FILOZOFSKI FAKULTET SVEUILITE U ZAGREBU ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU Ivana Luia 3, 10000 Zagreb

DIPLOMSKI RAD

UTOPIJSKI MODELI VLASTI

Mentor: Prof. Dr. Miroslav Jilek Mentor u izradi diplomskog rada: Prof. Dr. Rade Kalanj

Student:

IVOR ALTARAS PENDA

U Zagrebu, oujak 2002.

Svoju punu i duboku zahvalnost elim izraziti prof. dr. Radi Kalanju, koji mi je pruio strunu pomo i uputu, kao ovjek i uitelj, u opredjeljenju za temu ovog rada kao i u razvoju koncepcije i odabiru literature, a posebice u samoj izradi. Na svemu se najtoplije zahvaljujem prof. dr. Miroslavu Jileku, koji je kroz itav studij, kao mentor, bio uz mene, ime mi je pomogao u osposobljavanu za pristup ovom radu Takoer se zahvaljujem svojim roditeljima na svesrdnoj i trajnoj podrci.

"Moda, nai snovi ne mogu postati naa stvarnost, ali naa stvarnost moe biti korigirana naim snovima." E. Bloch (Princip nada)

SADRAJ:

1. 2.

UVOD 5 ODREENJE POJMOVA .5 2.1. UTOPIJA ..5 2.2. MODELI ...8 2.3. VLAST .8 2.4. OPE DOBRO .8 2.5. SLOBODA ...8 2.6. IDEALNO ....8

3.

UTOPIJSKI MODELI VLASTI ....9 3.1. KARAKTERISTINI UTOPIJSKI MODELI VLASTI DO XX. STOLJEA ...9 3.2. KARAKTERISTINI UTOPIJSKI MODELI VLASTI XX. STOLJEA ..30 3.2.1. ANARHIJA - UMIJEE SAMOZASTUPANJA .31 3.2.2. KOMUNIZAM - JE LI UTOPIJA MRTVA? ...32 3.2.3. DEMOKRACIJA - UMIJEE POSREDOVANJA . 35 3.2.4. GLOBALIZACIJA - UMREAVANJE KAO OKOV ILI KAO SLOBODA ...36

4. 5. 6. 7.

ZNAAJNIJE SLINOSTI I RAZLIKE KOD OPISANIH MODELA VLASTI .39 MOGUA BUDUNOST UTOPIJE ... 46 ZAKLJUAK .48 LITERATURA .. 49

1.

UVOD

Studiranjem i vremenom sve sam vie i ire razumijevao tematiku ovjekove tenje idealnom kroz povijest i danas. Uoio sam duboku sustavnost u razvoju ovjekove misli prema idealnom. Te misli, a i djela vezana za postojanje i ev. provedivost kroz neki drutveni model, koji tei idealnom se pribliiti ili ga osigurati svi su do sad mahom nazivani utopijama. Za cjelovito i korektno poimanje idealnog nuna je interdisciplinarnost, jer pojam utopije zadire u razliita podruja ovjekovog ivota i mnogobrojne raznorodne discipline s tim u vezi, kao npr. mitologiju, filozofiju, teologiju, sociologiju, politologiju, antropologiju, ekonomiju i mnoge druge. U ovom radu predmet razmatranja je socijalna utopija. injenica da ovjek, ma kakav da je on, ivi i djeluje u drutvu, od primarnog mi je interesa. Fascinira me predodba ljudske slobode - kao sastavnice idealnog, a kroz neke, pa i sasvim razliite oblike vlasti. Upravo zato socijalne utopije i razmatram kroz aspekt vlasti, s ciljem boljeg uvida u ovu problematiku.

2. ODREENJE POJMOVA Tema kojom se u ovom radu bavim, poiva na izvjesnom broju pojmova. U svakodnevnom ivotu koristimo mnogobrojne pojmove ija znaenja u irem smislu zavise ponekad od konteksta. Znanost je specifina po tome to pojmove koristi unutar odreenih gabarita tj. ih nastoji definirati i redefinirati, kako bi se to jasnije mogla njima sluiti. Za potrebe ovog rada smatram nunim obratiti panju na pojmove: utopija, vlast, ope dobro, sloboda i idealno. 2.1 UTOPIJA

Utopija je izraz i pojam koji je skovao Thomas More, u svom istoimenom romanu. Sam pojam je zanimljiv ve i zato to moe podrazumijevati dva sadrajno razliita odreenja. To je neologizam koji u zavisnosti od shvaanja prefiksa daje dva razliita znaenja, jedno od gr. u-topos, to znai ne mjesto tj. mjesto koje ne postoji, a drugo takoer od gr. eu-topos, to oznaava dobro mjesto, mjesto sree i ideala. Isti prefiks eu susreemo primjerice u rijeima eugenika ("dobri" geni, u smislu plemenitog roda), eukartija to oznaava dobru, pravednu vladu ili pak eudaimonija, pojam kojeg koristi Aristotel, a u znaenju djelovanja due u skladu sa kreposti s ciljem postizanja sree. Ovakav pojam utopije, nastao poetkom XVI. stoljea, posluio je, od tada naovamo, za oznaavanje misli i djela nastalih ak i mnogo ranije. U rjeniku filozofskih pojmova i u SF enciklopediji pojam utopija definiran je kao nepostojea zemlja u kojoj vlada idealni drutveni poredak. U ovakvom obliku definicije uoljivo je da se spajaju znaenja neostvarivog i idealnog; to je ujedno uobiajeno i najee shvaanje pojma utopije. Sasvim drugaiji, inverzni pristup, zauzima Karl Mannheim, najpoznatiji i najutjecajniji utemeljitelj socioloke discipline sociologije spoznaje; po njemu, kljuni kriterij za razlikovanje utopije i ideologije je ostvarenje. Tek ideja, koja je, primjerice, zapisana u romanu o moguem drutvu, a zaista je ostvarena u nekom povijesnom razdoblju, jest utopija, a ono neostvareno je ideologija (tj. miljenje, uslovljeno "drutvenim biem"). (Mannheim, 1968.) Iz toga slijedi da za u budunost nikada ne moemo u naprijed utvrivati to je utopija a to ideologija; to moemo samo promatrajui prolost.

U literaturi se pojavljuju, esto koriteni i kao sinonimi, jo neki pojmovi bliski utopiji. Upravo zbog njihovog boljeg razlikovanja, jer im moemo odrediti razliita znaenja, potrebno ih je i definirati To su pojmovi: antiutopija, negativna utopija, distopija i kakotopija. Antiutopija oznaava zalaganja protiv utopije i stavove da je utopija, iz bilo kojeg razloga, nepotrebna i suvina. Distopija (antonim od eutopije) i negativna utopija su prikazi svijeta koji je gori od naeg, postojeeg. Engleska poslovica kae: "to je nekome utopija to je drugome distopija i obrnuto." Distopija kao pojam pojavljuje se prvi put u XX. st. Kakotopija (od gr. kako zao, lo i topos mjesto) oznaava runo mjesto u kojem nema niti slobode niti sree. I u naem jeziku postoje dva slina pridjeva sa gotovo obrnutim znaenjem: utopijsko ono to je pozitivno, a proizalo je iz utopije i utopistiko kao neto negativno, nerealno i neostvarivo. Tako, primjerice, "Vrli novi svijet" Aldousa Huxleya je, po autorovom ironinom stavu prema tehnolokoj utopiji - antiutopija (jer tehnika nije donijela razrjeenje svih ovjekovih problema, a to su tehnoloka utopijska predvianja oekivala); ovaj roman u cjelini je distopija, jer prikazuje totalitarno drutvo u kojem je ivot neslobodan i ruan. ovjek na svim poljima svog ivota i rada traga za ostvarenjem to boljeg uspjeha; oekuje i trudi se postii svoj maksimum, ideal. Zato postoje mnogi utopijski pravci: medicinska utopija, npr., iji je cilj stalno i besprijekorno zdravlje ljudi (i drutava u cjelini), arhitektonska utopija - koja traga za najboljim ureenjem ljudskog stalnog prebivalita (kue, grada) i u kojem bi ovjek mogao sasvim slobodno djelovati te kreativno stvarati; tehnika i znanstvena utopija, u kojima se vjeruje da ovjek moe rijeiti svoje probleme tek razvojem tehnike i znanosti (npr. elja da se ostvari perpetuum mobile stroj koji bi stalno proizvodio energiju bez njenog ulaganja u taj sustav), geografska utopija kroz koju se traga za takvim prostorom u kojem vlada savrenstvo (ideja Eldorada); taj zemljopisni prostor moe biti na Zemlji ili na nekom novom, neotkrivenom (ili zaboravljenom) planetu, kojeg treba ponovno nastaniti; umjetnika utopija, po kojoj samo umjetniki duh i to kroz umjetnost moe izraziti najbolje stanje ljudskog ivota - i mnoge druge utopije. U ovom radu naglasak e biti na predodbama najboljih moguih drutvenih ureenja, kroz modele vlasti koji su naknadno, od drugih mislioca i stvaraoca, prozvane utopijskim, a njihovi pisci oznaeni kao utopisti. Tome su ponekad doprinijeli i oni sami, reterirajui od svojih ideja, najee tek djelomino, a mogue i u cijelosti, ime su praktiki dopustili da se dio naputene ideje shvati kao utopija. Svi oni koji su proglaavali neku ideju ili djelo utopijskim mogli su to prvenstveno initi stoga jer su njihove osobne prosudbe bile drugaije ili razliite od tzv. utopista. Naime, njihovo je vienje onoga to se nudilo kao najbolje mogue, da je to u stvari sasvim nerealno, neostvarivo tj. utopijsko. Zanimljivo je to je i sam Thomas More, poznat kao "rodonaelnik", tj. tvorac pojma utopija, svoje djelo nazvao "o optimalnom"1 i u njemu opisao optimalni drutveni poredak, dakle, kao onaj koji je najbolji, ali ipak mogu (optimum - lat. najbolji mogui), a pri tome ga je smjestio na otok koji je imenovao Utopija ostaje nam samo nagaati to je time htio postii. U kontekstu mojih razmatranja, osnovni kriterij utopijskog je poimanje najbolje mogueg. U tom smislu odnosim se i prema pojmu utopije tumaei ga i koristei kao eutopiju, a sluei se izrazom utopija kako je ve uobiajeno i koji pojam eutopijskog supsumira. Opisani pojmovi vezanih uz utopiju nalaze se na Prikazu br. 1

Puni naslov ovog djela Thomasa Morea je " De Optime rei publicae statu deque nova insula Utopia"

DEFINIRANJE POJMA UTOPIJE

gr. u - ne i topos - mjesto; mjesto koje ne postoji ili je nemogue

UTOPIJA
gr. eu dobro i topos - mjesto; idealno, savreno mjesto primjeri: eugenika "dobro geni", plemeniti rod eukartija dobra, pravedna vlada eudaimonija djelovanje due u skladu s krepou s ciljem postizanja sree (po Aristotelu)

ANTIUTOPIJA

gr. anti protiv i u-topos mjesto koje ne postoji; stav protiv utopije (bilo koji razlog: nemogunost ostvarenja utopije, utopija kao tlapnja i dr.) primjeri: antidepresiv lijek protiv depresije protiv neega, ali ne antifriz - sredstvo protiv smrzavanja znamo za to da ali (!) anti-baby pilula protiv zaea upravo suprotno jer nema tree mogunosti

DISTOPIJA

lat. dis prefiks koji oznaava razliito i loije od normalnog, uobiajenog ili onog u veini; prikaz drutva koje je loije, totalitarnije od naega primjeri: diskrepancija razliitost, neskladnost disharmonija ono to nije u skladu sa harmonijom disfunkcija ono to je nefunkcionalno sinonim za distopiju gr. kako zao, lo i u-topos pojam vrlo slian distopiji, ali proizlazi iz drugog korijena oznaava pozitivi aspekt onoga to je proizalo iz utopije oznaava negativni, nerealni i neostvarivi aspekt utopije Prikaz br. 1

NEGATIVNA UTOPIJA KAKOTOPIJA

UTOPIJSKO UTOPISTIKO

2.2

MODELI

Definicija modela preuzeta je iz knjige Simulation in Social Science: "Modeli su prezentacija stvarnog predmeta ili procesa, openito konstruiranog u nekom drugom obliku, veliini i/ili sadraju." (Guetzkow, 1962., str. 189) 2.3 VLAST

Vlast postoje mnoge, pa ak i dijametralno oprene analize i definicije ovog pojma. U kontekstu mog razmatranja posebno su zanimljive razliitosti unutar dravnih hijerarhija, kao poseban aspekt vlasti, te se stoga naredna definicija vlasti ini pogodna: " Pod vlau podrazumijevam izgled da e se odreene osobe pokoriti naredbi odreenog sadraja." (Weber,1978. str.37) 2.4 OPE DOBRO

Kod Platona ideja dobra je najvia razina svih moguih ideja na koju su sve ostale i svedive. Ope dobro u sociolokom smislu su svi postupci i nastojanja da se doe do zajednike sree i blagostanja svih pripadnika neke drutvene cjeline. Kako je za zajednike vrijednosti potreban konsenzus unutar zajednice, sintagma "Ope dobro" pojavljuje se sve ee u najrazliitijem kontekstu i postala je komunikoloki uobiajena, a koristio ju je i Thomas More u svojoj "Utopiji". 2.5 SLOBODA

Sloboda za sada ne postoji konana definicija slobode. Mogue je samo naglasiti neke njene elemente, koji se povijesno, kulturoloki i socijalno razlikuju. Na koji se nain predodbe o slobodi mijenjaju uoavamo ve i po sadraju koji se sve pod pojmom slobode, kroz povijest, podrazumijevao. Primjerice, romantiarsko shvaanje slobode naglaava individualnost i autentinost, konzervativna definicija slobode s poetka XIX. st. jest pravo svih drutvenih stalea da ive u skladu s tradicionalnim privilegijama ("slobodama"). "Kmetovi su slobodni ako ive kao kmetovi, a feudalci ako mogu zadrati svoj steeni poloaj i uobiajeni nain ivota." Liberalno graanski pojam slobode znai ostvarivanje formule jednakosti ustanovljenjem univerzalistikog pravnog poretka. (Romi, 1994.) Analizirajui ove i mnoge druge definicije slobode moe se ustvrditi da sve one sadre 3 osnovna elementa (po Frommu) : a) sloboda za npr. sloboda volje b) sloboda od sloboda od vanjske prisile c) sloboda izbora slobodni odabir izmeu vie mogunosti 2.6 IDEALNO

Idealno za razliku od optimalnog kao najbolje mogueg u nekom trenutku, definiram kao apsolutno najbolje.

3.

UTOPIJSKI MODELI VLASTI

"Mogue je pratiti povijesni razvoj predodbi najboljih drutvenih zajednica." rekao je Ernst Bloch jo davne 1959. godine, u svojoj poznatoj knjizi "Princip nada"; smatrao je da to nije tek nabaeni i nasumice popabireni niz koji govori o velianstvenim tenjama ljudskog duha, ve da je mogue sustavno, pa i znanstveno slijediti uzrono-posljedinu vezu u nastanku i razvoju misli vezanih za utopijsko. Mnogi bi se suglasili s ovom Blochovom tezom, a mnogi su to svojom milju i djelom i uinili; tako i ovaj rad prati odreeni povijesni prikaz, kao prilog navedenom trendu. Namjera mi je prikazati predodbe najboljih drutvenih ureenja kroz pripadajue modele vlasti, koji se uz slinost, takoer meusobno i razlikuju. ovjekova povijest obiluje mnogobrojnim utopijskim oblicima vlasti, koji su do nas doprli kao ideja sama, kao ideja koju se tei realizirati i kao poimanje da je ona ve realizirana. Ideje i tenje su predstavljene na mnogim razinama, od filozofskih sustava, koji ponekad prerastaju i u ideologije, preko razliitih socijalnih i SF romana, u kojima su esto do detalja opisane, pa sve do politikih doktrina, koje sa sobom nose upute kako valja ivjeti u zajednici. Sve one izloene su sudu povijesti, s obzirom na atribute u njima koji se mogu shvatiti kao utopijski. 3.1 KARAKTERISTINI UTOPIJSKI MODELI VLASTI DO XX. STOLJEA

VEDE koje datiraju s kraja II. i poetka I. milenija prije Krista smatramo izvoritem mnogih saznanja samo ime u prijevodu sa sanskrta ima znaenje "znati". Tu je, dakako, i predloak o svjetonazoru toga doba, koji je ovdje zanimljiv jer izmeu ostalog govori o pravednom drutvu i njegovom ustrojstvu. Vede su napisane kao etiri zbirke pjesama, za koje se vjeruje da ih je izrekao Gospodin Krina (Krsna). Proistekle iz Indije, Vede nude univerzalni model drutvenog ustrojstva za sve ljude i za sva vremena. U svojoj sutini, a prema tada prepoznatim karakteristikama ljudi, najbolje mogue drutvo imalo bi biti podijeljeno u etiri drutvene klase (varne), za koje Krina kae da ih je osobno stvorio prema razliitim prirodama (karakteristikama) ljudi, kao prirodnu podjelu na: - Brahmane sveenici i klasa intelektualaca - Ksatriye administrativna klasa i vojnici - Kaiye klasa trgovaca i zemljoradnika - Sdre klasa obrtnika i radnika koji zajedno ine drutveni sustav nazvan Varnasrama-dharma. (Radakrinan, 1964.) Tu nije rije o kastinskom sustavu, kako bi se moglo pomisliti, ve se po Vedama tumai da ljudsko drutvo mora zadovoljiti etiri osnovne tjelesne potrebe: jedenje, spavanje, razmnoavanje i obranu; one postoje i u ivotinjskom drutvu, no sa sutinskom razlikom prema ovjeku a koja je sadrana u filozofiji i religiji. Rije Krine iz Bhagavad-Gite iskazuju da je on propisao pravilno djelovanje za svaku pojedinu grupu ljudi koju je stvorio, a koje sve zajedno imaju etiri duhovna reda ivota ili asrame tj. takvo drutvo u cjelini ispunjava etiri cilja u ljudskom ivotu: religioznost, ekonomski napredak, zadovoljenje ula i osloboenje (ovo posljednje se postie postepenim proienjem od elje za vladanjem i uivanjem u materijalnom svijetu u svakoj klasi na njoj svojstven i pripadajui nain). Pri tom, pripadnik svake klase je po svojoj vlastitoj prirodi posve zadovoljan svojom pozicijom, ime ujedno i najvie doprinosi zajednici. Ta priroda po kojoj su ljudi podijeljeni zbog svoje jasnoe je usporediva s ljudskim organizmom, koji pravilno funkcionira ako postoji skladna suradnja izmeu tjelesnih dijelova kod ovjeka: glave, trbuha, ruku i nogu, gdje jedan dio nije ljubomoran na drugi, a nezamjenjiv je u svojoj funkciji. Pri tome glava su brahmani, koji imaju uiti iz Veda i biti uitelji cijelog naroda; trbuh predstavljaju Ksatriye, koji su zadueni za zatitu drutvenog poretka, ljudi i ivotinja a djeluju prema uputama Brahmana; ruke su predstavljene kroz Kaiye, zaduene za stoku,

