VEBLEN

Veblen je evolucionist ali ne vjeruje u mo napretka. Smatra da je prva pojava dokoliarske klase vii stadij barbarske kulture koji se poklapa sa poetkom vlasnitva, prvo nad predmetima, enama i proizvodima njenog rada. Pljakanje je bilo sredstvo za doi do sredstava za ivot. to je zajednica primitivnija to je dokoliarska klasa manje razvijena. U primitivnim zajednicama postoji diferencijacija po spolu, podjela na muke i enske poslove. Motiv za vlasnitvo je natjecanje, vlasnitvo je dokaz moi i uspjeha u drutvui visokog drutvenog poloaja. Poslovi se dijele prema klasama, nie klase proizvodni rad, vie klase neproduktivni rad (vladanje, ratovanje, vjerski obredi, sport), dok je uzdravanje od rada dokaz vieg novanog uspjeha i uglaenosti. Dokoliarstvo je neproduktivno troenje vremena i potronja robe koje je znak moi. Dokoliarska klasa zapoljava sluge koji se specijaliziraju i postaju zastupnika dokoliarska klasa. Kako se dokoliarska klasa razvija tako se razvijaju podklase unutar nje. Glavna ideja je stalno pokazivati da nisu prisiljeni na fiziki rad npr sa upadljivom potronjom i besmislenim znanostima. Teorija dokoliarske klase je kritika potronje. Veblen smatra da je veliki dananji dio drutva samo varijacija ranog plemenskog drutva. Ve od primitivnih plemena ljudi se razdvajaju po djelatnostima, oni s viim statusom bave se ratovanjem i lovom dok su poljoprivreda i priprema hrane inferiorni poslovi. Do toga je dolo zbog barbarizma i osvajanja nekih plemena nad drugima. Nakon osvajanja poraenima su dali poniavajue poslove a sebi su zadrali lake poslove sline ratovanju i nasilju. Nije bilo vano to to ti obini poslovi vie pridonose drutvu nego njihovi poslovi. Veblen smatra da drutvo nikada nije prelo ovu fazu a i danas je tako. Manualni radnici zarauju najmanje. U primitivnom drutvu ti poslovi su preputeni enama a nakon osvajanja poraenima i tako se je drutvo podijelilo na klasu koja slui i na klasu dokoliara. Uvoenjem privatnog vlasnitva motivi takmiara se mijenjaju. Standard bogatstva je gomilanje materijalnih stvari i to je temelj za potovanje drugih. Ljudi koji nemaju taj uvjet padaju i u tuim i u svojim oima. Sve to dovodi do toga da se fiziki rad skoro uope ne cijeni a dokoliari se ak ni ako propadnu zbog dostojanstva nee spustiti tako nisko da obavljaju te poslove. Neproizvodnost i ivot u dokolici su dokaz posjedovanja materijalnog bogatstva, dominira princip rasipnitva. Mnoga zanimanja su proizala iz dokolice kao i zastupnika dokoliarska klasa s kojim dokoliar pokazuje da je sposoban zapoljavati hrpu ljudi koji zapravno nita ne rade. Proizvodi rada slue kao sredstva pokazivanja ekonomskog statusa, diskriminacije i distanciranja od fizikog rada.