lirskim vrstama u stihu. EPSKO LIRSKE VRSTE BALADA
-kraa ili dua pjesma u kojoj pjesnik opjeva neki dramatian dogaaj (to je ini epskom), ali to ini sa puno osjeanja (to je ini lirskom); o dogaaju ili linosti se pripovjeda napregnuto, sa puno tajnovitosti, mate i fantastike; kraj dogaaja ili sudbine linosti su obino tragini.

POEMA
-dua pjesma u kojoj se prepliu elementi lirske i epske poezije; fibula poeme moe biti vrlo jednostavna, al ii sloena kao kod epa; ode pa se razlikuje obljem iskazanih osjeanja, a esto je odlikuje i naglaena misaonost. Primjer:,,Stojanka majka knepoljka Skendera Kulenovia -pjesma u kojoj se prepliu epski i lirski elementi; puna je vedrine, duha i poleta; sadrina joj je uglavnom ljubavna (neka ljubavna pria koja se zavrava sreno, veselo).

ROMANSA IDILA

-pjesma u kojoj se prikazuju idiline scene iz svakodnevnog ivota; idealizuje se seoski ili gradski ivot; a najee teme su: saivljenost ovjeka sa prirodom i skroman ali harmonian porodini ivot.

Vana napomena: Posebno mjesto meu proznim tekstovima zauzimaju putopis, biografija, dnevnik i memoari. Oni su zasnovani na dogaajima iz stvarnosti, ali su proeti autorovim razmiljanjima i osjeanjima. esto se zbog toga o ovim djelima govori kao o prelaznim knjievno-naunim vrstama.
U ovim vrstama se govori o istorijskim dogaajima, ivotu znaajnih ljudi, uopte o stvarnom ivotu, dogaajima i ljudima koje je pisac vidio. Izlaganje dogaaja i doivljaja, u djelima ove vrste, proeto je oseanjem i u pripovjednoj je formi. Ponekad su knjievno-naune vrste blie knjievnosti, ponekad blie nauci. Dakle, prema nainu prikazivanja stavrnosti knjievo-naune vrste imaju osobine knjievnosti, a prema temi prikazivanja pripadaju nauci.

PUTOPIS djelo u kojem autor iznosi svoje utiske i zapaanja vezana za mjesta kroz koja prolazi; u njemu se opisuju zemlje i pojedina mjesta, prirodne ljepote, kulturno-istorijski spomenici , ljudi, njihovi obiaji, nain ivota, kultura BIOGRAFIJA djelo u kojem se opisuje ivot neke znamenite linosti od roenja pa do smrti. Zasniva se na istinitim podacima. Ako pisac opisuje sopstveni ivot, onda je rije o autobiografiji. DNEVNIK djelo u kojem autor iz dana u dan hronoloki opisuje dogaaje iz svog ivota. Svaki dnevniki zapis je posebno datiran. Dnevnici se obino vode u nekim sudbonosnim razdobljima, kao to su ratovi is l. MEMOARI prozno djelo koje nastaje kao sjeanje na neke znaajne drutvene dogaaje u kojima je autor uestvovao. Memoari se piu kada dogaaji o kojima autor govori postanu prolost.

Kompoziciona struktura epskog djela

Pod kompozicijom knjievnog djela podrazumjeva se sloeno jedinstvo forme i sadrine. To je nain na koji se razliiti elementi knjievnog djela (dogaaji, likovi, teme i motivi) povezuju u jedinstvenu umjetniku cjelinu. TEMA: je osnovna misao koju djelo izraava; ono o emu se govori u djelu. FABULA: sled uzrono-posljedino povezanih dogaaja u djelu. Jednostavno reeno, to je okosnica radnje. LIK: nosilac radnje. Na osnovu znaaja koji ima u fabuli, lik moe biti glavni ili sporedni (epizodni). Pod karakterizacijom knjievnog lika podrazumjevamo nain prikazivanja osobina tog lika. Lik moe biti okarakterisan po svojim spoljanjim osobinama ( fiziki izgled, tj. portret) i po svojim unutranjim (karakternim) osobinama. Unutranja karakterizacija likova moe biti etika, socijalna, psiholoka. IDEJA: Misao kojom je proeto djelo (o ivotu, svijetu); Jedno djelo ima vie ideja: glavnih i sporednih. MOTIV: najmanja tematska cjelina koja se ne moe dalje razlagati; Motivi mogu biti dinamiki oni pokreu radnju naprijed i smjenjuju jednu akciju za drugom. Statiki su oni motivi koji samo slikaju neku situaciju i ostavljaju radnju na istoj taki. To su npr. opisi prirode, predmeta, likova i njihovih raspoloenja.