10

za rad na zemlji i trgovanje; noge su Sdre koji su angairani u fizikom ali i u umjetnikom radu i u zabavi te sluenju viim klasama. S takvim drutvenim ustrojem Vede su pruile svoj predloak za najboljeg pojedinca i najbolju zajednicu kojoj on pripada. Odnos izmeu pojedinca i drutvene zajednice prema Vedskom modelu iskazan je u prikazu br. 2. (po Imenjak,2001)

Prikaz br. 2

11

HESIOD je veliko ime starogrke kulture; meu najpoznatijim povjesniarima svoga vremena2 i danas nam je oslonac za mnoga promiljanja o povijesti i nastanku ovjeka, to je bio predmet njegovog interesa. Za Hesioda mitoloko je bilo pretpovijesno, tonije, mitovi su povijest koja prethodi onoj povijesti koja je zabiljeena ili se bolje pamti, stoga je njegovo ivotno djelo upravo sustavni prikaz tzv. mitolokih bia i red koji je meu njima uveo.3 Hesiodova podjela na pet ljudskih vjekova / rasa nadasve je poznata kao njegov zatitni znak. S njom on zadire duboko u korijene mitologije (prvi ljudski vijek / rasa), a kroz nju izvodi i karakteristike ovjeka svoga doba (peti ljudski vijek / rasa); ovo posljednje po svojoj sutini ne razlikuje od naeg vremena. (Graves, 1987.) Ono to njegovo djelo povezuje s utopijom je prvi od ljudskih vjekova koje Hesiod spominje u svojoj podjeli, tzv. Zlatni vijek, u kojem je ivjela tzv. Zlatna rasa ljudi. Ti su ljudi bili podanici vrhovnog Boga Kronosa. Nisu morali raditi; ivjeli su bezbrino, a jeli su zlatni ir, divlje voe i med koji je kapao s drvea i pili ovje i kozje mlijeko. Mnogo su plesali i smijali se; nikada nisu starili, a smrt im nije tee padala od sna. Nakon ivota inili su mnoga dobra djela i bili zatitnici ljudi, pa se prepriavalo da se njihov duh, iako njih vie nema, odrao u puku a naroito meu onim ljudima koji donose sreu i tite pravdu. (Graves,1987.). Smatra se da mit o zlatnom vijeku potjee jo iz tradicije o podinjenosti plemena boginji pela, gdje i samo ljudsko drutvo asocira na konicu okrutnost ove vladavine, koja je prethodila dobu zemljoradnje, bila je zaboravljena u vrijeme Hesioda, a ostala je samo kao idilina predodba da su ljudi nekada ivjeli u slozi kao pele. Druga ili srebrna rasa takoer je bila sazdana na sliku i priliku Boju; ovi su ljudi jeli kruh, bili su potpuno odani i posluni svojim majkama. Bili su velike svaalice, a bogovima nisu pridonosili rtve, ali nisu ratovali meu sobom. Mogli su doivjeti stotinu godina na kraju Zeus ih je sve unitio. Trea, bronana rasa ljudi naoruana je bila bronanim orujem. Hranili su se mesom, kruhom, uivali su u ratovanju, bili su drski i okrutni; sve ih je ugrabila crna smrt. etvrta rasa je takoer bronana, ali plemenitija i otvorenija od prethodne; majke su im bile smrtne ene ali oevi su im bili bogovi.4 Slavno su se borili kod opsade Tebe, sudjelovali su u argonautskom pohodu i u Trojanskom ratu. Postali su heroji i vjeno borave na Jelisejskim poljanama. Peta je rasa suvremena, eljezna: to su po Herodotu bezvrijedni nasljednici etvrte rase. Oni su degenerirani, puteni, okrutni, nepravedni, zlonamjerni, neposluni sinovi, izdajice. Hesiod je bio siromani zemljoradnik, imao je teak ivot, to zasigurno ima znaajnog utjecaja na njegove predodbe i socijalni konstrukt te pesimistiki odnos prema njegovim suvremenicima i osobnom poloaju, posebice u odnosu na davno Zlatno doba.5 Platonova "Drava" kojoj su zbog tenje najboljem od moguih svjetova na elu filozofi, zasigurno je najpoznatija teorijsko utopijska konstrukcija, koja nikada nije zaivjela, iako je bilo pokuaja i od samog Platona a i mnogo kasnije od praktiki idejnih sljedbenika.6
2 3

Po kasnijoj procjeni Herodota, Hesiod je uz bok je Homeru, iji je suvremenik. Tvorac je tzv. teogonije i kozmogonije. Smatra se da je Hesiod uz ostala svoja djela, osim to je ogromnu mitoloku grau postavio u cjelovitu i dubokosmislenu cjelinu a to i do danas nije mnogo preureivano takoer mnoge mitoloke likove sam oblikovao, postavljao u kontekst zbivanja, pa moda i u cijelosti izmiljao (sam je stvarao neke Bogove). Sigurno je posjedovao ogromno znanje i mnotvo informacija, koje je prikupio da bi mogao upotrijebiti izvjesnu svoju kombinatoriku. 4 Dok srebrni vijek govori o matrijarhalnom ureenju - znalo se za zemljoradnju, a srebro je materijal posveen Boginji Mjeseca, trei vijek odgovara najranijim helenskim osvajaima u bronanom dobu stoara, koji su usvojili kult Jasenove Boginje (uvrijeeno je miljenje da je Posejdonova majka ena boga Kronosa Rea - je li njezin simbol bio jasen, pa se na nju odnosi pojam jasenove boginje nije ovdje raspravljeno) i njezinog sina Posejdona. etvrti vijek odgovara kraljevima ratnicima Mikenske epohe, dok se peti vijek odnosi na Dorce iz XII st. pr. n. e., koji su upotrebljavali eljezno oruje i koji su unitili mikensku civilizaciju. (Graves, 1987.) 5 Hesiodu se pripisuje da je zavapio:" O zato ne ivim u zlatnom dobu!" 6 Kao npr. Plotin neoplatonovac iz III. st. n.e. koji je namjeravao ostvariti ideju Platonove "Drave" i podii grad Platonopolis u Kampaniji; ak je dobio i dozvolu od cara Galijena, no carevi ljudi s dvora su to uspjeli sprijeiti. (Bonjak, 1993.)

12

Platon (427. 347.) je svoje stavove i svoju filozofiju izgradio na temeljima svog uitelja Sokrata. Bilo je to pet stoljea pr. n. e., u Ateni, dakle staroj grkoj. Njegovo ime, u znaenju "pleat" odgovaralo je njegovoj osobi. Po prezimenu Atenjanin,7 proirio je kroz svoje ideje slavu svoje postojbine daleko izvan nje i u svome vremenu i kroz sva kasnija vremena, sve do danas. Praktiki nema mjesta na svijetu gdje se kod uenih ljudi Platon ne izuava ili spominje, kada je u pitanju povijest filozofije, a posebice kada se radi o moguoj koncepciji dravnog ustrojstva. (Bonjak, 1993.) Iako po osnovnom usmjerenju filozof,8 za socioloku misao Platon je iznimno znaajan, jer mu sva promiljanja imaju praktini odnos prema ovjeku kao drutvenom biu, koje nuno mora svoj ivot (p)odrediti prema zajednici. Takvim osnovnim stavom opredijelio se Platon za drutveno kao nadreeno pojedincu, koji ba kroz takvu formaciju postie ujedno i za sebe najbolje. Time postaje jasno zato je Platon uveo usporedbu dravnog poretka sa ljudskom duom. Po Platonu ljudska dua ima tri djela, pa tako i drava ima tri stalea: radnici/proizvoai odgovaraju poudnosti kao konstitutivnom djelu due; uvari, srednji stale odgovaraju sranosti, a upraviteljskom staleu/vladarima pripada razumnost. (prikaz br. 3; po Wiedmann, 2001)

Prikaz br. 3

kako je bilo tada uobiajeno prezivati se po imenu grada iz kojega se potjee. Platonov opus prvenstveno zahvaa ontologiju, gnoseologiju, estetiku, uenje o svijetu ideja, posebice o ideji dobra - kao najvioj meu njima - predestinaciju ljudske due a i mnoge druge razliite aspekte ovjekovog postojanja.
8

13

Za Platona dijalog, u pismenom obliku, metoda je izbora za izraavanja, jer, kako sam kae, takav dijalektiki put suprotstavljanja miljenja najbolji je za dokuivanje istine. (Grli, 1983.) to se dravnog ustrojstva tie, Platon je odabrao izraziti se kroz odnos izvjesne pra-Atene9 i Atlantide ijim opisom se Platon pribliava poimanju idealnog dravnog ustrojstva.10 Kroz sueljavanje (pa i ratni sukob) tih dviju drava Platon je zapravo sebi dao priliku za razradu razmiljanja11 o ovjekovoj poziciji u drutvenom ivotu, to ga je nuno vodilo u potragu za najboljim oblikom tog ivota, na elu kojeg bi imao biti takav vladar koji ima boanske atribute (mudrosti, kreposti, uvida) i stoga je nadreen svakom zakonu; za dravu i njene itelje najbolje je ako zakoni i ne postoje, a postoji bratstvo i zajednitvo. Vremenom, Platon je varirao svoju osnovnu misao.12 Tako se, prema Platonovoj predodbi o karakteristikama ljudi i njihovom dometu, i raa njegova ideja da je nekada postojala savrena ljudska zajednica, u kojem kontekstu je nevano je li to pra-Atena ili Atlantida i do koje mjere to ima oslonac na ionako davnim, stvarnim povijesnim dogaajima. Mnogi su, meutim, Platona doivjeli kao faktografa koji nam prenosi povijesne injenice, i krenuli su tim putem ka lociranju, u more potonule Atlantide; ona u trenutku Platonovog ivota vie nije mogua, iz ega potom slijedi Platonov predloak onog najboljeg, koje u tom vremenu moda ipak jest mogue.13 Kasnije je sam i od te opcije odustao kao neostvarive, te je preao na pisanje djela "Zakoni", to je bila revizija i dopuna "Drave", a s kojom, svojoj prvobitnoj zamisli, poveava vjerojatnost ostvarivosti.14 U narednim prikazima (prikaz br. 4, 5 i 6; po Kuko, 2001) iskazana je poetna Platonova ideja dravnog poretka i njezina kasnija transformacija (Kuko,2001)

koja je u povijesnom kontekstu, mogue, postojala 9000 godina prije Atene u kojoj ivi Platon. Neke interpretacije Platona govore u prilog njegovog opisa pra-Atene kao idealne. 11 kao to uostalom to isto u naem vremenu masovno ine SF pisci, od kojih su mnogi i znanstvenici nekog odreenog ueg podruja ili iroko obrazovani intelektualci, koji svi, iz razliitih razloga, odabiru science fiction prikaze svojih, kako futuristikih tako i povijesno - razvojnih vienja; zahvaljujui toj formi izbjegli su analizu i dokazivanje tih svojih vienja, a zaudno je do koje mjere se u nekom znanstvenom ili spoznajnom kontekstu (i najee u nekom drugom vremenu) ta ista vienja potvruju kao zbiljnost; dovoljno je sjetiti se npr. Julesa Vernea, iz ijih je fantastikih romana praktiki sve od periskopa do podmornice postalo ovjekovom istinom. 12 Varijacije su proizale iz osobnog iskustva u namjeri kreacije svojih ideja u praksi; tri puta je putovao u Siracusu na Siciliji, tamonjim vladarima redom, Dioniziju Starijem i dva puta Dioniziju Mlaem, nadajui se mogunosti provedbe svojih ideja o ustrojstvu drave kod njih u praksi. Po predaji s prvim je vladarom proao tako, da je baen u roblje (a mogao je biti i ubijen jer nije podravao vladarevu tiraniju) a kasnije ga je otkupio njegov uenik Aniker iz Kirene , a s drugim - takoer je baen u tamnicu (jer je vie hvalio Diona, zeta Dionizija Starijeg, nego samog vladara); njegov trei posjet Siracusi nije zavrio tako neprijateljski kao ranije, no svoje ideje niti tada nije proveo. Hvaljeni Dion je preuzeo vlast, a nedugo zatim biva ubijen, a Platon se vratio u Atenu. 13 Zasebni predmet istraivanja mogla bi biti pretpostavljena organizacija ivota na Atlantidi, kao utopijskoj zajednici kojom se i Platon bavio u svojim dijalozima "Timej" i "Kritija"; kao prezentaciju Platonove utopijske misli za ovaj rad odabrao sam njegovo djelo "Drava". 14 Danas se i "Drava" i "Zakoni" smatraju neostvarivim tj. utopijskim.
10

14

Prikaz br. 4

15

Prikaz br. 5

16

Prikaz br. 6 Ovaj prikaz donosi Platonovo stupnjevanje teine uspostave novog dravnog reima na temelju lakoe ruenja starog (npr. tiraniju je najlake ruiti i td.)

17

Aristotel (384.- 322.) kao Platonov uenik bio je pod znatnim njegovim utjecajem sve dok se nije dramatino odvojio, rekavi da mu je Platon drag, ali mu je draa istina; danas, gotovo sve znanosti svoje temelje pronalaze u njemu. Osniva je nove, peripatetike kole.15 U povijesti filozofije kada se spominje Filozof misli se na Aristotela. (Bonjak, 1993.) Aristotel poima odreenje optimalnog dravnog poretka ne kao najbolji poredak, ve kao traganje za najboljim nainom ivota. (Kuko, 2001.) To je ono to se u konanici za Aristotela sigurno moe rei; ova njegova tenja u itavom njegovom ivotnom opusu kontinuirano ga prati, iako ju na razliite naine izraava. Neki smatraju da je to vidljivo kod Aristotela po fazama to je tzv. genetsko tumaenje, po kojem je on najprije Platonov sljedbenik, a tek kasnije zreli, svoj osobni,16 za razliku od sustavno-tradicionalnog tumaenja, koje predmjeva cjeloviti i koherentni Aristotelov sustav razmiljanja i koji je sadran u Corpus Aristotelicum. Nesumnjivo je da je ovjek za Aristotela Zoon Politikon (Aristotel, 1988.; 1253b 5-10) tj. politiko bie jer na svaki nain pripada dravi.17 Tako se Aristotelova "Politika" i prema svom nastanku i prema svojoj strukturi dijeli na tri djela: a) podjelu dravnih poredaka koju Aristotel bazira izvorno na Platonovom "Dravniku" (III knjiga) b) Aristotel opisuje optimalnu dravu, takoer temeljenu na Platonu (VII i VIII knjiga) c) samostalna cjelina kojom Aristotel uvodi empirijska istraivanja (IV, V i VI knjiga) Smatra se ak da je Aristotel napisao 52 ustava, od kojih je sauvan samo jedan, atenski. U potrazi za konkretnim rjeenjima, bazirano na promatranju, Aristotel je izradio stratifikaciju drutva na est stalea, (Aristotel: 1988.; 1328b 1329a) od kojih su neki sa privilegijama a drugi bez njih, no svi bi imali biti politiki zadovoljeni.18 (prikaz br. 7) Staleka podjela drutva po Aristotelu (Politika, 1328b 1329a)

1. Ratnici 2. Imunici 3. Sveenstvo

privilegirani stalei svi moraju nai svoje politiko zadovoljenje

1. Ratari 2. Obrtnici 3. Nadniari

podreeni stalei Prikaz br. 7

Ipak, mnoge sumnje u znaenje onog to je od Aristotela ostalo zabiljeeno stigle su do naih dana: nejasna interpretabilnost dolazi, ne samo od moguih leksikih zabuna ( zbog sinonima i homonima, pri prijevodu i dr.) ili razlika u sadrajnom shvaanju pojedinih pojmova i situacija izmeu Platona i Aristotela, ve naroito zbog kontradikcija koje donosi sam Aristotel, dijelom poimajui najbolju
15 16

Bile su to rasprave uz etnju po gaju u Liceju. tj. platonistiki idealizam usmjerava prema empirijskim istraivanjima. 17 tj. pojedinac pripada porodici, koja pripada seoskoj zajednici, a ova pak dravi. (Bonjak, 1993.) 18 jer postoje robovi koji su to po zakonu i oni koji su po svojoj prirodi robovi (Bonjak, 1993.)

18

moguu dravu tek teoretski a drugim, sasvim odvojenim djelom poima dravu praktiki, a analitiki varirajui mogunosti unutar toga.19 Apsolutno najbolji dravni poredak Aristotelu je iskljuivo od teorijskog znaenja. Kada je rije o implementaciji u stvarnost, sam Aristotel je posve protuslovan: apsolutno najbolji mu je poredak kraljevstvo (basileia), ali i svekraljevstvo (panbasileia), no i potpuna suprotnost tome tj. aristokracija. (Kuko, 2001.) Iz naprijed navedenog ve je uoeno viestruko protuslovlje Aristotel povremeno uope ne odvaja strogo teorijsko od praktinog, a i u samom teorijskom djelu istovremeno nudi vie razliitih, pa ak i kontradiktornih moguih rjeenja. Meutim, mogue je slijediti njegovu logiku, pratei ga od kraljevstva pa i svekraljevstva (gdje kralj vlada svime i iskljuivo po svojoj volji kao, najboanskijoj), dakle, najboljeg poretka, pa sve do aristokracije, koju takoer poima dvoznano: kao vladavinu najboljih ali i kao najbolji dravni poredak. (Kuko, 2001.) to se tie praktikih rjeenja relativno najboljeg dravnog poretka, Aristotel nam daje dvije opcije i to: prosjeno najbolji poredak i najbolji poredak u danim okolnostima. Prva ima biti najbolja za veinu ljudi, emu odgovara osrednjost, iz ega Aristotel izvodi da je nosiv za vlast upravo srednji stale, (a koji je i najbrojniji) i tom dravom srednjeg stalea izravno mijenja Platonov trei poredak, tj. poredak zakonite demokracije - smatrajui da je demokracija nuno izopaen, nezakoniti poredak.20 Tu dravu srednjeg stalea Aristotel naziva "politea"21 dok ju u "Nikomahovoj etici" zove timokracijom (na osnovu gr. pojma timema = census). Platonu pak, timokracija znai vladavinu astoljubivih (od gr. thymos = ast), to je iskazano u prikazu br. 8; (po Kuko, 2001)

Prikaz br. 8
19

Postoji ak i to da za Aristotelovo krucijalno djelo "Politika" nema jednoznanog stava je li to jedinstvena rasprava ili je zbir razliitih, pa i meusobno suprotstavljenih teza, koje je Aristotel dijalektiki istraivao u dijalokom postupku sa svojim uenicima (budui da sadri mnoge protuslovne postavke, za koje se pretpostavlja da su bile tek natuknice za njegova predavanja). 20 "On je (Platon) najme sudio kako od svih poredaka to su valjani .. najgora je puka vladavina, koja je opet od najgorih najbolja. Mi pak u cijelosti kaemo da su sve one izopaene." (Aristotel, 1988.; 1289b) 21 ali ju smatra i ustavnom vladavinom, pa ak i (ono to do kraja zbunjuje) mjeavinom vladavine manjine i puke vlasti tj. mjeavinom oligarhije i demokracije (ranije oznaenim kao dva izopaena poretka). (Kuko, 2001.)

