EUROSKEPTICIZAM: RAZINE ISTRAIVANJA I OBLICI ISKAZIVANJA

Neboja Blanua
Sveuilite u Zagrebu, Fakultet politikih znanosti

Izvorni znanstveni rad Primljeno: travanj 2007. Saetak Cilj rada je razmotriti neka postojea odreenja euroskepticizma u empirijskim
istraivanjima koja se bave problemima pristupanja postsocijalistikih drava Europskoj Uniji te mogunost njihove primjene na sluaju Hrvatske. U skladu s tim konceptualizacijama, euroskepticizam se analizira na razini ope populacije graana tj. javnog mnijenja te na razini politikih, odnosno stranakih elita. Pri tome se ukazuje na nedostatke tih odreenja te ih se u pojedinim aspektima nastoji poboljati idejama i interpretacijama psihoanalitiki informirane teorije diskurza. Istodobno se propituju mogunosti i oblici identikacije s Europskom Unijom u Hrvatskoj.* Kljune rijei euroskepticizam, euroskepticizam u Hrvatskoj, javno mnijenje, politike elite, teorija diskurza, identikacija s EU u Hrvatskoj

Ovaj rad nastao je u okviru znanstvenog projekta Fakulteta politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu pod nazivom Javnost, elite, mediji i komunikacijska strategija ulaska Hrvatske u EU. Ovim putem zahvaljujemo Delegaciji Europske Komisije u Hrvatskoj i agenciji Puls za ustupljene podatke istraivanja javnog mnijenja kojima su potkrijepljene neke od teza u ovome radu.

325

Nacionalni identitet, euroskepticizam i demokracija

kademske studije i popularni politiki diskurz o europskim integracijama preplavljeni su nizom termina kojima se nastoji oznaiti suprotstavljanje tim integrativnim procesima (usp. Kopecky i Mudde, 2002: 299). U tu se svrhu najee upotrebljava termin euroskepticizam. Za Taggarta (1998: 366) euroskepticizam oznaava ideju irokog obuhvata koja ukljuu-

je kako kontingentno ili uvjetno tako i potpuno i bezuvjetno protivljenje procesu europskih integracija. Sukladno prvom dijelu tog odreenja, skeptici mogu biti i oni koji se naelno ne protive europskom integriranju, ali mogu izraavati odreena strahovanja, kritinost, rezerviranost i protiviti se odreenim smjerovima ili specifinim rjeenjima integracije. Njih se najee

naziva mekim euroskepticima. Drugi dio definicije oznaava tvrde euroskeptike koji odbacuju cjelokupan projekt Europske Unije (usp. Taggart i Szczerbiak, 2004: 3-4). To je, inae, najopenitija i poetna definicija euroskepticizma u ovome radu. U pristupanju Europskoj Uniji esto se mnogo vea vanost pridavala nacionalnim politikim elitama negoli graanima tih drava koji u veini sluajeva daju svoj konani sud o ulasku u lanstvo referendumskom odlukom. U tom je smislu indikativno da je 1997. godine, neposredno prije poetka formalnog procesa pregovora sa zemljama pristupnicama iz Srednje i Istone Europe, u njima obustavljen Eurobarometar, sve do 2001. godine (usp. Hughes, Sasse i Gordon, 2002: 330), kao da je bila rije o ve svrenom inu. Takvo se zanemarivanje javnog mnijenja moe zamijetiti i u nekim komparativnim istraivanjima istih zemalja u kojima se provlai implicitna pretpostavka o dominantnoj ulozi nacionalnih politikih elita u procesu pristupanja EU-u. Gotovo na razini etikete govorilo se o pristupanju kao o procesu kojemu graani osiguravaju tzv. permisivni konsenzus (Eichenberg i Dalton, 1993: 507). Sukladno tome, rezultati podrke EU-u na razini javnog mnijenja usputno su se spominjali, kao svojevrstan priivak procjenama stavova i ponaanja elita (npr. Taggart i Szczerbiak, 2004; Kopecky i Mudde, 2002), ili su se tumaili u okviru paradigmi koje, takoer, promatraju graane kao pasivne subjekte kojima je jednostavno potrebna uvjerljiva poruka. Ideja o pasivnom subjektu izraava se i u Komunikacijskoj strategiji RH u kojoj je ...cjelokupno stanovnitvo ciljna skupina... do koje informacije trebaju izravno doprijeti,

posebno uz pomo multiplikatora znanja koji bi informacije umnaali. U toj metafori na mjestu drutvenog aktera imamo tiskarski stroj. Nadalje, rije je o dominantnom usmjerenju na komunikacijsku tehnologiju koja kao da kree od nule, bez ikakva spominjanja sedimentiranih znaenja, ozbiljnih analiza povijesnih i politikih uvjeta prihvaanja i neprihvaanja tog izrazito osjetljivog projekta te, sukladno tome, moguih razloga protivljenja prikljuenju EU-u. Pretpostavka je da e se taj opi trend podcjenjivanja integracijskih potencijala na razini graana promijeniti to je temeljni uvjet ujedinjenja posebice nakon nedavnog odbijanja Ustava EU-a u Nizozemskoj i Francuskoj. U tom smjeru neka istraivanja srednjoeuropskih postsocijalistikih drava (npr. Hughes, Sasse i Gordon, 2002: 328) upozoravaju na pojavu oitog jaza izmeu nacionalnih elita koje nastavljaju podupirati pristupanje EU-u i vidljivog poveanja euroskepticizma meu obinim graanima. Pritom su sami pregovori o lanstvu sredstvo mobilizacije euroskepticizma jer se doivljavaju kao jednostrano nametanje zahtjeva od strane EU-a, gdje zemlje pristupnice imaju suen manevarski prostor1 koji se esto tumai samo kao odgoda neizbjenog prihvaanja acquis communautaire. ini se kako se Hrvatska i prije samih pregovora nala u slinoj situaciji, posebno zbog dodatnog uvjeta suradnje s Hakim sudom i uhienja generala Gotovine, to je, uz osta-

Anali hrvatskog politolokog drutva 2006

Prema istraivanju agencije PULS (veljaa/ oujak 2006), 73% graana smatra kako e Hrvatska biti u podreenom poloaju u pregovorima o ulasku u EU.

326

lo, potaknulo osjeaje povrijeenosti nacionalnog ponosa u veine graana2, a time i suzdranost prema EU-u. Na temelju iznesenog, opravdano je pretpostaviti kako veina graana RH izraava odreeni oblik euroskepticizma, odnosno doivljava EU kao svojevrsnu prijetnju, dok za veinu stranakih elita primanje u lanstvo predstavlja velik politiki projekt sa snanim simbolikim znaenjem u smislu konane potvrde bijega s Balkana te daljnje afirmacije vlastite politike stranke, tj. osvajanja vlasti.3 Sukladno iskustvima zemalja iz prethodnoga pristupnog kruga, daljnju fragmentaciju stranake scene u Hrvatskoj moemo oekivati s napredovanjem procesa pregovaranja. Ona

e ovisiti kako o svjetonazorskom tako i o stratekom pozicioniranju prema integraciji, o poloaju stranaka u stranakom sustavu (sredinje/periferne, vladajue/opozicijske) itd. Meutim da bismo uope mogli provjeriti te pretpostavke, potrebno je prije toga pokuati odrediti nain prouavanja fenomena euroskepticizma i koncipirati teorijski model u kojem bi se moglo zajedno promatrati razliite grupe politikih aktera. U tom smislu promotrimo najprije dosadanja istraivanja na razini ope populacije graana. Istraivanja graana Jedna od kritika smatra anketna istraivanja javnog mnijenja vrlo ogranienim i sumnjivim oblikom politike participacije graana jer svoje miljenje iskazuju privatno i anonimno, sa suenim izborom odgovora koji su nametnuti izvana (npr. Bourdieu, 1979). Takav oblik politike participacije ta kritika smatra svojevrsnim pripitomljavanjem graana, kojim se zapravo nastoji stvoriti mit ili iluzija da javnost ima mogunost govoriti o vanim stvarima. Neki tekstovi komparativnih istraivanja srednjoeuropskih zemalja kao da idu niz dlaku toj konstataciji svojim usputnim bavljenjem problemima euroskepticizma na razini ope populacije zemalja pristupnica. Oni obino sadravaju tek navoenje javne podrke europskim integracijama koju usporeuju s podrkom politikih elita (npr. Taggart i Szczerbiak, 2004. i Taggart, 1998. za stare lanice) ili se ak prikazuju u odjelitim poglavljima, nepovezanim s drugim, pod nazivom npr. Stavovi prema europskom ujedinjenju na razini masa (npr. Kopecky i Mudde, 2002: 304). Navodei, nadalje, da je za te

Prema spomenutom istraivanju agencije PULS, 53% graana smatra kako EU naruava dignitet Domovinskog rata, a 52% kako EU izjednaava Hrvatsku sa Srbijom u ratovima na podruju bive SFRJ, posebice zbog zahtjeva Hakog suda. Neki regresijski modeli (npr. Hooghe i Marks, 2005: 426, 437) pokazuju kako je za negativan utjecaj ekskluzivistikog poimanja nacionalnog identiteta na miljenje o europskom integriranju bitna razjedinjenost meu nacionalnim elitama u pogledu pitanja ulaska u EU. to su nacionalne elite vie podijeljene oko integriranja, vea je vjerojatnost da e osjeaj ugroenosti nacije biti upregnut protiv EU-a. Premda u Hrvatskoj veina elita danas javno podrava taj projekt, osjeaj ugroenosti nacionalnog identiteta potaknut je navedenim uvjetom suradnje s Hakim sudom na ije je nepotivanje izravno upuivala politika retorika ve s poetka 2000-ih koja je bila usmjerena na optuivanje tadanje koalicijske vlasti za nacionalnu izdaju, ime je uspostavljen opi oblik iskazivanja euroskepticizma u Hrvatskoj.

327

Nacionalni identitet, euroskepticizam i demokracija

zemlje europsko integriranje bilo drugorazredni politiki problem tijekom procesa pristupanja, ti radovi implicitno podravaju model permisivnog konsenzusa kojim se dugotrajno objanjavala podrka integriranju u Zapadnoj Europi. Prema tom modelu, integracija se odvija tako da slabo informirana i nezainteresirana javnost daje politikim elitama odrijeene ruke u odreivanju politike prema EU-u (usp. Carrubba, 2001: 141). Novija istraivanja pokazuju kako takav model erodira, najkasnije, od 1992. godine (od referenduma o Maastrikom ugovoru), a nedavni referendumi o Europskom ustavu konano ga delegitimiraju u analitikom smislu.4 Pojedina istraivanja koja se bave euroskepticizmom iskljuivo meu graanima (npr. Lubbers i Sheepers, 2005) nastoje istaknuti razlike izmeu instrumentalnog (ekonomskog) i politikog euroskepticizma5, odnosno utvrditi relativni utjecaj varijabli nacionalnog identiteta i ekonomskih faktora na spremnost za prikljuenje EU-u.

Najvei su domet tih istraivanja regresijski modeli (npr. Hooghe i Marks, 2005, za pregled ukupno 12 takvih modela) koji osim ekonomskih procjena i razliitih oblika zajednikih identiteta nastoje analizirati utjecaj ideolokog pozicioniranja prema EU-u, tipa kapitalistikog sustava itd. U posljednje vrijeme takve studije nastoje, takoer, procijeniti da li graani za procjenu vlastitog stajalita jednostavno koriste usmjeravajue znakove stranaka kojima su privreni ili se elite takoer prilagoavaju njihovim stajalitima i raspoloenjima (ibid.; Carruba, 2001), odnosno kako stupanj konsenzusa politikih elita utjee na miljenje javnosti (Gabel i Scheve, 2005). Njih tek djelomino slijede istraivanja javnog mnijenja u nas koja, osim to premalo sudjeluju u znanstvenim publikacijama, svoje izvjetaje obino kreiraju putem nepreglednih plahti tablinih prikaza, dok pripovjednim tekstovima rijetko kada pridonose ita vie od prepriavanja osnovnih tablica manifestnih varijabli, esto stvarajui uinak da se od drvea ne vidi uma. Meutim osvrnemo li se na posljednje istraivanje provedeno ove godine za Delegaciju Europske komisije u Hrvatskoj (Puls, 2006a), moemo uoiti znaajan pomak na tom planu u pogledu sofisticiranih metoda obrade i kvalitete analize podataka. Takoer je mogue uoiti neke nedostatke i uputiti na poboljanja. U tom smislu upuujemo na nenavoenje referenci6, netransparentno objanjenje nekih statistikih

Anali hrvatskog politolokog drutva 2006

Carruba (2001: 154-155) pokazuje kako elite u dotadanjim lanicama EU-a zapravo s jedne strane iskoritavaju nezainteresiranost graana u manevarske svrhe kako bi to vie promovirale integraciju, ali se s druge strane u velikoj mjeri vode preferencijama birakog tijela, odnosno njihovim politikim raspoloenjem (156). Ta se istraivanja odnose na stare lanice, prije prvog vala ulaska zemalja iz Srednje i Istone Europe. Instrumentalni euroskepticizam odnosi se na procjene ekonomskih koristi i trokova vlastite zemlje u EU-u. Politiki euroskepticizam odnosi se na to koliko ovlasti treba prenijeti na nadnacionalnu razinu u donoenju odluka o razliitim vrstama javnih politika.

Na primjer kada se govori o eksplanatornim modelima faktora koji utjeu na stavove prema lanstvu vlastite zemlje u EU-u (2006a: 40).

328

postupaka i upotrijebljenih varijabli7, to onemoguava replikaciju istraivanja i analize drugim znanstvenicima. U navedenom istraivanju analiziraju se osjetljivi problemi povezani s pristupanjem Hrvatske EU-u (45-49). Rije je o negativnim oekivanjima veine graana Hrvatske glede potencijalnih problema ili negativnih posljedica pristupanja EU (45) za koje je takoer zanimljivo da ih iskazuje veina pripadnika svih socijalnih i demografskih skupina. Putem njih zapravo je iskazan odreeni oblik euroskepticizma. U tom smislu veina graana iskazuje strahovanja da e nakon prikljuenja EU-u: graani drugih zemalja EU-a masovno kupovati nekretnine u Hrvatskoj (79%), cijene potrone robe znaajno e porasti (71%), poveat e se razlika izmeu bogatih i siromanih u Hrvatskoj (63%),
7

morat e se odustati od nekih obiaja kao to su tzv. domai proizvodi (56%), doi e do unitenja hrvatske poljoprivrede (54%), priljev uvozne robe unitit e domau industrijsku proizvodnju (53%), poveat e se rizik od terorizma u Hrvatskoj (58%).

Na primjer kada se prikazuje regresijska analiza (40-42), ne prikazuje se jasno o kojim je pitanjima u upitniku rije, kojeg uope nema kao uobiajenog priloga, niti kako se dolo do konanih prediktora putem faktorske analize. K tome, po objanjenju u tekstu, ini se kako je za kriterijsku varijablu izabran odgovor na samo jedno pitanje o smjeru glasovanja na referendumu umjesto da se tako vana varijabla uini valjanijim i pouzdanijim indikatorom podrke EU-u. U tom smislu upuujemo na poboljanja Hooghea i Marksa (2005: 427) koji podrku graana mjere aditivnom ljestvicom s tri komplementarne mjere: naelnim lanstvom, eljenom brzinom lanstva i eljenim smjerom budue integracije. Objanjenje tih mjera dostupno je na internetskoj adresi: http://www.uni-konstanz.de/eup/ Data/6-4/Appendix%20Hooghe%20Marks %202.doc.

Taj skup oekivanja snano je meusobno povezan, koherentan i odijeljen od drugih oblika oekivanja od lanstva u EU-u, to potvruju rezultati faktorske analize iskazani u tablici 1. (prvi faktor ugroenost samostalne egzistencije). Osim navedenih pretenih strahova zasebno se strukturiraju negativna oekivanja gubitka suverenosti te nacionalnog i kulturnog identiteta, koja formiraju faktor kulturno-politike ugroenosti. Pozitivna oekivanja od lanstva Hrvatske u EU-u strukturiraju se u dva faktora, kao oekivanje uspostave pravne drave te poboljanje meunarodnoga ekonomskog i politikog poloaja.8 Za potrebe razmatranja dominantnog oblika euroskepticizma pozornost nam je nadalje usmjerena na prvi faktor. Kako je rije o anketnom istraivanju u kojem su ispitanicima ve ponuene tvrdnje prema kojima trebaju odrediti vlastito miljenje, a ne samostalni verbalni iskazi, takvu vrstu rezultata najee se izbjegava interpretirati u okviru teorije diskurza. Meutim kako su sve navedene tvrdnje dio uobiajenoga politikoga govora, prisutne

O jednim dijelom slinoj strukturi oekivanih tekoa i posljedica ulaska Hrvatske u EU vidi Iliin (2005: 211).

329

Nacionalni identitet, euroskepticizam i demokracija

Tablica 1. Faktorska struktura oekivanih posljedica od ulaska Hrvatske u EU

OEKIVANJA
S lanstvom u EU-u... ...hrvatski e jezik biti sve vie ugroen u Hrvatskoj ...Hrvatska e izgubiti svoju suverenost ...Hrvatska e izgubiti svoj nacionalni i kulturni identitet ...priljev uvozne robe unitit e hrvatsku proizvodnju ...unitit e se hrvatska poljoprivreda ...morat emo odustati od nekih naih obiaja, kao to je priprema domaih proizvoda ...poveat e se razlika izmeu bogatih i siromanih u Hrvatskoj ...znatno e se povisiti cijene potrone robe ...poveat e se rizik od terorizma u Hrvatskoj ... graani ostalih zemalja lanica EU-a masovno e poeti kupovati kue i zemljita u Hrvatskoj ...znaajno e se smanjiti nezaposlenost ...Hrvatskoj e se poboljati meunarodni politiki i ekonomski poloaj Anali hrvatskog politolokog drutva 2006 ...pruit e se veliko trite dobrim hrvatskim tvrtkama ...Hrvatska e dobiti znaajnu nancijsku pomo ...konano e se uspostaviti vladavina prava ...korupcija e se znaajno smanjiti ...dravna birokracija bit e uinkovitija ...uspostavit e se nova generacija politiara u Hrvatskoj % objanjene varijance Ugroenost KulturnoUspostava samostalne politika pravne egzistencije ugroenost drave nacije nacije Poboljanje meunarodnog ekonomskog i politikog poloaja

,83 ,80 ,82 ,64 ,66 ,57 ,73 ,74 ,62 ,34 ,44 ,51 ,72 ,61 ,56 ,79 ,81 ,80 ,46 18 14 13 10 ,34

Izvor podataka: PULS, 2006. Faktorska analiza i imenovanje faktora izvreni su samostalno. Rije je o metodi glavnih komponenata s varimax rotacijom.