19

Druga opcija do kraja relativizira idealno, rukovodei se okolnostima u pojedinom polisu: najbolji je onaj poredak koji je u trenutku najjai, pa ma koju poziciju imao u idealnom predloku. Iz toga proizlazi da se i najgori drutveni ustroj u datim okolnostima moe smatrati najboljim. Aristotel, meutim, ne imenuje najbolji poredak u danim okolnostima, ve to naziva svojim istraivanjem. (prikaz br. 9; po Wiedmann, 2001)

Prikaz br. 9 Aurelije Augustin (354. 436.) po roenju afrikanac (Alir), po majci katolik, zarana nadahnut Ciceronovim djelima kasnije je ostvario svoj ivotni ideal kao profesor retorike u Italiji. Preko mahinejaca i novoakademskih skeptiara zadrao se sa svojom misli konano u kranstvu, te je zareen, a postao je i biskup 395. godine. Pisao je mnogo, a njegovo kapitalno djelo " De Civitate Dei" izloeno u 22. knjige22 ujedno je predmetno za temu utopije. Augustinova je osnovna preokupacija bila ustanoviti kako se razvija povijest i to ovjek iz svoje perspektive moe uiniti za svoje osobno spasenje. Doao je do spoznaje da se u svijetu stalno bore dva pola; dobro i zlo, boje i vraje, sveto i ljudsko. Cjelokupna ljudska povijest, po Augustinu iscrpljuje se upravo u toj borbi u kojoj sudjeluju dvije, vie metafizike nego realno-materijalne drave:23 Boja drava (Civitas Dei) 24 i Zemaljska drava (Civitas terrena).25 Njihova svojstva su suprotna, upravo kao to im je i karakter dijametralno oprean. U Zemaljskoj dravi caruje sotona, tjelesno uivanje ali i bol i patnja, tu se robuje prirodi, boravi se u mraku i tmini, daleko od Boga; ivi se u grijehu. "U Zemaljskoj dravi postoji bijeda ratova, pa makar bili oni i pravedni" (Bonjak, 1993., str. 462)

22 23

koje je pisao od 413. do 426. godine. Augustin definira dravu kao zajednicu umom obdarenih bia. 24 jo nazivana i nebeska drava (Civitas coelestis) 25 jo nazivana i sotonina drava (Civitas diaboli)

20

Bojom dravom vladaju duh, ljubav i vjeni mir;26 njoj pripada nebesko blaenstvo, postoji vjenost i nepromjenjivost Boje volje. Pripadnici Nebeske drave ne tee za vlau, oni ive u uzvienom osjeaju zajednice s Bogom. Nebesku dravu i Zemaljsku dravu pokreu razliite vrste ljubavi: Zemaljska, po ljubavi prema sebi koja se uzdie sve do prezira prema Bogu, i Nebeska, po ljubavi prema Bogu koja se uzdie do prezira sebe. Za Augustina nema dvojbe tko e koga nadvladati u povijesnoj bitci. Dobro je besmrtno i pobjeda mora biti Boja, a Civitas diaboli e zauvijek propasti. (prikaz br. 10; po Wiedmann, 2001)

Prikaz br. 10 Postavlja se, meutim, pitanje kolika je stvarna odvojivost ovih dviju suprotstavljenih drava i u kojoj je mjeri Boja drava transcendentna. Iako Augustin izrijekom naglaava da je vjeni mir mogu samo u Bojoj dravi (XIX knjiga) i predvia eshatoloki kraj ovog svijeta, (XX knjiga) u velikom poaru, koja predodba je preuzeta iz Biblije (Petrovo pismo 3, 3-13), on vidi vanu ulogu Crkve, kao institucije, ak i ovdje na Zemlji; osim to je ona voditeljica prema carstvu Bojem (Augustin

26

"Vjeni mir moe se postii samo u Bojoj dravi." (Bonjak, 1993., str. 462)

21

naglaava da to jo uvijek nije Crkva sama),27 ona moe uspostavljati diplomatske odnose sa svjetovnom dravom (neto nalik konkordatu), jer je Crkva objektivizacija Bojeg carstva na Zemlji. Stoga bi ona morala biti nadreena dravi po pitanju religije i morala, a ovosvijetovne stvari Crkva naelno podvrgava zahtjevima drave. U drugim Augustinovim spisima, kao npr. "Ispovijesti" i nekim pismima, on izraava elju da se papinska i carska vlast poveu u harmonian sustav, kako bi obje sluile jednom te istom vrhovnom kranskom idealu. A Augustin svojim djelom ini misaoni vrhunac patristike; on je osniva starokranske teocentike metafizike. (Bonjak, 1993.) Iako je pojam da tek poslije ivota dolazi (za neke) kraljevstvo Boje u sutini izraz kranstva, ovakvo Augustinovo vienje zaista bi bila novina utopijske misli, jer je Augustin prvi izvorno zamislio i osmislio dravni ustroj u onostranom da je i on sam ustrajao na ovoj svojoj tezi. No, on je od nje, mogue zbog politike ili neke druge pragme, u znatnoj mjeri reterirao i ostavio ju upitnom i otvorenom, to nije bila smetnja da on sam ostane zapamen kao Sveti Augustin. Toma Akvinski (1224. 1274.) bio je uenik Alberta Velikog.28 Kao najznaajniji skolastiar i sistematiar srednjega vijeka poznat je i po tome to je u kransku filozofiju uveo aristotelizam.29 Zbog iznimnih zasluga za Crkvu 1323. proglaen je svetim. Meu mnogobrojnim radovima u kojima T. Akvinski obuhvaa najraznorodnije teme, poput pitanja due, Boga, spoznaje, udorednosti itd. istaknuto mjesto ini "O vladanju knezova" (De regimine principum) u kojem Toma Akvinski odreuje i opisuje dunosti vladara i uvijete sretnog vladanja. U svojim filozofskim stavovima vezanih za dravu, Akvinski je pod snanim utjecajem Aristotela, to je vidljivo ve i po njegovom stavu kojim smatra, ne samo da ovjek po prirodi tei ivjeti u zajednici ve da se taj drutveni ivot temelji na osnovnim postulatima ljudskog uma. Temelj drutva, po Akvinskome, nije pojedinac, nego obitelj, seoske jedinice i gradovi; svrha zajednice je u tome, da ljudi jedni drugima pomau te da to koristi pojedincu i drutvenoj cjelini. No, Toma Akvinski uvia da interesi jedinke i drutvene cjeline esto nisu isti pa ak niti slini. Zato smatra da mora postojati institucija koja te interese ujedinjuje, a po njemu to je vlada, iji cilj mora biti mir i sloga naroda. Vlada pak, ovisi o slozi unutar nje same, iz ega Toma Akvinski dalje zakljuuje da je najbolje ako vlada samo jedan ovjek; to je, dakle, monarhija. Ako je pak vlast pojedinca, monarha ili kralja, najbolja, onda je loa, tiranska vlast, najgora. Tu logiku vrijednosti vlasti Toma Akvinski slijedi i dalje, sa prijelaznim oblicima. (prikaz br. 11) DRAVNI POREDAK

NAJBOLJI 1. KRALJEVSTVO 2. ARISTOKRACIJA 3. POLITEIA

NAJGORI 1. TIRANIJA 2. OLIGARHIJA 3. DEMOKRACIJA

Prikaz br. 11
27 28

Crkva za Augustina predstavlja izraz Boje volje i mimo nje ne postoji spas za ljudsku duu. iznimnog mislioca i filozofa, koji je zbog svoje uenosti nazvan jo i "doctor univresalis" 29 J. Gaarder u svojoj poznatoj knjizi "Sofijin svijet" kae da je Toma Akvinski "pokrstio" Aristotela.

22

Naelno govorei, ako je vlast dobra, dobro je da se ona nalazi u jednoj ruci, a ako je ona loa, najbolje je da je raspodijeljena na mnoge ruke. (Makanec, 1943.) Iako je tiranija kod Akvinskog oznaena kao najgori poredak, njegovi podanici moraju ozbiljno razmisliti ele li se uputati u ruenje tiranina, jer, ako ne uspiju, izlau se jo veoj njegovoj okrutnosti. Ako pak uspiju u tome, Toma Akvinski smatra da se tiranina ne smije ubiti; to bi moda bilo dozvoljeno po ljudskim zakonima ali ne i po Bojim, a Boji su uvijek nadreeni ljudskim jer su vjeni i univerzalni. Drava mora teiti da osigura svojim graanima krepostan i sretan ivot, a oni e svoj vrhunac postii u blaenstvu s Bogom. To je ne samo Zemaljska, nego ujedno i nadzemaljska svrha drave. Toma Akvinski takvim temeljnim kranskim nazorima zatvara krug Crkva Drava, zbog ega ga od 1879. smatraju slubenim katolikim crkvenim filozofom. IVAN POLIKARP SEVERITAN (1472. 1530.) humanist, izdava djela klasinih pisaca i mislilaca, uitelj, predava filozofije, gramatike i jezikoslovlja, ovjenani pjesnik,30 teolog, dominikanac i prvi hrvatski politiki teoretiar; roeni ibenanin to su samo neke od karakteristike ovoga vrlo plodnoga stvaraoca na prijelazu s XV. na XVI. st. Rodio se u siromanoj obitelji, no uspio se kolovati u Italiji, gdje je naao svog mecenu. Vie puta se vraao i odlazio iz domovine za koju je bio jako vezan. Iz njegovog bogatog opusa za ovaj rad najzanimljivije mi je djelo "Monoregija", u kojem opisuje kako on vidi sretnu dravnu zajednicu. To je zbirka praktinih savjeta jednom vladaru kakav bi trebao biti, mozaik intelektualnih i moralnih vrlina koje bi morao posjedovati. Sam autor navodi da je cilj ove knjige ukazati kakve su osobine vladara, kakva je dobro ureena vlast i drava kako se valja skrbiti za nju. (Polikarp, 1998.) Ivan Polikarp Severitan prikazuje idealnog vladara, jer je svjestan da takvog kakvog bi on htio nema. Naslov "Monoregija" dolazi od rijei Monarchia. Ovim neuobiajenim naslovom31 se prikriva pravo znaenje knjige i njen sadraj. Monoregija je prvi put izdana 1522. godine, a djelo je podijeljeno u etiri knjige: 1. O osobinama vladara 2. O osobinama dobro ureene drave 3. O tome kako bi trebao izgledati dobro ureeni grad 4. O onome to bi vladar trebao znati ako i kada se drava nae u ratu Autor opisuje dravu shvaenu kao monarhiju, u kojoj vlada monarh, bez obzira je li to kralj, car, knez, vojvoda itd.; Smatra da je bolja nasljedna monarhija od izborne. Cijela prva i glavnina druge knjige (iako se to ne bi reklo po njenom naslovu) raspravljaju o tome kakav bi vladar trebao biti. Prema Ivanu Severitanu vladar ima biti: bogobojazan, ponizan, poboan, edan, suzdrljiv, umjeren, oprezan, hrabar, mudar i staloen. Mora biti uen i voljeti uenost. Mora ga krasiti ovjenost i pravednost. To je ujedno i zalog da drava prosperira. Ipak, svjestan da do sada svijet nije vidio pojedinca koji bi nosio sve ove osobine, te kako bi se lako moglo dogoditi da vladar nametne samovolju te tako donosi loe odluke, autor predlae da se pri najvanijim odluivanjima vladar mora konzultirati sa savjetnicima, dvorjanima i skuptinom, ime bi se opasnosti pogreaka izbjegle. Zatim, autor opisuje ustroj grada, koji bi morao imati gradskog sveenika, lijenika, suca i uitelja djece. Najbolji oblik grada, u smislu njegove branjivosti, jest viekraka zvijezda, tako da se svaki dio grada moe braniti s nekoliko razliitih pozicija. Odnos prema pitanju vlasnitva je kod I. S. Polikarpa specifian, u odnosu na ustaljene naine miljenja; on smatra da imovina ne smije biti zajednika, ve drava mora imati svoja polja i njive.
30

Nagraen je lovorovim vijencem 1490. i 1491. godine na Rimskoj knjievnoj akademiji; naalost, pjesme za koje je nagraen su izgubljene. 31 I. Polikarp je esto svojim djelima davao duga imena, u kojima se poigravao sa latinskim izrazima.

23

Ovaj stav bitno se razlikuje od stavova Polikarpovih autoriteta, prije svega Platona, Aristotela i Tome Akvinskog. Posebnu panju autor posveuje odnosu izmeu mukaraca i ena jer, po njemu, razumijevanje i prihvaanje meusobnih razlika je temelj za postizanje sretne ljudske zajednice.32

Thomas More (1478. 1535.) roen je u Londonu; kao oxsfordski ak postao je ugledni advokat a potom i predstavnik graanskog i trgovakog stalea u Parlamentu te konano 1529.g. i lord-kancelar. Zbog sukoba s Henrikom VIII, koji je postavio zahtjev da mu se prizna razvod od Katarine Argonske, kako bi mogao oeniti Anu Boleyn, Thomas More, kojem je bilo u ingerenciji da to potvrdi, a to on odbija, 1532. godine podnosi ostavku. Stoga Henrik VIII oduzima Papi primat, te sebe proglaava poglavarom Crkve, kako bi proveo svoj naum, a Thomasa Mora optuuje za veleizdaju. Sud Thomasu Moreu dosuuje smrtnu kaznu.33 etiri stotine godina nakon pogubljenja, kao visoko moralnu i idealima odanu rtvu okrutnog sustava Crkva rehabilitira Thomasa Morea i proglaava ga svetim. Thomas More je i za fenomen utopije povijesno ime, upravo po tome to je kreirao i u svoje najpoznatije djelo, pa i u sam njegov naslov, uveo pojam utopije. Opisujui nepoznati otok, nazvan Utopija, na kojem vlada najbolji mogui drutveni poredak, a koji rezultira opom sreom njenih stanovnika, sasvim sigurna je namjera autora, da englesko drutvo tadanjeg vremena podvrgne izvjesnoj kritici. Za to je bila potrebna velika graanska hrabrost, jer su se u ovom djelu, kao kritizirani prepoznali mnogi uglednici, koji su u tom asu drali istaknute i vane poloaje u politikoj hijerarhiji. T. More progovorio je i o ulozi drutvenih klasa u cjelini, za koje je predvidio drugu i drugaiju ulogu za zajednicu, nego to su te klase do tada imale. Thomas More zamilja: otok Utopija ima 54 grada, od kojih je glavni i najvei Amaurot.34 Drutveni poredak na otoku Utopiji temelji se na pojedincu, a tako je i definiran cilj utopije; njena svrha je osiguravanje sretnog ivota svim svojim lanovima. Tek grupa od trideset porodica bira sebi svake godine starjeinu filarha (sifogranta), a na elu deset filarha i njihovih porodica stoji protofilarh (tranibor). Svi filarsi (njih dvije stotine) tajnim glasanjem biraju za vladara jednog od etiri kandidata (svaka etvrtina grada nudi po jednog kandidata). Vladarska vlast traje doivotno, osim ako se ne ogrijei o zakon. Protofilarsi se biraju svake godine, ali se ne mijenjaju bezrazlono a ostali magistri (dravna uprava i inovnici) se mijenjaju svake godine. Protofilarsi imaju dunost svaka tri dana odravati sjednice sa vladarom, a tu prisustvuju po dvoje, svaki puta drugih, filarha. Zakonski je odreeno da se ne moe donijeti niti jedna vana odluka a da se o njoj ne raspravlja u skuptini filarha. Svaka rasprava izvan senata, predvieno je, kanjava se smru. Na otoku Utopija, meutim, postoje robovi; robom moe postati "onaj graanin koji je osuen na robiju ili oni koji su u nekoj tuoj zemlji osueni na smrt." (More, 1952.) Jedini posao koji se mora obavljati izvan zidina grada jest mesarski posao, jer po miljenju Utopljana to u ovjeku unitava milosre, najplemenitije osjeaje ljudske prirode; robovi iste i peru ubijene ivotinje. Predlokom ovakvog poretka uinjen je bitan pomak prema definiranju i konstruiranju posredne demokracije, uz postojanje izabrane i skuptine i vladara, a koji odlukom naroda mogu biti (i jesu bili) mijenjani, po unaprijed utvrenoj proceduri. (ovakav dravni poredak moe se prikazati kao na prikazu br. 12.
O ovoj temi - opirnije na str. 43 ovoga rada. Presuda je bila izrazito okrutna. Glasila je ovako: "Optueni se ima vratiti u tvravu, zatim od tamo, kroz londonski grad odvui u Tiburi, tamo objesiti do besvijesti, zatim, dok je jo iv da mu se odsjeku spolni organi, raspori stomak, izvadi i spali utroba. Zatim se ima rasjei na etiri djela i svaki dio istai na etiri kapije grada a glavu na londonskom mostu." Kralj je T. Morea pomilovao na samo odsijecanje glave. Kada je to uo, T. More je uzviknuo: " Neka Bog sauva moje prijatelje od ovakve milosti." (Kaucki, 1978.) 34 Ovo ime dolazi od gr. rijei amaurotus slijep, nevidljiv, to bi u prenesenom nosilo poruku da je to grad koji nitko ne vidi. T. More je gotovo uvijek kroz imena naselja ili kroz poloaj ljudi i njihove meuodnose ocrtavao ujedno i njihove karakteristike, ime je takoer davao poruke.
33 32

24

VLADAR (KONZULTIRA SE SA SKUPTINOM)

- SVI FILARSI BIRAJU VLADARA (JEDNOG OD ETIRI KANDIDATA) - SUDJELUJU U RADU SKUPTINE

PROTOFILARSI (S VLADAROM SURAUJU I I DONOSE ODLUKE)

200 FILARHA (10 FILARHA = 1 PROTOFILARH)

NAROD (30 OBITELJI = 1 FILARH) Prikaz br. 12 Tommaso Campanella (1568. 1639.) talijanski dominikanac, u mladosti je bio izuzetno cijenjeni govornik,35 to mu je donijelo i mnoge ljubomorne neprijatelje, posebice pripadnike iz reda Jezuita. Vjerujui u astroloki utjecaj na ljude predvidio je propast panjolske vladavine u njegovoj domovini; u tome je i sam sudjelovao, a zbog svog djelovanja je bio i zatvaran; zatvorila ga je i rimska Inkvizicija na tri godine. Campanellino najpoznatije djelo "Grad Sunca", u kojem on obrazlae kako izgleda najbolja drutvena zajednica, tek je dio opeg djela "Philosophia realis". Grad Sunca nije niti republika niti monarhija. (Campanella, 1964.) Ipak, hijerarhija u ovom utopijskom djelu sasvim je jasno definirana. Takoer je do u tanine odreena nadlenost pojedinih dijelova vladajuih struktura. Vlast je podijeljena na slijedee sastavnice: Vrhovni vladar je Hoh, to znai Sunce; vrhovni je sveenik, koji ima ulogu slinu Papinoj. Njegovo znanje je moralo biti sakupljeno znanje svih stanovnika sunevog grada; morao je poznavati cjelokupnu povijest, matematiku, fiziku, medicinu, kulture svih naroda, astronomiju i sve mehanike vjetine. On vlada uz pomo tri suvladara, od kojih svaki ima svoj djelokrug rada i svoje nadlenosti: - suvladar Mo, brine za vojne vjetine i pitanja vezna uz odravanje rata i postizanje mira, upravlja vojnicima i njihovim snabdijevanjem, upravlja atletama; takoer postoje komandanti konjice i pjeadije te inenjera i stratega. - suvladar Mudrost, u ijoj su nadlenosti slobodne vjetine, zanati i sve nauke; brine se o kolama i inovnicima. Postoji onoliko inovnika koliko i razliitih nauka, a po njima dobivaju i svoja imena.

Poznato je da je sudjelovao u raspravama (koje su se esto vodile u srednjovjekovnim kolama) poput: je li Adam (kao prvi ovjek) imao pupak, postoji li u raju izmet ili to se kod pijanca prvo javlja: potreba ili elja za piem?

35

25

Tko postoji inovnik astrolog, kozmograf, aritmetiar, geometar, fiziolog, lijenik, logiar, moralist, politiar, retor i mnogi drugi. Za svaku od ovih nauka - predmeta postoje po etiri predavaa. - suvladar Ljubav, koja skrbi oko raanja i oko muko enskih odnosa, odreuje tko s kim i kada (vezano uz astroloka mjerenja) smije stvarati potomstvo; brine o prehrani i odjei, Ova trojica vladara, zajedno sa metafiziarem (Hohom) raspravljaju o vanim pitanjima i upravljaju zajednicom. Svakog pojedinog od mnotva inovnika koji postoje u Gradu Sunca bira narod, i to javno, u skuptini gdje se, putem predstavnika iz pojedinih grana znanosti ili vrlina, (postoje inovnici pojedinih vrlina poput: ednosti, istine, zahvalnosti, dareljivosti, trezvenosti i dr.) odluuje tko je najbolji za pojedinu funkciju. I samo Sunce tj. vrhovni vladar Hoh takoer se bira. Na toj poziciji se uvijek bira najpametnija osoba u zajednici, a koja ne moe imati manje od 36 godina. Nikada se ne dogaa da smijenjeni vladar ne bi htio predati svoj poloaj, jer ako postoji netko mudriji od njega sasvim je jasno da e on bolje voditi zajednicu. Sveeniki stale, koji takoer pripada inovnicima, brine se o istoi savjesti graana. Sudski postupci se vode pred majstorom njihove struke. Ne postoji zatvor, a smrtna kazna se izrie rijetko i izvrava ju narod, kamenovanjem. Tommaso Campanella je zamislio oblik idealne drutvene zajednice koji je bio poticaj za mnoge autore, bilo da tu ideju dodatno razrade ili ju pak sasvim ospore. Drutveni sustav to ga je izrazio T. Campanella moe se prikazati kao u prikazu br. 13.

HOH

(Sunce, Metafiziar, vrhovni vladar)

MO

MUDROST

LJUBAV

INOVNICI (za svaku nauku i vrlinu po jedan inovnik)

NAROD Prikaz br. 13

26

Frane Petri36 (1529. 1597.) po roenju je sa Cresa; jedan je od najpoznatijih renesansnih mislilaca i filozofa s podruja Hrvatske. kolovao se i dugo ivio u Italiji. U svojoj je mladosti prouavao Aristotela; tada je napisao (sa samo 22. godine) i svoje poznato djelo "Sretan grad" to je njegovo nosivo ostvarenje s podruja socijalnih ideja. Inspiriran neoplatonizmom, kasnije je postao Aristotelov otar kritiar; autor je mnogih znaajnih djela s podruja filozofije. "Sretan grad" po svojim nosivim idejama uglavnom podsjea na Aristotelovu "Politiku". Frane Petri pismeno se obraa talijanskom predstavniku vlasti u gradu Cresu (Vigeriu Dalma Rovere) i opisuje mu kako vidi idealni ivot svoga grada koji " napokon moe piti nebeske vode koje se slijevaju u njegove vrutke." (Petri, 1996.) Petri, meutim predvia da i u optimalnim uvjetima nee svi njegovi sugraani moi piti s tog "izvora ivota", koji bi donio blagoslov na ovaj svijet; nee to moi stoga to drutvena stratifikacija mora biti neumoljiva, jer ".. neki e raditi, a drugi e uivati blagodati tueg rada." (Petri, 1996.) Zato autor predlae da njegov grad, kako bi dobro funkcionirao, ima tri "gornja" stalea: vojnike, dravnu upravu i sveenike. Oni e biti potpuno povlateni dio populacije, koji (simboliki) ima pristup vrutcima nebeske vode - koja ivot znai, a ujedno oznaava i Boju dobrotu; oni su ti koji vode grad prema svijetloj budunosti, Njihove potrebe zadovoljavati e tri "donja", podreena stalea: trgovci, zanatlije i seljaci. Zbog toga to cijeli svoj ivot troe na preivljavanje i borbu za sutranji dan "oni ne mogu stei svojstva vrline, koja je posljednji korak do postizanja blaenstva." Ovakav sistem drutvene stratifikacije moe se prikazati kao u prikazu br. 14. "Sretan grad" po Petriu POVLATENI STALEI

1. SVEENICI 2. DRAVNA UPRAVA (RUKOVODSTVO)

3. VOJNICI --------------------------------------------------------------------------------------------------------------1. TRGOVCI PODREENI STALEI 2. ZANATLIJE 3. SELJACI Prikaz br. 14

Henry de Saint-Simon (1760. 1825.) poznat je kao uitelj A. Comtea i kao osoba koja je Comteu usadila klicu promiljanja koja su kasnije dovela do osamostaljivanja sociologije kao moderne znanosti. Uz ovaj posredni znaaja H. Saint-Simon ima i izravni znaaj za sociologiju, jer se, izmeu ostalog, bavio i idejom drutvenog progresa, a posebice vienjem mogueg budueg drutva, u kojem bi mogla ieznuti " eksploatacija ovjeka po ovjeku." (Fiamengo, 1987.) Za uspjeh tog novog
Postoji vie razliitih verzija njegovog imena (latinska, hrvatska i talijanska): Franjo, Franciscus, Francesco, Petrus, Petris, Petrizius, Petrievi
36

27

"projekta" potrebno je, po Saint-Simonu, reorganizirati drutveni sistem; on nije zastupao revolucionarne metode, no i u njima je vidio mogui nain i model da se spomenuta preobrazba drutva ostvari. Drutvo Saint-Simon definira kao jedinstvo ljudi, u kome se oni posveuju zajednikim ciljevima: takva bi drutva tek trebala nastati, jer i sam autor primjeuje da se postojei drutveni ustroj slui tlaenjem radnike klase od strane svjetovnog i crkvenog plemstva - klase neradnika i parazita kako Saint-Simon naziva plemie i teologe. Drutvo kojem se Saint-Simon nada vrednovalo bi svoje graane prema radu (to kod njega postaje i metafizika vrednota), a ne vie prema privilegijama koje se dobivaju na esto neastan nain i/ili zbog svog poloaja. Po Saint-Simonu baza itavog drutva je materijalna produkcija, podjela rada i vlasnitvo. (Fiamengo, 1987.) Sredstva koja e donijeti ljudima sreu su "nauka, umjetnost, obrt i industrija." Oni koji sudjeluju u procesu proizvodnje ovih dobara morali bi biti i najvie cijenjeni, jer njihov rad je izvor njihovih vrlina i korisnosti za zajednicu. Zato bi trebalo, preporua Henry de Saint-Simon, da politiku vlast preuzme proizvodna drutvena klasa tj. proizvoai; to je temelj novog socijalistikog poretka. Oni pak koji rade dravne poslove - dakle uprava, a koju tvore izabrani proizvoai - trebali bi raditi besplatno tj. bez ikakve naknade. Novo drutvo, po Saint-Simonu ukinuti e eksploataciju i ostvariti e socijalne slobode; iako je Saint-Simon bio teoretiar socijalistikog drutva, nije se zalagao za potpuno ukidanje klasa, a takoer nije inzistirao na ukidanju privatnog vlasnitva, a to su bitne karakteristike socijalistikog drutva koje eli svoj povijesni put zavriti u komunizmu. Henry de Saint-Simon pokazao se socijalnim misliocem koji je u svome vremenu promiljao i borio se za drutvo koje e moi pruiti novu snagu naratajima koji dolaze. Robert Owen (1771. 1858.) bi je engleski poduzetnik, koji je svojim ulaganjem i uspjenim poslovnim duhom pokrenuo itav niz promjena u ekonomskoj i pravnoj svijesti drutva svoga doba. U mnogobrojnim svojim firmama, tvornicama, naseljima i agrarnim zajednicama donio je prvu zabranu zapoljavanja djece mlae od 10 godina, smanjio je broj radnih sati po danu sa 14 na 11,45 pa zatim i na 10,30 sati; po prvi put u povijesti omoguio je otvaranje jaslica za djecu do 3 godine i vrtie za djecu od 3 do 6 godina. U vrijeme najvee krize i financijske neizvjesnosti odrao je isplatu nadnica svim svojim zaposlenicima. Svi ovi njegovi uspjesi bili bi moda tek povijesna, ekonomska ili pravna zanimljivost da Roberta Owena je na ovakve postupke navodila ideja kako se moe, ak i svojim osobnim primjerom, pokazati da je novi, bolji i sretniji svijet za cijelu ljudsku zajednicu ipak mogu. Ovaj "veliki filantrop" (Owen, 1980.) zamislio je "novi moralni svijet" kao "drutvo u kojem nema lai, siromatva, neovjenosti, bijede, ropstva, i podinjenosti." (Owen, 1980.) Svoj "veliki plan" R. Owen izrazio je u mnogobrojnim kratkim esejima i lancima te predavanjima i govorima koje je odravao pred poslovnim partnerima, svojim radnicima, pa i politikim (ne)istomiljenicima. Analizirajui svoju praksu i rezultate Owen je doao do zakljuka da bi se organizacija drutva mogla jo vie poboljati, sa krajnjim ciljem "zajednice savrene jednakosti, sveklasnog drutva u kojem postoji potpuni klasni mir" Autor smatra da se to moe postii irenjem mrea izoliranih komunistikih otoka (opina, tvornikih naselja, agrarnih zajednica, trnica). Da bi taj njegov naum uspio morao se, prema vlastitim rijeima, boriti sa kapitalistikim sistemom i zaostalou radnikog mentaliteta, a kao svoje najvee neprijatelje oznaio je privatno vlasnitvo, religiju i buroaski oblik braka. U novom, pravednom drutvenom sistemu postoji novi drutveni poredak kojeg je R. Owen zamislio i izloio u svojim radovima. On se temelji na podjeli graana po dobi i ivotnom iskustvu. Tako postoji osam kategorija, od kojih svaka ima svoju drutvenu ulogu i funkciju:

28

od roenja do pete godine prva ivotna iskustva, upoznavanje svijeta od pete do desete godine vjebanje zanimanja od trajne koristi od desete do petnaeste godine upoznavanje naela proizvodnje, rada u kui, vrtu i radionici od petnaeste do dvadesete godine formiranje osoba kao mukaraca i ena superiornih po fizikim, intelektualnim i moralnim kvalitetama 5. od dvadesete do dvadeset pete godine formiranje najvie klase u proizvodnji i obrazovanju 6. od dvadeset pete do tridesete godine rad na ouvanju i raspodjeli dobara, nadgledanje razvoj zajednice 7. od tridesete do etrdesete godine upravljanje unutarnjim poslovima 8. od etrdesete do ezdesete godine upravljanje vanjskim poslovima (komunikacija sa drugim zajednicama) Owen novoj zajednici u nastanku slubeno daje i ime: "Nova harmonija zajednice jednakosti". U njoj zakonodavna vlast nalazi se u skuptini, sastavljenoj od graana starijih od 21. godine. Izvrnu vlast ini vijee koje sainjavaju sekretar, blagajnik i komesar; njih bira skuptina. Ova zajednica podijeljena je na est dijelova: poljoprivredni, manufakturni i mehaniki, knjievni, znanstveni i obrazovni, odjel kune ekonomije, ope ekonomije i trgovine. Svaki odjel dalje je podijeljen na djelatnosti od kojih svaka ima svog upravitelja i glavnog upravitelja. Unutarnjim poslovima upravlja generalni savjet, sastavljen od lanova u dobi od 30 do 40 godina, a svakim okrugom rukovodi komitet. Ako bi se dogodilo da generalni savjet iz bilo kojeg razloga donese neki zakon koji nije u skladu sa ljudskom prirodom, sastaje se opa skuptina, u ijem radu sudjeluju sve osobe u dobi od 10 do 30 godina starosti, kako bi mirno i strpljivo ispitali postupke i zakljuke generalnog savjeta. Svaki lan ove hijerarhije moe, ako eli, podnijeti ostavku. Glavni cilj zajednice uvijek ima biti pruanje najboljeg fizikog, moralnog i umnog obrazovanja svih svojih lanova, tj. zadatak drave je da potpuno odgoji graanina. Owen izrijekom kae: "Jednom rijeju na cilj je srea." "Racionalna vlada brinuti e se samo za sreu podanika. Ona e prouavati ljudsku prirodu, istraiti e zakone njenog ustrojstva i njenog postojanja od roenja pa do smrti, zatim sve ono to je potrebno za sreu tako formiranog bia i koja su najbolja sredstva da se to postigne i osigura stalno za sve ljude, a donositi e i provoditi sve odredbe koje su prijeko potrebne za sveopu sreu." (Owen, 1980. str. 256) Usprkos velikim uspjesima u vlastitom ivotu, a ujedno i na putu ostvarenja nekog boljeg drutva barem u jednom malom segmentu, a to mu je dalo nadu da se taj napredak moe proiriti na cijelu ljudsku zajednicu - ipak je Roberta Owena cijelog ivota pratilo pitanje koliko je uspio u svom ivotnom naumu. Navodno je, na samrti, upitan od njegovog protestantskog sveenika ali li za ivotom koji je protratio na besplodne planove i uzaludne napore konano, na to pitanje dao odgovor: " Ne gospodine, moj ivot nije bio beskoristan. Objavio sam velike istine, a to ih svijet nije prihvatio to je zato to ih nije shvatio. Mogu li ga zato osuivati? Ne, ja idem ispred svoga vremena." (Owen, 1980.) Charles Fourier (1772. 1837.) Francuz, vei dio ivota bio je duanski podnarednik, no slovi kao veliki reformator ideja drutvenog razvitka. Smatran je jednim od najbitnijih predstavnika socijalista utopista. Fourier je napisao djelo u dvanaest tomova kao koncepciju za potpuno oslobaanje ovjeka. Svojom idejom o mogunosti postojanja nove drutvene zajednice koju je nazvao Harmonija Fourier predstavlja vanu kariku u razvoju utopijskih ideja. Na vrlo sloen nain on opisuje sve nune pretpostavke i postupke koji, kao uvjet, moraju prethoditi ostvarenju sveope ljudske sree, a koja je mogua u Opoj harmoniji. Razvoj drutvenih sistema, po C. Fourieru, poinje sa razdobljem Patrijarhata, zatim dolazi Barbarstvo, a potom Civilizacija. Za razliku od budue zajednice, po njemu, sada ovjek ivi u Civilizaciji; okruenju u kojem se "ivi gore nego to ive divlje zvijeri."

1. 2. 3. 4.

29

Ipak ponekad, ak i u Civilizaciji, izbijaju trenuci (moda su to sjeanja) socijetalnog bratstva37; to je vrlo rijetka i kratka pojava, koja dovodi ljude u stanje nadljudske savrenosti. Izmeu ostalog, ve i na temelju toga Fourier zakljuuje da je nova Harmonija mogua. U sasvim razvijenom obliku ovog novog drutvenog poretka iezava svaka potreba za vladom i dravom jer postoji potpuna sloboda i srea svih pojedinaca. Meutim, na putu do takve zajednice hijerarhija je ipak potrebna; nju ini areopag, najvie tijelo u politikoj hijerarhiji (po uzoru na Staru Grku), a predstavnik je javnog mijenja i sastoji se od starjeina, tribusa, patrijarha, glavnih akcionara te openito od mukih i enskih magnata pojedinih falangi (tj. socijalistikih radnikih opina). U Fourierovom opusu znameniti su mnogi noviteti,38 koji, zajedno sa njegovim nastojanjima u tenji za boljim svijetom, ovom autoru daju posebno mjesto u razvoju socijalne misli, a na koju se i dan danas esto vraamo. Auguste Comte (1798. 1857.) bio je uenik poznatog Saint-Simona (no zbog osobnog neslaganja s njim je kasnije raskinuo sve meusobne odnose). Bio je odlian uenik ali svoj studij nije nikada zavrio. Smatramo ga "ocem" sociologije, jer je prvi upotrijebio pojam sociologija;39 dao joj je ujedno i temelje, kako bi mogla postati prava, nova znanost. A. Comte poznat je po svojim neuobiajenim idejama,40 kao i po svome opredjeljenju za pozitivizam, kojem je dao i teoretski okvir. Ovim radom obraam se Comteovom doprinosu u stvaranju predodbi novih, mogue i boljih drutvenih ustroja. Prije nego to je u svojim radovima iznio vienje, po njemu, pravednog drutva, Comte se bavio pitanjem razvoja, tj. evolucije drutvenih sistema koje je i podijelio, na tri osnovna razdoblja: 1. teoloki 2. metafiziki 3. i pozitivistiki Po Comteu, sam razvoj sastoji se od tri komponente: - intelektualne - materijalne i - moralne. Temelj svakog drutva, po miljenju Comtea, nije pojedinac ve porodica, kao osnovna i prvobitna drutvena institucija, a najsnaniju regulativnu ulogu za zajednicu ima religija. Iz ovoga slijedi da savrena drava proizlazi iz tri osnovna stupa: - porodice - drave ili grada i - Crkve. Kod Comtea, najvia evolucijska stepenica je pozitivizam; to je ujedno i krajnji smisao i cilj evolucije i drave kao ureenog ustroja drutva. Autorov san je bio postizanje takvog najvieg stanja u kojem bi bila savrena raspodjela funkcija i koordinacija svakog segmenta drutvenosti. Iako je dobro poznavao klasine autore, Comte je oblike drutvene vlasti podijelio u dvije osnovne grupe: 1. teokracija vladavina teoloki orijentiranih sveenika u kojoj je svjetovna vlast podreena duhovnoj

To je opa simpatija koju Fourier zove "potpunom suglasnosti" franc. "l accord ommimode." poput nekih neologizama kao i nekih bizarnih ideja, kao npr. potrebi da se od mora radi limunada to u prenesenom znaenju pokazuje mogunost pretvaranja mora u pitku vodu, a to e ostvariti nova tehnoloka otkria; danas to postoji kao uobiajeni postupak dobivanja vode u pustinjama arapskih zemalja. 39 Upotrijebio ga je u 47. lekciji Kursa pozitivne filozofije kroz koju prvenstveno uvodi misao o ulozi i vanosti socijalne znanosti; sam izraz sociologija koristi kao zamjenu za izraz socijalne fizike. 40 poput zahtjeva za cerebralnom higijenom ili ideje da e novom drutvu na elu biti sociolozi sveenici.
38

37

30

2. sociokracija vladavina koja bi se trebala dostii u pozitivistikoj dravi; u kojoj bi duhovna i svjetovna vlast bile odvojene, ali dobro koordinirane Upravljaka vlast u dravi, kako ju zamilja Comte, bila bi u rukama sveenstva pozitivne religije (koju je sam Comte osmislio i htio joj dati znaajnu ulogu u dravi) i u rukama voa industrije. Najvaniju klasu za Comtea predstavljaju sveenici, koji nisu teolozi nego sociolozi. Njihov zadatak bi da svojim graanima tumai vjerska, tonije reeno, socioloka uenja pozitivizma, ije naelo je ljubav, osnova je rad, a cilj je razvoj; (Barnes, 1982.) takoer im je posao da obrazuju idealnu aristokraciju intelekta, neto nalik na kraljeve filozofe, o emu je Platon govorio; u ovom kontekstu to vie podrazumijeva kraljeve Pape. Materijalnu ili industrijsku vlast, kao i funkcije uprave, dijelili bi izmeu sebe pripadnici klase poslodavaca, trgovci, poljoprivrednici, tvorniari i bankari. Auguste Comte sa svojom predodbom idealne zajednice ostavio nam je mnoga svoja promiljanja u nasljee, a smatramo ga prisutnim i danas, svugdje gdje je sociologija.