330

u vokabularu masovnih medija, politikih elita i graana, ne postoji nikakva zapreka da ih se interpretira kao njihove bitne strukturne elemente. Diskurz pritom definiramo kao sustav iskaza i praksi (postupanja) koji oblikuju odreeni simboliki i vrijednosni horizont, proizvode odreeno znanje o subjektima i objektima kojima se bave, odnosno konstruiraju njihove identitete i odnose, ali nikad kao zaokruene i nepromjenjive strukture (usp. Foucault, 1994; Parker, 1992: 6; Laclau, 2005: 68; Biti, 2000). Prema Laclauu, diskurzi su intrinzino politiki jer se njihovim uobliavanjem uspostavljaju antagonizmi i granica izmeu insidera i outsidera. Osnovni element svakog diskurza jest niz meusobno povezanih subjektivnih pozicija, tj. oznaitelja, koji su organizirani oko glavnih oznaitelja (fran. points de capiton) ili vorinih toaka9 koje djelomino i kontingentno fiksiraju njihov sadraj. Osim toga za svaki je diskurz konstitutivno ono to postavlja izvan svojih granica. To je tzv. konstitutivni izvanjski element, koji se esto pojavljuje u obliku predodbe (fantazme) o outsideru, odnosno neprijatelju.10

U naem primjeru euroskepticizma iskazani strahovi, uzeti zajedno, upuuju na to da je rije o diskurzu kojemu je glavni oznaitelj nacija koja se doivljava kao imaginarno tijelo koje se prostire po svojem teritoriju, koje je izvana ugroeno strancima, proizvodima i industrijama, kojima je osnovna poveznica inozemni kapital. Taj kapital unutar tog imaginarija predstavlja sredstvo deteritorijalizacije i ugroavanja integriteta putem kupnje nekretnina, potkopavanja nacionalnog identiteta unitenjem tradicionalnih obiaja i domae proizvodnje, odnosno razdiranja nacionalne zajednice stvaranjem velikih socijalnih razlika meu njezinim pripadnicima. Potvrdu i dodatnu ilustraciju takvih ideja moemo nai u rezultatima istraivanja fokusnih grupa, to je takoer provedeno u sklopu navedenog istraivanja.11 Tome poimanju bliska je medicinska metafora organizma koji napadaju virusi, koja se u politikom diskurzu primjenjuje u irokom dijapazonu od prijetnji biotehnologije, terorizma i nasilja do globalizacijskih teorija zavjera.12
cije koji, po ieku (1999: 601), izvan svojih granica otvara prostor fundamentalizmu te se poklapa s glavnom znaajkom ideologije kasnog kapitalizma strahom od prekomjerne identifikacije koji se ve po navici koristi etiketom radikalnog zla.
11

To su sredinja znaenjska mjesta oko kojih se organizira uitak (jouissance) putem razliitih oblika drutvenih praksi, interpretacija i mitova koji daju smisao i strukturiraju te prakse. Meutim simbolizaciji vorinih toaka uvijek izmie vlastita zaokruenost, znaenjska potpunost ili bezostatnost. Odreeni element uvijek ostaje nesimboliziran, tj. traumatian. To se ne odnosi samo na nacionalistike diskurze, nego i na one koji se ine otvorenijima, inkluzivnijima i egalitarnijima, kao to je diskurz liberalne demokra-

Rije je o idejama straha od iskoritavanja, podjarmljivanja, pretvaranja u graane drugog reda u vlastitoj zemlji, kolonizaciji, porobljavanju, postajanju otpadu Zapada, metafori djeteta kojem se ne doputa odrasti, daljnjem brain drainu, asimilaciji itd. Knight (2001: 17) navodi kako su ve od sredine 19. stoljea strahovi o agresivnim neprijateljima bili oblikovani u teorije zavjere koje su se sluile jezikom imunologije i epidemiologije.

12

10

331

Nacionalni identitet, euroskepticizam i demokracija

Anali hrvatskog politolokog drutva 2006

Jedno od bitnih pitanja jest koji su uvjeti pridonijeli pojavi takva miljenja, tj. takva oblika strahovanja od ulaska u Europsku Uniju. Uz navedene uvjete percepcije neravnopravnosti u pregovarakom statusu, dodatnih te neujednaenih kriterija lanstva u odnosu prema razliitim lanicama ono je dijelom plod neznanja i slabe informiranosti, to je posljedica loe osmiljene i loe provoene komunikacijske strategije Vlade RH. Sa zakanjenjem se govori o mitovima, legendama i zabludama o EU-u, doputajui im da se ukotve u stereotipe koje je onda izrazito lako poticati svaki put kad neto zakripi u odnosima s EU-om ili pojedinim njegovim lanicama. Tome pridonosi i izrazito slabo informiranje o konkretnom sadraju pregovora, iji se tijek priopava formalnim odreenjem podruja pregovaranja, otvaranjem i zatvaranjem poglavlja, ali se vrlo rijetko, selektivno i turo govori o vlastitim pregovarakim stajalitima i stajalitima Europske komisije, ime se pridonosi mistifikaciji pregovora i atmosferi da se oni vode iza lea graana to pojaava njihov osjeaj bespomonosti. Upravo bi podrobno i primjereno informiranje ire javnosti imalo sasvim suprotan uinak. U tu sliku neadekvatne komunikacije Vlade RH prikladno se uklapa i nedavna saborska interpelacija o radu Vlade na podruju koritenja predpristupnih fondova Europske Unije.13

Mediji takoer snose dio odgovornosti za izraeni euroskepticizam zbog esto koritenoga senzacionalistikog pristupa kojim potiu osjeaj nesigurnosti, ugroenosti i revolta. To se odnosi na nain izvjetavanja o odnosima s EU-om u skladu s obrascem toplo-hladno, tj. vole nas ne vole nas, kroz koji se prelamaju i sporovi sa susjednim zemljama lanicama EU-a te odnosi s Hakim tribunalom. Takve interpretacije oblikuju predodbe o buduem ovisnom i marginalnom poloaju Hrvatske u Europskoj Uniji. S druge strane, vrlo malo panje poklanja se informiranju o iskustvima integracije novih lanica, o konkretnim politikama EU-a, koritenju fondova EU-a te samom procesu pregovaranja. Tom popisu poticaja euroskepticizmu treba dodati i nedavno osamostaljenje nacionalne drave koje je obiljeeno ratnim iskustvom i snanim kolektivnim homogenizacijama kao reakcijama na izvanjsko ugroavanje. Stoga nije teko uoiti neke strukturne slinosti opisanog diskurza euroskepticizma s nacionalizmom14 s poetka 1990-ih, za koji smatramo da mu je spontani uzor. Rije je zapravo o tome da su graani, u nedostatku prikladnog informiranja o sadanjosti i jasnoj perspektivi budunosti, uz prisutnost glasina, pribjegli kriznom obliku miljenja, odnosno jednom ve sedimentiranom obliku interpretacije

13

Interpelacija je upuena 23. veljae 2007. godine predsjedniku Hrvatskog sabora u kojoj se proziva Vlada RH zbog nekoritenja pretpristupnih fondova EU-a te potpunog izostanka izvjetavanja Sabora o njihovu koritenju, to je u suprotnosti sa Zakonom o potvrivanju Memoranduma o su-

glasnosti o osnivanju Nacionalnog fonda izmeu Vlade Republike Hrvatske i Europske komisije, koji je Hrvatski sabor donio 6. listopada 2005.
14

Povezanost iskljuivog, ekskluzivistikog nacionalizma i euroskepticizma u hrvatskom drutvu pokazuju i istraivanja Lamza Posavec i sur., 2006, te tulhofer, 2006.

332

drutvene zbilje. Takoer, ne treba zaboraviti da je takav oblik miljenja reaktiviran u dijelu javnosti i politikih elita poetkom 2000-ih u prosvjedima protiv tadanje koalicijske vlasti koja je etiketirana kao nacionalni izdajnik zbog suradnje s Hakim sudom. Da bismo potkrijepili tezu o strukturnoj slinosti, usporedit emo sadanji diskurz euroskepticizma s onim to Salecl (2002) u analizi nacionalizama postsocijalistikih zemalja s poetka devedesetih godina prolog stoljea naziva diskurzom moralne veine. Rije je o kritiki intoniranom konceptu koji se moe openito pojmiti kao simbolika tvorevina koju promovira odreeni politiki pokret ili reim vlasti kao istinitu i prirodnu sliku svijeta, zajednice i pojedinanih osoba, a veina mu se graana ne suprotstavlja ili ga pasivno usvaja. Ponavljanjem bez jasnog suprotstavljanja naroito u situaciji kolektivne egzistencijalne ugroenosti koja obino rezultira homogenizacijom s vremenom se taj diskurz sedimentira, zaboravlja se njegovo povijesno kontingentno podrijetlo i shvaa ga se kao obiljeje zdravog razuma, dakle kao neto to je samorazumljivo i oito. Autorica je koncept nainila po uzoru na naziv politike organizacije kranskih konzervativaca Moral Majority, koja je u SAD-u postojala od sredine 70-ih do kraja 80-ih godina prolog stoljea. Osnovne znaajke bile su joj snano zalaganje za ouvanje kranske koncepcije moralnog zakona, protivljenje sekularizaciji, antiliberalizam, antikomunizam, (neutemeljeno) uvjerenje da njezina stajalita javnost podupire u veini te, slijedom toga, imenovanje sebe kao jedinog zatitnika morala i zajednice (usp. Wiki-

pedia15, St. James Encyclopedia of Popular Culture). U kontekstu postsocijalistikih zemalja specifini diskurzi moralne veine nastali su kao rezultat uruavanja socijalistikih sustava, najee u okviru nacionalnih pokreta za samostalnost. Putem njih nastojalo se oznaiti to bi bio primjeren sadraj nacionalnog identiteta. Dominantna obiljeja bila su mu kranski tradicionalizam, organizmiko poimanje nacije, neposredno istaknuta predodba o prijetnji koja se nadvila nad nacijom u vidu neprijatelja, koji se moe interpretirati kao kradljivac uitka, te suprotstavljanje bezdunom kapitalizmu (Salecl, 2002: 30, 36). Sadanji euroskepticizam s diskurzom moralne veine dijeli posljednja tri obiljeja. Pretpostavka je da se oslanja na te ideje kao na vlastitu povijesnu prethodnicu. Osim slinosti meu njima postoje i odreene razlike. Prva razlika odnosi se na relokaciju i poimanje neprijatelja, odnosno kradljivca uitka. Kradljivac uitka zapravo je personifikacija stranog tijela, izraena u stereotipu o pripadniku neke drutvene grupe koja se odreuje kao Oni koji su suprotstavljeni Nama. Taj Drugi ugroava na nain ivota svojim postupanjem, navikama, govorom i ritualima. to god Drugi radio, on nam prijeti samim svojim postojanjem, a predodba o tome kako nas iskoritava i
15

Premda se Moral Majority i drugdje spominje i objanjava kao izraz fundamentalizma unutar amerikog protestantizma (Encyclopedia Britanica, 2005) te kao izdanak pokreta New Christian Right u SAD-u (Fenster, 1999: 152), izvor koji se navodi prema Wikipediji nudi podrobnije objanjenje te organizacije.

333

Nacionalni identitet, euroskepticizam i demokracija

ivi na na raun uvijek se prilagoava i rekreira sukladno naim eljama te, shodno tome, moe sadravati i dijametralno suprotne predodbe16 (usp. Salecl, 2002: 31). Drugi je dakle taj koji vrijea nau sliku vlastite nacije te nam nastoji oteti nain na koji mi uivamo u njoj. Mrzei drugoga, mrzimo zapravo njegov uitak, tj. nain na koji on uiva. Devedesetih su godina prolog stoljea na ovim prostorima sredstva razaranja i preoblikovanja predodbe o naciji bili rat17 i etniko ienje, odnosno ozljeivanje neprijateljskog vojnika kao nositelja takve predodbe i protjerivanje civilnog stanovnitva (23-25). U takvu procesu uspostavljanja i razgraniavanja identiteta, u kojem je jedno od najsnanijih sredstava identifikacije teritorij na koji pretendiraju oba ili vie posjednika razliitog identiteta, najee se stvara odnos izrazite meusobne iskljuivosti i doivljaj Drugog kao utjelovljenja Zla. Drugi je stoga radikalno drukiji. Ako u nekom aspektu postoje nedovoljno velike razlike, one se naknadno proizvode u sferi kulture. U dananjem vremenu prikljuivanja Europskoj Uniji takoer postoAnali hrvatskog politolokog drutva 2006

ji slika kradljivca uitka te sredstva ugroavanja identiteta, ali se znaajno razlikuju od prethodnih. Strepnju izaziva predodba o financijskoj i organizacijskoj superiornosti Drugoga koji nas putem svojeg kapitala nastoji liiti nacionalnog blaga (agalma) u obliku nekretnina, otoka, proizvoda, radne snage itd. i time kolonizirati i eksploatirati. Meutim tu postoji svojevrsna ambivalencija jer se Drugi zapravo nalazi na za nas poeljnoj poziciji, poziciji na kojoj se moe zamisliti i graanin Hrvatske, poziciji koju mu implicitno obeava lanstvo u EU-u a to je bolja kvaliteta ivota, vea ekonomska mo i dostojanstveniji ivot. Dakle nasuprot doivljaju prijetee situacije u 90-ima, situacije sukoba nesumjerljivih identiteta koja je izravno pridonosila jaanju nacionalne identifikacije i relativno jasno uspostavljala razlikovanje izmeu Nas i Njih, u sadanjoj situaciji granica nije toliko stroga ni u teritorijalnom smislu ni u smislu drutvenog statusa. Otuda je razumljiv i strah euroskeptika da e doi do razaranja zajednice iznutra stvaranjem sve veih razlika izmeu bogatih i siromanih, odnosno onih skupina koje imaju razliite predispozicije za uspjeh (na liniji rascjepa prema dobi, obrazovanju, profesiji i prihodima). Nadalje, ako se prihvati lanstvo, svrstavamo se protiv onih s kojima nismo imali problema, stvaramo i nove neprijatelje i probleme s terorizmom, to takoer moe znatno umanjiti nae ekonomske potencijale i kakvu-takvu neovisnost. Taj je oblik euroskepticizma logiki ambivalentan jer postoji podvojenost izmeu straha od gubitka autentinosti organski doivljene nacionalne zajednice koja je tek nedavno stekla politiku neovisnost ije bi se potiranje ostvari-

16

Salecl (2002: 33) ovdje posebno istie antisemitski portret lutajueg idova koji se opisuje istodobno kao prljav i razbludan, ali i kao intelektualan te kao neproduktivan i proterski trgovac. O tome Salecl (2002: 24) govori kako agresor nastoji razoriti sam nain na koji njegov neprijatelj sebe doivljava, nain na koji stvara nacionalne mitove o odreenom teriroriju, nain na koji taj teritorij (ili politiki sustav) doivljava kao neto sveto, kao simbol svojeg postojanja. Primarni je cilj agresora unitenje neprijateljeva vjerovanja i razgradnja njegova identiteta.

17

334

18

ak i oni koji se ne slau s ulaskom Hrvatske u EU, u spomenutom kvalitativnom istraivanju navode kako strahuju od odnosa s istonim susjedima ako se Hrvatska ne prikljui EU-u, dok s druge strane EU poistovjeuju s Jugoslavijom (Salecl, 2002: 17). U istraivanju provedenom na ljeto 2006. godine 63% graana smatralo je da se stvari kreu u loem smjeru, i to je gotovo konstanta ve posljednjih godinu dana (Puls, 2006c).

19

335

Nacionalni identitet, euroskepticizam i demokracija

lo prije svega ekonomskim sredstvima i straha od izostavljanja iz zajednice civiliziranih nacija i vlaka globalnog kapitalizma.18 Ova posljednja, pozitivna identifikacija sa Zapadom u Hrvatskoj je bila prisutna od poetka 90-ih u vidu romantine predodbe o Europi koja se ujedinjuje, fasciniranosti njezinom demokracijom (usp. iek, 1999: 594) i kulturom te naglaavanjem zajednike povijesti. Ta je identifikacija u cijeloj Srednjoj Europi obiljeena pokretom povratka u Europu (Hughes, Sasse i Gordon, 2002; Taggart i Szczerbiak, 2004; Kopecky i Mudde, 2002), koji je ujedinio politike elite i mase u goruoj elji za pridruivanjem Europskoj Uniji (298). Meutim od tada do danas u Hrvatskoj se ta identifikacija znatno smanjila, kako zbog prethodno analiziranih razloga, zatim negativiziranja domae percepcije o odnosu zapadnoeuropskih zemalja prema Hrvatskoj, tako i zbog smanjenja povjerenja u nacionalne institucije (tulhofer, 2006). Kako bi se uspostavio konsenzus izmeu graana i politikih elita na temelju kontinuirane komunikacije i konkretnih institucionalnih promjena, potrebno je stalno imati na umu opisanu ambivalenciju koja trenutno pretee na euroskeptinu stranu, koja po svojem obliku proizvodi mentalitet obespravljenih i znatno pridonosi opem pesimizmu.19 Po-