3.2

UTOPIJSKI MODELI VLASTI XX. STOLJEA

Dosadanji pregled karakteristinih utopijskih modela vlasti odnosio se na njihove znaajnije i/ili poznatije predstavnike u razdoblju do kraja XIX. st. Svi oni na neki nain oznaili su svoje vrijeme, a s izvjesnim refleksijama, ponekad i vrlo ivim i aktualnim, pojavljuju se i traju s vie ili manje zastupljenosti i u kasnijim vremenima, sve do danas. Naredni modeli, koji se takoer ubrajaju u utopijske i koje u ukratko opisati, izravno nastavljaju gore navedeni niz, no imaju i odreenih osobitosti, zbog kojih ih izdvajam u zasebno poglavlje : svi se oni praktiki zbivaju (a naroito njihovi vrhunci) u XX. stoljeu; to vrijeme je nabijeno pokretima i idejama. Takoer, bliski su nam jer smo im praktiki suvremenici. Stoga ovdje opisujem najutjecajnije utopijske teorijske koncepte XX. stoljea: anarhiju i komunizam, te kako je doivljavana demokracija kao politiki model i to potencijalno donosi kontroverzni, ve prisutan fenomen globalizacije. Teko je i gotovo nemogue odrediti jednoobrazni model koji se preporua kao model vladanja, jer postoji itav niz, esto i oprenih pogleda i shvaanja kako neki utopijski model vlasti prikazati, od naina postanka do njegovog mogueg realiziranja; takoer bi bilo nedovoljno osloniti se samo na jednog autora i njegovo djelo, (osim kao podrku nekom nainu miljenja) jer u XX. stoljeu ve zaista moemo govoriti i pisati o pojedinim teorijskim pravcima ili politikim doktrinama koje u sebi, mogue, sadravaju utopijske elemente, od kojih su neki bili iznimno masovni, a neki i dugotrajni. XX. stoljee, posebno njegova druga polovica, razdoblje je postmoderne, ija je glavna karakteristika pluralizam mogunosti, poznat pod frazom "anithing goes", tj. sve prolazi. U kontekstu dosad neviene slobode pristupa pojedinim koncepcijama, potrebna je vjetina prepoznavanja bitnog, to se moe postii tek ako se uzme u obzir iri okvir od saetog teorijskog rada pojedinog autora, a ponekad ak i od grupe, koji, svaki za sebe svakako doprinosi osnovnoj ideji..

31

3.2.1.

ANARHIJA - UMIJEE SAMOZASTUPANJA

Pod anarhijom (gr. a - ne i arche vlast) podrazumijeva se oblik drutvenog ureenja bez vlasti, bez zakona i bez autoriteta, nered i kaos (Filipovi, 1984.) Kao pokret, anarhija je nastala sredinom XIX. stoljea. Pretea ovog pokreta je engleski utopist W. Godwin, no naziv je uao u upotrebu preko P. J. Proudhona i njegovog djela "to je vlasnitvo?" U osnovnoj ideji anarhija podrazumijeva iskljuivu vanost ekonomskih odnosa unutar neke drutvene zajednice i to bez ikakvog uplitanja politike vlasti, osobito dravne. Cilj joj je dokidanje drave, njezinih institucija i njezine vlasti, a promovira krajnju individualnu slobodu jakih pojedinaca, koji u drutvenu zajednicu ulaze po principu dobrovoljnog "drutvenog ugovora". Anarhija zastupa ukidanje svakog dravno-pravnog drutvenog poretka, kao izraz negacije potrebe za drutvenim organizacijama. U povijesti utopijske misli ovime se, po prvi put, pojavljuje teorijski koncept u kojem se dokida dravna vlast. U tom kontekstu, dakle, nema opisa vladara i nikoje vlasti "ovjeka po ovjeku", ve je budue drutveno ureenje ono u kojem vlada neograniena individualna sloboda tj. potpuna neovisnost od vlasti, i koje kao takvo omoguuje razvijanje svih ovjekovih sposobnosti. Ovo postaje nosiva misao ruskog revolucionara M. A. Bakunjina, koji se, iako plemi, priklonio anarhizmu, kojim je itav njegov ivot oznaen,41 kao to je njegova osoba oznaila itav jedan anarhistiki pravac, tzv. kolektivistiki anarhizam. Anarhizam se, openito, vremenom podijelio u vie razliitih pravaca. Tako osnovnu liniju zastupaju francuski mislilac P. J. Proudhon i njegovi sljedbenici tzv. prudonisti. Uz Bakunjinov pravac, kao najznaajniji, pojavljuju se i drugi, npr. pravac sindikalnog anarhizma, (anarhosidikalizam) kojem je osnovna karakteristika da, iako svojim korijenima pripada XIX st., posljedice su mu najizraenije u prvoj polovici XX. st. i to (nasuprot parlamentarno-reformnoj opciji i sudjelovanju u zakonodavnim tijelima) putem izravne akcije, tj. demonstracijama, trajkom, bojkotom i sabotaama, a sa ciljem ruenja dravne i politike vlasti te stvaranja drutva u kojem federacija sindikata rukovodi proizvodnjom i raspodjelom proizvoda (Filipovi, 1984.) Anarhokomunizam je podvarijanta anarhizma kojem je karakteristika slinost sa Bakunjinovim pokretom, u pogledu revolucionarne ideje i revolucionarne provedbe dokidanja drava i klasa, uz kljunu razliku vezanu za raspodjelu proizvedenih dobara.42 Anarhizam je uz revolucionarnost svog svjetonazora doveo jo i jednu novinu: pokuaj realizacije teorijskog modela u praksi, na vie mjesta43 i kroz dui period.44 Anarhizam postaje politiki gubitnik kroz izravan sukob sa marksizmom. Ponajprije, na Proudhonovo djelo "Filozofija bijede"45 Marx odgovara djelom "Bijeda filozofije"; na kongresu I. Internacionale (1864.1876.) prudonisti doivljavaju idejno-politiki poraz, zatim se priklanjaju bakunjinistima, da bi konano sam Bakunjin s I. Internacionale bio izbaen (kongres u Haagu 1872.) U konanici, anarhizam je oznaen kao jedan od oblika socijalne utopije.

41

pa je stoga i proganjan i zatvaran (tako je npr. pet mjeseci proveo u lancima, dva puta je osuen na smrt pa pomilovan, mnoge je godine proveo u samici, a potom je deportiran u Sibir, iz kojeg je uspio pobjei), a i oduzeta mu je plemika titula; posljednje dvije godine ivota proveo je van svoje domovine u raznim dravama Europe. Umro je u vicarskoj 1876. 42 Po ovom pravcu, proizvedena dobra imala bi se dijeliti prema potrebama, dok bakunjinisti zastupaju podjelu dobara prema proizvedenom uinku. 43 Npr. anarhosidikalizam je bio zastupljen u Italiji, Francuskoj, panjolskoj, Njemakoj, Portugalu, Belgiji, Rusiji, Argentini i drugdje. 44 pa i sve do danas npr. antiglobalistike pokrete se takoer tretira i naziva anarhistikim. 45 Puni naslov je "Sistem ekonomskih kontradikcija ili filozofija bijede".

32

3.2.2.

KOMUNIZAM - JE LI UTOPIJA MRTVA?

Komunizam je definiran kao drutveno ekonomska formacija besklasnog ureenja u kojem su sva sredstva proizvodnje i sva proizvedena dobra vlasnitvo zajednice. (Filipovi, 1974.) Idejni zaetnik ovog teorijskog koncepta je Karl Marx (1818. 1883.), njemaki revolucionar, voa meunarodnog proletarijata, najvei teoretiar socijalistike misli i pokreta, filozof, ekonomist, sociolog, praktini borac i osniva Internacionale. (Grli, 1983.) Postoji vie razliitih kriterija koji analitiki pristupaju Marksovom djelu. Najpoznatija je (po Althuseru) podjela na prve ili rane radove, tzv. mladohegelijansku fazu, u kojoj prevladava humanistiko-dijalektiki pristup, i drugu, tj. kasniju fazu,46 tzv. strukturalno-deterministiki period. Mnogi filozofski, socioloki, ekonomski i drugi pojmovi transformiraju se kod Marxa prelaskom iz jedne faze u drugu, tako npr. fenomen rada prvotno se vezuje uz pojam slobode, a potom uz pojam nunosti.47 Kod nas se na Fakultetu marksizam izuava u okviru ire kritike teorije drutva. U svijetu je poznata tzv. frankfurtska kola, sa brojnim svojim predstavnicima, od kojih svaki pojedini mislilac je i autentini vizionar; ne samo da svaki od njih ima svoje osobno tumaenje marksizma, kao drutvene i politike opcije, ve svaki od njih takoer donosi i osobni predloak budueg utopijskog drutva. To je ujedno razlog za moj nepojedinani ve opi pristup marksizmu i njegovoj nadogradnji komunizmu, te socijalizmu kao pretei komunizma. Kao argumentacijski doprinos prikazu irine i raznolikosti ove homonimne palete navodim sljedee citate (Katunari, 1990.): Max Horkheimer ( 1895. 1973.): "Utopija je, po svemu sudei, iluzorni pokuaj da se pobjegne od istine. Utopijska zamisao moe biti samo izraz cinizma drave i crkve. Utopija nije mogua na ovom svijetu." Theodor W. Adorno (1903. 1969.): "Totalitarizam, kao drutveni sistem koji nastoji potpuno kontrolirati ljude i eliminirati sve sukobe osim onih koji mu idu u prilog, predstavlja negativnu utopiju. To je ideal vlasti, koji je neodriv isto kao ideal drutva potpune jednakosti, ljubavi i nesputanog razvoja. Realnost, dijalektiki gledano, nije drugo do rezultat sudara ili proturjenosti tih dviju iluzija. Realnost uvijek drugaije izgleda od zamiljenog. Ona je od toga sloenija, a u krajnjoj liniji sazidana na neuklonjivoj proturjenosti." Jrgen Habermas (1929. -): "Habermasova vienja i stavovi opisani su kao oni koji odreuju hipotetske uvijete za idealnu komunikacijsku situaciju.48 Osnovni problem u izgradnji takve teorije komunikacije vidi se ve u poetku, budui da se radi o utopijskoj viziji. U njoj nema tradicionalnih utopijskih slika zelenih brda, dolina i plavog neba niti sretnih lica. Habermasova vizija moderne kao trijumfa ljudskog jezika, u ijem sreditu stoji uzor staroatenskog filozofskog dijaloga, svakako je logini nastavak moderne teorije drutva. U vezi s teorijom komunikacijskog djelovanja opisuju se samo formalni uvjeti za novi dijalog. Sadraj takvog razgovora jo je nepoznat." Erich Fromm (1900. 1980.) uz ve ranije spomenutu razdiobu slobode (na onu od i za u djelu "Bjegstvo od slobode"), u djelu "Zdravo drutvo", u duhu utopistike tradicije, budue drutvo Fromm izravno naziva "komunistikim komunitarnim socijalizmom". Frommov psihoanalitiki pristup s tim u vezi donosi povrat na teme utopijskog socijalizma.49
gdje se 1845. god. smatra prekretnicom u Marxovom razmiljanju pa upravo obrnuto od slobode, tada je Marxu svaki rad oblik robovanja. 48 za razliku od jo druge, svrhovito-racionalne situacije. 49 Podcrtava vanost vizualizacije stanja zdravlja i sree, kako za bolesnog pojedinca tako i za bolesno drutvo. A navodi i to da kritiko odbacivanje stvarnosti, koja spreava takvo ispunjenje, mora poi od tone dijagnoze stanja pojedinca i drutva. Ali bez nade, kritika nema terapijski ve suprotan depresivni uinak. S tog stajalita Fromm ocjenjuje vrijednost velikih religija, prije svega kranstva i budizma i smatra da njihov humanistiki sadraj poziv na bratstvo meu ljudima, razum i duhovnost znai ljudima vie od banalnosti religijske prakse, ime pokazuje da ljudski optimizam ima bioloki i psiholoki karakter; pritom je agresija kod ovjeka povijesna, a ne prirodna kategorija.
47 46

33

Herbert Marcuse (1898. 1979.): "Budui da se ve u najrazvijenijim drutvima javljaju tendencije oslobaanja, vie nema razloga odvajati utopiju od realnosti.", ta je misao izreena u interviewu povodom djela "Kraj utopije Esej o osloboenju". U svom djelu Marcuse istie da kraj utopije treba razumjeti u kontekstu postojanja dovoljne materijalne i intelektualne snage obrata, koji je nuan, ali i realan uvjet za preokret drutva iz carstva nunosti u carstvo slobode (Marcuse, 1972.) Utopiju Marcuse razumije kao povijesni pojam u smislu da ona obuhvaa sve elje i napore da se promjeni drutvena stvarnost, a ta stvarnost nikada nije imala niti priliku niti ansu da se ostvari. (Marcuse, 1972.) Herbert Marcuse vjeruje da se nalazimo u vremenu kada je obrat iz jedne situacije u potpuno novu i drugaiju mogu, pa shodno tome dolazi do kraja utopije. Tu povijesnu i revolucionarnu snagu da carstvo slobode pronae ili se za njega izbori unutar carstva nunosti ovaj autor vidi u studentskoj populaciji prije nego u radnitvu, a svi oni mogu biti djelotvorni za ostvarenje nekog slobodnog drutva. (Marcuse, 1972.) Marcuse vjeruje da bi odustajanje od utopijskog napora i preputanje konformizmu ovjeanstvu donijelo prividno olakanje, a zapravo ga odvelo u ponor. Zanimljivost je da gotovo svi pripadnici Frankfurtske kole iskazuju kako bi neki zamiljeni predvodnik novog drutva koje dolazi imao biti umjetnika dua (pri emu je "umjetnika dua" shvaena kao karakteristika osobe koja je duhom ispred svoga vremena, tj. moe zamisliti utopiju). Kako istaknuti pojedinci tako i velike grupacije ljudi, gotovo itavi narodi, slijedili su u nekom vremenu neki oblik marksistike misli, pa i kroz marksizam razvijenu socijalistiko-komunistiku ideju. Tako je znameniti filozof Ernst Bloch na ovim zasadama itav svoj ivot posvetio razradi i pojanjenju upravo ideje utopijskog. A drava Izrael, odmah po svom osnutku 1948. god., uz ostale stilove ivota formira i tzv. kibuce, tj. drutvene zajednice u kojima se ivi i radi u specifinom koherentnom obliku zajednitva. Praktian pokuaj zaivljavanja komunizma50 ostvaruje se u Rusiji, kroz V. J. Lenjina i boljeviku SKP. Lenjin je izloio svoje vienje izvora marksizma i njegove elemente (prikaz br. 15, po Wiedmann 2001)

50

kroz I, II i III Internacionalu (Kominternu) i nakon Oktobarske revolucije 1917. god. te padom Carske Rusije i Carske Njemake

34

Prikaz br. 15

Boljeviki model podrazumijeva etatistiki tj. centralno-planski mehanizam u privredi, bez slobodne trine utakmice i bez politikog organiziranja graana izvan svevladajue SKP (b) i poznat je pod nazivom staljinistiki.51 Taj model traje od 1923. god. do 1953. god, dok je Staljin bio iv, a nametnut je mnogim komunistikim partijama - lanicama Komunistike Internacionale te, poslije II. svjetskog rata, i zemljama tzv. istone Europe (Sovjetski blok).52 I Jugoslavija je bila u tom bloku do 1948. god., kada J. Broz Tito i KPJ raskidaju sa Staljinom. Tada se KPJ pretvara u SKJ, a Jugoslavija kree putem originalnog (po Kardelju) modela socijalistikog samoupravljanja. Za razliku od staljinistikog dravno-planskog tj. etatistikog vlasnikog modela socijalizma,53 samoupravni model uvodi nove kategorije, kao to su drutveno umjesto dravnog vlasnitva i odluivanje radnitva i slubenika o poloaju poduzea i raspodjeli dohotka i plaa; time se uvode prvi put u praksi socijalizma elementi slobodnog trita i trine utakmice i konkretni oblici industrijske demokracije.54 Pad Berlinskog zida
premda ga je u osnovi inaugurirao Lenjin. Ali, Lenjin umire rano; Staljin radikalizira model, u uvjetima intervencije zapadnih sila protiv Sovjetske Rusije. 52 Maarska, ehoslovaka, Poljska i dr. 53 drava je vlasnik svega, a partija sve odluuje. 54 Kardelj Titov model ide samo djelomino prema punoj demokraciji, uvodi ekonomsku a zanemaruje politiku pluralistiku demokraciju, kakva postoji u zapadnim zemljama.
51

35

(1989. god.) smatra se ujedno i padom ove utopijske ideje. U velikom broju zemalja, pa i u Hrvatskoj, ovu opciju zamjenjuje viestranaje, tj. pluralistika demokracija. U nekim zemljama, poput velike Kine nakon Mao Ze Donga, Castrove Kube ili Gadafijeve Libije, uz izvjesne transformacije socijalistiko-komunistika ideologija egzistira i nadalje. Claude Lefort u svojoj knjizi "Prijepor o komunizmu" raspravlja na temelju teze o povezanosti komunistikog (birokratsko - totalitarnog) reima sa utopijom iznesene u knjigama Franciscoa Fureta "Prolost jedne iluzije" i Martina Malije " Sovjetska tragedija". Za Leforta je neosporno da treba iznai objanjenje kako je mogua realizacija sasvim nehumanog oblika vladanja u modernom dobu. Autor trai odgovor u okviru normativne discipline politike filozofije koja se bavi pitanjima najboljih poredaka, to je to u ljudima to ih navodi da prihvaaju vlast i mo nad sobom? (Lefort, 2000.) F Furet smatra da se razrjeenje ove enigme moe traiti u okviru fenomena iluzije, dok je za M. Malija odgovor u ljudskom preputanju utopijskoj slici budueg drutva. Claude Lefort uz ove doprinose rjeavanju ove problematike istie kako pravi razlozi mogunosti totalitarizma u modernom svijetu poivaju na strukturi i tehnologiji vlasti koji postaju cilj po sebi, a unutar kojeg se realizira specifini oblik vlasti i moi. (Lefort, 2000.) Suvremena je injenica da dananje industrijske demokracije, lanice Evropske Unije, (sve osim Republike Irske, panjolske, Danske i Italije) imaju socijaldemokratske modele vlasti tzv. treeg puta (Blair, 2000.).55 I u naoj dravi, Republici Hrvatskoj, sada je na vlasti56 Socijaldemokratska Partija koja je lanica Socijalistike Internacionale.57

3.2.3.