trebne intervencije konkretnije emo razmotriti u zakljuku rada. Sad emo se posvetiti nekim prijedlozima konceptualiziranja euroskepticizma politikih elita te predloiti okvir u kojem bi se obje razine mogle prouavati i meusobno usporeivati. Istraivanja politikih elita Odreenje euroskepticizma Paula Taggarta, kojim smo zapoeli ovaj rad, detaljno pokuava razlikovati tvrde od mekih euroskeptika na razini politikih stranaka. Tvrdi euroskepticizam izraava se naelnim suprotstavljanjem postojeem obliku integracije u EU jer on vrijea temeljne vrijednosti ili je, vjerojatnije, utjelovljenje negativnih vrijednosti (usp. Taggart i Szczerbiak, 2004: 3). Primjeri takva euroskepticizma bile bi optube da je EU previe liberalan, previe kapitalistiki ili previe socijalistiki. Takve su stranke, po ovom autoru, najee jednoproblemske ili protestne i najee su smjetene na periferiji stranakog sustava neke drave. Meki euroskepticizam, koji predstavlja kontingentno ili uvjetno protivljenje europskoj integraciji, moe se pojaviti u dva oblika: kao euroskepticizam nacionalnog interesa i kao policy euroskepticizam, od kojih je prvi snaniji od drugoga. Prvi, kao to mu i ime govori, upotrebljava retoriku zatite vitalnih nacionalnih interesa u raspravama o EU-u, sukladno potrebi potpore od strane birake baze i drugih politikih aktera. Taggart i Szczerbiak smatraju kako postoje snani motivi za takvu poziciju u dravama kandidatima jer veina kompromisa koje moraju initi znai rtvovanje kratkoronih nacionalnih interesa (4). Policy euroskepticizam proizlazi iz suprotstavljanja mjerama osmiljenim za znaaj-

no produbljivanje europske politike i ekonomske integracije (npr. EMU) ili specifinim politikim inicijativama, te je izraen kao suprotstavljanje specifinim proirenjima nadlenosti EU-a (4). Taj bi oblik euroskepticizma trebao u velikoj mjeri ovisiti o trenutanim problemima u odreenim razdobljima i stupnjevima integracijskog procesa neke zemlje. Kod kandidata za EU mogao bi se iskazati oko problema odgode primjene nekih odredbi pravne steevine EU-a. Takvom konceptualizacijom Taggart zapravo nastoji prikazati euroskepticizam kao jednodimenzionalan fenomen koji se moe iskazati razliitim intenzitetom. Tome se suprotstavljaju Kopecky i Mudde (2002) te prethodnom odreenju prigovaraju etiri slabosti. To su (1) preiroko odreenje mekog euroskepticizma, tako da je svako neslaganje s bilo kojom politikom odlukom mogue s njime izjednaiti, (2) razlika izmeu tvrdog i mekog euroskepticizma zamagljena je navoenjem kako se tvrdi euroskeptici protive tek postojeem obliku EU-a, (3) kriteriji za odreenje razliitih oblika euroskepticizma nejasni su i teko je objasniti zato se pojavljuju te (4) kategorije tvrdi i meki euroskepticizam ne uvaavaju vanu razliku izmeu ideja europske integracije i Europske Unije kao sadanjeg utjelovljenja tih ideja. Nasuprot tome, oni predlau dvodimenzionalni model podrke europskoj integraciji unutar kojeg situiraju i euroskepticizam politikih stranaka na nacionalnoj razini. U tom modelu primjenjuje se Eastonovo (1965) razlikovanje difuzne i specifine potpore politikom sustavu. Pod difuznom potporom autori razumijevaju podrku opim idejama europske integracije koje su utjelovlje-

ne u EU-u, dok specifinom smatraju potporu opoj praksi europske integracije, tj. Europskoj Uniji kakva trenutno jest i kako se razvija. Prva bi dimenzija razlikovala eurofile od eurofoba. Eurofili su oni koji vjeruju u kljune ideje europske integracije (institucionalna suradnja na temelju podijeljene suverenosti, zajedniko slobodno trite) bez obzira na to kako je europska integracija detaljno definirana i realizirana. U tu se grupu ubrajaju i oni koji vjeruju u nadnacionalnu dravu i oni koji vjeruju samo u stvaranje zona slobodne trgovine. Eurofobi se suprotstavljaju tim idejama, od stava o nekompatibilnosti i razliitosti pojedinanih drava, preko zalaganja za npr. Europu etnikih zajednica20, pa sve do izolacionizma (npr. britanska UKIP) ili pak radikalnog optuivanja za neoliberalizam i antidemokratinost. Dimenzija specifine potpore Europskoj Uniji razlikuje EU-optimiste od EU-pesimista. Prvi vjeruju u sadanji oblik i razvoj Europske Unije zbog toga to su zadovoljni nainom na koji je uspostavljena, raspodjelom nadlenosti ili zbog toga to vjeruju u smjer budueg razvoja EU-a, npr. produbljivanje integracije (usp. Kopecky i Mudde, 2002: 302). Iako je prihvaaju u globalu, kao i lanstvo vlastite zemlje u njoj, mogu izraavati i kritike stavove prema specifinim politikama EU-a. EU-pesimisti zabrinuti su zbog smjera razvoja EU-a ili ne prihvaaju sadanji

Anali hrvatskog politolokog drutva 2006

20

Kopecky i Mudde (2002: 302) navode kako je ovdje rije o pokretu nekoliko ekstremno desnih stranaka (Europa der Vlker) koje potiu suradnju, ali izmeu istih nacionalnih drava, na ogranienom broju pitanja i to bez ikakvih ustupaka u pogledu nacionalnog suvereniteta.

336

Slika 1. Tipologija stranakih pozicija o integraciji u Europsku Uniju

Podrka europskoj integraciji Euroli Eurofobi

EU-optimisti Podrka EU-u

Euroentuzijasti

Europragmatici

EU-pesimisti

Euroskeptici

Europrotivnici

Preuzeto iz: Kopecky i Mudde, 2002: 303.

Na temelju takvih odreenja autori formiraju etiri idealtipske kategorije stranaka: euroentuzijaste, euroskeptike, europragmatike i europrotivnike (slika 1). Toj tipologiji mogue je uputiti nekoliko kritikih prigovora. Prvo, difuzna i specifina potpora nisu dvije potpuno neovisne dimenzije, nego su u pozitivnoj korelaciji u tom smislu da su praksu europskog integriranja skloniji podravati oni koji su naelno za ideje koje stoje u njezinoj osnovi, za razliku od onih koji tako ne misle. Isto vrijedi i obrnuto, u smislu

21

Vuji (2001: 112), opisujui Eastonov model potpore, govori upravo o tome da difuzna potpora nekom reimu nastaje akumulacijom pozitivnih iskustava o responzivnosti reima na zahtjeve ljudi, tj. akumulacijskim djelovanjem specinih potpora.

337

Nacionalni identitet, euroskepticizam i demokracija

oblik EU-a i raspodjelu nadlenosti izmeu EU-a i pojedinanih lanica jer smatraju da znaajno odstupa od njihove interpretacije temeljnih ideja europske integracije, te nastoje promijeniti EU kako bi bio usklaeniji s tim idejama. Sukladno tome, mogu iskazivati suzdranost, uvjetno ili otvoreno protivljenje lanstvu svoje zemlje u EU-u.

da na ideje o integriranju mogu utjecati konkretna iskustva integriranja.21 Takoer, postignuti stupanj integriranosti u EU, odnosno ponaanje politikih elita, ide u prilog toj tezi. U postsocijalistikim zemljama ne treba zaboraviti pozitivno znaenje koje je Europska Unija imala za veinu politikih stranaka i pokreta od poetka 90-ih godina prolog stoljea kao uzor vrijednosti i izgradnje demokratskoga politikog sustava, a danas u identifikaciji s ekonomskim napretkom te veom socijalnom i politikom sigurnou (usp. Prpi, 2005: 43). Ta identifikacija veinu politikih stranaka usmjerava prema difuznoj potpori europskoj integraciji. Tome u prilog govore i rezultati spo-

menute komparativne studije: u etiri srednjoeuropske zemlje ukupno je 70% stranaka eurofilno usmjereno, i one ine veine u nacionalnim parlamentima. Drugo, problematinom nam se ini kategorija europragmatizma u pogledu svog naziva i definicije, ali i mogunosti takva pozicioniranja politikih elita. to se naziva tie koji bi trebao oznaavati instrumentalnu podrku postojeem obliku EU-a i njegovoj daljnjoj integraciji dok god nam to odgovara, odnosno dok nam se ini da naa drava ili graani imaju korist od toga on je nedosljedan. Takvim se odreenjem jedino toj kategoriji politikih stranaka priznaje strateko odreenje prema problematici Europske Unije, dok bi ostale valjda iskreno i nepragmatino iskazivale svoja stajalita. Programsko-ideoloko i strateko pozicioniranje obiljeja su svih politikih stranaka i mogu biti u osnovi i stavovima prema opim idejama integracije i prema njihovim konkretnim realizacijama u EU-u, premda u neto manjoj mjeri u dimenziji difuzne potpore. Nadalje, sami autori navode kako se u tu skupinu ubrajaju stranke koje nemaju jasan ideoloki stav prema integraciji. Ako je tako, zato se onda toj skupini pripisuje eurofobini ideoloki stav (vidi sl. 1. gornji desni kvadrant)? Tree, takvo je stajalite teko odrivo kod politikih elita, posebice kod onih koje sudjeluju u vlasti ili pripadaju krugu stranaka koje bi mogle formirati vlast u buduem mandatu. Njima je projekt Europske Unije od velike vanosti i suprotstavljanje ima visoku cijenu. Kako je ponaanje elita (barem donekle) pod povealom javnosti i EU-a, postoji ope oekivanje i pritisak da njihova ponaanja i stavovi koje