DEMOKRACIJA - UMIJEE POSREDOVANJA

Pojam demokracije definira se kao vladavina naroda (gr. demos narod + krateo vladam). Nije sluajno da naziv potjee od starih Grka - oni su prvi u povijesti realizirali vladavinu naroda, i to takvu, koju bismo danas nazvali neposrednom, tj. svi su sudjelovali u vlasti; to je do danas ostao ideal vezan uz pojam demokracije. Nikada se vie u povijesti nije dogodilo da svi sudjeluju u vlasti, i mnogi teoretiari demokracije se vraaju na ovu opciju kao svoj svijetli cilj. Pritom, "svi" kod starih Grka definirani su kao punoljetni mukarci, po roenju i barem po jednom roditelju Grci atenjani (i nitko vie). U doba Perikla taj "svi" se dodatno suuje na uvjet da su oba roditelja atenjani. Platon je bio izrazito ljut na demokratsko drutveno-politiko ureenje i bitno razoaran s njim, jer je upravo u tom dobu nastanka demokracije, sa svim njenim prednostima i vanostima, ta i takva demokracija ne samo dopustila ve i proizvela smrt Sokrata - najveeg atenskog (a mogue i svih vremena) mislioca; tako je Platonovo vienje demokracije da je to najbolje meu najgorim oblicima drutvenih ureenja. To najgore je upravo po injenici to sve (loeg) unutar svoje vladavine moe proizvesti, a najbolje po tome to se, po Platonovom vienju, na sreu, najlake rui. Winston L. S. Churchill oznaio je demokraciju kao ne najbolji mogui (idealan) drutveni poredak, ali kao najbolji koji je mogue imati. Veliki britanski premijer i ratni strateg mislio je pritom na posredni oblik demokracije, koji je zaivio u Velikoj Britaniji dva i pol tisuljea nakon Platona i kojem je osnova odreeni izborni sustav pojedinaca predstavnika naroda; uz njih razvija se i vjetina zastupanja stavova pojedinih grupacija unutar drutvene zajednice. Takvi demokratski predstavniki

to znai suodluivanje radnika i zaposlenika o svim, ne samo sindikalnim nego i razvojnim pitanjima tvrtki. To je nastavak samoupravljanja (francuski filozofi i socijalni teoretiari nazivaju ga "autogestione".Sociolozi i politolozi na zapadu se slau da je bez tog suodluivanja nemogu razvoj srednjeg sloja, koji je vodea klasa potroakog drutva. (Gorz, 1983.) 56 u sklopu koalicije 57 Primljena je u punopravno lanstvo 10. studenog 1999. god., na 21. kongresu SI odranom u Parizu.; kongres je organiziran pod geslom " Za humanije drutvo za pravedniji svijet".

55

36

modeli danas su prisutni na svim kontinentima,58 no postoji itav niz razliitih njihovih oblika, od amerikog predsjednikog sustava,59 preko britanskog i njemakog parlamentarnog koji se meusobno bitno razlikuju,60 pa sve do irakog modela, u kojem je parlament savjetodavno tijelo predsjedniku, ili do demokracije Demokratske Republike Kongo. Ono to demokraciju mogue povezuje s utopijskim je predodba, da je kroz demokraciju mogue realizirati potpunu vladavinu naroda, s time to u neposrednoj demokraciji svaki pojedinac ima vie ili manje, ee ili rjee, ali sigurno priliku zastupati narod, a u posrednoj demokraciji, kao faktikoj i uestaloj pojavi, postoji proklamiranje da svatko u osnovi ima jednake anse da zastupa narod,61 meutim tek neki, a sigurno ne svi imaju mogunost i realizacije te anse. Za obje opcije demokratskog drutvenog ureenja povijest je utopijskim pokazala onaj dio predodbe po kojoj predstavnici naroda predstavljaju narod u cjelini.62

3.2.4.

GLOBALIZACIJA - UMREAVANJA KAO OKOV ILI KAO SLOBODA

Iako globalizaciju smatraju procesom najnovijeg, modernog i visoko-tehnolokog doba, sami njezini korijeni seu u daleku prolost, do makedonskog kralja, velikog vojskovoe i osvajaa Aleksandra Makedonskog.63 U etvrtom st. pr. n. e. prethodnu grku ideju polisa (grada drave) on je zamijenio tenjom za kozmopolisom sveobuhvatnom dravom, koju je svojim ratnim pohodima gotovo i ostvario, kao monolitnu, jedinstvenu dravu, koja se prostirala od Makedonije do Indije; takvo prostranstvo, obuhvaeno u jednoj dravi, svijet do tada nije vidio. Na zajednikom prostoru uvedena je i zajednika moneta; to je kasnije uradilo i Rimsko i Franako carstvo npr., a od poetka ove godine, po prvi puta nakon velikog Rimskog carstva, Europa ponovno ima zajedniku valutu, upravo uvedeni Euro, kao jedan od osnovnih pokazatelja nama suvremenog globalizacijskog trenda. U navedenom velikom vremenskom razmaku bilo je mnotvo globalizacijskih ideja i pokuaja njihove provedbe, od Westfalskog mira iz 1648. g. pa sve do Marksovog slogana: "Proleteri svih zemalja ujedinite se" a iz kojeg je mogue iitati zajedniki globalizacijski podkontekst. Pa ipak, ne postoji jo konano odreenje to je tono globalizacija, ve samo segmentarna teorijska objanjenja ovog fenomena i slikovite metafore koje ga opisuju, npr. iskaz da je globalizacija "umanjivanje svijeta"64 ili da je globalizacija proces "umreavanja svijeta."65 injenica je da se u vezi procesa globalizacije suprotstavljaju dijametralno opreni argumenti, koji ukazuju kako na prednosti, tako i na opasnosti koje mogu doi s njom. Time ovaj proces postaje izrazito kontroverzan. Ono to je nepobitno jest da se s globalizacijom postavlja nova slika svijeta. Iz mnotva pojedinanih novih djelovanja i odnosa stvara se jedno veliko, ope i novo djelovanje, koje dovodi do novog drutva, a koje u sutini nosi nove odnose. Karakteristike tog novog drutva znanost moe ve materijalno registrirati i obiluje dokazima kretanja u tom smjeru. Kada se razvija teorijski pristup globalizaciji, pojmovi koji se uestalo koriste su: jedinstvenost, uniformnost, smanjivanje distanci, mentalnih i prostornih , zatim, kroz Internet mogua povezanost svih sa svima u svakom trenutku, gdje potreba za posredovanjem i predstavnikim tipom odnosa meu ljudima postaje nepotrebna. Novonastajua globalizacija time asocira na
tako se za ovu pojavu koristi pojam "eksplozija demokracija" gdje predsjednik sam bira svoj kabinet, a i u izmjeni sekretara za vrijeme svog mandata ima odluujuu rije, dok predsjednika samog biraju elektori predstavnici stranaka iz pojedinih saveznih drava 60 tako je Velika Britanija kraljevina i ima premjera, dok je Njemaka republika sa kancelarom 61 tj. svatko od graana ima mogunost birati i biti biran 62 dok oni to u svakom sluaju ine segmentarno, bez sumnje predstavljajui sebe osobno, a potom su jo i mogui predstavnici neke ideje, klase, stranke ili druge interesne grupacije, no sigurno nisu predstavnici naroda u cjelini; inae izbori (koji se periodiki provode u zavisnosti od modela demokracije) ne bi uope bili potrebni 63 zvanog i Aleksandar Veliki (356.-322.) 64 u smislu smanjivanja distance meu ljudima 65 pri emu se misli na mreu svih mrea, tj. Internet, kao najsuvremeniji medij povezivanja ljudi
59 58

37

demokraciju nad svim demokracijama. U virtualnom prostoru Interneta smjetene su praktiki sve danas postojee informacije, svo znanje, od vremenske prognoze diljem svijeta do podataka o ljudskom genomu.66 Internet takoer omoguuje da se gotovo sve to ovjek poeli - i vidi, od toga da je mogue ui u unutranjost ljudskoga tijela, preko npr. stalnog panoramskog pogleda na pojedine gradove i krajolike,67 pa sve do promatranja svemirskih prostranstava.68 Ako bi ovjek uspio smjestiti na Internet ba sve to se moe vidjeti i znati, te to, dakako, mogao po elji, u svakom trenutku i koristiti, to bi izravno asociralo da bi on sam bio taj koji sve vidi i sve zna, tj. bi osobno imao temeljne atribute Boga, jer upravo za Boga se kae da sve vidi i sve zna. Sljedei ovakvo promiljane, poboljavanjem Interneta i njegove iskoristivosti ovjek postaje sve sliniji ili gotovo isti slici ovjeka-Boga. Temeljno je pitanje da li ovakvo shvaena globalizacija ini ovjeka boanski slobodnim, to je jedan od najznaajnijih kriterija utopijske ideje, ili mu stavlja okove kakve jo nije zabiljeila povijest; jer samo ako mu se npr. dokine struja, a to nije niti nemogue niti teko, on, kao o Internetu potpuno ovisno bie, postaje dodatno, tj. sasvim neslobodan i prazan, bez znanja u sebi, jer je svo znanje smjestio izvan sebe. Globalizacija kao ideja, naelno i u svojoj sutini, nosi takve postavke koje predstavljaju vrijednost za itavo ovjeanstvo: bolje svima. Bolje, meutim, jo ne znai najbolje ako bi najbolje bio cilj globalizacije i ona bi se takoer, prije ili kasnije, iskazala kao utopija. Suvremene tehnologije i naroito trend njihovog razvoja, a posebno razina svijesti suvremenog ovjeka, ukazuju na realnost te mogunosti. Slutnja da najbolje postoji, za svakoga i svugdje, inherentna je oduvijek, u sveprisutnom osjeaju da postoji potpuna sloboda, no ovjeku tek predstoji da iznae model u kojem bi ona zaivjela.

To to je razotkriven ljudski genom bivi ameriki predsjednik Bill Clinton komentirao je rijeima: " Today, we are learning the language in which God created life." ("Danas uimo jezik kojim je Bog stvorio ivot." ) 67 New York, Moskva, Sidney Aljaska, New Zeland 68 to nam omoguuju, primjerice, web stranice satelita Hubble, kao i mnoge druge

66

38

"Suvie je dobro znano kakve sve strahote mogu uiniti oni koji su naumili usreiti ljude."

"Utopizam mora uiti iz svojih dosadanjih pogreaka besmislenosti, nepravednosti i runoe svojih ostvarenja."

Herbert Marcuse

39

4.

ZNAAJNE SLINOSTI I RAZLIKE KOD OPISANIH MODELA VLASTI

Budui da fenomene openito, kao i njihov opseg moemo shvatiti samo ako u razmatranja ukljuimo i njihovu povijest, fenomen utopijskih oblika vlasti takoer sam razmatrao kroz izvjesni njegov povijesni prikaz. Pri tom nije mi namjera bila uiniti iscrpni popis svih faktinih i relevantnih autora i pojava iz prolosti, ve iz nje zabiljeiti glavninu istaknutih idealtipskih prezentanata. Takav moj izbor nuno je subjektivan, a sama rasprava nije povijesnog karaktera, nego je moj osnovni cilj osjetiti i prikazati slojevitost i vieznanost utopijskih modela vlasti. Fenomen utopijskog kao ideja, ijoj realizaciji se tei, postaje tako kao jedan zajedniki nazivnik za sve to sam opisao i to razmatram. Povijesni modeli, kao predloci neke ideje ili ak i njihove realizacije, vrlo su razliiti, pa ponekad jedni drugima i dijametralno opreni: da bih to mogao sagledati te potom donositi to valjanije zakljuke, ponajprije sam uveo promatranje slinosti i razlika, a potom i izvjesne kriterije, koji su se praktiki (na ovaj ili onaj nain) ponavljali u svakoj opisanoj ideji ili modelu vlasti. Ovi kriteriji su moj osobni odabir sami su mi se nametnuli za prezentaciju i najveih slinosti i najveih razlika kod utopijskog koje razmatram. Dakako da sam ih mogao i drugaije koncipirati, proiriti ih npr., zamijeniti ih nekim drugima ili detaljnije elaborirati znaaj svakog pojedinog. Ovaj odabir kriterija koji slijedi rezultat je mojih zapaanja, a ujedno i predloak za osvrt na njih. U toj funkciji odabrani kriteriji pokazali su mi se kao dostatni a i dostatno zanimljivi. Kriteriji koji mi omoguavaju uspjeno sagledavanje znaajnih slinosti, a naroito razlika kod opisanih utopijskih modela vlasti su sljedei: smjetaj utopije u prostoru, smjetaj utopije u vremenu, broj osoba na vlasti, zanimanje osobe tj. osoba na vlasti, broj stalea, postojanje kategorije privatnog vlasnitva i odnos meu spolovima. Smjetaj utopije u prostoru Ovaj pokazatelj je uvijek prisutan kod neke utopijske ideje, a naroito kod pokuaja njene realizacije. Nekada je izrijekom oznaen, a rjee se daje tek naslutiti. To mjesto gdje bi se utopijski model vlasti imao (mogao) zbivati, pa i gdje se praktiki pokuava realizirati, podijelio bih na tri osnovne skupine: 1. neko udaljeno mjesto na Zemlji 2. realno mjesto na Zemlji, mjesto gdje se i sada boravi 3. onostrano, tj. transcendentno, metafiziko i eshatoloko mjesto. Ponajprije istie se utopija T. Morea, svojim prebivalitem smjetena na otoku Utopiji. Taj otok, otvoreno je iskazano, ne postoji, ali njegovo (ne) postojanje asocira na Veliku Britaniju, te slui kao kritika postojeeg drutva i predloak za ne samo bolje ve za idealno. Sam smjetaj ovog modela imao je oigledno vie ciljeva, od kojih je pouzdano jedan cilj prikazati kako ovakav oblik drutvenog ureenja jo nigdje ne postoji (pa se nigdje ne moe niti smjestiti), a drugi je siguran cilj prikazati i vjerojatnost i mogunost takvog drutvenog ureenja usprkos svemu, pa ga se negdje ima smjestiti, ali ipak ne na nekom definiranom i poznatom mjestu, nego na nekom geografski postojeem ali nedefiniranom i udaljenom mjestu. Uz druge jo mogue ciljeve, jedan je vjerojatno bio i taj da opisi zbivanja na nekom dalekom, kao u maglu obuenom mjestu, ali koje postoji - doprinosi i naraciji i uvjerljivosti ideje o onome to se na tom dalekom mjestu zbiva. F. Bacon69 svoju utopiju smjeta na jedan otok na (od mjesta gdje sam ivi) znaajno udaljenom Ekvatoru. T. Campanella "Grad Sunca", kako je nazvao svoje utopijsko mjesto, smjeta izrijekom na udaljeni otok.70 I F. Bacon i T. Campanella za tako udaljena smjetanja utopija, a kao ipak moguih, mogli su imati priblino sline razloge kao i Thomas More. Platon, meutim, uz vjerojatno iste razloge za gotovo isti postupak koristi tri razliita modela utopije (Atlantida, Drava i Zakoni),71 od kojih je prva smjetena na svakako
69 70

u svojoj nedovrenoj knjizi "New Atlantis" (po uzoru na nedovreni Platonov dijalog "Kritija ili O Atlantidi") posjeen na zamiljenom putovanju. 71 koji odgovaraju kronolokom razvoju njegove ideje.

40

udaljenu a mogue i nepostojeu Atlantidu,72 gdje se utopijsko-mitska drava nalazi iza Herkulovih stupova73 (Platon, 1987., 108e); druga i trea Platonova utopijska drava uz razlike, da u drugoj je za mjesto zbivanja odreena Atena sama, a tek u pokuaju i Siracusa, dok u treoj su to takoer i Atena i Siracusa, samo izmijenjenim, realnosti bliim pristupom obje imaju tu osobitost da su namijenjene za konkretne geografske prostore (iako je htio stvoriti jo i iri, tj. univerzalni model). Platon svojim promiljanjima o dravnim oblicima vlasti spada i u prvu i u drugu spomenutu skupinu razdiobe prostornih odreenja utopija, a i povezuje ih. Kao primjere za smjetanje utopijskog u realno i konkretno na Zemlji, moe se bez sumnje imenovati Aristotel, koji, kao i Platon, stvara utopijski model za ive, postojee ljude, potom I. P. Severitan koji sve utopijsko to opisuje stavlja u odnos sa realnim ljudima i situacijama; isto to ine i socijalisti utopisti (Saint-Simon, Fourier, Owen74 i Comte). U smislu geografske lokalizacije ini mi se da je najodreeniji Frane Petri, koji svoj "Sretan Grad" smjeta posve jasno i nedvojbeno u grad Cres na otoku Cresu. Takoer svi zagovornici i predstavnici anarhije, komunistike ideje i demokracije, jednakim arom, a uvijek tipino za sebe, smjetaju svoj preferirani oblik vladavine u vrlo konkretno i ovozemaljsko, redovito pokuavajui prijei s misli i rijei na djela, tj. na posve odreenim lokacijama svoje ideje otjelotvoriti i zaivjeti. U izravnoj opreci sa drugom skupinom su autori i/ili nosioci ideja da je utopijsko mogue, ali tek nakon boravka na Zemlji, tj. je mogue tek u onostranom, vanzemaljskom. Takav koncept uglavnom nam dolazi od religijskih utopijskih sustava. Tako npr. Sv. Augustin, iako nije sasvim dosljedan,75 opisuje Civitas Dei onostrano kraljevstvo Boje. Po kriteriju prostornog smjetaja utopijsko je oigledno moglo biti i ovdje i ondje; i meu ivim ljudima i van njih, to niti jednu od tih utopija nije sprijeilo da, kao ideja, nastane pa neko vrijeme i opstoji. Smjetaj utopije u vremenu Po prirodi stvari mogue je, pa se to i iz dosadanjeg prikaza vidi, da je utopijsko smjestivo u 1. prolost 2. sadanjost 3. budunost Iz toga proizlaze i mogue podkombinacije, npr. utopijsko koje se protee kroz sva tri razdoblja, ili ono koje iz prolosti zavrava sa sadanjou, ili npr. ono koje u sadanjosti poinje i u budunosti se nastavlja. Najzastupljenije je, svakako, vienje utopijskog u budunosti, rjee u blioj, znatno ee u daljnjoj budunosti, a vrlo esto u sasvim neodreenoj nekoj budunosti, bilo da se izriito sadrajem odnosi na ono utopijsko to e (tek) biti, (tu npr. pripada Platon sa svojom "Dravom" i "Zakonima", Aristotel, Sv. Augustin, Sv. Toma, I. P. Severitan, F. Petri, socijalisti-utopisti, a naroito politiki pokreti XX. st. - komunizam i anarhija) ili se iskazuje kao da ve jest, ali to zbog narativnosti, a zapravo sa kontekstualnim miljenjem da tek treba biti (T. More, T. Campanella, F. Bacon). Komunistika misao ima i svog u pogledu vremenskog odreenja zanimljivog iznimnog predstavnika, H. Marcusea, koji smatra da je osloboenje ovjeka ve nastupilo, ime se utopija poinje realizirati u sadanjosti, tj. kojim inom zapoinje kraj utopije, kako on sam kae. Demokracija u smislu vremenskog odreenja je sloena pojava. Nesumnjivo spada u "ovdje i sada" tj. u sadanjost, tako je bilo i kod starih Grka, kada se pojavila prva ideja o (neposrednoj) vladavini naroda, a tako i danas, kada se, nakon mnogih stoljea bez demokracije, ona vratila ovjeku u svom novom, posrednom ruhu. Posebnu skupinu onih koji su razmatrali utopiju u prolosti ine ponajprije Hesiod, kao prvi zabiljeeni ovjekov povjesniar - sa svojim predlokom u pradavnoj prolosti postojanja Zlatnog
72 73

kako nama danas, tako i tada Platonu. a velika je kao Libija i Azija zajedno (Platon, 1987., 108e) 74 koji je zamislio komunistike "otoke"; oni bi se trebali iriti i meusobno spajati. 75 jer je onozemaljsko namjeravao spojiti i sa ovozemaljskim

41

doba i Zlatne rase, pa Sokrat, koji je neizravno, ali nepobitno ustvrdio da je idealni ovjek (zajedno sa njegovim drutvom) postojao nekada ranije, nedefinirano i nejasno kada, ali sigurno u davnoj prolosti, jer sva znanja koja ovjek moe dokuiti i stei, su (tek i) zapravo jedino sjeanja: za Sokrata, ivot u sadanjosti je samo odraz manje ili vie blokiranog sjeanja na ovjekovo (sve)znanje, njegov potencijal i njegovu mo. Na Sokrata se izravno nadovezuje Platon sa svojom Atlantidom, a takoer i sa svojom pra-Atenom, koje su obje mogua fikcija, a svakako do Platona (pa ni do danas) nepostignuti uzor. Svi su oni, prikazujui neko prolo, sretno stanje u kojem je ovjek ivio, promiljali i traili naine kako ljude i zajednicu vratiti u to doba. Zato je vjerojatno Hesiod i jadikovao nad svojom sudbinom, alei za vremenima koje je prolo, ali istovremeno nadajui se da je ipak mogue vratiti iskustvo dobrog ivota, meuljudske odnose koji su bili vrsni i ovjeka na kojeg se moe ponositi, jer "povijest se ponavlja", a i uiteljica je ivota;76 zato se iz povijesti o svemu to je sada i o svemu to e biti i moe uiti. Bez obzira na to kada je kod utopijskih mislioca zamiljen nastanak utopijskog drutva, gotovo svima njima je zajedniki stav da kada jednom nastupi, utopijsko doba bi trebalo trajati vjeno. Iako je (ako je i bilo) Zlatno doba davno prolo, a Atlantida je (ako je i bila) davno potonula, u roku od jednog dana i jedne noi, vjera i nada da emo opet ivjeti potpuno sretno u utopijskoj ideji jo ivi. Broj osoba na vlasti I po ovom kriteriju utopijske predodbe vlasti bitno se razlikuju. Kriterij broja osoba na vlasti pomae nam pri analizi i samog dravnog ustroja utopijskog drutva, a moe se podijeliti u slijedee osnovne skupine: 1. na vlasti je jedna osoba 2. na vlasti su dvije ili vie osoba 3. na vlasti su svi podjednako Idealno drutvo u kojem bi vladala jedna osoba zamislili su i Platon i Aristotel, iako su istovremeno bili svjesni da se vladavina jednog lako moe pretvoriti u tiraniju tog istog. Zato je (i za njih i za druge mislioce) bitno kakve karakteristike linosti posjeduje osoba koja obnaa vladarsku dunost. Gotovo cijelu svoju knjigu "Monoregija" napisao je I. P. Severitan, u tenji barem priblino opisati kakve su to osobine koje krase monarha (bez obzira da li takvog vladara nazivamo, kraljem, carem, plemiem ili nekako drugaije). T. More, kao i T. Campanella (iako oni svoje vladare drugaije nazivaju i pridaju im drugaije osobine, tj. iako su slini, zbog pripadnosti istoj skupini, i unutar nje se vladari bitno razlikuju) pretpostavljaju jednog vladara, koji se konzultira sa svojom "dravnom upravom", a Sv. Toma i Sv. Augustin, pozivajui se na Bibliju, govore o kraljevstvu Bojem. I Platonov vladar, ako je mudar, nadreen je ljudskim zakonima (jer bi takav kralj morao poznavati, izmeu ostalog, vjene zakone) te poprima boanske osobine. A. Comte govori pak o vladaru u liku sociologa-sveenika. Nekoliko vladara u zajednici - bilo kao aristokracija ili kao oligarhija, a koji predstavljaju najbolji oblik drutvenog ureenja - najee su u utopijama zastupljeni kroz biranje vladajue elite iz neke specifine klase; tako u Vedskom modelu, a i kod F. Petria, vladari bi trebali doi iz klase sveenika, kod Saint-Simona - iz klase proizvoaa, a kod Fouriera - iz posebnog dravnog tijela tzv. areopaga. Iako otvorena i potpuna forma komunizma zapoinje tamo gdje drava prestaje postojati i svi ljudi postaju jednaki, iz ega slijedi da ne postoji onaj koji nad drugim vlada tj. svi vladaju podjednako, put do ostvarenja komunizma omoguuje proleterskoj klasi da stupi na vlast (to je tzv. diktatura proletarijata, koja se pojavljuje u socijalistikom drutvu). Kako komunizam povezuje drugu i treu skupinu osoba na vlasti, na njega se nadovezuje model demokracije, koja sasvim otvoreno i nedvosmisleno zastupa ideju vladavine naroda u cjelini. Za pretpostaviti je da je i kod Hesioda, u Zlatnom dobu, gdje je postojao "Zlatni ovjek", ope blagostanje vrijedilo za sve pripadnike ljudskog roda.

76

lat. poslovica: "Historia est magistra vitae."

42

Anarhija, meutim zastupa stajalite da bi ovjek trebao ivjeti u stanju bez ikakve vlasti i bez dravnog ustroja. Kako su po posljedicama i krajnjim konzekvencama "isti" utopijski komunizam i anarhizam gotovo sasvim jednaki svrstao sam anarhiju u treu opisanu skupinu. I unutar svih opisanih skupina, a dakako i izmeu njih, svaki pojedini predloak se od svih drugih razlikuje. Zanimanje osobe tj. osoba na vlasti Zanimanje osobe ili vie njih na vlasti nije mogue strogo svrstati u neku odreenu klasifikaciju, a u dosad opisanim utopijskim modelima vlasti zanimanje vladara esto nije izravno izreeno, pa bi se moglo shvatiti i tako da je njihovo osnovno i jedino zanimanje biti vladar. Ona zanimanja koja jesu navedena mogu se razmatrati jer u tom svijetlu dodatno razjanjavaju ovu problematiku. Struka vladara ponajprije ovisi o staleu iz kojeg on potjee. Tako u Vedama i kod Petria vladar bi trebao biti sveenik, a kod Saint-Simona on je proizvoa; u socijalizmu to je radnik. Kod Sv. Augustina i Sv. Tome, temeljem Biblije vladar je Bog sam , a kod A. Comtea na mjestu vladara trebao bi se nai sociolog-sveenik , Papa nove Pozitivistike Crkve. F. Baconu vladar je znanstvenik. Za Platona pak, vladar bi morao biti filozof. esto se uje miljenje kako Platonova knjiga "Drava", opisujui filozofa u biti opisuje samog autora; dodatni argument toj tezi dao je i Platon sam, svojim pokuajima da ostvari svoju ideju u praksi u Siracusi, kada mu to ve nije polo za rukom u Ateni. Dananjim jezikom moda bismo mogli kazati da je "Drava" Platonova politika promocija, tj. predizborna kampanja za vladara-filozofa. Broj stalea Broj odjeljivih stalea u drutvu varira od utopije do utopije; od ideja da ih postoji nekoliko do ideja da ih uope ne bi trebalo biti. Tako npr. Vede predlau etiri stalea, koja se razlikuju prema prirodnim sposobnostima njenih pripadnika, pa je prijelaz iz jeden u drugu neprirodan, a koristi se usporedba sa ljudskim tijelom (prikaz br.2, str. 10 ovog rada). Poznata je Platonova usporedba drave i ljudske due (prikaz br.3, str.12 ovoga rada). Aristotel i Petri (pod Aristotelovim utjecajem) predlau razdiobu utopijskih drutava na est stalea (prikazi br. 7 i br.14, str. 17 i str. 26 ovoga rada). Za razliku od navedenih shvaanja, komunistika doktrina proklamira kao ideal stav o besklasnom drutvu, ali ipak je postojea klasa proletarijata suprotna kapitalistima i burujima, a koje se, uz sve napore realne politike komunistikih i socijalistikih drava XX. st. (kao npr. oduzimanje privatnog vlasnitva i njegovo pretvaranje u drutveno) nije uspjelo sasvim dokinuti (konano, prihvaeno je da i meu njima postoji tzv. potena inteligencija). Tako se umjesto besklasnog drutva pokualo kreirati jednoklasno drutvo. Za anarhiju i njene teorijske predstavnike svaka klasna razdioba je potpuno neprihvatljiva iako Fourier nudi specifinu hijerarhiju obavljanja drutvenih poslova. U Bojoj dravi, kako ju je zamislio Sv. Augustin, bilo kakva drutvena klasa je bespredmetna, jer je klasnost kao svjetovni termin, jedino primjenjiv na svjetovnu vlast. Kriterij da se postigne onosvjetovna drava iskljuivo je vjerske prirode tako da u Boju dravu mogu ui samo oni koji su vjerni Svetom pismu; kako oni koji to nisu nemaju niti prilike tamo stii, Boja drava je potpuno besklasna drava. Postojanje kategorije privatnog vlasnitva Pitanje postojanja privatnog vlasnitva openito, a i u predodbama utopijskih modela vlasti, predmet je rasprave mnogih raznorodnih znanstvenih disciplina. To je prvenstveno ekonomsko pitanje, a duboko zadire i u podruje politikog, sociolokog, pravnog te posebice filozofskog promiljanja. Moi posjedovati bilo to - od kue ili zemlje, tvornice, robova ili partnera, pa u konanici do svoje vlastite slobode (due ili tijela ili oboje) - otkriva nam cijeli jedan pogled na svijet. Isto tako, pretpostavka da je sve zajedniko (ili bi trebalo biti) esto uvodi razdor meu ljude. U svakodnevnom ivotu, dakle u potpuno neutopijskoj situaciji, esta su mimoilaenja upravo na ovom pitanju. Dananji svijet u kojem vlada trina ekonomija, poiva i temelji se na mogunosti i pravu pojedinca da posjeduje neko vlasnitvo. Pa ipak, gotovo uvijek ispoetka, vraamo se na misli J. J. Rousseaua koji

43

kae: "Prvi koji se, ograujui neko zemljite, usudio rei: Ovo je moje, i naiao na dovoljno glupe ljude da u to povjeruju, bio je istinski osniva civiliziranog drutva." (Rousseau, 1978., str. 51) Platon u svojoj "Dravi" navodi: "Meu prijateljima sve je zajedniko." (Platon, 1997., 424b, str.158), a poznate su i Indijanske misli poput one: "Ja sam samo gost na Zemlji, koju sam dobio na uvanje od svojih predaka, da bih ju mogao predati svojim potomcima." Isus kae: "Ostavite sve i slijedite me !" (Biblija, 1968., Matej 4:19-22) Ovakve stavove veina utopija podrava i zalae se za njih, ali ne sve. Saint-Simon, primjerice, (iako socijalist-utopist), ne smatra nunim dokidanje privatnog vlasnitva bez obzira to je jedna od glavnih karakteristika socijalistikog ureenja bila nacionalizacija privatnog vlasnitva tj. njegovo prisilno pretvaranje u drutveno. Moda meu prijateljima jest sve zajedniko, no ne bi se svi sloili da i ene budu zajednike, kako su to u svojim utopijama predlagali i Platon i Campanella; iako je osnovna postulacija sutinski humana, realizacija ideje drutva bez vlasnitva je uvijek donosila mnoge probleme. Odnos meu spolovima Kada se govori o odnosu meu spolovima, najee se naalost misli na odnos prema enama, jer su one gotovo kroz itavu povijest bile zapostavljene, to je i zajednika crta veini utopijskih ostvarenja, sve do poetka XIX. st. Prekid s takvom tradicijom omalovaavanja ena vjerojatno se moe traiti, kako u feministikom pokretu tako i u sve veoj i iroj obrazovanosti populacije, te shvaanju posljedica te neravnopravnosti za zajednicu u cjelini (od nedostatka radne snage, pa sve do ugroavanja obitelji kao osnovne jedinice drutva). Postoje utopijske koncepcije drutva i utopijske koncepcije modela vlasti u kojima je razloen i opisan matrijarhat kao oblik vladavine, pa ipak, kod klasinih utopijskih predstavnika koji su ovdje predstavljeni i opisani to nije sluaj. Dapae, iako se ove utopije razlikuju po intenzitetu neprijateljskog stava prema enama, to im je ujedno i zajednika karakteristika. Tako Platon smatra da ene mogu ak i uspjeno obavljati poslove korisne za zajednicu, ali im za isti uspjeh kao mukarcu treba znatno vie vremena i vjebe. Sv. Toma obrazlae: " ena je korov koji brzo raste, ona je nesavreni ovjek, homo imperfectus, ije tijelo samo zato dolazi bre do potpunog razvitka to je manje vrijednosti i to se priroda njime manje zanima." (Campanella, 1964. str.106). Campanella se pita treba li ene ubrojiti u ivotinje bez due (Campanella, 1964. str. 105). No, usprkos tome, Campanella bi enama dao pravo i dunost da uvaju grad danju (ne po noi, kada to ine mukarci, jer su za to ene, po njemu, previe plaljive). Polazna osnova I. P. Severitana je ta da postoje sljedee razlike izmeu mukaraca i ena: "One imaju razliite uloge, ali se meusobna nadopunjuju. Mu boravi izvan kue u drutvu, a ena uva kuu. Ljubav pomae da ljudski rod ne bi izumro. ena je podlona mukarcu, a oboje su podloni prirodnom redu. Mukarci kod ene ne smije gledati samo na duevne ve i tjelesne osobine. Ako je tijelo vee i ljepe i potomstvo e biti vee i ljepe. ena mora biti vrijedna i izbjegavati dokolicu, ona ne smije biti krta ni naivna. Mukarci su razumniji od ena koje imaju toliko razbora koliko djeaci i mladii. No, treba prihvatiti njihove udi. Za razliku od mukaraca, one su stidljive, nisu toliko eljne pohvale, sklone su ljubavi. Ali u duevnim dobrima zaostaju za mukarcima. Plaljive su, ali se ne boje; vrlo su pobone, jer imaju meko srce i ne mogu podnijeti nita teko. Ipak se pored jako pobonih mogu nai i neke vrlo okrutne da se takvi mukarci jedva mogu nai; neumjerene su, podlone strastima i odve brbljave; ne znaju se svladati pa su svadljivije od mukaraca." (Polikarp, 1998.) C. Fourier smatra, kako je ve reeno, da postoje tri spola u ljudskom drutvu, vii muki, nii enski i mijeani spol djece. August Comte za ene predvia vanu drutvenu ulogu. Po njemu, ene bi trebale rukovoditi porodinim moralom, a takav moralni utjecaj ena morao bi provoditi pozitivistiko pravilo o neraskidivom monogamnom braku. (Barnes, 1982., str. 130) Ovdje opisani i raznoliki kriteriji svi su redom pokazali slinosti utopijskih modela u tri razine: jedna je ta da su svi oni htjeli pokazati ili ostvariti, po njima, najbolje drutveno ureenje, druga je ta da im

44

se misaoni ili praktini modeli, ponekad, vie ili manje preklapaju, a trea je ta da su svi opisani modeli redom od nekoga prozvani utopijom. Razlike, meutim, su znatno brojnije, praktiki neprebrojive, prvenstveno po tome to pojedine utopijske opcije u svojim idejnim koncepcijama ili modelima provedbe nemaju sa nekim drugim utopijskim opcijama gotovo nikakvih dodirnih toaka, pa su esto meusobno i dijametralno opreni, to su razmatrani kriteriji takoer neupitno pokazali. Moe se zakljuivati da je tenja za najboljim moguim oblikom ivota opa i univerzalna, a posve neovisno o kulturnom okruju, vremenu zbivanja, podneblju ili bilo kojem drugom parametru, a koji upravo zbog svih tih moguih razlika daju i najrazliitije oblike promiljanja i djelovanja. Oni svi jednako, u nekom trenutku, smatrani su utopijom. Moguu kljunu ulogu u tome ima, ne fakticitet da je neto utopija po sebi, niti usuglaenost da je idealno kao najbolje mogue - mogue samo u ideji, ve razliitosti u prosudbi, koje su vezane za vaei svjetonazor. Tako npr. Platon, Aristotel pa i Thomas More, govorei o svom najboljem ne iskljuuju robovlasniki poredak, a kod Frane Petria npr. postoji u sretnom gradu stroga podjela na one graane koji uivaju sva prava i one koji u tome nikako ne participiraju. Sigurna je injenica da robovima nikakav poredak nije dovoljno dobar, a kamoli najbolji, tako dugo dok su robovi; to se takoer odnosi na podreene, trajno iskoritavane stalee iz "Sretnog grada". U ovim se pristupima najbolje ne protee na sve lanove drutva. I ranije i kasnije, pojavljuju se razliiti modeli vlasti u kojima neki (stalei, klase) posjeduju sva prava (ljudska, politika, vjerska i druga) i sve to iz toga proizlazi, dok ih neke druge skupine nemaju Tako bi zasebni komparativni pristup mogao razmatrati kao svoj predmet istraivanja upravo one utopijske sustave vlasti koji, iz ovog ili onog razloga, iz opeg dobra podrazumijevaju izopivanje neke drutvene grupacije ili vie njih (ene, djecu, starce, invalide, strance i sl.). Od starina na ovamo mogue je primijetiti da se, zapravo, broj izopenih grupacija i pojedinaca smanjuje, tj. se iri populacija na koje se utopijske ideje odnose. Vrhunac utopijske ideje bio bi danas takav utopijski model koji bi se odnosio na sve ljude i na sve ivo uope. Prototip toga ve postoji npr. u kranskom idealu, gdje uz sve ljude, kao djevianske anele, i tigar i janje, inae prirodni neprijatelji - kao lovac i lovina - ive u prijateljstvu i miru.

Prikaz br. 16 Edward Hicks - Peaceable Kingdom /Miroljubivo kraljevstvo (1832. 1834.)