Anali hrvatskog politolokog drutva 2006

javno izraavaju budu sukladni. Indikativan je primjer kontroverznog Pokreta za demokratsku Slovaku22 koji je uvijek proklamirao pristupanje EU-u i ideje europske integracije, ali je njegovo proeuropsko stajalite, dok je bio na elu vlade (1994-1998), dovedeno u pitanje.23 Takvo je ponaanje Europska Unija osudila kao izolacionizam (Kopecky i Mudde, 2002: 313), to je zamrznulo bilo kakve pregovore o pristupanju do kraja mandata te vlade (Riishj, 2005: 17). Pokuaji te stranke da se prikae u proeuropskom svjetlu nakon odlaska u oporbu, uz opstrukciju usvajanja acquis communautaire u parlamentu, tadanja je vlada Slovake proglasila krajnjom dvolinou i nevjerodostojnim europejstvom. Mogli bismo dodati krajnjom nepragmatinou. ini se da se u situacijama donoenja odluka koje vode k dubljem europskom integriranju vlastite drave, odnosno k prihvaanju pravne steevine EU-a europragmatizam, kao kontingentna pozicija, premee u europrotivnitvo. Nadalje, autori dotine komparativne studije politikih stranaka u ekoj, Slovakoj, Maarskoj i Poljskoj, koristei se kritiziranom tipologijom, osim Pokreta za Demokratsku Slovaku mogu tek uvjetno u kategoriju europragmati22

Autori navedene studije imaju problema da ovu stranku dosljedno smjeste u jednu od kategorija (ibid., 316). Oslanjajui se na tu konstataciju sumnje u stabilnost odreenja prema EU-u, Kopecky i Mudde inicijalno smjetaju ovu stranku meu europragmatike i iz te pozicije nastoje interpretirati njezine aktivnosti koje su se odnosile na utiavanje antieuropskog krila, kritike biveg koalicijskog partnera SNS-a zbog ksenofobije, pa sve do Meiarove knjige iz 2000. godine u kojoj se zagovarala federalna i centralizirana Europska Unija.

23

338

ka smjestiti jo samo jednu, i to marginalnu stranku24. Meutim i oni sami ukazuju na to kako je tu stranku iznimno teko klasificirati u neku od kategorija, a njezin pozitivan stav prema pristupanju EU-u smatraju, velikim dijelom, posljedicom pritiska glavnoga koalicijskog partnera (Fidesz-MPP-a). Upitno je meutim je li isto toliko teko tako pozicionirati oporbene stranke, za koje postoji mala vjerojatnost da e sudjelovati u sredinjoj vlasti. Odnosno, ako bismo htjeli tu tipologiju primijeniti i na iru populaciju, mogu li se tako pozicionirati odreene skupine graana kod kojih bi ta dva stava mogla supostojati premda su logiki nekonzistentna? Treba svakako napomenuti da to pozicioniranje ima suene mogunosti zbog spomenute pozitivne povezanosti izmeu difuzne i specifine potpore. No smatramo kako je ono mogue, primjerice kao rezultat pozitivnog iskustva s procesom prikljuivanja i daljnje integracije u EU, gdje stranka moe pozdravljati pozitivne rezultate, a da i dalje, u smanjenoj mjeri, upozorava i iskazuje rezerviranost i podozrivost prema idejama ogranienog suvereniteta ili zajednikog trita. U drugom bi sluaju moglo biti rijei o stratekom pozicioniranju u odnosu prema, primjerice, promjeni raspoloenja vlastitoga birakog tijela ili drugih politikih aktera, recimo potencijalnih koalicijskih partnera u vladi. Meutim rije je o vrlo nestabilnom i kontingentnom stajalitu, ukotvljenom ponajprije u eurofobian ideoloki stav koji politikoj stranci slui kao sigurna baza kojoj se vjerojatno vraa
24

s bilo kojom percepcijom ugroavanja nacionalnih interesa i/ili ekonomske eksploatacije. Ovdje je rije, dakako, o strankama krajnje desnice i ljevice koje pripadaju grupi europrotivnika. Sukladno navedenim razmatranjima, predlaemo reviziju analiziranog modela (slika 2) u kojem nastojimo skicirati prostor moguih stranakih pozicija. Jedno je od osnovnih pitanja takve tipologije njezina operacionalizacija za empirijska istraivanja. Relativno bi lako bilo kreirati indikatore difuzne potpore u smislu stavova o podijeljenom suverenitetu, zajednikom tritu te prema politikoj, ekonomskoj i kulturnoj suradnji, kompatibilnosti europskih nacionalnih drava te zajednikom rjeavanju problema. No problematino je kojim se sve indikatorima koristiti u nekoj kompozitnoj mjeri dimenzije specifine podrke EU-u. Treba li u tu mjeru uvrstiti i stav prema lanstvu vlastite zemlje u EU-u? Koliko je taj stav relevantan u postojeim lanicama EU-a za razliku od stava zemalja kandidata? Koliko je, u tom smislu, razliita problematika podrke EU-u u zemljama lanicama od zemalja kandidata koje integraciju prosuuju u velikoj mjeri kroz prizmu pristupnih pregovora i povoljnosti pogodbe s EU-om u vidu odgode provoenja nekih elemenata pravne steevine. tovie, s obzirom na dominantnu ulogu koju unutarnja politika ima na stranaka stajalita o EU-u, kritike EU-a u dravama kandidatima openito su usmjerene na napadanje rokova i uvjeta za lanstvo koji su im ponueni od strane EU-a te na nain na koji vlada pristupa pregovorima s EU-om (Szczerbiak i Taggart, 2004: 11). Premda politika na nacionalnoj razini takoer utjee na

Rije je o maarskoj stranci malih posjednika (FKgP) koja je 2002. izgubila status parlamentarne stranke.

339

Nacionalni identitet, euroskepticizam i demokracija

Slika 2. Revidirana tipologija stranakih pozicija o integraciji u Europsku Uniju25

Podrka europskoj integraciji Euroli Eurofobi

EU-optimisti Podrka EU-u Euroentuzijasti

Euroskeptici EU-pesimisti Europrotivnici

EU-problematiku lanica i njihovi stranaki programi nemaju detaljno elaborirana politika stajalita o EU-u (usp. ibid.), nain procjene specifine dimenzije potpore bit e djelomino razliit za zemlje lanice od zemalja kandidata. Kompozitna mjera specifine stranake potpore Europskoj Uniji kod zemalja kandidata trebala bi stoga sadravati sljedee elemente:
Anali hrvatskog politolokog drutva 2006

ska vladavina nasuprot neoliberalizmu i intergovernmentalizmu), procjena ishoda pregovora po podrujima (povoljni/nepovoljni), percepcija ugroavanja odreenih drutvenih skupina, sektora proizvodnje, samostalnog donoenja odluka ili vrijednosti, stav prema Delegaciji Europske komisije, EK-u i ostalim institucijama EU-a, istaknutost problematike odnosa prema EU-u u diskurzu stranke itd.

stav o prikljuenju EU-u (sastavljen od podrke pridruivanju, eljene brzine integracije, ope procjene koristi/tete za zemlju/graane...), stupanj opeg povjerenja u EU, stav prema obliku ustrojstva EU-a (regulirani kapitalizam i vierazinSzczerbiak i Taggart (2004: 12) svoju su tipologiju euroskepticizma reformulirali sukladno osnovnim dimenzijama Kopeckog i Muddea tako to su meki i tvrdi euroskepticizam poistovjetili s kategorijama euroskepticizma i europrotivnitva, te se mogu zamjenski upotrebljavati.

25

Ako je rije o zemlji lanici, umjesto varijable ishoda pregovora trebalo bi uvesti stavove prema pojedinim politikama EU-a i raspodjeli ovlasti izmeu lanice i EU-a. Stav o prikljuenju trebalo bi preformulirati u opu percepciju posljedica prikljuenja EU-u te detaljnije razraditi stavove prema pojedinim institucijama.

340

Nadalje, ta bi tipologija trebala biti osjetljiva na tendencije utvrene u prethodnim istraivanjima26: nalazi li se stranka na vlasti ili je u opoziciji (euroskepticizam manje je vjerojatan ako je stranka na vlasti), je li rije o stranci s periferije stranakog sustava ili iz njegova sredita (ako se stranke nalaze u vladi ili imaju ansu sastavljati buduu vladu, manja je vjerojatnost euroskepticizma i europrotivnitva), to su stranke ideoloki ekstremnije, to je vea vjerojatnost euroskepticizma i europrotivnitva, ovisno o tome je li stranka orijentirana na postizanje ideolokog cilja ili na osvajanje vlasti, i njezina e se stajalita vjerojatno manje, odnosno vie mijenjati u vremenu, kakva je izborna strategija stranke i kakva su stajalita moguih koalicijskih partnera itd.

uzdanosti predloene mjere specifine podrke EU-u. Uza sve navedeno oito je kako znaenje stajalita razliitih aktera ne treba shvaati kao izraze krutih identiteta, nego kao subjektivne pozicije koje ocrtavaju diskurz o Europskoj Uniji u nekoj specifinoj zemlji. U zemljama kao to je Hrvatska, u kojima je euroskepticizam snanije izraen u javnosti nego meu politikom elitom, posebno bi zanimljivo bilo analizirati pozicioniranje sredinjih politikih stranaka,27 koje se kao stranke u vladi ili njezine potencijalne budue lanice nalaze u procjepu izmeu zahtjeva Europske Unije s jedne strane i raspoloenja javnosti s druge strane. Rije je zapravo o prouavanju dinamike pribliavanja stajalita i postizanja konsenzusa izmeu elita i graana, pri emu elite ele zadovoljiti percipirane strateke interese svoje zemlje, ali i osigurati podrku veine. To, prije svega, ukljuuje analizu komunikacije i aktivnosti koje spo-

341

26

Vidi prikaz i detaljne reference konkretnih istraivanja u Szczerbiak i Taggart, 2004.