45

Navedeno se odnosi na prvi plan slike; u pozadini stoji zanimljiv prikaz grupe ljudi u njihovim svakodnevnim aktivnostima i ulogama koje imaju u stvarnom, uobiajenom ivotu (dvorske dame i kavaliri). Ova slika rjeito govori sociolokim jezikom; odvaja dva svijeta, postojei i idealni, pri emu je postojei svijet u drugom planu i praktiki je nejasan (s nevidljivim licima) i mali, dok je idealan svijet prikazan jasno, isto i obuhvaa glavninu prostora slike. Socioloka poruka slike saeta je u podvojenosti atmosfere na njoj, a kroz koju se nedvojbeno moe prepoznati razdioba Ferdinanda Tnniesa na drutvo i zajednicu. Osim suprotstavljenih modela vlasti mogu se nai i praktiki isti, no sa suprotnim znaenjima. Tako npr. Vede dijele optimalno ovjekovo drutvo na etiri dijela sa, po uzoru na dijelove ljudskog tijela, razliitim prirodnim karakteristikama. Aldous Huxley svoje bazine skupine unutar ljudskog drutva vidi kao umjetne tvorevine, tj. vie razliitih, umjetnih, razina inteligencije (Alfe, Bete, Game, Delte, i Epsilone), unutar kojih su pripadnici svojim statusom sasvim zadovoljni i nemaju potrebe (kao niti kod Veda) fluktuirati iz skupine u skupinu. Oba ova modela prikazuju, u sociolokom smislu, potpuni funkcionalizam, uz razliku to su Vede oznaene kao utopijski model, a Huxleyevo vienje kao distopijsko, to je bila elja i samog Huxleya. Slino se prema svom djelu "1984." odnosi George Orwell, a i George Walles prema (svim) svojim mnogobrojnim SF djelima.77 Od teze da su svi ljudi jednaki, jer su svi pred vladarom nita (ma tko da je taj vladar), do teze da kad vladaju svi, zapravo ne vlada nitko (osim ako vladaju neki, a odgovornost dijele na sve), postoji zajednika misao da se itavu ljudsku zajednicu moe shvatiti kao totalitet; takve ideje su takoer oznaavane kao utopijske. Iako su u povijesti bile suprotstavljene i meusobno osporavane, neke su se po izvjesnim kriterijima, utopijske opcije pokazale puno slinije nego li razliite, kao npr. komunizam i anarhija, anarhija i kranstvo ili kranstvo i komunizam. Kod potonjeg, npr. gotovo istovjetna je tenja za dokidanjem eksploatacije ovjeka po ovjeku i tenja jednakosti meu ljudima,78 ili vizija odumiranja drave (po Marxu)79, tj. uspostavljanje drutvenog poretka bez svakog poglavarstva, vlasti i sile. (Biblija, 1968. Korinanima 15: 20-29) Kao to bismo mogli rei da postoje dva segmenta marksistike misli, tj. prva koju sainjava kritika postojeeg drutva i druga, koja nudi obrazac za novo, tako i na anarhiju postoje dva mogua pogleda, tj. prvotni, koji ju odreuje kao kaotinu, u smislu potpunog nereda, i noviji, u skladu sa suvremenim dostignuima fizike. I stariji, a pogotovo noviji fizikalni modeli prepoznati su kao predloci za razumijevanje ponaanja u humanoj populaciji, a koje se kree u skladu s nelinearnim jednadbama tj. u kaotinom gibanju. Suvremeno fizikalno otkrie deterministikog kaosa pokazalo je da kaotinost nimalo nije nered, ve je sekvencijalno, tj. fraktalno, posve predvidiv i odreen sustav, a entropija, kao fizikalna mjera za nered, kada je 100 % - prelazi u red. Sljedei ovaj tok razmiljanja, potpuna anarhija mogla bi se shvatiti kao savren red. Uostalom karakteristika je svih utopista da su se bavili ljudskom prirodom i da su, svaki za sebe, smatrali kako upravo njihovi modeli drutvenog ureenja prate ljudsku psihologiju, tj. su ti modeli bili izravni odraz njihovog pojedinanog poimanja psiholokih karakteristika ovjeka. U doba renesanse ovo je usmjerenje bilo jo vie potaknuto znanstvenim poletom i otkriem Novog svijeta, a to je upravo povijesno razdoblje u kojem je nastala veina tzv. utopijskih predloaka. Svi su oni kasnije pretrpjeli svoju kritiku. Karl Popper u svojoj knjizi "Otvoreno drutvo i njegovi neprijatelji" tumai Platonovu dravu kao totalitarni teorijski koncept robovlasnikog
od kojih je najpoznatiji i filmovani roman "Vremenski stroj" (Time machine); napisao je takoer i djelo "Moderna utopija" u kojoj opisuje jednu svjetsku dravu s jednom, jedinstvenom vladom. Za to se on zaista u ivotu zalagao, i u tom smislu pripadao bi utopistima. 78 Biblijske, Isusove su rijei da smo svi mi braa i da Bog voli svu svoju djecu jednako, a bratstvo, jednakost i sloboda komunistika je maksima, proistekla jo iz Francuske revolucije. 79 Jer, kako bi se sloila kritika kola marksizma, drava je vladavina iznad osobe, kao instrument ugnjetavanja u rukama privilegiranih; Duce, talijanski voa faistikog pokreta, Benitto ( u prijevodu Dobrica) Musslolini, definirao je dravu kao apsolut, za koji su pojedinci samo relativni aspekti.
77

46

poretka tipka Spartanske drave, a Platon je ak proglaen i konceptualnim zaetnikom nacizma, to je u izravnoj opreci sa Augustinovim "pokrtavanjem" Platona i utopijskom pretvorba njegovog kraljafilozofa (u predloku kralja sa ezlom i tronom) u Boga i njegovo Kraljevstvo. Friedrich Nietzsche (1844. 1900.), kojeg su takoer povezali sa nacizmom (to je povijesno i po smislu potpuno neutemeljeno) pobunio se protiv starogrke koncepcije morala (Sokratova etika) i kranskog asketskog stila ivota, elei uputiti ljude na potrebu za novim ovjekom koji bi se, po svojim karakteristikama nadovjeka takoer mogao supsumirati pod utopijsko.80 Ve je spomenuto da utopijsku ideju mogu zamisliti i ostvariti samo umjetnike due, i to bez obzira koje su struke, spola, dobi, podneblja u kojem ive ili drugih osobina. Ova ideja dolazi stoga to upravo osoba umjetnike vokacije ima natprosjenu mogunost imaginacije, a ponekad i slobodu da ju izrazi, putem umjetnikog djela. Iz toga proizlazi da je svakome tko lake zamilja, a to je prvenstveno umjetnik, lake i ostvariti zamiljeno, pa makar predmet zamiljanja bio i utopija. Ako je tono da i najmanje i najvee ovjekovo djelo zapoinje nuno u mislima, onda razumijemo i Sigmunda Freuda, koji je za potrebe postuliranja svoje psihoanalize ustvrdio i to da kreativnost svijeta poiva na umjetnicima, a razumijemo i misao Benedicta Andersona koji je kroz fenomen zamiljanja, objasnio naciju kao zamiljenu zajednicu, dodavi pritom da promjenom zamiljanja se sve mijenja, a ta promjena je laka i svojstvena ovjeku (premda se esto ini drugaije). Tako su primjerice pojedini filozofi, kao osobe izuzetnog zamiljaja, iznimno znaajni, i za zaetak i za razvoj socioloke misli, pogotovo tada kad su se stvarale predodbe novog, boljeg socijalnog svijeta, a koji poiva i na razvoju socioloke znanosti same.

5.

MOGUA BUDUNOST UTOPIJE

Drutvo stvara ljude, a ljudi stvaraju drutvo. To je neto to vrijedi otkako su ljudi spoznali da e zajedniki lake uloviti ivotinju potrebnu za hranu; takoer vrijedi i za doba u kojem se putuje na Mjesec i planira se ii na Mars, a izgleda da je to istina koja e jo dugo u budunosti biti naa stvarnost. Isto tako kroz cijelu nau povijest, koja je kroz utopijske modele vlasti samo manjim djelom i segmentarno opisana u ovom radu, naa je tenja da ivimo bolje, u drutvu koje e biti kvalitetnije, a koje e proizai iz kvalitetnijeg ovjeka - koji bi morao, mogao i trebao nastupiti. Kau da nada umire posljednja; upravo ona nas potie na traganje za drugaijim i boljim oblicima drutvenog ivota. Mogli bi se i sami iznenaditi koliko smo toga razliitog i suprotnog od naeg dosadanjeg iskustva spremni domisliti. Naa budunost bi moda mogla biti izvan civilizacije (kako je to iznio Daniel Quinn u svojoj istoimenoj knjizi, koja je pobudila veliku panju ire italake publike); moda emo osmisliti neku novu, jedinstvenu vladu svijeta; moda emo kolonizirati neki planet, primjerice Mars (jer e nam uskoro razvijena tehnologija i to omoguiti); moda emo pokuati ostvariti neki od onih utopijskih modela koji ve postoje, ali jo nisu zaivjeli ili e netko pokuati kreirati potpuno novi utopijski model ili pak neku kompilaciju ve postojeih, dakako uvijek vodei rauna o pravoj prirodi ovjeka i njegovim potrebama. to god da se od navedenog bude zbivalo (pa i neto nespomenuto) moemo sa sigurnou rei da nam dolazi zanimljiva i turbulentna budunost, u kojoj jo dugo nee biti "kraja povijesti i posljednjeg ovjeka", koliko god se nekim teoretiarima (primjerice poznatom japanskom misliocu Francisu Fukuyami) inilo da su se iscrpile sve ideje i sve mogunosti. Vjerojatno je istina da se ovako kako sada ivimo dalje ne moe vie dugo. Ne mogu se ljudi permanentno zavaravati; to to, mogue, ive sretnije, slobodnije ili bolje (pa i due) u odnosu na neko ranije vrijeme, jo ne znai da je to dovoljno sretno, dovoljno slobodno i dovoljno dobro (pa i dovoljno dugo) u odnosu na ovjekove potrebe, a koje se, opet, sigurno generiraju iz neke jo ne sasvim jasne ali mogue njihove ostvarivosti. Kako drim da je takvo traganje od prvorazredne vanosti kao
80

Nietzsche je ustvrdio: "Bog je mrtav. ovjek je mrtav. ivio Bog-ovjek." To je famozni Nietzscheov nadovjek.

47

ovjekovo, drutveno, sociologijsko i filozofsko pitanje, ini mi se da bi sociolog, uz interdisciplinarnu i multidisciplinarnu suradnju (npr. sa ekonomistima, politolozima, pravnicima, filozofima i mnogim drugima) mogao razvijati svoj specifini djelokrug rada, te bi tako socioloka imaginacija postala kljuna komparativna prednost. Pred nama tako stoji stvaranje novih svjetova, od kojih e mnogi u poetku biti primarno virtualni, kao to i na realni svijet sve vie postaje takav. A s time se zapravo ve i poelo, upravo smo tome suvremenici. Na Internetu se mogu nai mnogobrojne virtualne zajednice, od "Zajednica nervoznih graana" ili "Zajednice ljubitelja plastine ambalae", pa sve do "Dravljana Republike Mars". Vjerojatno se informacije o dobrim stvarima brzo ire (ili se ovdje tako loe ivi), pa su se tako nai ljudi, iz Hrvatske, masovno poeli javljati i ulanjivati u novoosnovanu republiku. Ve se organizirala zasebna stranka "Croatian Democratic Mars" - CDM (Hrvatski Demokratski Mars - HDM), uz preostale (za sada) tri stranke: Mars Optimate Party (MOP), Liberal Democratic Party (LDP) i Communality Party of Mars (CPM, iji slogan glasi: "Freedom Individuality, Solidarity, Community."); donesen je Ustav Republike Mars, kreirane su zastava i himna, ustolien je Parlament, sudstvo, Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo kulture i sporta, Ministarstvo okolia i trgovine, Ministarstvo obrane, Ministarstvo useljenika; izabran je predsjednik (iz Liberalno demokratske partije) i vlada (zasada, nema predstavnika iz Hrvatske stranke). Slubeni jezik je bio hrvatski, jer smo imali veinu u ukupnoj populaciji (taj se postotak smanjuje). Do sada Republika Mars broji 900 000 graana. Iako je ova virtualna zajednica prvenstveno smiljena kao zabavna igara, ini se da bi sociolog sa dostatnom dozom znanstvene ozbiljnosti i zaigranim duhom u eksperimentalnim uvjetima (jer eksperiment na ljudima nije moralno prihvatljiv) mogao doi do relevantnih sociolokih podataka, kombinirajui mnogostruke setove varijabli i razmatrajui njihove meusobne utjecaje. Sa tako prikupljenim znanstvenim spoznajama moda je, uz veliki oprez, mogue pristupiti izmjeni ili poboljanju drutvene stvarnosti. Je li mogue ostvariti ljudski san da svi pripadnici drutvene zajednice budu sretni? Budunost utopije sadrati e i elemente dosadanjih utopija (ili barem veine njih), jer se ti elementi pojavljuju kao zajedniki u ideolokom smislu ak i onda kada su pojedini utopistiki pravci ili njihovi predstavnici u izravnoj opoziciji, sve dok se ne pronae model kojim se dokidaju prepreke da on zaivi. A tada bi utopijski model, kao stvarnost, iju razinu znaaja dokazuju tako razliite, a ipak istovjetne tenje, mogao biti najtrajniji i ovjekovoj prirodi najblii model; dakle bi utopija mogla postati jedina ovjekova stvarnost, a sve drugo bi u vremenu ostalo pod pojmom utopije. Jer: "Niti jedna karta svijeta to ne sadri zemlju Utopiju nije vrijedna pogleda." (Oscar Wilde)

48

6.

ZAKLJUAK

Izraujui ovaj diplomski rad odreene sam ranije spoznaje potvrdio, a doao i do nekih novih. Mogue ih je izraziti kao sljedee zakljuke: Uobiajeno je pomiljati da je idealno svima isto, a mogue su razlike samo u metodama ili modelima koji do toga idealnog dovode. No, ovaj rad je pokazao da metodologija izvire iz predodbe o idealnom kao o cilju, a to se smatra utopijskim jer je to (jo) nepostizivo, a iz ega proizlaze i razlike u ciljevima i metodama, kako meu razliitim kulturnim sredinama tako i u istim sredinama u razliitim vremenima; predodbe idealnog kao najboljeg mogueg kroz povijest su razliite, to je informacija par exellence. Takoer na tom putu ka idealnom, koji je svaki za sebe izniman i neponovljiv, pa i neusporediv, transpariralo se uvijek iznova sa praktiki istim vrijednostima - sve utopije su se pozivale na iste osnovne postulate: ope dobro, srea, sloboda, pravednost. Na osnovu tih istih, za ovjeka vjeno prisutnih, ideala, takoer se gotovo uvijek iznova ratovalo, lagalo prikazujui povijesni trenutak proizvoljno, koristilo se svim sredstvima, asni i onim manje asnim, pa i sasvim neasnim. Gotovo kao povijesna ideja vodilja prisutna je misao da cilj opravdava sredstvo, pa i svaki oblik sile uz vrlo rijetke izuzetke. Pokuaj realizacije nekih modela idealnih drutvenih ureenja do sad je uvijek odnosio milijune ljudskih rtava, to samim time ini nosivu ideju ne idealnom, a sigurno ne niti najboljom moguom. Prema navedenim postulacijama, utopijsku ideju mogue je prepoznati ve i u samim njezinim zaecima. Sve to nagovjetava, pogotovo kada otvoreno iskazuje svojatanje znanja, netolerantnost prema razliitostima i bespogovornost u pravu na istinu, nuno ve u sebi nosi klicu onog to, prije ili kasnije, dovodi do dokidanja mogunosti realizacije u punoj formi i ili njezinog trajanja tj. dovodi do onog to se naziva utopijom. No ovjekov duh je kao konstanta i nadalje u potrazi za moguim iznalaenjem i ostvarenjem onog drutvenog poretka kojeg, ne samo da se sam ne naziva utopijskim, ve to ne ine niti drugi, upravo zato to je svima dovoljno dobar i trajan. Stoga budunost utopije posve je izvjesna; raaju se nove ideje i novi modeli koji po svom predmetu i sadraju pripadaju socijalnoj utopiji. Sociologija kao znanost i praksa moe u tome znaajno i sve vie participirati. Produbljivanjem istraivanja okosnice ovoga rada, to je mogue uraditi u raznim smjerovima navedeni zakljuci mogue bi mogli sagledavati i biti sagledavani i u novim dimenzijama.

49

7.

LITERATURA

1. *** (1968.) Biblija: stari i novi zavjet. Zagreb. Stvarnost 2. Altaras, Penda Ivor (2001.) Globalizacija put do opeg dobra? IUC: Dubrovnik izlaganje na kursu "Globalizacija kraj utopije" 3. Aristotel (1988.) Politika .Zagreb: SNL 4. Barnes, Harry, Elmer (1982.) Uvod u istoriju sociologije I i II. Beograd: BIGZ 5. Blair, Tony (2000.) Trei put nova politika za novo tisuljee. Zagreb: Jesenski i Turk 6. Bloch, Ernst (1985.) Princip nada. Beograd: BIGZ 7. Bonjak, Branko (1993.) Povijest filozofije I-III. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske 8. Campanella, Thomas (1964.) Grad Sunca. Beograd: Kultura 9. Fiamengo, Ante (1987.) Saint- Simon i Auguste Comte. Zagreb: Naprijed 10. Filipovi, Vladimir (1984.) Filozofski rjenik. Zagreb: NZMH 11. Fourier, Charles (1980.) Civilizacija i novi socijetarni svijet. Zagreb: . K. 12. Fukuyama, Francis (1994.) Kraj povijesti i posljednji ovjek. Zagreb; HSN 13. Graves, Robert (1987.) Grki mitovi. Beograd: Nolit 14. Grli, Danko (1983.) Leksikon filozofa. Zagreb; Naprijed 15. Gorz, Andr (1983.) Zbogom proletarijatu. Zagreb; Globus 16. Guetzkow, H. (1962.) Simulation in Social Science. New York 17. Huxley, Aldous (1998.) Vrli novi svijet. Zagreb; Izvori 18. Katunari, Vjeran (1990.) Teorija drutva u frankfurtskoj koli. Zagreb: Naprijed 19. Kuko, Mislav (2001.) Najbolji poredak u Platona i Aristotela i Petriev "Sretan Grad". neobjavljeno predavanje za izbor docenta 20. Lefort, Claude (2000.) Prijepori o komunizmu. Zagreb: Politika kultura 21. Makanec, Julije (1943.) Razvoj dravne misli od Platona do Hegela. Zagreb: Milan ufflay 22. Mannheim, Karl (1968.) Ideologija i utopija. Beograd: Nolit 23. Marcuse, Herbert (1972.) Kraj utopije, Esej o osloboenju. Zagreb: Stvarnost

50

24. More, Thomas (1952.) Utopija. Beograd: Kultura 25. Orwell, George (1984.) 1984. Beograd: BIGZ 26. Owen, Robert (1980.) Novi pogled na drutvo. Zagreb: . K. 27. Petri, Frane (1996.) Sretan Grad. Zagreb: Matica hrvatska 28. Platon (1977.) Sedmo pismo, Dravnik. Zagreb: Politika misao 29. Platon (1987.) Kritija. Beograd: BIGZ 30. Platon (1997.) Drava. Zagreb: Naklada Juri 31. Quinn, Daniel (2000.) Izvan civilizacije. Zagreb: Dobra knjiga 32. Radakrinan, Sarvepali ( 1964.) Indijska filozofija. Tom 1. Beograd: Nolit 33. Romi, Rafael Jakov (1994.) Koraci prema slobodi. Zagreb: K. Kreimir 34. Rousseau, J. J. (1978.) Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti meu ljudima, Drutveni ugovor .Zagreb: . K. 35. Severitan, P. Ivan (1998.) Monoregija. Zagreb: Golden marketing 36. Weber, Max (1978.) Privreda i drutvo. I. Beograd: Prosveta 37. Wiedmann, Franz et al. (2001.) Atlas filozofije. Zagreb: Golden Marketing Izvori pojedinih prikaza i koritene Internet stranice: 1. Imenjak, Darko (2001.) "Od Veda do katara i Savanarole. Svjetlost (7):16-18. 2. Kuko, Mislav (2001.) Najbolji poredak u Platona i Aristotela i Petriev "Sretan Grad" neobjavljeno predavanje za izbor docenta 3. Wiedmann, Franz et al. (2001.) Atlas filozofije. Zagreb: Golden Marketing 4. Govori biveg amerikog predsjednika Billa Clintona: http://clinton.nara.gov/ 5. New York Public Library: http://www.nypl.org/utopia 6. Pretraiva baze podataka: http://www.google.com/ 7. Project Gutenberg official home site: http://www.promo.net/pg/ 8. Republika Mars: http://www.marsgov.net/ 9. The Society for Utopian Studies: http://www.utoronto.ca/utopia