Nacionalni identitet, euroskepticizam i demokracija

U tu tipologiju svakako bi trebalo uklopiti i stajalita graana, tj. biraa pojedinih stranaka, koja bi nam mogla, u usporedbi sa stranakim stajalitima, ukazivati na njihovu sukladnost i mogue smjerove u promjeni stajalita na stranakoj razini kako bi se postigla meusobna suglasnost. Meutim postavlja se problem upoznatosti graana s problematikom pristupanja Europskoj Uniji i znanja o njoj. Postizanje kompatibilnosti indikatora koji bi se upotrebljavali kod graana s prethodnim nizom indikatora iziskuje provjeru svrhovitosti upotrebe svih njih kod graana s jedne strane, a s druge strane eventualno smanjenje broja indikatora do podnoljive razine valjanosti i po-

27

Prema Taggartu i Szczerbiaku (2004: 5), sredinje su stranke stranke vlade ili stranke koje su potencijalne lanice budue vlade. Za njih iskazivanje euroskepticizma ima visoku cijenu jer e te stranke najvjerojatnije biti ukljuene u proces pregovaranja o pristupanju EU-u. Stranke na periferiji sustava mogu iskazivati euroskepticizam jer je to za njih besplatno stajalite i dodatno naglaava njihovu autsajdersku poziciju. Za razliku od zapadnoeuropskih sredinjih stranaka u kojima gotovo da nema euroskepticizma (Taggart, 1998: 372), istraivanje zemalja Srednje i Istone Europe tek djelomino potvruje te pretpostavke. Odreeni broj sredinjih stranaka u vladi i oporbi izraava tzv. meki euroskepticizam, ali ne iskau iz konsenzusa pristupanja Europskoj Uniji (Taggart i Szczerbiak, 2004: 15).

Slika 3. Provizorno pozicioniranje glavnih parlamentarnih stranaka u Hrvatskoj

Podrka europskoj integraciji Euroli Eurofobi

EU-optimisti Podrka EU

IDS SDP, HNS, HDZ HSLS, DC

EU-pesimisti

HSP HSS

Anali hrvatskog politolokog drutva 2006

menute stranke prakticiraju i procjenu njihove uspjenosti u balansiranju izmeu dvije vatre. Prvi korak u takvoj analizi bilo bi odreenje stajalita politikih stranaka i graana na predloenim dimenzijama. S obzirom na to da instrumentarij jo nije razvijen, dat u provizoran prikaz, u predloenom dvodimenzionalnom sustavu, samo za najvanije parlamentarne stranke, odnosno svojevrsnu projekciju kako bi one mogle izgledati to proces pristupanja bude u kasnijoj fazi (slika 3). Sve najvanije parlamentarne stranke podravaju ulazak Hrvatske u EU, pa se moe pretpostaviti da podravaju i temeljne ideje na kojima se on zasniva. No meusobno se razlikuju u stajalitima koliko bi vremena trebalo Hrvatskoj da se pripremi za ravnopravno lanstvo, a da se pritom ne ugroze pojedine drutvene skupine ili gospodarski sektori. HSS i HSP pripadaju euroskepticima zbog svoje kritiarske pozicije o potrebi usporenog pristupanja dok se ne stvore uvjeti za zatitu ugroenih

skupina, kao to su poljoprivrednici ili ribari, dok Hrvatska ne postane ureena pravna drava itd. Meu eurooptimistima se od velike skupine umjerenih meu kojima, zbog potrebe provoenja ozbiljnije analize, za sada nije mogue utvrditi jasne razlike izdvaja jedino IDS kao izrazito eurooptimistina stranka. Nakon pridruivanja EU-u s vremenom bi u prostoru eurofilnih stranaka moglo doi do jasnijeg pozicioniranja, sukladno preferiranom obliku vladavine (vierazinska vladavina ili intergovernmentalizam) i obliku kapitalizma (regulirani ili neoliberalistiki). to se tie detaljnijeg pozicioniranja razliitih skupina graana, trebalo bi razviti predloeni instrumentarij. Mogunosti identifikacije s Europskom Unijom i transformacija drutva Dosadanja analiza u osnovi je pretpostavljala kako u procesu pristupanja sredinje mjesto zauzima uspjena dugotrajna identifikacija graana i eli-

342

ta s projektom Europske Unije. Stoga emo u posljednjem dijelu posebno razmotriti i naglasiti poblie razlikovanje aspekata takve identifikacije te moguih rascjepa na tom planu. To e nam omoguiti bolje razumijevanje nekih tendencija u prolosti i irih ciljeva koji se ele postii u transformaciji postojeeg drutva i politike kulture. Ovdje treba razlikovati dva osnovna tipa identifikacije o kojima govori psihoanaliza imaginarnu i simboliku. Imaginarna identifikacija odnosi se na sliku u kojoj smo sebi dopadljivi (iek, 1989; 2002: 148), na ono to elimo biti i na vrijednosti koje podravamo. Tu je rije o slici idealne individue, obitelji, zajednice itd. Drugi je oblik simbolika identifikacija koja se odnosi na identifikaciju sa samim mjestom odakle bismo eljeli biti vieni u pozitivnom svjetlu, odakle se promatramo tako da se sebi pojavljujemo dopadljivima i vrijednima ljubavi. Dakle svako se poistovjeivanje i oponaanje nekog modela (imaginarna identifikacija) uvijek odvija za nekoga ije se odobravanje nastoji postii (simbolika identifikacija). Pritom je simbolika identifikacija vanija i ona odreuje sliku imaginarne identifikacije, tj. oblik u kojem sami sebi izgledamo dopadljivi. Meudjelovanjem imaginarne i simbolike identifikacije subjekt se ukljuuje u sociosimboliko polje preuzimajui odreene mandate (155), tj. odreene uloge. Postsocijalistike se zemlje na poetku 90-ih godina prolog stoljea identificiraju s pozitivnom slikom Europe, njezinom ekonomskom superiornou te univerzalnim prosvjetiteljskim i liberalnim vrijednostima na imaginarnoj razini. Treba ipak imati na umu da je slika Europe mnogima bila prilino maglovita te je uglavnom zna-

ila povratak ili kreiranje normalnog poretka nakon etrdesetogodinje vladavine komunizma s visokim oekivanjima u pogledu modernizacije i hvatanja koraka sa Zapadom (usp. Riishj, 2005: 4). Na simbolikoj razini rije je o identifikaciji s mjestom civiliziranih nacija s kojima se dijeli zajednika povijest i pripadnost kranskoj civilizaciji, a ijem se drutvu eli punopravno pristupiti. S tog mjesta postsocijalistike zemlje mogu sebe zamisliti kao davno izgubljene lanove obitelji koji se pojavljuju nakon pada eljezne zavjese. Tu je, takoer, rije o tzv. retrospektivnoj europeizaciji (Grubia, 2006: 133). Meutim proavi dugotrajnu tranziciju u gospodarskom, politikom i identitetskom smislu, koja je u Hrvatskoj dodatno bila usporena ratom28, stvoren je svojevrstan anti-utopijski sentiment s ugraenim nepovjerenjem u gotovo sve idealistine dugorone planove budunosti (usp. Rupnik, 2004, u: Riishj, 2005: 4), to je znaajno erodiralo oba spomenuta oblika identifikacije s Europom. U Hrvatskoj je simbolika identifikacija, tj. predodba o sebi kao civiliziranoj naciji cijelo vrijeme bila prisutna u slubi uspostavljanja razlika prema ostalim, istonijim nacijama s prostora bive Jugoslavije, sa snanom referencijom na religijske razlike i odreenje granice Balkana. Ono to se u ratu i nakon Oluje uruilo bilo je idealizirano mjesto Europe, a time i univerzalistike i humanistike vrijednosti. Ostala je ogoljena, mitska ideja o tisuljetnoj samobitnosti, frustracije i reper28

Riishj (2005: 4) smatra kako u zemljama Srednje i Istone Europe treba dodati i dugotrajnu i kompleksnu prilagodbu normama i pravilima Europske Unije, to Hrvatsku tek eka.

343

Nacionalni identitet, euroskepticizam i demokracija

toar razlika za tvorbu identiteta. To je na unutarnjem planu rezultiralo formiranjem ekskluzivistikih zatitnika nacionalnog interesa, dok su pokuaji realizacije demokratskih vrijednosti imali za posljedicu, u najmanju ruku, difamaciju. Osim toga petnaestogodinje iskustvo mukotrpne demokratske i gospodarske tranzicije znaajno je naruilo povjerenje u ostvarivanje vrijednosti imaginarne identifikacije u okviru postojee nacionalne drave (na to ukazuje nezadovoljstvo demokracijom, nepovjerenje u politike aktere, institucije i openito druge ljude). Sumnja da se te vrijednosti nee realizirati ni u Europskoj uniji sastavni je dio graanskog euroskepticizma u Hrvatskoj. S druge strane, upravo su to neka od najoptimistinijih oekivanja eurooptimista (to se odnosi na pozitivna oekivanja u vidu uspostave pravne drave i poboljanja meunarodnog poloaja Hrvatske). to nam je onda initi kako bi se promijenio takav negativan trend erozije identifikacije s Europom? Na imaginarnom planu potrebno je potaknuti ponovno identificiranje s vrijednostima koje se dosad nisu uspjele dostatno realizirati. Rije je ovdje u prvom redu o vladavini prava i reformi pravosua koja je povezana s njom, o suzbijanju korupcije te razvoju civilnog drutva. Pritom je potrebno naglasiti da to u prvom redu inimo radi transformacije vlastitog drutva i drave, neovisno o potrebi prilagodbe EU-u, tj. zbog toga to to drugi od nas oekuju. U tom je pogledu posebno vano kontinuirano informirati graane29 i uvi29

jek iznova argumentima slabiti utjecaj mitologizacija i dezinformiranosti, to je posebno prisutno meu ekonomski najugroenijim drutvenim skupinama. U procesu kvalitetne pripreme i osnaivanja proeuropskih stavova, posebice meu ruralnim stanovnitvom, potrebno je u veoj mjeri ukljuiti i lokalnu samoupravu koja, pored ostalog, moe imati vanu ulogu u poveanju povjerenja graana u domae institucije, a time posredno i u institucije EU-a. Na simbolikom je planu potrebno potaknuti iru raspravu o znaenju nacionalnog identiteta, posebno o problemu ekskluzivistikih odreenja koja se i danas implicitno provlae, razmatrati problematiku europskog identiteta i mogunosti njegove tvorbe izvan suhe, institucionalne koncepcije ispranjene od afektivnog sadraja (usp. Stavrakakis, 2005: 103). Iskustva uspostavljanja Europske Unije upuuju na to da pridruivanje toj politikoj tvorbi pretpostavlja kritiko propitivanje vlastite prolosti i spremnost na promjenu vlastita drutva (Prpi, 2005: 49) i vlastite politike kulture, gdje e drava biti odreena ne kao samostalno mitsko bie, nego tek kao drutvena sluba koja pospjeuje i jami racionalno funkcioniranje drutva (ibid.). Pritom treba nastojati razumjeti unutarnju logiku euroskepticizma, uvjete njegova pojavljivanja i upozorenja koja sa sobom nosi. Ne treba ga doivljavati kao sablast koja krui naom malom zajednicom ili kao nedolinu strast koju treba potisnuti na margine politike scene. Dapae, skepsu treba poimati kao izazov koji nas potie da pronalazimo bolja rjeenja i odgovore.

Anali hrvatskog politolokog drutva 2006

Za iscrpne preporuke te diferenciran i specijaliziran pristup smanjenju euroskepticiz-

ma meu hrvatskim graanima vidi npr. tulhofer, 2006.

344

LITERATURA Biti, V. (2000) Pojmovnik suvremene knjievne i kulturne teorije. Zagreb: Matica Hrvatska. Bourdieu, P. (1979) Public opinion does not exist, u: A. Mattelart i S. Siegelaub ur., Communication and class struggle: An anthology in 2 volumes, vol. 1 (prev. M. Axtmann). New York: International General (1. izd. 1973). Carrubba, K. (2001) The Electoral Connection in European Union Politics, The Journal of Politics 63 (1): 141-158. Easton, D. (1965) A Systems Analysis of Political Life. New York: John Wiley. Eichenberg, R., Dalton, R. (1993) Europeans and European Community: The Dynamics of Public Support for European Integration. International Organization 47 (4): 507-534. Encyclopedia Britannica Standard Edition, 2005. (CD-ROM) Foucault, M. (1994) Znanje i mo. Zagreb: Globus. Gabel, M., Scheve, K. (2005) Estimating the Eect of Elite Communications on Public Opinion Using Instrumental Variables. IFIR Working Paper No. 2005-02. Grubia, D. (2006) Europeizacija politike: izgradnja kategorijalnog aparata europskih studija. Anali Hrvatskog politolokog drutva 2005 (2): 129-144. Hooghe, L., Marks, G. (2005) Calculation, Community and Cues: Public Opinion on European Integration. European Union Politics 6 (4): 419-443. Hughes, J., Sasse, G., Gordon, C. (2002) Saying Maybe to the Return To Europe Elites and the Political Space for Euroscepticism in Central and Eastern Europe. European Union Politics 3 (3): 327-355. Iliin, V., ur. (2005) Mladi Hrvatske i europska integracija. Zagreb: Institut za drutvena istraivanja. Biblioteka Znanost i drutvo. Knight, P. (2001) ILOVEYOU: Viruses, paranoia, and the environment of risk, u: Parish, J., Parker, M. The Age of Anxiety: Conspiracy Theory and Human Sciences, Blackwell Publishers / The Sociological Review. Kopecky, P., Mudde, C. (2002) The Two Sides of Euroscepticism Party Positions on European Integration in East Central Europe. European Union Politics 3 (3): 297-326. Laclau, 2005. On Populist Reason. London: Verso. Lamza Posavec, V., Feri, I. i Richtar, S. (2006) Nacionalni ponos i otvorenost prema europskim integracijama. Drutvena istraivanja 15(1-2): 141-153. Lubbers, Sheepers (2005) Political versus Instrumental Euro-scepticism: Mapping Scepticism in European Countries and Regions. European Union Politics 6 (2): 223-242. Parker, I. (1992) Discourse Dynamics: Critical Analysis for Social and Individual Psychology. London: Routledge. Prpi, I. (2005) Politologijske pretpostavke pridruenja Hrvatske Europskoj uniji. Anali Hrvatskog politolokog drutva 2004 (1): 43-52. Puls (2006a) Attitudes of Croatian Citizens Toward the Accession to the EU. Report prepared for Delegation of the European Commision in Croatia, Zagreb. Puls (2006b) Testing of Communication Strategy for DEC in Croatia, Qua-

345

Nacionalni identitet, euroskepticizam i demokracija

litative Research. Report prepared for Delegation of the European Commision in Croatia, Zagreb. Puls (2006c) Analiza stavova graana Republike Hrvatske. Izvjetaj za Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija. Riishj, S. (2005) Europeanization and Euroscepticism experiences from Poland and the Czech Republic. Berlin: ICCEES. Salecl, R. (2002) Protiv ravnodunosti. Zagreb: Arkzin. Szczerbiak, A., Taggart, P. (2004) Theorising Party-Based Euroscepticism: Problems of Denition, Measurement and Causality. SEI Working Paper No 69, European Parties Elections and Referendums Network Working Paper, No 12. Stavrakakis, Y. (2005) Passions of Identication: Discourse, Enjoyment, and European Identity, u: Howarth, David i Torng, Jacob, ur., Discourse Theory in European Politics: Identity, Policy and Governance. London: Palgrave.

tulhofer, A. (2006) Euroskepticizam u Hrvatskoj: s onu stranu racionalnosti, u: Ott, K. Pridruivanje Hrvatske Europskoj uniji, izazovi sudjelovanja. Zagreb: Institut za javne nancije i Zaklada Friedrich Ebert. Taggart, P. (1998) A touchstone of dissent: Euroscepticism in contemporary Western European party systems. European Journal of Political Research 33: 363-388. Taggart, P, Szczerbiak, A. (2004) Contemporary Euroscepticism in the party systems of the European Union candidate states of Central and Eastern Europe. European Journal of Political Research 43: 1-27. Horvati, M. (2006) Komunikacijska strategija za informiranje hrvatske javnosti o Europskoj uniji i pripremama za lanstvo. Zagreb: Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija. iek, S. (1999) Enjoy Your Nation as Yourself. Theories of Race and Racism. London: Routledge. iek, S. (2002) Sublimni objekt ideologije. Zagreb i Sarajevo: Arkzin i Drutvo za teorijsku psihoanalizu.

Anali hrvatskog politolokog drutva 2006

Euroscepticism: Levels of Research and Modes of Manifestation

SUMMARY The aim of the article is to explore some existing denitions of Euro-scepticism in empirical research that deal with the problems of joining the European Union by postsocialist countries and with the possibility of their application to the Croatian case. In accordance with these conceptualisations, Euro-scepticism is analysed at the level of the general population of citizens, i.e. of public opinion, and of the political and party lites, respectively. In doing so, the analysis also points to the deciencies of such denitions and in certain aspects seeks to improve them through ideas and interpretations of a psychoanalytically informed discourse theory. At the same time, it examines the possibilities and modes of identication with the European Union in Croatia. KEYWORDS Euro-scepticism, Euro-scepticism in Croatia, public opinion, political lite, discourse theory, identication with EU in Croatia

346